3.1 Morfološka svojstva terena Geomorfološke karakteristike terena nam govore da je teren pretežno ravničarski. Površina terena je subhorizontalna i izgrađena najvećim delom od savremenih produkata tla u vidu nasipa (nt) i (np). Ovo je rađeno u cilju nivelacije terena za potrebe izgradnje objekata te se same kote na terenu kreću u malim rasponima od 73.42 m na zapadnim obodima karte do 77.34 m na centralnim delovima karte. Nema velikih razlika u nagibu.
3.2 Geološka građa
Savremeno tlo Nasip (nt) uzet iz iskopa i izmešan sa šutom i komadima građevinskog materijala prosečne debljine od 1.3 do 4.8 m..Nasip od refuliranog peska (np), sitan do srednjozrni, sive boje i rastresit, debljien od oko 1.3 m. Kvartarni sedimenti Utvrđeni sedimenti ispod nasipa od refuliranog peska predstavljeni su aluvijalnim i aluvijalno- jezerskim sedimentima. Aluvijalni sedimenti su holocenske starorsti (Q 2), predstavljeni facijom povodnja (am), facijom močvara (spt) i facijom korita (ap1 i ap2). Facija močvara (spt) predsavlja staru površinu terena, jako male debljine koja se sastoji od tla organskog porekla koje je muljevito i ima karakterističan miris. Facija povodnja (am) se sastoji od proslojaka prašinasto- peskovito-glinovitog sastava, debljine 5-10 mm, pesak je sitan, žute boje i limonitisan. Glina je sive boje i lakognječiva. Na profilima istražne bušotine IB-1 vidimo prisutne primese oksida Fe i Mn u vidu tamno obojenih fleka, takođe se javlja kalcijum-karbonat u vidu sitnih konkrecija i skrama. Debljina ove facije je od 3-4.2 m. Facija korista (ap1) se sastoji od sitnog peska žute boje koji je mestimično zaglinjen. U bušotini IB-1 na dubini od 14.0 m je primećen proslojak čvrstog peščara debljien 5 cm. Facija korista (ap2) se sastoji od jako zaglinjenog peska jarkožute boje koji je zasićen. Na bušotini IB-1 na dubini 17.7 m konstantovano je nagomilavanje nezaobljenih komada stenske mase (krečnjaka, peščara i lapora). Tercijerni sedimenti
3.3 Inženjerskogeološka svojstva terena
Sedimenti savremene starosti- Predstavljeni su antropogenim tvorevinama koje prekrivaju celu površinu ispitivanog područja. Možemo izdvojiti dve vrste nasipa: Nasip (nt). Predstavlja deponovan gradjevinski materijal pomešan sa šutom (šljunak, pesak, malter..), neujednačenog sastava u rastresitom stanju. Debljina nasipa se kreće od 2.4 do 4.8 m. Ovaj nasip je nepovoljan za bilo kakvu gradnju i potrebno ga je ukloniti. Zapreminska težina (18-19 kn/m) Otpornost na smicanje fi (15-26), c (0-40) Edometarska stišljivost iznosi 4000(100-200kn) Jednoaksijalna čvrstoća iznosi 60kn/m Otpornost na prodor konusa iznosi 2000 kn/m Brzina elastičnih talasa iznosi 300-100 (Vp/Vs) Nasip od refuliranog peska (np), ovaj nasip je planski izgradjen u cilju nivelacije terena i nalazi se ispod nasipa od šuta debljine od oko 1.3 m. Nasip je sitan do srednjezrn, sive boje i veoma rastresit te kao takav veoma nepovoljan za bilo kakve građevinske radove. Zapreminska težina (18-20 kn/m) Otpornost na smicanje fi (25-30) Edometarska stišljivost iznosi 8000-15000(100-200kn) Brzina elastičnih talasa iznosi 1400/280 (Vp/Vs) Kvartarni sedimenti- Predstavljeni su aluvijalni sedimentima i njihova debljina iznosi od 12,5 - 15,9m. Aluvijalni sedimenti: Facija močvara (spt), utvrdjena ispod sloja od refuliranog peska , predstavlja tlo organskog porekla, muljevito, karakterističnog mirisa, mrko-crne boje, u veom tvrdom stanju konsistencije. Debljine sloja iznosi oko 0.7 m.. Ovi sedimenti su neujednačeno zbijeni, jače do srednje deformabilni, nezasićeni. Zapreminska težina (17-18 kn/m) Otpornost na smicanje fi (11-15), c (10-15) Edometarska stišljivost iznosi 3000-5000(100-200kn) Otpornost na prodor konusa iznosi 6000 kn/m Brzina elastičnih talasa iznosi 1400-1500 (Vp/Vs) Facija povodnja (am), je predstavljena glinovito-peskovitom prašinom. U ovim slojevima na istražnim bušotinama IB-3 i IB-1 jasno uočavamo smenjivanje prašnasto-peskovito-glinovitih proslojaka, debljine 5-10 mm. Pesak je sitan do srednjezrn, žute boje i limonitisan. Glina je sive boje, lakognječiva. Prisutne su i primese oksida Fe i Mn u vidu tamno obojenih fleka. Kalcijum karbonat se javlja u vidu sitnih konkrecija i skrama. Zapreminska težina (19-20 kn/m) Edometarska stišljivost iznosi 5000(100-200kn) Jednoaksijalna čvrstoća iznosi 80kn/m Otpornost na prodor konusa iznosi 3000 kn/m Brzina elastičnih talasa iznosi 1400/150 (Vp/Vs) Facija korita (ap1), je predstavljena peskom. Pesak je sitan do srednjezrn, žute boje na dubini od 8.5-9.3 m a sive boje od 9.3 do 14 m. Pesak je zasićen i mestimično zaglinjen kao što možemo videti u istražnoj bušotini IB-3 na dubini od 10.6-11.2 m. Podina ove facije korista je izgrađena od šljunkovitog peska. U bušotini IB-1 je zapažen i proslojak čvrstog peščara debljine 5 cm na dubini od 14 m. Laboratorijska ispitivanja za ap1 Zapreminska težina (20 kn/m) Otpornost na smicanje fi (25-27), c (0-2) Jednoaksijalna čvrstoća iznosi 35kn/m Otpornost na prodor konusa iznosi 10000kn/m Brzina elastičnih talasa iznosi 1400-1500/180-200 (Vp/Vs) Facija korita (ap2), je predstavljena zaglinjenim peskom. Pesak je jarko žute boje, lakognječiv i zasićen. Na profilu istražne bušotine IB-1 na dubini od 17.7 m do kraja bušotine konstatovano je nagomilavanje nezaobljenih komada stenske mase (krečnjaka, lapora i peščara) Laboratorijska Ispitivanja za ap2 Zapreminska težina (19-21 kn/m) Otpornost na smicanje fi (30-35), c (0-10) Edometarska stišljivost iznosi 8000-12000(100-200kn) Otpornost na prodor konusa iznosi 12000-16000 kn/m Brzina elastičnih talasa iznosi 1400-1600/180-350 (Vp/Vs)
3.4 Hidrogeološka svojstva terena
Na osnovu datih profila istražnih bušotina, nivo podzemne vode je primećen u peskovima na dubini od 9.1 do 9.7 m. Formirana izdan na toj dubini se nalazi malo ispod granice facije povodnja i facije korita i pretpostavlja se da pripada sapetoj izdani koje je formirana u ovom delu Beograda u aluvijalnim i peskovito-šljunkovitim sedimentima facije korita. Primećujemo povećanu zaglinjenost slojeva sa povećanjem dubine same izdani koje ja verovatno u direktnoj vezi sa tokom reke Save i odatle se prihranjuje. Primetna limonitizacija u gornjoj faciji povodnja primećena na glinovito-peskovitim prašinama nam govori o čestom kolebanju nivoa podzemne vode. Pirit prelazi u limonit pod uticajem kiseonika iz podzemne vode na stensku masu, koji daje sedimentima karakterističnu mrko-žutu boju. Pored direktne veze sa rekom Savom, izdan se prihranjuje i putem atmosferalija, odnosno njihove infiltracije kroz površinske slojeve tla, i vodom iz oštećenih delova vodovodne-kanalizacione mreže.