Žan Žene

Sluškinje

Naslov originala: Jean Genet LES BONNES

Preveo: Vjenceslav Kapural

LICA:

SOLANGE

CLAIRE

GOSPOĐA

(GospoĎina soba. Namještaj Louis XV. Čipke. U pozadni otvoren prozor, kroz
koji se vidi fasada susjedne zgrade. Desno, krevet. Lijevo, vrata i komoda. Posvuda
cvijeće. Večer.)

CLAIRE: (u donjem rublju, leĎima okrenuta stoliću za češljanje. Njena poza -

ispruţena ruka - kao i njen ton pretjerano su tragični) Opet te rukavice! Neprestano
rukavice! Koliko puta sam ti naloţila da ih ne nosiš u kuhinji! Nema sumnje, njima
kaniš zavesti mesara. Ne, ne, nemoj govoriti, to je beskorisno. Objesi ih iznad
slavine. Hoćeš li već jednom shvatiti da u sobi ne podnosim tu prljavštinu? Sve što
spada u kuhinju je bljuvotina, razumiješ? Odlazi! I nosi odavde svoje bljuvotine!
Jednom zauvijek! (Za vrijeme gornje tirade Solange promatra svoje ruke, s kojih je
skinula gumene rukavice, čas ih skuplja, čas širi poput lepeze.) Idi. Dotjeraj se! Ne
moraš ţuriti, imamo vremena. PoĎi. (Solange naglo mijenja drţanje. Izlazi drţeći
ne rukavice vršcima prstiju. Claire sjeda za stolić. Miriše cvijeće, miluje pribor za
uljepšavanje, četka kosu, dotjeruje lice.) Donesite mi haljinu. Brzo, nemam
vremena! Kamo ste nestali? (Okrene se) Claire! Claire! (Ulazi Solange)

SOLANGE: Molim gospoĎu, da mi oprosti. Pripremala sam lipov čaj za gospoĎu.

CLAIRE: Donesite sve što mi je potrebno za izlazak. Bijelu vezenu haljinu.
Lepezu, smaragde.

SOLANGE: Da, gospoĎo. GospoĎa ţeli sav nakit?

CLAIRE: Donesite ga. Sama ću izabrati. I, naravno, lakirane cipele. One koje
godinama priţeljkujete. (Solange vadi iz ormara nekoliko kutija, otvara i odlaţe na
krevet.) Za svoj svadbeni dan, zar ne? Hajde, priznajte da vas je već zaveo, da ste u
drugom stanju. (Solange čučne na sag, pljune na lakirane cipele i čisti ih.) Claire,
upozorila sam vas, bez bljuvotina! Zadrţite ih radije u sebi, djevojko, nek se na
tom mjestu i usmrde! Ah! Ah! (Nervozno se nasmije) Nek se kakav zalutali putnik
u njima utopi. Ah, ah, odvratni ste draga. Nagnite se malko, ogledajte se u mojim
cipelama. (Ispruţi nogu. Solange je promatra) Mislite li, moţda, da mi pričinja
osobito zadovoljstvo saznanje da mi je noga omotana plaštem vaše bljuvotine,
smradom vaše baruštine.

SOLANGE: (Klečeći vrlo ponizno) Ţelim da gospoĎa bude lijepa.

CLAIRE: I bit ću. (Dotjeruje se pred zrcalom.) Mrzite me, zar ne? Ţelite me
dotući svojom udvornošću, svojom poniznošću, svojim perunikama i rezedama?
(Ustaje. Tiše.) Koliko cvijeća! Nepotrebno gušenje prostora. To je ubitačno.
(Samodopadno se ogledava u zrcalu) Bit ću lijepa. Ljepša nego što ćete vi ikada
biti. Ne mislite, valjda, da ćete s takvim licem i takvim tijelo osvojiti Marija? Taj
smiješni mladi mljekar vas prezire, iako vam je napravi dijete...

SOLANGE: Oh! Nikada nisam ni...

CLAIRE: Šutite, glupačo! Haljinu!

SOLANGE: (Traţi po ormaru, razmiče haljine.) Crvenu. GospoĎa će obući crvenu

haljinu.

CLAIRE Rekla sam bijelu, vezenu.

SOLANGE: (Tvrdo) GospoĎa će večeras imati haljinu od crvenog baršuna?

CLAIRE: (Naivno) Da? A zašto?

SOLANGE: (Hladno) Mislim na gospoĎine grudi pod baršunastom tkaninom,
osobito ako gospoĎa bude uzdisala pripovijedajući gospodinu o mojoj odanosti.
Crna haljina bi najbolje pristajala vašem udovištvu.

CLAIRE: Kako?

SOLANGE: Moram li biti jasnija?

CLAIRE: Ah! Misliš na...? Sjajno! Prijetiš! Izvoli, vrijeĎaj svoju gospodaricu,
Solange! Misliš na gospodinovu nesreću, zar ne? Sad nije trenutak da me na to
podsjećaš. No, tvoju opasku ću i te kako iskoristiti. Smješkaš se? Sumnjaš?

SOLANGE: Još nije došao čas kada ćemo iskopati...

CLAIRE: Moje podlo zlodjelo? Moju ljagu? Iskopati! Kakav rječnik!

SOLANGE: GospoĎo!

CLAIRE: Znam na što ciljaš. Čujem kako bruje tvoje optuţbe. Od prvog dana me
vrijeĎaš. Samo vrebaš trenutak kad ćeš mi pljunuti u lice.

SOLANGE: (Samilosno) GospoĎo, gospoĎo, dotle još nismo došli. Gospodin je...

CLAIRE: Gospodin je dospio u zatvor mojom zaslugom, to si htjela reći!

Slobodno reci! Nemaš dlake na jeziku. Govori! Ja sve radim iz potaje, iza cvjetnog
zaklona, ali ništa mi ne moţeš.

SOLANGE: Najbeznačajniju riječ shvaćate kao prijetnju. GospoĎa bi se morala

katkada sjetiti da sam ja sluškinja.

CLAIRE: Misliš li da ću zbog toga što sam gospodina prijavila policiji pristajući
na taj način da ga prodam biti prepuštena tebi na milost i nemilost? Mogla sam
postupiti i gore! Ili bolje. Misliš da ja nisam patila? Primorala sam svoju ruku -
čuješ li, Claire? - primorala sam je da mirno, odlučno, nepogrešivo, bez
precrtavanja, napiše pismo, koje je mog dragog trebalo odvesti na robiju. Umjesto
podrške nudiš mi prezir. Govoriš o udovištvu. Gospodin nije mrtav, Claire. Makar
gospodina seljakali iz jedne robijašnice u drugu, sve do Guyane, ići ću za njim! Da,
njegova ljubavnica, luda od boli, ići će za njim. Pratit ću ga. Dijelit ću s njim
njegovu slavu. Govoriš o udovištvu. Kraljice u koroti nose bijelu haljinu, Claire. Ti
to ne znaš. Ne dopuštaš mi da obučem bijelu haljinu.
SOLANGE: (Hladno) GospoĎa će obući crvenu haljinu.

CLAIRE: (Jednostavno) Dobro. (Strogo) Dodajte mi haljinu! Oh, kako osamljena

i bez prijatelja! U očima ti vidim da me mrziš.

SOLANGE: Ja vas volim.

CLAIRE: Naravno, kao što se voli gazdarica. Voliš me i poštuješ. Očekujući

nagradu, preporuku...

SOLANGE: Sve bih učinila...

CLAIRE: Znam. Utopila bi me u kaplji vode. (Solange pomaţe Claire da obuče

haljinu.) Zakopčajte. Ne vucite tako jako! Ne steţite toliko! (Solange klekne do
njenih nogu. Poravnava nabore na haljini.) Ne dotičite me! Odmaknite se!
Zaudarate kao divljač. Iz koje li ste smradne štale, nakon noćnih pohoda slugu,
donijeli te mirise! Konjušnica! Sluţinska soba! Potkrovlje! (Dostojanstveno)
Govorim o mirisu potkrovlja po sjećanju, Claire... Tamo... (Pokazuje na jedan kut
sobe.) Tamo su dva ţeljezna kreveta odijeljena noćnim stolićem. A ondje komoda
od smolaste borovine s malim Bogorodičinim oltarom. Točno?

SOLANGE: Mi smo nesretnice. Rasplakat ćete me.

CLAIRE: Znači, točno. PrijeĎimo sada na naše molitve gipsanoj Bogorodici, na

naše klečanje! A da i ne spominjemo papirno cvijeće... Niti blagoslovljenu
grančicu zimzelena... (Pokazuje na cvijeće po sobi.) Pogledaj ove cvjetove!
Otvorili su se meni u počast. Ja sam bogorodica, Claire, mnogo od gipsane...

SOLANGE: Šutite...

CLAIRE: A tamo je znameniti tavanski prozorčić, kroz koji polugoli mljekar

skače na vaš krevet.

SOLANGE: GospoĎa je u zabludi, gospoĎa...

CLAIRE: Vaše ruke su zabludjele. Maknite ih od mene! Koliko puta vam moram
ponavljati da su okuţene kuhinjskim smradom?

SOLANGE: Pad.

CLAIRE: Molim?
SOLANGE: (Ravnajući joj haljinu) Pad. UreĎujem pad vašeg dostojanstva.

CLAIRE: Smrdljivka! Odmaknite se! (Potpeticom Louis XV udari Solange po

sljepoočnici. Solange, čučeči, uzmiče. Tetura.)

SOLANGE: Ja kradljivka? Oh!

CLAIRE: Rekla sam smrdljivka! Ako baš morate cmizdriti, idite u potrokrovlje. U
svojoj sobi, ovdje, podnosim samo plemenite suze. Jednoga dana, skuti moje
haljine bit će osuti suzama, dragocjenim suzama. Povucite vucarušo!

SOLANGE: GospoĎa ide predaleko...

CLAIRE: Davao me podigao u mirisno naručje i nosi me daleko... Uzlijećem,

letim, nestajem... (Lupa potpeticom o pod)... i ostajem. Ogrlicu! Poţuri, nećemo
stići. Ako je haljina predugačka, porubi je pribadačama. (Solange ustane i poĎe po
narukvicu, no Claire je pretekne i dograbi kutiju s nakitom. Prsti im se dotaknu.
Solange ostane zaprepaštena, Claire ustukne.) Drţite ruke podalje od mojih! Dodir
vam je gnusan. Poţurite!

SOLANGE: Ne treba pretjerivati. Oči vam plamte. Uskoro ćete dota obalu...

CLAIRE: Što kaţete?

SOLANGE: Obala. Granica, gospoĎo. Morate sačuvati razdaljinu.

CLAIRE: Kakav rječnik! Djevojko, Claire, osvećuješ se, zar ne? Osjećaš da se
primiče trenutak kad ćeš morati napustiti svoju ulogu...

SOLANGE: GospoĎa me savršeno shvaća. GospoĎa pogaĎa moje misli.

CLAIRE: Osjećaš da se primiče trenutak kad više nećeš biti sluškinja. Osvetit ćeš
se. Već se pripremaš. Oštriš nokte. Mrţnja te potiče, Claire, ništa ne smiješ
zaboraviti. Claire, slušaš me? Claire, ti me slušaš?

SOLANGE: (Odsutno) Slušam vas.

CLAIRE: Sluškinja postoji samo zahvaljujući mojem postojanju. Mojim kricima.

Mojim gestama.

SOLANGE: Slušam vas.

 CLAIRE: (Urlajući) Zahvaljujući meni ti postojiš, a ipak me prezireš! Nemaš
pojma kako je teško biti gospoĎa, Claire, biti povod vašeg prenemaganja!
Dovoljno bi bilo da maknem prstom, pa da ti prestaneš postojati. Ali, ja sam dobra,
ja sam lijepa. Prkosim ti. Očaj za izgubljenim draganom čini još ljepšom.

SOLANGE: (Prezrivo) Vaš dragan!

CLAIRE: Moj nesretni dragan još uvijek sluţi mojem dostojanstvu, djevojko. Ja
rastem da bi tebe mogla smanjiti. Razbjesniti. Vrijeme je da dozoveš u pomoć sva
svoja lukavstva...

SOLANGE: Dosta bi bilo! Poţurite! Jeste li spremni?

CLAIRE: A ti?

SOLANGE: (Isprva ljubazno) Spremna sam. Dojadilo mi je biti objekt gaĎenja.

Mrzim vas...

CLAIRE: Polako, mala, polako... (Lupka je po ramenu, da bi je primirila.)

SOLANGE: Mrzim vas! Prezirem vas! Više vas se ne bojim. Pozovite u pomoć
uspomenu na vašeg dragana. Nek vas zaštiti! Mrzim vas! Mrzim vaše dojke
nakljukane namirisanim uzdasima. Vaše... bjelokosne grudi... Vaše zlatne bokove!
Vaša... jantarasta stopala! (Pljune na njenu haljinu) Mrzim vas!

CLAIRE: (Zgranuto) Oh! Oh! Ali...

SOLANGE: (Gazeći po njenoj haljini) Da, gospoĎo, lijepa moja gospoĎo. Mislili
ste, da vam je sve dopušteno? Do konca svijeta? Mislili ste da moţete zgrabiti
ljepotu neba, a meni je oduzeti? Da moţete birati mirise, pudere, lakove za nokte,
svilu, baršun, čipku, a meni ih uskratiti? Da mi moţete oteti mljekara? Priznajte!
Priznajte, htjeli ste mi ga oteti? UzbuĎuje vas njegova mladost, njegova svjeţina,
zar ne? Priznajte! Solange vas šalje u govna

CLAIRE: (Zaprepašteno) Claire! Claire!

SOLANGE: Molim?

CLAIRE: (Šaptom) Claire, Solange, Claire.

SOLANGE: Ah, da. Claire. Claire vas šalje u govna! Stoji pred vama, iskrenija
nego ikad! (Pljusne Claire.)

CLAIRE: Oh! Oh! Claire... vi... oh!

SOLANGE: GospoĎa je ţivjela u uvjerenju da je zaštićena svojim cvjetnim

barikadama, izuzetnom sudbinom ţrtve. GospoĎa, znači, nije računala s pobunom
sluškinja. Pobuna raste, gospoĎo! Pobuna će probosti i izduvati balon vaše glupe
avanture. Vaš gospodin bio je obični bijedni lopov, a vi ste...

CLAIRE: Otpušteni ste!

SOLANGE: Otpuštena? Ja? Šalite se! GospoĎa je otpuštena! Lice vam je

izobličeno. Zelite zrcalo? (Pruţa joj ručno zrcalo)

CLAIRE: (Samodopadno se promatra) Ljepša sam no ikad! Opasnost me čini

dostojanstvenom, Claire. Ti si tama...

SOLANGE: ...Paklena. Znam. Poznajem pjesmicu. Na licu vam piše moj odgovor.
U redu, ići ću do kraja. Pred vama su vaše sluškinje, vaše vjerne sluţbenice. Morali
biste se jako proljepšati da biste ih mogli prezirati. Ne bojimo vas se više. U nama
se miješaju kuhinjski mirisi s uzvišenošću i mrţnjom prema vama. Ali, naš pravi
lik se nazire, gospoĎo. Nemojte ismijavati moju rječitost...

CLAIRE: Idite!

SOLANGE: Na sluţbu, gospoĎo! Vraćam se svojoj kuhinji, svojim rukavicama i

svojem zadahu. Tihom podrigivanju slavine. Vi imate svoje cvijeće, ja svoju
slavinu. Ja sam sluškinja. Ali, ne moţete me uprljati. Sami nećete u nebo! Radije
ću vas otpratiti gore, nego ostaviti svoju mrţnju pred vratima. Smijte se samo, ali
se i pomolite! I to smjesta! Ţivot vam je na izmaku, draga! (Claire štiti rukama
grlo. Solange je lupka po rukama.) Dolje šape! Otkrijte vaš krhki vratić. Hajde, što
drhtite, što ste se najeţili? Ja radim brzo i bezbolno. Da, da, vratit ću se u kuhinju,
ali tek pošto ovdje završim posao. (Iznenada zazvoni budilica. Solange se
zaustavlja. Obje glumice, pripijene jedna uz drugu, osluškuju.) Zar već?

CLAIRE: Poţurimo! GospoĎa samo što nije stigla. (Raskopčava haljinu) Pomozi
mi! Igra je svršena. Naţalost, nisi je dospjela izvesti do kraja.
SOLANGE: (Pomaţući joj, tuţno) Uvijek isto! Tvojom krivnjom! Nikada nisi na
vrijeme spremna! Ne dospijem te dotući!

CLAIRE: Pripreme nam oduzmu mnogo vremena. Uostalom...

SOLANGE: (Skine joj haljinu) Pogledaj kroz prozor!

CLAIRE: Uostalom, ne moramo se tako ţuriti. Pomakla sam budilicu naprijed da

nas prije vremena upozori. (Umorno se spusti u naslonjač.)

SOLANGE: Kakva sparina večeras! Cijeli dan je bio strašno sparan!

CLAIRE: Da.

SOLANGE: To nas ubija, Claire.

CLAIRE: Da.

SOLANGE: Vrijeme je.

CLAIRE: Da. (Ustaje s naporom.) Idem pripremiti čaj.

SOLANGE: Gledaj kroz prozor.

CLAIRE: Imamo vremena. (Briše lice.)

SOLANGE: Opet se prenemaţeš... Claire, mala moja...

CLAIRE: Umorna sam.

SOLANGE: (Tvrdo) Gledaj na prozor. Kad bismo se oslonile na tvoju spretnost,

ništa ne bi bilo na svom mjestu. Moram još očistiti gospoĎinu haljinu. (Promatra
sestru.) Što ti je? Hajde, priberi se. Povrati svoje pravo lice, Claire, postani opet
moja sestra...

CLAIRE: Na kraju sam snaga. Ovo svjetlo me ubija. Misliš da susjedi...

SOLANGE: Zar je to vaţno? Ne ţeliš, valjda, da... da obavimo pripreme u zraku?

Zatvori oči, Claire. Odmori se.

CLAIRE: (Oblačeći crnu haljinu) Rekla sam da sam umorna samo tako da nešto
kaţem. Ne pokušavaj me zbog toga saţaljevati. Ne pravi se nadmoćnom…
SOLANGE: Htjela bih da se odmoriš. Najviše mi pomaţeš kad se odmaraš.

CLAIRE: Shvaćam. Ne moraš obrazlagati.

SOLANGE: Ipak ću obrazloţiti. Ti si prva sve započela. Prozrela sam te nakon

one aluzije mljekaru. Mario je...

CLAIRE: Oh!

SOLANGE: Priznajem, mljekar mi noću kazuje same prostote, ali prema njoj ni
malo uljudniji. Ipak, maločas, bila si sretna da moţeš...

CLAIRE: (Slijeţući ramenima) Umjesto brbljanja provjeri je li sve u redu. Ključ

od pisaćeg stola nije stajao ovako! (Stavlja ključ u prvobitni poloţaj.) Osim toga,
ne postoji mogućnost - kako je običavao reći gospodin - da na cvjetovima karanfila
ili ruţa ne pronaĎeš...

SOLANGE: (Ţestoko) Maloprije si bila sretna što ti se pruţila prilika da svoje

uvrede...

CLAIRE:... po neku vlas iz kose jedne ili druge sluškinje.

SOLANGE: ... zajedno s pojedinostima iz našeg privatnog ţivota pominješ sa…

CLAIRE: Sa? Sa čim? Imenuj! Imenuj stvari! S obredom? Nemamo vremena za

raspravljanje. Ona će se svakog trenutka vratiti. Ona! Razumiješ li? Ovaj put nam
neće umaći, Solange! Zavidim ti na tome što si imala priliku vidjeti joj lice kad je
saznala da je njezin ljubavnik uhapšen. Jednom je i meni pošlo za rukom da
napravim dobar posao. Priznaješ? Da nije bilo mene i mog pisma policiji, nikada
ne bi vidjela tu predstavu. Ljubavnik u uzama, gospoĎa u suzama! To će je dotući.
Jutros se jedva drţala na nogama.

SOLANGE: Dao bog da crkne! Da napokon i ja dočekam nasljedstvo, da moja

noga nikada više ne kroči u ono mračno potkrovlje, meĎu glupane, mislim na
sobara i kuharicu!

CLAIRE: Ja sam voljela naše potkrovlje.

 SOLANGE: Ne raznjeţuj se! Kaţeš da si ga voljela samo zato da meni proturječiš.
Ja ga gledam jednostavno onako kako izgleda: mračno i golo. Ušljivo, kako kaţe
gospoĎa. Uostalom, i mi smo ušljivice, zar ne?

CLAIRE: Prestani već jednom! Radije pogledaj kroz prozor! Ja ne vidim, ništa.
Noć je odveć mračna.

SOLANGE: Pusti me da govorim. Da se ispraznim. Voljela sam potkrovlje samo

zbog toga što me je njegova bijeda navodila na bijedne geste. Nije bilo zavjesa da
ih podiţeš, sagova da ih gaziš, namještaja da ga miluješ okom, ili krpom, nije bilo
ni zrcala, ni balkona. Ništa nije nalagalo ljepšu gestu. (Na Claireino
prosvjedovanje.) Ne uzbuĎuj se! U zatvoru ćeš imati dovoljno vremena da nastaviš
izigravati vladaricu, Marie-Antoinette, imat ćeš priliku noću tumarati odajama...

CLAIRE: Ti si poludjela! Nikada nisam lutala odajama...

SOLANGE: (Ironično) Oh, gospoĎica nikad nije lutala po stanu umota u zavjesu
ili pokrivač od čipke, je li? Nije se promatrala u zrcalu niti šepurila na balkonu,
pozdravljajući u dva sata ujutro narod koji se sjatio pod njenim prozorima? Nikada,
je li, nikada?

CLAIRE: Ali, Solange...

SOLANGE: Noć je, kaţeš, odveć mračna da bi mogla uhoditi gospoĎu. A vjeruješ
da si na svom balkonu bila nevidljiva! Za koga me drţiš? Ne pokušavaj tvrditi da si
mjesečarka. U situaciji u kojoj se nalazimo moraš sve priznati!

CLAIRE: Ne viči, Solange! Molim te, govori tiše! GospoĎa se moţe iznenada
pojaviti... (Trči do prozora i podiţe zavjesu.)

SOLANGE: Ne diraj zavjesu! Rekla sam što sam imala. Ne dopada mi se način na
koji je podiţeš. Tvoja kretnja me uzrujava. Spusti zavjesu. Onog dana kad je bio
uhapšen gospodin je, čekajući policiju, istom kretnjom povlačio zavjesu.

CLAIRE: Najnevinija kretnja podsjeća te na kretnju ubojice koji pokušava pobjeći

kroz izlaz za poslugu. Kako to da se najednom bojiš...?

SOLANGE: Rugaš mi se! Ţeliš me što više razdraţiti! Samo naprijed! Nastavi me
ismijavati! Nitko me ne voli! Nitko nas ne voli!
CLAIRE: Ona nas voli. Ona je dobra. GospoĎa je dobra. GospoĎa nas oboţava.

SOLANGE: Voli nas kao što voli svoje naslonjače. Točnije, kao što voli ruţičastu
majoliku svojih zahoda. Ili svoj bidet. Ni mi same ne moţemo voljeti jedna
drugu... Izmet...

CLAIRE: Ah!...

SOLANGE:... ne voli izmet! Zar misliš da ću mirno prihvatiti svoju ulogu i

nastaviti igru, da ću i dalje spavati u kavezu? Moţemo li mi uopće nastaviti igru?
Ako ne mogu pljunuti u gubicu svakome tko me zove Claire zagušit će me vlastita
pljuvačka! Mlaz mojeg ispljuvka to je moja dijamantna ogrlica!

CLAIRE: (Ustaje plačući) Govori tiše, preklinjem te! Pričaj o... Pričaj o
gospoĎinoj dobroti!

SOLANGE: GospoĎina dobrota! Lako je biti dobar, ljubazan i njeţan kad si

bogat! Ah! Njena ljubaznost! Pokušaj biti dobar kad si sluga! Sluškinja
zadovoljava svoju taštinu dok posprema stan ili pere suĎe. Maše peruškom kao da
je lepeza. Otmjenom gestom popravlja grubu pregaču. Ili, noću, daruje samoj sebi
raskoš povijesnog defilea u gospoĎinim odajama, kao ti, na primjer!

CLAIRE: Solange! Opet počinješ! Što ţeliš time postići? Zar misliš da će nas
tvoje optuţbe smiriti? Koliko bi ih ja mogla izreći na tvoj račun! I kakvih!

SOLANGE: Ti? Ti?

CLAIRE: Baš ja. Kad bih samo htjela. Jer, doista, nakon svega...

SOLANGE: Nakon svega? Čega to »svega«? Što podmećeš? Ti si spomenula

onog čovjeka, Claire! Mrzim te!

CLAIRE: Hvala, na isti način! Meni nije potrebna pripovijest o mljekaru kao
izlika da bih te mogla vrijeĎati.

SOLANGE: Tko koga vrijeĎa? Tko? Ne usuĎuješ se odgovoriti?

CLAIRE: Pokušaj sama odgovoriti. Istresi sve. Dajem ti prednost. Povlačiš se

Solange. Ne usuĎuješ me optuţiti za moj najveći zločin: pisma policiji! Naše
potkrovlje naprosto je bilo preplavljeno mojim neuspjelim sastavima ... Srtanice i
stranice! Izmišljala sam najruţnije i najljepše priče, koje si ti znalački iskoristila.
Sinoć, kad si igrala gospoĎu u bijeloj haljini, klicala si od radosti, likovala si,
zamišljajući kako se potajice penješ na brod koji vozi robijaše na...

SOLANGE: Lamartiniere.

CLAIRE: Pratila si gospodina, svog ljubavnika... Bjeţala si iz Francuske. Išla si za

njim na Vraţji otok, na Guvane... Kakav divan san! Hrabrost koju sam smogla da
pošaljem svoja anonimna pisma omogućila ti je raskošan uţitak da izigravaš
prostitutku najvišeg ranga, heteru! Bila si sretna što se moţeš ţrtvovati, što moţeš
na svoja leĎa uprtiti kriţ podlog lopova, obrisati mu znojno lice, pridrţati ga,
podati se robijašima, da bi njemu bila podarena, kakva olakšica.

SOLANGE: Ali, maloprije, sama si govorila da ćeš ga pratiti...

CLAIRE: Ne poričem. Ali, bio je to samo nastavak tvoje priče. Dakako, lišen
tvoje ţestine. Već u potkrovlju, meĎu pismima, imala si morsku bolest.

SOLANGE: Trebala si vidjeti sebe!

CLAIRE: Ogledala sam se na tvojem licu i spoznala kakvu pustoš je ostavila na

njemu naša ţrtva! Gospodin je iza rešetaka. Radujem se! N taj način izbjeći ćemo
meĎusobno vrijeĎanje. Ugodnije ćeš se osjećati leškareći na njegovim grudima,
lakše ćeš zamisliti njegov torzo i njegove noge, sigurnije ćeš slijediti njegovo
kretanje! To je morska bolest! Prepustila si mu se sa svim, uprkos riziku da nas
upropastiš...

SOLANGE: Kako?

CLAIRE: Ponavljam: upropastiš! Da bih mogla poslati svoja izdajnička pisma

policiji, bile su mi potrebne činjenice, morala sam navesti datume. I što sam
učinila? Ah! Sjeti se! Draga, vaša ruţičasta zbunjenost je dirljiva! Stidiš se? Bila si
prisutna, zar nisi? Prekopala sam gospoĎine papire i otkrila onu značajnu
prepisku... (Stanka)

SOLANGE: I zatim?

CLAIRE: Ideš mi na ţivce! Zatim? Ti si htjela zadrţati gospodinova pisma. I

sinoć sam u potkrovlju našla jednu gospodinovu kartu, naslovljenu na gospoĎu.
SOLANGE: (Agresivno) Kopaš po mojim stvarima?

CLAIRE: To mi je duţnost.

SOLANGE: Tvoja bojaţljivost me iznenaĎuje...

CLAIRE: Nisam bojaţljiva, već oprezna. Dakle, u trenutku kad sam sve stavila na
kocku, kad sam klekla na sag pokušavajući razvaliti bravu na pisaćem stolu kako
bih svoju priču mogla potkrijepiti stvarnim činjenicama, ti si jednostavno pobjegla,
zanesena pričom o okrivljenom ljubavniku, zločincu i robijašu!

SOLANGE: Postavila sam zrcalo kako bih mogla motriti na ulazna vrata. Čuvala
sam straţu.

CLAIRE: Nije istina! Odavna te nadzirem! Pritajila si se na vratima močnice

spremna da pobjegneš u najdalji kut kuhinje, čim se gospoĎa pojavi!

SOLANGE: Laţeš, Claire. Nadzirala sam hodnik...

CLAIRE: Ne izmišljaj! Malo je nedostajalo da me gospoĎa ne uhvati na djelu! Ti

si, ne mareći za to da li moje ruke drhte dok prekapaju papire, bila već na putu,
plovila si morem, prelazila ekvator...

SOLANGE: (Ironično) A ti? Praviš se da ništa ne znaš o vlastitim ushićenjima.

Claire, usudi se reći da nikada nisi sanjarila o nekom robijašu? Zaniječi, ako
moţeš, da nikada nisi maštala baš o ovom. Priznaj da si ga prokazala samo zbog
toga da bi posluţio kao objekt tvoje potajne pustolovine!

CLAIRE: Sve mi je to poznato. I još koješta. Ja sam pametnija... Ali, priču si ti

izmislila. Okreni glavu! Ah! Kad bi se samo mogla vidjeti, Solange! Tropsko
sunce još uvijek obasjava tvoje lice. Pripremaš bijeg svome ljubavniku! (Nervozno
se nasmije) Kakav zanos! Ali, ne radi se o tome. Mrzim sasvim drugih razloga.
Poznati su ti.

SOLANGE: (Mnogo tiše) Ne bojim te se. Ne sumnjam u tvoju mrţnju, tvoje

spletke. Ali, pripazi se. Ja sam starija.

CLAIRE: Što znači biti starija? Moţda jača? Prisiljavaš me na razgovor o onom
čovjeku da bi odvratila moju paţnju. Zaludu se trudiš! Davno sam te prozrela.
Pokušala si je ubiti.
SOLANGE: Optuţuješ me?

CLAIRE: Ne pokušavaj poricati. Vidjela sam te. (Duga stanka) I bilo me je strah.
Strah, Solange. Kad dovršimo posao, trudit ću se da zaštitim svoj vrat. Jer preko
gospoĎe ti na mene ciljaš, meni prijeti opasnost.

SOLANGE: Priznajem, pokušala sam. Htjela sam te osloboditi. Prekipjelo mi je.

Gušila sam se gledajući tebe kako se gušiš, kako crveniš, zeleniš, kako se raspadaš
od jetkosti i slatkoće te ţene. Odveć sam te voljela. Da sam je ubila, ti bi me prva
prijavila. Osobno bi me predala policiji.

CLAIRE: (Uzme je za ruku) Solange...

SOLANGE: (Uzmičući) Čega se plašiš? Ja sam u pitanju.

CLAIRE: Solange, sestrice. Nisam u pravu. Ona će se vratiti.

SOLANGE: Nikoga nisam ubila. Bila sam kukavica, shvaćaš? Učinila sam sve što
sam mogla. Naţalost, nenadano se okrenula u snu. Disala je mirno. Pokrivač se
podizao u pravilnim razmacima. Prepoznala sam pod njim gospoĎu.

CLAIRE: Šuti!

SOLANGE: Neću! Htjela si znati. Strpi se, čut ćeš još mnogo toga. Saznat ćeš
kakva je tvoja sestra. I od čega je. Ja sam sluškinja. Htjela sam te zadaviti...

CLAIRE: Pomisli na nebo. Sjeti se neba. Misli na ono poslije.

SOLANGE: Poslije nema ničega. Sita sam klečanja po klupama. Kad bih u crkvi
klečala na crvenom baršunu, kao što čine opatice, ili na golom kamenju kao
pokajnik, moje drţanje bi, ako ništa drugo, bilo dostojanstveno. Zar ne vidiš kako
ona divno pati, kako je njena bol puna ljepote! Patnja ju je preobrazila, proljepšala.
Kad je saznala da joj je dragan bio običan lopov, počela je prkositi policiji kličući
od radosti! Danas je ona divno, osamljeno, odbačeno stvorenje, koje njene briţne
sluškinje vode za ručicu, očajne zbog njene boli. Vidjela si je? Bol joj svjetluca u
sjaju nakita, na svili njenih haljina, na blistavilu njenih lustera. Claire, ljepota
mojeg zločina mora otkupiti ruţnoću moje tuge. Kasnije ću podmetnuti poţar!

CLAIRE: Umiri se, Solange. A što, ako se ne zapali? Mogli bi te otkriti. Znaš što
čeka palikuće.
 SOLANGE: Sve znam. Oko i uho nisam skidala s ključanice. Prisluškivala sam na
vratima više nego što je to ikada činila ijedna sluškinja. Sve znam. Palikuća! Divno
ime!

CLAIRE: Šuti! Gušim se! Ti me gušiš! (Pode odškrinuti prozor.) Ah, malo zraka!

SOLANGE: (Zabrinuto) Što namjeravaš?

CLAIRE: Otvoriti!

SOLANGE: Ja se odavna gušim! Odavna sam hjela odigrati svoju ulogu pred
licem svijeta! Zaurlati s krovova svoju istinu! Izići na ulicu s gospoĎinim
izgledom!

CLAIRE: Prestani! Htjela sam reći...

SOLANGE: Imaš pravo. Još je prerano. Ne diraj prozor. Otvori vrat predsoblja i
kuhinje. (Claire otvara oboja vrata) Hajde, provjeri kuha li voda.

CLAIRE: Sama?

SOLANGE: Onda radije pričekaj njen povratak, njene zvijezde, njene suze,
osmijehe i uzdisaje! Pričekaj dok nas ne podmiti svojom ljubaznošću. (Telefon
zazvoni. Sestre osluškuju.)

CLAIRE: (Podigne slušalicu) Gospodin? Gospodin...! Ovdje Claire, gospodine...

(Solange joj pokuša oduzeti slušalicu. Claire je odgurne.) Dobro, obavijestit ću
gospoĎu. GospoĎa če biti sretna kad sazna da je gospodin na slobodi... Dobro,
gospodine. Zapisat ću. Gospodin čeka gospoĎu u Bilboquetu. Dobro... Laku noć,
gospodine. (Pokuša spustiti slušalicu. Ruka joj drhti. Odloţi je na stol.)

SOLANGE: Izišao je?

CLAIRE: Sudac mu je dopustio da se brani iz slobode.

SOLANGE: Ali... Onda je sve propalo!

CLAIRE: (Suho) Kao što vidiš.

SOLANGE: Suci su bili toliko drski da su ga pustili! Ismijavaju pravdu! VrijeĎaju
nas! Ako je gospodin na slobodi, to znači da će povesti istragu, prevrnut će cijelu
kuću da otkrije krivca. Ne znam shvaćaš li ozbiljnost situacije.

CLAIRE: Učinila sam što sam mogla. Nisam marila za opasnost ni pogibelj.

SOLANGE: Dobar posao! Čestitam! Mislim na tvoje optuţbe i tvoja pisma. Ako
ti još prepoznaju rukopis, bit će savršano! Zbog čega prije ide u Bilboquet, a ne
ovamo? Moţeš li to objasniti?

CLAIRE: Ako si toliko spretna, kako je mogao propasti tvoj naum u vezi s
gospoĎom? Znam, bilo te je strah! Zrak je bio mirišljav, krevet topao! U krevetu
gospoĎa! Ostaje nam, znači, da nastavimo ovaj ţivot, da iznova uĎemo u igru.

SOLANGE: Nesretnice! I vraćanje u igru predstavlja opasnost! Uvjerena sam da

smo ostavile tragove. Tvojom greškom! Neprestano ih ostavljamo! Vidim mnoštvo
tragova koje nikada nećemo uspjeti izbrisati. A ona? Ona se spokojno šeće po
njima poput krotitelja! Ništa joj ne moţe promaći! Rubom svojih ruţičastih stopala
ona gazi po našim tragovima. Prozrela nas je. Obje. GospoĎa nam se ruga!
Zahvaljujući tebi! Gospoda će sve saznati! Dovoljno je pozvoniti pa da bude
posluţena. Saznat će da smo oblačile njene haljine, da smo krale njene geste,
uvlačile njenog dragana u svoja prenemaganja. Svaki predmet će progovoriti,
Claire! Svaka stvar će nas optuţiti! Na zavjesama su tragovi tvojih ramena, u
zrcalima obrisi mojeg lica! Svjetlo će, iako je naviklo na naše ludorije, ipak sve
priznati! Sve je propalo zahvaljujući tvojoj nespretnosti!

CLAIRE: Sve je propalo samo zbog toga što ti nisi smogla dovoljno snage da...

SOLANGE: Da...?

CLAIRE: Da je ubiješ!

SOLANGE: Još uvijek mogu prikupiti potrebnu snagu ,..

CLAIRE: Gdje? Gdje? Sad smo site! Ni ti ne ţiviš iznad krošnji stabala. Mljekar ti
je zavrtio mozgom. To tebe boli!
 SOLANGE: Da si joj vidjela lice, Claire, ne bi tako govorila! Ili da si iznenada
banula pred gospoĎu, kao što sam se ja suočila s njenim snom! Ponestalo mi je
snage da podignem pokrivač koji su nadimale njene grudi te da joj otkrijem grlo...

CLAIRE: (Ironično) A pokrivač je bio topao. Noć mračna. Takve stvari se rade u
po bijela dana. Ti si nesposobna za takav strašan čin. Ja bih uspjela. Ja sve mogu.
Ti to znaš.

SOLANGE: Luminal.

CLAIRE: Da. Govorimo tiše. Ja sam jaka. Pokušala si me nadvisiti..

SOLANGE: Ali Claire...

CLAIRE (Mirno) Oprosti. Znam što govorim. Ime mi je Claire. Spremna sam.
Svega mi je dosta. Ne ţelim više biti navlaka za kišobran, odvratna bogomoljka
bez boga i obitelji. Ne ţelim da mi peć zamjenjuje oltar. Znam čangrizava sam,
pokvarena. Čak i u tvojim očima.

SOLANGE: (Poloţi joj ruku na rame.) Claire... Nervozne smo. GospoĎe još nema.
I meni je svega dosta. Dosta mi je naše sličnosti, mojih hrapavih ruku, crnih
čarapa, moje kose. Ništa ti ne predbacujem, mala moja sestrice. Lutala si po
odajama da ti bude lakše...

CLAIRE: (PogoĎeno) Ah! Ostavi to!

SOLANGE: Htjela bih ti pornoći. Htjela bih te utješiti. Naţalost, znam da ti se

gadim, da sam ti odvratna. Znam po tome što se i ti meni gadiš. Voljeti se u
ropstvu ne znači voljeti.

CLAIRE: Znači voljeti se neizmjerno. Ipak, sita sam onog strašnog zrcala koje mi
dobacuje moju sliku poput lošeg zadaha. Ti si moj loš zadah! Stoga spremna sam.
Bit ću nagraĎena. Smjet ću se slobodno šetati po odajama.

SOLANGE: Ne moţemo je, ipak, ubiti samo zbog toga.

CLAIRE: Zaista? To nije dovoljno? A zašto, molit ću lijepo? Reci mi drugi motiv.
Kada i gdje ćemo pronaći ljepši motiv? Kaţeš, nije dovoljno? Večeras će, znači,
gospoĎa opet biti svjedok naše zbunjenosti, grohotom će nam se smijati načičkana
ogrlicama? Duboko će uzdisati? E neće! Ţeli svoju nagradu! Ja ću biti trovačica,
kad to tebi nije uspjelo. Red je da jedanput i ja tebe nadvisim.

SOLANGE: Ali, ja nikada...

CLAIRE: Dodaj mi ubrus! Dodaj mi kvačice za rublje! Očisti luk! Ostruţi mrkvu!
Operi pločice! Dosta mi je! S tim je svršeno! Ah! Zaboravila sam! Zatvori slavinu!
S tim je svršeno! Izmijenit ću svijet!

SOLANGE: Mala moja sestrice!

CLAIRE: Ti ćeš mi pomoći.

SOLANGE: Nećeš znati koju gestu moraš upotrijebiti. Te stvari su mnogo

ozbiljnije, mnogo jednostavnije, Claire, nego što ti zamišljaš.

CLAIRE: Oslonit ću se na mljekarevu snaţnu ruku. Ona neće popustiti. Lijevom

rukom ću ga čvrsto obujmiti oko vrata. Ti ćeš mi pomoći. A bude li potrebno ići
još dalje. Solange, moţda na robiju, pratit ćeš me, zar ne? Ukrcat ćeš se na brod.
Solange, nas dvije bit ćemo vječni par: zločinka i svetica. Bit ćemo spašene,
Solange, kunem ti se da ćemo biti spašene! (Iscrpljena, sjedne na gospoĎin krevet.)

SOLANGE: Umiri se. Odnijet ću te gore. Moraš odspavati.

CLAIRE: Pusti me. Napravi sjenu. Napravi malko sjene, preklinjem te! (Solange
gasi svjetlo)

SOLANGE: Odmori se. Odmori se, sestrice. (Klekne. Izuva joj cipele. Ljubi joj
stopala.) Umiri se, draga. (Miluje je) Ispruţi nogu. Tako. Zatvori oči.

CLAIRE: Stidim se, Solange. (Uzdiše.)

SOLANGE: (Vrlo njeţno) Nemoj govoriti. Prepusti sve meni. Pusti da te

uspavam. Kad usniš, odnijet ću te gore, u potkrovlje. Svući ću te i poloţiti u tvoj
kavez. Spavaj. Bdjet ću uz tebe.

CLAIRE: Stidim se, Solange.

SOLANGE: Pssst! Ispričat ću ti jednu priču.

CLAIRE: (Ţalostivo) Solange?

SOLANGE: Što je, anĎele?

CLAIRE: Solange, saslušaj me.

SOLANGE: Spavaj.

(Duga stanka.)

CLAIRE: Imaš lijepu kosu. Divnu kosu. Njena kosa je...

SOLANGE: Ne govori više o njoj.

CLAIRE: Njena je laţna. (Duga stanka.) Sjećaš se kad smo leţale pod drvetom i
sunčale noge? Solange?

SOLANGE: Spavaj. Ja sam kraj tebe. Tvoja velika sestra.

(Stanka, Claire iznenada ustaje.)

CLAIRE: Ne, ne, ne smijem biti slaba! Upali! Upali! Trenutak je suviše lijep!
(Solange pali svjetlo.) Na noge! Idemo jesti! Što ima u kuhinji? Ah? Treba jesti.
Jelo čuva snagu. DoĎi. Poučit ćeš me što da uradim.

SOLANGE: Dobro. Luminal.

CLAIRE: Znam. Luminal. Ne pravi takvo lice. Treba biti veseo. Treba pjevati.
Zapjevajmo! Zapjevaj, kao što ćeš pjevati dok budeš prosila po dvorištima i
poslanstvima. Treba se smijati! (Prasne u smijeh.) U protivnom tragika situacije
natjerat će nas da skočimo kroz prozor. Zatvori prozor! (Solange, smijući se,
zatvara prozor.) Ubojstvo je nešto... nešto neizrecivo! Pjevajmo! Odnijet ćemo je u
šumu, po mjesečini, poloţit ćemo je pod omoriku i pjevajući sasjeći na komadiće.
Pokopat ćemo je u vrtu, pod cvijeće. Noću ćemo ga zalijevati dječjom
polijevaljkom.

(Zvono na ulaznim vratima.)

SOLANGE: Evo je! Vratila se. (Uzme sestru za ruku.) Claire, jesi li sigurna da ćeš
izdrţati?

CLAIRE: Koliko tableta?

SOLANGE: Deset. Stavi ih u čaj. Deset tableta luminala. Strah me je da se nećeš
usuditi.

CLAIRE: (Otrgne se od nje, popravlja krevet. Solange je neko vrijeme promatra)

Imam kutiju kod sebe. Dakle, deset.

SOLANGE: (Naglo) Deset. Devet ne bi bilo dovoljno. Od jedanaest bi povraćala.

Deset. Skuhaj vrlo jak čaj. Jesi li razumjela?

CLAIRE: (Šapatom) Da.

SOLANGE: (Pribravši se, krene prema vratima. Prirodnim glasom.) I vrlo sladak.
(Izlazi na lijevo. Claire još po neku stvar stavlja na njeno mjesto, zatim izlazi na
desno. ProĎe nekoliko trenutaka. Iza kulisa čuje se vrlo glasan nervozan smijeh.
Ulazi GospoĎa, u pratnji Solange. Nosi krzno. Glasno hihoće.)

GOSPOĐA: Sve više i više cvijeća! Groznih perunika! Bezbojnih ruţa i mimoza!
Ove luĎakinje sigurno zorom odlaze na trţnicu da bi ih dobile šta jeftinije. Draga
moja Solange, vaša gazdarica ne zasluţuje toliku paţnju ne zasluţuje toliko ruţa!
Prema gospodinu se odnosite kao prema zločincu! Solange, tebi i tvojoj sestri s
punim povjerenjem mogu reći: Izgubila sam svaku nadu! Gospodin je nedvojbeno
utamničen! (Solange joj skida krzneni ogrtač.) Utamničen, Solange! Utamničen!
Bačen u pakao! Što veliš na to? Tvoja gazdarica je umiješana u mračnu i glupu
aferu! Gospodin spava na slami, a vi se trudite da mi stvorite raj!

SOLANGE: GospoĎa ne smije tako misliti. Zatvori više nisu kao za vrijeme
Revolucije...

GOSPOĐA: Nema više trule slame, znam. Ali, to ne moţe spriječiti moju maštu
da zamišlja kako gospodin ţivi u najstrašnijim mukama. Zatvori su puni opasnih
zločinaca, a gospodin je sušta profinjenost. Kad samo pomislim da mora ţivjeti
meĎu njima! Umirem od srama! I dok jadnik pokušava da sam sebi objasni svoje
zlodjelo, ja tumaram po cvjetnjaku, obigravam pragove sudnica s očajem u duši.
Slomljena sam!

SOLANGE: Ruke su vam ledene.

GOSPOĐA: Slomljena sam. Kad god se budem vraćala kući, srce će mi kucati
kao da ţeli prsnuti i jednog lijepog dana past ću mrtva pod vaše cvijeće. Vi kitite
moj grob! Vas dvije već nekoliko dana zatrpavate moju sobu pogrebnim cvijećem.
Bilo mi je vrlo hladno, ali nisam toliko drska da se poţalim zbog toga. Cijelu večer
provela sam vukući se po hodnicima. Promatrajući hladne ljude, mramorna lica,
voštane glave. Ali, uspjelo mi je da vidim gospodina. Oh! Samo izdaleka. Mahnula
sam mu vršcima prstiju. Jedva sam ih pomakla. Osjećala sam se krivom. Zatim je
otišao u pratnji dvojice ţandara.

SOLANGE: Ţandara? GospoĎa se ne vara. Vjerojatnije su to bili straţari.

GOSPOĐA: Ti znaš neke stvari koje su meni nepoznate. Bili straţari ili ţandari,
ipak su odveli gospodina. Upravo dolazim od ţene jednog suca. Claire!

SOLANGE: Claire priprema čaj za gospoĎu.

GOSPOĐA: Neka poţuri! Oprosti, mala moja Solange! Oprosti mi. Nemam pravo
traţiti čaj sve dok je gospodin sam, bez hrane, bez duhana, bez igdje ičega. Ljudi
ne znaju što je to zatvor. Nemaju mašte. Ja je imam i previše. Mnogo sam propatila
zbog svoje osjećajnosti. Uţasno sam propatila. Vas dvije ste sretne što ste same na
svijetu. Vaš poniţavajući poloţaj uskratit će vam mnoge patnje.

SOLANGE: Brzo će se ustanoviti da je gospodin nevin.

GOSPOĐA: Nevin je! Nevin! Ali, bio nevin ili kriv, nikada ga neću napustiti.
Nikada! Po tome čovjek moţe znati da voli neko biće. Gospodin nije kriv. Ali sve
kad bi i bio, rado bih postala njegov saučesnik. Pratila bih ga do Guyane, do Sibira.
Znam da će se izvući. Ova glupa pripovijest pruţila mi je priliku da saznam koliko
sam mu privrţena. Taj dogaĎaj, koji nas je trebao rastaviti, još čvršće nas je
povezao. Gotovo bih rekla da me je usrećio. Moţda je ta sreća nakazna. Gospodin
nije kriv, ali kad bi i bio, s koliko bih radosti pristala da uzmem na svoja leĎa
njegov kriţ! Pratila bih ga od zatvora do zatvora, od mjesta do mjesta, do
posljednje kaznionice! Išla bih pješice, ako treba! Do posljednje kaznionice,
Solange! Puši mi se. Cigaretu!

SOLANGE: Ne bi vam dopustili. Ţenama, sestrama i majkama zločinaca nije

dopušteno da ih prate.

GOSPOĐA: Zločinac! Kakav rječnik, djevojko! I kakvo znanje! OsuĎenik više

nije zločinac. Upotrijebila bih silu, Solange, lukavstvo i smjelost!
SOLANGE: GospoĎa je hrabra.

GOSPOĐA: Ne poznaješ me dovoljno. Ti i tvoja sestra poznavale ste sam ţenu

okruţenu paţnjom i njeţnošću, ţenu, koja misli samo na svoj čaj ili svoj čipke.
Odavna sam napustila svoje navike. Ojačala sam. Spremna sam za borbu.
Uostalom, gospodinu ne prijeti smrtna kazna. Ali, nije loše da se uzdignem čak do
te mogućnosti. Potrebna mi je krajnja napetost da bi brţe mislila, a brzina da bih
bolje vidjela. Moţda ću zahvaljujući svemu tome uspjeti odagnati tjeskobnu
nesigurnost koja me od jutros pritište. Moţda ću na taj način saznati čija to
demonska policija skriva u mojoj kući tajne doušnike.

SOLANGE: Ne smijete gubiti ţivce. Čula sam da su mnogo ozbiljniji krivci

oslobaĎani... Porotni sud u Aix-en-Provence...

GOSPOĐA: Ozbiljni krivci? Što ti znadeš o njegovoj krivnji?

SOLANGE: Ja? Ništa! Samo ono što sam čula od gospoĎe. Drţim da je
gospodinova krivnja bezazlena...

GOSPOĐA: Bulazniš! Što ti znaš o oslobaĎanju od krivnje? Obilaziš sudnice?

SOLANGE: Čitam sudske izvještaje. Spomenula sam vam nekog čovjeka koji je
počinio strašan zločin, a ipak...

GOSPOĐA: Gospodinov slučaj nema presedana. Optuţuju ga za neke glupe

kraĎe! Jesi li zadovoljna? Za kraĎe! Idiotizam! Ravan doušničkim pismima zbog
kojih je i dospio u zatvor.

SOLANGE: GospoĎa bi se morala odmoriti.

GOSPOĐA: Nisam umorna. Prestanite me smatrati bogaljem. Od dan vam vaša

gazdarica zabranjuje da njegujete i potičete njenu lijenost. Mene ne smijete ţaliti.
Vaši uzdasi su nepodnošljivi. Vaša ljubaznost me razdraţuje. VrijeĎa. Guši. Tolike
godine su protekle, a ipak vaša ljubaznost ni na trenutak nije postala iskrena. A ovo
cvijeće ovdje, prije je pogrebno nego svadbeno. Niste bile u stanju naloţiti vatru da
se ogrijemo. A gori li vatra u njegovoj ćeliji?

SOLANGE: Ne gori, gospoĎo. Ali, ako gospoĎa misli da smo indiskretne..

GOSPOĐA: Ništa slično nisam pomislila.

SOLANGE: Moţda gospoĎa ţeli pogledati dnevne račune?

GOSPOĐA: Za ime boţje! Ne znaš što govoriš! Drţiš li da sam u stanju misliti na
brojke? Draga Solange, morala bi me duboko prezirati kad bi me smatrala
bezosjećajnom. Zar mogu misliti na brojke, račune, kuhinjske recepte i kojekakve
sluţbene stvari u trenutku kad sam prepuštena svojoj boli? Pobrini se sama za
trgovce!

SOLANGE: Mi shvaćamo gospoĎinu bol.

GOSPOĐA: Ne namjeravam svoje prebivalište obući u crninu, ali ipak...

SOLANGE: (Slaţući krzneni ogrtač) Postava se poderala. Odnijet ću ga sutra

krznaru.

GOSPOĐA: Kako ţeliš. Sad je to potpuno nevaţno. Odričem se svoje garderobe.

Uostalom, ja sam stara ţena. Nije li tako, Solange? Ja sam stara ţena.

SOLANGE: Opet vam se vraćaju crne misli.

GOSPOĐA: Ne čudi se tome! Moje misli su pogrebne... Zar mogu misliti na

garderobu, na krzna, dok je gospodin u zatvoru? Stan vam izgleda odveć tuţno,
shvaćam...

SOLANGE: Oh, gospoĎo...

GOSPOĐA: Niste duţne dijeliti moju zlu sreću, to se razumije...

SOLANGE: Nikada nećemo napustiti gospoĎu! Nakon svega što je gospoĎa

učinila za nas...

GOSPOĐA: Znam, Solange. Bile ste jako, jako nesretne kod mene?

SOLANGE: Oh!

GOSPOĐA: Gotovo da ste mi kćeri. Uz vas će mi ţivot biti manje tuţan. Otići
ćemo na selo. Uzgajat ćete cvijeće u vrtu. Vas dvije ne volite šalu. Mlade ste, a
nikad se ne smijete. Na selu ćete naći svoj mir. Ja ću vas tetošiti. Naslijedit ćete sve
što imam. Kasnije. Uostalom, manjka li vam što? Samo da prekrojite moje stare
haljine, bile biste obučene kao princeze. Moje haljine… (Otvara ormar i promatra
haljine.) Tko li će vas nositi? Odričem se elegancije. (Ulazi Claire noseći lipov
čaj.)

CLAIRE: Čaj, gospoĎo.

GOSPOĐA: Zbogom plesovi, prijemi, kazalište! Vas dvije ćete sve ovo
naslijediti.

CLAIRE: (Suho) Neka gospoĎa zadrţi svoje haljine.

GOSPOĐA: (Trgnuvši se) Molim?

CLAIRE: (Mirno) GospoĎa bi, po mom mišljenju, trebala naručiti još ljepše
haljine.

GOSPOĐA: Kako bih mogla obilaziti krojače dok...? Maločas sam rekla tvojoj
sestri: Gospodin je u zatvoru. Znam da će mi trebati nova crna haljina kad budem
odlazila u sobu za posjete, ali do tada...

CLAIRE: GospoĎa te biti vrlo elegantna. Njena bol će joj u tome pomoći.

GOSPOĐA: Misliš? Vjerojatno si u pravu. Nastavit ću se oblačiti za gospodina.

Naručit ću, dakle, crninu, kako bih dostojno oplakivala gospodinovo progonstvo,
raskošniju od one u kojoj bih oplakivala njegovu smrt. Naručit ću nove, ljepše
haljine. Poklonit ću ih vama. Moţda ću na taj način pomoći gospodinu. Nikad se
ne zna.

CLAIRE: Ali, gospoĎo...

SOLANGE: Vaš čaj, gospoĎo.

GOSPOĐA: Stavi tu. Popit ću ga kasnije. Dobit ćete moje haljine. Sve ću vam
dati.

CLAIRE: Ne bismo bile u stanju oponašati gospoĎu. Kad bi gospoĎa samo znala s
koliko poboţnosti čuvamo njenu garderobu! GospoĎin ormar za nas je kapela
Majke Boţje. Kad ga otvaramo...

SOLANGE: (Suho) Čaj će se ohladiti.

CLAIRE: Otvaramo ga širom samo u dane velikih svetkovina. Jedva i pogledamo
haljine. Nemamo pravo na to. GospoĎin ormar za nas je svetinja.

SOLANGE: Vaše blebetanje umara gospoĎu.

GOSPOĐA: Svršeno je s odijevanjem! (Miluje haljinu od crvenog baršuna) Moja

lijepa "Pascination!" Moja najljepša! Jadna moja ljepotice! Lanvinova kreacija.
RaĎena specijalno za mene. Uzmite je! Claire, poklanjam ti je. (Pruţi haljinu
Claire i nastavi traţiti po ormaru.)

CLAIRE: Oh! Doista mi je poklanjate?

GOSPOĐA: (Prijazno se smiješeći) Naravno. Kad ti kaţem.

SOLANGE: GospoĎa je suviše dobra. (Obrati se Claire) Imate zahvaliti gospoĎi.

Odavna se divite toj haljini...

CLAIRE: Nikada neću smoći hrabrosti da je obučem. Isuviše je lijepa.

GOSPOĐA: Moţeš je dati prekrojiti. Skut i rukavi su od istog baršuna. Vrlo je

topla. Koliko vas poznajem, volite deblje tkanine. Solange, što bih tebi mogla
pokloniti? Ah? Poklonit ću ti... Evo... Moje lisice. (Vadi ih iz ormara i stavlja na
naslonjač.)

CLAIRE: Oh, ogrtač za svetkovinu!

GOSPOĐA: Kakvu svetkovinu?

SOLANGE: Claire je htjela reći da ga gospoĎa stavlja samo u izuzetnim

prilikama.

GOSPOĐA: Ni govora! Uostalom... Lako vama! Vama poklanjaju haljine. Ja ih

moram kupovati. Naručit ću najskuplje haljine, da što dostojnije oplakujem
gospodina.

CLAIRE: GospoĎa je lijepa.

GOSPOĐA: Ne, ne, ne zahvaljuj mi! Ugodno je usrećivati bliţnje. Moja jedina
zadaća je činiti dobro. Tko bi mogao biti tako zao da me kazni zbog toga? Zbog
dobrote? Vjerovala sam da sam savršeno zaštićena, da me štiti vaša odanost. A
ipak, vaše iskreno prijateljstvo nije bilo kadro stvoriti dovoljno čvrst bedem protiv
očaja. Jer, ja sam očajna! Ona pisma! Pisma, za koja sam samo ja znala! Solange!

SOLANGE: (Nakloni se svojoj sestri.) Da, gospoĎo.

GOSPOĐA: (Opazivši njen naklon) Što? Klanjaš se sestri? Kako je to smiješno!

Mislila sam da ste nesposobne za šalu!

CLAIRE: Čaj, gospoĎo.

GOSPOĐA: Solange, pozvala sam te da mi kaţeš... Pazi, opet je netko dirao ključ
pisaćeg stola... Reci mi što ti misliš tko je mogao poslati ona pisma? Nemaš pojma,
zar ne? Zapanjena si koliko i ja! Ali, istina će izaći vidjelo, male moje! Gospodin
će riješiti tu tajnu. Traţit ću da se analizira rukopis, da se otkrije tko je bio tvorac te
spletke. Slušalica... Tko je skinuo slušalicu i zašto? Netko je telefonirao? (Nitko ne
odgovara.)

CLAIRE: Ja. Kad je gospodin...

GOSPOĐA: Gospodin? Koji gospodin? (Claire šuti.) Odgovorite!

SOLANGE: GospoĎin je telefonirao.

GOSPOĐA: Što kaţeš? Iz zatvora? Gospodin je telefonirao iz zatvora?

CLAIRE: Htjele smo iznenaditi gospoĎu.

SOLANGE: Gospodin je pušten da se brani iz slobode.

CLAIRE: Čeka gospoĎu u Bilboquetu.

SOLANGE: Oh, kad bi gospoĎa znala...

CLAIRE: GospoĎa nam to sigurno nikada neće oprostiti.

GOSPOĐA: (Ustajući) I vi ste šutjele? Kola! Solange, brzo! Brzo! Kola! Poţuri!
Trči, za ime boga! (Izgura Solange iz sobe.) Brţe! Jeste li poludjele? Poludjet ću!
(Oblači krzneni kaput. Clairei.) Kad je telefonirao?

CLAIRE: (Bezbojno) Pet minuta prije gospoĎinog povratka.

GOSPOĐA: Zašto mi to niste odmah rekle? Čaj se ohladio. Ne znam hoću li moći
dočekati Solange! Što je rekao?

CLAIRE: Samo ono što sam vam već rekla. Bio je vrlo miran.

GOSPOĐA: Ah, tome se ne čudim. Da su mu pročitali smrtnu osudu, ne bi ni

trepnuo. Takav karakter. Zatim?

CLAIRE: Ništa. Rekao je da je pušten da se brani iz slobode.

GOSPOĐA: Kako je mogao otići iz zatvora u ponoć? Zar suci rade do kasno u
noć?

CLAIRE: Ponekad i duţe.

GOSPOĐA: Ponekad i duţe? Odakle ti to znaš?

CLAIRE: Znam. Čitam »Detektiv.«

GOSPOĐA: (IznenaĎeno) Ah, da? Vrlo zanimljivo! Ti si doista neobična

djevojka, Claire. (Gleda na ručni sat) Mogla bi se, k vragu, poţuriti! (Duga stanka.)
Ne zaboravi se pobrinuti za podstavu na mom ogrtaču!

CLAIRE: Odnijet ću ga sutra krznaru. (Duga stanka.)

GOSPOĐA: A računi? Tekući računi? Pokaţi mi ih. Imam vremena.

CLAIRE: Solange se brine o tome...

GOSPOĐA: U pravu si. Ionako ne znam gdje mi je glava! Pogledat ću ih sutra.

(Promatra Claire) PriĎi bliţe. PriĎi! Pa ti si namazana! (Smijući se) Claire, ti se
maţeš?!

CLAIRE (Potpuno smeteno) GospoĎo...

GOSPOĐA: Hajde, priznaj! Uostalom, zašto ne? Ţivi, djevojko, uţivaj! Za koga
se maţeš? Hajde, reci!

CLAIRE: Stavila sam samo malko pudera...

GOSPOĐA: To nije puder, već ruţ. Stari ruţ koji ja više ne upotrebljavam.
»Ruţin pepeo.« Tako i treba! Još si mlada, zašto se ne bi dotjerivala, djevojko?
Samo naprijed! (Stavlja joj cvijet u kosu. Gleda na sat.) Kog vraga radi? Ponoć je,
a još je nema!

CLAIRE: U ovo doba noći nema mnogo taksija. Sigurno je morala otrča na
stajalište.

GOSPOĐA: Misliš? Izgubila sam svaki pojam o vremenu. Poludjet ću sreće!

Gospodin je telefonirao da je na slobodi! I to u ovo doba!

CLAIRE: Bilo bi dobro da gospoĎa sjedne. Podgrijat ću čaj. (Krene prema izlazu.)

GOSPOĐA: Ne, ne, nisam ţedna. Noćas ćemo piti šampanjac! Cijele noći!

CLAIRE: Ipak, malo čaja...

GOSPOĐA: (Smijući se) I ovako sam dovoljno nervozna!

CLAIRE: Baš zbog toga.

GOSPOĐA: Nemojte nas čekati. Nipošto! PoĎite smjesta na spavanje. Solange

takoĎer. (Iznenada opazi budilicu) Što radi ovdje budilica? Kako je dospjela
ovamo?

CLAIRE: (Uznemireno) Budilica. To je kuhinjska budilica.

GOSPOĐA: Tako? Nikad je nisam vidjela.

CLAIRE: (Uzimajući budilicu) Oduvijek je stajala na polici.

GOSPOĐA: (Sa smiješkom) Priznajem, kuhinju premalo poznajem. To je

područje, vaš dom. Tamo ste vi gazde. Nije mi jasno zbog čega ste je donijele
ovamo.

CLAIRE: Solange je donosi kad posprema. Ne pouzdaje se u zidni sat.

GOSPOĐA: (Smiješeći se) Ona je utjelovljena točnost. Moje sluškinje su najbolja

stvorenja na svijetu.

CLAIRE: Oboţavamo gospoĎu.

GOSPOĐA: (Idući prema prozoru.) Imate i zbog čega. Nisam li sve učinila za
vas? (GospoĎa izlazi.)

CLAIRE: (Sama, gorko) GospoĎa nas je obukla kao da smo princeze. GospoĎa je
njegovala Claire, ili Solange. GospoĎa nas, naime, stalno zamjenjuje. GospoĎa nas
je obasula svojom dobrotom. GospoĎa nam je dopustila zajedno stanujemo. Sestra
i ja. Poklonila nam je sitnice koje njoj više nisu sluţile. Dopustila je da nedjeljem
idemo u crkvu, da klečimo pokraj njenog klecala.

GOSPOĐA: Čuješ li? Čuješ li?

CLAIRE: Dopuštala je da joj dodamo blagoslovljenu vodu. Ponekad je čak

vrškom namirisane rukavice doticala naša čela.

GOSPOĐA: Evo taksija! Stiţe! Molim! Što to govoriš?

CLAIRE: (Vrlo glasno) Nabrajam gospoĎine vrline!

GOSPOĐA: (Ulazeći nasmijano) Kakva čast! Kakva čast... i kakav nemar!

(Povuče rukom po namještaju.) Kitite namještaj ruţama, ali ga ne brišete!

CLAIRE: GospoĎa nije zadovoljna poslugom?

GOSPOĐA: Naprotiv, Claire! Više nego zadovoljna! Vrlo sam sretna! Odlazim!

CLAIRE: GospoĎa bi mogla popiti malko čaja, hladnog čaja.

GOSPOĐA: (Smljući se, nagne se nad nju) Ţeliš me ubiti svojim čajem, cvijećem,
svojim savjetima! Večeras...

CLAIRE: (Molećivo) Samo gutljaj...

GOSPOĐA: Večeras ću piti šampanjac! (Prilazi posluţavniku s čajem. Claire

polako za njom.) Lipov čaj, u svečanom posluţavniku! Za kakvu svečanost, htjela
bih znati!

CLAIRE: GospoĎa...

GOSPOĐA: Uklonite ovo cvijeće! Odnesite ga u svoju sobu! Odmorite se.

(Okrene se, kao da namjerava izaći.) Gospodin je na slobodi, Claire! Gospodin je
slobodan! Uskoro ću ga vidjeti!
CLAIRE: GospoĎa...

GOSPOĐA: GospoĎa leti! Ne zaboravite iznijeti cvijeće! (Izjuri, zalupivši vrata

za sobom.)

CLAIRE: (Ostavši sama) GospoĎa je dobra! GospoĎa je lijepa! GospoĎa je

ljubazna, ali, nismo ni mi nezahvalne! Svake večeri, u potkrovlju, molimo za nju.
Izvišavamo njen nalog. Nikada ne podiţemo glas. Čak se pred njom ne usuĎujemo
obratiti jedna drugoj. I tako nas gospoĎa sistematski ubija svojom ljubaznošću.
Truje nas svojom dobrotom. Jer gospoĎa je dobra! GospoĎa je lijepa! GospoĎa je
ljubazna! Dopušta nam da se nedjeljom okupamo u njenoj kupaonici. Ponekad nam
ponudi ušećerenog badema. Kiti nas uvelim cvijećem. GospoĎa nam kuha lipov
čaj. GospoĎa nam priča o gospodinu, kako bismo postale ljubomorne. Jer gospoĎa
je dobra! GospoĎa je lijepaj! GospoĎa je ljubazna!

SOLANGE: Nije pila? Naravno! Što sam drugo mogla i očekivatil Dobar posao!

CLAIRE: Voljela bih tebe vidjeti na mom mjestu!

SOLANGE: Ne bih ti ipruţila priliku da mi se narugaš. GospoĎa je pobjegla!

GospoĎa nam je pobjegla, Claire! Kako si je mogla pustiti da pobjegne! Sastat će
se s gospodinom. Sve će shvatiti. Propale smo!

CLAIRE: Ne optuţuj mene! Stavila sam luminal u čaj. Nije htjela piti. Zar sam ja
kriva...

SOLANGE: Kao i uvijek!

CLAIRE:... što je tebe svrbio jezik pa si izbrbljala da je gospodin pušten na

slobodu?

SOLANGE: Tvoja usta su započela rečenicu...

CLAIRE: A tvoja su je dovršila.

SOLANGE: Učinila sam što sam mogla. Pokušala sam zaustaviti riječi... Ah!
Prestani me optuţivati! Učinila sam sve što je bilo potrebno, da stvar uspije.
Silazila sam niz stepenice što sam mogla polaganije da ti dobiješ u vremenu. Da
sve pripremiš. Traţila sam taksi u najzabačenijim ulicama. Propustila sam kolone
taksija! Nisam mogla duţe! Zaustavila sam jedna kola, a da toga uopće nisam bila
svjesna. Uzalud sam krala vrijeme, ti si sve upropastila! Pustila si gospoĎu da ode.
Preostaje nam jedino bijeg. Pokupimo prnje i... spašavajmo glavu!....

CLAIRE: Sva naša lukavstva bjehu uzaludna! Proklete smo!

SOLANGE: Proklete! Prestani s glupostima!

CLAIRE: Znaš, što hoću reći. Dobro znaš da nas predmeti izdaju.

SOLANGE: Misliš li da se predmeti brinu o nama?

CLAIRE: Ništa drugo i ne čine. Izdaju nas. Mora da smo doista velike grešnice
kad nas optuţuju s toliko ţestine. Uhvatila sam ih na djelu kad su sve otkucali
gospoĎi. Naše usne su nas izdale, neposredno nakon telefonskog razgovora. Bila
sam prisutna kad je gospoĎa sve otkrila. Ti to nisi vidjela. Posmatrala sam kako
sigurno korača prema otkriću. Ništa još nije pogodila, gori od znatiţelje.

SOLANGE: I nakon svega si je pustila da ode!

CLAIRE: Solange, vidjela sam kad je pronašla kuhinjsku budilicu koju smo
zaboravile vratiti na mjesto, kad je otkrila puder na stoliću za češljanje, kad je
spazila crvenilo koje nisam stigla skinuti s lica, kad je saznala da čitamo
»Detektiv.« Promatrala sam kako nas raskrinkava. Morala sam izdrţati sve te
šokove. Bila sam jedini svjedok našeg pada.

SOLANGE: Moramo otići. Pokupimo prnje. Brzo! Smjesta! Claire... Vlakom... ili
brodom...

CLAIRE: Kamo da odemo? Kome? Nemam ni toliko snage da ponesem kovčeg.

SOLANGE: PoĎimo. PoĎimo bilo kamo. Bilo kome.

CLAIRE: Kamo bismo mogle poći? Od čega bismo ţivjele? Siromašne smo.

SOLANGE: (Gledajući oko sebe) Claire, uzmimo... uzmimo...

CLAIRE: Novac? Ne mogu to dopustiti. Nismo kradljivke. Policija bi nas vrlo

brzo otkrila. Novac bi nas odao. Od trenutka kad sam spoznala da nas predmeti
izdaju bojim ih se, Solange. Najmanja greška i mi smo izgubljene.
SOLANGE: Dodavola! Neka sve ide doĎavola! Moramo pronaći način da
pobjegnemo!

CLAIRE: Prekasno je. Izgubile smo.

SOLANGE: Ne misliš, valjda, da ćemo ostati ovako? Okruţene tjeskobom? Oni

će se sutra vratiti. Oboje. Otkrit će porijeklo pisama. Sve će otkrit! Sve! Primijetila
si kako je blistala! Sletjela je niz stepenice kao pobjednica! Njena strašna sreća,
njena odvratna radost bit će sazdane od našeg poniţenja. Njen trijumf rumenjet će
od našeg stida! Njena haljina pocrnit će od naš sramote! Njena krzna... Ah!
Odnijela je svoje krzno!

CLAIRE: Umorna sam.

SOLANGE: Izabrali ste pravi trenutak da se ţalite. U pravo vrijeme po kazujete

svoju slabost.

CLAIRE: Strašno umorna!

SOLANGE: Ako je gospoĎa nevina, krive su sluškinje. To je očito. Lako je biti

nevin, gospoĎo! Ali, da je kojim slučajem mene zapala duţnost da vas smaknem,
kunem se, da bih išla do kraja!

CLAIRE: Ali, Solange...

SOLANGE: Do kraja! Silom bih vam raširila čeljust i primorala vas popijete
otrovan čaj. Niste ga popili! Usudili ste se odbiti! Usudili ste odbiti da umrete! I to
u trenutku kad sam bila spremna da vas na koljenima sklopljenih ruku, cjelivajući
vaše skute, zamolim da to učinite!

CLAIRE: Nije bilo moguće ići do kraja.

SOLANGE: Mislite? Našla bih načina da vam ţivot učinim nesnošljivim.

Primorala bih vas da me na koljenima zamolite da vam pruţim otrov, što bih ja,
moţda, odbila. U svakom slučaju, ţivot bi vam postao pakao.

CLAIRE: Počinjete me ljutiti, Claire ili Solange, vidite, stalno vas zamjenjujem.
Uskoro ćete me sasvim razbjesniti. Sami ste krivi za sve svoje nedaće. Za našu
nesreću.
SOLANGE: Usudite se to ponoviti!

CLAIRE: Optuţujem vas za najstrašniji zločin!

SOLANGE: Vi ste poludjeli! Ili ste pijani! Nema zločina, Claire. Zabranjujem ti
da nas optuţuješ za kakav zločin.

CLAIRE: Ako ga nema, izmislit ćemo ga? Jer... (Teško dišući, iza paravana)
Pokušali ste me vrijeĎati! Ne ustručavajte se! Pljunite mi u lice! Pospite me
blatom! Govnima!

SOLANGE: Kako ste lijepi!

CLAIRE: Preskočimo početne formalnosti. Odavno ste obezvrijedili sva laţ,

svaku stranputicu koja vodi do preobraţaja. Poţuri! Brţe! Sita sam poniţenja, sita
uvreda! Svejedno mi je da li me tko sluša, da li se tko posprdno smješka ili slijeţe
ramenima drţeći da smo lude i zavidne, ja sva treperim, dršćem od zadovoljstva,
Claire, rţem od radosti!

SOLANGE: Kako ste lijepi!

CLAIRE: Počni s uvredama!

SOLANGE: Kako ste lijepi!

CLAIRE: Izostavi uvod! Izbaci ga! Uvrede!

SOLANGE: Vaša ljepota me zasljepljuje! Ne mogu!

CLAIRE: Ponavljam: ţelim čuti uvrede! Ne mislite, valjda, da sam pristala to da

mi iznova obučete ovu haljinu samo zbog toga da čujem slavopojke o mojoj
ljepoti! Obaspite me uvredama! Mrţnjom! Pljuvačkom!

SOLANGE: Pomozite mi!

CLAIRE: Mrzim sluge. Mrzim tu sramotnu, ropsku rasu. Sluge ne pripadaju

ljudskoj rasi. Oni su sastojak kanalizacije, neka vrst pare, koja se vuče našim
sobama i hodnicima, uvlači u nos i prodire u usta, zagaĎujući ih. Povraćam vas!
(Solange pode prema prozoru) Ostani ovdje!

SOLANGE: Nastavi, dolazim...

CLAIRE: Potrebni su, znam, kao što su potrebni grobari ili čistači zahoda. Ili
policajci. Ali, sav taj krasni svijet naprosto zaudara!

SOLANGE: Nastavite. Nastavite.

CLAIRE: Njuške su vam strašne, izobličene od griţnje savjesti, lakti naborani,

grudi ravne, tijela stvorena da nose naše izlizane prnje. Vi ste naša iskrivljena
zrcala, naši ispusti, naša sramota, naš izmet.

SOLANGE: Nastavite. Nastavite.

CLAIRE: Na kraju sam snage. Molim te, poţuri. Vi ste... Vi ste... Oh, kako sam
prazna! Ništa mi više ne pada na pamet. Ne znam više ni uvrede. Claire, umarate
me.

SOLANGE: Dopustite da izaĎem. Nek nas svi čuju! Nek izaĎu na prozore is vide.
Moraju nas čuti! (Otvara prozor. Claire je odvuče u sobu.)

CLAIRE: Vidjet će nas susjedi!

SOLANGE: (Istrgnuvši se, s balkona) To i ţelim! Napolju je divno! Vjetar

ushićuje!

CLAIRE: Solange! Solange! Ostani sa mnom! Vrati se!

SOLANGE: GospoĎa je imala ljubavnika, mljekara! Grličin pjev! Sad smo ravne!

CLAIRE: Solange...

SOLANGE: Šuti! Nema više mljekara, vjesnika zore ni njegovog dragog

zvonjenja! Nema blijedog, lijepog ljubavnika! Pripremimo se za ples!

CLAIRE: Što to radiš?

SOLANGE: (Svečano) Zaustavljam vrtuljak. Na koljena!

CLAIRE: Solange...

SOLANGE: Klekni!

CLAIRE: Ideš predaleko!

SOLANGE: Na koljena! Napokon mi je sinulo! Znam za što sam odreĎena!

CLAIRE: Ubit ćete me!

SOLANGE: (Idući prema njoj) Nadam se da hoću. Očaj me čini goropadnom. Ah!
Proklete smo!

CLAIRE: Šuti!

SOLANGE: Vi nećete morati izvršiti zločin.

CLAIRE: Solange!

SOLANGE: Ne mičite se! Saslušajte me, gospoĎo! Dopustili ste joj da izvuče. Da,
vi! Ah, kakva šteta što joj ne mogu sasuti u lice svu svoju mrţnju. Sva naša
prenemaganja! Kukavice, glupačo! Pustila si je da pobjegne! Sad loče šampanjac!
Ne mičite se! Ne mičite se! Smrt je u blizini. Vreba na nas.

CLAIRE: Pusti me da odem!

SOLANGE: Ne mičite se! Moţda ćete mi baš vi, gospoĎo, pomoći da naĎem
najjednostavniji način kako da oslobodim sestru, kako da smognem sna i
odvaţnosti koje će me odvesti u smrt.

CLAIRE: Što namjeravaš? Kamo će nas sve ovo odvesti?

SOLANGE: Claire, preklinjem te, odgovaraj na pitanja!

CLAIRE: Prestanimo, Solange. Ne mogu više. Pusti me.

SOLANGE: Nastavit ću sama! Sama, draga moja! Ne mičite se! Kako bilo
moguće da vam gospoĎa umakne kad ste imali sve mogućnosti da je… (Idući
prema njoj) Ovaj put ćeš mi za sve platiti, kukavice!

CLAIRE: Solange! Upomoć! Solange!

SOLANGE: Urlajte, ako vas to veseli! Ispustite posljednji krik, gospoĎo! (Gura
Claire, koja ostane skutrena u jednom kutu.) Napokon! GospoĎa mrtva! Opruţena
na linoleumu... Zadavljena rukavicama za pranje su GospoĎa moţe sjesti. Moţe me
zvati, gospoĎice Solange. Baš tako! To je razlog mojeg zlodjela. GospoĎa i
gospodin će me zvati gospoĎice Solange Lemercier... GospoĎa je trebala svući
crnu haljinu. Djeluje prilično groteskno. (Oponaša gospoĎin glas.) Zar sam spala
na to na nosim crninu za sluškinjom? Kad smo se vraćali s groblja, sluţinčad cijele
četvrti išla je ispred mene, kao da smo članovi obitelji! Koliko puta sam poţeljela
da ona postane član obitelji! Na ţalost, pokojnica je do kraja ustrajala u šali. Oh,
gospoĎo...! Mi smo ravne, gospoĎo! Gledajte kako koračam uzdignute glave!
(Smije se.) Ne, gospodine isljedniče, ne... Ništa nećete doznati o mojem činu. O
našem zajedničkom činu. Ništa o našem saučesništvu u ubojstvu... Haljine? Oh!
GospoĎa ih moţe zadrţati! Moja sestra i ja imamo vlastite haljine. Oblačimo ih
potajice, noću. Na meni je moja haljina, gospoĎo, ravnopravne smo! Crvena
haljina zločinke! Gospodin mi se smije? Gospodin se smješka? Misli da sam luda?
Misli da sluškinje moraju imati barem toliko ukusa da ne oponašaju gospoĎu?
Oprašta mi? Doista? Gospodin je sušta dobrota. Ţeli me poniziti velikodušnošću.
Ali, ja sam ukrotila veću divljakinju... GospoĎa shvaća moju usamljenost.
Napokon! Sasvim sama! I strašna! Mogu biti okrutna, ali i blaga… GospoĎa će se
oporaviti od straha. Brzo i lako će se oporaviti okruţena cvijećem, mirisima,
haljinama. Čim obuče bijelu haljinu, u kojoj je odlazila na ples u Operu, uprkos
mojoj zabrani, nestat će straha. Tu su, osim toga, njeni ljubavnici, njen nakit... Ja
imam samo sestru. Da, gospoĎo, usuĎujem se govoriti o njoj. Ne plašim se više.
Ničeg se ne plašim. Tko, tko će me ućutkati? Tko će smoći toliko hrabrosti da me
nazove: »Djevojko?« Sluţila sam. Radila sam sve što radi sluškinja. Smiješila sam
se gospoĎi. Saginjala sam se da napravim krevet, da operem pločice, da očistim
povrće, da prisluškujem na vratima, da prislonim oko na ključanicu. Ali, sad sam
uspravna! I čvrsta! Sad sam daviteljica! GospoĎica Solange, znate, ona koja je
zadavila sestru. Da šutim? GospoĎa je suviše osjetljiva. Ţalim gospoĎu. Ţalim
gospoĎinu bljedoću, gospoĎinu satensku koţu, majušne uši, nejake šake... Ja sam
crna vrana. Meni sude. Postala sam plijen policije. Claire? Ona je, doista, jako
voljela gospoĎu... Ne, gospodine, isljedniče, ništa neću reći pred njima! Neke se
stvari tiču samo nas... Ovo je naša noć, mala moja! (Zapali cigaretu. Ne zna pušiti.
Kašlje) Ni vi, ni bilo tko drugi, nikada nećete doznati ništa. Znat ćete samo to da je
Solange ovaj put išla do kraja. Zar ne vidite da je u crvenoj haljini, spremna za
izlazak? (Solange ide do prozora, otvara ga i penje se na balkon. Tekst, koji slijedi,
govori leĎima okrenuta publici, ravno u noć. Lagan povjetarac leluja zavjese.) Eno
je izlazi! Silazi niz dugačke stepenice u pratnji policije. Popnite se na balkon!
Pogledajte kako korača meĎu crnim pokajnicima! Podne je. Nosi sveţanj od devet
knjiga. Krvnik korača tik do nje. Šapuće joj na uho ljubavne izjave. Claire, krvnik
me prati! Krvnik me prati! (Smije se) Za njom, u povorci, sluge i sluškinje cijele
četvrti, isti oni koji su Claire otpratili do posljednjeg prebivališta! (Gleda napolje.)
Nose vijence, cvijeće, ratne zastave, transparente. Zvone pogrebna zvona. Pogreb
je u punom jeku. Lijep pogreb, zar ne? Ispred sviju, natkonobari u crnim
frakovima, bez svilenih ovratnika. Nose vijence. Za njima posluţitelji i lakeji u
kratkim hlačama i bijelim čarapama. Nose svoje vijence. Zatim sobari i sobarice.
Nose naše zastave. Pa pazikuće... Onda neke nebeske delegacije. Ja ih predvodim.
Krvni me miluje. Gomila mi kliče. PovlaĎuje. Blijeda sam. Uskoro ću umrijeti.
(Vraća se u sobu) Koliko cvijeća! Imala je lijep pogreb, zar ne? Oh, Claire, jadna
moja Claire! Nema pomoći, gospoĎo, predajem se policiji! Samo policija me moţe
shvatiti. I ona pripada svijetu odbačenih. (Naslonjena na dovrata kuhinjskih vrata,
Claire, vidljiva samo za publiku, neko vrijeme sluša sestru) Sada sam gospoĎica
Solange Lemercier. Ţena Lemercier. Lemercierova. Čuvena zločinka. (Umorno)
Claire, propale smo!

CLAIRE: (Bolno, gospodinim glasom) Zatvorite prozor! Navucite zavjesu! Tako.

SOLANGE: Kasno je. Svi već spavaju. Prestanimo s igrom.

CLAIRE: (Daje joj rukom znak da šuti.) Claire, donesite mi čaj.

SOLANGE: Ali...

CLAIRE: Rekla sam, čaj!

SOLANGE: Umorne smo. Mrtve umorne! Moramo prekinuti.

CLAIRE: (Nakon što Solange sjedne u naslonjač) Ah, ne! Nećete se, draga moja,
tako lako izvući! Nije teško s vjetrom kovati urotu, zvati noć za saučesnika...

SOLANGE: Ali...

CLAIRE: Ni riječi! Imam puno pravo raspolagati s ovih nekoliko posljednjih

minuta. Solange, sačuvaj me u svom srcu!

SOLANGE: Ali, zaboga! Ne. Ne! Jesi li poludjela? Moramo otići! Smjesta Claire!
Ne smijemo ostati! Stan je otrovan...

CLAIRE: Ostani, gdje si!

SOLANGE: Claire, zar ne vidiš kako sam slaba? Kako sam blijeda?

CLAIRE: Ti si kukavica! Moraš me poslušati. Došle smo do ruba provalije,

Solange. Poći ćemo preko ruba! Ti ćeš ţivjeti za nas obje. Trebat će ti mnogo
snage. Na robiji nitko neće znati da te ja potajno slijedim. Kad osude, obećaj mi da
ćeš me ponijeti sa sobom, da ćeš me briţljivo čuvati u srcu. Bit ćemo lijepe,
slobodne, radosne! Solange, ne smijemo izgubiti više ni jedne minute! Ponavljaj za
mnom...

SOLANGE: Govori, ali sasvim tiho.

CLAIRE: (Mehanički) GospoĎa bi trebala popiti čaj.

SOLANGE: (Odlučno) Neću!

CLAIRE: (Drţeći je za ruke) Droljo! Ponavljaj za mnom! GospoĎa će popiti čaj...

SOLANGE: GospoĎa će popiti čaj...

CLAIRE: GospoĎa mora spavati...

SOLANGE: GospoĎa mora spavati...

CLAIRE: Ja ću bdjeti...

SOLANGE: Ja ću bdjeti...

CLAIRE: (Legne na gosvoĎin krevet.) Ponavljam!... Nemoj me prekidati! Čuješ li

me? Hoćeš li me poslušati? (Solange potvrdno klimne glavom.) Ponavljam, dakle.
Moj čaj!

SOLANGE: (Neodlučno) Ali...

CLAIRE: Rekla sam, čaj!

SOLANGE Ali, gospoĎo...

CLAIRE: Tako! Nastavi...

SOLANGE: Ali, gospoĎo, hladan je.

CLAIRE: Svejedno ću ga popiti. Daj! (Solange donosi posluţavnik.) Stavila si ga
u najskuplji, najdragocjeniji posluţavnik.

(Uzima Šalicu i pije. Solange, licem prema publici, nepomično stoji, prekriţivši
ruke kao da su na njima lisičine.)