• Šta sve obuhvata nomenklatura RD?

Nomenklatura RD i materijala za održavanje obuhvata :

• zapis osnovnih podataka
• identifikacioni broj
• klasifikacioni broj

• Navedi bar jednu definiciju RD?

Rezervni dijelovi su oni sastavni dijelovi i sklopovi za rad, za koje se ocijeni da ih
je korisno imati na zalihi u određenoj količini, iako još ne znamo kada ćemo ih
trebati, ako ih upće budemo trebali.

• Šta su materijali za održavanje?

Materijal za održavanje je materijal koji još nema oblik za ugradnju, (limovi,
profili itd.) ili je namijenjen za podmazivanje ili čišćenje , hlađenje , impregnaciju ,
površinsku zaštitu , zavarivanje itd.

• Šta moramo uzeti u obzir prilikom izbora sastavnih dijelova sredstava

za rad?
Kod određivanja izbora sastavnih dijelova sredstava za rad za RD moramo uzeti u
obzir :
• mogućnost otkaza dijela prije drugih sastavnih dijelova radi habanja ,
starenja, loma, izgaranja, korozije, erozije i sl.
• vrijeme nabavke odnosno izrade dijela - ako je to vrijeme duže od onoga što
go možemo tolerisat od momenta nastanka kvara do izvršenja opravke ,
onda treba takav dio proglasit rezervnim dijelom.

• Šta određujemo tehnološkom analizom i na šta se u zavisnosti od

rezultata opredjeljujemo?
Tehnološkom analizom određujemo prije svega mjesto izrade, odnosno, nabavke
RDiMO i u zavisnosti od rezultata opredjeljujemo se na to : gdje će se dijelovi
nabavljati, odnosno, izrađivati i koliko je očekivano vrijeme nabavke,odnosno,
izrade. Oba ova podatka utiču na:
 • opredjeljenje, da li ćemo dio proglasiti rezervnim dijelom ili ne,
• kolike će biti signalne zalihe i nabavne količine
• Na šta utiču rezultati opredjeljenja za RD?
Rezultati opredjeljenja utiču na:
• opredjeljenje, da li ćemo dio proglasiti rezervnim dijelom ili ne,
• kolike će biti signalne zalihe i nabavne količine

• Dati definiciju održavanja prema EFNMS-u ?

Def. prema EFNMS-u (European Federation of National Maintenance Societies):
Održavanje je funkcija preduzeća kojoj su povjerene stalna kontrola nad
postrojenjima i obavljanje određenih popravaka i revizija, čime se omogućava
stalna funkcionalna sposobnost i očuvanje proizvodnih i pomoćnih postrojenja te
ostale opreme.

• Nabroj ciljeve održavanja ?

• Osigurati optimalnu raspoloživost nabavljene i instalirane opreme u

proizvodnim preduzećima uz što manje troškove.
• Svesti na minimum troškove održavanja zbog zastoja uzrokovanih
neplaniranim kvarovima koji dovode do gubitaka u proizvodnji.
• Usporiti zastarijevanje radnih sistema čija je posljedica smanjenje kvalitete
proizvoda i pojava škarta u proizvodnji.
• Pratiti rad sistema te predlagati i provoditi modernizacije i modifikacije u
cilju poboljšanja radnih karakteristika i produljenja životnog vijeka opreme.
• Pratiti utjecaj opreme na okolinu, nalaziti i otklanjati slaba mjesta.

• Napravi podjelu održavanja po vrsti ?

• Održavanje opreme a) Održavanje javnih objekata

• Održavanje vlastitih proizvoda b) Komunalno održavanje
 • Održavanje radnje sredine c) Održavanje javne higijene
• Održavanje stambenih zgrada

• Nabroj glavne skupine tehničkih sistema održavanja ?

• Postrojenje
• Proizvodna linija
• Stroj
• Uređaj
• Komponente
• Rezervni dio

• Šta je to stroj, a šta uređaj?

Stroj predstavlja tehnički sistem koji samostalno obavlja neku operaciju ili
cjelokupni posao (alatni stroj, lokomotiva, bager, utovarivač, avion, tenk, pumpni
agregat, parni generator, reaktor itd.).
Uređaj predstavlja dio stroja, linije ili postrojenja koji se održava kao tehnički
sistem (preventivno održavanje, zamjena rezervnih dijelova, remonti).

• Šta su komponente, a šta RD?

Komponente predstavljaju sklopove koji se zamjenjuju kao cjeline prilikom pojave
kvara na njima.
Rezervni dio predstavlja dio dijelova i sklopova koji se određuju iskustveno po
svakom stroju ili uređaju te osiguravaju na zalihi.

• Šta je to postrojenje?
Postrojenje predstavlja složen nepokretni tehnički sistem, koji kao rezultat rada
daje cjelokupni proizvod ili nekoliko proizvoda. Obično se sastoji iz više
proizvodnih linija ili postrojenja koje omogućavaju proizvodnju jedne faze
konačnog proizvoda ili jedne vrste proizvoda.
 • Šta je proizvodna linija?
Proizvodna linija je dio postrojenja ili samostalna proizvodna cjelina koja
omogućava proizvodnju nekog proizvoda ili nekog sklopa ili dijela na proizvodu
(linija za zavarivanje, linija za proizvodnju limenki, linija za proizvodnju
zupčanika, fleksibilni proizvodni sistem itd.).

• Pojasni pojmove eksploatacije, pouzdanosti, terotehnologije, kritičnih

mjesta ?
Eksploatacija - vremenski interval rada postrojenja.
Pouzdanost- vjerovatnoća da će neki tehnički sistem obaviti planirani zadatak u
određenim uslovima i propisanom vremenu.
Terotehnologija - naziv područja vezanog uz upravljanje opremom.
Slaba (kritična) mjesta - su pozicije, elementi, komponente ili sklopovi čija je
frekvencija ili učestalost kvarova veća od uobičajene.

• Navedi primarne zadatke održavanja ?

• Održavanje instalirane opreme (strojevi,uređaji).

• Održavanje postojećih industrijskih objekata.
• Pregledi,podmazivanje,čišćenje strojeva.
• Rekonstrukcija postojeće opreme i objekata.
• Izrada raznih čeličnih konstrukcija, instalacija, te njihova ugradnja.
• Postavljanje nove opreme na njihova mjesta u pogonu.

• Navedi sekundarne zadatke održavanja ?

• Briga oko smanjenja buke i raznih nečistoća.

• Osiguranje sigurnosnih mjera propisanih zakonom.
 • Briga oko otpadnih materijala koji se još mogu upotrijebiti.
• Briga o ekologiji.
• Briga oko osiguranja normalnih radnih uvjeta (osvjetljenje,provjetravanje).
• Proizvodnja i raspodjela energetskih medija.

• Nacrtaj životni vijek opreme ?

• Sa tehničkog gledišta koje radnje obuhvata pojam održavanja u

preduzećima ?
Pod pojmom održavanja u proizvodnim preduzećima podrazumijeva se niz radnji,
kao što su:
• Poslovi prilikom nabave nove opreme
• Puštanje opreme u proizvodnju (ekploatacija)
• Održavanje u užem smislu
• Rekonstrukcija (modernizacija) opreme
• Upravljanje energetikom (često ove zadatke obavljaju radnici održzavanje)
• Prijedlog za otpis opreme.

• Opiši ulogu održavaoca pri nabavci opreme ?

Menadžment od stručnjaka održavanja očekuje osiguranje minimalnog zastoja
opreme odnosno maksimalnu raspoloživost instalirane opreme uz što manje
troškove.
Stručnjaci održavanja koristeći se svojim i tuđim stečenim znanjima i iskustvima,
moraju definisati odgovarajuću strategiju održavanja kojom će zadovoljiti potrebe
proizvodnje te vlasnika preduzeća.
Potrebno je razraditi odgovarajuće tehnološke procese održavanja i osigurati
logističku podršku održavanja (rezervnii dijelovi, radnici, strojevi i alati,
informacijski sistem, prostor).
Nakon definisane strategije, tehnologije, logističke i informacijske podrške
održavanja, potrebno je postaviti i organizaciju održavanja koja mora biti
fleksibilna i postavljena tako da se zacrtani cilj (npr. 98%-tna raspoloživost
opreme) ostvari uspješno.
• Koji su to opći zahtjevi na opremu ?

• mogućnost prilaza svim dijelovima i sklopovima radi održavanja i

rukovanja.
• podesnost za čišćenje opreme i njezine okoline (prednost imaju ravne i blago
zaobljene površine bez nepristupačnih rupa i uglova).
• mogućnost prilaza pojedinim sklopovima bez opasnosti od povreda, sa što
većom mogućnošću prilaza i za vrijeme rada opreme.
• podobnost opreme za podmazivanje ( prednost imaju trajno podmazivi
elementi i centralni sistemi podmazivanja)
• mogućnost jednostavnog i uobičajenog izvođenja radova održavanja čišćenja
i podmazivanja bez posebnih specijalnih upstava i alata za održavanje.
• jednostavno pronalaženje mjesta kvara i otklanjanje kvarova po mogućnosti
bez zaustavljanja procesa proizvodnje, naročito kada je proces kontinuiran
(ugradnja paralelnih elemenata, pomoćni izvori energije i sl.)

• Koji su to posebni zahtjevi na opremu?

• zahtjevi na dokumentaciji opreme

• ustanoviti da li oprema odgovara HTZ propisima.

• Koji su to zahtjevi za dokumentaciju opreme ?

• dokumentacija o izradi temelja i priključaka energetskih instalacija

• dokumentacija o pregledima i popravku opreme na liniji koja će dobiti novu
opremu.
• dokumentacija o pregledima i popravku opreme na liniji koja će dobiti novu
opremu.
• dokumentacija za izbjegavanje propusta tokom montaže opreme.
 • . Koji su nam podaci potrebni za donošenje odluka u procesu
održavanja tehničkih sistema?
Za donošenje odluka u procesu održavanja tehničkih sistema, neophodno je
prikupiti niz podataka, koji se odnose na:
• planiranje aktivnosti održavanja
• uzrok i trajanje otkaza sistema ili dijelova
• vrste i količine ugrađenih rezervnih dijelova
• vrijeme popravke
• izvršioce na poslovima popravke
• troškove održavanja, itd.

• Šta su rezervni dijelovi, a šta potencijalni dijelovi?

Rezervni dijelovi su dodatni dijelovi sistema - funkcionalne cjeline, koji su na
raspolaganju, i koji mogu da se koriste prilikom popravke tehničkog sistema. U
rezervne ddielove ne spadaju oni dijelovi koji se tokom rada praktično ne troše i ne
stare, niti su podložni lomljenju i zamoru (npr.kućišta, ramovi).
Pod potencijalnim rezervnim dijelom tehničkog sistema podrazumjeva se svaka
funkcionalna cjelina odnosno dio, čiji je radni vijek kraći od radnog vijeka
tehničkog sistema kome pripada.

• Kada se RD smatraju neekonomičnim?

Rezervni dijelovi se ponekad smatraju neekonomičnim jer :
• može da se desi da se nikada ne upotrijebe
• ako se čuvaju nepropisno mogu da se oštete i, ako se kao takvi upotrijebe,
dovedu do novog otkaza
• održavanje skladišta rezervnih dijelova, takođe, podrazumeva troškove
• i pored sve organizacije, može se dogoditi da rezervni dioo ne bude
raspoloživ kada se zahtjeva i zatreba.

• Šta se u okviru poslovanja RD treba obezbijediti?

U okviru poslovanja rezervnim dijelovima treba obezbjediti tri osnovna zahtjeva:
 • Povećanje pouzdanosti tehničkog sistema
• Obezbjeđenje neophodnih rezervnih dijelova prema potrebama, a u cilju
smanjenja vremena zastoja zbog otkaza.
• Smanjenje troškova nabavke i količine rezervnih dijelova u skladištu.

• Koje su faze za obezbjeđenje RD?

Obezbeđenje rezervnih dijelova može se podjeliti u tri faze:
• Faza planiranja
• Faza nabavke
• Faza uskladištavanja

• Šta sve obuhvata upravljanje RD?

Upravljanje rezervnim dijelovima obuhvata:
• Predviđanje potreba za rezervnim dijelovima.
• Definisanje potrebnog asortimana i količina u skladištu.
• Definisanje kriterija za popunu skladišta
• Ustanovljenje cijena dijelova, proizvođača i dobavljača.
• Obezbjeđenje potrebnih finansijskih sredstava
• Praćenje stanja rezervnih delova u skladištu (potrošnja i dopuna)
• Šta je sve značajno za planiranje RD?
Planiranje rezervnih dijelova zavisi i od:
• Stanja tehničkog sistema sa stanovišta pouzdanosti i ostvarenja zahtjevanih
funkcija
• Nivoa tehničkog znanja i obučenosti operatera, i svih angažovanih na
poslovima održavanja.
• Uslova snabdjevanja rezervnim dijelovima (uvoz ili domaće tržište, vlastita
izrada, ..)
• Strategije održavanja tehničkog sistema.
• Uspješnog korištenja informacionog sistema odnosno modula za planiranje,
 pripremu i praćenje radnih naloga, itd.

• Koji su kriteriji za postavljanje RD u skladišta?

Kriteriji za postavljanje dijelova u skladištu:
• Vrijednost rezervnog dijela (cijena)
• Veličina rezervnog dela (gabariti)
• Potrošnja rezervnog dijela
• Popunjenost skladišta
• Troškovi zbog otkaza dijela, itd.

• ABC metoda analize u skladištu RD?

Zasniva se na poznatom Paretovom pravilu, koji je prije više od 100 godina
zaključio da 80 % svetskog bogatstva leži u rukama 20 % stanovništva (pravilo se
često zove i 80:20). Kasnije je ovo pravilo prošireno na mnoga područja ljudskog
djelovanja:
• 20% kriminalaca izvrši 80% krivičnih djela
• 20% studenata dobija 80% najboljih ocjena
• 20% kupaca donosi vam 80% prihoda
Pravilo se može proširiti tj. raščlaniti:
• Sa 20% artikala ostvaruje se 80% prihoda
• Sljedećih 30% artikala donosi 15% prihoda
• Preostalih 50% artikala donosi samo 5% prihoda
Na osnovu ovog pravila, na primjer, mogu da se klasifikuju artikli prema važnosti
koje oni imaju za kompaniju.

ABC metoda može da se primjeni i na analizu rezervnih dijelova u skladištu:

• Prvo se definiše koje sve vrste rezervnih dijelova postoje i koliko ih ima po
vrstama.
• Svaka vrsta rezervnih dijelova ima svoju cijenu.
 • Određuje se ukupna vrijednost rezervnih dijelova, imajući u vidu i
raspoložive količine
• Izvrši se sortiranje po ukupnoj vrijednosti pojedinačnih vrsta rezervnih
dijelova, od najveće ka manjoj.
• Prvi, najskuplji rezervni dijelovi, koje u zbiru čine 80 % ukupne vrijednosti
skladišta dobijaju oznaku “A”
• Sljedećih 10 % rezervnih dijelova dobija oznaku “B”
• Preostali rezervni dijelovi postaju klasa “C”.
Klase variraju u opsegu:
• Klasa “A”: od 80 % do 90 %
• Klasa “B”: od 5 % do 15%
• Klasa “C”: od 5 % do 10%
ABC analiza se može raditi i po nekom drugom kriteriju, a ne samo po vrijednosti
(npr. značaj ili važnost dijela u sistemu, prosječna godišnja potrošnja, vrijeme
potrebno za nabavku, intenzitet otkaza,itd.)

• Šta obuhvata poslovanje sa RD?

Poslovanje rezervnim dijelovima obuhvata:
• segment identifikacije (katalog rezervnih delova)
• segment upravljanja zalihama
• segment politike upravljanja i određivanje parametara za upravljanje
• segment za definisanje izvora snabdjevanja i izdavanja narudžbi.

• Ukratko opiši upravljanje RD ?

Za funkcionisanje informacionog sistema poslovanja rezervnim dijelovima
potrebno je unaprijed definisati:
• količinu za nabavku
• maksimalnu i minimalnu zalihu
• kritičnu tačku za naručivanje - signalnu zalihu.
U idealnom slučaju, skladište ne bi trebalo ni da postoji – svaki potrebni rezervni
dio dolazio bi baš kada je potreban, u potrebnoj količini.
To ipak nije praktično najmanje iz dva razloga:
• Dobavljači nisu uvek “sigurni” (trenutno nemaju traženi dio), a i zahtjevi iz
održavanja mogu biti pogrešni.
• Troškovi pojedinačnih naručivanja su veći nego kada se to radi “na više” i
periodično.
Zato se pribjegava uspostavljanju i organizaciji skladišta.
Najvažnije pitanje u vezi upravljanja zalihama je: kada i koliko rezervnih dijelova
treba naručiti.

• Ukratko navedi o troškovima održavanja ?

Osnovni cilj poslovanja svakog preduzeća je maksimalan profit i visok nivo
produktivnosti, uz minimalne troškove. Stanje tehničkog sistema se tokom
eksploatacije mjenja, a dopušteni nivo pogoršanja zavisi od strategije održavanja.
Primjenjena strategija održavanja utiče i na profit preduzeća i na ukupne troškove
održavanja. Tokom vremena mjenja se stanje tehničkog sistema, kao i troškovi
održavanja.
Ukupni troškovi održavanja mogu biti:
• Direktni (pronalaženje neispravnih dijelova, zamjena dijelova, popravka ili
regeneracija neispravnih elemenata)
• Indirektni (troškovi zastoja opreme, troškovi oštećenja opreme nastali zbog
otlkaza, troškovi škarta i dorade).

• Ukratko navedi o mjerenju troškova održavanja ?

U organizaciji održavanja koriste se različiti indeksi za mjerenje efikasnosti
održavanja, jer ne postoji ni jedan indeks koji može precizno da definiše ukupne
performanse aktivnosti održavanja. Glavni cilj ovih indeksa je da podstakne
menadžment održavanja da poboljša performanse funkcije održavanja u odnosu na
postojeće ili staro stanje. Vrijednosti svih ovih indeksa se periodično izračunavaju
(crtaju se dijagrami) i na taj način se utvrđuju trendovi koji ukazuju na dalje
aktivnosti. Opšti indeksi ukazuju na ukupne performanse organizacije u vezi sa
održavanjem, kao što su:
Opšti indeks 1:
I1=
 UTO – ukupni troškovi održavanja (novac), UP – ukupna prodaja (novac).
Opšti indeks 2:
I2=
UPr – ukupna proizvodnja

Opšti indeks 3:
I3=
UU – ukupna ulaganja u postrojenja i opremu (novac).

• Koji su to preduslovi savremenog održavanja?

Preduslovi savremenog održavanja:
• kvalitetnu evidenciju sredstava,
• osnovnu dokumentaciju od proizvođača
• radnu dokumentaciju za sprovođenje plana održavanja
• razrađenu tehnologiju rada i planiranja održavanja
• odgovarajuću radnu snagu za obavljanje svih radova
• pregled i kontrolu održavanja
• pismene izvore informacija o problemima i kvarovima
• analizu podataka iz dokumentacije o radu, rješavanju problema,unapređenju
poslovanja odgovarajuću radnu snagu za obavljanje svih radova
• potreban materijal i dijelove sa skladištem i osiguranom evidencijom
materijalnog poslovanja.

• Šta je efektivnost, napiši formulu i pojasni ?

Vijek eksploatacije prijevoznog sredstva koji se često naziva "životnim ciklusom"
zavisi o rezultatima koje to sredstvo postiže tokom rada. Prijevozna sredstva
uglavnom postižu zadovoljavajuće učinke kada rade, jer se njihov rad naplaćuje
prema troškovnom načelu. Da nije tako (a tako je stoga što okruženje tolerše takvo
stanje), djelovanje bi svakog sredstva morala popratiti prethodna analiza
opravdanosti. Jedan od načina provjere bila bi efektivnost (E) koja pokazuje što se
prijevoznim sredstvom postiže s obzirom na postavljene uvjete:
E ( t × t ) = R (t) × A (t) EP
R (t) - pouzdanost odnosno vjerovatnoća rada bez kvarova, A (t) - raspoloživost
odnosno vjerovatnoća da će u bilo kojem vremenu biti upotrebljivo, EP -
funkcionalna podobnost (s obzirom na zastarjelost).
• Koji su to elementi pouzdanosti prijevoznih sredstava?
U teoriji održavanja prijevoznih sredstava pouzdanost održavanja (Po) se definira
modelom gdje je:

to - vrijeme trajanja održavanja prijevoznog sredstva, f(to) - funkcija gustoće

trajanja pojedinih postupaka održavanja, t1 - određeno trajanje postupka
održavanja.

• Metod održavanja se temelji na 5 načela, nabroj ih ?

• Na načelu ČEKAJ I VIDI – popravljanje sredstava rada nakon nastanka

kvara
• Na načelu OPORTUNISTIČKOG ODRŽAVNJA – nakon početnih kvarova
uvode se periodični pregledi pojedinih dijelova
• Na načelu PREVENTIVNOG ODRŽAVANJA – počiva na izreci bolje
spriječiti nego liječiti, a redovitim pregledima i popravcima prema kalendaru
sprječavaju se kvarovi.
• Na načelu PRETKAZANOG ODRŽAVNJA – predviđa se vrijeme nastanka
kvara i reagira malo prije kritičnog trenutka
• Na načelu ODRŽAVNJA PREMA STANJU – nalaže stalno praćenje stanja
stroja i reagiranje prema potrebi.

• Šta spada u održavanje prema tehnološkoj namjeni?

U održavanje prema tehnološkoj namjeni pripadaju:
• Popravci iznenadnih kvarova
• Preventivni pregledi
• Tehnički pregledi
• Periodični tehnički pregledi
 • Mali popravci
• Srednji popravci
• Veliki popravci.

• Šta obuhvata srednji popravak na automobilima?

U preventivno održavanje ubraja se i srednji popravak , a obuhvata poslove
preventivnog pregleda i malog popravka, ovisno o istrošenosti dijelova i datumu
posljednje zamjene tekućina, filtera i drugih potrošnih dijelova vozila.
Njime se uklanjaju kvarovi sklopova i dijelova koji nisu izloženi jačem trošenju,
poput:
• zamjene zupčanika i mjenjača
• Zamjena ležaja koljenastog vratila
• Brušenja glave motora
• Zamjena opruga i amortizera itd.

• Šta obuhvata veliki popravak na automobilima?

Veliki popravak ili tzv. generalni popravak može se obavljati na cijelom
automobilu ili samo na pojedinim dijelovima. Ako se popravka obavlja na cijelom
automobilu, radi se o rijetkim automobilima i oldtimerima, dok se na
svakodnevnim automobilima najviše i najčešće radi veliki popravak motora
automobila koji obuhvata:
• Rastavljanje motora na sastavne dijelove
• Pranje i čišćenje dijelova
• Utvrđivanje istrošenosti dijelova

• Obzirom na planirani normativ, na šta se dijele zalihe?

Obzirom na planirani normativ, kao i pretpostavku za kontinuirano odvijanje
procesa proizvodnje, odnosno prodaje, zalihe se mogu podijeliti na:
• Minimalne
 • Maksimalne
• Optimalne
• Prosječne
• Sigurnosne
• Spekulativne
• Sezonske i
• Nekurentne zalihe.

• Koji je cilj držanja zaliha?

• zaštititi poslovanje i proizvodnju u uslovima neizvjesnosti
• omogućiti ekonomičnu nabavu i proizvodnju
• pokriti objektivno prisutne promjene u ponudi i potražnji
• omogućiti tok materijala unutar proizvodnog, odnosno poslovnog sistema.
Držanje zaliha na stanju ima i svojih nedostataka, poput zastarijevanja i oštećenosti
robe koja se drži na stanju, gubitka robe u skladištu, a među glavnim nedostacima
su troškovi držanja zaliha koji se povećavaju sukladno povećanjem zaliha.

• Navedi modele planiranja i kontrole zaliha ?

• Tradicionalni model upravljanja zalihama - EOQ -Economic Order

Quantity - ekonomična količina narudžbe, odnosno veličina narudžbe kod
koje su troškovi koji variraju s veličinom narudžbi minimalni.
• Savremeni model upravljanja zalihama, odnosno već istaknuti JIT (Just in
Time) - tačno na vrijeme, odnosno proizvodnja bez zaliha; sistem
kontinuiranog opskrbljivanja proizvodnje potrebnim materijalima, bez
prethodnog skladištenja i slično.
• Savremeni model upravljanja zalihama - DRP - Distribution Requirement
Planning - planiranje i kontrola zaliha na osnovi tržišnih uslova distribucije.
• Savremeni model upravljanja zalihama - MRP - Materials Requirement
Planning - planiranje potreba za materijalom.
 • Šta se smatra pod RD i kakvi mogu biti RD?
Rezervnim dijelovima smatra se:
• Popravljivi -Obnovljivi dio = dio koji se može popraviti
• Nepopravljivi -Dijelovi za zamjenu = dijelovi koji se ne mogu popraviti te
kad se jednom izgrade više ne mogu upotrijebiti
• Potrošni materijali = materijali koji se troše kad je sredstvo u upotrebi npr.
maziva, brtve i slično.
Također se mogu podijeliti na:
• Kapitalne rezervne dijelove –visoka vrijednost dugog vijeka trajanja s
nabavkom neposredno pred ugradnju.
• Nestandardne rezervne dijelove – nabavka dijelova od originalnog
proizvođača određene opreme.
• Standardne rezervne dijelove – nabavka originalnih dijelova s kratkim
rokom isporuke (standardni vijci, ležajevi, filteri, osigurači, i sl…).

• Podjela RD prema trajnosti?

Rezervni dijelovi također se mogu podijeliti i prema trajnosti:
• Netrošivi dijelovi – dijelovi koji se ne troše i teško se onesposobljavaju
(stalci, kučište,…) s dugim vijekom trajanja u odnosu na opremu u koju su
ugrađeni.
• Sporotrošivi dijelovi – dijelovi kraćeg vijeka trajanja koji se troše, ali se
rijetko ili nikako ne mijenjaju (motora automobila)
• Potrošni (habajući) dijelovi – dijelovi koji se tokom rada ubrzano troše i
mijenjaju (ležajevi, filteri, remenovi, zupčanici, osigurači, svjećice….)

• Šta je potrebno definisati kod nabavke RD vezano za organizacijske

postavke?
U vezi sa organizacijom nabavke, nužno je definisati sljedede:
- predmet nabavke (tekude, posebne i druge nabavke),
- ko nabavlja (služba koja nabavlja mora utvrditi cijene, rokove i kvalitet na
osnovu baza o dobavljačima),
- Dinamiku nabavke (nabavke se dobavljačima moraju uputiti blagovremeno, sa
količinama koje nisu „nenormalne“ u odnosu na rok isporuke).

• Koje su sve varijante kod nabavke?

• Zbog čega je nužna kooperacija?

Kooperacija je nužna iz sljedećih razloga:
• stepen hitnosti održavanja
• povećan obim održavanja
• nedostatak odgovarajuće opreme i kadrova
• neodgovarajuće ili ne blagovremene nabavke itd.

• Šta sve moraju raditi stručnjaci održavanja?

Stručnjaci iz održavanja moraju:
• Sistemski pratiti kooperante – njihove tehničko-tehnološke mogućnosti
• Kontrolisti rokove i kvalitet RD
• "malim" kooperantima obezbjediti konstruktivno-tehnološku i drugu
potrebnu dokumentaciju za izradu RD
• izraditi potrebne alate i pribore (ili dokumentaciju za njih)
• da obezbjede potrebne veze i konsultacije sa kooperantom.

• Navedi pojam i klasifikaciju troškova?

Trošak je svaki novčani izdatak ili utrošak koji je uložen u proizvodnju proizvoda,
RD i ostvarivanje određenog cilja. Također moramo razlikovati utrošak od troška.
Utrošak je svako fizičko ulaganje resursa u proizvodnju (na primjer: količina
utrošenog materijala), dok je trošak utrošak izražen u novcu.

Klasifikacija troškova:
 • Prema vremenu –prošli, sadašnji i budući
• Prema funkcijama – proizvodni i neproizvodni
• Prema položaju u financijskim izvještajima – troškovi proizvoda i troškovi
razdoblja, primarni i konverzijski troškovi, nedospjeli i dospjeli troškovi
• Prema mogućnostima zahvat po nosiocu – direktni i indirektni
• Prema ponašanju na promjenu aktivnosti – varijabilni, fiksni i mješoviti
• Prema značaju za donošenje poslovnih odluka – relevantni i irelevantni
• Prema mogućnosti kontrole – kontrolirani i nekontrolirani troškovi.

• Koja su to razdoblja kod životnog ciklusa proizvoda?

Životni ciklus proizvoda uobičajeno je podijeljen na četiri faze:
• Razdoblje uvođenja proizvoda – način ponašanja proizvoda ovisi u ovoj
fazi najviše o tehnologiji i nauci. Završetak prvog razdoblja nastaje
plasiranjem proizvoda na tržište.
• Razdoblje tržišnog rasta – započinje rast prodaje proizvoda, kupci odabiru
proizvod i sve više se odlučuju za njega.
• Razdoblje zrelosti – prodaja proizvoda u ovom razdoblju nalazi se na
najvišoj tački, ostvaruje se velika dobit zbog prepoznavanja proizvoda od
strane kupaca.
• Razdoblje opadanja – počinje kada kupci odabiru drugi proizvod umjesto
našeg proizvoda, proizvod zastarijeva jer se na tržištu pojavljuju proizvodi
koji imaju bolje performanse od našeg. Na tržištu postoje proizvodi koji
nikad ne dođu u ovu fazu.

• Navedi svrhu i nedostatke troškova životnog ciklusa ?

PREDNOSTI:
Takav pristup ima prednost pred tradicionalnim utvrđivanjem troškova po
proizvodima jer osigurava mnogo opširnije i realnije informacije za ocjenjivanje
profitabilnosti pojedinih proizvoda. Kako bi se izbjegle situacije u kojoj se prije
proizvodnje nabavlja materijal koji je jeftiniji, a tokom cjelokupne izrade i ponude
proizvoda, a i njegovog životnog ciklusa potroši iznos koji se uštedio prilikom
nabavke, razvila su se metode praćenja troškova. Metoda praćenja troškova zbraja
troškove od same ideje pa do kraja postojanja pojedinog proizvoda, opreme ili
nekog sistema. Praćenje troškova moguće je u situacijama kada preduzeće treba
odlučiti između dva dobavljača, isto tako može se primijeniti u situacijama kada
preduzeće utvrđuje rizik prilikom određivanja garancije koje daju za određeni
proizvod. Obračun troškova životnog ciklusa nam daje odgovore na to hoće li
prihodi koje nam proizvod ostvaruje tokom svog životnog ciklusa biti dovoljni da
pokriju ukupne troškove koji nastaju tokom njegovog životnog vijeka.
NEDOSTACI:
Osim prednosti, praćenje troškova životnog ciklusa ima određene nedostatke kojih
je potrebno biti svjestan prilikom donošenja bilo kakvih odluka. Najčešći nedostaci
praćenja su ti što još uvijek ne postoje dovoljno stručni pojedinci koji su obučeni
za takav proces, budući troškovi koji se uzimaju u analizama nisu tačni nego su
samo okvirni. Prikupljanje takvih troškova može biti vrlo naporan proces, a i
potrebna je velika količina podataka koje je prilično teško obrađivati. Metoda
praćenja troškova životnog ciklusa moguća je u velikim preduzećima, a kod nas je
takvih preduzeća u vrlo malom broju, ne postoje odgovarajući zakonski propisi
koji bi poduprli tu metodu, a isto tako nove tehnike praćenja troškova nisu
najprihvatljivije.

• Koji su to elementi troškova u životnom vijeku proizvoda?

• Navedi podjelu troškova prema SEA modelu ?

SEA model troškove dijeli na sljedeće:
• Trošak nabavke ( nabavna cijena, administrativni troškovi, instalacije,
obuka, transport)
• Trošak financiranja ( direktan rad, usluge, potrošni materijal , rukovanje
otpadom, troškovi izgubljene proizvodnje, te troškovi rezervnih dijelova i
održavanja)
• Troškovi planiranog održavanja ( trošak materijala i radne snage, trošak
planiranja, trošak popravaka, fiksni troškovi radnika)
• Trošak neplaniranog održavanja ( trošak materijala i radnika, prosječna
cijena popravaka, trošak za rezervne dijelove te trošak „života opreme“ )
• Trošak rashodovanja ( trošak odnošenja proizvoda, trošak prerade, trošak
odlaganja otpada)
 • Navedi podjelu troškova prema Barringer-Weber-ovom modelu ?
• Na šta se odnose zalihe?
Pod zalihama robe podrazumijeva se količina robe (materijal, vlastiti proizvodi,
poluproizvodi i gotovi proizvodi), koja je uskladištena radi kontinuiranog
opskrbljivanja vremenski i prostorno bliže ili daljnje proizvodne ili osobne
potrošnje.

• Koje su to kategorije zaliha?

Zalihe se prema vrsti skladištene robe dijele na zalihe sirovina i materijala, zalihe
dijelova i poluproizvoda te zalihe gotovih proizvoda koje prema planu i stvarnom
stanju zaliha mogu biti planirane i nestvarne.

• Nacrtaj dijagram ili grafikon krugova za paretovo pravilo ?