Kardiovaskulami sistem je sistem organa koji prenosi
tvari iz čeIhe i u čcliju. pumaže pri ravnoteži tjelesne temperature i PH vrijednosti. Sistem orgatut za krvotok takoder osigumva opskrbu svake stanice u tijelu kisikom, hranjivim tvarima, hormonima i drugim regulatornim tvarima, te omogučujc uklanjanje metabolita i otpadnih tvari iz stanica. Glavni dijelovi kardivaskulamog sistema su srec. krv i krvni sudovi. Grada i uloga srea u čovjeka Srce je šuphi mišič, veličine stisnute šake, koji pumpa krv kroz krvne žile. Svake minute se pumpa gotovo 5 litara krvi. Smjcštcno je u prsnom košu. Oblika je obrnute kupe, sa bazom prema goec, a vrhom prema dole i ulijevo do visine petog rebra. Srce čovjeka insa masu 200 - 425 granut. Srce je gradeno od srčanoga mišienog tkiva. Dobro je prokrvljeno Sto mu osigumva dovoljno hrane i kisika. Srce jc mišični organ obavijen srčanom opnom (pericardium). Stijenka srea gradena jc od vanjskog sloja ili epikarda(mezotel). te srednjeg sloja ili miokarda (srčani mišiei i kontrakeije sres). unutamjeg sloja ili endokarda (endotel). Srčano mišično tkivo sastoji se od poprećnoprugastih mišičnih vlakna, te prijelazne pIoče i ima sposobnost prijema i prenosa podražaja (sprovodna srčana muskulatura) i snažnim mišićnim kontrakcijam (radna srčana muskulatura).
Srec je uzdužno podijeljeno pregradom (septum) u
dvijc odvojene pumpe: desno srce (pumpa krv kroz pluča) i lijevo sree (pumpa krv kroz perifeme organe). U desnoj polovini srea se nalaze desna pretkomora (anium dcxtrum) i desna komora (ventriculum dexter). a ižmedu njih sc nalazi tnatisni zalistak (trikuspidalni zalistak valvula tricuspidatis). Lijeva polovina srca sc sastoji iz lijevc ili pretkomore (atrium sinistrum ) i lijcvc komore (ventricutus sinister). a između njih se nalazi. kao ventil dvolisni zalistak (bikuspidalni zatistak - valvula bicuspidalis). Elastične opne- srčani zslisci - regulraju prelnz krvi iz pretkomore u komoru i imaju ulogu vetila tj. propuštaju krv jednom smjeru. iz pretkomore u komoru. Tlak krvi koja prolazi iz pretkomore u komoru zatvori srccane zaliske, pa vračanjc krvi nije moguće. Postoje Cetiri zatiska u srcu. a to su: • Dva atrioventrikularna (AV) zaliska koji se nalaze innedu komore i prctkomore • Bikuspidalni zalistak (nitralnl zallstak) - koji onemogučava vrartje krvi iz lijcvc komore u ljevu predkomoru, *Trikuspidalni zalistak • koji onemogučava vračanje krvi iz desne kumore u desnu pretkomora. • Dva semilunarna (polumjesečasta) zallska koji sc nalaze izmedu komore i arterija koje izlaze iz srea • Aortni zalislak - koji zadrava krv u aorti nakon istiskivanja iz lijeve komorc 1
Za normalnu funkciju srčanih zalistaka nužna je i
normalna struktura i funkcija ostahh dijelova srca. Bolcsti srčanih zalistaka dovode do poremečaja ventilne funkcije Bilo da kroz njih zbog suženja otežano prolazi krv, bilo da propuštaju krv unatrag. Obzirom da srce zbog toga radi pod većim optcrečenjem i da se oštećenjc nlistaka pogoršava s vremenom dolazi do srčanog popuštanja i proširivanja srca. Krvne žile u srcu su: gornja šuplja vena donja šuplja vena; plučna arterija, plućna vene: aorta; koronarme arterije i vene. U desnoj predkomori venska krv dolazi iz glave, vrata. gomjih ekstremireta i jednog dijcla grudnog košo (vena cava superiorb) a donja šuplja vena (vena cava Inferlor) vcnsku krv iz trupa i donjih ekstremiteta. iz desne komore izlaziplućna arterija. preko koje se krv, u pumpava u pluča. radi raznnene gasova. U lijmu pretkomoru arterijsku krv. obogaćenu kisikom. dovode čctiri plućne vene. po dvijc iz svakog plučnog krilo. lz lijeve komorc krv se istiskuje u najvcču arteriju organizma, aortu i preko nje raznosi preko cijelog tijela. Buduci da lijevo srce pumpa anerijsku krv u cijeln tijelo (a desno srce vensku krv samo u pluča). u lijevom su srcu tlakovi triput veči te su njegove stijenke deblje i jace
Cirkulatorni sistem srca
Srce jc jedinstverd mišicni organ. podijeljen na dvije polovinc koje rade simultareo. Funkcionalno svaka poluvina sma ima svoj zadatak, desna polovina da krv, upumpa u pluča radi prijema kisika, lijcva poiovina krv obogačcnu kisikom (oksigeniranu krv). preko aorte njenitš grana doprona svim stanicama tijcle. Na osnovu ovako podijeljene funkcije izmedu desnc i tijeve polovine srca razlikujemo mali i veliki krvotok. 2 Mali krvotok (plučni knotok) započinje u desnoj pretkomori i komori, koje pumpaju krv. prispjelu iz venskog krvotoka, dalje u plućnu arteriju (arteria pulmonalis) i preko njenih ogranaka u oba plućna krila. U plućima se plućna anerija grana na veliki bruj sve sitnijih arterija. A kasni ogranci su arteriole koje su mikroskopski sitne. Na svojim krajevima se aneriole granjaju velki broj najsitnijih krvnih sudova, kapilara. Kapilare kao gusta mreža obuhvataju plucne alveole sto omogocuje ramijenu gasova difuzijom, između zraka u alveolama i krvi u kapilarima. Difuzija gasova, kisika i ugljičnog dioksida, prema tome se obavija kroz stijenku alveola i kapilara. Kisik prelazi iz alveola u krv, veže se za hemoglobin eritrocita, te nastajc oksigcnirana. svijetlije crvena arlerijska krv. Ugljitni dioksid prehtzi iz kapilara u alveole i preko disajnih puteva izbacuje se u atmosfent aktom izdisaja. Krv obogačena kisikom vrata sc ponovo u srce, to jest lijevu pretkomoru. Kapilare u plučima se slivaju u sve veče krvne sudovc i na kraju čctiri plučne vene (venac pulmonales) donose ancrijsku krv u lijevu pretkomoru. Ovdjc se završava mali krvotok, tiji je zadatak da primi kisik u plueima i odstrani ugljični dioksid iz pluea u atmosferu. Veliki krvotok (sistemski krvotok) sc nastavlja od lijcvc komore. koja ancrijsku krv dospijelu iz pluca, prcko najveteg krvnog suda, aorta. distribuira cijclom organizmu i svim njegovirn stanicama. Aorta izlau iz ljeve komore, u blagom luku prema dole prelaz.i u grudnu i trbušnu aortu. Cijelom svojom dužinom. aorta dajc veliki broj ogranaka, koji granajuti sc dalje snabdijevaju sve orgune i stanicc ancrijskom knlju. Najvažni ogranci su za glavu dvije kucavicc (arteria carotis communis koja Se dijeli na arteria carotis intema i arteria carotis externa), za rukc (artena subclavia), za isluanu samog srčanog mišiča (aneriac coronariac - dextra i sinistra) i clahc grane za svaki organ grudne i trbušne šupljine. U donjcm dijelu abdomena. aorta se dijcli na dvijc zuvršne granc, arteria iliaca communis dextra i sinistra od kojih odlaze grane za vaskularizaciju zdjeličnih organa i donjih ekstremiteta (aneria femoralis). Arterije. kao grane aurte. dalje se dijele na sve manje krvnc sudove i na kraju u najmanje arteriole, koje prelaze u još gušču mrznu krvnih kapilara. Kapilarni splet je tako brojan da dopirc do svih organa, tkiva i stanica organizma, dopremajuči kisik i drugc matenje neophodne za njihovo funkcioniranjc. Kapilarni sisiem je ujedno kraj arterijskon dijela velikon krvoloka na koji sc nastavlja venski dio. U venskom sisternu brojnc kapilare sc uljevaju u sitne vene (venule), koje se udruzuju u vece vene sve do najvcčih vena. somje šuplje (vena cava superion i donje šuphe vonc (vcna cava inferior). Obje venc sc uljevaju u desnu prctkomoru srca. čime se završava vcliki i započinje mali knotok. Na ovaj natin krv kontinunano kruži (cireulatio)kroz veliki i mali krvotok, zahvaljujuai radu srčane pumpe. 3 STRUKTURA SRČANOG MIŠIČA Mišična sturktura srca se sastoji od tri vrste vlakana: vlakna pretkomora vlakna kornora i vlakna koja su specnalizovana Za stvaranje i sprovodenje impusla - srovodni sistem srca. Vlakna pretkomoro i komora se kontrahuju na isti način kao i skeIemi mišiči. dok se vtakna sprovodnog sistema skoro i ne kontahuju jer sadrže malu količinu kontraktilnih fibrila. Provodno mšičje spontano stvara ritmične elektrićni impulsa, koji Se šire u radno mišičje i potiču ga na rilmične kontrakcijc. Srčani mišič je poprečno prugast, vlakna su mu krača i lanja u odnosu na vlakna skelctnog mišića i sadrži miofibrite sa aktinskim i miozinskim nitima. Mišične čelije-cardiomiocyte su tanki, dugačke i razgranate čelijc. veličine stotinak mikrometara. Sadrže jedno do dva centralno postavljena jedra. dok im je sarkoplazmatični retikulum manje razvijcn nego kod mišičnih čeiija. Ćelija sadrži glatki endoplaznatični retikukun koji nije klasično organizovan kao kod skcleinih mišiča. Kardomiocite su spojene pomoču tankih spojniea inerkalurnih diskova. Posioje dvije vrstc kardiomiocita-kontraktilni miochi I provodni miocita. Kontraktilni kardiomioeiti grade mišiče komora i pretkomora a provodni miociti su dio provodnog sistema Fiziotoška svojstva srčanog mišiča Tri osnovna fizioloska svojstva srčanog mišiča su: I. Nadralljlvost - sposobnost da na nadražaj odgovori rzdraženjem. Srčani mi3ič rcaguje na elekuične, meluničke, terničke i hemijske nadražaje. Djelovanjem bilo kojeg od ovih nadražaja kao rcakciju dobijamo kontrakciju srčanog mi3iča. Srce reaguje po principu ,.sve ili ništa". tj. postoji tninimalnajačina draži koja izaziva reakciju prag dr21. a draž čija je jačina ispod praga neče izazvan reakciju. 2. Kontraktilnost je osobina da se kao reakcija na nadražaj srčani mišič kontrahuje. Prilikom kontrakcije dolazi do povecanja napona ili do skračivanja dužine vtalcana. Pcriod kontrakeije mišičnitt vlakana srca srazmjeran je trajanju akcionog potencijala. Pri bržem ritmu srčanog rada smanjuje sc trajarne akcionog potencijala i trajanja konirakene. 3. ProvodIjivost je sposohnost da se razdraženje sprovede po miokardu pretkomora i komora. Sprovodenje nadražaja kroz miokard ostvaruje se bioelektričnim putem. Akcioni pmencijal koji se javlja u nadraženoj srčanoj mišičnoj čcliji je draž za okolne čcGjc. Brzina sprovodcnja nadrataja u raznim dijelovima srea nijc ista. 1.1 prmodnom sistemu brzina sprovodenja je veča - 2.2 rttls, dok se po moikardu razdratenje prostire hrzinom m/s. Zadrtavartle sprovodenja impulsa u pretkomorno-komomom čvom (nodus atriovcntricularis) uslovljava nekto kasniji poeetak nadražaia komora u odnosu na pretkomore. Srčanl ciklus Srčani ciklus ili srčana revolucija predstavlja period izmedu dvije srčanc kontrakcije, tj obuhvata sve promjene volumena i pritisaka u tom periodu. Srčani ciklus se sastoji iz dvije faze: faze kontrakcije srca, koja se naziva sistola i faze dekontrakcije (rclaksacije) srca. koja se zovc dijastola. Za vrijeme sistole krv se iz srca pumpa, a za vrijeme dijastole krv pritiče u sree. Svaka sistola je pracena dijastolom a poslije dijastole nastaje sistola itd. Trajanje jednc sistolc i jedne dijastole činj srčani ciklus. Normalno, u miru, frekvencija rada srea iznosi oko 75 otkucaja u minutL tako da jcdan srčani ciklus traje oko 0,8 sekundi. Srčani ciklus počinje sistolom pretkomora. koja traje 0.1 s. Po završetku sistole pretkomora, nastaje dijastola prctkomora, koja traje 0•7 s. Sistola komora nastaje odmah poslije sistole prokomora i tmje 0,3 s. Poslije sistole komora nastaje dijastola komom. koja traje 0.5 s. Simultano se prvo kontrahuju obje pretkomore, za dijelič sckunde prije kontrakcija obje komore. U dijastoli se komore pune krvlju iz venskog sistema, a u sistoli se krv prebacuje iz komora u anerijski sistem krvotoka. U toku sičanog ciklusa krv je usmjerena tako da cirkuliše iz pretkomora u komorc. a iz komora u aortu, odnosno plučnu arienju. Krv se iz srca usmjerava pomodu valvula (nlizaka) srca, koji imaju ulogu ventila. Svaka komora srca ima valvule na ulaznom i na izlaznom otvoru. Valvule srea su takve strukture da dopuštaju kretanje knrv samo u jednom pravcu. Na početku sistolc komom pretkomomo-komome valvule se zatvaraju, a neposredno iza toga semiluname valvulc sc otvaraju. Usljed toga krv ne moze da se vrati u pretkomore. već izlazi iz komora u velike arterije. Na početku dijastole komore semiluname valvule sc zatvaraju i sprječavaju vnačanje krvi u komore. Neposredno poslijc toga pretkomomo-komome valvule se otvaraju. pa se krv iz pretkomora uliva u kornore. Sistola se sastoji od 2 procesa: • kontetrilska (izovolumena) kontrakcija - zatvorene su i AV i semiluname valvule. Krv ne može da ide iz komore jer je pritisak veči u aorti i art. pulmonalis od pritiska u komori. Da bi se otvorile semilunarne valvule neophodno je da pritisak u komori nadvlada prilisak u ovim krvnim žilama. To je omogučcno irometrijskom kontrakcijom - dužina mišiča se ne mijenja, a tonus (napetost) raste, čime raste i pritisak u komori. Kada nadvlada pritisak u krvnim zalanta, otvaraju se semilunamc valvule i potinje druga faza. • izotonička kontrakclja AV valvule zatvorene. a semiluname otvorene. Dolazi do istiskivanja iz komora. To se odvija u dvije faze: I. faza bezog izbacivaoja (brze ejekcije) 2. faza sporog izbacivanja krvi. Kako krv ističe iz komote. u njemu pritisak se smanjuje. i kada padne ispod pritiska u krvnim žilama. krv krene prema nazad i zatvori semilunarne valvule. Time završava sistola. jastola komora takode ima 2 faze: • izometriska (irnvolumna) relaksadja - zanorenc su i AV i semilunarne valvule. Krv se nalazi u pretkomori i ne može da odmah ide u komoru. zbog toga što je pritisak u komoru veči nego pritisak u atriju i nedozvoljava da se onore AV valvule. Da bi se one otvorne neophodno jc da se pritisak u komori smanji. To sc degava izometrijskom relaksacijom - dužina mišiča ostaje ista, a tonus se smanjuje. Time pritisak u komori pada (na 0 kPa), što omogueava onanutje AV valvula. i počinje druga faza. • lzotoničha relaksacaa - AV valvule su otvorene. a semdunarne zatvorene. Dolazi do punienja ventrikula knlju u 3 faze : I. faza brzog punjenjc, 2. faza sporog punjcnja (dijastaza)- u ove dvije faze se ubaci oko 75 krvi iz atrija u ventrikul. 3. faza kontrakcijc atrija - njome sc ubaci preostalih 25% krvi. Volumen kni u ventrikulu neposredno pred početak njegove sistole. je ‘enthkularni dijastolni volumen. normalno je 120-140 mt. Količina krvi koja ostajc u komori na kraju sistote jc ventrikulan0 slstolni volumen. a nomalno je 40 do 70 ml. On se često zove i rezidualni volumen. Udami vOIUMen (UV) je količina krvi koja se izbaci iz komore u krvotok tokom jcdnog srčanog ciklusa i lznosu; 70-80 ml. MInutni volumen srca (MV) je količina koju ispumpa jedna komora u toku jednog minuta i zavisi od frekvcncc rada srca i udamog volumena. MV - UV • f Srčani ciklus je određena frekvencijom. sa porastom frekvencjje ciklus sc skračuje na račun dijastole. Srčana frckvcncija (SF) je broi srčonih cildum u jcdnuj minuti. Normalna vtijcdnost je 75 otkucaja u minuti. a fiziološkc varijacije su od 60 - 90 (100) min -I. ( tahikardija > 100 min -I, a bradikardija < 60 min -I.) SF se odreduje u mirovanju. ujutru. odmah poslije budenja. Može se odrediti: palpacijom, udara srčanog vha, auskultacijom srca ili analizont FKU-a. Broj otkucaja sc mijcnja ovisno o dobi. tjelovjabi. zdravIju SF nije isto što i puls (p). Puls je perifemi odraz srčane aktivnosti (odraz oscilacija anerijskih zidova. kojc su posljedica pumpne aktivnosti srca). PROVODNISISTENI SRCA - SRCANI RAD Rad srca je autonoman, bez konnote naše voljc. Pod automatizmom srca podrazumijeva se sposobnost srca da se kontrahuje pod dejstvom impulsa koji se stvaraju u njcmu. Za to postoji poseban provodni sistem. građen od specifičnih stanica. koje stvaraju i sprovode impulse kroz srčani mišič. Provodni sistem se sastoji od stjedečih komponenii: sinoatrialni čvor, atrioventrikularni ćvor. hisov snop. Purkinjijeve ćelije ljeve i desnth grana snopova. Početak provodnog sistema nalzi se u desnoj pretkommi, u njemu se stvaraju imputsi, pa se naziva predvodnik srčanog ritma (pacemaker) ili sinoatrijalni čvor SA (nodus sinoatrialis). SA čvor je putem muskulaturc povezan snopom sprovodnih stanica sa atrioventrikularnim čvorons AV (nodus atrioventricularisk koji se nalazi izmedu pretkomont i komora. Atrioventrikulann čvor ima ulogu električnog prolaza koji vodi signal do komorc. Od AV čvora impuls se nastavtia šinti do sledečeg sprovodnog sistema - do AV snopa, koji se grana u dvije grane - desnu i lijevu gronu Hisovog snopo kojc idu u obje komore. Od Mega ide do završnog dijela sprovodnog sistema. kojc čine Purkinjijeve čelije (modifikovana nervna vlakna koja rastu i granaju sc u blizini apcksa). Purkinjijeve čehjc su u kontaktu sa mišičnim vlaknima komora i putcm njih sc nadražaj prenosi na čitavu muskulatum komora. Učestalost stvaranja spontanih impulsa največa je u stanicama SA-čvora (pribliFno 70 u minuti), pa upravo taj dio provodnoga mišičja normalno upravlja srčanom frekvencijom. Pojedini dijelovi provodnoga mišičja provodc impulse različitim brzinama, Sto je važno za normalan rad srca. Ovakav raspored sprovodnog sistema omogutuje da se pretkomore kontrahintju ra dijclič sekunde prije komom. pa krv prelazi iz pretkomora u komorc. I pored odredene autunomije, 7 Regulaeija srčanng rada Vlastiia regulacija (autoregulaega) - označava sposobnosi srca da samostalno prilagodava svuju funkciju venskom priljevu, odnosno količini krvi koja ulazi u srce (srce če u fiziološkim uslovirna ispumpati onu količinu krvi koja udc u njega). ▪ Nervna regulacilja • Nervna regulacga srca vezana je na akrivnost kardiovaskularnog centra u produženoj moždini (nakupina nervnih čelija koje primaju podražaje iz mzličitih dijelova mozga i s periferge i preko vegetativnog nervnog sistema prilagodavaju funkčiju srca). Hlormonalna regulacija srca • označava prilagodavanje srčanog rada materijama koje se nalaze u telesnim tekućinama iIi se njima prenose. Hlormoni srži nadbubrežne žlijezde - adrenalin i noradrealin. po svom djelovanju. slični su djelovanju simpatikusa na srcc. a i luče se na poticaj simpatičkog nerynog sistema, s time da imaju i nešto duže djelovanje nego nervni sistem. KRVNI SUDOVI Krvni sudovi se dijele na arterije, vene i kapilarc. To su elastične cijcvi, promjera od nekoliko ecntimetara (velikc enterije i venc), kojc sc granaju u sve manje knne sudove, sve do najsitnijih kapilara promjcra od nckoliko hiljaditih dijclova milinetra_ Najvcća i najznačajnija arterija jc aorta, koja iz lijeve komore prihvata i prenosi krv bogatu kisikom i hranjivint matergama za sve stanice organizma. Plučna anerija iz desne komore donosi vensku krv u pluča, radi izmjene gasova. Arterge imaju elastične zidovc i u njima glatku muskulaturu. sto im daje sposobnost promjene kalibra i uneaja na eirkuladju pa djeluju kao pomočnc pumpe. lzbacujuči krv u arterije, sme u njima povečava knvni pritisok, što za vrijeme sistolc iznosi prosječno oko 16 kPa (ki1opaskala) (sistolni krvni pritisak) a za vreme dijastole opada na prosječno 10 kPa (diastolni knmi prifisak). Ove vrednosti krvnih pritiska se odnose na senje mirosarda• promjene se dcšavaju pri svakoj firičkoj aktnnoei pri Cemu znatajnije raste sistolni od dinstolnos krvnog prtiska, prije svega radi povečanja freksoncijc i srćage rada. Atrije se granaju na sve manje ogrankc, sve do najsitnijih aneriola, a ove se nastattijaju u ogroman broj kapilara, pa tu i prestajo anerijski sigem knotoka. Vene sc nastavljaju na kapilamu mrežu. na taj način da se veei broj kapilara uljcva u venule. najsitnije dijclove vcnskog sistema. Venule se udružuju u svc veče venc i skupljaju vensku krv iz svih dijelova organizma u dvije najvcče vene. gomju i donju šuplju venu. koje sc unevaju u desnu pretkomoru srca. U venskom dijelu knotoka kivni pritisak jc nuttno niži. oko 5-6 kPa. Što omogueujc protok krvi iz arijskog djela u vcnski sistem. Radi lakšeg kretanja krvi iz vena trupa. a naročito donjih ekstremiteta, prtiv sile gravitacije. u venama postoje venski ZAHSCi. koji pomažu prolok krvf prema sreu. Sistem kapilarne mreže u vclikom i malom krvotoku omogučuje ravnjenu ncophodnih matcrija izmedu krvi i stanica u svim tkivima organizma. Broj kapilara u pojedinim tkivima je tim veči što jc funkcija tih organa značajnija i intcnzivnija. Oko snopa mišičnih stanica promjera pola milintetra isprepicteno je oko 500 kapilara. Procjenjeno je da ukupna površina stijenki svih kapilan u odraslog čovjeka iznosi oko 6.000 kvadramih metant. Preko ove velike površine obavlja se brzo ramnena gasova. kisika i ugljičnog dioksida i ostalih cnergetskih i gradivnih materija. neophodnih za metabolizam svake staniec. Pri dugotrajno povečanoj fizičkoj aktivnosti (trening). uz uvečanje mišične masc thipennatijak povečava se i broj kapilara u posebno aktivnitn miSičima, kao odgovor na poveeane metaboličke poutbc. Poscbna kapilarna nueža. u sistemu velikog knotoka, nalazi se u probavnom sistemu, naročito navijena u tankom i debelom crnevu. Zadatak ove kapilame mreze je da resorbovanc Itranjive materije iz crijeva prencse, putcm portalnog knotoka do jetrc. Zid kapilara jc graden od jednog sloja manica (endotel). što omogueuje prolaz gasova i tuanjivih materna u stanice i obratno.