Osvrt na teorije razvoja i njihova primjena na zemlje Trećeg svijeta

Mehmed Čaušević
Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka, Odsjek za politologiju, Skenderija 72, 71000 Sarajevo, BiH

E-mail adresa: mehmed_causevic90@hotmail.com

Sažetak

Brojne analize teorija razvoja za cilj imaju da prikažu stvarno stanje na određenom području, u ovom slučaju
zemljama Trećeg svijeta, da svaka posebno, sa svoje tačke gledišta, pokuša da odgonetne šta je to faktor
nazadovanja, a šta faktor napredovanja i kako najlakše doći do faze zvane moderno. Naravno, brojni su uzroci
koji su opečatili nerazvijena područja, a još su brojnije posljedice koje se očituju i danas. Veoma je važno, kroz
kvalitetne naučne radove i studije, poticati razvijanje svijesti o takvim dijelovima svijeta, da bi se pokušalo doći
do odgovora makar na neka ključna pitanja zaostalosti i u skladu s tim djelovati.

Ključne riječi: Modernizacija, zavisnost, globalizacija, nerazvijenost, siromaštvo

1. Uvod osvrta na Nigeriju kao nerazvijeno područje i

U ovom preglednom članku ćemo se osvrnuti na
teorijsku persepktivu četiri teorije razvoja, od kojih su
teorija modernizacije, teorija zavisnosti, svjetski
sistemi i globalizacija. Generalno gledajući,
modernizacija prestavlja evoluciju nekog društva,
prelazak iz jednog načina življenja u drugi, naravno
sve to radi dobrobiti toga društva, ako taj cjelokupan
proces posmatramo s ispravne tačke gledišta. Kroz
kratku analizu bit će prikazano stanje Afrike u
društvu, mogućnostima ili nemogućnostima
promjene, modernizacije, globalizacije, ostvarivanju
veze sa svijetom, izvlačenju svog naroda, kako mnogi
kažu, iz čamljenja u siromaštvu, gladi bolesti i
neznanju. Tumačenjem teorija razvoja, pokušava se
doći do saznanja na koji način Afrika može najlakše
da postane ‘’modernom’’. Posmatrajući to područje u
cijelini, možemo tvrditi da mnogo zaostaje za
modernim svijetom i načinom življenja. Istraživanja
tvrde da su Afrički problemi i sve sa čime se suočava
sami sebi naneseni, što je, između ostalog, jedna
velika istina. Pored Afrike u cjelini, kratko će biti
izazovima sa kojima se suočava. Na kraju rada, sve
ćemo zaokružiti na primjeru Bosne i Herecegovine,
odnosno kakve sličnosti naša država ima sa zemljama
Trećeg svijeta. Koliko će dugo pečat nerazvijenosti
obilježavati zemlje Trećeg svijeta, koliko će trebati
generacija proći da se napravi korak ka boljoj
budućnosti još uvijek je vječito pitanje bez
konkretnog odgovora..
2. Teorijska perspektiva teorija razvoja:
modernizacije, zavisnosti, svjetskih sistema
i globalizacije
Raspadom evropskih kolonijalnih imperija u Aziji,
Africi i Latinskoj Americi, nastale su nove države u
takozvanom Trećem svijetu. To su države u
nastajanju i one tragaju za modelom razvoja kako bi
uspjele promovisati i poboljšati političku nezavisnost.
Teorije razvoja su one koje nam najbolje govore o
nerazvijenosti neke zemlje i koje sve etape mora proći
da bi ostvarila tranzicijski put društva u jak
socioekonomski status. Razvoj podrazumijeva korak
ka boljoj kvaliteti cjelokupnog života svakog aspekta
društva, a samim tim i korak ka suradnji sa modernim
državama. Put ka modernom načinu života
podrazumijeva sve drastične transformacije koje
tradicionalno društvo mora da prođe da bi postalo
moderno, odnosno da promjeni sve načine
dotadašnjeg djelovanja. Gledajući na modernizaciju
kao proces može se govoriti o modernizaciji kao
procesu homogenizacije, pri čemu Levy tvrdi da kako
vrijeme odmiče i razvijena i nerazvijena društva će
početi ličiti jedni na druge. Drugo, modernizacija je
proces evropeizacije i amerikanizacije jer ove nacije
imaju jak ekonomski status i demokratsku stabilnost,
naravno u poređenju sa zemljama Trećeg svijeta.
Zatim, modernizacija je nepovratan proces, tj. kada
nerazvijene zemlje dođu u kontakt sa modernom neće
moći da se odupru tom impulsu modernizacije. Nakon
toga, modernizaciji kao progresivnom i dugotrajnom
procesu, pri čemu se misli na evolucijsku, a ne
revolucionarnu promjenu gdje će biti potrebne
generacije i generacije da se taj proces završi. *
Kao kritika na teoriju modernizacije razvoja, javlja
se teorija zavisnosti čiji predstavnici smatraju da
razvijene zemlje različitim političkim pokušajima
nastoje suzbiti razvojni put nerazvijenih zemalja kako
bi ih učinile sebi zavisnima. Dakle, dok je teorija
modernizacije govorila o generalnom napretku Afrike
i s tim u vezi potencijalnom ostavarivanju povezanosti
sa razvijenim zemljama, ali tek kada se riješe
problemi unutar jezgra tog područja, teorija zavisnosti
govori o toj vezi, ali na način da je Afrika kroz
historiju kolonizirana od strane razvijenih zemalja, da
su razvijene zemlje crpile Afričke resurse u svoju
korist i držale je pod svojom dominacijom.
Najreprezentativniji autor ove teorije jeste Raul
*
Reyes, Giovanni E. Four main theories of development.
Modernization, dependency, world system and
globalization. Nómadas. Revista Crítica de Ciencias
Sociales y Jurídicas | 04 (2001.2)
2
Prebisch. Teorija zavisnosti obuhvata četiri osnovne
tačke:
1. Razviti važnu internu efektivnu potražnju na
domaćem tržištu.
2. Prepoznati da je industrijski sektor ključan za
postizanje boljeg nacionalnog razvoja.
3. Povećati dohodak radnika.
4. Promovisati efikasniju ulogu vlade u cilju
jačanja nacionalnog razvoja i povećanja životnog
standarda.†
Teorije modernizacije i zavisnosti se uglavnom
baziraju na jezgro nerazvijenih područja, pokušavaju
da rješenje za sve probleme zaostalosti nađu u sebi
samima i na tome insistiraju do kraja. Ujedno, to je i
glavna kritika na te teorije zato što svoje pretpostavke
i rezultate zasnivaju na nacionalnoj državi. ‡Dakle,
kada se jezgro, tj. unutrašnjost područja, oporavi od
svega što unazađuje zemlje Trećeg svijeta, onda se
može govoriti o njihovoj povezanosti sa modernim
zemljama, a na šta će više biti bazirane naredne dvije
teorije svjetskih sistema i globalizacije.
Upravo teorija svjetskih sistema ide van granica
zemalja Trećeg svijeta i nastoji napraviti vezu sa
modernim društvima. Glavnim predstavnikom ove
teroije se smatra Wallerstein, koji je prepoznao da
postoje svjetski uvjeti za razvoj a koji su prolagođeni
nerazvijenim nacijama, odnosno da se ipak može
nešto postići mimo okvira zavisnosti. Faktori koji su
najviše utjecali na razvoj malih zemalja bili su novi
globalni sistemi komunikacija, novi svjetski
trgovinski mehanizmi, međunarodni finansijski
sistem, te transfer znanja, smatra Wallerstein. § Teorija
†
Reyes, Giovanni E. Four main theories of development.
Modernization, dependency, world system and
globalization. Nómadas. Revista Crítica de Ciencias
Sociales y Jurídicas | 04 (2001.2)
‡
Ibidem
§
Reyes, Giovanni E. Four main theories of development.
Modernization, dependency, world system and
globalization. Nómadas. Revista Crítica de Ciencias
Sociales y Jurídicas | 04 (2001.2)
svjetskih sistema smatra da je glavna jedinica analize
društveni sistem koji se može proučavati na
unutrašnjem nivou zemlje, kako su to smatrale i
prethodne dvije teorije, ali i izvan okruženja određene
nacije. Četvrta po redu teorija objašnjava šta to donosi
globalizacija zemljama Trećeg svijeta. Ova teorija
ima sličan pristup cjelokupnoj priči o razvoju kao i
svjetski sistemi, a između ostalog, najveći akcenat
stavlja na sferu ekonomskih transakcija. S druge
strane, kao glavna karakteristika globalizacije se
smatra kulturni aspekt i komunikacija sa ostalima
širom svijeta, odnosno stučnjaci za globalizaciju tvrde
da su kulturne veze među nacijama glavni moderni
element za tumačenje razvoja određenog područja.
Kulturni elementi će diktirati oblike ekonomske i
društvene strukture u svakoj zemlji, navode
stručnjaci.
Na kraju, sve navedene četiri teorije imaju kako
sličnosti tako i različitosti, ali je svaka u svom
vremenu nastojala da pokuša pronaći adekvatan
odgovor na pitanje napretka društva. Koliko je sve to
primjenljivo na zemlje Trećeg svijeta, i da li je uopšte
moguće prethodno kazano realizovati, pokazat će
vrijeme. U narednom poglavlju, bit će riječ o
konkretnom primjeru teorija razvoja na Afriku i
Nigeriju.
3. Afrika i Nigerija
Afrika je područje koja ima bogate ekonomske
resurse, ali po svemu sudeći nedovoljno iskorištene da
bi prošle tranziciju iz takozvane ruralnosti ka
modernizaciji. Općepoznata činjenica je da su
moderna društva produktivnija, obrazovanija, uživaju
sve ono što zemlje trećeg svijeta ne. Naravno da će se
postaviti pitanje zašto jedni imaju privilegiju takvog
načina življenja, a drugi nemaju? Nije ni iznenađujuće
zašto imamo toliko naučnih radova, tekstova i drugih
3
izvora koji konstantno vrše komparatvnu analizu
između razvijenih i nerazvijenih zemalja,
pokušavajući doći do odgovora na mnoga pitanja, a
koja se tiču već dosta ukorijenjene zaostalosti Trećeg
svijeta. Međutim, konstantan osjećaj inferiornosti koji
je obilježio crnce doveo je do toga da Afrika zaostaje
za ostalim razvijenim područjima, a odgovornost za
njenu modernizaciju i globalizaciju pala je u ruke
metropolitanskih država.*
Međutim, kada se uđe u malo dublju analizu i
historiju, vidimo da u Africi ima i bogatih pojedinaca
i njihovih carstava kao što su Carstva Malija i
Songhaya u Zapadnoj Africi, Tshaka u Zululandu,
Mossi istočno od Malija i kraljevstvo Dahomej u
Centralnom dijelu Afrike gdje obitavaju neki moćnici
u raznim segmentima društvenih djelatnosti. Ovo sve
ukazuje na to da je Afrika imala određeni plan
razvojog puta i prije nego što se susrela sa drugim,
možemo reći nametnutim idejama ka tranziciji.
Dolazak Portugalaca u Afriku 1444. godine imao je
uticaj i na njen razvoj. Shodno tome se govori o
nekliko faza koje je Afrika morala proći na putu
razvoja, a koje Rostowianska teorija dijeli na sljedeći
način;†
1. Primitivno društvo – karakteriše ga
poljoprovreda i razmjena dobara
2. Priprema za napredak – proizvodnja viška
robe i trgovine. Razvoj infrastrukture za
podršku trgovini
3. Napredak- privreda prelazi sa poljoprivrede
na proizvodnju
*
J. Matunhu. A critique of modernization and dependency
theories in Africa: Critical assessment. African Journal of
History and Culture Vol. 3(5), pp. 65-72, June 2011.
†
.J. Matunhu. A critique of modernization and dependency
theories in Africa: Critical assessment. African Journal of
History and Culture Vol. 3(5), pp. 65-72, June 2011.
 4. Period zrelosti – Ekonomija se širi na nova
područja i manje se oslanja na uvoz
5. Period masovne potrošnje – ekonomija se
usmjerava na masovnu proizvodnju i uslužni
sektor postaje dominantniji
Sve ovo prethodno navedeno
potencijalni put ka širenju vidika određenog područja
i vjerovatno je vrlo uspješna ako bi se sve ove faze
razvoja kontinuirano prelazile bez
zastajkivanja. To je naravno teško postići, jer kako
mnogi analitičari navode, treba uzeti u obzir sve
okolnosti zbog kojih zemlje nekog područja nisu ili
jesu u stanju da naprave pomak sa mrtve tačke. Afrika
zasigurno ide veoma sporo, a što s jedne strane
možemo opravdati različitim političkim sukobima,
naprimjer u Libiji i Sudanu koji znantno usporavaju
razvojni put. Ovo ne mora biti slučaj samo sa
Afrikom, jer generalno gledajući i dosta evropskih
zemalja decenijama stagnira zbog
političkih previranja, a zbog kojih je zaostatak za
modernim svijetom itekako veliki.
oslanjajući se na sociološko shvatanje pojma kulture,
vidimo da narodi unutar nje imaju određene obrasce
ponašanja, kako urođene tako i naučene, određena
uvjerenja, ideale po kojima su dugo vremena živjeli. *
Stoga, nije lako jedno društvo modernizovati
promijenivši samo vanjske faktore, jer modernizacija
treba da je ujedno i motivacija ka potencijalnoj
promjeni, jer često takva društva imaju dosta otpora
prema nepoznatom i neizvjesnom.
Također, osvrnut ćemo se i na Nigeriju, državu
koja se itekako razlikuje od ostalih Afričkih država,
koja ima ili je pak imala dobre predispozicije da svoja
prirodna bogatstva iskoristi na bolji način. Međutim
takvo nešto se nije desilo, te je i Nigerija, kao i ostale
*
Gidens, Entoni. Sociologija. Ekonomski fakultet.
Beograd. 2003.
4
zemlje Afrike, obilježena siromaštvom, korupcijom,
borbom za egzistenciju. Pa kako onda govoriti o nekoj
tranziciji u bolje stanje, saradnji sa razvijenim
zemljama, nekom napretku. Zaista je nevjerovatno da
tolika naftna bogatstva i profit od njih nisu dovoljna
predstavlja jednom narodu da počnu razmišljati mozgom 21.
stoljeća. Nigerija, zemlja sa takvim prirodnim
bogatstvom jednostavno nije smjela dozvoliti sebi
ikakvih trenutni socioekonomski status. Međutim, politička
nestabilost, slabo upravljanje, korupcija,
nezainteresovanost, glad, vjerski i etnički sukobi itd.
dovela je do toga da Afrička budućnost, u ovom
slučaju budućnost Nigerije, bude veoma neizvjesna i
sumorna. Nijedan kontinent se ne suočava sa toliko
isrpljujućih problema kao što je Afrički, pa nije ni
čudno stanje kakvo jeste.
Dakle, siromaštvo kao pečat Afrike se uzima kao
glavni faktor nerazvijenosti i postalo je neizbrisiv dio
unutarnjih
Afričkog naroda čije se suzbijanje još uvije ne
nazire.†Čak se i radilo na ulaganju u pojedine
Međutim,
programe rješavanja ovog problema, ali nažalost ništa
nije urodilo plodom. Iz tog razloga se postavlja
kritično pitanje zašto je siromaštvo i nerazvijenost
postala endemskom uprkos tim pokušajima rješavanja
problema, i zašto je došla u takvo stanje da zavisi od
strane humanitarne pomoći kako bi prehranila
stanovništvo. Nažalost, i u svemu ovome, razvijena
područja vide svoju korist. Primjer toga jeste Evropa
koja pozajmljuje Africi velike količine novca sa
previsokim kamatnim stopama, pri čemu se Afrički
dugovi samo gomilaju i gomilaju. Da bi se pokušao
objasniti ovaj sumorni status Afričkog kontinenta,
potrebno je dati osvrt na dva glavna potencijalna
†
Emeh, Ikechukwu Eke Jeffry. Dependency Theory and
Africa’s Underdevelopment: a Paradigm Shift from
Pseudo-Intellectualism: the Nigerian Perspective.
International Journal of African and Asian Studies - An
Open Access International Journal Vol.1 2013.
faktora koja su kriva za stanje kakvo jeste: inetrni i
eksterni faktori.* Interni faktori uključuju inerciju
liderstva, loše upravljanje, degradaciju životne
sredine, nezaposlenost, jednom riječju generalnu
nestabilnost unutar područja. S druge strane, vanjski
faktori uključuju spoljni dug uzrokovan vanjskom
‘’pomoći’’, odlaganju otpada na afričko tlo i
siromaštvo. Kada se sve prethodno spoji, zaista je
budućnost Afrike i Nigerije crna. Politički lideri, ako
se tako mogu i nazvati, upoređeni su sa gangsterima i
lopovima koji su stekli politčku moć samo radi
vlastitih interesa. Politički diktatori su sve ključne
institucije popunili svojim plemenima, bez imalo ili
sa vrlo malo profesionalizma i odgovornosti prema
narodu. Decenijama unazad, ovakav vid politike i
jeste glavni uzročnik ovakvog stanja, odnosno kada
privatni interesi nadvladaju opšte, svjetlo na kraju
tunela se još dugo vremena neće vidjeti. Naravno,
onima koji to čine, ovakva situacija ide pod ruku, jer
su se oni već odavno obogatli, i čak to bogatstvo
prebacivali u trezore u Evropu, u razvijena područja,
umjesto da su ih usmjeravali na razvoj vlastite
Zemlje. Dugo vremena, za nerazvijenost Afrike
optživana je Evropa, ali dosta kasnije, ipak se shvatilo
da je problem unutar njih samih, i da početak kraja
tog problem jesu oni sami. Zaista, centrali faktor koji
održava nerazvijenost Nigerije i Afrike uopšte jeste
neuspjeh liderstva, tj. nespremnost ili nesposobnost
njenih lidera da se uhvate u koštac sa svojom
odgovornošću i izazovima pravog vodstva. Preporuke
koje su usmjerene na potencijalno rješenje problema
na afričkom tlu su sljedeće: †
*
Emeh, Ikechukwu Eke Jeffry. Dependency Theory and
Africa’s Underdevelopment: a Paradigm Shift from
Pseudo-Intellectualism: the Nigerian Perspective.
International Journal of African and Asian Studies - An
Open Access International Journal Vol.1 2013.
†
Ibidem
5
1. Afrički naučnici koji se imalo bave temom
stanja u državi bi trebali da istaknu jasne
činjenice da Afrički lideri, štednjom i
investiranjem u inostranstvu ekspolatišu
Afriku, i da je to u posljednjih 50 godina ono
što ovaj kontinent drži na dnu. Okrivljavanjem
drugih je samo zastor Afričkim vođama za sve
ono što rade. Dakle, prikazivanjem jasnog
stanja kakvo jeste, može se doprinijeti početku
rješavanja problema.
2. Potrebno je ulagati u matične zemlje, pružiti
osnovne uslove koje će život na ovom tlu
učiniti vrijednim življenja.
3. Poraditi na toleranciji i pokušaju harmoničnog
suživota kao jednom od ključnih faktora
pomoću čega bi se stavila tačka na
višegodišnje vjersko nasilje i ono najvažnije –
korupciju.
4. Raditi na razvoju intelektualne revolucije, jer je
intelektualcima najteže manipulisati.
Sve perethodno kazano o Africi i Nigeriji, može se
na neki način povezati sa našom državom.Kako je sve
to povezano sa BiH, ukratko ćemo objasniti u
nastavku.
4. Primjena teorija razvoja na BiH
Tumačeći teorije razvoja, a koje se uglavnom
vezuju za zemlje Trećeg svijeta, nemoguće je
previdjeti poveznicu sa Bosnom i Hercegovinom. Ako
bi se izvršila neka mini komparatvina analiza, sve
teorije razvoja koje se tiču Trećeg svijeta mogle bi se
primijeniti i na našu zemlju. Teorije modernizacije i
zavisnosti, podstičući na rješavanje problema unutar
jezgra nekog područja, dakako da ogleda stanje naše
zemlje. Unutrašnjost naše države, bi trebao biti
početak rješavanja ključnih problema, počevši od
svake oblasti društvene djelatnosti pa sve do osoba
koje ne dozvoljavanju njihovo ispravno
funkcionisanje. S druge strane, teorije globalizacije i
svjetskih sistema, insistirajući na stalnoj saradnji sa
vanjskim svijetom, opet mogu biti ogledalo BiH. Naša
zemlja se i previše nastoji približiti standardima
razvijenih zemalja, bez obzira na nezaposlenost ili
neadekvatna primanja njenih stanovnika. Dakle to je
taj jezgreni problem, prvo povećati stopu zaposlenosti
i plate, pa se tek onda poistovjećivati za razvijenim
zemljama. Naravno, ovo je primjer samo jednog
jezgrenog problema, a mnogo ih je.
donijeti promjene nabolje. Ako Afrika ikada bude bila
blizu razvoja kakav se očekuje, potrebno je da
samostalno djeluje i odlučuje, pritom ne pružajući
drugima priliku da ubiru plodove njenog razvoja,
nego da sama uživa u svom konačnom i historijskom
putu ka uspjehu.
6. Reference
1. Emeh, Ikechukwu Eke Jeffry. Dependency Theory
and Africa’s Underdevelopment: a Paradigm Shift

Možda se naša zemlja i smatra donekle from Pseudo-Intellectualism: the Nigerian

’’modernom’’, razvijenom itd., ali u suštini to je Perspective. International Journal of African and

zapravo daleko od istine. Također, BiH je uveliko Asian Studies - An Open Access International Journal

zavisna država u kojoj svako drugi odlučuje o bitnim Vol.1 2013.

stvarima u njenom putu ka Evropskoj uniji, nego ona

sama. Prevelik utjecaj Zapada i Istoka, njihovi
nametnuti ideali življenja koji se nazor pokušavaju
primijeniti na našem području, odvode BiH u totalno
pogrešnom pravcu. Problem naše zemlje treba početi
rješavati iz korijena prema vrhu i to samostalno,
vlastitim idejama i planovima kako bi rezultat bio
vidljiv. Konstantnim nametnutim protokolima kako
nešto treba, kad i gdje, polako se gubi samostalnost i
znanje o odlučivanju. Kao i kod Afrike, naša zemlja
mora početi vladati sobom, situacijama i problemima
da bi na kraju postigla bilo kakav uspjeh, ako je to
uopšte krajnji cilj.
5. Zaključak
2. Gidens, Entoni. Sociologija. Ekonomski fakultet.
Beograd. 2003.
3.J. Matunhu. A critique of modernization and
dependency theories in Africa: Critical assessment.
African Journal of History and Culture Vol. 3(5), pp.
65-72, June 2011.
4.Reyes, Giovanni E. Four main theories of
development. Modernization, dependency, world
system and globalization. Nómadas. Revista Crítica
de Ciencias Sociales y Jurídicas | 04 (2001.2)
5.https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?
ID=22329

Na ’’početku’’ kraju priče o modernizaciji Afrike,

može se zaključiti da ovaj kontinent gubi sebe u
svakakvim nametnutim idejama o tranziciji, pri čemu
se tu najmanje gledalo na Afriku kao samostalno
područje, nego je svako tražio sebi korist. Umjesto da
se uzročnici stanja kakvog jeste traže negdje vani
potrebno je shvatiti da je rješenje problema u njima
samima, da razmišljanje vlastitim mozgom može