Professional Documents
Culture Documents
Toaz - Info Tacit Historijedoc PR - PDF
Toaz - Info Tacit Historijedoc PR - PDF
BIBLIOTEKA
L&G
biblioteka Latina et Graeca Knjiga XII Tacit / Historije
Uređuju
Darko Novaković, Damir Salopek, Zlatko Šešelj, Dubravko Škiljan
Izvršni izdavač
VPAZagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4
Likovna oprema Alfred Pal
SADRŽAJ
2.HISTORIAE / HISTORIJE
3.Fontes lectionum
4.Komentar
5.Kazalo
6.Bibliografija
1
KORNELIJE TACIT I NJEGOVO DJELO
Rukopisna nam tradicija ne omogućava da s nedvojbenošću utvrdimo osobno ime Tacitovo. U rukopisu
Laurentianus 68.1 (Mediceus I) nalazi se praenomen P. (P. Cornelii Taciti Ab excessu divi Aug.), upisan u
novije vrijeme. U supskripcijama ostalih rukopisa sreće se također P. Corneli, djelomično od kasnije ruke.
Inicijalno C. u Neapolitanus IV C 21 (Lipsiusov cod. Farnesianus): C. Cornelii Taciti ... liber primus incipit i
navodno C. ili Caius Tacitus ... Ulpianorum temporum consularis u rukopisima kod Sidonija Apolinara (ep. IV
14.) i cum Cornelius C. Secundo paria suasisset (ep. IV 22.) prije će biti skraćenica od gentilnog imena
Cornelius. Kod starih pisaca koji spominju Tacita: Plinija Mlađeg, Flavija Vopiska (Aurelian. 2, 1.), Orozija
(VII 10, 19.), Sidonija Apolinara (carm. XXIII 154.) ne sreće se nigdje njegov praenomen. U supskripcijama
Laurentianus 68. 2. (Mediceus II) nalazimo isto tako jednostavno Cornelius Tacitus.
Flavije Vopisko (Tac. 10, 3) pripovijeda o caru Tacitu (275 - 276) slijedeće: »Cornelium Tacitum,
scriptorem historiae augustae, quod parentem suum eundem diceret, in omnibus bybliothecis conlocari iussit,
et ne lectorum iniuria deperiret librum per annos singulos decies scribi publicitus in cunctis archivis iussit et in
bybliothecis poni.«1 Budući da je ovaj car bio porijeklom iz Interamne i u tom gradu imao, zajedno sa svojim
bratom Florijanom, statuu s kenotafom (Vopisc. Florian. 2, 1 = Tac. 15, 1.), smatralo se da je i naš historik
porijeklom iz ovoga grada, te su mu novovjeki potomci stare Interamne (dan. Terni) podigli 1514. spomenik
(Angeloni, Storia di Terni, str. 42, sqq).
No, kad bi tvrdnja o rodbinskoj vezi između historika i cara i bila točna, iz toga se još uvijek ne može
izvoditi zaključak o identičnosti njihova mjesta rođenja. Prezriva opaska Tacitova o Sejanu kao o »municipalis
adulter«2 {A. IV 3) čini nevjerojatnom pomisao da bi sam Tacit potjecao iz kakva municipija. Iako nemamo
potvrda za to, ipak je daleko vjerojatnije pretpostaviti kao mjesto Tacitova rodenja grad Rim.
1
Vopisc. Tac. 10, 3: »Dao je da se u sve knjižnice smjesti Kornelije Tacit, pisac carske povijesti, jer ga je nazivao svojim pretkom; a
da knjiga ne bi propala zbog nemarnosti čitatelja, dao je da se svake godine na državni trošak u svim arhivima izradi deset prijepisa i
postavi u knjižnice.«
2
Malogradski bludnik
Ni o precima njegovim nemamo pouzdanih vijesti. Plinije Stariji (n.h. VII 17, 76), govoreći o slučaju
neprirodno rane tjelesne dozrelosti i njoj odgovarajuće prerane smrti, spominje i: »ipsi non pridem vidimus
eadem ferme omnia ... in filio Comeli Taciti equitis Romani, Belgicae Galliae rationes procurantis«3, iz čega
neki zaključuju da bi ovdje mogla biti riječ o ocu našega povjesnika, iako pri identifikaciji iskrsavaju
poteškoće vremenskog nesklada. U svakom slučaju Tacit je morao potjecati iz vrlo ugledne i utjecajne kuće, o
čemu govori njegovo obrazovanje i politička karijera. Približna godina Tacitova rođenja može se utvrditi tek
kombinacijom različitih činjenica: ako je, kao što navodi u Dial. 17, razgovor između Kurijacija Materna,
Marka Apera, Julija Sekunda i Vipstana Mesale, održan »in sextam iam felicis huius principalus stationem,
qua Vespasianus rem publicam fovet«* (= 75. ili 76. n.e.), Tacit slušao kao »iuvenis admodum«5, a ta oznaka
odgovara uzrastu od 18. do 20. godine - kako se dade zaključiti i iz Agr. 7, gdje Tacit opisuje osamnaesto-
devetnaesto godišnjeg Domicijana istim riječima - to bi se približna godina Tacitova rođenja dala postaviti u
razdoblje od 56. do 59. n.e. Ima međutim i drugih kombinacija (isp. G. S. Knabe, Kornelij Tacit, Moskva
1981, str. 54, sqq).
Iz Agr. 9. doznajemo od samoga Tacita da se oženio Agrikolinom kćeri: »consul [77. n.e.] egregiae tum spei
filiam iuveni mihi despoadit ac post consulatum [78. n.e.] collocavit et statim Britanniae praepositus est».6 Do
kraja Agrikolina života izvjesno je da djece iz tog braka nije imao, jer bi se u epilogu Agrikolina životopisa
ona morala spomenuti. Vjerojatno ipak nije bio bez potomstva, za što govori ponos caru Tacita na svoje
porijeklo i navod Sidonija Apolinara iz 5. st. koji spominje povjesnika kao jednoga od predaka Polemija,
prefekta Galija.
2
1
Plin. ,N.H. VII 17, 76: »Sami gotovo da ranije nismo vidjeli takvo što... u sina Kornelija Tacita, rimskoga viteza, upravitelja nad
carskim dohocima u Galiji Belgici.«
4
Dial. 17: »i šestu već godinu sadašnje plodonosne vlade, kako Vespazijan sretno upravlja državom.«
5
sasvim mlad
6
Agr. 9: »Kao konzul zaručio je sa mnom, koji sam bio još mlad, svoju kćer od koje se tada puno očekivalo, a poslije konzulata
nas vjenčao; odmah potom postavljen je za namjesnika u Britaniji.«
Stekao je temeljitu retorsku naobrazbu, o čemu sam svjedoči u Dial. 2. : »M. Aper et lulius Secundus ... quos
ego in iudiciis non ulrosque modo studiose audiebam sed domi quoque et in publico assectabar, mira
studiorum cupiditate et quodam ardore iuvenili (etc.)« 7 a na što nas upućuju i mjesta iz pisama Plinija
Mladega: »equidem adolescentulus, cum iam tu fama gloriaque [kao govornik] floreres, te sequi, tibi 'longo,
sed proximus, intervallo' et esse et haberi concupiscebams” 8 (ep. VII 20, 4.); »rogo ut ex copia studiosorum
quae ad te ex admiratione ingenii tui convenit circumspicias praeceptores quos sollicitare possimus« 9 (VI 13,
11.); »numquam maiorem cepi voluptatem quam nuper ex sermone Corneli Taciti. narrabat sedisse se cum
quodam circensibus proximis. hunc post varios eruditosque sermones requisisse; ,Italicus es an provincialis?'
se respondisse: ,nosti me, et quidem ex studiis.' ad hoc illum:,Tacitus es an Plinius?'.»10 (IX 23, 2).
Plinije spominje i govor koji je Tacit izgovorio kao konzul na pogrebu Verginiju Rufu, na čije je mjesto
upravo bio postavljen: »laudatus est [Verginije Rufo] a consule Cornelio Tacito; nam hic supremus felicitati
eius cumulus accessit, laudator eloquentissimus. «11 (ep. II 1, 6.).
7
Dial. 2: »Marko Aper i Julije Sekundo ... koje sam ja oba ne samo pomno slušao na sudskim raspravama nego ih i pratio i u kući i
na ulici, s izvanrednom željom za naukom i s nekim mladenačkim žarom.«
8
Plin. Ep. VII 20,4: »Što se mene tiče, dok sam još bio vrlo mlad, a ti si odavno već uživao slavu, najviše sam želeo da se ugledam
na tebe, da ti budem 'najbliži na velikom rastojanju' [Verg. Aen. V 320], da budem zaista takav i da me smatraju takvim.« (Prev. A.
Vilhar, Beograd, 1982).
9
Plin. Ep. IV 13, 10: »A ja tražim i molim te, radi velike važnosti same stvari, da medu mnogobrojnim učenicima koji tebi dolaze
zbog divljenja tvome duhu, potražiš učitelje koje bismo mogli pozvati.« (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
10
Plin. IX 23, 2: »Ali nikada nisam osetio veću radost nego nedavno razgovarajući sa Kornelijem Tacitom. Pričao mi je da je
prilikom poslednjih cirkuskih igara pored njega sedeo neki rimski vitez koji ga je posle raznih i učenih razgovora upitao: 'Jesi li ti iz
Italije ili iz neke provincije?' On mu je odgovorio: "Ti me poznaješ, i to po mojim knjigama!' I sada je ovaj rekao: 'Dobro, jesi li ti
Tacit ili si Plinije?' (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
11
Plin. Ep. II 1, 6: »0proštajni govor održao mu je veoma rečiti govornik, konzul Komelije Tacit. Tim govorom krunisan je srećni
život ovoga čoveka.« (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
Isti nas pisac obavještava kako su on i Tacit bili određeni za zastupnike Afrikancima u istražnom
postupku protiv prokonzula Marija Priska: “ego et Cornelius adesse provincialibus iussis” 12 (ep. II 11, 2.), i u
nastavku: »respondit Cornelius Tacitus eloquentissime et, quod eximium orationi eius inest 6E^voi)c;.« 13
(ibid. 11, 17.); »quod ego et Tacitus iniuncta advocatione diligenter et for-titer functi essemus« 14 (ibid. 11,
19.).
Iz Tacitovih riječi u Hist. II.: »dignitatem nostram a Vespasiano incohatam, a Tito auctam, a Domitiano
longius provectam non abnuerim» 15 saznajemo za njegov cursus honorum. Ako se kao početak viših državnih
službi uzme kvestura, koja je zahtijevala najmanju dob od 25 godina, onda ovaj podatak navodi na 54. godinu
kao vrijeme Tacitova rođenja. Neki stručnjaci u izrazu »incohata dignitas« gledaju vigintivirat ili
kvindecimvirat, nižu magistraturu kroz koju je, od Augustova doba, trebalo proći da se dode do kvesture.
Slijedeći je stupanj nakon kvesture predstavljao pučki tribunat ili edilitet, te se izraz »aucta« mora povezati s
obnašanjem ovih službi, vjerojatno ediliteta, i to najkasnije do 81. n.e. Pod Domicijanom (»longius
provectams) domogao se Tacit preture i svećeničkog kvindecimvirata.
A. XI 11: »is quoque [Domicijan] edidit ludos saeculares [septimos Domitianus se XIV ei L. Minucio Rufo
coss., anno DCCCXXXXI, Censorin. d.n. 17, 11; dakle 88. n.e. = 841. a.u.c.], iisque intentius affui sacerdotio
quindecimvirali praeditus ac tunc praetor.16
3
12
Plin. Ep. II 11, 2: »Ja i Kornelije Tacit, koji smo bili određeni kao branioci tih stanovnika provincije.« (Prev. A. Vilhar, Beograd,
1982).
13
Plin. II 11, 17: »0dgovorio je Kornelije Tacit, rjecito i - što je osobito obilježje njegova govora - dostojanstveno .«
14
Plin. Ep. II 11, 19: »da smo ja i Tacit svoj zadatak savesno i valjano obavili.« (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
15
Tac. Hisl. l 1: »Ne mogu poreći da je moje dostojanstvo zasnovano pod Vaspazijanom, pod Titom uvećano, pod Domicijanom još
dalje uznapredovalo. « (Prev. J. Miklic, Zagreb, 1987).
16
A. XI 11: »Jer i on dade stoljetne igre, kojima sam vrlo revno prisustvovao. Obnašao sam kvindecimvirsku svećeničku čast i u to
vrijeme bio pretor.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
Godine 93, kada je preminuo njegov tast, Tacit je odsutan već četiri godine: »nobis tam longae
absentiae conditione ante quadriennium amissus est«17 (Agr. 45), vjerojatno kao legatus pro praetore u
Germaniji. Uskoro potom, za posljednjih godina Domicijanove vladavine, vratio se Tacit u Rim. »mox [nakon
Agrikoline smrti] nostrae duxere Helvidium in carcerem manus, nos Maurici Rusticique visus, nos innocenti
sanguine Senecio perfudit ... praecipua sub Domitiano miseriarum pars erat videre et aspici” 18 (Agr. 45).
Poslije Domicijanova pada nastupaju sretnija vremena. Pod Nervom dostiže Tacit vrhunac političke karijere -
obnaša konzulat, službu koja se i u ta vremena još uvijek smatrala vrhuncem dostojanstva i krunom građanske
ambicije. Kao konzul održao je posmrtni govor Verginiju Rufu (Plin. ep. II 1,6), panegirik mužu veličanstvena
karaktera, proslavljenom vojskovođi koji se usudio suprotstaviti volji svojih vojnika i odbiti carsku vlast koju
su mu bili ponudili. Nakon konzulata upućen je Tacit u provinciju Aziju, gdje se u službi prokonzula zadržao
godinu dana (112-113. n.e.). Čini se da je doživio i Hadrijanovo stupanje na prijestolje (kolovoz 117. n.e.), ali
je umro negdje između 117. i 120. n.e.
***
Raspravu Razgovor o govornicima (Dialogus de oratoribus) Tacit je vjerojatno napisao prije Domicijanova
pada.* Ostala Tacitova djela pripadaju vremenu njegovih zrelih godina, epohi Nerve i Trajana, kad su političke
prilike bile povoljnije za historiografiju. Drugi Tacitov spis O životu i značaju Agrikole (De vita et moribus
lulii Agricolae) objavljen je 98. n.e., a potom slijede Germanija ili o porijeklu i postojbini Germana (De
origine et situ Germanorum**-, napisana iste godine, i na kraju dva monumentalna povijesna djela: Historije
(Historiae), sastavljene u prvom desetljeću 2. st. n.e., i Anali (Annales ili Ab excessu divi Augusti), koje je
Tacit napisao zadnjih godina svojega života.
17
Agr. 45: »što smo te, zbog dugog odsustvovanja, izgubili četiri godine ranije.« (Prev. M. Šrepel, Zagreb, 1889).
18
Agr. 45: »Uskoro su naše ruke odvukle u zatvor Helvidija; nas poništi pogled Maurikov i Rustikov, nas okvasi Senecijon nevinom
krvlju ... a za Domicijana bijaše osobita čest nevolja gledati ih i biti gledanu.« (Prev. M. Šrepel, Zagreb, 1889).
* Rasprava o autentičnosti i dataciji ovog manjeg Tacitova djela traju do danas. (R. Syme, The Senator as Historian, Entretiens Hardt
IV, 1956, str. 203, i Tacitus 1 str. 112 sqq.; A. Michel, Le dialogue des orateurs, Paris, 1962. str. 197.)
** U različitim rukopisima sreću se različiti naslovi ove geografske i etnografske Tacitove studije. Najpotpuniji naslov nalazimo npr.
u cod. Stuttgartensis, Hist. Q. 152: »De origine situ et moribus Germanorum«. U nekim se inskripcijama kodeksa navodi i »de
gestis«.
Zbog našeg nedostatna poznavanja Tacitova života i javnoga rada, njegovih osobnih odnosa s
vladarima i moćnicima iz vladareve okoline, nije lako precizno ocrtati Tacitov politički stav. Koristeći oskudne
podatke iz Tacitova djela i djela njegovih suvremenika teško je doći do zadovoljavajućeg i opće prihvatljiva
rješenja. U optjecaju su tri suprotstavljene teze.***
Slijedimo jednu koja nam se čini najutemeljenijom: Senatorska aristokracija, kojoj je pripadao Tacit,
prilagođavajući se uvjetima principata, teorijski je i dalje njegovala republikanske misli, potajno žaleći za
svojom izgubljenom moći. Stoička joj je filozofija i stilizacija životnog ponašanja pružala sliku starorimskoga
morala. Osjetivši da joj se, nakon teških iskušenja pod Flavijevcima, osobito pod Domicijanom, s dolaskom
Nerve i Trajana pruža mogućnost obnove političke uloge, ona se ponadala uspješnom pomirenju slobode
(libertas) i vladavine prvoga čovjeka države (principatus). Tom je idejom bio osobito zagrijan krug oko Plinija
Mlađega, bliskog caru Trajanu. Tacit se nije zanosio prevelikom nadom, jer se njegova razmišljanja zadržavaju
na »prividu slobode« (loco libertatis) pod principatom (Historije), a njegova skepsa ide i dalje (u Analima) do
potpuno pesimističkog pogleda na mogućnost izmirenja slobode i monarhijske ideje i do spoznaje da se
formalnim obnavljanjem senatskih prava nije i stvarno obnovila senatska moć. Zadržavajući opozicijski stav
4
prema principatu, Tacit, kao predstavnik društvenog sloja kojem je po rođenju i odgoju pripadao, zazire
međutim i od prevelike republikanske slobode koju i ne smatra slobodom (libertas), nego bezakonjem
(licentia). S druge pak strane uvida da u principatu gradani upadaju u sve veći ropski položaj (servitus). Iz te
antinomije parova libertas - licentia i principatus - servitus izvire i Tacitovo tragično poimanje rimske povijesti
u njegovu velikom historijskom djelu.
Iako slijedi tragove svojih prethodnika analista, osobito Salustija, Tacit ne niže događaje objašnjavajući
ih neposrednim, najbližim uzrocima ili samo povodima, nego nastoji dati dublja tumačenja.
*** W. Jens, Hermes 84, 1956, str. 331.
Pri tom dolazi do izražaja njegova virtuoznost u kompoziciji dramatičnih prizora i znalačkoj
karakterizaciji likova, psihologiji pojedinca i mase obuzete vlastitim strastima ili zavedene podrivanjem
vještih smutljivaca. Oba su velika historijska djela Tacitova puna takvih pomno komponiranih dramatičnih
scena. Crtajući beskrupulozne postupke skorojevića iz vladareve okoline, on ne želi čitatelja zabaviti
sablažnjivim dvorskim anegdotama, kao što su činili drugi analisti prije njega i kao što će neposredno poslije
njega učiniti Svetonije; prije želi čitatelja potresti, prenijeti mu ono što sam osjeća u duši. Zna da u sveopćoj
pokvarenosti carskih vremena ima mjesta i za velike, nepotkupljive duhove, a ne zaboravlja ni na plemenite
postupke inače tamnim bojama ocrtanih likova. Antiquus i priscus kod Tacita su uvijek epiteti pohvalna
značenja (H. II 5. 64; A. VI 32). Plemenito porijeklo kao da u Tacitovim aristokratskim očima ima vrijednost
samo po sebi (A. IV 3. VI 27. XIV 14). Za robove i barbare uglavnom ima riječi osude (A. 1 76. II 85. XI 36;
Germ. 23. 33; H. 2. sqq. 13) i vrlo rijetko razumijevanja za njihovu ljubav prema slobodi (Agr. 30; A. II 88. IV
72). Iz prije spomenutog Tacitova osvjedočenja da je povratak republike samo pusta tlapnja i da se osjećaj
slobode može nositi samo duboko zapretan u srcu razumljiv je i njegov rezerviran stav prema onima koji
odveć otvoreno izražavanju svoju slobodoljubivost, kao Helvidije Prisko (H. IV 6) ili Peto Trazeja (A. XIV
12). Ali ima razumijevanja i riječi divljenja za one koji su zbog svojih uvjerenja spremni poći u smrt (A. IV
34. sqq. XV 57. XVI 16).
Sam kao da se, osobito pod Domicijanom, držao riječi iskusnog Seneke: »sapiens numquam potentium
iras provocabit, immo declinabit, non aliter quam in navigando procellam«19 (ep. 14, 7), i: »sapiens nocituram
potentiam vitat, hoc primum cavens ne vitare videatur. pars enim securitatis et in hoc est non ex professo eam
fugere, quia quae quis fuglt damnat»20 (ibid. 8).
19
Sen.. Ep. 14, 7: “I zato mudar čovek nikad neće izazivati gnev moćnih ljud, nego će ga izbegavati kao oluju koja besni na moru”
(Pisma prijatelju, prev. Albin Vilhar, Novi Sad, MS, 1978).
20
Sen. Ep. 14, 8: »Na isti način postupa i mudar čovek: on beži od moći i sile koje bi mu mogle naškoditi, ali na takav način da se ne
može videti da ih izbegava. Jer jedan deo sigurnosti nalazi se i u tome da ne pokažemo da težimo da je postignemo i da smatramo za
zlo ono što izbegavamo.« (Prev. A. Vilhar, Novi Sad, 1978).
U filozofskim poimanjima Tacit je eklektik, ne slijedi slijepo nijednu sljedbu, iako su u njegovo doba,
osobito u krugovima rezigniranih i prema javnom životu rezerviranih aristokrata, velikog odjeka bila našla
učenja Zenonove i, nešto manje, Epikurove škole. Ni u religioznim uvjerenjima nema kod Tacita pune
dosljednosti. Gledajući oko sebe tolike primjere nekažnjene nečovječnosti i trpljenja nedužnih, Tacit je
-nikakvo čudo - morao doći do predodžbe kako su bogovi ravnodušni prema ljudskoj sudbini: »adprobatum
est non esse curae deis securitatem nostram, esse ultionem« 21 (H. 1 3); »eadem illos deum ira, eadem
hominum rabies, eaedem scelerum causae in discordiam egere« 22 [ibid, II 38); »propitiis, si per mores nostros
liceret, deis« 23 (ibid, III 72); »deum ira in rem Romanam« 24 (A. IV 1); »aequitate deum erga bona malaque
documenta»25 (ibid, XVI 33); »quae [prodigiaJ adeo sine cura deum eveniebant, ut multos post annos Nero
imperium et scelera contmuaverit»26 (ibid, XIV 12). Rjeđa su mjesta gdje se Tacit o bogovima izražava kao
Rimljanin vjernik.
Kao izvore za svoja historijska djela navodi Tacit: acta diurna (A. III 3. XIII 31. XVI 22), acta senatus
(A. V 4. XV 74), Agrippinae commentarii {A. IV 53), Gaja Plinija (H. III 28. A. 1 69), Korbulona (A. XV 16),
Vipstana Mesalu (H. III 25. 28), Kluvija (A. XIII 20. XIV 2), Fabija Rustika (A. XIII 20. XIV 2. XV 61),
5
Sizenu (H. III 51), no u pravilu govori općenito o scriptores annalium (A. IV 53), scriptores senatoresque
eorundem temporum (A. II 88), celeberrimi auctores {A. IV 10), temporum illorum scriptores (A. XII 67. XIII
17). Nerijetko se poziva i na usmene izvore: »audire me memini ex senioribus« (A. III 16; isp. i XI 27. XV 41.
73).
21
Tac. Hist. 1 3: »potvrđeno je da bogovima nije na brizi naša sigurnost nego osveta.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1987).
22
Tac. Hist. II 38: »Ista srdžba bogova, isti bijes ljudi, iste s ih prilike za zločinstva tjerale u razdor.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1987).
23
Tac. Hist. III 72: »uz milostivu naklonost bogova - ako je to moguće s obzirom na naš način života -« (Prev. J. Miklić, Zagreb,
1987).
24
»srdžba božja spram rimske države«
25
A. XVI 33: »Zbog ravnodušnosti bogova prema dobrim i opakim primjerima.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
26
A. XIV 12: »Za te je pojave (čudna znamenja) bogovima bilo tako malo stalo da je Neron još mnogo godina nakon toga i dalje
vladao i zločine počinjao.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970),
Često se usteže dati svoj sud o nekom događaju (A. 1 81. V 10. VI 7. XIII 20). Na nekim mjestima
suprotstavlja svoj sud izvješću drugih autora ili svjedoka: »scriptores ... tradiderunt. nobis videnturs (H. II
101); »invenio apud quosdam auctores ... ego reor« (A. II 37). Produbljeni je pragmatizam u izlaganju
događaja (isp. H. 1 4: »ut non modo casus eventusque rerum, qui plerumque fortuiti sunt, sed ratio causaeque
noscantur«27 na mnogim mjestima zamagljen fatalizmom: »mihi, quanto plura recentium seu veterum revolvo,
tanto magis ludibria rerum mortalium cunctis in negotiis obversantur” 28 (A. III 18); »dubitare cogor, fato et
sorte nascendi ... an sit aliquid in nostris consiliis” 29 (ibid, IV 20); »fatali quodem motu ... seu prava sollertia”
30
(ibid, V 4); »mihi haec ac talia audienti in incerto iudicium est fatone res mortalium et necessitate
immutabili an forte vol-vantur»31 (VI 22). Nije rijetka pojava da Tacit daje jedan uz drugi prirodan i
trnscendentalan uzrok: »Varus fato et vi Arminii cecidit«32 (A. 1 55), ili fatalistički i teistički: »fatum et ira
dei« (H. IV 26). Pretežno se ipak opredjeljuje za imanentno objašnjenje, a samo tamo gdje nije posve jasno,
pomišlja na djelovanje udesa.
Istančan osjećaj za koncizne, gotovo gnomske, nenametljive psihološke opaske Tacit dokazuje na više
mjesta: »neque femina amissa pudicitia alia abnuerlt«33 (A. IV 3); »proprium humani ingenii est odisse quem
laeseris«34 (Agr. 42); »haud ignarus summa scelera incipi cum periculo, peragi cum praemio«35 (A. XII 67);
»facetiis acerbis, quarum apud praepotentes in longum memoria est»36 (ibid, V 2); »quod in seditionibus
accidit, unde plures erant omnes fuere»37 (H. 1 56). Neprovjerene vijesti i prepričavanja koristi jedino u svrhu
temeljitijeg i nepristranijeg izvještavanja i uvijek na to upozorava čitatelja: »ut conquirere fabulosa et fictis
oblectare legentium animnos procul gravitate coepti operis crediderim, ita volgatis traditisque demere fidem
non ausim«38 (H. II 50), tako da obećanje dano na početku obaju velikih povijesnih djela - »sine ira et studio« i
»neque amore quisquam et sine odio dicendus est« - nikako ne djeluje poput floskule nego kao iskrena
namjera, koju je pisac u pretežnoj mjeri i ispunio. Kod Tacita srazmjerno su rijetki i historijski ekskursi; nala-
zimo ih nešto u Historijama (II 3. 38. III 72. IV 83 sqq.) i Analim (III 26 sqq. - de principiis iuris', 21 sq. — de
astrologia; XI 22. - de quaestura). U opisima bitaka iz građanskih ratova izbija njegovo turobno raspoloženje i
tragična vizija bliske propasti. U dramatičnim slikama s pomno odabranim karakterističnim i upečatljivim
detaljima vidljiva je sva veličina ovog historika. Poetičnost i patetičnost njegova stila bliska je pjesništvu i
njegovu zanosu. Ta je intencija, iako potječe još iz peripatetičkih teorijskih stavova i helenističkog doba koje
je davalo historije s traženim uzbudljivim scenama i dramskim efektima, našla vidnog odjeka i u Tacitovu
Rimu. Dovoljno je sjetiti se Kvintilijanovih riječi: »historia est proxima poetis et quodammodo carmen
solutum»39 (inst. orat. X 1, 31). I ranije je već Ciceron preporučao ovaj postupak rimskim piscima, osobito pri
sastavljanju historijskih monografija (isp. Cic. ad fam. V 12).
27
Tac. Hist. 1 4: »da se upoznaju ne samo izvanjski tokovi događaja - koji su ponajviše slučajni - nego smisao i uzroci.« (Prev. J.
Miklić, Zagreb, 1988).
28
A. III 18: »S obzirom na me, što više mislim na stare i novije događaje. to mi se više, u svakoj zgodi, ukazuju hiri ljudskoga
udesa.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
29
A. IV 20: »To me potiče na sumnju da li slučaj koji ravna sudbinom već od rođenja ... ili što stoji do naše mudrosti.« (Prev. J.
Kostović, Zagreb, 1970).
30
A. V 4: »po nekom kobnom nadahnuću ... ili nespretnom gorljivosti.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
6
31
A. VI 22: »Ali, kada čujem za te i slične primjere, nadođe mi sumnja da li ljudskim stvarima upravlja usud i nepromjenljiva nužda,
ili puki slučaj.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
32
A. 1 55: »Var je pao po usudu i od nasilja Arminijeva.«
33
A. IV 3: »žena koja je izgubila stid ne bi mogla drugo da uskrati.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
34
Agr. 42: »0sobina je ljudskoga duha na onoga mrziti, koga si uvrijedio.« (Prev. M. Šrepel, Zagreb, 1889).
35
A. XII 67: »Doista ,osvjedočen da, iako je opasno započeti najveća zločinstva, isplati se izvršiti ih.« (Prev. J. Kostović, Zagreb,
1970).
36
A. V 2: »(običavao se izrugivati Tiberiju) zajedljivim šalama koje mogućnici dugo pamte.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
37
Tac. Hist. I 56: »što se dogada u pobunama, tamo gdje ih bijaše više, bili su svi.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1988).
38
Tac. Hist. II 50: »Mada vjerujem da bi bilo daleko od ozbiljnosti započeta djela pretraživati pričanjima i izmišljotinama naslađivati
srca čitatelja, ipak se ne bih usudio lišiti vjerodostojnosti saopćenja i predanja.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1988).
39
Quintilian. Inst. orat. X 1, 31: »povijest je vrlo bliska poeziji i na neki način pjesma u prozi.«
Ostvarenju bliskosti historiografije i pjesništva služi i Tacitov jezik, u izboru riječi i načinu njihove
uporabe. Obojen je izrazito pjesnički (color poeticus), kao i jezik suvremenih govornika. Tacit često izbjegava
klasičnu riječ zamjenjujući je kakvim izrazom iz stare Nevijeve, Enijeve ili Lukrecijeve jezične riznice, kao
što je prije njega činio i Salustije, a njegovo ugledanje na pjesnike ogleda se i u čestoj upotrebi jednostavnog
glagolskog oblika umjesto složenog (simplex pro composito). Njegov je vokabular obogaćen i mnogim
riječima iz Vergilija i grecizmima svojstvenim pjesničkoj dikciji. Tacit izbjegava monotoniju nijansiranjem
(varietas coloris), izmjenom tempa: sad živahnim i brzim, sad mirnim i veličanstvenim pripovijedanjem. Radi
dramatskog efekta često pokraćuje iskaz (brevitas), prekida ga, zamjenjuje slikom, ispušta pomoćni glagol,
služi se asindetonom. Eliptična, nagla, zgrčena, nesimetrična rečenica krije duboke, pronicljive, ali često samo
natuknute misli do kojih se čitatelj mora probiti vlastitim otkrivačkim postupkom. Odatle neopravdan sud o
Tacitovoj nedovoljnoj jasnoći. Tacit slika jednim, krepkim potezom. Stoga je i nikla poznata poslovica da
svaka Tacitova riječ vrijedi koliko i čitava Livijeva rečenica.
***
HISTORIJE
»neque amore quisquam et sine
odio dicendus est« (Hist. 1 1, 3)
Tacit je napisao Historije nakon Agrikole i Germanije, negdje između 101. i 109. n.e. U tom se djelu
prikazuju dogadaji od Neronove smrti do smrti cara Domicijana, od 69. do 96. n.e., razdoblje dakle poslije
onoga koje će Tacit tek kasnije opisati u Analima. Vrijeme je poštedjelo samo četiri prve i početak pete knjige.
U prvoj se knjizi, koja obuhvaća vrijeme od siječnja do ožujka 69. n.e., prikazuje stanje u prijestolnici
nakon Neronove smrti, pohod Galbin iz Hispanije u Rim, njegova kratkotrajna vladavina, zavjera Otonova
protiv Galbe i njegov uspon na prijestolje, ubojstvo Galbe, ustanak Vitelijev na čelu germanskih vojski i
pripreme Otonove za ratni pohod protiv Vitelija.
Druga knjiga, koja iznosi pobunu istočnih legija pod vodstvom Vespazijana, ratne operacije u sjevernoj
Italiji, Otonovu smrt, Vitelijev put prema Italiji i Vespazijanov konačan otpad od Vitelija, obuhvaća vrijeme od
ožujka do rujna 69. n.e.
Treća knjiga (kolovoz - prosinac 69. n.e.) posvećena je opisu borbi između vitelijevaca i flavijevaca u
Italiji, na putu prema Rimu i na ulicama samoga Rima, požaru Kapitolijskog hrama, smrti Vitelijevoj i
ustoličenju dinastije Flavijevaca.
U četvrtoj knjizi (siječanj - srpanj 70. n.e.) govori se o sporovima u senatu, političkim potezima nove
vlasti, no najvažniji je njezin sadržaj ustanak Gala i Germana pod vodstvom Julija Civila.
7
I na kraju, u sačuvanom dijelu pete knjige (siječanj -rujan 70. n.e.), dan je širok opis Judeje, njena
glavnog grada Jeruzalema i analiza vojno političkog položaja njegova na početku Titove opsade grada. Knjiga
završava opisom vojnih operacija u Germaniji i pregovorom između rimskoga vojskovode Cerijala i ustanika
Civila.
Naslov se ovoga djela oslanja na istoimena djela Tacitovih prethodnika Sizene, Salustija i Azinija
Poliona, a vjerodostojnost mu potvrduje i Tertulijan koji pedesetak godina poslije Tacita, pobijajući bajku o
Židovima koji navodno obožavaju magareću glavu, veli da tu lažnu priču donosi »Cornelius Tacitus in quinta
Historiarum suarum« (Terlullian. Apol. 16). Sadržaj samoga pojma precizira Aulo Gelije u svom djelu Noctes
Atticae označavajući da je »historia« pripovijedanje suvremenih dogadaja.Pojam »annales« Rimljani su,
naprotiv, pridržavali za razdoblja koja prethode piščevu vremenu. Drugo nam svjedočanstvo o naslovu ovog
djela pruža prijatelj Tacitov Plinije Mlađi u ep. VII 33,1: »auguror nec me fallit augurium historias tuas
immortales futuras”.40 Na kraju krajeva i sam Tacit omeđuje svoje djelo na »nostra aetas« (H. 1 43).
Oslanjajući se na Jeronimove komentare uz Zahariju 3, 14: »Cornelius Tacitus, qui post Augustum usque ad
mortem Domitiani vitas Caesarum triginta voluminibus exaravit«41 (Comm. V 2. p. 913 sq. Vall.) stručnjaci
zaključuju da od tog broja 16 knjiga otpada na Anale, a 14 na Historije. I u cod. Laurentianus 68. 2. (Mediceus
II) i u drugim rukopisima zastupljen je ovakav način brojenja.
40
Plin. Ep. VII 33, 1: »Slutim, a moja me slutnja ne vara, da će tvoji istorijski spisi biti besmrtni.« (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
41
Hieronym. Comm. V 2: »Kornelije Tacit, koji je u trideset knjiga opisao živote careva od Augusta do Domicijana.«
Redoslijed i povezanost sadržaja obaju djela razabire se iz A. XI 11.: »utriusque principis [Augusta i
Klaudija] rationes [u vezi s ludi saeculares} praetermitto, satis narratas libris quibus res imperatoris Domitiani
composui. [u dijelu Historija koji obuhvaća povijest vladavine cara Domicijana]. nam is quoque edidit ludos
saeculares« .42
Navode iz nesačuvanih knjiga Tacitovih Historija nalazimo kod Paula Orozija (VII 3, 7. 9, 7. 10, 19.
19, 4. 34, 5), a izvjesno je da ih je koristio i Sulpicije Sever (Chron. 11 30, 3. i 6).
Prilog sadržaju ovoga djela mogla su biti i dva pisma koja je Plinije Mlađi uputio Tacitu na njegovu
molbu (Ep. VI 16; 20), 106. ili 107. n.e. i treće, već spomenuto (VII 33), u kojem ga prijatelj, želeći da i
njegovo ime nađe dostojno mjesto u Tacitovim Historijama, upozorava na slučaj kojemu je bio sudionik. Dio
Historija mogla je predstavljati i knjiga koju je Tacit poslao Pliniju »ad adnotandum» (prema Ep. VII 20; 1.
VIII 7).
Karakteristiku vremena koje će opisati u Historijama i ozračja u kojemu će ostvariti ovo djelo Tacit navješćuje
u Agrikoli: »memoriam prioris servitutis ac testimonium praesentium bonorum»43 (Agr. 3). Pristupajući
sadržaju ne »vetera et scripta aliis« nego »nova«, iako ne i »intacta (aliis)« - da se poslužimo riječima Plinija
Mladeg (Ep. V 8, 12) - Tacita nisu morale pri pisanju zaokupljati tjeskobne misli na mogući nepovoljan prijem
i odjek njegova djela kod osobito zainteresirana.čitateljstva. Protagonisti i sateliti tragične epohe nestali su u
požaru koji su sami potpalili ili su preostali, ali samo kao spaljeni panjevi iz kojih se zelene mladice više nisu
mogle razrasti, te je tako za Tacita otpao strah da bi na sebe mogao »navući teške uvrede«, kao i potreba da
izazove nečiju makar i »beznačajnu zahvalnost«, iako se i u to vrijeme sigurno našlo onih »koji su pričali da je
bio suviše škrt kad hvali i suviše izdašan kad kudi« (Plin. Ep. V 8, 13).
42
A. XI 11: »Neću kazati koji su kriteriji vodili oba vladara, dosta sam ih ispripovjedio u knjigama gdje sam napisao povijest cara
Domicijana. Jer i on dade stoljetne igre.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
43
Agr. 3: »spomen pređašnjega ropstva i svjedočanstvo sadašnje sreće« (Prev. M, Šrepel, Zagreb, 1889).
Tacit i Plutarh pisali su u isto vrijeme, mada je vjerojatno da je Plutarh biografije Galbe, Otona (i
Vitelija?) napisao nešto prije Tacita. Podudarnosti u njihovim izvještajima ne bi se ipak morale objasniti
8
ovisnošću jednoga o drugom, kako su željeli dokazati neki stručnjaci u prošlom stoljeću (O. Clason, Plutarch
u. Tacitus, Eine Quellenuntersuchung, Berlin 1870, str. 73) nego korištenjem zajedničkih izvora, od kojih je na
prvom mjestu enciklopedijsko djelo Plinija Starijeg. Njega je Tacit prije svega skratio, nadomještajući
analistički poredak sažetim i sadržajnim preciziranjem širokih opisa, izbacujući nevažne detalje - citate,
geografske i historijske ekskurse - sažimljući opise ratnih operacija sl. Pri tom je izmijenio i političko gledište:
umjesto flavijevskog karaktera svog izvora (isp. H. II 101: »Scriptores temporum, qui potiente rerum Flavia
domo monimeta bielli huiusce composuerunt, curam pacis et amorem rei publicae, corruptas in adulatio-nem
causas, tradidere” 44 - što se svakako odnosi na Plinija Starijeg) dao je oduška svojim aristokratskim i
senatorskim simpatijama prema Galbi, svaljujući vjerolomnost plemstva i njegovih vojskovoda na podrivačku
aktivnost Otona i njegovih pokvarenih pomagača.
Pažnja se Tacitova u Historijama zadržava na gibanjima masa. Tacit ponire u psihologiju gomile koja
uživa u prevratima, u prizorima krvoprolića, koja je uvijek spremna da ode za onim tko joj ponudi više u
novcu, plijenu, položaju. Ne izmiče njegovu oštrom oku ni servilnost, povodljivost i prevrtljivost
provincijskog gradskog vijeća (II 52). Snaga je Tacitova što u koncentraciji na kakav zastrašujući detalj zna
pružiti presjek raspoloženja aktera i statista: »Takvo je bilo rasploženje da se najgoreg zlodjela smjelo laćala
nekolicina, «većina ga htjela, svi dopuštali« (I 28); što i logičkim zaključkom na neočekivanu mjestu zna
zateći čitatelja: »U građanskim se naime ratovima zarobljenici ne pretvaraju u plijen« (11 44); što uzgrednom
opaskom zna potencirati strahotu promatrana zbivanja: »Dok je vojnik naime bio zaokupljen krvlju i klanjem.
ratni je plijen padao u ruke svjetini« (III 83).
44
Tac. Hist. II 101: »Povjesnici koji su za vladavine flavijevske kuće sastavili povijesti ovog rata naveli su laskom izopačene uzroke:
brigu za inir i ljubav prema državi.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1987).
No, mada manje negoli u Analima, Tacit nam je i u Historijama podario nekoliko mračnih, tragičnih,
ali i nezaboravnih likova. Na prvom je mjestu, i najzaokruženiji, lik cara Otona, pretvornog i podlog
uzurpatora, punog pritajenih strasti, koji, uspevši se na prijestolje, gotovo daje naslutiti da bi, za to mračno
doba, mogao postati umjeren i uzoran vladar, a svojim dragovoljnim odlaskom u smrt za dobrobit države
pobuđuje u velikoj mjeri sažaljenje i simpatije.
Vitelije je bestijalna figura odana niskim strastima. Njegov lik u svoj njegovoj okrutnosti Tacit ogoljuje
kontrastirajući ga s likom njegove majke Sekstilije - opet prefinjenim detaljem: »Pričalo se pače da je na prva
pisma svog sina rekla kako nije rodila Germanika nego Vitelija« (II 64) - s držanjem njegove žene Galerije
(ibid.), pa i -paradoksalno - sa sudbinom brata mu Lucija Vitelija, »po manama jednaka bratu, koji je za
njegove vladavine bio prilično oprezan i koji s njime nije toliko dijelio njegovu sreću koliko je silom bio
uvučen u njegovu propast« (IV 2).
Na trećem je mjestu po dorađenosti lik budućeg cara Vespazijana, prekaljena ratnika kojega je samo
tragično stanje rimske države, što se našla u rasulu zbog stranačkih razmirica, natjeralo da se odazove pozivu
vojskovoda i vojnika i prihvati carsku vlast.
Njegov je lik ostao neokaljan jer je sve higijenske mjere, neophodne za učvršćenje nove vlasti, Tacit
pripisao Mucijanu, namjenjujući Vespazijanu ulogu donosioca konačnog mira i kakva-takva boljitka nakon
burnih godina gradanskih ratova. Velika je šteta što zbog gubitka ostalih knjiga Historija o likovima koji su u
sačuvanim tek skicirani moramo samo nagađati - o liku plemenitog i samozatajnog Tita, ambicioznog i
himbenog Domicijana -i po sjaju prvih knjiga naslućivati veličinu lakune u rimskoj i svjetskoj književnosti.
***
Sve ove kvalitete koje izdižu Tacitovo historijsko djelo daleko iznad njegovih prethodnika i nastavljača bile su
glavnim uzrokom što su ga potonje generacije, navikle da u djelima historika traže samo dvorske intrige,
anegdotske i biografske bizarnosti ili antikvarske zanimljivosti, zaboravile. Kršćanska su ga pak stoljeća
ignorirala zbog njegova negativna prikaza vjerovjesnika nove religije i izrugivanja Mojsijeva kulta. Ni u
vrijeme preporoda, kad se ponovo pojavljuju i prepisuju rukopisi Tacitovih djela, Tacit nije na osobitoj cijeni,
jer su humanisti bili redom okrenuti ciceronijanizmu, te im je Livijevo povijesno djelo, stilski bliže Ciceronu,
bilo prihvatljivije. Tek s pojavom protureformacije i velikih duhovnih gibanja i potresa što su zahvatili čitav
9
zapadnoevropski kulturni prostor staložena i simetrična Ciceronova rečenica prestaje biti primjerena strasnom
uzletu misli i prevratničkih ideja. Na Tacitu i Seneki nadahnjuju se Corneille (Othon, 1664), Racine
(Britanicus, 1669), Alfieri (Ottavia), Montaigne, Francis Bacon, Milton, Pascal, La Bruyere. Taci-tov
antimonarhistički stav koriste francuski enciklopedisti i revolucionari u borbi protiv apsolutizma. Devetnaesto
stoljeće, koje donosi velik napredak u političkim, historijskim i filološkim znanostima, konačno pristupa
Tacitu mirnije, uočavajući u njegovu djelu vrijednosti i nedostatke povijesnog rada i ističući veličinu i
originalnost nje-gova umjetničkog genija.
RUKOPISNA PREDAJA
Za uspostavu teksta Tacitovih Historija stoje danas stručnjacima na raspolaganju 2 kodeksa, od kojih
ipak jedino Laurentianus 68. 2. (Mediceus II) i Leidensis BPL 16. B pružaju izvornu i neporemećenu tradiciju,
dok su ostali ili od ovih derivirani ili - da se opreznije izrazimo - u vrlo bliskoj vezi s njima. Prvo mjesto među
njima bez sumnje i danas drži cod. Laurentianus, mada i Leidensis pruža mnoge lekcije od velikog značenja i
nikako ga ne bi valjalo zanemariti.
Cod. Laurentianus 68. 2. (Mediceus II) napisan je u montekasinskom samostanu između 1038. i 1058.
godine (E. A. Lowe, The Unique Manuscript of Tacitus' Histories, Casinensia I, 1929, str. 260. sqq.) pravilnom
beneventanom na dobro obrađenom pergamentu. Obuhvaća 30 kvaterniona i jedan slobodan list. Listovi 1v –
47r sadržavaju Anale kirj. 11-16, a listovi 48r – 103v Historije knj. 1-5. Listovi 3 i 6 osmoga kvaterniona
nestali su u nepoznato vrijeme. Na početku teksta nema inskripcije, a knjige su numerirane prema redoslijedu
11-21. Listovi 1r i 47v (kao i drugi stupac listova 47r i 103v) ostali su neispisani. Tekst je ispisan u dvama
stupcima koji, osim na nekoliko listova, imaju po 35 redaka. Prema svemu sudeći kodeks se u čuvenom
samostanu zadržao kojih tri stotine godina i zainteresirani su ga čitaoci prilično često koristili. Kasnije su
naime ruke u različita vremena mnogo toga u tekstu ispravile ili između redaka ponovo ispisale izblijedjela i
nejasna mjesta teksta (Giarratano, Hist. edit,. Romae 1939. p.VI). Nestali su i prijepisi kodeksa sa prije
spomenutih listova (Hist. 1 69-75,2. 1 86,2:-II 2,2). Da su takvi prijepisi postojali još na početku 15. st., vidi se
iz pisma što ga je Poggio uputio Niccolu Niccoliju 1427. (ep. III 14), a istu činjenicu potvrđuje i cod.
Vaticanus 1958. (napisan 1449), čiji knjižničar na koncu manuskripta svjedoči da je »ab exemplo
transscripsisse quod inter cetera de quibus scitur non est pessimum neque mendo.sissimum« (slično i cod.
Bodleianus 27605). Lako je pak dokazati da se cod. Vaticanus ne smije svesti na cod. Laurentianus niti na stari
prijepis nego na neki primjerak deriviran iz njih. Giovanni Boccaccio uzeo je prije godine 1370. ovaj kodeks
iz samostanske knjižnice koja je u to vrijeme bila posve zapuštena i prekrivena prašinom. (H. Rostagno,
Codices graec. et lat. photographice depicti VII 2., Lugduni Batavorum, 1902. p. VI). Niccolo Niccoli je 1378,
poslije smrti Boccacciova baštinika Martina de Signa, došao u posjed njegovih kodeksa, a on sam, koliko se
zna, nije prikupio nijedne knjige iz montekasinskog samostana. Niccoli je kodeks oporučno ostavio
firentinskom Konventu Svetoga Marka. Odatle je, u pobliže neodređeno vrijeme, prešao u biblioteku
Laurentianu, gdje ga je prvi 1599. vrlo pomno kolacionirao Curtius Pichena. Od vremena Pichene kod svih se
izdavača uvriježilo mišljenje da ostali kodeksi koji sadržavaju ova Tacitova djela potječu jedino od
Medicejskog kodeksa. Ovo je mišljenje u novije vrijeme osporio C.W. Mendell (Amer. J. Phil. 72, 1951, str.
337 sqq. i 75, 1954, str. 250 sqq, Tacitus, New Haven, 1957, str. 328) dokazujući samosvojan karakter cod.
Leidensis BPL. 16. B., koji se danas čuva u knjižnici leidenskog Sveučilišta. Ostale manje značajne kodekse
nabrajamo ovdje prema podjeli koju je, s obzirom na završetke teksta, proveo gore spomenuti znanstvenik. Za
iscrpnu obavijest upućujemo na isto autorovo djelo str. 294-344:
I. Bodleianus 27605
Bodleianus 34372
Gudianus 118
Harleianus 2764
Jesu Collegii Oxoniensis 109
10
Laurent. 63,24 i 68,5
Malatestinus Caesenas II 13,5
Parmensis 861
Urbinas Lat. 412
Vaticanus Lat. 1958
Yalenses I. II. III.
Cori. Leidensis BPL 16. B. papirni je kodeks napisan u Italiji 1474. god. ili nešto kasnije, tj. poslije
editio Spirensis, (oko 1470) ali, kako se čini, prije izdanja F. Puteolanusa (oko 1480). Nosi inskripciju: Ex Cor.
Taciti libro undecimo, ali slijedeće knjige nisu označene brojevima, iako je ostavljen razmak između njih.
Druga je ruka ispravila neke iskvarene lekcije (ali je, nerijetko, tim intervencijama podala lošiji tekst) i na
margini ispisala mnoge riječi koje je prepisivač kodeksa bio ispustio. U tekstu se prilično često sreću
interpolacije, manje u Historijama negoli u drugom dijelu Anala. Od velikog je značaja to što se i ovdje mnoge
lekcije podudaraju s konjekturama koje su stručnjaci sačinili od vremena Puteolanusova izdanja pa sve do
današnjeg dana, radeći na upotpunjavanju i popravljanju teksta Medicejskog rukopisa.
Ne težeći za iscrpnim prikazom, spomenut ćemo ovdje nekoliko važnijih izdanja cjelokupnih Tacitovih djela
što su uslijedila nakon več spomenutih editio princeps i editio Puteolani i proširila corpus Taciteum ili bilo na
koji način unaprijedila njegovo proučvanje.
Izdanju koje je 1515. Beroaldus pripremio za papu Leona X dodano je prvih pet knjiga Anala iz manuskripta
Mediceus 1 (Laurentianus 68. 1) što ga je spomenuti papa neposredno prije toga bio nabavio iz nekog
samostana u Njemačkoj.
1533. pojavljuje su u Baselu u tiskari Hieronymusa Frobeniusa bogato komentirano kritičko izdanje koje je
pripremio Beatus Rhenanus. Za rekonstukciju teksta redaktor uvodi cod. Budensis i prvi pokreće pitanje
autorstva Razgovora o govornicima. 1574. u Antwerpenu u tiskari Christophorusa Plantinusa objavljeno je
cjelovito izdanje Tacitovih djela za koje se priređivač, učeni Justus Lipsius, poslužio, uz ostale, i cod.
Farnesianusom (dan. Neapolitanus IV. C. 21). U poširem uvodu, u kojem se govori o životu i djelima
Tacitovim, navode se i svjedočanstva starih pisaca o Tacitu i fragmenti iz njegovih djela. Razgovor o
govornicima Lipsius, s ogradom, pripisuje Kvintilijanu, uvjeren da je Tacitovo autorstvo lažno (Fabii
Quinctiliani, ut videtur, Dialogus; an sui saeculi oratores antiquis et quare concedant: Cor. Tacito falso
inscriptus). Ovo je iscrpno izdanje ostalo dugo vremena osnovom mnogim potonjim izdanjima. Važnost
nevelikog, dvotomnog izdanja, tiskanog kod Hacka u Leydenu 1686-87, leži u činjenici što se priređivač
Theodor Ryck, bazirajući tekst na Med. II, uz neznatne konzultacije cod. Parisiensis Regius, koristio
manuskriptom koji je pripadao Ruodolphusu Agricoli. Taj je rukopis, dugo vremena smatran izgubljenim ili
izmišljotinom redaktora, nedavno tek prepoznat u cod. Leidensis B.P.L. 16. B., neobično važnom rukopisu
koji pokazuje zamjetnu neovisnost o Med. II. 1752. bilježi se prvi pokušaj modemo koncipiranog kritičkog
11
izdanja. Izdavač je Weidmann iz Leipziga. Priređivač Ernesti u obimnom predgovoru nabraja i opisuje sve
dotad poznate manuskripte, ali se iz kritičkog aparata vidi da za emendaciju teksta koristi samo cod. Gudianus
118. Ernestijev tekst revidiran je u izdanju Fridricha Augusta Wolfa i J.J. Oberiina 1801. ponovnim
korištenjem cod. Budensis 9. 1832-39. pojavljuju se kompletna Tacitova djela u redakciji G. A. Rupertija. U
predgovoru je dan potpun pregled manuskripata poznatih do tog vremena, a u dodatku bibliografija radova o
Tacitu.
Uistinu moderno pripremljen tekst objavljuje kod Teubnera 1850-51. Karl Felix Halm. Ista se osnovna
redakcija teksta pojavljuje u drugom izdanju 1857, u trećem 1874, u četvrtom 1883, godinu dana nakon
Halmove smrti. Peto potpuno revidirano izdanje priređuje G. Andresen 1926-28, šesto (1934-37), sedmo
(1949-50) i sva potonja E. Kostermann.
Od važnijih modernih izdanja Tacitovih većih djela spomena su vrijedni: Oxfordski tekst Anala (1906) i
Historija (1910) u redakciji C. D. Fishera, Goelzerov tekst Anala (1923-25) u Libraire Bude s francuskim
prijevodom i tekst Historija (1920) s komentarom u Libraire Hachette, tekst Anala od Haralda Fuchsa
objavljen u Editiones Helveticae (Frauenfeld) 1949, školska izdanja Carla Heraeusa (Historije - prvo 1864;
četvrto II, sv. 1899 i peto I. sv. 1904. u obradi sina mu Wilhelma Heraeusa) i Emilea Jacoba (Anali - prvo izd.
Paris, 1875-77, drugo izd. 1885-86), Holbrookovo izdanje Anala (Macmillan, 1882) i Furneauxovo izdanje
istog djela (Oxford Press, 1884), te Spoonerovo izdanje Historija (Macmillan, 1891). Naše je izdanje Historija
pripremljeno prema Köstermannovu kritičkom izdanju iz 1969. Na nekim smo se mjestima poveli za
Heraeusom. Biljške su uglavnom sačinjene prema školskom izdanju C. Heraeusa.
TACIT
historije
12
13
LIBER PRIMVS 1. Početak će moga djela biti drugi konzulat Servija
Galbe s Titom Vinijem. Onih osam stotina i
1. Initium mihi operis Servivs Galba iterum Titvs dvadeset godina pređašnjega doba poslije osnutka
Vinivs consules erunt. Nam post conditam urbem grada mnogi su pisci naime prikazali - dok su
octin-gentos et viginti prioris aevi annos multi pripovijedali o povijesti rimskoga naroda - s
auctores rettule-runt, dum res populi Romani jednakom rječitošću kao i slobodoumnošću. Pošto
memorabantur, pari elo-quentia ac libertate: je kod Akcija pala odluka u ratu, a prilog je mira
postquam bellatum apud Actium atque omnem bilo da se sva vlast prenese na jednoga, plemeniti
potentiam ad unum conferri pacis interfuit, magna se oni duhovi povukoše. Istovremeno se istina na
illa ingenia cessere; simul veritas pluribus modis više načina iskvarila, prije svega nerazumijevanjem
infracta, primum inscitia rei publicae ut alienae, javnoga života, koji je postao stran, zatim željom
mox libi-dine adsentandi aut rursus odio adversus za ulagivanjem ili, s druge strane, mržnjom prema
dominantes: ita neutris cura posteritatis inter vlastodršcima. Tako ni jednima ni drugima - ni
infensos vel obnoxios. Sed ambitionem scriptoris mrziteljima ni udvoricama - nije bilo stalo do
facile averseris, obtrectatio et livor pronis auribus budućnosti. No, ulagivanje pisca lako se može
accipiuntur; quippe adulationi foedum cri-men odbaciti, kleveta i jal primaju se otvorenim srcem.
servitutis, malignitati falsa species libertatis inest. Ta ulizivanje nosi u sebi odvratan prijekor zbog
Mihi Galba Otho Vitellius nec beneficio nec iniuria ropstva, pakost - lažnu sliku iskrenosti. Galba,
cogniti. Dignitatem nostram a Vespasiano Oton i Vitelije nisu mi poznati ni po dobročinstvu
inchoatam, a Tito auctam, a Domitiano longius ni po nepravdi. Ne mogu poreći da je moje
provectam non abnue-rim: sed incorruptam fidem dostojanstvo zasnovano pod Vespazijanom, pod
professis neque amore quis-quam et sine odio Titom uvećano, pod Domicijanom još dalje
dicendus est. Quod si vita suppeditet, principatum uznapredovalo. No oni koji su se obavezali na
divi Nervae et imperium Traiani, uberiorem nepokolebivu istinoljubivost ni o kome ne smiju
securioremque materiam, senectuti seposui, rara govoriti ni s ljubavlju ni s mržnjom. Ako mi
tem-porum felicitate, ubi sentire quae velis et quae dotekne života, principat božanskoga Nerve i
sentias dicere licet. Trajanovu carsku vlast - plodniju i manje osjetljivu
gradu - ostavio sam za starost, u rijetkoj sreći
vremena, u kojima je slobodno misliti ono što želiš,
a ono što misliš reći.
2. Opus adgredior opimum casibus, atrox proeliis, 2. Prihvaćam se djela bogata nesrećama, puna
dis-cors seditionibus, ipsa etiam pace saevom. strašnih bitaka, razdora i buna, čak i u miru užasna.
Quattuor prin-cipes ferro interempti; trina bella Četiri cara smaknuta mačem, tri građanska rata,
civilia, plura externa ac plerumque permixta; više vanjskih ratova, a ponajčešće i jednih i drugih
prosperae in Oriente, adversae in Occidente res: istovremeno. Uspjesi na Istoku, neuspjesi na
turbatum Illyricum, Galliae nutantes, per-domita Zapadu, uznemiren Ilirik, Galije nepouzdane,
Britannia et statim missa, coortae in nos Sarma- Britanija pokorena i smjesta napuštena;
tarum ac Sueborum gentes, nobilitatus cladibus podigla se na nas plemena Sarmata i Sveba,
mutuis Dacus, mota prope etiam Parthorum arma proslavio se svojim i našim porazima Dačanin.
falsi Neronis ludibrio. lam vero Italia novis Umalo se na oružje ne digoše i Parti, zavedeni
cladibus vel post longam saeculorum seriem vještom varkom lažnoga Nerona. Italija sasvim
repetitis adflicta; hausta aut obruta [urbes], dotučena novim nesrećama ili onima koje se
fecundissima Campaniae ora; et urbs incendiis ponoviše nakon dugog niza vjekova. Progutana ili
vastata, consumptis antiquissimis delubris, ipso zatrpana preplodna obala Kampanije i grad
Capitolio civium manibus incenso. Pollutae opustošen požarima u kojima su uništena najstarija
caerimoniae, magna adulteria; plenum exiliis mare, svetišta, a i sam Kapitolij spaljen rukama građana;
infecti caedibus scopuli. oskrvnjeni sveti obredi, nečuvena preljubništva,
more puno prognanika,
PRVA KNJIGA
14
Atrocius in urbe saevitum: nobilitas, opes, omissi školjevi okaljani prolivenom krvlju. U gradu još
gestique honores pro crimine, et ob virtutes groznije mahnitanje. Plemstvo, bogatstvo, počasti -
certissimum exitmm. Nec minus praemia i skrivane i pokazivane - krivice, a zbog vrlina -
delatorum invisa quam scelera, cum alii sacerdotia najizvjesnija smrt. Nagrade prokazivačima ne
et consulatus ut spolia adepti, procuratio-nes alii et manje omražene negoli njihovi zločini. Jedni se
interiorem potentiam, agerent verterent cuncta odio dokopali kao plijena svećeništva i konzulata, drugi
et terrore. Corrupti in dominos servi, in patronos upraviteljstava i tajnog utjecaja i sve progonili i
liberti; et quibus deerat inimicus, per amicos upropaštavali iz mržnje i straha. Robovi podmićeni
oppressi. protiv gospodara, oslobođenici protiv zaštitnika,
napokon, i one koji nisu imali neprijatelja
3. Non tamen adeo virtutum sterile saeculum, ut upropastiše prijatelji.
non et bona exempla prodiderit. Comitatae 3. Ne bijaše vijek ipak tako lišen vrlina da ne bi
profugos liberos mat-res, secutae maritos in exilia pokazao i dobrih primjera. Pratile su izbjeglu djecu
coniuges; propinqui auden-tes, constantes generi, majke, išle za muževima u progonstvo žene;
contumax etiam adversus tormenta servorum fides; smioni srodnici, postojani zetovi, nepokolebiva,
supremae clarorum virorum necessitates, ipsa čak i na mukama, vjernost robova; krajnje nevolje i
necessitas fortiter tolerata et laudatis antiquorum smrtne opasnosti znamenitih muževa hrabro
mortibus pares exitus. Praeter multiplices rerum podnesene, a svršeci života dostojni proslavljenih
huma-narum casus caelo terraque prodigia et smrti pradjedova. Pored mnogovrsnih nesreća
fulminum monitus et futurorum praesagia, laeta čovječanstva kobna znamenja na nebu i zemlji, i
tristia, ambigua manifesta; opomene munja i proročanstva budućih događaja,
nec enim umquam atrocioribus populi Romani radosna i žalosna, dvosmislena i očita. I nikad
cladibus magisve iustis indiciis adprobatum est non naime nije strašnijim porazima rimskog naroda i
esse curae deis securitatem nostram, esse ultionem. jasnijim znakovima potvrđeno da bogovima nije na
4. Ceterum antequam destinata componam, brizi naša sigurnost nego osveta.
repeten-dum videtur, qualis status urbis, quae mens 4. Ali, prije negoli ovo što sam naumio opišem,
exercituum, quis habitus provinciarum, quid in toto čini se da treba ponoviti kakvo je bilo stanje grada,
terrarum orbe validum, quid aegrum fuerit, ut non kakvo raspoloženje vojski, kakvo držanje
modo casus eventus-que rerum, qui plerumque provincija, što zdravo u čitavu svijetu, što bolesno,
fortuiti sunt, sed ratio etiam causaeque noscantur. da se upoznaju ne samo izvanjski tokovi dogadaja -
Finis Neronis ut laetus primo gau-dentium impetu koji su ponajviše slučajni -nego smisao i uzroci.
fuerat, ita varios motus animorum non modo in Svršetak je Neronov bio doduše ugodan u prvoj
urbe apud patres aut populum aut urbanum mili- navali veselja, ali je izazvao i različita
tem, sed omnes legiones ducesque conciverat, raspoloženja, ne samo u gradu - kod otaca i naroda
evolgato imperii arcano, posse principem alibi ili u gradskoga vojnika - nego i kod legija i
quam Romae fieri. Sed patres laeti, usurpata statim vojskovođa, jer se narodom pronijela tajna carstva
libertate licentius ut erga prindpem novum et da se vladarom može postati i drugdje, ne samo u
absentem; primores equitum proximi gaudio Rimu. No očevi se radovahu, posluživši se smjesta
patrum; pars populi integra et magnis domibus slobodom prilično neobuzdano, kako to već biva
adnexa, clientes libertique damnatorum et exulum spram vladara nova i nenazočna. Prvaci vitezova
in spem erecti: plebs sordida et circo ac theatris najbliži veselju očeva. Svanula je nada za bogati
sueta, simul deterrimi servorum, aut qui adesis dio naroda povezana s moćnim obiteljima,
bonis per dedecus Neronis alebantur, maesti et štićenike i oslobođenike osuđenika i prognanika.
rumorum avidi. Siromašan puk, navikao na cirk i kazalište, zajedno
s onim najpokvarenijima od robova ili onima koji
su se upropastivši svoja dobra, hranili uz sramotno
služenje Neronu, utučeni i željni ogovaranja.
5. Miles urbanus longo Caesarum sacramento 5. Pošto gradski vojnik - navikao na dugogodišnju
imbutus et ad destituendum Neronem arte magis et službu carevima i više varkom i na vanjski poticaj
impulsu quam negoli
15
suo ingenio traductus, postquam neque dari po svojoj naravi naveden na izdaju Nerona - shvati
donativom sub nomine Galbae promissum neque da mu se ne daje dar obećan od Galbe, niti mu je
magnis mentis ac praemiis eundem in pace quem in po veličini plaća i nagrada jednak položaj u miru
bello locum praeven-tamque gratiam intellegit kakav i u ratu te da je vladar zahvalniji legijama
apud principem a legionibus fac-tum, pronus ad koje su ga uzdigle na vlast, a inače sklon na
novas res scelere insuper Nymphidii Sabini prevrat, zločinačkim se povrh toga djelovanjem
praefecti imperium sibi molientis agitatur. Et Nym- prefekta Nimfidija Sabina, koji se trudio da dođe
phidius quidem im ipso conatu oppressus, set na vlast, dao poticati na bunu. Nimfidije je
quamvis capite defectionis ablato manebat spriječen u samom pokušaju, ali, premda je bila
plerisque militum con-scientia, nec deerant uklonjena glava odmetništva, u većine je vojnika
sermones senium atque avaritiam Galbae ostala zla savjest, a činila su svoje i govorkanja
increpantium. Laudata olim et militari fama cele- onih koji su grdili starost i lakomost Galbinu.
brata severitas eius angebat aspernantes veterem Hvaljena nekoć i u vojničkim pričanjima slavljena
discipli-nam atque ita quattuordecim annis a strogost njegova plašila je one koji su prezirali
Nerone adsuefactos ut haud minus vitia principum staru vojničku stegu i koji su se kroz četrnaest
amarent quam olim virtutes verebantur. Accessit godina pod Neronom bili navikli da ništa manje ne
Galbae vox pro re publica honesta, ipsi anceps, legi vole mane vladara nego što su nekoć poštovali
a se militem, non emi; nec enim ad hanc formam vrline. Čula se k tomu i Galbina riječ, časna za
cetera erant. državu, njemu samom pogibeljna: da on kupi, a ne
kupuje vojnike. Ostalo, međutim, nije bilo s ovim u
skladu.
6. Invalidum senem Titus Vinius et Cornelius
6. Nemoćna starca upropaštavahu Tit Vinije i
Laco, alter deterrimus mortalium, alter
Kornelije Lakon - prvi jedan od najpokvarenijih
ignavissimus, odio flagi-tiorum oneratum
među smrtnicima, drugi jedan od najvećih
contemptu inertiae destruebant. Tardum Galbae iter
kukavica - navlačeći na nj mržnju zbog svojih
et cruentum, interfectis Cingonio Varrone consule
sramotnih djela i prezir zbog svoje mlitavosti. Spor
designato et Petronio Turpiliano consulari: ille ut
bijaše put Galbin i krvav zbog ubojstva budućeg
Nymphidi socius, hic ut dux Neronis inauditi atque
konzula Cingonija Varona i bivšeg konzula
inde-fensi tamquam innocentes perierant. Introitus
Petronija Turpilijana. Jedan kao drug Nimfidijev,
in urbem trucidatis tot milibus inermium militum
drugi kao vojskovoda Neronov bez saslušanja i bez
infaustus omine atque ipsis etiam, qui occiderant,
sudske obrane stradaše kao nedužne žrtve. Ulazak
formidolosus. Inducta legione Hispana, remanente
u grad, nakon pokolja tolikih tisuća nenaoružanih
ea, quam e classe Nero con-scripserat, plena urbs
vojnika, bijaše kobno znamenje, a i onima koji su
exercitu insolito; multi ad hoc numeri e Germania
ubijali užasan. Pošto je dovedena hispanska legija,
ac Britannia et Illyrico, quos idem Nero electos
a i dalje se zadržala ona koju je iz flote sastavio
praemissosque ad claustra Caspiarum et bellum,
Neron, grad bijaše pun neuobičajene vojske. K
quod in Albanos parabat, opprimendis Vindicis
ovomu još i mnogi odjeli iz Germanije, Britanije i
coeptis revocaverat: ingens novis rebus materia, ut
Ilirika, što ih je takoder Neron odabrao i poslao na
non in unum aliquem prono favore, ita audenti
Kaspijska vrata i u rat koji je spremao protiv
parata.
Albanaca, a onda ih pozvao natrag da suzbije
Vindeksove pokušaje. Vladalo je opće prevratno
7. Forte congruerat ut Clodii Macri et Fontei stanje, ne doduše naklonjeno određenomu
Capitonis caedes nuntiarentur. Macrum in Africa pojedincu, ali zato na raspolaganju odvažnomu.
haud dubie tur-bantem Trebonius Garutianus 7. Slučaj je htio te u isto vrijeme pristigoše vijesti
procurator iussu Galbae, Capitonem in Germania, o smrti Klodija Macera i Fonteja Kapitona.
cum similia coeptaret, Cornelius Aquinus et Fabius Macera, koji je u Africi nesumnjivo izazivao nered,
Valens legati legionum interfecerant, ubio je prokurator Trebonije Garucijan na Galbinu
zapovijed, Kapitona pak u Germaniji, budući da se
laćao slična pothvata, ubiše Kornelije Akvin i
Fabije Valens, legijski legati, prije
16
antequam iuberentur. Fuere qui crederent negoli im je bilo naređeno. Bilo ih je koji su
Capitonem ut avaritia et libidine foedum ac vjerovali da se Kapiton, omražen doduše i odvratan
maculosum ita cogitatione rerum novarum zbog lakomosti i pohote, klonio razmišljanja o
abstinuisse, sed a legatis bellum suadenti-bus, prevratu, ali da su legati, koji su ga nagovarali na
postquam impellere nequiverint, crimen ac dolum rat, pošto ga ne mogoše natjerati na nj, na svoju
ultro compositum, et Galbam mobilitate ingenii, an ruku izmislili optužbu i podmuklo ubojstvo, a
ne alfius scrutaretur, quoquo modo acta, quia Galba da je to, iz prevrtljivosti svoga duha, ili da
mutari non poterant, comprobasse. Ceterum dalje ne istražuje - kako se god zbilo, kad se već
utraque caedes sinistre accepta, et inviso semel nije moglo promijeniti - odobrio. I jedna i druga
principi seu bene seu male facta parem invidiam smrt primljene su inače nepovoljno, i jedanput
adferebant. Venalia cuncta, praepotentes liberti, omraženom vladaru bilo dobri bilo zli postupci
servorum manus subitis avidae et tamquam apud donašahu jednaku mržnju. Sve na prodaju,
senem festinantes, eademque novae aulae mala, svemoćni oslobođenici, ruke robova grabežljive u
aeque gravia, non aeque excusata. Ipsa aetas iznenadnom preokretu i, kako to već biva, kod
Galbae inrisui ac fastidio erat adsuetis iuventae starca u silnoj žurbi. Ista zla i na novom carskom
Neronis et imperatores forma ac decore corporis, ut dvoru, jednako teška, ali ne i jednako opravdana.
est mos volgi, comparanti-bus. Sama je dob Galbina bila na podsmijeh i prezir
onima koji su bili navikli na mladost Neronovu i
koji su uspoređivali careve po ljepoti i stasitosti,
8. Et hic quidem Romae, tamquam in tanta kako je to već običaj u svjetine.
multitu-dine, habitus animorum fuit. E provinciis 8. U Rimu je dakle, kako se moglo i očekivati
Hispaniae prae-erat Cluvius Rufus, vir facundus et kod tolika stanovništva, bilo ovakvo stanje duhova.
pacis artibus clarus, bellis inexpertus. Galliae super Glede provincija: Hispanijom upravljaše Kluvije
memoriam Vindicis obli-gatae recenti dono Ruf, muž okretan u govoru i građanskoga kova,
Romanae civitatis et in posterum tri-buti posve nevičan ratu. Galije su, pored sjećanja na
levamento. Proximae tamen Germanicis exercitibus Vindeksa, bile obavezane skorašnjim poklonom
Galliarum civitates non eodem honore habitae, rimskog građanskog prava i daljnjom olakšicom u
quaedam etiam finibus ademptis pari dolore porezu. Galske općine u susjedstvu germanskih
commoda aliena ac suas iniurias metiebantur. vojski nisu ipak uživale istu čast; neke, kojima su
Germani(ci) exercitus, quod periculosissimum in dapače bila oduzeta njihova područja, s jednakim
tantis viribus, solliciti et irati, super-bia recentis su bolom procjenjivale tuđe pogodnosti i povrede
victoriae et metu tamquam alias partes fovis-sent. svojih prava. Germanske vojske - najopasniji dio
Tarde a Nerone desciverant, nec statim pro Galba među tolikim snagama - bijahu uznemirene i srdite
Verginius. An imperare voluisset dubium: delatum zbog ohola ponašanja nakon nedavne pobjede i u
ei a milite imperium conveniebat. Fonteium strahu da im ne predbace kako su pomagale drugu
Capitonem occisum, etiam qui queri non poterant, stranku. Kasno otpadoše od Nerona, a ni Verginije
tamen indignaban-tur. Dux deerat, abducto se ne izjasni odmah za Galbu. Ostalo je dvojbeno
Verginio per simulationem ami-citiae; quem non da li je uistinu htio carsku vlast. Opče je mišljenje
remitti atque etiam reum esse tamquam suum bilo da su mu vojnici ponudili carstvo. Ubojstvo
crimen accipiebant. Fonteja Kapitona osuđivali su ipak čak i oni koji
zbog toga nisu mogli žaliti. Nedostajao im je
vojskovoda, pošto je Verginije bio povučen pod
izlikom prijateljstva, a činjenicu što ga ne šalju
9. Superior exercitus legatum Hordeonium natrag i što ga dapače okrivljuju primali su kao
Flaccum spemebat, senecta ac debilitate pedum optužbu uperenu protiv njih samih.
invalidum, sine constantia, sine auctoritate; ne 9. Vojska Gornje Germanije preziraše legata
quieto quidem milite regi-men: adeo furentes Hordeonija Flaka, nemoćna zbog starosti i slaboće
infirmitate retinentis ultro accende- nogu, neustrajna i bez ugleda. Vojnikom ne mogaše
upravljati ni u miru;
17
bantur. Inferioris Germaniae legiones diutius sine tek su se onda pravo raspravljali kad ih je, onako
consu-lari fuere, donec missu Galbae A. Vitellius goropadne svojom nemoći pokušavao obuzdati.
aderat, censo-ris Vitellii ac ter consulis filius; id Legije Donje Germanije duže su vrijeme bile bez
satis videbatur. In Bri-tannico exercitu nihil irarum. konzularnog legata, sve dok se po Galbinu nalogu
Non sane aliae legiones per omnes civilium ondje nije pojavio Aulo Vitelije, sin Vitelija
bellorum motus innocentius egerunt, seu quia cenzora i trostrukoga konzula. Činilo se da je to
procul et Oceano divisae, seu crebris dovoljno. U britanskoj vojsci ni traga gnjevu: i
expeditionibus doctae hostem potius odisse. Quies zaista, nijedne se druge legije za svih nemira
et Illyrico, quamquam excitae a Nerone legiones, građanskih ratova nisu vladale besprekornije, bilo
dum in Italia cunctantur, Ver-ginium legationibus zato što su bile daleko i razdvojene Oceanom, bilo
adissent. Sed longis spatiis discreti exercitus, quod stoga što su se čestim vojnim pohodima naučile
saluberrimum est ad continendam milita-rem više mrziti neprijatelja. Mir i u Iliriku, premda su
fidem, nec vitiis nec viribus miscebantur. se legije koje je prizvao Neron, dok su boravile u
Italiji, u poslanstvima obraćale Verginiju. Ali,
razdvojene velikim prostorom - što je najzdravije
za uzdržavanje vojničke odanosti - vojske nisu
10. Oriens adhuc immotus. Syriam et quattuor utjecale jedna na drugu ni manama ni vrlinama.
legiones obtinebat Licinius Mucianus, vir secundis 10. Istok još uvijek miran. Sirijom i četirima
adversisque iuxta famosus. Insignes amicitias legijama upravljaše Licinije Mucijan, muž na
iuvenis ambitiose colue-rat; mox adtritis opibus, jednaku glasu po sreći i nesreći. Utjecajna
lubrico statu, suspecta etiam Claudii iracundia, in prijateljstva njegovao je iz častoljublja još kao
secretum Asiae sepositus tam prope ab exule fuit mladić. Upropastivši ubrzo imanje i našavši se u
quam postea a principe. Luxuria industria, comitate neodrživom položaju, a naslutivši i bijes Klaudijev,
adrogantia, malis bonisque artibus mixtus: ni-miae izmakao je u samoću Azije, te je tamo živio
voluptates, cum vacaret; quotiens expedierat, mag- životom toliko bliskim životu prognaničkom koliko
nae virtutes. Palam laudares, secreta male kasnije vladarskom. Mješavina raspuštenosti i
audiebant: sed apud subiectos, apud proximos, radinosti, ljubaznosti i drskosti, dobra i zla;
apud collegas variis inle-cebris potens, et cui prekomjerne naslade u besposlici, velike hrabrosti
expeditius fuerit tradere imperium quam obtinere. u svakom vojnom pohodu. Vidljivi postupci mogli
Bellum ludaicum Plavius Vespasianus (ducem eum su se pohvaliti, potajno ponašanje njegovo na
Nero delegerat) tribus legionibus administra-bat. lošem glasu. No kod potčinjenih, kod prijatelja,
Nec Vespasiano adversus Galbam votum aut kod drugova - zahvaljujući različitim mamcima
animus: -utjecajan: ukratko, takav da mu je lakše bilo
quippe Titum filium ad venerationem cultumque odreći se vlasti negoli je zadobiti. Judejski je rat
eius miserat, ut suo loco memorabimus. Occulta vodio Flavije Vespazijan (vojskovođom ga bijaše
fati et ostentis ac responsis destinatum Vespasiano izabrao Neron), trima legijama. Vespazijan nije
liberisque eius impe-rium post fortunam gajio prema Galbi ni sklonosti ni netrpeljivosti;
credidimus. štoviše, sina je Tita bio poslao da ga pozdravi i
izrazi mu poštovanje - kako ćemo spomenuti na
prikladnom mjestu. Da je znamenjima i
proroštvima tajnovite sudbine carska vlast bila
predodređena Vespazijanu i njegovoj djeci, uvjerili
11. Aegyptum copiasque, quibus coerceretur, iam smo se nakon njegova uspona na prijestolje.
inde a divo Augusto equites Romani obtinent loco 11. Egiptom i četama, kojima se morao držati na
regum: ita visum expedire, provinciam aditu uzdi, sve tamo od božanskog Augusta upravljaju
difficilem, annonae fecundam, superstitione ac rimski vitezovi, vladajući njime kao kraljevi.
lascivia discordem et mobilem, Činilo se naime svrsishodnim provinciju teško
pristupačnu, žitorodnu, nesložnu i prevrtljivu
18
insciam legum, ignaram magistratuum, dom(u)i zbog praznovjerja i razvratnosti, nevještu zakonima
retinere. Regebat tum Tiberius Alexander, eiusdem i poglavarstvu, držati čvrsto uz vladarsku kuću.
nationis. Africa ac legiones in ea interfecto Clodio Upravljaše tada Tiberije Aleksandar, pripadnik
Macro contenta qualicumque principe post istoga naroda. Afrika i legije u njoj bile su nakon
experimentum domini minoris. Duae Mauretaniae, ubojstva Klodija Macera zadovoljne bilo kakvim
Raetia, Noricum, Thracia et quae aliae vladarom, otkako su iskusile gospodara iz nižeg
procuratoribus cohibentur, ut cuique exercitui vici- staleža. Dvije Mauretanije, Recija, Norik, Trakija i
nae, ita in favorem aut odium contactu valentiorum one druge koje su držali prokuratori, kako je koja
age-bantur. Inermes provinciae atque ipsa in primis bila u susjedstvu kojoj vojsci, tako se doticajem s
Italia, cui-cumque servitio exposita, in pretium moćnijima dala navoditi na naklonost ili mržnju.
belli cessurae erant. Hic fuit rerum Romanarum Neoružane provincije - a navlastito sama Italija,
status, cum Servius Galba iterum Titus Vinius izložena svakojakom ropstvu - bile su određene za
consules inchoavere annum sibi ulti-mum, rei ratnu nagradu. Takav je bio položaj rimske države
publicae prope supremum. kad su Servije Galba drugi put i Tit Vinije kao
konzuli nastupili godinu sebi posljednju, državi
gotovo krajnju.
12. Paucis post kalendas lanuarias diebus Pompei 12. Nekoliko dana nakon januarskih kalenda
Pro-pinqui procuratoris e Belgica litterae pristignu iz Belgike pisma prokuratora Pompeja
adferuntur, superio-ris Germaniae legiones rupta Propinkva s obaviješću da legije Gornje Germanije,
sacramenti reverentia impe-ratorem alium flagitare prekršivši poštovanje prema zakletvi, zahtijevaju
et senatui ac populo Romano arbi-trium eligendi drugog zapovjednika i da senatu i rimskom narodu
permittere, quo seditio mollius acciperetur. prepuštaju slobodan izbor, ne bi li se pobuna što
Maturavit ea res consilium Galbae iam pridem de blaže prihvatila. Taj je događaj pospješio Galbinu
adop-tione secum et cum proximis agitantis. Non odluku, jer je on već i prije u sebi i u društvu
sane crebrior tota civitate sermo per illos menses prijatelja razmišljao o usvojenju. I zaista tih
fuerat, primum licen-tia ac libidine talia loquendi, mjeseci u čitavu gradu ne bijaše učestalijega
dein fessa iam aetate Gal-bae. Paucis iudicium aut razgovora, ponajprije zbog bezvlašća i želje za
rei publicae amor: multi stulta spe, prout quis takvim pripovijestima, a potom i zbog Galbine
amicus vel cliens, hunc vel illum ambitiosis iznemogle starosti. Malo se tko vodio ispravnim
rumoribus destinabant, etiam in Titi Vini odium, sudom i ljubavlju prema državi: mnogi su u
quin dies quanto potentior, eodem actu invisior budalastoj nadi, kako je već komu tko bio prijatelj
erat. Quippe hiantes in magna fortuna amicorum ili štićenik, određivali u laskavim brbljanjima
cupiditates ipsa Gal-bae facilitas intendebat, cum ovoga ili onoga, ne bi li dali oduška i svojoj mržnji
apud infirmum et credulum minore metu et maiore prema Titu Viniju, koji je iz dana u dan postajao
praemio peccaretur. koliko moćniji toliko i omraženiji. Ta, nezasitne
želje prijatelja koji se nadoše na tako visoku
položaju pojačavala je upravo Galbina
popustljivost; jer, kod nejaka i lakovjerna griješi se
13. Potentia principatus divisa in Titum Vinium s manje straha i uz veću nagradu.
consu-lem, Cornelium Laconem praetorii 13. Vrhovna je vlast podijeljena između Tita Vinija,
praefectum; nec minor gratia Icelo Galbae liberto, konzula, i Kornelija Lakona, pretorijskog prefekta;
quem anulis donatum equestri nomine Marcianum ne manja počast iskazana je Icelu, Galbinu
vocitabant. Hi discordes et rebus mi-noribus sibi oslobođeniku, kojega su obdarili prstenjem i
quisque tendentes, circa consilium eligendi nazivali ga viteškim imenom Marcijanom. Ovi se,
successoris in duas factiones scindebantur. Vinius nesložni i vukući svaki na svoju stranu i u
pro M. Othone, Laco atque Icelus consensu non neznatnijim pitanjima, stadoše dijeliti u odluci o
tam unum ali- izboru nasljednika u dvije stranke. Vinije bijaše za
Marka Otona, Lakon i Icel jednodušno podupirahu
ne
19
toliko nekog određenog koliko nekog drugog. A ni
quem fovebant quam alium. Neque erat Galbae Galbi ne bijaše nepoznato prijateljstvo između
ignota Othonis ac Titi Vini amicitia; et rumoribus Otona i Tita Vinija i u govorkanjima onih koji ništa
nihil silentio transmittentium, quia Vinio vidua ne propuštaju u tišini već se određivao zet i tast,
filia, caelebs Otho, gener ac socer destinabantur. budući da je Vinije imao neudatu kćer, a Oton
Credo et rei publicae curam subisse, frustra a bijaše neženja. Vjerujem da ga je obuzela i briga za
Nerone translatae, si apud Othonem relinqueretur. državu koja bi bila uzalud predana od Nerona, ako
Namque Otho pueritiam incuriose, adule-scentiam bi bila prepuštena Otonu. Jer, Oton je dječaštvo
petulanter egerat, gratus Neroni aemulatione luxus. proveo lakomisleno, mladost raskalašeno, drag
Eoque Poppaeam Sabinam, principale scortum, ut Neronu zbog takmičenja u razvratu. Zato mu je i
apud conscium libidinum deposuerat, donec povjerio na čuvanje Popeju Sabinu, carsku kurvu,
Octaviam uxorem amoliretur. Mox suspectum in kao svom dobrom znancu u bludničenju, dok se
eadem Poppaea in provinciam Lusitaniam specie trudio da ukloni ženu Oktaviju. Kad mu je potom
legationis seposuit. Otho comiter administrata upravo zbog Popeje postao sumnjiv, udalji ga u
provincia primus in partes transgres-sus nec segnis provinciju Luzitaniju pod izlikom namjesništva.
et, donec bellum fuit, inter praesentes Oton je blago i predano upravljao provincijom i
splendidissimus, spem adoptionis statim conceptam prvi je prešao u stranku, a dok je trajao rat, kao
acrius in dies rapiebat, faventibus plerisque najugledniji u vladarovu krugu, čim mu se ukazala
militum, prona in cum aula Neronis ut similem. nada u usvojenje, iz dana u dan sve je strastvenije
grabio k tom cilju, računajući na protporu većine
vojnika i naklonost carskoga dvora prema njemu
kao slici i prilici Neronovoj.
14. Sed Galba post nuntios Germanicae 14. Nakon vijesti o germanskom ustanku,
seditionis, quamquam nihil adhuc de Vitellio premda se još ništa pouzdano nije znalo o Viteliju,
certum, anxius quonam exercituum vis erumperet, Galba, zabrinut kojim će pravcem nahrupiti silna
ne urbano quidem militi confi-sus, quod remedium vojska, a ne uzdajući se ni u gradskoga vojnika,
unicum rebatur, comitia imperii tran-sigit; održi carsko vijeće, što se u tom času smatralo
adhibitoque super Vinium ac Laconem Mario Celso jedinim spasom. I prizvavši - pored Vinija i Lakona
consule designato ac Ducenio Gemino praefecto - Marija Celza, budućeg konzula, i Ducenija
urbis, pauca praefatus de sua senectute, Pisonem Gemina, gradskoga prefekta, nakon kraćeg govora
Licinianum accersiri iubet, seu propria electione o svojoj starosti dade dozvati Pizona Licinijana,
sive, ut quidam cre-didere, Lacone instante, cui bilo po vlastitu izboru, bilo kako su neki mislili,
apud Rubellium Plautum exercita cum Pisone pod pritiskom Lakona, koji je u kući Rubelija
amicitia; sed callide ut ignotum fove-bat, et Plauta prijateljevao s Pizonom. No, podržavao ga
prospera de Pisone fama consilio eius fidem addi- je lukavo, kao da mu je nepoznat, a dobar glas o
derat. Piso M. Crasso et Scribonia genitus, nobilis Pizonu potkrijepio je njegovo mišljenje. Pizon
utrim-que, voltu habituque moris antiqui, et bijaše sin Marka Krasa i Skribonije, plemenita roda
aestimatione recta severus, deterius interpretantibus s obiju strana, izgledom i držanjem starinskoga
tristior habebatur: ea pars morum eius, quo kova, po nepristranoj ocjeni ozbiljan; onima koji su
suspectior sollicitis, adoptanti pla-cebat. naginjali nepovoljnijem tumačenju činio se odveć
neprijaznim. Ta se crta njegova značaja to više
dopadala poočimu što je bila sumnjivija
15. Igitur Galba adprehensa Pisonis manu in uznemirenima.
hunc modum locutus fertur: 'Si te privatus lege 15. Galba dakle uhvati Pizona za ruku i
curiata apud pontifices, ut moris est, adoptarem, et progovori, kako se pripovijeda, na ovaj način: »Da
mihi egregium erat Cn. Pompei et M. Crassi te kao privatna osoba po kurijatskom zakonu pred
subolem in penates meos adscis-cere, et tibi insigne svećenicima, kako je običaj, posinjujem, i meni bi
Sulpiciae ac Lutatiae decora nobilitati bila čast primiti u svoju obitelj potomka Gneja
Pompeja i Marka Krasa, i tebi odlikovanje
20
tuaa adiecisse: nunc me deorum hominumque svojem plemstvu priključiti sjaj Sulpicijeva i
consensu ad imperium vocatum praeclara indoles Lutacijeva roda. Ovako me pak, jednodušnošću
tua et amor patriae impulit, ut principatum, de quo bogova i ljudi pozvanog za cara, savršene tvoje
maiores nostri armis certabant, bello adeptus sposobnosti i ljubav prema domovini tjeraju dati
quiescenti offeram, exem-plo divi Augusti, qui carsku vlast, o kojoj su naši preci odlučivali
sororis filium Marcellum, dein generum Agrippam, oružjem, i koju sam zadobio ratom, ponudim kao
mox nepotes suos, postremo Tibe-rium Neronem čovjeku mira, po uzoru na božanskog Augusta, koji
privignum in proximo sibi fastigio colloca-vit. Sed je sestrina sina Marcela, zatim zeta Agripu, pa
Augustus in domo successorem quaesivit, ego in re unuke svoje, naposljetku pastorka Tiberija Nerona,
publica, non quia propinquos aut socios belli non uzdigao na sebi najbliže dostojanstvo. No August
habeam, sed neque ipse imperium ambitione je nasljednika potražio u kući, ja u državi, ne stoga
accepi, et iudicii mei documentum sit non meae što ne bih imao rođaka ili ratnih drugova, već zato
tantum necessitudi-nes, quas tibi postposui, sed et što ni sam nisam primio carsku vlast iz
tuae. Est tibi frater pari nobilitate, natu maior, častohleplja, a dokaz mojoj tvrdnji neka bude ne
dignus hac fortuna, nisi tu potior esses. Ea aetas samo moja rodbina, koju zapostavljam tebi, nego i
tua, quae cupiditates adulescentiae iam effugerit, ea tvoja. Ti imaš brata, jednaka plemstva, starijega,
vita, in qua nihil praeteritum excusandum habeas. koji bi bio dostojan ove sreće da ti nisi preči. Ta
Fortunam adhuc tantum adversam tulisti: secun-dae tvoja dob koja se oslobodila mladenačkih strasti,
res acrioribus stimulis animos explorant, quia mise- taj život u kojem nema ničega cega bi se morao
riae tolerantur, felicitate corrumpimur. Fidem stidjeti. Dosad si podnosio samo nesreću; sreća
libertatem amicitiam, praecipua humani animi iskušava srce još zamamljivijim dražilima; jer,
bona, tu quidem eadem constantia retinebis, sed alii bijeda se strpljivo snosi, u sreći se kvarimo.
per obsequium immi-nuent: inrumpet adulatio, Vjernost, iskrenost, prijateljstvo - najvrednija dobra
blanditiae et pessimum veri affectus venenum, sua Ijudskoga srca - ti ćeš bez sumnje sačuvati istom
cuique utilitas. Etiam (si) ego ac tu simplidssime nepokolebivošću, no drugi će ih slabiti ropskom
inter nos hodie loquimur, ceteri libentius cum uslužnošću. Širit će se ulagivanje i laskanje i -
fortuna nostra quam nobiscum: nam suadere najgori otrov istinskog osjećaja - sebični probitak.
principi quod oporteat multi laboris, adsentatio lako ja i ti govorimo danas međusobno potpuno
erga quemcumque principem sine adfectu iskreno, ostali će radije biti s našom srećom negoli
peragitur. s nama. Svjetovati naime vladaru što bi trebalo
mučan je zadatak; ulagivanje prema bilo kojemu
16. Si immensum imperii corpus stare ac librari vladaru ne iziskuje duboka osjećaja.
sine rectore posset, dignus eram a quo res publica 16. Kad bi neizmjerni ustroj carstva mogao
inciperet: opstati i držati se u ravnovjesju bez upravljača,
nunc eo necessitatis iam pridem ventum est, ut nec dostojan bih bio da sa mnom započne republika.
mea senectus conferre plus populo Romano possit Ali već odavna nužda nas je dovela dotle da ni
quam bonum successorem, nec tua plus iuventa moja starost ne može rimskom narodu pružiti više
quarn bonum principem. Sub Tiberio et Gaio et doli vrijedna nasljednika, niti tvoja mladost više
Claudio unius familiae quasi hereditas fuimus: loco doli dobra vladara. Pod Tiberijem i Gajem i
libertatis erit quod eligi coe-pimus: et finita Klaudijem bili smo tako reći baština jedne jedine
luliorum Claudiorumque domo optimum quemque obitelji. Naknada za slobodu bit će početak izbora
adoptio inveniet. Nam generari et nasci a prin- nasljednika i, nakon svršetka julijevske i
cipibus fortuitum, nec ultra aestimatur: adoptandi klaudijevske kuće, onoga najboljega pronaći će
iudi-cium integrum et, si velis eligere, consensu usvojenje. Jer, rađati se i lozu vući od vladara čista
monstratur. Sit ante oculos Nero, quem longa je slučajnost i nema nikakve veće vrijednosti. Kod
Caesarum serie tumen- usvojenja odluka je potpuno slobodan čin i, želi li
se birati, jednodušnost pruža jasan znak. Neka nam
pred očima bude Neron: njega, naduta zbog duga
niza careva, s grbače domovine nije zbacio ni
21
tem non Vindex cum inermi provincia aut ego cum Vindeks s nenaroužanom provincijom, ni ja s
una legione, sed sua immanitas, sua luxuria jednom legijom, nego njegova vlastita
cervicibus publicis depulerunt; neque erat adhuc nečovječnost, njegova razvratnost. A dosad i ne
damnati principis exem-plum. Nos bello et ab bijaše primjera osuđena vladara. Mi, koje je rat i
aestimantibus adsciti cum invidia quamvis egregii oni koji nas cijene prizvao k carstvu, bit ćemo
erimus. Ne tamen territus fueris, si duae legiones in izloženi mržnji, ma koliko bili zaslužni. Ne budi
hoc concussi orbis motu nondum quiescunt: ne ipse ipak preplašen ako dvije legije u ovoj svjetskoj
quidem ad securas res accessi, et audita adoptione pometnji još uvijek ne miruju. Ni sam nisam
desinam videri senex, quod nunc mihi unum zatekao sigurno stanje, a čim se čuje za usvojenje,
obicitur. Nero a pessimo quoque semper prestat će u meni gledati starca, što mi se sada
desiderabitur: mihi ac tibi providendum est, ne jedino i predbacuje. Za Neronom će oni
etiam a bonis desideretur. Monere diutius neque najpokvareniji uvijek čeznuti; meni i tebi valja se
temporis huius, et impletum est omne con-silium, pobrinuti da za njim ne žude i čestiti. Za dalja
si te bene elegi. Utilissimus idem ac brevissimus upozorenja ovo nije povoljan čas, a moja je
bonarum malarumque rerum dilectus est cogitare namjera potpuno ostvarena ako sam u tebi našao
quid aut volueris sub alio principe aut nolueris; pravi izbor. Najprikladniji je, a ujedno i najkraći,
neque enim hic, ut gentibus quae regnantur, certa put do odabira između dobra i zla ako se temeljito
dominorum domus et ceteri servi, sed imperaturus promisli što se prihvaća a što osuđuje pod drugim
es hominibus, qui nec totam servitutem pati vladarom. Jer ovdje nema, kao u naroda kojima
possunt nec totam libertatem.' Et Galba quidem upravljaju kraljevi, stalne vladarske kuće i ropskog
haec ac talia, tamquam principem faceret, ceteri položaja za sve ostale, već ti je sudeno vladati
tamquam cum facto loquebantur. Ijudima koji ne mogu podnositi ni potpuna ropstva
ni neograničene slobode.« Galba reče upravo to i
takvim riječima kao da postavlja vladara, a ostali
17. Pisonem ferunt statim intuentibus et mox mu se stadoše obraćati kao da on to već i jest.
coniectis in eum omnium oculis nullum turbati aut 17. Ni u trenutku kad su ga promatrali, a ni
exsultantis animi motum prodidisse. Sermo erga kasnije, kad je čitava javnost upirala oči u nj,
patrem imperatoremque reverens, de se moderatus; Pizon, kako pričaju, ne odade ni jednim pokretom
nihil in voltu habituque mutatum, quasi imperare smućenosti ili oduševljenja. Govor prema ocu i
posset magis quam vellet. Con-sultatum inde, pro caru pun poštovanja, o sebi umjeren. Nikakve
rostris an in senatu an in castris adop-tio promjene u izrazu lica i držanju: kao da je više
nuncuparetur. Iri in castra placuit: honorificum id kadar vladati negoli za tim žudi. Vijećalo se zatim
mili-tibus fore, quorum favorem ut largitione et da li da se usvojenje svečano obznani sa govornice,
ambitu male adquiri, ita per bonas artes haud u senatu ili u taboru. Pala je odluka da se ide u
spernendum. Circumste-terat interim Palatium tabor: bit će to počast za vojnike; njihovu je
publica exspectatio, magni secreti impatiens; et naklonost doduše nepošteno stje-cati darežljivošću
male coerdtam famam supprimentes auge-bant. i udvaranjem, ali pridobiti je časnim sredstvima ne
treba prezirati. Palacij je u međuvremenu okružilo
mnoštvo, puno napeta iščekivanja, nesposobno da
18. Quartum idus lanuarias, foedum imbribus podnese tako veliku tajnu, a nedovoljno prigušenu
diem, tonitrua et fulgura et caelestes minae ultra glasinu širili su oni koji su bili pozvani da je
solitum turba-verant. Observatum id antiquitus zatome.
comitiis dirimendis non terruit Galbam, quo minus 18. Četvrti dan prije januarskih ida, gadan i
in castra pergeret, contempto-rem talium ut kišovit, uznemiriše preko očekivanja gromovi i
fortuitorum, seu quae fato manent, quamvis munje i nebeske prijetnje. Ova pojava, koja je od
significata, non vitantur. Apud frequentem militum davnine služila za ukidanje skupština, nije odvratila
con- Galbu od toga da krene u tabor, bilo zato što je
prezirao to kao puku slučajnost, bilo stoga što se ne
može izbjeći ono što je suđeno, ma kako to bilo
nagoviješteno znamenjima. Na brojnom
22
tionem imperatoria brevitate adoptari a se Pisonem zboru vojnika kratkoćom svojstvenom
exem-plo divi Augusti et more militari, quo vir zapovjednicima izjavi da usvaja Pizona po
virum legeret, pronuntiat. Ac qe dissimulata seditio primjeru božanskog Augusta i po vojničkom
in maius crederetur, ultro adseverat quartam et običaju, po kojem junak odabire junaka. A da se
duoetvicensimam legiones, paucis seditionis prikrivan ustanak ne bi shvatio suviše ozbiljno,
auctoribus, non ultra verba ac voces errasse et brevi nastojaše ih k tome uvjeriti da četvrta i
in officio fore. Nec ullum orationi aut lenocinium dvadesetdruga legija pod nekolicinom kolovođa
addit aut pretium. Tribuni tamen centuriones-que et pobune nisu napravile veći grijeh osim pustih riječi
proximi militum grata auditu respondent: per cete- i povika i da će se ubrzo vratiti k dužnosti. Govoru
ros maestitia ac silentium, tamquam usurpatam ne doda nikakva laskanja ni obećanja novčanog
etiam in pace donativi necessitatem bello poklona. Ipak mu tribuni, centurioni i najbliži od
perdidissent. Constat potuisse conciliari animos vojnika odvratiše ono što mu je bilo ugodno čuti. U
quantulacumque parci senis liberalitate: nocuit ostalih žalost i šutnja, kao da su nezaboilazan dar,
antiquus rigor et nimia severitas, cui iam pares non koji su uživali čak i u miru, izgubili u ratu. Jasno je
sumus. da su se srca vojnika mogla pridobiti ma koliko
neznatnom darežljivošću škrta starca: naškodile su
mu starinska oporost i pretjerana strogost kojoj više
19. Inde apud senatum non comptior Galbae, non nismo dorasli.
lon-gior quam apud militem sermo; Pisonis comis 19. U senatu potom govor Galbin ne bijaše ni
oratio. Et patrum favor aderat; multi voluntate, uglađeniji ni duži negoli onaj pred vojnicima.
effusius qui nolue-rant, medii ac plurimi obvio Pizonova besjeda bijaše ugodna i pobudi naklonost
obsequio, privatas spes agi-tantes sine publica cura. očeva. Mnogi mu iskazivahu odanost od srca, oni
Nec aliud sequenti quadriduo, quod medium inter koji mu ne bijahu skloni čak i prekomjernim
adoptionem et caedem fuit, dictum a Pisone in riječima, nepristrani, koji bijahu i najbrojniji,
publico factumve. Crebrioribus in dies Germa- susretljivom poslušnošću, gajeći osobne nade bez
nicae defectionis nuntiis et facili civitate ad skrbi za državne poslove. Slijedeća četiri dana, što
accipienda credendaque omnia nova, cum tristia su preostala između usvojenja i ubojstva, Pizon u
sunt, censuerant patres mittendos ad Germanicum javnosti ne reče niti učini išta. Budući da su vijesti
exercitum legatos. Agi-tatum secreto num et Piso o odmetništvu u Germaniji postajale iz dana u dan
proficisceretur, maiore prae-textu, illi auctoritatem sve učestalije - a sta-novništvo je bilo pripravno
senatus, hic dignationem Caesaris laturus. Placebat prihvatiti i povjerovati u svaku novost, premda je
et Laconem praetorii praefectum simul mitti: is bila bolna - zaključiše očevi da germanskoj vojsci
consrlio intercessit. Legati quoque (nam senatus treba uputiti legate. Raspravljalo se potajno da li da
electionem Galbae permiserat) foeda inconstantia otputuje i Pizon, da bi tako u što većem sjaju
nomi-nati excusati substituti, ambitu remanendi aut ponijeli sa sobom: oni ugled senata, on cezarsko
eundi, ut quemque metus vel spes impulerat. dostojanstvo. Predlagali su da se zajedno s njima
pošalje i Lakon, pretorijski prefekt, no on se
usprotivi toj namjeri. I poslanici su se također
(senat je naime izbor bio prepustio Galbi) sramnom
neodlučnošću imenovali, povlačili se uz ispriku,
20. Proxima pecuniae cura; et cuncta scrutantibus nadomještali drugima, u težnji da ostanu ili odu,
iustis-simum visum est inde repeti, ubi inopiae kako je već koga strah ili nada poticala na to.
causa erat. Bis et vicies milies sestertium 20. Slijedeća se briga ticala novca. I dok su
donationibus Nero effuderat: pretresali sve mogućnosti učinilo im se
appellari singulos iussit, decuma parte liberalitatis najopravdanijim da ga namaknu odonud gdje bijaše
apud quemque eorum relicta. At illis vix decumae uzrok oskudice. Dvije tisuće i dvjesta milijuna
super portio- sestercija rasuo je Neron darivanjima. Galba naredi
da se svi pojedinačno opomenu, ostavivši svakomu
od njih desetinu poklona. No njima jedva da je
23
nes erant, isdem erga aliena sumptibus quibus sua i preostao deseti dio, budući da su jednako rasipno
prode-gerant, cum rapacissimo cuique ac gospodarili tuđim dobrima kao što su bili rasuli i
perditissimo non agri aut faenus, sed sola svoja, tako da onima najgrabežljivijima i
instrumenta vitiomm manerent. Exactioni triginta najpokvarenijima nisu ostale ni zemlja ni glavnica,
equites Romani praepositi: novum offi-cii genus et nego sama sredstva poroka. Za utjerivanje novca
ambitu ac numero onerosum: ubique hasta et bijahu zadužena tridesetorica rimskih vitezova -
sector, et inquieta urbs actionibus. Ac tamen grande nova vrsta dužnosti i teška zbog traženja naklonosti
gau-dium, quod tam pauperes forent quibus i broja pogodenih. Posvuda koplje i preprodavač, i
donasset Nero quam quibus abstulisset. Exauctorati grad uznemiren sudskim raspravama. A ipak veliko
per eos dies tribuni, e praetorio Antonius Taurus et veselje što će jednako siromašni biti i oni kojima je
Antonius Naso, ex urbanis cohortibus Aemilius Neron darovao i oni kojima je oteo. Svrgnuti su
Pacensis, e vigilibus lulius Fronto. Nec remedium onih dana: tribuni Antonije Taur i Antonije Nazon,
in ceteros fuit, sed metus initium, tam-quam per zapovjednici pretorijskih kohorata, Emilije
artem et formidine singuli pellerentur omnibus Pacenzis, zapovjednik gradskih kohorata, i Julije
suspectis. Fronton, zapovjednik gradskih stražara. No to nije
bilo pravo sredstvo protiv ostalih, nego začetak
straha, jer je vladalo mišljenje da se dobrim
nastojanjem i iz bojazni progone pojedinci, dok su
21. Interea Othonem, cui compositis rebus nulla svi sumnjivi.
spes, omne in turbido consilium, multa simul 21. U meduvremenu je Otona, kojemu ne bijaše
exstimulabant, luxuria etiam principi onerosa, nikakve nade ako se prilike smire, a sav mu je
inopia vix privato tole-randa, in Galbam ira, in naum ovi-sio o metežu, mnogo toga istovremeno
Pisonem invidia; fingebat et metum, quo magis poticalo: raskošan život koji bi teško izdržao čak i
concupisceret: praegravem se Neroni fuisse, nec vladar, oskudica jedva snošljiva privatnoj osobi,
Lusitaniam rursus et alterius exilii honorem mržnja prema Galbi, zavist prema Pizonu. Hinio je
exspectandum. Suspectum semper invisumque i strah, ne bi li što više raspirio želje: odveć je
dominanti-bus qui proximus destinaretur. Nocuisse nepriličan bio za Nerona i ne treba ponovo čekati
id sibi apud senem principem, magis nociturum na Luzitaniju i počast drugoga progonstva.
apud iuvenem ingenio trucem et longo exilio Sumnjiv je uvijek i mrzak vlastodršcima onaj
efferatum: occidi Othonem posse. Proinde kojega određuju za najbližeg nasljednika
agendum audendumque, dum Galbae auctoritas prijestolja. Naškodilo mu je to kod stara vladara,
fluxa, Pisonis nondum coaluisset. Opportunos još će mu više škoditi kod mlada, po naravi mrka i
magnis conatibus transitus rerum, nec cunctatione podivljala zbog dugotrajna progonstva. Otona
opus, ubi per-niciosior sit quies quam temeritas. može dati ubiti. Zato treba djelovati odvažno, dok
Mortem omnibus ex natura aequalem oblivione se Galbin ugled ruši, a Pizonov se još uvijek nije
apud posteros vel gloria distin-gui; ac si nocentem učvrstio. Prikladna su za velike pothvate vremena
innocentemque idem exitus maneat, acrioris viri smjene na vlasti i ne treba oklijevati, kad je
esse merito perire. pogubnije mirovanje negoli nepromišljenost. Smrt,
svima po prirodi ista, razlikuje se po zaboravu ili
slavi kod potomstva. A ako krivca i pravednika
22. Non erat Othonis mollis et corpori similis čeka isti svršetak, većemu junaku dolikuje mrijeti
animus, et intimi libertorum servorumque, po zasluzi.
corruptius quam in pri-vata domo habiti, aulam 22. Ne bijaše duh Otonov slab i sličan tijelu. A i
Neronis et luxus, adulteria matri-monia ceterasque naj-pnsniji od oslobođenika i robova, koje je držao
regnorum libidines avido talium, si auderet, ut sua u slabijoj stezi negoli je uobičajeno za privatnu
ostentantes, quiescenti ut aliena exprobra- kuću, ukazivali su njemu, željnu takva čega, na
dvor Neronov i raskoš, preljubništva, brakolomstva
i ostale kraljevske naslade, kao na njegovo, samo
ako se odvaži, i predbacivali mu što će
24
bant, urgentibus etiam mathematicis, dum novos sve to, bude li mirovao, biti tude. Navaljivali su na
motus et clarum Othoni annum observatione nj i zvjezdoznanci, dok su iz motrenja zvijezda
siderum adfirmant, genus hominum potentibus dokazivali prevrat i godinu znamenitu za Otona,
infidum, sperantibus fallax, quod in civitate nostra soj ljudi nepouzdan moćnicima, lažljiv onima koji
et vetabitur semper et retinebitur. Multos secreta se nadaju, soj koji će se u našem gradu usprkos
Poppaeae mathematicos, pessimum princi-palis zabranama uvijek zadržavati. Popejino kućanstvo
matrimonii instrumentum, habuerant: e quibus Pto- sadržavalo je mnoštvo zvjezdoznanaca, taj
lemaeus Othoni in Hispania comes, cum najpokvareniji miraz carskoga braka. Jedan od njih,
superfuturum eum Neroni promisisset, postquam Ptolemej, pratilac Otonov u Hispaniji, prorekao mu
ex eventu fides, coniectura iam et rumore Galbae je da će nadživjeti Nerona. Pošto je iz razvoja
senium et iuventam Othonis computantium događaja zadobio povjerenje, oslanjajući se već na
persuaserat fore ut in imperium adscisceretur. Sed nagađanja i govorkanja onih koji proračunavahu
Otho tamquam peritia et monitu fatorum praedicta starost Galbinu i mladost Otonovu, uvjerio ga je da
accipiebat, cupidine ingenii humani libentius će biti prihvaćen za cara. No Oton uzimaše to kao
obscura cre(den)di. Nec deerat Ptolemaeus, iam et proročanstvo zasnovano na iskustvu i opomeni
sceleris instinctor, ad quod facillime ab eius modi sudbine, u naravnoj ljudskoj želji tako sklonoj
voto transitur. vjerovanju u tajanstveno. A i Ptolemej je činio
svoje, potičući ga već i na zločin, na što je od
onakve želje vrlo lako prijeći.
23. Sed sceleris cogitatio incertum an repens: 23. Razmišljanje pak o zločinu možda i nije bilo
studia militum iam pridem spe successionis aut tako skorašnje. Ljubav je vojnika nastojao zadobiti
paratu facinoris adfectaverat, in itinere, m agmine, već i prije nadajući se nasljedstvu ili pripremajući
in stationibus vetustis-simum quemque militum zlodjelo; na putu, za vrijeme marša, na stražarskim
nomine vocans ac memoria Ne-roniani comitatus mjestima dozivao je poimence najstarije od vojnika
contubernales appellando; alios adgno-•scere ,• i obraćao se ratnim drugovima podsjećajući ih na
quosdam requirere et pecunia aut gratia iuvare, nekadašnju Neronovu pratnju; jedne je ponovo
mserghdo saepius querelas et ambiguos de Galba prepoznavao, za neke se raspitivao i pomagao ih
sermo-nes quaeque alia turbamenta volgi. Labores novcem ili uslugom, ubacujući češće jadikovke i
itinerum, ino-pia commeatuum, duritia imperii dvosmislene glasove o Galbi i ostala sredstva za
atrocius accipiebantur, cum Campaniae lacus et pobunu svjetine. Napore putovanja, oskudicu
Achaiae urbes classibus adire soliti Pyrenaeum et živeža, strogost carske vlasti, prihvaćali su s
Alpes et immensa viarum spatia aegre sub armis prigušenom srdžbom, dok su se, navikli inače da s
'eniterentur. brodovljem obilaze kampanska jezera i ahejske
gradove, pod oružjem i uz ogromne napore penjali
preko Pirineja i Alpa prevaljujući neizmjerne
24. Flagrantibus iam militum animis velut faces razdaljine.
addide-rat Maevius Pudens, e proximis Tigellini. Is 24. Strasne već duhove vojnika raspalio je još
mobilissimum quemque ingenio aut pecuniae jače Mevije Pudens, jedan od prijatelja Tigelinovih.
indigum et in riovas cupi-ditates praecipitem Primamljujući one najprevrtljivije ili one kojima je
alliciendo eo paulatim progressus est, ut per trebalo novca i nagle na nove požude, malo-
speciem convivii, quotiens Galba apud Othonem pomalo on je dotle zabrazdio da je pod izlikom
epularetur, cohorti excubias agenti viritim centenos čašćenja, kad bi god Galba bio na gozbi kod Otona,
num-mos divideret. Quam velut publicam dijelio svakom vojniku iz kohorte koja je držala
largitionem Otho secretioribus apud singulos stražu po sto novčića. To gotovo javno
praemiis intendebat, adeo ani-mosus corruptor, ut podmićivanje pojačavao je Oton potajnim
Cocceio Proculo speculatori de parte finium cum poklonima pojedincima, toliko se drsko odajući
vicino ambigenti universum vicini agrum sua tom poslu da je uhodi Kokceju Prokulu, koji je
vodio sa susjedom parnicu zbog međe, darovao
čitavo susjedovo zemljište, otkupivši ga
25
pecunia emptum dono dederit, per socordiam svojim novcem, zahvaljujući nemaru nadstojnika
praefecti, quem nota pariter et occulta fallebant. koji nije opazio ni ono što je bilo očito ni ono što je
25. Sed tum e libertis Onomastum futuro sceleri bilo skrovito.
prae-fecit, a quo Barbium Proculum tesserarium 25. Tada je između oslobođenika odredio
speculatorum et Veturium optionem eorundem Onomasta za izvršitelja namjeravana zločina; on
perductos, postquam vario sermone callidos mu je doveo Barbija Prokula, znakonošu uhoda, i
audacesque cognovit, pretio et pro-missis onerat, Veturija, njihova narednika. Pošto je u
data pecunia ad pertemptandos plurium animos. svakovrsnom razgovoru s njima spoznao da su
Suscepere duo manipulares imperium populi lukavi i odvažni, obaveže ih nagradom i
Romani transferendum et transtulerunt. In obećanjima, davši im novca da potkupe i mnoge
conscientiam facinoris pauci adsciti: suspensos druge. Odlučiše dva prosta vojnika da prenesu vlast
ceterorum animos diver-sis artibus stimulant, rimskog naroda - i prenesoše je. Zlodjelo je
primores militum per beneficia Nym-phidi ut povjereno nekolicini; neodlučne duhove ostalih
suspectos, volgus et ceteros ira et desperatione potakoše na različite načine: predvodnike vojnika,
dilati totiens donativi. Erant quos memoria Neronis podsjećajući ih da su sumnjivi zbog odlikovanja
ac desiderium prioris licentiae accenderet: in primljenih od Nimfidija, ostalo mnoštvo prostih
commune omnes metu mutandae militiae vojnika, oživljavajući u njima srdžbu i očajanje
terrebantur. zbog toliko već puta odgođena dara. Bilo je i onih
koje je raspaljivalo sjećanje na Nerona i čežnja za
26. Infecit ea tabes legionum quoque et auxiliorum prijašnjom raspusnošću. Općenito, svi su strepjeli u
motas iam mentes, postquam volgatum erat labare strahu od promjene vojne službe.
Ger-manici exercitus fidem. Adeoque parata apud 26. Zarazila je ta kuga uzrujana srca legija, pa i
malos sedi-tio, etiam apud integros dissimulatio pomoćnih četa, pošto se proširio glas da se
fuit, ut postero iduum die redeuntem a cena germanske vojske kolebaju. I kod nevaljalih
Othonem rapturi fuerint, ni incerta noctis et tota vojnika buna je već toliko uznapredovala, a kod
urbe sparsa militum castra nec facilem inter poštenih je vladao potpun nehat, da bi bili
temulentos consensum timuissent, non rei publicae slijedećega dana nakon januarskih ida Otona, koji
cura, quam foedare principis sui sanguine sobrii se vraćao s ručka, pozdravili kao cara, da se nisu
parabant, sed ne per tenebras, ut quisque Pannonici plašili nepouzdane noći i vojničkih položaja
vel Germanici exercitus militibus oblatus esset, rasijanih po čitavu gradu, te teško ostvarive
ignorantibus plerisque, pro Othone destinaretur. suradnje među pijanim vojnicima. Nisu se vodili
Multa erumpentis seditionis indicia per conscios brigom za državu, koju su se i trijezni spremali
oppressa: quaedam apud Galbae aures praefectus okaljati krvlju svoga vladara, nego strahom da
Laco elusit, ignarus militarium animorum vojnici panonske ili germanske vojske - budući da
consiliique quamvis egregii, quod non ipse ga većina nije poznavala - prvoga na kojega naiđu
adferret, inimi-cus et adversus peritos pervicax. ne proglase za Otona. Mnoge znakove prodiruće
pobune prigušili su njezini sudionici. Nešto je od
toga Galbi prikazao manje opasnim prefekt Lakon,
slab poznavalac vojničke ćudi: iako je bio izvrstan
27. Octavo decimo kalendas Februarias sacrificanti savjetnik, kad ne bi savjet pružao sam, postajao bi
pro aede Apollinis Galbae haruspex Umbricius neprijazan i tvrdoglav prema ostalima.
tristia exta et instantes insidias ac domesticum 27. Osamnaestoga dana prije februarskih kalenda
hostem praedicit, audiente Othone (nam proximus haruspik Umbricije proreče Galbi, koji je žrtvovao
adstiterat) idque ut lae-tum e contrario et suis pred hrampm Apolonovim, iz zloslutne iznutrice
cogitationibus prosperum interpre-tante. Nec multo prijeteće zasjede i domaćeg neprijatelja, dok je
post libertus Onomastus nuntiat exspec- Oton slušao (stajao je naime u samoj blizini) i sve
to objašnjavao kao prijatno i po njegovu shvaćanju,
povoljno. Malo zatim oslobođenik Onomast dojavi
da ga očekuju graditelji i građevni
26
poduzetnci, što je bio dogovoreni znak da su se
tari eum ab architecto et redemptoribus, quae vojnici stali okupljati i da je urota pripremljena.
significatio coeuntium iam militum et paratae Onima koji su se raspitivali za razlog njegova
coniurationis convene-rat. Otho, causam digressus odlaska Oton slaže da kupuje ljetnikovac koji mu
requirentibus, cum emi sibi praedia vetustate je sumnjiv zbog starosti i da ga zbog toga mora
suspecta eoque prius exploranda finxis-set, innixus prije pregledati, te se upre o oslobođenika i krene
liberto per Tiberianam domum in Velabrum. inde kroz Tiberijevu kuću u Velabar, a odatle k zlatnom
ad miliarium aureum sub aedem Saturni pergit. Ibi miljokazu pred hramom Saturnovim. Tu ga
tres et viginti speculatores consalutatum dvadeset i trojica uhoda pozdravi kao cara, no kad
imperatorem ac paucitate salutantium trepidum et vidješe da je uznemiren zbog malog broja onih koji
sellae festinanter impo-situm strictis mucronibus ga dođoše pozdraviti, žurno ga posadiše na
rapiunt; totidem ferme milites in itinere sjedjeljku i s isukanim ga mačevima ponesoše
adgregantur, alii conscientia, plerique miraculo, dalje. Gotovo isto toliko vojnika pridruži im se na
pars clamore et gladiis, pars silentio, animum ex putu, jedni po sporazumu, većina iz znatiželje, dio
eventu sumpturi. njih s radosnom vikom, dio s namjerom da se
odluče kad vide ishod.
28. Stražu je u taboru držao tribun Julije Marcijal.
28. Stationem in castris agebat lulius Martialis Zbog razmjera iznenadnog nedjela ili bojeći se
tribu-nus. Is magnitudine subiti sceleris, an smrti, ako se suprotstavi, svjestan da je
corrupta latius castra et, si contra tenderet, exitium podmićenost odveć zahvatila tabor, on ostade
metuens, praebuit plerisque suspicionem mnogima sumnjiv zbog dioništva u uroti. I ostali
conscientiae. Anteposuere ceteri quoque tribuni tribuni i centurioni pretpostavljali su zbilju
centurionesque praesentia dubiis et hone-stis, isque neizvjesnosti i poštenju. Takvo je bilo raspoloženje
habitus animorum fuit, ut pessimum facinus da se najgoreg zlodjela smjelo laćala nekolicina,
auderent pauci, plures vellent, omnes paterentur. većina ga htjela, svi dopuštali.
29. U međuvremenu Galba je, ne znajući ni za što,
29. Ignarus interim Galba et sacris intentus
zaokupljen žrtvovanjem, i dalje želio smekšati
fatigabat alieni iam imperii deos, cum adfertur
bogove već otuđenog carstva, kadli mu do ušiju
rumor rapi in castra incertum quem senatorem,
dopre žamor da u tabor dovode nekoga senatora;
mox Othonem esse qui rape-retur, simul ex tota
uskoro da je Oton taj kojega nose. U isto vrijeme iz
urbe, ut quisque obvius fuerat, alii formidine
čitava grada, kako su ga koji sretali, tako su mu
augentes, quidam minora vero, ne tum quidem
jedni u užasu sve uvećavali, neki pak ublažavli
obliti adulationis. Igitur consultantibus placuit
stvarno stanje, ne zaboravivši ni tada na laskanje.
pertemptari animum cohortis, quae in Palatio
Promišljajući dakle što da učine, odlučiše ispitati
stationem agebat, nec per ipsum Galbam, cuius
raspoloženje kohorte koja je u Palaciju držala
integra auctoritas maioribus remediis servabatur.
stražu, ali ne preko samoga Galbe, kojega su
Piso pro gradibus domus vocatos in hunc modum
neokrnjen ugled čuvali za ozbiljniju potrebu.
adlocutus est: 'Sextus dies agitur, commili-tones, ex
Dozvavši ih, Pizon im se sa stepeništa kuće ovako
quo ignarus futuri, et sive optandum hoc nomen
obrati: »Šesti je već dan, drugovi u oružju, otkad
sive timendum erat, Caesar adscitus sum; quo
sam, ne znajući što me čeka i treba li ovo ime
domus nostrae aut rei publicae fato, in vestra manu
željeti ili ga se bojati, uzet za cezara. S kojom pak
positum est, non quia meo nomine tristiorem
srećom za naš dom ili državu, u vašoj je ruci, ne
casum paveam, ut qui adversas res expertus cum
zato što bih se plašio događaja još bolnijeg za sebe,
maxime discam ne secundas quidem minus
kad se nakon prevaljenih nesreća, istom sad učim
discriminis habere: patris et senatus et ipsius
da ni sreća ne nosi sa sobom manje opasnosti.
imperii vicem doleo, si nobis aut perire hodie
Žalim nad usudom oca i senata i samoga carstva
necesse est aut, quod aeque apud bonos miserum
ako nam je danas suđeno poginuti ili, što je
est, occidere. Soladum proximi motus habebamus
jednako bijedno u očima poštenih, ubijati. Imali
incruentam
smo utjehu za nedavnoga prevrata što je Grad ostao
neokrvavljen
27
urbem et res sine discordia translatas: provisum i što je smjena na vlasti protekla bez razdora:
adoptione videbatur, ut ne post Galbam quidem činilo se da se usvojenjem doskočilo tomu da ni
bello locus esset. nakon Galbe ne bude razloga ratu.
30. Ne tvrdim da je samo u mene plemenitosti i
30. Nihil adrogabo mihi nobilitatis aut razboritosti i ne treba mi priče o vrlinama i
modestiae; poredivanja s Otonom. Poroci, kojima se jedinima
neque enim relatu virtutum in comparatione diči, upropastili su carstvo i onda kad se prikazivao
Othonis opus est, vitia, quibus solis gloriatur, prijateljem carevim. Zar je izgledom i nastupom ili
evertere imperium, etiam cum amicum imperatoris onom ženskom nošnjom zavrijedio carstvo? Varaju
ageret. Habitune et incessu an illo muliebri ornatu se oni u kojih rastrošnost izaziva dojam
mereretur imperium? Falluntur qui-bus luxuria darežljivosti. Znat će taj rasuti, darivati neće znati.
specie liberalitatis imponit: perdere iste sciet, Stalno su mu sada na misli blud, pijančevanja i
donare nesciet. Stupra nunc et comissationes et žensko društvo. Smatra da su to prednosti
femi-narum coetus volvit animo: haec principatus principata, od kojih njega dopadaju pohota i
praemia putat, quorum libido ac voluptas penes naslada, sve ostale stid i poniženje. Nitko nikad
ipsum sit, rubor ac dedecus penes omnes; nemo naime od onih koji su carstvo stekli lupeštvom nije
enim umquam imperium fla-gitio quaesitum bonis vladao na pošten način. Galbu je cezarom
artibus exercuit. Galbam consensus generis proglasila jednodušnost ljudskog roda, mene Galba
humani, me Galba consentientibus vobis Caesa- uz vašu suglasnost. Ako li su država i senat i narod
rem dixit. Si res publica et senatus et populus tek isprazne riječi, za vas je drugovi po oružju,
vacua nomina sunt, vestra, commilitones, interest, važno, da cara ne izaberu oni najgori. Za pobunu
ne imperato-rem pessimi faciant. Legionum seditio legija protiv svojh vojskovoda čulo se i nekada.
adversus duces suos audita est aliquando: vestra Vaša je vjernost i dobar glas ostao do dana
fides famaque inlaesa ad hunc diem mansit. Et današnjega neokrnjen. Ta Neron je ostavio na
Nero quoque vos destituit, non vos Neronem. cjedilu vas, ne vi Nerona. Zar će manje od trideset
Minus triginta transfugae et desertores, quos prebjega i uskoka, kojima nitko ne bi dopustio da
centurionem aut tribunum sibi eligentes nemo izabiru sebi centuriona ili tribuna, slobodno
ferret, imperium adsignabunt? Admittitis odlučiti komu da doznači carstvo? Zar da pružite
exemplum et quie-scendo commune crimen facitis? primjer i mirno sjedeći počinite sveopći zločin?
Transcendet haec licentia in provincias, et ad nos Prijeći će ovo bezakonje u provincije, i nas će
scelerum exitus, bellorum ad vos pertinebunt. Nec pogoditi posljedice zločina, vas posljedice ratova.
est plus, quod pro caede principis quarn quod A nagrada koja se daje za ubojstvo vladara nije
innocentibus datur, sed proinde a nobis donativom veća od one namijenjene vama ako ostanete
ob fidem quam ab aliis pro facinore accipietis.' nedužni, i jednak ćete dar za vjernost dobiti od nas
kao što bi od drugih dobili za nedjelo.«
31. Pošto su se uhode razbjegle, ostatak je kohorte,
31. Dilapsis speculatoribus cetera cohors non ne prezrevši govornika, što se inače dogada u
aspernata contionantem, ut turbidis rebus evenit, pomutnji, pograbio zastave, više slučajno i još
forte magis et nullo adhuc consilio rapit signa uvijek bez ikakve namjere, negoli, u što se kasnije
(quam), quod postea cre-ditum est, insidiis et vjerovalo, spremajući zamku i prijevaru. Poslan je i
simulatione, missus et Celsus Marius ad electos Celzo Marije k izabranim vojnicima ilirske vojske
Illyrici exercitus Vipsania in porticu tendentes; koji su taborovali u Vipsanijevu trijemu. Naloženo
praeceptum Amullio Sereno et Domitio Sabino je primipilarima Amuliju Serenu i Domiciju Sabinu
primipila-ribus, ut Germanicos milites e Libertatis da pozovu germanske vojnike iz atrija Slobode.
atrio accerserent. Legioni classicae diffidebatur, Pomorskoj se legiji nije vjerovalo jer je bila
infestae ob caedem commi-litonum, quos primo neprijateljski raspoložena zbog pokolja svojih
statim introitu trucidaverat Galba. Pergunt etiam in drugova, koje je odmah prilikom ulaska bio pobio
castra praetorianorum tribuni Cetrius Severus, Galba. Pođu i u tabor pretorijanaca tribuni Cetrije
Subrius Dexter, Pompeius Longinus, si incipiens Sever, Subrije Dekster
29
et ipsis honestum. Repugnantem huic sententiae časno.« Na Vinija, koji se protivio ovom
Vinium Laco minaciter invasit, stimulante Icelo prijedlogu, s prijetnjama navali Lakon, jer ga je na
privati odii perti-nacia in publicum exitium. to poticao Icel, s tvrdoglavošću osobne mržnje koja
je vodila u zajedničku propast.
34. Nec diutius Galba cunctatus speciosiora 34. Ne kolebajući se odveć dugo, Galba se prikloni
suadenti-bus accessit. Praemissus tamen in castra zamamljivijim savjetima. Pošalju ipak u tabor
Piso, ut iuvenis magno nomine, recenti favore et Pizona, kao mladića znamenita imena, u svježoj
infensus Tito Vinio, seu quia erat, seu quia irati ita milosti i neraspoložena prema Titu Viniju, bilo
volebant; et facilius de odio creditur, vixdum zbog toga što je bio takav, bilo zbog toga što su u
egresso Pisone occisum in castris Otho-nem vagus svojoj srditosti htjeli da je takav. I odista, vjeruje se
primum et incertus rumor; mox, ut in magnis da je postojala mržnja. Tek što je Pizon izašao,
mendaciis, interfuisse se quidam et vidisse pojavio se u početku nesiguran glas da je Oton
adfirmabant, credula fama inter gaudentes et ubijen u taboru; potom, kao što već biva pri
incuriosos. Multi arbitra-bantur compositum dalekosežnim obmanama, našlo se ljudi koji su
auctumque rumorem mixtis iam Otho-nianis, qui tvrdili da su u tome sudjelovali i vidjeli svojim
ad evocandum Galbam laeta falso volgaverint. očima, a glasina je nailazila na lak prijem sred
veselih i bezbrižnih. Mnogi su držali da je vijest
izmišljena i proširena kad su se već umiješali
otonovci, koji su lažno proširili radosne vijesti ne
35. Tum vero non populus tantum et imperita plebs bi li izmamili Galbu.
in plausus et immodica studia, sed equitum 35. Tada pak ne pade samo narod i neuk puk u
plerique ac sena-torum, posito metu incauti, povlađivanje i neumjerenu naklonost nego i većina
refractis Palatii foribus ruere intus ac se Galbae vitezova i senatora, odbacivši strah i slomivši vrata
ostentare, praereptam sibi ultionem querentes, Palacija, poče neoprezno grnuti unutra i nudati se
ignavissimus quisque et, ut res docuit, in peri-culo Galbi, jadikujući da im se sprema osveta. Najveće
non ausurus, nimii verbis, linguae feroces; nemo kukavice i oni koji, kako je pokazalo zbivanje, u
scire et omnes adfirmare, donec inopia veri et opasnosti neće pokazati ni najmanje hrabrosti bili
consensu errantium victus sumpto thorace Galba su strašni junaci na riječima. Nitko se ni u što nije
inruenti turbae neque aetate neque corpore razumio, a svi su ga s pouzdanjem uvjeravali, dok
insistens, sella levaretur. Obvius in Palatio lulius Galba, savladan nepoznavanjem pravoga stanja i
Atticus speculator, cruentum gla-dium ostentans, jednodušnošću varavih savjetnika, ne uze oklop i
occisum a se Othonem exclamavit; et Galba dade se pred nadirućom gomilom, budući da zbog
'Commilito', inquit 'quis iussit?' Insigni animo ad starosti i slabosti ne mogaše stajati na nogama,
coercendam militarem licentiam, minantibus podići na stolicu. Ususret mu u Palaciju naide
intrepidus, adversus blandientes incorruptus. uhoda Julije Atik pokazujući okrvavljen mač, i
povika da je ubio Otona; a Galba mu reče: »Druže
po oružju, tko je to naredio?«, pokazujući
dostojanstvo u susprezanju vojničke raspuštenosti,
36. Haud dubiae iam in castris omnium mentes ne strepeći pred prijetnjama, ostajući nepokvaren
tantus-que ardor, ut non contenti agmine et medu laskavcima.
corporibus in sug-gestu, in quo paulo ante aurea 36. U taboru su namjere svih bile već nedvojbene i
Galbae statua fuerat, medium inter signa Othonem vladalo je toliko oduševljenje da su Otona na
vexillis circumdarent. Nec tribunis aut ramenima donijeli na tribunal, na kojem je malo
centurionibus adeundi locus: gregarius miles caveri prije stajao zlatan kip Galbin, i tu ga usred bojnih
insuper praepositos iubebat. Strepere cuncta cla- znakova okružili zastavama. Tribuni ili centurioni
moribus et tumultu et exhortatione mutua, non nisu imali mogućnosti pristupa. Prosti je vojnik
tamquam povrh toga pozivao na oprez spram
pretpostavljenih. Sve se orilo od bučnih povika i
uzajamnih sokoljenja, ne kao u naroda ili puka,
raznolikim riječima
30
in populo ac plebe variis segni adulatione vocibus, u mlakom ulagivanju, nego, kako bi ugledali kojeg
sed ut quemque adfluentium militum adspexerant, od vojnika što su hrpimice dolazili, tako su ga
prensare manibus, complecti armis, conlocare hvatali rukama, grlili, postavljali pored sebe, pred
iuxta, praeire sacra-mentum, modo imperatorem njim govorili zakletvu, povjeravali zapovjednika
militibus, modo milites imperatori commendare. vojnicima, vojnike zapovjedniku. Oton ništa nije
Nec deerat Otho protendens manus adorare propuštao: pružajući ruke zazivao je gomilu, slao
volgum, iacere oscula, et omnia serviliter pro poljupce, ukratko, sve u ropskoj težnji za vlašću.
dominatione. Postquam universa classicorum legio Pošto je cijela pomorska legija primila njegovu
sacramentum eius accepit, fidens viribus, et quos zakletvu, uzdajući se u snagu i misleći da one koje
adhuc singulos exstimulaverat, accendendos in je dosad pojedinačno hrabrio treba zajednički
commune ratus pro vallo castrorum ita coepit: ojunačiti, s taborskog nasipa započe ovako:
37. 'Quis ad vos processerim, commilitones, dicere 37. »U kakvu sam svojstvu izašao pred vas,
non possum, Quia nec privatum me vocare sustineo drugovi vojnici, ne mogu reći, jer, imenovan od vas
princeps a vobis nominatus, nec principem alio vladarom, nisam više ni privatno lice, a nisam ni
imperante. Vestrum quoque nomen in incerto erit, vladar dok drugi vlada. I vaše će ime također ostati
donec dubitabitur, imperatorem populi Romani in neodređeno dok se god bude premišljalo držite li u
castris an hostem habea-tis. Auditisne, ut poena taboru cara rimskoga naroda ili neprijatelja. Čujete
mea et supplicium vestrum simul postulentur? li kako se istovremeno traži i moja i vaša glava?
Adeo manifestum est neque perire nos neque Stoga je očevidno da ni propasti ni spasiti se ne
salvos esse nisi una posse; et cuius lenitatis est možemo doli zajedno. A kakve je blagosti, Galba
Galba, iam fortasse promisit, ut qui nullo nas je već možda i obrekao, kao onaj koji je ni na
exposcente tot milia innocentissimorum militum čiji zahtjev pobio toliko tisuća najnedužnijih
trucidaverit. Horror ani-mum subit, quotiens vojnika. Jeza me hvata kad god pomislim na
recordor feralem introitum et hanc solam Galbae poguban ulazak i tu jedinu Galbinu pobjedu, kad je
victoriam, cum in oculis urbis decumari deditos pred očima grada dao da se desetkuju zarobljenici
iuberet, quos deprecantes in fidem acceperat. His kojima je na njihove ponizne molbe bio obećao
auspiciis urbem ingressus, quam gloriam ad zaštitu. Ušavši pod ovakvim auspicijima u Grad,
principatum attulit nisi occisi Obultronii Sabini et kakvo je slavno djelo učinio za svoju carsku vlast
Cornelii Marcelli in Hispania, Betui Cilonis in osim ubojstva Obultronija Sabina i Kornelija
Gallia, Fontei Capitonis in Germania, Clodii Macri Marcela u Hispaniji, Betua Cilona u Galiji, Fonteja
in Africa, Cingonii in via, Turpi-liani in urbe, Kapitona u Germaniji, Klodija Macera u Africi,
Nymphidi in castris? Quae usquam provin-cia, Cingonija na putu, Turpilijana u Gradu, Nimfidija u
quae castra sunt nisi cruenta et maculata aut, ut taboru? Postoji li igdje ikoja provincija, ikoji tabor
ipse praedicat, emendata et correcta? Nam quae alii koji nije okrvavljen i okaljan ili, kako on ističe,
scelera, hic remedia vocat, dum falsis nominibus 'očišćen' i 'ureden'? Ono što drugi, naime, zovu
severitatem pro saevitia, parsimoniam pro avaritia, zločinima, on naziva Ijekarijama, dok pod lažnim
supplicia et contume-lias vestras disciplinam imenima zove okrutnost strogošću, škrtost
appellat. Septem a Neronis fine menses sunt, et iam štedljivošću, kažnjavanje vaše i zlostavljanje
plus rapuit Icelus quam Polycliti et Vatinii et stegom. Sedam je mjeseci od Neronove smrti, a
Aegiali perdiderunt. Minore avaritia ac licentia već je Icel ugrabio više nego što su rasuli Polikliti i
grassatus esset T. Vinius, si ipse imperasset: nunc Vatiniji i Egijali. S manje bi lakomosti i
et subi-ectos nos habuit tamquam suos et viles ut raspuštenosti postupao Tit Vinije da sam vlada.
alienos. Una illa domus sufficit donativo, quod Ovako pak postupa s nama kao s podložnicima i
vobis numquam datur et cotidie exprobratur. svojim vlasništvom i drži nas za ništavne i kao da
ga se ne tičemo. Sam onaj dom dostaje za dar, koji
vam se nikad ne daje, a svaki vam se dan
predbacuje.
31
38. Ac ne qua saltem in successore Galbae spes 38. A da ne bi bilo, dajbudi, kakve nade u
esset, accersit ab exilio, quem tristitia et avaritia sui nasljednika Galbina, iz progonstva doziva onoga za
simillimum iudicabat. Vidistis, commilitones, kojega je sudio da mu je po neprijaznosti i škrtosti
notabili tempestate etiam deos infaustam najsličniji. Vidjeli ste, drugovi vojnici, kako se
adoptionem aversantes. Idem sena-tus, idem populi zloslutnim nevremenom čak i bogovi odvraćaju od
Romani animus est: vestra virtus exspec-tatur, apud nesretna posinjenja. Isto je raspoloženje senata, isto
quos omne honestis consiliis robur et sine qui-bus rimskoga naroda. Na vaše se junaštvo čeka, na vas
quamvis egregia invalida sunt. Non ad bellum vos u kojih je sva snaga časna nauma i bez kojih je sve,
nec ad periculum voco: omnium militum arma ma bilo izvanredno, ipak nemoćno. Ne pozivam
nobiscum sunt. Nec una cohors togata defendit vas u rat ni u opasnost. Oružje je svih vojnika s
nunc Galbam, sed detinet: nama. A jedna jedina mirnodopska kohorta Galbu
cum vos adspexerit, cum signum meum acceperit, sada ne brani, nego drži. Kad vas ugleda, kad primi
hoc solum erit certamen, quis mihi plurimum moju lozinku, to će biti jedina borba, uvjeravam
imputet. Nullus cunctationis locus est in eo vas, ako me tko možda neopravdano okrivljuje.
consilio, quod non potest lau-dari nisi peractum.' Nema nikakva mjesta oklijevanju u onoj odluci
Aperiri deinde armamentarium iussit. Rapta statim koja se može hvaliti samo ako je izvršena.«
arma, sine more et ordine militiae, ut pra-etorianus Nato zapovjedi da se otvori oružarnica. Smjesta
aut legionarius insignibus suis distingueretur: pogra-biše oružje, ne držeći se ni pravila ni reda u
miscentur auxiliaribus galeis scutisque, nullo vojničkoj službi, tako da se po svojim znakovima
tribunorum centurionumve adhortante, sibi quisque nije mogao raz-likovati pretorijanac od legionara.
dux et instigator; Pridružiše se vojnicima pomoćnih četa oružajući se
et praecipuum pessimorum incitamentum, quod kacigama i štitovima, bez ikakva poticaja od strane
boni maerebant. tribuna ili centuriona, svatko sebi voda i podbadač,
a najveća je pobuda dolazila od onih najgorih, što
su pošteni žalili.
39. lam exterritus Piso fremitu crebrescentis 39. Već je Pizon, preplašen bukom pobune što je
seditionis et vocibus in urbem usque resonantibus, pre-otimala maha i glasovima koji su se razlijegali
egressum mterim Galbam et foro appropinquantem sve do grada, dostigao Galbu koji je bio izišao i
adsecutus erat; iam Marius Celsus haud laeta približavao se Trgu; već je Marije Celzo dojavio
rettulerat, cum alii in Palatium redire, alii nevesele vijesti, kad su jedni savjetovali da se vrate
Capitolium petere, plerique rostra occupanda u Palacij, drugi da se udari put Kapitolija, neki da
censerent, plures tantum sententiis aliorum contra se zaposjedne govornica, većina samo proturječila
dice-rent, utque evenit in consiliis infelicibus, prijedlozima drugih - kako to već biva u nesretnim
optima vide-rentur quorum tempus effugerat. odlukama, kad se čini najboljim ono čemu je pravi
Agitasse Laco ignaro Galba de occidendo Tito čas već umakao. Priča se da je Lakon bez znanja
Vinio dicitur, sive ut poena eius animos militum Galbina snovao ubojstvo Titu Viniju, bilo da
mulceret, seu conscium Othonis credebat, ad njegovom kaznom smiri duhove vojnika, bilo zato
postremum vel odio. Haesitationem attulit tempus što je vjerovao da je on pouzdanik Otonov ili, na
ac locus, quia initio caedis orto difficilis modus; et kraju krajeva, iz čiste mržnje. Neodlučnost je
turbavere consilium trepidi nuntii ac proximorum izazvalo nezgodno vrijeme i mje-sto, jer je način za
diffugia, languen-tibus omnium studiis, qui primo početak krvoprolića bio opasan, a namjeru su
alacres fidem atque ani-mum ostentaverant. pokvarili i uznemireni glasnici i bijeg najbli-žih. U
svih se gasio žar, i u onih koji su u početku vatreno
pokazivali samopouzdanje i srčanost.
40. Agebatur huc illuc Galba vario turbae
40. Pod naizmjeničnim naletima uzgibane gomile
fluctuantis impulsu, completis undique basilicis ac
Galba je nošen čas ovamo čas onamo, pružajući
templis, lugubri prospectu. Neque populi aut plebis
žalostan prizor Ijudstvu što je odasvud nagrnulo i
ulla vox, sed attoniti
ispunilo bazilike i hra-move. A od naroda i puka ni
glasa, samo zapanjeni
32
silentium est. Othoni tamen armari plebem puk oruža: on zapov-jedi da se žurno krene i da se
nuntiabatur: ire praecipites et occupare pericula preduhitre opasnosti. Rimski dakle vojnici, kao da
iubet. Igitur milites Romani, quasi Vologaesum aut su pošli da zbace Vologeza ili Pakora s
Pacorum avito Arsacidarum solio depul-suri ac non djedovskoga prijestolja Arsakida, a ne da smaknu
imperatorem suum inermem et senem truci-dare cara svoga nenaoružana i stara, razagnavši puk,
pergerent, disiecta plebe, proculcato senatu, truces pregazivši senat, grozna izgleda pod oružjem,
armis, rapidi equis forum inrumpunt. Nec illos jašući na konjima provališe na Trg. 1 ni pogled na
Capitolii adspectus et imminentium templorum Kapitolij, ni svetost obližnjih hramova, ni bivši ni
religio et priores et futuri principes terruere, quo budući vladari nisu ih odvratili da ne počine zločin,
minus facerent scelus, cuius ultor est quisquis kojemu je osvetnik prvi nasljednik.
successit. 41. Vidjevši da se povorka naoružanih vojnika
pri-makla sasvim blizu, zastavnik kohorte iz
41. Viso comminus armatorum agmine Galbine pratnje (pripovijedaju da je to bio Atilije
vexillarius co-mitatae Galbam cohortis (Atilium Vergilion) istrgne Gal-bino poprsje i udari njime o
Vergilionem fuisse tra-dunt) dereptam Galbae zemlju. Tim je znakom naklonost svih vojnika
imaginem solo adflixit. Eo signo manifesta in spram Otona postala bjelodana;
Othonem omnium militum studia, desertum fuga narod u bijegu napusti Trg, na one koji su
populi forum, destricta adversus dubitantes tela. neodlučni sta-jali trgoše mačeve. Pokraj Kurcijeva
Iuxta Curtii lacum trepidatione ferentium Galba zdenca preplašeni nosioci zbaciše Galbu s nosiljke
proiectus e sella ac provolutus est. Extremam eius i on se otkotrlja po tlu. Posljednje njegove riječi
vocem, ut cuique odium aut admiratio fuit, varie različito su nam prenijeli, ovisno o tome jesu li
prodidere. Alii suppliciter interrogasse, quid mali prema njemu gajili mržnju ili divljenje:
meruisset, paucos dies exsolvendo donativo jedni da je ponizno upitao što je to zlo počinio i da
deprecatum; plures obtulisse ultro percussoribus je zamolio za nekoliko dana, da im isplati dar;
iugulum: agerent ac ferirent, si ita (e) re publica većina da je dragovoljno krvnicima pružio vrat:
videre-tur. Non interfuit occidentium quid diceret. neka samo obave svoj zadatak i neka udare, ako li
De percus-sore non satis constat: quidam se čini da je to na probitak države. Onima koji su
Terentium evocatum, alii Laecanium, crebrior fama ga ubijali nije bilo stalo do toga što govori. Ne zna
tradidit amurium quintae deci-mae legionis militem se točno tko je bio krvnik, neki tvrde da je to bio
impresso gladio iugulum eius hausisse. Ceteri crura evokat Terencije, drugi Lekanije. Učestaliji glas
brachiaque (nam pectus tegebatur) foede laniavere; navodi da mu je Kamurije, vojnik petnaeste legije,
pleraque vulnera feritate et saevitia trunco iam utis-nuo mač i prerezao grkljan. Ostali su mu
corpori adiecta. gadno izmrcva-rili noge i ruke (prsa mu je naime
pokrivao oklop), a u divljem su bijesu mnoge rane
pale i po već osakaćenu tijclu.
42. Potom napadose Tita Vinija. I o njemu se
42. Titum inde Vinium invasere, de quo et ipso također dvoji nije li mu smrtni strah oduzeo glas,
ambi-gitur, consumpseritne vocem eius instans ili je povikao kako Oton nije naredio da ga ubiju.
metus, an pro-clarnaverit non esse ab Othone Bilo da je to izmislio u stravi, bilo da je time
mandatum ut occideretur. Quod seu finxit priznao dioništvo u uroti, način njegova života i
formidine seu consdentiam coniurationis confessus glas o njemu govore više za to da je znao za
est, huc potius eius vita famaque inclinat, ut zlodjelo kojemu je bio uzrok. Pred hramom
conscius sceleris fuerit, cuius causa erat. Ante božanskog Julija sruši se pod prvim udarcem u
aedem divi lulii iacuit primo ictu in poplitem, mox potkoljenicu, a zatim mu Julije Kar, legionarski
ab lulio Caro legionario milite in utrumque latus vojnik, probode oba boka.
transverberatus.
35
composuere, quaesitis redemptisque capitibus, Vinija kći Krispina, pošto su pronašli i otkupili
quae venalia interfectores servaverant. glave što su ih ubojice čuvale da ih prodaju.
48. Pizon bijaše u trideset i prvoj godini života,
48. Piso unum et tricesimum aetatis annum boljega glasa nego li sudbine. Braću njegovu:
explebat, fama meliore quam fortuna. Fratres eius Magna - ubi Klaudije, Krasa - Neron. On je sam
Magnum Clau-dius, Crassum Nero interfecerant: dugo bio izgnanik, četiri dana cezar; uranjenim je
ipse diu exul, quadri-duo Caesar, properata usvojenjem utoliko samo pretekao starijega brata,
adoptione ad hoc tantum maiori fratri praelatus est, što je prije ubijen. Tit Vinije proživio je pedeset i
ut prior occideretur. Titus Vinius quinquaginta sedam godina u prevrtljivu ponašanju. Otac mu
septem annos variis moribus egit. Pater illi bijaše iz pretorske obitelji, djed s materine strane
praetoria familia, maternus avus e proscriptis. jedan s liste proskribiranih. Početak vojničkog
Prima mili-tia infamis: legatum Calvisium života ozloglašen. Služio je pod legatom
Sabinum habuerat, cuius uxor mala cupidine Kalvizijem Sabinom, kojega se žena u nestašnoj
visendi situm castrorum per noctem militari habitu želji da razgleda položaj tabora uputila noću u
ingressa, cum vigilias et cetera militiae munia vojničkom odijelu, okušala se s istom obijesti u
eadem lascivia temptasset, in ipsis principiis stu- stražarenju i drugim vojničkim dužnostima, te se u
prum ausa: et criminis huius reus Titus Vinius samom glavnom stanu upustila u blud. Za ovaj je
arguebatur. Igitur iussu C. Caesaris oneratus prekršaj okrivljavan Tit Vinije. Stoga je po naredbi
catenis, mox mutatione temporum dimissus, cursu Gaja Cezara bačen u okove, no uskoro je zatim
honorum inoffenso legioni post praeturam zbog promjene prilika pušten. U neprekinutu
praepositus probatusque servili deinceps pro-bro slijedu časti nakon preture postavljen je za
respersus est, tamquam scyphum aureum in zapovjednika legije, gdje se i dokazao, a onda je
convivio Claudii furatus, et Claudius postera die navukao na se prijekor zbog ludorije dostojne roba;
soli omnium Vinio fictilibus ministrari iussit. Sed navodno je na gozbi Klaudijevoj ukrao zlatnu čašu,
Vinius proconsulatu Galliam Narbonensem severe te je Klaudije sutradan zapovijedio da od svih
integreque rexit; mox Galbae amici-tia in abruptum jedino njemu služe u zemljanom sudu. No kao
tractus, audax callidus promptus et, prout animum prokonzul Vinije je upravljao Narbonskom Galijom
intendisset, pravus' aut industrius, eadem vi. strogo i besprijekorno. Uskoro je zbog prijateljstva
Testamentum Titi Vini magnitudine opum inritum, s Galbom krenuo putem propasti, drzak, lukav,
Piso-nis supremam voluntatem paupertas firmavit. spreman na sve, i kako bi već upravio duh - opak
ili marljiv jednakom silinom. Oporuka Tita Vinija
prema veličini njegova imutka bijaše ništetna.
Pizonovu posljednju volju potkrijepilo je
49. Galbae corpus diu neglectum et licentia siromaštvo.
tenebrarum plurimis ludibriis vexatum dispensator 49. Galbino je truplo, dugo vremena zanemareno i
Argius e pri(m)o-ribus servis humili sepultura in u bezakonju mraka brojnim igrarijama
privatis eius hortis conte-xit. Caput per lixas zlostavljano, sahranio skromnim pokopom u
calonesque suffixum laceratumque ante Patrobii njegovim privatnim vrtovima upravitelj Argije
tumulum (libertus is Neronis punitus a Galba jedan od najuglednijih robova. Glava, koju su
fuerat) postera demum die repertum et cremato nataknutu na koplje skrnavili pečenjari i konjušari
pred humkom Patrobija (bijaše to oslobođenik
Neronov, kažnjen od Galbe), slijedećeg je dana
konačno
37
expeditionem et aciem, praemia quam stipendia probitačnom ratu, voljela pohod i bitku i plijen
malebat. Diu infructuosam et asperam militiam nego li vojničku plaću. Dugo su vremena podnosili
toleraverant ingenio loci caelique et severitate vojnu službu besplodnu i surovu zbog naravi
disciplinae, quam in pace inexorabilem discordiae zemlje i pod-neblja te ozbiljnosti stege, koju
civium resolvunt, paratis utrimque corruptoribus et nesloge građana u mirno doba, bila ona i
perfidia im-punita. Viri arma equi ad usum et ad neumoljivo stroga, uništavaju, kad sa svih strana
decus supererant. Sed ante bellum centurias tantum spremno čekaju potkupljivači i nekažnjena nevjera.
suas turmasque nove-rant; exercitus finibus Ljudstvo, naoružanje, konjaništvo dostajalo je i za
provinciarum discernebantur: tum adversus upotrebu i za gizdu. No prije rata znali su samo za
Vindicem contractae legiones, seque et Gallias centurije i svoje turme. Vojske su rastavljale međe
expertae, quaerere rursus arma novasque provincija. Tada legije koje su bile sakupljene
discordias; nec socios, ut olim, sed hostes et victos protiv Vindeksa, upoznavši sebe i Galije, stadoše
vocabant. Nec deerat pars Galliarum, quae Rhenum ponovo tražiti rat i nove raz-dore, i ne nazivahu ih
accolit, easdem partes secuta ac tum acerrima saveznicima, kao nekoć, već neprijateljima i
instigatrix adversum Galbianos; pobijeđenima. A činio je svoje i onaj dio Galija u
hoc enim nomen fastidito Vindice indiderant. Igitur susjedstvu Rajne koji je pristajao uz istu stranku i
Sequanis Aeduisque ac deinde, prout opulentia tada bio najoštriji podbadač protiv galbinaca: to su
civitatibus erat, infensi expugnatioes urbium, im naime ime bili nadjenuli pošto se o Vindeksu
populationes agrorum, raptus penatium hauserunt stalo s prezirom govoriti. Ogorčeni, dakle, na
animo, super avaritiam et adrogantiam, praecipua Sekvance i Eduance, a potom i na ostale općine,
validiorum vitia, contumacia Gallorum inritati, qui ovisno o njihovu bogatstvu, naslađivali su se u srcu
remissam sibi a Galba quartam tribu-torum partem osvajanjima gradova, pustošenjem polja,
et publice donatos in ignominiam exercitus pljačkanjem domova, razdraženi - pored pohlepe i
iactabant. Accessit callide volgatum, temere drskosti, poroka svojstvenih nadmoćnijima - i
creditum, decumari legiones et promptissimum prkošću Gala, koji su se, ne bi li uvrijedili vojsku,
quemque centurio-num dimitti. Undique atroces razmetali što im je Galba oprostio četvrtinu poreza
nuntii, sinistra ex urbe fama; infensa Lugdunensis i nadario ih građanskim pravom. Uz to je i lukavo
colonia et pertinaci pro Nerone fide fecunda proširena glasina, kojoj se lakoumno povjerovalo,
rumoribus; sed plurima ad fin-gendum da se desetkuju legije i otpuštaju najodlučniji od
credendumque materies in ipsis castris, odio metu centuriona. Odasvud zastrašujuće vijesti,
et, ubi vires suas respexerant, securitate. nepovoljan glas iz Grada, ogorčena lugdunska
kolonija i zbog nepopustive vjernosti Neronu
plodno tlo glasinama. No najviše je građe za
izmišljanje i lakoumno prihvaćanje bilo u samom
taboru, iz mržnje, straha i, kako opaziše svoje
52. Sub ipsas superioris anni kalendas Decembres snage, iz osjećaja sigurnosti.
Aulus Vitellius inferiorem Germaniam ingressus 52. Pred same decembarske kalende prethodne
hiberna legionum cum cura adierat: redditi godine Aulo je Vitelije, ušavši u Donju Germaniju,
plerisque ordines, remissa ignominia, adlevatae brižljivo pregledao zimovnike legija: mnogima su
notae; plura ambitione, quaedam iudicio, in quibus povraćene vojničke časti, ukinute kazne, ublaženi
sordes et avaritiam Fontei Capitonis adimendis ukori. Većinu je toga učinio iz častoljublja, nešto iz
adsignandisve militiae ordinibus uvjerenja, čime je nesebično pre-kinuo sa
sramotnom gramzljivošću Fonteja Kapitona u
38
cupi-dine et insigni temeritate legati legionum mirnih, ali i zlih i poduzetinih. No neobuzdanom se
Alienus Caecina et Fabius Valens; e quibus Valens pohlepom i osobitom lakoumnošću isti-cahu
infensus Galbae, tam-quam detectam a se Verginii legijski legati Alijen Cecina i Fabije Valens. Jedan
cunctationem, oppressa Capitonis consilia ingrate od njih - Valens - ogorčen na Galbu, jer je ovaj
tulisset, instigare Vitellium, ardorem militum navodno nezahvalnošću uzvratio na njegovo
ostentans: ipsum celebri ubique fama, nullam in otkrivanje Verginijeva oklijevanja i sprečavanje
Flacco Hordeonio moram; adfore Britanniam, Kapitonovih namjera, poče pod-badati Vitelija,
secutura Germanorum auxilia; male fidas ukazujući mu na oduševljenje vojnika:
provincias, pre-carium seni imperium et brevi »Posvuda je proslavljeno njegovo ime, u Flaka
transiturum: panderet modo sinum et venienti Hordeo-nija nema nikakva krzmanja, pristupit će
Fortunae occurreret. Merito dubi-tasse Verginium mu Britanija, slijedit će ga germanske pomoćne
equestri familia, ignoto patre, imparem, si čete, provincije nisu osobito odane, starčeva je
recepisset imperium, tutum, si recusasset: Vitellio vlast ovisna o tuđoj milosti i ubrzo će mu izmaći iz
tres patris consulatus, censuram, collegium ruku; neka samo rastvori krilo i neka potrči ususret
Caesaris et impo-nere iam pridem imperatoris nadolazećoj sreći. S razlogom se ska-njivao
dignationem et auferre pri-vati securitatem. Verginije, iz viteške obitelji, od nepoznata oca,
Quatiebatur his segne ingenium, ut con-cupisceret nedorastao carskoj vlasti da ju je primio, siguran
magis quam ut speraret. kad ju je odbio. Vitelija tri očeva konzulata,
cenzura, zajednička služba s Cezarom i uzdižu već
odavno do carskog dosto-janstva i oduzimaju mu
bezbrižnost privatna života.« Ovim se riječima
budila mlitava narav većma da poželi negoli da se
53. At in superiore Germania Caecina, decora nada.
iuventa, corpore ingens, animi imodicus, (s)cito 53. A u Gornjoj Germaniji strasti je u vojnika
sermone, erecto incessu, studia militum inlexerat. raspirio Cecina, pristao mladić snažna tijela,
Hunc iuvenem Galba, quaestorem in Baetica naprasita duha, okretna jezika, ponosita hoda.
impigre in partes suas transgres-sum, legioni Njega je Galba kao mla-dića, pošto je kao kvestor
praeposuit; mox compertum publicam pecu-niam u Betici spremno prišao k nje-govoj stranci,
avertisse ut peculatorem flagitari iussit. Caecina postavio na čelo legije. Saznavši potom da je utajio
aegre passus miscere cuncta et privata volnera rei državni novac, dade ga goniti kao krijumčara.
publicae malis operire statuit. Nec deerant in Cecina je to teško podnio, te je odlučio da izmiješa
exercitu semina dis-cordiae, quod et bello adversus sve zajedno i osobne rane zastre nevoljama države.
Vindicem universus adfuerat, nec nisi occiso Ni u vojsci nije nedostajalo sjemena razdora, zato
Nerone translatus in Galbam atque in eo ipso što je i u cijelosti sudjelovala u ratu protiv
sacramento vexillis inferioris Germaniae Vindeksa i nije prešla Galbi sve dok nije bio ubijen
praeventus erat. Et Treveri ac Lingones, quasque Neron i što je pri samom činu zakletve bila
alias civitates atrocibus edictis aut damno finium zapostavljena četama Donje Germa-nije. K tomu
Galba percu-lerat, hibernis legionum propius Treverci i Lingonci i ostale općine, koje je Galba
miscentur: unde seditiosa bio pogodio oštrim propisima ili gubitkom zemlje,
stupe u bliži doticaj sa zimovnicima legija. Odatle:
bun-tovni razgovori, i vojnik među građanima sve
pokvareniji,
39
Hordeo-, nius flacus abire legatos, utque occultior riti strasti. 1 ne bijahu daleko od pobune, kad
digressus esset, nocte castris excedere iubet. Inde Hordeonije Flak zapovjedi da poslanici odu i, da bi
atrox rumor, adfirman-tibus plerisque interfectos, odlazak bio što neprimjetniji, noću napuste tabor.
ac ni si(bi) ipsi consulerent, fore ut acerrimi Odatle se porodi užasan glas, jer su mnogi tvrdili
militum et praesentia conquesti per tene-bras et da su pobijeni, a ako sami ne pripaze na svoju
inscitiam ceterorum occiderentur. Obstringuntur sigurnost, da će ubiti i najsrčanije vojnike i one
inter se tacito foedere legiones, adsciscitur koji su se tužili na sadašnje prilike, u mraku i bez
auxiliorum miles, primo suspectus, tamquam znanja ostalih. Obvežu se legije međusobno
circumdatis cohortibus alisque impetus in legiones potajnim savezom, prime k sebi vojnika pomoćnih
pararetur, mox eadem acrius volvens faciliore inter četa, koje ih opkoljavahu, spremaju napad na
malos consensu ad bellum quam in pace ad legije, no uskoro ovaj još žešće stane snovati isto,
concordiam. jer j'e medu pokvarenima lakše doći do
jednodušnosti za rat nego u miru do sloge.
55. Inferioris tamen Germaniae legiones 55. Legije Donje Germanije ipak su se svečanom
sollemni kalendarum lanuariarum sacramento pro prisegom na januarske kalende zaklele Galbi, uz
Galba adactae, multa cunctatione et raris primorum veliko okli-jevanje i rijetke glasove iz prvih
ordinum vocibus, ceteri silentio proximi Cuiusque redova, dok su ostali šuteći čekali na odvažnost
audaciam exspectantes, insita mortalibus natura svojih susjeda, prema svojstvu urođenom
propere sequi quae piget inchoare. Sed ipsis smrtnicima da se žurno povode za onim što im je
legionibus inerat diversitas animorum: mrsko započeti. No i u samim legijama vladalo je
primani quintanique turbidi adeo, ut quidam saxa raz-ličito raspoloženje: vojnici prve i pete legije
in Gal-bae imagines iecerint: quinta decuma ac bijahu tako uzrujani da su neki bacali kamenje u
sexta decuma legiones nihil ultra fremitum et Galbina poprsja;
minas ausae initium erum-pendi circumspectabant. petnaesta i šesnaesta legija, ne odvaživši se ni na
At in superiore exercitu quarta ac duoetvicensima što više doli na mrmljanje i prijetnje, vrebala je na
legiones isdem hibernis tendentes ipso kalendarum početak pro-vale bijesa. A u vojsci Gornje
lanuariarum die dirumpunt imagines Galbae, quarta Germanije četvrta i dvade-setdruga legija, koje su
legio promptius, duoetvicensima cunctanter, mox taborovale u istom zimovniku, na sam dan
consensu. Ac ne reverentiam imperii exuere januarskih kalenda razbiju Galbina poprsja, četvrta
viderentur, senatus populique Romani obliterata legija odvažnije, dvadesetdruga oklijevajući, potom
iam nomina sacra-mento advocabant, nullo složno. A da ne bi izgledalo kako su zabacile
legatorum tribunorumve pro Galba nitente, poštovanje prema carstvu, u zakletvi prizivahu u
quibusdam, ut in tumultu, notabilius tur-bantibus. zaborav već pala imena senata i rimskog naroda.
Non tamen quisquam in modum contionis aut Nitko se pritom od legata ili tribuna nije zauzimao
suggestu locutus; neque enim erat adhuc cui za Galbu, dok su neki svojski rovarili, kako to već
imputaretur. biva u metežu. Ipak nitko nije govorio kao na
56. Spectator flagitii Hordeonius Flaccus zboru ili s govornice. Još uvijek ne bijaše naime
consularis legatus aderat non compescere ruentes, onoga koji bi se time obavezao.
non retinere 56. Kao promatrač u toj je sramoti sudjelovao
Hordeonije Flak, konzularni legat, ne usudivši se
obuzdati bjeso-
40
epulanti Vitellio nuntiat quartam et dvadesetdruga legija, porušivši Galbina poprsja,
duoetvicensimam legiones proiectis Galbae zaklele na odanost senatu i rimskom narodu. Ta se
imaginibus in senatus ac populi Romani verba prisega držala ispraznom. Pala je odluka da se
iurasse. Id sacramentum inane visum: occupari čvrsto pograbi kolebljiva sreća i da se ponudi
nutantem fortunam et offerri principem placuit. vladar. Vitelije uputi poslanike k legijama i
Missi a Vitellio ad legiones legatosque, qui legatima da jave kako se vojska Gornje Germanije
descivisse a Galba superiorem exercitum odmetnula od Galbe; stoga: ili valja ratovati protiv
nuntiarent: proinde aut bellandum adversus odmetnika ili, ako je za volju sloga i mir, izabrati
desciscentes aut, si concordia et pax placeat, vladara;a manje je pogibeljno prihvatiti vladara
faciendum imperatorem; et minore discrimine sumi negoli tražiti ga.
principem quam quaeri. 57. Najbliži je bio zimovnik prve legije i
57. Proxima legionis primae hiberna erant et najodvažniji od legata Fabije Valens. Ušavši
promptis-simus e legatis Fabius Valens. Is die slijedećega dana s konja-nicima legije i pomoćnih
postero coloniam Agrippinensem cum equitibus četa u Agripinsku koloniju, on pozdravi Vitelija
legionis auxiliariorumque ^in)gressus imperatorem kao cara. U velikom nadmetanju pove-doše se za
Vitellium consalutavit. Secutae ingenti certamine njim legije iste provincije, a i vojska Gornje
eiusdem provinciae legiones; et superior exercitus Germanije, zabacivši zvučna imena senata i
speciosis senatus populique Romani nominibus rimskoga naroda, trećega dana prije januarskih
relictis tertium nonas lanuarias Vitellio accessit; nona pristupi Vite-liju. Bilo je jasno da prije dva
scires illum pdore biduo non penes rem publicam dana i nije ozbiljno mislila na republiku.
fuisse. Ardo-rem exercituum Agrippinenses, Oduševljenje vojski dijelili su i Agripinci, Treverci
Treviri, Lingones aequa-bant, auxilia equos, arma i Lingonci, nudeći pomoćne čete, konje, oružje,
pecuniam offerentes, ut quisque corpore opibus novac, kako je već tko bio jak u Ijudstvu, imutku,
ingenio validus. Nec principes modo colo-niarum sa-vjetu. I ne samo prvaci kolonija i tvrdava -
aut castrorum, quibus praesentia ex adfluenti et kojima je i sadašnji trenutak pružao izobilje, a i
parta victoria magnae spes, sed manipuli quoque et izvojštena bi im po-bjeda jamčila velike nade -
gre-garius miles viatica sua et balteos phalerasque, nego čak i manipuli i prost vojnik predavahu
insignia armorum argento decora, loco pecuniae umjesto novca svoju popudbinu, poja-seve i
tradebant, instinctu et impetu et avaritia. konjske oglavnice - ratnu opremu ukrašenu sre-
brom - u oduševljenju i zanosu, ali i u pohlepi.
58. Igitur laudata militum alacritate Vitellius 58. Pohvalivši dakle vatrenost vojnika, Vitelije
ministeria principatus per libertos agi solita in razdijeli pomoćne službe carstva, koje su obično
equites Romanos disponit, vacationes obavljali oslobo-denici, među rimske vitezove;
centurionibus ex fisco numerat, saevi-tiam militum otkupnine za centurione isplati iz carske blagajne,
plerosque ad poenam exposcentium saepius okrutnost vojnika, koji su za mnoge tražili kaznu,
adprobat, raro simulatione vinculorum frustratur. češće odobri, rijetko osujeti privid-nim okovima.
Pom-peius Propinquus procurator Belgicae statim Pompej Propinkvo, namjesnik Belgike, smjesta je
interfectus; ubijen. Julija Burdona, prefekta germanske
lulium Burdonem Germanicae classis praefectum
astu
41
gens alienaretur. Et erant in civitate Lingonum octo bijaše osim toga i osam kohorata Batavaca,
Batavorum cohortes, quartae decumae legionis pomoćnih četa četrnaeste legije, koje su se tada
auxilia, tum discordia tem-porum a legione zbog općeg razdora udaljile od legije, a prema
digressae, prout inclinassent, grande momentum tomu kamo bi se priklonile, mogle su imati golemo
sociae aut adversae. Nonium, Donatium, Ro- značenje kao saveznice ili protivnice. Centurione
milium, Calpurnium centuriones, de quibus supra Nonija, Donacija, Romilija i Kalpurnija, o kojima
rettuli-mus, occidi iussit, damnatos fidei crimine, smo ispripo-vjedili gore, dade ubiti, osudivši ih pod
gravissimo inter desciscentes. Accessere partibus optužbom nevjer-nosti, najtežom optužbom među
Valerius Asiaticus, Belgicae provinciae legatus, odmetnicima. Pristupiše stranci Valerije Azijatik,
quem mox Vitellius generum adscivit, et lunius legat provincije Belgike, kojega je uskoro Vitelije
Blaesus, Lugdunensis Galliae rector, cum Italica uzeo za zeta, i Junije Blez, upravitelj Lugdunske
legione et ala Tauriana Lugduni tendentibus. Nec in Galije, s Italskom legijom i Taurovom alom, koje
Raeticis copiis mora, quo minus statim adiungeren- su taborovale u Lugdunu. Ni u retskim četama ne
tur. Ne in Britannia qiiidem dubitatum. bijaše premišljanja bi li se odmah pridružile; a ni u
Bri-taniji nije vladalo dvoumljenje.
60. Tamo upravljaše Trebelije Maksim, zbog
60. Praeerat Trebellius Maximus, per avaritiam ac gramzljivosti i prostote prezren i omražen kod
sor-des contemptus exercitui invisusque. vojske. Raspirivaše rnržnju prema njemu Roscije
Accendebat odium eius Roscius Caelius legatus Celije, legat dvadesete legije, već odavna s njime u
vicensimae legionis, olim dis-cors, sed occasione neslozi, u koju su još nesmi-Ijenije srnuli kad se
civilium armorum atrocius prorupe-rant: Trebellius pružila prilika za građanski rat. Trebelije
seditionem et confusum ordihem discipli-nae spočitavaše Celiju buntovnost i narušavanje reda u
Caelio, spoliatas et inopes legiones Caelius nadležnosti, Celije Trebeliju izrabljivanje i oskudan
Trebellio obiectabat, cum interim foedis legatorum polo-žaj legija, dok je u međuvremenu zbog
certaminibus modestia exercitus corrupta eoque sramotne borbe legata oslabila vojnička poslušnost,
discordiae ventum, ut aimliarium quoque militum a razdor poprimio takvu težinu da je Trebelije,
conviciis proturbatus et adgregantibus se Caelio otjeran grdnjama vojnika pomoćnih četa i napušten
cohortibus alisque desertus Tre-bellius ad Vitellium od kohorata i ala koje su se priključivale Celiju,
perfugerit. Quies provinciae quam-quam remoto pobjegao k Viteliju. Mir se u provin-ciji zadrža
consulari mansit: rexere legati legionum, pares iako je konzular bio svrgnut. Upravljali su legijski
iure, Caelius audendo potentior. legati, jednaki po pravu, no Celije moćniji zbog
svoje smjelosti.
61. Adiuncto Britannico exercitu ingens viribus 61. Pošto se priključila i britanska vojska,
opibus-que Vitellius duos duces, duo itinera bello raspolažući golemom vojnom silom i sredstvima,
destinavit: Vitelije odredi dvojicu
42
neque ignavae pacis moras: invadendam Italiam, veća potreba za djelom negoli promišljanjem, ništa
occupandam urbem; nije pouzdanije od hitnje. Vitelije je oba-mirao od
nihil in discordiis civilibus festinatione tutius, ubi mlitavosti i u besposlenoj raskoši i obilnim goz-
facto magis quam consulto opus esset. Torpebat bama unaprijed uživao sreću carske vlasti, pijan
Vitellius et for-tunam principatus inerti luxu ac usred podneva i pretrpana trbuha, dok je unatoč
prodigis epulis prae-sumebat, medio diei tomu silno oduševljenje vojnika dragovoljno
temulentus et sagina gravis, cum tamen ardor et vis ispunjavalo dužnosti vojskovođe, kao da je
militum ultro ducis munia implebat, ut si adesset zapovjednik nazočan i ulijeva nadu hrabrima, strah
imperator et strenuis vel ignavis spem metumve kukavicama. Naoružani i spremni za bitku zatraže
adderet. Instructi intentique signum profectionis znak za polazak nadjenuvši smjesta Viteliju ime
exposcunt. Nomine Germanici Vitellio statim Germanika; da ga zovu Cezarom, zabranio je i kao
addito Caesarem se appellari etiam victor po-bjednik. Kao povoljno znamenje ispred Fabija
prohibuit. Laetum augurium Fabio Valenti Valensa i vojske koju je vodio u rat na sam dan
exercituique, quem in bellum agebat, ipso profec- polaska orao je u sporom Ićtu, kako se povorka
tionis die aquila leni meatu prout agmen incederet, kretala, letio poput vođe puta. 1 za dugotrajna puta
velut dux viae praevolavit, longumque per spatium takva je bila vika razdraganih vojnika, takav mir
is gauden-tium militum clamor, ea quies interritae neustrašive ptice, da se to primalo kao nesumnjivo
alitis fuit, ut haud dubium magnae et prosperae rei znamenje velikog i sretnog događaja.
omen acciperetur. 63. 1 doista, tako bezbrižni pođoše i k
Trevercima, kao k saveznicima. U Divoduru ih
(grad je to Mediomatričana), premda bijahu
63. Et Treviros quidem ut socios securi adiere: dočekani sa svom Ijubaznošću, obuze iznenadan
Divo-duri (Mediomatricorum id oppidum est)
strah: naglo pograbiše oružje, spremni na
quamquam omni comitate exceptos subitus pavor
krvoproliće nedužna gradanstva, ne radi plijena ili
terruit, raptis repente armis ad caedem innoxiae
u požudi za pljačkom, već iz pomame i bijesa,
civitatis, non ob praedam aut spoliandi cupidine,
ukratko, iz nedokučivih razloga, čemu je bilo to
sed furore et rabie et causis incertis eoque
teže naći lijeka, dok se molbama vojskovođe ne
difficilioribus remediis, donec precibus ducis miti-
smiriše i suzdržaše od uni-štenja grada. 1 takva je
gati ab excidio civitatis temperavere; caesa tamen
strava zahvatila Galije da su nakon toga čitavi
ad quat-tuor milia hominum. Isque terror Gallias
gradovi s poglavarstvima trčali ususret nadolazećoj
invasit, ut venienti mox agmini universae civitates
vojski tražeći milost, dok su se po putevima ničice
cum magistratibus et predbus occurrerent, stratis
bacala djeca i žene, a pružalo im se i sve ostalo što
per vias feminis puerisque,
44
fines Allobrogum ac Vocontiorum duc-tus kroz zemlju Alobrožana i Vokonaca, dok se
exercitus, ipsa itinerum spatia et stativorum vojskovoda cjenkao oko pravaca kretanja i izmjene
mutatio-nes vendidante duce, foedis pactionibus odmorišta, uz sramotne ugovore s vlasnicima
adversus posses-sores agrorum et magistratus zemlje i poglavarstvima općina, s takvim
civitatum, adeo minaciter, ut Luco (municipium id prijetnjama da je Luku (municipij je to Vokonaca)
Vocontiorum est) faces admoverit, donec pecunia primakao zublje, dok ga ne smekšaše novcem. Kad
mitigaretur. Quotiens pecuniae materia deesset, bi god ponestalo novca, udobrovoljili bi se obeš-
stupris et adulteriis exorabatur. Sic ad Alpes per- ćašćenjem žena i djevojaka. Tako stigoše do Alpa.
ventum. 67. Sa još se više plijena i krvi zasladio Cecina.
Raz-dražili su napržitu narav Helvećani, galsko
pleme nekoć slavno po oružju i junacima, a potom
67. Plus praedae ac sanguinis Caecina hausit. po uspomeni na ime, koji nisu znali za ubojstvo
Inritave-rant turbidum ingenium Helvetii, Gallica Galbino, a vlast su Vite-lijevu odbijali. Povod je
gens olim armis virisque, mox memoria nominis ratu bila pohlepa i nestrpljivost dvadesetprve
clara, de caede Galbae ignari et Vitellii imperium legije: oteli su bili novac poslan za isplatu tvrđave
abnuentes. Initium bello fuit avaritia ac festinatio koju od davnina uzdržavahu Helvećani svojim
unaetvicensimae legionis: rapuerant pecuniam vojnicima i svojim novcem. Teško to podnesoše
missam in stipendium castelli, quod olim Helve-tii Helvećani: uhvativši pismo, koje je u ime
suis militibus ac stipendiis tuebantur. Aegre id germanske vojske bilo nošeno panonskim legijama,
passi Helvetii, interceptis epistulis, quae nomine držahu u zatvoru centuriona i neke od vojnika.
Germanici exercitus ad Pannonicas legiones Željan rata, Cecina je žurio da se osveti za prvi
ferebantur, centurionem et quosdam militum in zgodan prekršaj, prije negoli se pokaju. Naglo je
custodia retinebant. Caecina belli avidus proximam dignut tabor, opustošena su polja, razoreno za
quamque culpam, antequam paeniteret, ultum ibat: dugotrajna mira poput municipija sagrađeno
mota propere castra, vastati agri, direptus longa mjesto, vrlo posjećeno zbog ugodna položaja i
pace in modum municipii exstructus locus, amoeno korištenja Ijekovitih
legija što se primicahu i slavno ime germanske quaedam ignaro ausus, ac postremo eiusdem
vojske -prijeđoše k stranci i, kao kakav dar novom desertor ac proditor: unde non alium pertinacius ad
vladaru, priključiše najtvrde municipije poenam flagita-vere, diverso affectu, quibus odium
prekopadskog područja: Mediolan, Novariju, Neronis inerat et qui-bus desiderium. Apud Galbam
Eporediju i Vercele. To je Cecina doznao od samih Titi Vini potentia defen-sus, praetexentis servatam
žitelja, a budući da se posadom jedne ale ab eo filiam. Et haud dubie servaverat, non
najprostraniji dio Italije nije mogao braniti, on clementia, quippe tot interfectis, sed effu-gium in
uputi naprijed kohorte Gala, Luzitanaca i futurum, quia pessimus quisque diffidentia prae-
Britanaca, te čete Germana s Petrinom alom, a sam sentium mutationem pavens adversus publicum
malo promisli ne bi li retskim scdlom skrenuo put odium pri-vatam gratiam praeparat: unde nulla
Norika protiv upravitelja Petronija Urbika, za innocentiae cura, sed vices impunitatis. Eo
kojega se smatralo da je bio vjeran Otonu jer je infensior populus, addita ad vetus Tigellini odium
okupio pomoćne čete i porušio mostove preko recenti Titi Vinii invidia, concurrere ex tota urbe in
rijeka. No u strahu da ne izgubi naprijed već po- Palatium ac fora et, ubi plurima volgi licentia, in
slane kohorte i ale - raćunajući istovremeno da će circum ac theatra effusi seditiosis vocibus strepere,
mu više slave donijeti ako sačuva Italiju, a bilo donec Tigellinus accepto apud Sinuessanas aquas
gdje da se pobije, Noričani će mu i onako dopasti supre-mae necessitatis nuntio inter stupra
kao sigurna nagrada za pobjedu - Peninskim concubinarum et oscula et deformes moras sectis
putom, preko još uvijek snježnih Alpa, prevede novacula faucibus infa-mem vitam foedavit etiam
odio pričuve i teško natovarene legije. exitu sero et inhonesto.
71. Oton u međuvremenu, nasuprot općem
očekivanju, nije mlitavio u razbludi i Ijenčarenju:
odgođene su na-slade, prikrivena raskoš i sve
namješteno prema dostoj-anstvu carske vlasti. Tom 73. Per idem tempus expostulata ad supplicium
više straha zadavahu lažne vrline i poroci koji su se Calvia Crispinilla variis frustrationibus et adversa
imali vratiti. Marija Celza, budu-ćeg konzula,
47
dissimulantis principis fama periculo exempta est. 73. U isto je vrijeme zatražena smrtna kazna za
Magistra libidinum Neronis, transgressa in Africam Kalviju Krispinilu, no zahvaljujući različitim
ad instigandum in arma Clodium Macrum, famem smicalicama i protiv-nom mišljenju vladara, koji je
populo Romano haud obsucure molita, totius sve zataškavao, izmakla je pogibli. Bila je
postea civitatis gratiam obtinuit, consulari učiteljica naslada na Neronovu dvoru, zatim je
matrimonio subnixa et apud Galbam Othonem prešla u Afriku da potakne na oružani ustanak
Vitellium illaesa, mox potens pecunia et orbitate, Klodija Macera, nesumnjivo radeći na tome da
quae bonis malis-que temporibus iuxta valent. rimskom narodu zaprijeti glad, no kasnije je
uživala milost cijeloga grada; zaštićena
konzularnim brakom, ostavljena je na miru i pod
74. Crebrae interim et muliebribus blandimentis Galbom i Otonom i Vitelijem, a uskoro je postala i
infec-tae ab Othone ad Vitellium epistulae moćna zahvaljujući novcu i životu bez djece, što je
offerebant pecuniam et gratiam et quemcumque {e) podjednako na cijeni u sretnim i nesretnim
quietis locis prodigae vitae legisset. Paria Vitellius vremenima.
ostentabat, primo mollius, stulta utrimque et 74. U nieđuvremenu Oton je učestalim pismima
indecora simulatione, mox quasi rixantes stu-pra ac punim nemuževnih mamaca nudio Viteliju novac i
flagitia in vicem obiectavere, neuter falso. Otho, milost i mogućnost da izabere koje mu drago
revocatis quos Galba miserat legatis, rursus ad mjesto za miran i bogat život. Jednaka je obećanja
utrumque Germanicum exercitum et ad legionem davao i Vitelije u počet-nom prilično blagom,
Italicam easque, obostrano ludom i nečasnom pre-tvaranju. Uskoro,
kao u prepirci, stadoše jedan drugomu predbacivati
bludna i sramotna djela, ni jedan ni drugi ne
govoreći laži. Opozvavši legate koje je bio uputio
Galba, Oton ih, tobože u ime senata, ponovo
pošalje k jednoj i drugoj germanskoj vojsci i
Italskoj legiji i onim četama
48
76. Primus Othoni fiduciam addidit ex Illyrico 76. Otonu je ulila samopouzdanje prva vijest iz
nuntius, iurasse in eum Dalmatiae ac Pannoniae et Ilirika da su mu se na vjernost zaklele legije
Moesiae legio-nes. Idem ex Hispania adlatum Dalmacije, Panonije i Mezije. Isto je dojavljeno ih
laudatusque per edictum Cluvius Rufus; et statim Hispanije, te je objavom pohvaljen Kluvije Ruf, a
cognitum est conversam ad Vitel-lium Hispaniam. odmah zatim saznalo se da se Hispanija okrenula k
Ne Aquitania quidem, quamquam ab lulio Cordo in Viteliju. Ni Akvitanija, premda ju je Julije Kordo
verba Othonis obstricta, diu mansit, nus-quam fides bio obavezao na odanost Otonu, ne ostade dugo u
aut amor: metu ac necessitate huc illuc muta- tom stanju. Nigdje ni vjernosti ni Ijubavi:
bantur. Eadem formido provinciam Narbonensem u strahu i nuždi sve se premetalo čas ovamo čas
ad Vitellium vertit, facili transitu ad proximos et onamo. Isti je strah Narbonsku Provinciju bacio u
validiores. Longinquae provinciae et quidquid naručje Vite-liju, jer je bilo lako prijeći k
armorum mari diri-mitur penes Othonem manebat, najbližimtf i moćnijima. Udaljene provincije i sva
non partium studio, sed erat grande momentum in oružana sila odvojena morem, ostala je u mkama
nomine urbis ac praetexto senatus, et occupaverat Otona, ne iz Ijubavi prema stranci, nego je golema
animos prior auditus. ludaicum exercitum važnost pridavana imenu Grada i izva-njem ugledu
Vespasianus, Syriae legiones Mucianus sacra- senata, a u srca se duboko usjekla vijest koju su
mento Othonis adegere; simul Aegyptus omnesque prvu čuli. Judejsku je vojsku zakleo na vjernost
versus Orientem provinciae nomine eius Otonu Vespazijan, sirijske legije Mucijan. U isto su
tenebantur. Idem Afri-cae obsequium, initio vrijeme pod njegovim imenom držani u pokornosti
Carthagine orto neque exspectata Vipstani Egipat i sve provin-cije na Istoku. Pokoma je bila i
Aproniani proconsulis auctoritate: Crescens Afrika nakon poticaja koji je dala Kartaga, ne
Neronis libertus (nam et hi malis temporibus čekajući na odluku prokonzula Vipstana
partem se Apronijana. Krescens, Neronov oslobođenik (i ovi
se naime u teška vremena učine dionicima državnih
49
Blaeso, Scaevino Paquio senatorius locus, qui su pod Klaudijem i Neronom bili pod-legli optužbi
repetundarum criminibus sub Claudio ac Nerone zbog pronevjere. Opraštajući im, odlučiše da
ceciderant: placuit ignoscentibus verso nomine, promjenom naziva u onom što je bila pohlepa
quod avaritia fuerat, videri maiestatem, cuius tum gledaju zakon o povredi veličanstva; iz tadašnje
odio etiam bonae leges peribant. mržnje prema tomu propadahu i dobri zakoni.
78. Istom darežljivošću pokuša pridobiti srca
gradova i provincija: Hispalcima i Emerićanima
78. Eadem largitione civitatum quoque ac dopusti primanja novih obitelji, Lingoncima u
provinciarum animos adgressus Hispalensibus et
cjelini dade rimsko građan-sko pravo, provinciji
Emeritensibus fami-liarum adiectiones, Lingonibus
Betici podari maurske općine. Nova su prava
universis civitatem Roma-nam, provinciae Baeticae
Kapadokiji, nova Africi bila više na ogled nego što
Maurorum civitates dono dedit;
su se imala održati. Sred tih postupaka, koji su se
nova iura Cappadociae, nova Africae, ostentui
opravdavali nuždom tranutačnih prilika i
magis quam mansura. Inter quae necessitate
predstojećim brigama, ne zaboravljajući ni tada na
praesentium rerum et instantibus curis excusata ne
Ijubavne strasti, po senatskoj odluci ponovo
tum quidem immemor amorum statuas Poppaeae
postavi kipove Popeje, a vladalo je uvjerenje da je
per senatus consultum repo-suit; creditus est etiam
razmišljao i o čašćenju uspomene na Nerona, u
de celebranda Neronis memoria agitavisse spe
nadi da primami svjetinu. 1 bilo je zaista onih koji
volgum alliciendi. Et fuere qui imagines Neronis
su službeno postavljali poprsja Neronova, a Otonu
proponerent; atque etiam Othoni quibusdam die-
su dapače nekih dana narod i vojnik, kao da mu
bus populus et miles, tamquam nobilitatem ac
žele uvećati dostojanstvo i čast, klicali kao Neronu
decus adstruerent, Neroni Othoni adclamavit. Ipse
Otonu. On se sam držao neodlučno, iz straha da
in suspenso tenuit, vetandi metu vel adgnoscendi
odbije ili iz stida da pri-hvati.
pudore.
50
levi gladio inermem Sarmatam (neque enim scuto Usto propadahu u dubok i mekan snijeg. Rimski
defendi mos est) comminus fodiebat, donec pauci, vojnik - okretan u kožnom oklopu, nasr-ćući
qui proelio superfuerant, paludibus abderentur. Ibi sulicom za bacanje ili kopljima, gdje je prilika
saevi-tia hiemis aut volnerum absumpti. Postquam zahti-jevala - lakim je mačem probadao
id Romae compertum, M. Aponius Moesiam nenaoružanu Sarmatu (nije im običaj braniti se
obtinens triumphali statua, Fulvus Aurelius et štitom), dok se nekolicina koja je bila preživjela
lulianus Tettius ac Numisius Lupus, legati bitku nije posakrivala u močvarama. Tamo izginuše
legionum, consularibus ornamentis donan-tur, laeto od žestoke zime ili od rana. Pošto se za to saznalo
Othone et gloriam in se trahente, tamquam et ipse u Rimu, Marko Aponije, upravljač Mezije, nada-
felix bello et suis ducibus suisque exercitibus rem ren je trijumfalnim kipom, Fulvo Aurelije i Julijan
publicam auxisset. Tetije, te Numizije Lup, legijski legati, konzulskim
odličjima, na veselje Otona, koji je slavu prisvajao
sebi, kao da je i sam uspješan u ratu, svojim
vojskovođama i svojim vojskama proširio državu.
80. Parvo interim initio, unde nihil timebatur, 80. U meduvremenu iz neznatna je povoda, odande
orta seditio prope urbi excidio fuit. Septumam odakle se nije očekivala nikakva bojazan, iskrsla
decumam co-hortem e colonia Ostiensi in urbem pobuna koja je gotovo upropastila Grad. Oton je
acciri Otho iusserat; bio zapovjedio da se iz ostijske kolonije u Grad
armandae eius cura Vario Crispino tribuno e dozove sedamnaesta kohorta. Briga za njezino
praetorianis data. Is quo magis vacuus quietis naoružanje povjerena je tri-bunu Variju Krispinu,
castris iussa exsequere-tur, vehicula cohortis jednom od pretorijanaca. Da izvrši zapovijedi što
incipiente nocte onerari aperto armamentario iubet. nesmetanije, dok je tabor na počinku, on zapovjedi
Tempus in suspicionem, causa in cri- da se kola kohorte natovare u sumrak pri otvo-
renoj oružarnici. Trenutak pobudi sumnju, povod
ispade
52
exitus consequuntur. Imus ad bellum. Num omnes više strasna negoli promišljena. Ćesto naime časne
nuntios palam audiri, omnia con-silia cunctis povode, ako pravo ne promisliš, slijede pogubne
praesentibus tractari ratio rerum aut occa-sionum poslje-dice. Spremamo se za rat. Zar razboritost ili
velocitas patitur? Tam nescire quaedam milites hitrost pri-lika dopuštaju da se sve vijesti javno
quam scire oportet: ita se ducum auctoritas, sic iznose, o svim odlu-kama raspravlja pred svima?
rigor dis-ciplinae habet, ut multa etiam centuriones Vojnici nešto treba da znaju, nešto i ne treba. Tako
tribunosque tantum iuberi expediat. Si, cur se održava ugled vojskovođa, tako čvrsta stega, te
iubeantur, quaerere singu-lis liceat, pereunte je probitaćno i da se mnogo toga zapov-jedi samo
obsequio etiam imperium intercidit. An et illic centurionima i tribunima. Kad bi pojedincima bilo
nocte intempesta rapientur arma? Unus alterve slobodno tražiti objašenjene za naredbe, s
perditus ac temulentus (neque enim plures nestankom poslušnosti propalo bi i ratno
consternatione proxima insanisse crediderim) zapovjedništvo. Zar će se i tamo u gluho doba noći
centurionis ac tribuni san-guine manus imbuet, grabiti oružje? Zar će jedan ili dvojica propalica i
imperatoris sui tentorium inrumpet? pijanaca (ne mogu povjerovati da ih je za
posljednje pobune pomahnitalo više) okaljati ruke
krvlju centuriona ili tribuna, provaliti u šator svoga
zapo-vjednika?
84. Vos quidem istud pro me: sed in discursu ac 84. Vi ste to, dabome, učinili za mene, ali u strci i u
tene-bris et rerum omnium confusione patefieri mraku i u sveopćoj pomutnji može se pojaviti i
occasio etiam adversus me potest. Si Vitellio et prilika protiv mene. Ako bi se Viteliju i njegovoj
satellitibus eius eligendi facultas detur, quem nobis zločinačkoj družbi dala mogućnost da biraju, kakav
animum, quas mentes impre- bi duh, kakve
trije. Govor završi time što se svakom pojedinom centur, quid aliud quam seditionem et discordiam
vojniku izbrojilo po pet tisuća novčića. Istom se opta-bunt? Ne miles centurioni, ne centurio tribuno
tada Oton usudi stupiti u tabor. Okruže ga tribuni i obsequa-tur, ut confusi pedites equitesque in
centurioni, odbacivši vojnička znamenja, proseći exitium ruamus. Parendo potius, commilitones,
otpust i milost. Vojnik osjeti prijekor, upokori se i quam imperia ducum scisci-tando res militares
stade sam zahtijevati smrtnu kaznu za kolovođe continentur, et fortissimus in ipso dis-crimine
pobune. exercitus est, qui ante discrimen quietissimus.
83. Premda je vladao metež i različita su bila Vobis arma et animus sit: mihi consilium et virtutis
raspolo-ženja u vojnika - jer su oni najpošteniji vestrae regimen relinquite. Paucorum culpa fuit,
tražili lijek za vla-dajuće bezakonje, a većina se duorum poena erit: ceteri abolete memoriam
svjetine, vesele zbog pobuna i vlasti koja joj se foedissimae noctis. Nec illas adversus senatum
umiljavala, preko nemira i pri-like za pljačku lakše voces ullus usquam exercitus audiat. Caput imperii
navodila na gradanski rat -, Oton računaše et decora omnium provinciarum ad poenam vocare
istovremeno da se carska vlast zadobivena zlo- non hercule illi, quos cum maxime Vitel-lius in nos
činstvom ne može uzdržati iznenadnom ciet, Germani audeant: ulline Italiae alumni et
zakonitošću i sta-rodrevnom strogošću, ali bijaše i Romana vere iuventus ad sanguinem et caedem
zabrinut nad opasnošću za Grad i nad pogibli za depoposce-rit ordinem, cuius splendore et gloria
senat, te naposljetku progovori ovako: »Ne dođoh sordes et obscurita-tem Vitellianarum partium
niti da raspalim vaše osjećaje na Ijubav prema praestringimus? Nationes ali-quas occupavit
meni, drugovi u omžju, niti da vam duh osokolim Vitellius, imaginem quandam exercitus habet,
na muževnost (jedno je i drugo naime uščuvano u senatus nobiscum est. Sic fit, ut hinc res publica,
punome sjaju), već dodoh da zatražim od vas inde hostes rei publicae constiterint. Quid? Vos
umjerenost u vašoj hrabrosti i pravu mjeru u pulcher-rimam hanc urbem domibus et tectis et
odanosti prema meni. Posljednji nemir nije nastao congestu lapidum stare creditis? Muta ista et
iz pohlepe ili mržnje koja je mnoge vojske inani^m)a intercidere ac repa-rari promisca sunt:
natjerala u razdor ni iz neposlušnosti ili straha od aeternitas rerum et pax gentium et mea cum vestra
opasnosti; potakla ga je prekomjerna vaša Iju-bav, salus incolumitate senatus firmatur. Hunc auspicato
53
a parente et conditore urbis nostrae institutum et a Njega, utemeljena i posvećena od oca i osnivača
regibus usque ad principes continuum et našega grada i, od kraljeva pa sve do državnih
immortalem, sicut a maioribus accepimus, sic prvaka, neprekidana i besmrtna, kako ga primismo
posteris tradamus; nam ut ex vobis senatores, ita ex od predaka tako ga pre-dajmo potomcima. Jer kako
senatoribus principes nascun-tur.' se od vas rađaju senatori, tako se od senatora
rađaju vladari.«
85. Et oratio ad perstringendos mulcendosque 85. Govor prikladan za kuđenje i smirivanje
militum animos et severitatis modus (neque enim vojničkih strasti i prava mjera u strogosti (bio je
in plures quam in duos animadverti iusserat) grate naime zapovjedio da se smrću ne kazne više negoli
accepta compositique ad praesens qui coerceri non dvojica) zahvalno su primljeni, te se privremeno
poterant. Non tamen quies urbi redierat: strepitus umiriše oni koji se nisu mogli zauzdati. Ipak se
telorum et facies belli, [et] militi-bus ut nihil in Gradu nije vratio mir: zveket oružja i slika i prilika
commune turbantibus, ita sparsis per domos rata, jer se vojnici, koji na okupu doduše ništa nisu
occulto habitu et maligna cura in omnes, quos remetili, rasuše po kućama, zakrabuljeni, s
nobilitas aut opes aut aliqua insignis claritudo pakosnom radoznalošću prema svima koje je
rumoribus obiecerat. Vitellianos quoque milites plemenitost ili bogatstvo ili kakva izvanredna slava
venisse in urbem ad studia partium noscenda izložila ogovara-nju. Mnogi su vjerovali da su i
plerique credebant: unde plena omnia suspicionum vitelijevski vojnici došli u grad da ispitaju
et vix secreta domuum sine formidine. Sed naklonost prema stranci: stoga je posvuda vladala
plurimum trepidationis in publico, ut quemque podozrivost i jedva je osamljenost kućnog ognjišta
nun-tium fama attulisset, animum voltumque pružala sigurnost od straha. No najviše strepnje na
conversis, ne dif- jav-nom mjestu: kako bi koju vijest nanijela
glasina, tako bi
misli željeli da imamo, što bi drugo poželjeli nego fidere dubiis ac parum gaudere prosperis
buntov-ništvo i razdor? 1 da se vojnik ne pokorava viderentur. Coacto vero in curiam senatu arduus
centurionu, centurion tribunu, te da u općem rerum omnium modus, ne contumax silentium, ne
neredu s konjaništvom i pješaštvom srnemo u suspecta libertas; et privato Othoni nuper atque
propast. Vojnički se poslovi, dru-govi po oružju, eadem dicenti nota adulatio. Igitur versare
sastoje više u pokoravanju nego li u ispi-tivanju sententias et huc atque illuc torquere, hostem et
zapovijedi vojskovođa, i u trenutku odluke naj- parricidam Vitellium vocantes, providentissi-mus
hrabrija je ona vojska koja je prije odlućne bitke quisque volgaribus conviciis, quidam vera probra
najhlad-nokrvnija. Vaše neka bude oružje i iacere, in clamore tamen et ubi plurimae voces, aut
srčanost, meni prepu-stite odluku i upravljanje tu-multu verborum sibi ipsi obstrepentes.
vašom hrabrošću. Skrivila je nekolicina, dvojica će
platiti kaznu; ostali utrnite sjećanje na
najsramotniju noć! I neka one riječi protiv senata 86. Prodigia insuper terrebant diversis auctoribus
nijedna vojska nigdje ne čuje! Glavu vlasti i diku vol-gata: in vestibulo Capitolii omissas habenas
svih provincija pozivati na kaznu ne bi se usudili, bigae, cui vic-toria institerat, erupisse cella lunonis
Herkula mi, ni oni koje upravo sada Vitelije diže na maiorem humana speciem, ; tatuam divi lulii in
nas - Germani. Zar bi ikoji hranjenici Italije i insula Tiberini amnis sereno et immoto die ab
rimska mladost zatražili da joj se izvrgne occidente in orientem conversam, pro-locutum in
krvoproliću stalež, kojega ugledom i slavom Etruria bovem, insolitos animalium partus, et plura
nadmašujemo prostotu i neuglednost vitelijevske alia rudibus saeculis etiam in pace observata, quae
stranke? Vitelije je zauzeo neke zemlje, ima neku nunc tantum in metu audiuntur. Sed praecipuus et
utvaru od vojske; s nama je senat. Tako se, eto.s cum praesenti exitio etiam futuri pavor subita
ove strane posta-vila država, s one neprijatelji inundatione Tiberis, qui immenso auctu proruto
države. Što? Vi vjerujete da najljepši ovaj Grad ponte sublicio ac strage obstantis molis refusus,
vrijedi zbog domova i krovova i gomile kamenja. non modo iacentia et plana urbis loca, sed secura
Svejedno je da li te nijeme i beživotne stvari eius modi casuum implevit. Rapti e publico
propadaju ili se obnavaljaju. Za vječnost vlasti i plerique, plures in tabernis et cubilibus intercepti.
svjetski mir i moj i vaš spas jamči sigurnost senata. Fames m volgus inopia quaestus et penuria alimen-
54
torum. Corrupta stagnantibus aquis insularum ne samo niska i ravna mjesta grada nego i ona koja
funda-menta, dein remeante flumine dilapsa. Utque su se smatrala sigurnima od takvih nepogoda.
primum vacuus a periculo animus fuit, id ipsum, Odvučeni su mnogi s ulice, još ih je više bilo
quod paranti expeditionem Othoni campus Martius zatečeno u daščarama i na posteljama. Kod puka
et via Flaminia, iter belli, esset obstmctum, a glad zbog oskudne zarade i nestašice namirnica;
fortuitis vel naturalibus causis in prodigium et temelji stambenih zgrada oštećeni stajaćim
omen imminentium cladium vertebatur. vodama, raspali se pošto se rijeka povukla. A čim
se duh oslobodio opasnosti, upravo to što su Otonu,
koji je spremao pohod, Martovo polje i Flaminijeva
87. Otho lustrata urbe et expensis bello consiliis, cesta - ratni put - bili zagrađeni izvrtalo se iz
quando Poeninae Cottiaeque Alpes et ceteri slučajnih ili pri-rodnih uzroka u kobno znamenje i
Galliarum aditus Vitellianis exercitibus predznak prijetećih nesreća.
claudebantur, Narbonensem Galliam adgredi statuit 87. Očistivši žrtvom pomirnicom Grad i
classe valida et partibus fida, quod reliquos odvagnuvši ratne osnove, Oton, budući da su
caesorum ad pontem Mulvium et saevitia Galbae vitelijevske vojske za-tvarale Peninske i Kotijske
Alpe i ostale prilaze Galijama, odluči krenuti na
Narbonsku Galiju s flotom, moćnom i odanom
stranci, jer je u odjele legije bio uvrstio one koji su
preživjeli krvoproliće kod Mulvijskoga mosta i
zbog bijesa Galbina bili zadržani u zatvoru,
pobudivši tako i
55
ratoris fratrem nec ut hostis. Igitur motae urbis Grad se stoga zabrinu. Nijedan stalež bez straha
curae; od pogibli. Prvaci senata - onemoćali od starosti i
nullus ordo metu aut periculo vacuus: primores lijeni zbog dugotrajna mira, plemstvo - mlitavo,
senatus aetate invalidi et longa pace desides, segnis odviklo od ratova, vitezovi - neiskusni u vojništvu;
et oblita bel-lorum nobilitas, ignarus militiae eques, koliko se više upirahu da sakriju i zataje plahost,
quanto magis occultare et abdere pavorem toliko očitije pokazivahu prepla-šenost. S druge
nitebantur, manifestius pavidi. Nec deerant e strane ne nedostajahu oni koji iz lude taštine
contrario qui ambitione stolida con-spicua arma, kupovahu sjajno oružje, krasne konje ili pak ras-
insignes equos, quidam luxuriosos apparatus kosan pribor za gozbe i dražila čulnosti kao
conviviorum et inritamenta libidinum ut sredstva za rat. Razboritima bijaše na pameti briga
instrumentum belli mercarentur. Sapientibus quietis za mir i državu. Oni najlakomisleniji i nezabrinuti
et rei publicae cura; za budućnost zanosili su se ispraznom nadom.
levissimus quisque et futuri improvidus spe vana Mnogi, koji zbog uzdrmana kredita bijahu zabrinuti
tumens; u miru, postadoše raspoloženi u nemir-nim
multi adflicta fide in pace anxii, turbatis rebus prilikama i najsigurniji u neizvjesnosti.
alacres et per incerta tutissimi. 89. No svjetina i narod, zbog prekomjerne
veličine carstva lišen brige za opće dobro, malo je
pomalo počeo osjećati ratne nevolje, jer je sav
89. Sed volgus et magnitudine {imperii) nimia novac bio namijenjen vojnicima, a uvećane su i
commu-nium curarum expers populus sentire cijene namirnica. Ove nevolje za Vindeksova
paulatim belli mala, conversa in militum usum prevrata nisu puk bile pogodile u jednakoj mjeri,
omni pecunia, intentis alimen-torum pretiis, quae jer je Grad bio siguran, a rat je bio ogranićen na
motu Vindicis haud perinde plebem adtriverant,
secura tum urbe et provinciali bello, quod
56
potius legionum quarn audaciam increpans, nulla nekoristan. Sazvavši potom skupštinu na kojoj je
Vitellii men-tione, sive ipsius ea moderatio, seu uzdizao dostojanstvo Grada i jednodušnu naklonost
scriptor orationis sibi metuens contumeliis in naroda i senata prema njemu, umjerenim se
Vitellium abstinuit, quando, ut in consiliis militiae riječima osvrne na vitelijevsku stranku, koreći
Suetonio Paulino et Mario Celso, ita in rebus većma nesvjesnost negoli drzovitost legija, ne
urbanis Galerii Trachali ingenio Othonem uti spominjući uopće Vitelija, ili stoga što mu je bila
crede-batur; et erant qui genus ipsum orandi svojstvena umjerenost ili se pisac govora, bojeći se
noscerent, crebro fori usu celebre et ad implendas za svoju glavu, uzdržao od uvreda spram Vite-lija.
populi aures latum et sonans. Clamor vocesque Vjerovalo se naime da se Oton koristi, kako u pita-
volgi ex more adulandi nimiae et falsae: quasi njima vojništva - Svetonijem Paulinom i Marijem
dictatorem Caesarem aut imperatorem Augustum Cel-zom, tako u gradskim poslovima -
prosequerentur, ita studiis votisque certabant, nec govorničkim darom Galerija Trahala. 1 bilo je
metu aut amore, sed ex libidine servitii, ut in zaista onih koji su prepoznali tu osobitu vrstu
familiis, privata cuique stimulatio et vile iam decus govora, glasovitu po čestoj upotrebi na Trgu,
publicum. Pro-fectus Otho quietem urbis curasque razvučenu i gromoglasnu kako bi ugodila ušima
imperii Salvio Titiano fratri permisit. naroda. Vika i pocikivanje svjetine po uobičajenu
ulagi-vanju pretjerani i neiskreni: kao da ispraćaju
diktatora Cezara ili imperatora Augusta, tako se
nadmetahu u iska-zivanju naklonosti i dobrih želja,
i to ne iz straha ili Iju-bavi nego iz težnje za
ropskom podložnošću. Kao kod kućnih robova, u
svakoga osoban poriv, a javna je čast izgubila već
svaku cijenu. Otputovavši, Oton povjeri mir Grada
i poslove uprave bratu Salviju Ticijanu.
LIBER SECVNDVS
provincije, te je kao sukob između legija i Galija
djelovao poput vanjskog rata. Otkako je naime
božanski August uspostavio vlast careva, rimski je
1. Struebat iam fortuna in diversa parte terrarum
narod ratovao daleko i na brigu ili diku pojedinca,
initia causasque imperio, quod varia sorte laetum
pod Tiberijem i Gajem države su se ticale samo
rei publicae aut atrox, ipsis principibus prosperum
opasnosti za mir, Skribonijanovi poku-šaji protiv
vel exitio fuit. Titus Vespasianus, e ludaea incolumi
Klaudija spriječeni su čim se za njih doznalo,
adhuc Galba missus a patre, causam profectionis
Neron je svrgnut više vijestima i govorkanjima
officium erga principem et maturam petendis
negoli oružjem. Sada su u borbu odvedene legije i
honoribus iuventam ferebat, sed volgus fingendi
brodovlja i -što se inače rijetko događalo -
avidum disperserat accitum in adoptionem. Materia
pretorijski i gradski vojnik, Istok i Zapad i sve
sermonibus senium et orbitas principis et intem-
snage s obiju strana stajahu u pozadini kao sredstvo
perantia civitatis, donec unus eligatur, multos
za dugotrajan rat, da se ratovalo pod drugim
destinandi. Augebat famam ipsius Titi ingenium
vojskovodama. Bilo je i onih koji su Otona, u
quantaecumque for-tunae capax, decor (or)is cum
trenutku kad je polazio na put, nagovarali da
quadam maiestate, prospe-rae Vespasiani res,
pričeka, zbog pobožna obzira prema još uvijek
praesaga responsa, et inclinatis ad cre-dendum
nepohranjemm svetim štitovima. Odbio je svako
animis loco ominum etiam fortuita. Ubi Corinthi,
oklijevanje, jer je po njegovu mnjenju ono bilo
Achaiae urbe, certos nuntios accepit de interitu
pogubno i Neronu. Nije mu dao mira ni Cecina koji
Galbae et aderant qui arma Vitellii bellumque
je prešao Alpe.
adfirmarent, anxius animo paucis amicorum
90. Uoči martovskih ida, povjerivši državu
adhibitis cuncta utrimque perlu-strat: si pergeret in
ocima, zao-stale novce od Neronovih dražbi, koji
urbem, nullam officii gratiam m alterius honorem
još nisu bili predani u carsku blagajnu, ustupi
suscepti, ac se Vitellio sive Othoni obsi-dem fore:
povratnicima iz progonstva -vrlo pravedan dar i
sin rediret, offensam haud dubiam victoris, sed
naizgled veličanstven, no, budući da je utjerivanje
incertam adhuc victoriam et concedente in partes
novca već i ranije žurno obavljeno, potpuno
57
patre filium excusatum. Sin Vespasianus rem Otonu; ako li se vrati, bit će to bez sumnje uvreda
publicam suscipe-ret, obliviscendum offensarum de za pobjednika, no budući da je pobjeda još uvijek
bello agitantibus. neizvjesna, a otac se pokorava stranci, sin je
ispričan. Kad bi Vespazijan pre-uzeo državnu vlast,
oni koji bi razmišljali o ratu morali bi zaboraviti na
uvrede.«
2. His ac talibus inter spem metumque iactatum 2. Dok se tim i takvim razmišljanjima borio izmedu
spes vicit. Fuere qui accensum desiderio Berenices nade i straha, nadvlada u njemu nada. Bilo je i
reginae ver-tisse iter crederent; neque abhorrebat a takvih koji su vjerovali da je krenuo natrag
Berenice iuvenilis animus, sed gerendis rebus raspaljen čežnjom za kraljicom Berenikom. 1
nullum ex eo impedimentum: doista, mladenačko srce ne bijaše hladno prema
laetam voluptatibus adulescentiam egit, suo quam Bereniki, no iz toga ne nastajaše nikakva zapreka
patris imperio moderatior. Igitur oram Achaiae et vodenju državnih poslova. U vedrom je uživanju
Asiae ac laeva maris praevectus, Rhodum et proveo mladost, umjereniji za svoje nego li za
Cyprum insulas, inde Syriam audentioribus spatiis očeve vla-davine. Provezavši se dakle uzduž obale
petebat. Atque illum cupido incessit adeundi Aheje i Azije i mora položena slijeva, hitaše na
visendique templum Paphiae Veneris, inclitum per otoke Rod i Cipar, a odatle smjelijim pravcem u
indigenas advenasque. Haud fuerit longum initia Siriju. Pritom ga obuze želja da posjeti i razgleda
religionis, templi ritum, formam deae (neque enim hram Pafske Venere, čuven među starosjediocima i
alibi sic habetur) paucis disserere. strancima. Neće biti preopširno ukratko razložiti
porijeklo bogoslužja, hramski obred, oblik božice
(drugdje se naime takvo što ne javlja).
DRUGA KNJIGA
3. Conditorem templi regem Aeriam vetus
1. Na suprotnom kraju svijeta sudbina je već memoria, quidam ipsius deae nomen id perhibent.
polagala prve temelje carske vlasti, koja je uz Fama recentior tradit a Cinyra sacratum templum
promjenjivu sreću bila plodonosna ili kobna za deamque ipsam concep-tam mari huc adpulsam;
državu, samim vladarima sretna ili pogubna. Tit sed scientiam artemque haruspi-cum accitam et
Vespazijan, kojega je otac poslao iz Judeje dok je Cilicem Tamiram intulisse, atque ita pac-tum, ut
Galba bio još živ, navodio je kao razlog putovanja familiae utriusque posteri caerimoniis praeside-
dužnost prema vladaru i mladost doraslu natje- rent. Mox, ne honore nullo regium genus
canju za državne službe, no svjetina, željna peregrinam stir-pem antecelleret, ipsa, quam
izmišljanja, raznijela je bila glas kako je pozvan na intulerant, sdentia hospites cessere: tantum
usvojenje. Građu za govorkanja pružahu starost Cinyrades sacerdos consulitur. Hostiae, ut quisque
vladareva i njegov život bez potomstva, te vovit, sed mares deliguntur: certissima fides
nestrpljivost gradana da određuju mnoge dok se ne haedorum fibris. Sanguinem arae obfundere
izabere jedan. Glasinu je uvećavala i narav samoga vetitum: pre-cibus et igne puro altaria adolentur,
Tita, dorasla kakvu mu drago visoku polo-žaju, nec ullis imbribus quamquam m aperto madescunt,
Ijupkost udružena s odredenim dostojanstvom, us- simulacrum deae non effigie humana, continuus
pjesi Vespanzijanovi, proročki odgovori, pa čak i orbis latiore initio tenuem in ambitum metae modo
slučaj-nosti, koje su lakovjerni duhovi držali za exsurgens, et ratio in obscuro.
znamenja. Kad je u Korintu, ahejskom gradu,
primio pouzdane vijesti o propasti Galbinoj, a
nazočni mu potvrdili oružani ustanak Vitelijev i rat, 4. Titus spectata opulentia donisque regum quaeque
duboko zabrinut, dozva nekolicinu prija-telja i alia laetum antiquitatibus Graecorum genus
promotri sve za i protiv: »Ako produži u grad, neće incertae vetustati adfingit, de navigatione primum
doživjeti nikakve zahvalnosti za iskaz štovanja consuluit. Pstquam pandi viam et mare prosperum
namijenjen drugomu i postat će taocem Viteliju ili accepit, de se per ambages interrogat caesis
58
compluribus hostiis. Sostratus (sacerdotis id nomen mu je put otvoren i more povoljno, postavi
erat), ubi laeta et congruentia exta magnisque dvosmisleno pitanje o sebi, davši poklati mnoge
consultis adnuere deam videt, pauca in prae-sens et žrtvene životinje. Kad Sostrat (bijaše to ime
solita respondens, petito secreto futura aperit. Titus svećenika) opazi povoljnu i skladnu utrobu i vidje
aucto animo ad patrem pervectus suspensis provin- da božica odobrava velike namisli, odgovori mu za
ciarum et exercituum mentibus ingens rerum trenutak s nekoliko uobičajenih riječi, a pošto bi
fiducia accessit. zamoljen da porazgovaraju nasamu, otkrije mu
Profligaverat bellum ludaicum Vespasianus, budućnost. Obodren, Tit doplovi k ocu, te
obpugna-tione Hierosolymorum reliqua, duro kolebljivim provincijama i vojskama pristupi kao
magis et arduo opere ob ingenium montis et moćna uzdanica uspjeha. Vespazijan bijaše judejski
pervicaciam superstitionis quam quo satis virium rat gotovo dovršio, preostalo je podsijedanje
obsessis ad tolerandas necessitates supe-resset. Jeruzalema, mučan i težak zadatak, više zbog
Tres, ut supra memoravimus, ipsi Vespasiano naravi brda i tvrdoglava praznovjerja, negoli što bi
legiones erant, exercitae bello; quattuor Mucianus opsjednutima pre-ostalo dovoljno sila da podnesu
obtine-bat in pace, sed aemulatio et proximi nevolje. U samoga Vespazijana - kako gore
exercitus gloria depulerat segnitiam, quantumque spomenusmo - bijahu tri legije, izvježbane u ratu.
illis roboris discrimina et labor, tantum his vigoris Četiri držaše Mucijan, u miru, no suparništvo i
addiderat integra quies et inexperti belli favor. slava susjedne vojske bila je odagnala mli-tavost i,
Auxilia utrique cohortium alarum-que et classes koliko su onima snagu uvećale pogibli i napor,
regesque ac nomen dispari fama celebre. toliko su ovima čilosti ulili nepomućeni mir i želja
za ne-okušanim ratom. U jednoga i drugoga
pomoćne čete sastavljene iz kohorata i ala, te flote i
kraljevi i slavno ime na nejednaku glasu.
59
6. Antequam Titus adventaret, sacramentum raspusnosti, preko vrlina, preko naslada, kakva je
Othonis acceperat uterque exercitus, praecipitibus, već u koga bila narav.
ut adsolet, nuntiis et tarda mole civilis belli, quod 6. Prije negoli je došao Tit, zakletvu je Otonu bila
longa concordia quietus Oriens tunc primum položila jedna i druga vojska, zbog brzih - kako to
parabat. Namque olim vali-dissima inter se civium već obično biva - vijesti i trome sile građanskoga
arma in Italia Galliave viribus Ocddentis coepta; et rata, na koji se u dugotrajnoj slozi miran Istok tada
Pompeio, Cassio, Bruto, Antonio, quos omnes trans prvi put spremaše. Jer, nekadašnji najsilovitiji
mare secutum est civile bellum, haud prosperi građanski ratovi u Italiji ili Galiji započeti su
exitus fuerant; auditique saepius in Syria ludaea- snagama Zapada; i Pompej, Kasije, Brut, Antonije,
que Caesares quam inspecti. Nulla seditio koje je sve građanski rat pratio preko mora, nisu
legionum, tan-tum adversus Parthos minae, vario imali sretna svršetka, a u Siriji i Judeji češće se
eventu; et proximo civili bello turbatis aliis čulo za Cezare nego što su se mogli vidjeti.
inconcussa ibi pax, dein fides erga Galbam. Mox, Nikakve pobune legija, samo prijetnje Partima s
ut Othonem ac Vitellium scelestis armis res promjenjivim uspjehom; i za posljednjega
Romanas raptum ire volgatum est, ne penes ceteros građanskoga rata, dok su se drugi uskomešali,
imperii praemia, penes ipsos tantum servitii ondje vladaše nepomućen mir, potom odanost
necessitas esset, fremere miles et vires suas prema Galbi. Uskoro - kad se proširio glas da Oton
circumspicere: septem legiones statim et cum i Vitelije zlocinačkim oružjem žele prigrabiti
ingentibus auxiliis Syria Iudaeaque; rimsku vlast - da drugima ne dopadnu pogodnosti
inde continua Aegyptus duaeque legiones, hinc vlasti, a njima samo teret podložnosti, vojnik stade
Cappado-cia Pontusque et quidquid castrorum negodovati i ogledati svoje snage. »Sedam im je
Armeniis praetendi-tur; Asia et ceterae provinciae legija odmah pri ruci, te Sirija i Judeja s jakim
nec virorum inopes et pomoćnim četama, u neposrednoj blizini Egipta s
dvjema legijama, s ove strane Kapadokija i Pont, i
svi oni tabori što se protežu po Armenijama, Azija i
ostale provincije nimalo oskudne u Ijudstvu i
bogate u novcu, sve otočje što ga opasuje more, pa
i pučina sama,
60
tunc servus e Ponto sive, ut alii tradidere, libertinus slobodnjak iz Italije, vješt kitari i pjesmi, te mu je
ex Italia, citharae et cantus peritus, unde illi super zbog toga, pored sličnosti u licu, bilo to lakše krivo
similitu-dinem oris propior ad fallendum fides, povjerovati. Pošto mu se pridružise prebjezi, koje
adiunctis deserto-ribus, quos inopia vagos je kao bijedne skitnice podmitio silnim obećanjima,
ingentibus promissis conruperat, mare ingreditur; krene na more. Jaka ga oluja baci na otok Kitno,
ac vi tempestatum Cythnum insulam detrusus et gdje neke voj-nike koji su s Istoka išli na dopust
militum quosdam ex Oriente commeantium prihvati, a one koji mu uskratiše poslušnost dade
adscivit vel abnuentes interfici iussit, et spoliatis pobiti, te, oplijenivši trgovce, naoruža najsnažnije
negotia-toribus rhancipiorum valentissimum među robovima. 1 centuriona je Si-zenu, koji je u
quemque armavit. Centurionemque Sisennam ime sirijske vojske pretorijancima nosio desnice -
dextras, concordiae insignia, Syriaci exercitus znamenja sloge - iskušao različitim spletkama, dok
nomine ad praetorianos ferentem variis artibus Sizena, preplašen, potajno ne napusti otok i, bojeći
adgresuss est, donec Sisenna clam relicta insula se nasilja, ne pobježe. Na to se proširi strah; mnogi
trepidus et vim metuens aufugeret. Inde late terror: se, privučeni slavom imena, digoše u želji za
multi ad celebritatem nominis erecti rerum prevratom i u mržnji ovome sadašnjem stanju.
novarum cupidine et odio praesentium. Gliscentem Glasinu, koja je iz dana u dan rasla, dokinu slučaj.
in dies famam fors discussit. 9. Provinciju je Galatiju i Pamfiliju Galba bio
povjerio na upravu Kalpurniju Asprenatu. Za
pratnju su mu dodi-jeljene dvije troveslarke iz
9. Galatiam ac Pamphyliam provincias Calpurnio mizenske flote s kojima prispje na otok Kitno. 1
Asprenati regendas Galba permiserat. Datae e
nije nedostajalo onih koji su pozivali tri-jerarhe u
classe Misenensi duae triremes ad prosequendum,
ime Nerona. Pretvarajući se da je žalostan i
cum quibus Cythnum insulam tenuit; nec defuere
zazivajući odanost svojih nekadašnjih vojnika,
qui trierarchos nomine Neronis accirent. Is in
molio ih je da ga dovedu do Sirije ili Egipta. Bilo
maestitiam compositus et fidem suorum quondam
iz kolebljivosti, bilo varkom, trijerarsi ga uvjeriše
militum invocans, ut eum in Syria aut Aegypto
da im valja razgovarati s
sisterent, orabat. Trierarchi, s{eu) nutantes
vojnicima i da će se, pošto se sa svima cohortes et equitum vexilla cum legione prima, ac
sporazumiju, vra-titi. No Asprenatu je sve vjerno deforme insuper aimlium, duo milia gladiatorum,
dojavljeno. Na njegovo je hrabrenje osvojen brod i sed per civilia arma etiam severis ducibus
ubijen onaj, tko god da je bio. Glava čudnovatih usurpatum. His copiis rector additus Annius Gallus,
očiju i kose i mrka pogleda preni-jeta je u Aziju, a cum Vestricio Spurinna ad occupandas Padi ripas
odatle u Rim. praemissus, quoniam prima consi-liorum frustra
10. U Gradu, nesložnom i zbog čestih smjena ceciderant, transgresso iam Alpes Caecina, quem
vladara raspetom između slobode i bezakonja, i sisti intra Gallias posse speraverat. Ipsum Othonem
neznatne su pojave izazivale velike pokrete. Vibije comitabantur speculatorum lecta corpora cum
Krispo, koji se zbog imutka, moći i govorničkog ceteris prae-toriis cohortibus, veterani e praetorio,
dara prije ubrajao među znamenite negoli medu classicorum ingens numerus nec illi segne aut
plemenite, pozivaše na istragu pred senatom Anija corroptum luxu iter, sed lorica ferrea usus est et
Fausta, pripadnika viteškog staleža, koji se u ante signa pedes ire, horridus, incomptus famaeque
Neronovo vrijeme bavio prokazivanjima. Nedavno dissimilis.
naime, za Galbine vladavine, oci bijahu zaklju-čili
12. Blandiebatur coeptis fortuna, possessa per mare
da se ispitaju pamice tužitelja. Ta se odluka senata
et naves maiore Italiae parte penitus usque ad
različito provodila i - kako bi se pojavio već koji
initium mari-timarum Alpium, quibus temptandis
bogat ili siromašan okrivljenik - kao nedjelotvorna
adgrediendaeque pro-vinciae Narbonensi Suedium
ili važeća, zadržavala se još uvijek kao sredstvo
Clementem, Antonium No-vellum, Aemilium
zastrašivanja. 1 tako se Krispo osobnim utjecajem
Pacensem duces dederat. Sed Pacensis per
zauzeo da uništi prokazivača svojega brata, te je
licentiam militum vinctus, Antonio Novello nulla
naveo velik dio senata da zatraže da se nebranjen i
auc-toritas: Suedius Clemens ambitioso imperio
nesaslušan izruči na smrtnu kaznu. Nasu-prot, kod
regebat, ut adversus modestiam disdplinae
drugih, okrivljeniku ništa nije toliko koristilo
corruptus, ita proeliorum avidus. Non Italia adiri
koliko prevelika moć tužitelja. Predlagahu da se
62
nec loca sedesque patriae vide-bantur: tamquam mjesta domovine: kao da se radi o tuđim obalama i
externa litora et urbes hostium urere vastare rapere, neprijatelj-skim gradovima - paljenje, pustošenje,
eo atrocius, quod nihil usquam provisum adversum pljačkanje, to strašnije što se nigdje nisu poduzele
metus. Pleni agri, apertae domus; occursantes nikakve mjere protiv strahota: puna polja, otvorene
domini iuxta coniuges ac liberos securitate pacis et kuće; posjednici koji su ih sa ženama i djecom
belli malo circumveniebantur. Maritimas tum Alpes presretali ispunjeni osjećajem sigur-nosti mira
tenebat procurator Marius Maturus. Is concita bivahu zatečeni ratnom nesrećom. Primorskim je
gente (nec deest iuventus) arcere provinciae finibus tada Alpama upravljao prokurator Marije Matur.
Othonianos intendit, sed primo impetu caesi Podi-gavši narod (a mladeži sposobne za oružje ne
disiectique montani, ut quibus temere collectis, non nedostaje), on nakani odbiti od međa provincije
castra, non ducem noscitantibus neque in victoria otonovce, no u prvom okršaju gorštaci su potučeni
decus esset neque in fuga flagitium. i razbijeni: kao u onih koji se nasumce saberu, a ne
znaju ni za vojnu službu ni za vojskovođu, niti je
časti u pobjedi niti sramote u bijegu.
13. Razdražen tom bitkom, Otonov vojnik iskali
13. Inritatus eo proelio Othonis miles vertit iras in svoj bijes na gradiću Albintimiliju. Ta u bici
municipium Albintimilium. Quippe in acie nihil nikakva plijena, siromašni mještani, bezvrijedno
praedae, inopes agrestes et vilia arma; nec capi oružje, a ne mogahu se ni pohvatati, Ijudi, brzonogi
poterant, pernix genus et gnari locorum; sed i vični mjestu! No pohlepa je utažena stradanjima
calamitatibus insontium expleta avaritia. Auxit nedužnih. Ogorčenje je uvećala sjajnim primjerom
invidiam praeclaro exemplo femina Ligus, quae žena Ligurka, koja je sakrila sina, a budući da su
filio abdito, cum simul pecuniam occultari vojnici bili uvjereni da zajedno s njim prikriva
odjeli konjanika s prvom legijom i, povrh svega, milites credidissent eoque per cruciatus
dvije tisuće gladijatora - sramotna pomoć, koju su interrogarent, ubi filium occuleret, uterum
međutim u građanskim ratovima koristili i ozbiljni ostendens latere respondit, nec ullis deinde
vojskovode. Za upravitelja ovim četama postavljen terroribus aut morte constantiam vocis egre-giae
je Anije Gal, te je s Vestricijem Spurinom poslan mutavit.
naprijed da zaposjedne obale Pada, budući da su se 14. Imminere provinciae Narbonensi in verba
izjalovile prvotne osnove, pošto je Cecina bio već Vitellii adactae classem Othonis trepidi nuntii
prešao Alpe, a on se nadao da ga može zaustaviti Fabio Valenti attu-lere; aderant legati coloniarum
unutar Galija. Samoga Otona pratili su izabrani auxilium orantes, duas Tungrorum cohortes,
uhode s preostalim pretorijskim kohortama, islu- quattuor equitum turmas, univer-sam Trevirorum
ženi pretorijanci i velik broj mornara. A njegov put alam cum lulio Classico praefecto misit, e quibus
ne bijaše ni spor ni okaljan razvratom: nosio je pars in colonia Foroiuliensi retenta, ne omnibus
željezni oklop i pješice išao pred bojnim copiis in terrestre iter versis vacuo mari classis
znakovima, čupav, zapu-šten, nenaličan glasu o adcelera-ret. Duodecim equitum turmae et lecti e
sebi. cohortibus adversus hostem iere, quibus adiuncta
12. Pothvatu se osmjehivala sreća, jer je Ligurum cohors, vetus loci aimlium, et quingenti
zahvaljujući moru i brodovlju bio zaposjeo veći dio Pannonii, nondum sub signis. Nec mora proelio:
Italije sve do pod-nožja primorskih Alpa. Za sed acies ita instructa, ut pars classicorum mixtis
njihovo je osvajanje i napad na Narbonsku paganis in colles mari propinquos exsurgeret,
Provinciju bio odredio vojskovođe Svedija quantum inter colles ac litus aequi loci praeto-
Klemensa, Antonija Novela i Emilija Pacenzisa. rianus miles expleret, in ipso mari ut adnexa classis
No Pacenzisa su razuzdani vojnici bacili u okove. et pugnae parata conversa et minaci fronte
U Antonija Novela ne bijaše nikakva ugleda. praetenderetur:
Svedije Klemens zapo-vijedaše težeći za Vitelliani, quibus minor peditum vis, in equite
omiljenošću u vojnika, ali bijaše, uspr-kos robur, Alpinos proximis iugis, cohortes densis
popustljivosti u održavanju stege, željan bitaka. ordinibus post equitem locant. Trevirorum turmae
Činilo se da se ne ide na Italiju niti na krajeve i obtulere se hosti incaute, cum exciperet contra
63
veteranus miles, simul a latere saxis urgeret apta ad se neprijatelju neoprezno, jer ih sprijeda
iaciendum etiam paganorum manus, qui sparsi inter dočekivaše vete-ranski vojnik, a s boka
milites, strenui ignavique, in vic-toria idem istovremeno kamenjem napadaše za bacanje
audebant. Additus perculsis terror invecta in terga opremljena četa mještana, koji, razmješteni medu
pugnantium classe: ita undique clausi, deletaeque vojnicima, srčani i malodušni, u pobjedi
omnes copiae forent, ni victorem exercitum pokazivahu istu odvažnost. Preplašene, još veći
attinuisset obscurum noctis, obtentui fugientibus. strah zahvati kad ih u bici s leđa napade brodovlje.
Tako su opkoljeni sa svih strana, i sve bi čete bile
uništene da pobjedničku vojsku nije bila zadržala
noćna tmina koja je bjeguncima poslu-žila kao
15. Nec Vitelliani quamquam victi quievere: accitis zaklon.
auxi-liis securum hostem ac successu rerum 15. Ni vitelijevci, premda pobijeđeni, ne mirovahu:
socordius agentem invadunt. Caesi vigiles, perrupta dozvavši pomoćne čete napadnu neprijatelja koji se
castra, trepidatum apud naves, donec sidente osje-ćao sigurnim i zbog uspjeha postao
paulatim metu, occupato iuxta colle defensi, mox nepažljiviji. Posječeni su stražari, probijen nasip,
inrupere. atrox ibi caedes, et Tungrarum cohortium nasta strka kod brodova, dok, kako je strah malo-
praefecti sustentata diu acie telis obruuntur. Ne pomalo jenjavao, ne zaposjedoše obližnji brežuljak,
Othonianis quidem incruenta victoria fuit, quorum odbiše napad, a potom navališe. Usli-jedi strašan
improvide secutos conversi equites circumvenere. pokolj, a zapovjednike tungarskih kohorata, pošto
Ac su dugo vremena uspijevali održati bojni red, zaspe
kiša strijela. Ali ni otonovci ne dodoše do pobjede
bez krvi, jer one od njih koji se nesmotreno dadoše
u potjeru
64
qui Pacarium frequentabant, nudus et auxilii inops i ale.« 1 iznenada im se promijeni raspoloženje. Ne
balineis interficitur; trucidati et comites. Capita ut nastupiše ipak otvorenom silom; izabraše čas
hostium ipsi interfectores ad Othonem tulere; pogodan za zasjedu:
neque eos aut Otho praemio adfecit aut puniit pošto se razidoše oni koji ga posjećivahu, ubiju
Vitellius, in multa conluvie rerum maioribus Pakarija, pri kupanju, gola i bespomoćna. Poklani
flagitiis permixtos. su i pratioci. Glave, kao da pripadaju
neprijateljima, sami ubojice donesoše Otonu, no
niti ih Oton nagradi niti ih kazni Vitelije; u velikom
17. Aperuerat iam Italiam bellumque metežu događaja izmiješaše se s još većim
transmiserat, ut supra memoravimus, ala Siliana, sramotnim djelima.
nullo apud quemquam Othonis favore, nec quia 17. Izložila je već napadu Italiju i ovamo
Vitellium mallent, sed longa pax ad omne prebacila rat, kako gore spomenusmo, Silijeva ala,
servitium fregerat faciles occupantibus et melio- jer ni u koga ne bijaše Ijubavi prema Otonu, a nisu
ribus incuriosos. Florentissimum Italiae latus, voljeli ni Vitelija, već je dugotrajan mir učinio
quantum inter Padum Alpesque camporum et Ijude popustljivima prema sva-kom ropstvu,
urbium, armis Vitel-lii (namque et praemissae a spremnima da ih bilo koji pridobiju i neza-
Caecina cohortes advenerant) tenebatur. Capta brinutima za to tko je od njih bolji. Najbogatiji dio
Pannoniorum cohors apud Cremonam; Italije, sva polja i gradove između Pada i Alpa,
intercepti centum equites ac mille classici inter držala je Vitelijeva vojska (pristigle su naime bile i
Placentiam Ticinumque. Quo successu Vitellianus kohorte koje je uputio Cecina). Zarobljena je
miles non iam flu- kohorta Panonaca kod Kre-mone, pohvatano
stotinu konjanika i tisuću mornara iz-među
Placencije i Ticina. Zbog ovoga uspjeha vitelijev-
skoga vojnika ne zaustavljahu više ni rijeka ni
obale. Izazivaše
opkoliše konjanici što se okrenuše. 1 kao da je mine aut ripis arcebatur; inritabat quin etiam
sklopljeno primirje, da ne bi odavde brodovlje, Batavos Transrhenanosque Padus ipse, quem
odande konjaništvo nanosilo nenadan strah, repente contra Pla-centiam transgressi raptis
vitelijevci se vratiše u Antipol, gradić Narbonske quibusdam exploratoribus ita ceteros terruere, ut
Galije, otonovci u Albingaun, u unu-trašnjosti adesse omnem Caecinae exercitum trepidi ac falsi
Ligurije. nuntiarent.
16. Korziku i Sardiniju i ostale otoke susjednoga 18. Certum erat Spurinnae (is enim Placentiam
mora glas o pobjedničkoj floti zadrža u Otonovoj obtine-bat) necdum venisse Caecinam et, si
stranci. No Korziku gotovo upropasti propinquaret, coer-cere intra munimenta militem
nepromišljenost prokuratora Dekuma Pakarija, koja nec tris praetorias cohortes et mille vexillarios cum
pri tolikoj silini rata nije nimalo mogla utjecati na paucis equitibus veterano exercitui obicere. Sed
krajnji ishod, a za nj bijaše pogubna:jer, iz mržnje indomitus miles et belli ignarus correptis sig-nis
prema Otonu odlučio je poduprijeti Vitelija vexillisque ruere et retinenti duci tela intentare,
snagama Korza - ništavnom pomoći, da mu se i spretis centurionibus tribumsque: [qui] pro{di)
posrećilo. Sazvavši prvake otoka, otkrije svoju Othonem et acci-tum Caecinam clamitabant. Fit
osnovu, a one koji mu se usudiše proturječiti - temeritatis alienae comes Spurinna, primo coactus,
Klaudija Piriha, trijerarha tamošnjih liburnskih mox velle simulans, quo plus auctoritatis inesset
brodova i Kvincija Certa, rimskoga viteza - dade consiliis, si seditio mitesceret.
ubiti. Zastrašeni njihovom smrću, oni koji su bili 19. Postquam in conspectu Padus et nox
nazočni, kao i nesvjesna gomila neukih koja se adpetebat, vallari castra placuit. Is labor urbano
povela za strahom drugih, zakleše se na vjernost militi insolitus con-tundit animos. Tum
Viteliju. No, kad Pakarije poče novačiti i vetustissimus quisque castigare credu-litatem
nepokorne Ijude mučiti vojničkim dužnostima, suam, metum ac discrimen ostendere, si cum exer-
ovima omrznu neuobičajeni napor te stadoše citu Caecina patentibus campis tam paucas
razmišljati o svojoj slabosti: »0vo što nastavaju jest cohortes cir-cumfudisset. Iamque totis castris
otok, i daleko je Germanija i sila legija. Brodovlje modesti sermones, et inserentibus se centurionibus
je poharalo i opljačkalo čak i one koje štite kohorte tribunisque laudari provi-dentia ducis, quod
65
coloniam virium et opum validam robur ac sedem razboritost vojskovođe što je koloniju, moćnu u
bello legisset. Ipse postremo Spurinna, non tam oružanoj sili i sredstvima, bio izabrao kao čvrsto
culpam exprobrans quam rationem ostendens, uporište za rat. Naposljetku sam Spurina, ne koreći
relictis exploratoribus ceteros Placentiam reduxit ih toliko zbog krivice, koliko ukazujući na razbo-
minus turbidos et imperia accipientes. Solidati ritost, ostavivši uhode, povuče ostale u Placenciju,
muri, propugna-cula addita, auctae turres, provisa manje buntovne i prijemčive za zapovijedi.
parataque non arma modo, sed obsequium et Pojačani su bedemi, prizidani grudobrani, povišeni
parendi amor, quod solum illis partibus defuit, cum tornjevi; povela se briga ne samo o pripremi oružja
virtutis haud paeniteret. nego i o pokornosti i Ijubavi spram poslušnosti, a
to je bilo jedino što je nedostajalo onoj stranci, jer
hrabrosti nije bilo zamjerke.
20. At Caecina, velut relicta post Alpes saevitia 20. A Cecina, kao da je iza Alpa ostavio okrutnost i
ac licentia, modesto agmine per Italiam incessit. razuzdanost, stupao je s pokornom povorkom kroz
Ornatum ipsius municipia et coloniae in superbiam Ita-liju. U njegovoj su nošnji municipiji i kolonije
trahebant, quod versicolori sagulo, bracas, vidjeli oholost, jer se u šarenom ogrtaču, obučen u
barbarum tegumen, indutus togatos adloqueretur. hlače - odi-jelo barbara - obraćao onima u togi; a i
Uxorem quoque eius Saloninam, quamquam in na njegovu ženu Saloninu - stoga što je ponosito
nullius iniuriam insignis equo ostroque veheretur, jahala na grimizom pokri-venom konju, iako nikom
tamquam laesi gravabantur, insita mortalibus nije nanosila nepravde - Ijutili su se kao da su
natura recentem aliorum felicitatem acrioribus povrijeđeni, po urođenoj Ijudskoj naravi da
oculis introspicere modumque fortunae a nullis novonastali uspjeh drugih promatraju oštrijim
magis exigere, okom, a stupanj sreće ne prosuduju ni po kome
više negoli po
dapače Batavce i Prekorajnce upravo Pad, te ga quam quos in aequo videre. Caecina Padum
iznenada preplivaše nasuprot Placencije, pohvataše transgressus, temptata Othonianorum fide per
nekoje uhode i tako zastrašiše ostale da preplašeni i conloquium et promissa, isdem petitus, postquam
zava-rani dojavljivahu kako je sva vojska Cecinina pax et concordia speciosis et inri-tis nominibus
već tu. iactata sunt, consilia curasque in obpugna-tionem
18. Jasno bijaše Spurini (on naime upravljaše Placentiae magno terrore vertit, gnarus, ut initia
Placencijom) da Cecina još nije došao, a stade li se belli provenissent, famam in cetera fore.
primicati, da mu valja držati vojnika unutar 21. Sed primus dies impetu magis quam veterani
utvrđenja i tri pretorijske kohorte i tisuću exer-citus artibus transactus: aperti incautique
veksilaraca s nekolicinom konjanika ne izlagati muros subiere, cibo vinoque praegraves. In eo
veteranskoj vojsci. Ali vojnik, nepokoran i neis- certamine pulcherrimum amphitheatri opus, situm
kusan u ratu, pograbivši bojne znakove i zastave., extra muros, conflagravit, sive ab obpugnatoribus
stade nasrtati i vojskovođi, koji ga pokušavaše incensum, dum faces et glandes et mis-silem ignem
zadržati, prijetiti oružjem, ne obazirući se na in obsessos iaculantur, sive ab obsessis, dum
centurione i tribune. Vikahu da se izdaje Oton i da retorta ingerunt. Municipale volgus, pronum ad
je pozvan Cecina: Spurina se pri-druži tudoj suspicio-nes, fraude inlata ignis alimenta credidit a
lakomislenosti, isprva prinuđen, potom gra-deći se quibusdam e vicinis coloniis invidia et
da je suglasan, kako bi se njegovi savjeti što više aemulatione, quod nulla in Italia moles tam capax
uvažavali, ako se pobuna smiri. foret. Quocumque casu accidit, dum atrociora
19. Pošto je Pad bio na vidiku, a noć se metuebantur, in levi habitum, reddita securitate,
približavala, odlučiše utvrditi tabor. Taj napor, tamquam nihil gravius pati potuissent, maerebant.
nepoznat gradskom vojniku, slomi prkos. Oni Cete-rum multo suorum cruore pulsus Caecina, et
najstariji počeše tada prekora-vati svoju nox parandis operibus absumpta. Vitelliani pluteos
lakomislenost, ukazivati na zastrašujuću opas-nost cratesque et vineas subfodiendis muris
ako Cecina s vojskom na otvorenim poljima opkoli protegendisque obpugnatoribus, Otho-niani sudes
tako malobrojne kohorte. 1 već su se po čitavu et immensas lapidum ac plumbi aerisque moles
taboru čuli smjemi razgovori, a kad se u njih perfringendis obruendisque hostibus expediunt.
počeše upletati centur-ioni i tribuni, stala se hvaliti
66
Utrimque pudor, utrimque gloria, et diversae opsjedatelja, otonovci kolce i goleme hrpe
exhortatio-nes hinc legionum et Germanici kamenja, olova i mjedi za rušenje i zasipanje
exercitus robur, inde urbanae militiae et neprijatelja. Na obje strane ponos, na obje strane
praetoriarum cohortium decus attol-lentium; illi ut slavoljublje i razli-čita hrabrenja: jedni uzdizahu
segnem et desidem et circo ac theatris cor-ruptum čvrstinu legija i germanske vojske, drugi junaštvo
militem, hi peregrinum et externum increpabant. gradske vojske i pretorijskih koho-rata. Oni ga
Simul Othonem ac Vitellium celebrantes ismjehivahu kao mlitava i lijena vojnika, is-
culpantesve ube-rioribus inter se probris quam kvarena cirkom i kazalištem, ovi kao tudina i
laudibus stimulabantur. stranca. Sla-veći i kudeći istovremeno Otona i
Vitelija, poticahu se međusobno obilatije pogrdama
nego pohvalama.
22. Vixdum orto die plena propugnatoribus moenia,
22. Jedva što se razdanilo, a zidine pune branitelja,
fulgentes armis virisque campi: densum legionum
polja blještava od naoružanih muževa: zbijena
agmen, sparsa auxiliorum manus altiora murorum
povorka legija i prorijeđen odio pomoćnih četa
sagittis aut saxis incessere, neglecta aut aevo f]uxa
stadoše napadati strijelama ili kamenjem više
comminus adgredi, ingerunt desuper Othoniani pila
dijelove zidina, udarati izbliza na nebranjene i
librato magis et certo ictu adversus temere
trošne. Saspu odozgo otonovci snažnijim i
subeuntes cohortes Germanorum, cantu truci et
odmjerenijim udarcima strijele na kohorte
more patrio nudis corporibus super umeros scuta
Germana ko je su se nepromišljeno primicale uz
quatientium. Legionarius pluteis et cratibus tectus
strašan urlik i, po pradjedovskom običaju, nagih
subruit muros, instruit aggerem, molitur portas:
tjelesa, mašući štitovima iznad ramena. Legionar,
contra praeto-
zaštićen zaslonima i pleterima, stade potkapati
zidove, graditi nasip, razbijati
67
adversam Padi ripam repente effudit. Turbata ibi brodovima na suprotnu obalu Pada gladijatore i
Vitellianorum auxilia, et cete-ris Cremonam nenadano ih pustio s uzde. Poplašene su ondje
fugientibus caesi qui restiterant. Sed repressus pomoćne čete vitelijevaca i, dok su drugi bježali u
vincentium impetus, ne novis subsidiis firmati Kremonu, oni koji su se oduprli bili su pobijeni.
hostes fortunam proelii mutarent. Suspectum id No, navala je pobjednika suspregnuta da^nepri-
Othonia-nis fuit, omnia ducum facta prave jatelji, ojačani svježim pričuvama, ne bi okrenuli
aestimantibus. Cer-tatim, ut quisque animo bojnu sreću. Sumnjivo je to bilo otonovcima koji
ignavus, procax ore, Annium Gallum et Suetonium su sve čine vojskovođa krivo prosuđivali. Takmeći
Paulinum et Marium Celsum - nam eos quoque se - kako je već tko bio u srcu kukavica, drznik na
Otho praefecerat - variis criminibus incesse-bant. jezku - stadoše razli-čitim optužbama napadati
Acerrima seditionum ac discordiae incitamenta, Anija Gala, Svetonija Paulina i Marija Celza - i
interfectores Galbae, scelere et metu vecordes, njih je naime za zapovjednike bio postavio Oton.
miscere cuncta, modo palam turbidis vocibus, Najljući huškači na pobunu i prevrat -ubojice
modo occultis ad Othonem litteris; qui humillimo Galbe - izbezumljeni zbog zločina i iz straha,
cuique credulus, bonos metuens trepidabat, rebus počeše posvuda izazivati metež, čas javno,
prosperis incertus et inter buntovničkim riječima, čas pota]nim pismima
Otonu, koji je - lako-vjeran prema onima
najpodlijima, bojeći se čestitih - bio u stalnom
strahu, neodlučan u uspjesima, a odvažniji sred
vrata. Sa suprotne strane pretorijanci izbace uz adversa melior. Igitur Titianum fratrem accitum
velik lom upravo za to pripremljeno mlinsko bello praeposuit.
kamenje goleme težine. Dio je napadača zatrpan, 24. Interea Paulini et Celsi ductu res egregie
dio prostrijeljen i iskr-vario ili izranjen. Kako je gestae. Angebant Caecinam nequiquam omnia
plašljiva žurba uvećavala hrpu oborenih, tako su coepta et senes-cens exercitus sui fama. Pulsus
žešće bili ranjavani sa zidina, te se povukoše, Placentia, caesis nuper auxiliis, etiam per
narušivši slavan glas o svojoj stranci. A Cecina, iz concursum exploratorum, crebra magis quam digna
srama zbog nepromišljeno započete opsade, da ne memoratu proelia, inferior, propinquante Fabio
bi ismijan zbog neuspjeha sjedio u istom taboru, Valente, ne omne billi decus illuc concederet, reci-
prešavši ponovno Pad, žurno krene prema perare gloriam avidius quam consultius properabat.
Kremoni. Na polasku mu se predadoše Turulije Ad duodecimum a Cremona (locus Castorum
Cerijal s mnoštvom mornara i Julije Brigantik s vocatur) fero-cissimos auxiliarium imminentibus
nekolicinom konjanika, ovaj zapovjed-nik ale, viae lucis occultos com-ponit: equites procedere
rođen među Batavcima, onaj primipilar i vrlo bli- longius iussi et inritato proelio sponte refugi
zak Cecini jer je u Germaniji vodio centurije. festinationem sequentium elicere, donec insidiae
23. Saznavši za put neprijatelja, Spurina javi preko coorirentur. Proditum id Othonianis ducibus, et
pisama -Aniju Galu da je Placencija obranjena, što curam peditum Paulinus, equitum Celsus sumpsere.
se dogodiho i što sprema Cecina. Gal je vodio prvu Ter-tiae decimae legionis vexillum, quattuor
legiju u pomoć Placenciji, ne uzdajući se u auxiliorum co-hortes et quingenti equites in sinistro
malobrojnost kohorata i sumnjajući da će duže locantur; aggerem viae tres praetoriae cohortes altis
vremena izdržati opsadu i silu ger-manske vojske. ordinibus obtinuere;
Kad sazna da je Cecina odbijen i da kreće na dextra fronte prima legio incessit cum duabus
Kremonu, teškom mukom zauzda legiju, koja se u auxiliaribus cohortibus et quingentis equitibus:
strasti za bitkom gotovo pobunila, i smjesti se u super hos e praetorio auxiliisque mille equites,
Bedri-jaku. To je mjestance, poznato dosad cumulus prosperis aut subsidium laborantibus,
Rimljanima i zlo-sretno zbog dvaju poraza, ducebantur.
smješteno između Verone i Kremone.
Istih se dana nedaleko Kremone uspješno borio 25. Antequam miscerentur acies, terga
Marcije Macer. Odvažni je naime Marcije preveo vertentibus Vi-tellianis, Celsus doli prudens
68
repressit suos: Vitelliani temere exsurgentes iz zasjede - kako se Celzo malo-pomalo povlačio, a
cedente sensim Celso longius secuti ultro in oni ga sveudilj pratili -sami od sebe padnu u
insidias praecipitantur; nam a lateribus cohortes, zamku. Kohorte naime prodriješe s bokova, legije
legionum adversa frons, et subito discursu terga im se suprotstaviše s čela, a konjanici, u
cinxerant equites. Signum pugnae non statim a iznenadnom zaokretu, opkoliše ih s leđa. Znak za
Suetonio Paulino pediti datum; cunctator natura et bitku Svetonije Paulin nije pješaku dao odmah:
cui cauta potius consilia cum ratione quam oklijevalo po prirodi, tako da mu se više dopadahu
prospera ex casu placerent, compleri fossas, aperiri oprezne i promiš-Ijene odluke negoli povoljne
campum, pandi aciem iubebat, satis cito incipi slučajnosti, zapovijedaše da se popune jarci,
victoriam ratus, ubi provisum foret, ne vincerentur. pročisti polje, raširi bojni red, misleći da je za
Ea cunctatione spatium Vitellianis datum in vineas pobjedu dovoljno kad se unaprijed povede briga da
nexu traducum impeditas refugiendi; et modica ne budu pobijeđeni. Tim je zatezanjem
silva adhaere-bat, unde rursus ausi promptissimos vitelijevcima dana prilika da pobjegnu u vinograde,
praetorianorum equi-tum interfecere. volneratur rex neprohodne od ispreple-tenih loza, a bio je u blizini
Epiphanes, impigre pro Othone pugnam ciens. i šumarak iz kojega su se ponovo osmjelili ubijati
najodvažnije od pretorijskih ko-njanika. Ranjen je
kraljević Epifan dok je neumorno poticao bitku za
Otona.
nevolja. Stoga dozva brata Ticijana i postavi ga za 26. Tum Othonianus pedes erupit: protrita
zapovjednika u ratu. hostium acie versi in fugam etiam qui
24. U međuvremenu pod vodstvom Paulina i Celza subveniebant; nam Caecina non simul cohortes, sed
ratni su pothvati tekli nadasve uspješno. Cecinu su singulas acciverat, quae res in proelio
tištali svi jalovi pokušaji i izblijedjela slava trepidationem auxit, cum dispersos nec usquam
njegove vojske: odbijen od Placencije, pošto su mu validos pavor fugientium abriperet. Orta et in
nedavno sasječene pomoćne čete, pa i nakon castris seditio, quod non universi ducerentur:
okršaja uhoda — bitaka većma čestih negoli vinctus praefectus castro-rum lulius Gratus,
dostojnih spomena - pao je prilično nisko, te je s tamquam fratri apud Othonem mili-tanti
približavanjem Fabija Valensa, da ne bi sva vojna proditionem ageret, cum fratrem eius, lulium Fron-
počast dopala ovomu, žurio povrathi slavan glas, s tonem tribunum, Othoniani sub eodem crimine
više strasti negoli razboritosti. Na dvanaestom vinxis-sent. Ceterum ea ubique formido fuit apud
miljokazu od Kre-mone (položaj se zove mjestom fugientes occursantes, in acie pro vallo, ut deleri
Kastora), u šumarcima uz cestu posakriva cum universo exercitu Caecinam potuisse, ni
najratobornije vojnike pomoćnih četa. Konjanici su Suetonius Paulinus recep-tui cecinisset, utrisque in
imali krenuti dalje, izazvati bitku, povući se partibus percrebruerit. Timuisse se Paulinus ferebat
svojevoljno i izmamiti žurbu progonitelja, dok ne tantum insuper laboris atque itineris, ne Vitellianus
navale oni iz zasjede. Ta je tajna odana otonovskim miles recens e castris fessos adgrederetur et
vojskovo-dama, te nadzor nad pjesacima preuze perculsis nullum retro subsidium foret. Apud
Paulin, nad konja-nicima Celzo. Odio trinaeste paucos ea ducis ratio probata, in volgus adverso
legije, četiri kohorte po-moćnih četa i pet stotina rumore fuit.
konjanika smjeste slijeva, nasip ceste u dubokom
poretku zaposjedoše pretorijske kohor-te, s desnoga
se čela postavi prva legija s dvije pomoćne kohorte
i pet stotina konjanika. Povrh ovih vodili su i tisuću 27. Haud proinde in damnum Vitellianos in
konjanika iz pretorija i pomoćnih četa da okrune metum compulit quam ad modestiam composuit,
uspjeh ili budu zaklon u nevolji. nec solum apud Caecinam, qui culpam in militem
25. Prije negoli se vojske pograbiše, dok su conferebat, seditioni magis quam proelio paratum:
vitelijevci grnuli u bijeg, Celzo, znajući za varku, Fabii quoque Valentis copiae (iam enim Ticinum
zaustavi svoje. Vitelijevci, nepromišljeno ustajući venerat) posito hostium con-temptu et recuperandi
decoris cupidine reverentius et aequalius duci
69
parebant. Gravis alioquin seditio exarserat, quam nije se naime pristojalo prekidati slijed Cecininih
altiore initio (neque enim rerum a Caecina pot-hvata. Kohorte Betavaca - za koje smo
gestarum ordinem interrumpi oportuerat) repetam. ispripovjedili da su se za Neronova rata odvojile od
Co-hortes Batavorum, quas bello Neronis a quarta četrnaeste legije i da su se, kad su kretale u
decima legione digressas, cum Britanniam peterent, Britaniju, čuvši za Vitelijev usta-nak, u općini
audito Vitel-lii motu in civitate Lingonum Fabio Lingonaca pridružile Fabiju Valensu - nad-meno su
Valenti adiunctas ret-tulimus, superbe agebant, se ponašale, i kako bi se približile kojem šatoru,
ut,,cuius(que) legionis tentoria accessissent, tako bi se hvalisale da su zauzdale vojnike
coercitos a se quartadecimanos, ablatam Neroni četrnaeste legije, otele Neronu Italiju i da je sva
Italiam atque omnem belli fotunam in ipsorum ratna sreća u nji-hovim rukama. Uvredljivo je to
manu sitam iactantes. Contumeliosum id militibus, bilo za vojnike, bolno za vojskovođu. Pošto je
acerbum duci; conrupta iurgiis rixis disciplina; ad stega bila narušena rječkanjima i svađama, Valens
postre-mum Valens e petulantia etiam perfidiam najposlije iza raspuštenosti naslućivaše i izdaju.
suspectabat. 28. Stoga, pošto mu je bilo dojavljeno da je
odbijena ala Treveraca i da Otonova flota
28. Igitur nuntio adlato pulsam Trevirorum alam opkoljava područje Tungara
Tun-grosque a classe Othonis et Narbonensem
Galliam circu-
26. Tada nahrupi otonovski pješak: satrvši neprija- miri, simul cura socios tuendi et militari astu
teljski bojni red, nagna u bijeg i one koji su cohortes tur-bidas ac, si una forent, praevalidas
pritjecali u pomoć. Cecina naime nije bio dispergendi, partem Batavorum ire in subsidium
istovremeno dozvao sve kohorte, nego jednu po iubet. Quod ubi auditum vol-gatumque, maerere
jednu, a to je uvećalo strku u bici, budući da ih je socii, fremere legiones. Orbari se for-tissimorum
raspršene i nigdje dovoLjno snažne trgao strah virorum auxilio; veteres illos et tot bellorum
bjegunaca. Nasta i u taboru pobuna, jer nisu svi victores, postquam in conspectu sit hostis, velut ex
povedeni u bitku: bačen je u okove zapovjednik acie abduci. Si provincia urbe et salute imperii
tabora Julije Grat, pod izlikom da je zbog brata koji potior sit, omnes illuc sequerentur; sin victoriae
se borio kod Otona poticao izdaju, budući da su i [sanitas, sustenta-culum] columen in Italia
njegova brata, tribuna Julija Frontona, otonovci verteretur, non abrumpendos ut corpori
okovali pod istom optužbom. Uostalom posvuda je validissimos artus.
vladala takva strava -kod bjegunaca, kod onih koji
se suprotstavljahu, u boj-nom redu, pred nasipom - 29. Haec ferociter iactando, postquam immissis
da se u objema strankama pro-nio glas kako se lictori-bus Valens coercere seditionem coeptabat,
Cecina mogao uništiti sa svom vojskom da ipsum inva-dunt, saxa iaciunt, fugientem
Svetonije Paulin nije bio zatrubio na uzmak. Paulin sequuntur. Spolia Galliarum et Viennensium
je tvrdio kako se plašio da ih, povrh tolika napora i aurum, [et] pretia laborum suorum, occultare
puta, vitelijevski vojnik, svjež iz tabora, ne clamitantes, direptis sarcinis tabernacula ducis
napadne umorne i da im, budu li suzbijeni, ne ipsamque humum pilis et lanceis rimabantur; nam
preostane straga nikakve zaštitnice. Kod nekolicine Valens servili veste apud decurionem equitum
ova je razumna odluka vojsko-vođe naišla na tegebatur. Tum Alfenus Varus praefectus
odobravanje, kod svjetine na zlobno ogo-varanje. castrorum, deflagrante paulatim seditione, addit
27. Taj gubitak ne natjera vitelijevce toliko u strah consilium, vetitis obire vigilias centurioni-bus,
koliko ih obrati na poslušnost, ne samo kod Cecine, omisso tubae sono, quo miles ad belli munia cietur.
koji krivicu svaljivaše na vojnika, spremnijega na Igitur torpere cuncti, circumspectare inter se
pobunu negoli na bitku. 1 čete Fabija Valensa (već attoniti et id ipsum, quod nemo regeret, paventes:
je naime bio pristigao u Ticin) odbaciše prezir silentio patientia, postremo precibus ac lacrimis
prema neprijatelju i, u želji da povrate čast, veniam quaerebant. Ut vero deformis et flens et
smjemije se i jednodušnije počeše pokoravati praeter spem incolumis Valens processit, gaudium
vojskovođi. Teška je uostalom pobuna bila planula miseratio favor: versi in laetitiam, ut est volgus
i nju ću od samoga početka naknadno upotpuniti: utroque immodicum, laudantes gratantesque
70
circumdatum aquilis signisque in tribunal ferunt. je već svjetina u jednom i drugom neumjerena, uz
Ille utili moderatione non supplicium cuiusquam pohvale i čestitke, okruže ga orlovima i bojnim
poposcit, ac, ne dissimulans suspectior foret, znakovima i ponesu na tribunal. Prikladnom
paucos incusavit, gnarus civi-libus bellis plus umjerenošću on ne zatraži smrtne kazne ni za koga,
militibus quam ducibus licere. a da u pretvaranju ne bi bio odveć sumnjiv, okrivi
nekolicinu, svjestan da je u građanskim ratovima
više dopušteno vojnicima negoli vojskovođama.
30. Do onih koji su utvrđivali tabor kod Ticina
30. Munientibus castra apud Ticinum de adversa stigla je vijest o nesretnoj Cecininoj bici, i pobuna
Caeci-nae pugna adlatum, et prope renovata se gotovo obnovila, jer su mislili da su zbog varke i
seditio, tamquam fraude et cunctationibus Valentis oklijevanja Valensova bili izostali iz bitke: stadoše
proelio defuissent: nolle requiem, non exspectare odbijati počinak, ne čekajući na vojskovođu
ducem, anteire signa, urgere signiferos; rapido koracati pred zastavama, tje-rati zastavnike. U
agmine Caecinae iunguntur. Improspera Valentis brzoj se povorci pridruže Cecini. Nepo-voljan
fama apud exercitum Caecinae erat: expositos se bijaše glas o Valensu kod Cecinine vojske: tužili su
71
disseruit: exercitum Vitellii universum advenisse, misli kako je u vođenju rata, općenito gledajući,
nec multum virium a tergo, quoniam Galliae žurba korisna neprijateljima, zatezanja njima.
tumeant et deserere Rheni ripam inrupturis tam Čitava je Vitelijeva vojska pristigla i nema mnogo
infestis nationibus non conducat: Britannicum snaga u pozadini, jer Galije kipte, a napuš-tati
militem hoste et mari distineri; Hispanias armis obalu Rajne naočigled tako neprijateljskih naroda
non ita redundare; provin-ciam Narbonesem koji prijete da provale ne bi bilo svrsishodno;
incursu classis et adverso proelio con-tremuisse; britanskog vojnika zaokuplja neprijatelj i razdvaja
clausam Alpibus et nullo maris subsidio trans- more; Hispanije ne obiluju tolikom oružanom
padanam Italiam atque ipso transitu exercitus silom; Narbonska se Provin-cija potresla od straha
vastam; non frumentum usquam exercitui, nec zbog nasrtaja brodovlja i nesretne bitke; zatvorena
exercitum sine copiis je Alpama i bez ikakve pomoći s mora prekopadska
Italija, a uz to i samim prelaskom vojske
opustošena; nigdje žita za vojsku, a vojska se bez
živeža
se što su toliko malobrojniji bili izloženi retineri posse; iam Germanos, quod genus militum
neokrnjenim sna-gama neprijatelja, uzdižući apud hostes atrocissimum sit, tracto in aestatem
istovremeno u ulagivanju, ne bi li tako i sebe bello fluxis cor-poribus mutationem soli caelique
opravdali, jačinu onih koji su nadolazili da kao haud toleraturos. Multa bella impetu valida per
pobijeđeni i kukavice ne ostanu prezreni. 1 premda taedia et moras evanuisse. Contra ipsis omnia
je raspolagao većim snagama - gotovo je udvo- opulenta et fida, Pannoniam Moesiam Delma-tiam
stručen bio broj legija i pomoćnih četa u Valensa - Orientem cum integris exercitibus, Italiam et caput
Ijubav je vojnika ipak naginjala Cecini, pored remm urbem senatumque et populum, numquam
dobrostivosti nje-gova srca - po čemu su ga držali obscura nomina, etiam (si) aliquando obumbrentur;
pristupačnijim, i zbog mladenačke dobi, vitka stasa publicas pri-vatasque opes et immensam pecuniam,
i neke bezrazložne omiljelo-sti. Iz toga se razvi inter civiles discor-dias ferro validiorem; corpora
suparništvo među vojskovođama: ru-gahu se - militum aut Italiae sueta aut aestibus; obiacere
Cecina Valensu kao podloj rugobi, ovaj njemu kao flumen Padum, tutas viris murisque urbes, e quibus
taštom naduvenku. Ipak, prikrivši mržnju, slijedili nullam hosti cessuram Placentiae defen-sione
su isti probitak, bacajući na Otona u čestim exploratum: proinde duceret bellum, paucis diebus
pismima pogrde, bez obzira na njegovo oproštenje, quartam decimam legionem, magna ipsam fama,
dok se vojskovođe Otonove stranke suzdržavahu Moesicis (cum) copiis adfore: tum rursus
od prijekora prema Vite-liju, iako je za to bilo deliberaturum et, si proelium placuisset, auctis
prebogate grade. viribus certaturos.
31. Doista, prije njihove smrti - kojom je Oton
stekao izvanredan, Vitelije vrlo sramotan glas - 33. Accedebat sententiae Paulini Marius Celsus;
vladao je manji strah od Vitelijevih kukavičkih idem placere Annio Gallo, paucos ante dies lapsu
naslada negoli od Otono-vih vrlo žestokih strasti. equi adflicto, missi, qui consilium eius
Zastrašujuću sliku i mržnju prema ovomu uvećalo sciscitarentur, rettulerant. Otho pronus ad
je i ubojstvo Galbe; s druge strane, početak rata decertandum; frater eius Titianus et praefectus
onomu nitko nije pripisivao u krivnju. Vite-lije je praetorii Proculus, imperitia properantes, fortunam
trbuhom i grlom sramotio samoga sebe, Otona et deos et numen Othonis adesse consiliis, adfore
smatrahu zbog rasipništva, okrutnosti i drskosti conatibus testabantur, neu quis obviam ire
pogibelj-nijim za državu. sententiae auderet, in adulationem concesserant.
Pošto su se združile Cecinine i Valensove čete, Postquam pugnari placitum, interesse pugnae
kod vitelijevaca ne bijaše više nikakva krzmanja; imperatorem an seponi melius foret dubitavere.
svim se silama željahu ogledati. Oton je premišljao Paulino et Celso iam non adversantibus, ne
da li je bolje otezati ratom ili okušati sreću. principem obiectare periculis viderentur, idem illi
32. Tada Svetonije Paulin, smatrajući da je deterio-ris consilii auctores perpulere, ut Brixellum
dostojan glasa o sebi, po kojem se u ono vrijeme concederet ac dubiis proeliorum exemptus summae
nitko ne držaše iskusnijim u vojništvu, reče da rerum et imperii se ipsum reservaret. Is primus dies
72
Othonianas partes adfli-xit; namque et cum ipso u Briksel, ukloni pogibelji bitaka i sačuva za
praetoriarum cohortium et spe-culatorum vrhovnu iržavnu i vojnu vlast. Taj prvi dan unesreći
equitumque valida manus discessit, et rema- otonovsku stranku: jer, s njim se udalji snažna četa
nentium fractus animus, quando suspecti duces et pretorijskih kohorata, uhoda i konjanika, a
[utj Otho, cui uni apud militem fides, dum et ipse slomljena je i srčanost onih koji su ostali, budući
non nisi militibus credit, imperia ducum m incerto da su vojskovođe bili sumnjivi, a Oton - koji je
reliquerat. jedini kod vojnika uživao povjerenje, a i sam nije
34. Nihil eorum Vitellianos fallebat, crebris, ut in vjerovao nikomu doli vojnicima - o zapovjed-
civili bello, transfugiis; et exploratores cura diversa ništvu se vojskovođa nije izjasnio.
sciscitandi 34. Ništa od ovoga vitelijevcima ne ostajaše
nepoznato zbog mnoštva prebjega - kao što to već
biva u građan-skom ratu -, a uhode, na zadatku da
se propitaju za zbivanja
73
post Vestricius Spurinna iussu Othonis, relicto zapovijedi Otonovoj pristigne s kohortama u
Placentiae modico praesidio, cum cohortibus pomoć Vestricije Spurina, pošto je u Placenciji
subvenit. Dein Flavium Sabinum consulem ostavio neznatnu posadu. Potom pošalje Oton
designatum Otho recto-rem copiis misit, quibus Flavija Sabina, budućeg konzula, za upravitelja
Macer praefuerat, laeto milite [et] ad mutationem četama kojima je zapovi-jedao Macer, dok se
ducum et ducibus ob crebras seditio-nes tam vojnik radovao smjeni vojskovođa, a vojskovođe
infestam militiam aspernantibus. odbijali vojnu službu, tako opasnu zbog čestih
pobuna.
37. Invenio apud quosdam auctores, pavore belli 37. Nalazim kod nekih pisaca da je, zbog straha
seu fastidio utriusque principis, quorum flagitia ac od rata ili zbog gnušanja prema obama vladarima,
dedecus apertiore in dies fama noscebantur, kojih su gado-sti i nepoštenje u sve otvorenijem
dubitasse exercitus, govorkanju iz dana u
74
novorumque morum reputatio longius tulit: nunc se zbog nesposobnosti vladara. No, razmatranje me
ad rerum ordinem venio, je starih i novih odnošaja predaleko odvelo: sada
pri-lazim na tok zbivanja.
39. Profecto Brixellum Othone honor imperii 39. Pošto je Oton krenuo u Briksel, carsko je
penes Titianum fratrern, vis ac potestas penes dosto-janstvo bilo u brata mu Ticijana, stvarna
Proculum praefec-tum; Celsus et Paulinus, cum vlast u rukama prefekta Prokula. Celzo i Paulin,
prudentia eorum nemo ute-retur, inani nomine budući se njihovom raz-boritošću nitko nije
ducum alienae culpae praetendeban-tur; tribuni koristio, ispraznim su imenom vojsko-vode služili
centurionesque ambigui, quod spretis meliori- kao pokriće tuđe krivice. Tribuni i centurioni
75
Vitellianarum le-gionum acies sine trepidatione: brojniji otonovci ne nagaze uz nasip. Ona ih
etenim quamquam vicino hoste aspectus armorum isukanim mačevima prisili da se odbijeni povrate i
densis arbustis prohibebatur. Apud Othonianos opet prihvate bitke. U vitelijevskih legija bojna
pavidi duces, miles ducibus infensus, mixta vrsta uređena, bez plašljive žurbe; jer, premda je
vehicula et lixae, et praeruptis utrimque fossis via neprijatelj bio u neposred-noj blizini, pogled na
oružje priječili su gusti vinogradi. Kod otonovaca:
preplašeni vođe, vojnik ogorčen na voj-skovode,
izmiješana zaprežna kola i konjušari, te cesta,
nepouzdani, jer su, pošto su odbačeni oni čestitiji, quieto quoque agmini angusta, circumsistere alii
do utjecaja došli oni najgori. Vojnik vatren, ali ipak signa sua, quaerere alii; incertus undique clamor
takav da je više volio prigovarati na zapovijedi adcurrentium volitantiumque: ut cuique audacia vel
vojskovođa negoli ih sprovoditi. Odlučiše formido, in primam postremamve aciem
pomaknuti tabor na četvrtu milju od Bedrijaka tako prorumpebant aut relabebantur.
nevješto da ih je, premda je bilo pro-Ijetno doba
godine, a uokolo toliko rijetka, mučila osku-dica 42. Attonitas subito terrore mentes falsum
vode. Tamo su stali premišljati o bici, dok je Oton gaudium in languorem vertit, repertis qui
preko pisama zahtijevao da požure, a vojnici ga descivisse a Vitellio exerci-tum ementirentur. Is
molili da kao zapovjednik bude nazočan bici. rumor ab exploratoribus Vitellii dispersus, an in
Većina je tražila da se dozovu čete što su boravile ipsa Othonis parte seu dolo seu forte sur-rexerit,
preko Pada. 1 jednako se tako ne može prosuditi parum compertum. Omisso pugnae ardore Otho-
što je bilo najbolje učiniti, kao ni da li je bilo niani ultro salutavere; et hostili murmure excepti,
najgore ono što su učinili. pleris-que suorum ignaris quae causa salutandi,
40. Kao da su krenuli ne u bitku nego na vojni metum proditio-nis fecere. Tum incubuit hostium
pohod, uputiše se prema ušću rijeke Pada i Adue, acies integris ordinibus, robore et numero
udaljenom odande šesnaest milja. Dok su Celzo i praestantior: Othoniani, quamquam dispersi
Paulin odbijali da vojnika, umorna od puta i pauciores fessi, proelium tamen acriter sumpsere.
opterećena prtljagom, izlažu neprijatelju koji neće Et per locos arboribus ac vineis impeditos non una
propustiti da ih, lakše naoružan i odmakao jedva pugnae facies: comminus eminus, catervis et cuneis
četiri milje, ne napadne, bilo neuređene u povorci con-currebant. In aggere viae conlato gradu
bilo raspršene na utvrdivanju nasipa, Ticijan i corporibus et umbonibus niti, omisso pilorum iactu
Prokul, svjesni da bi mogli biti nadvladani gladiis et securibus galeas loricasque perrumpere:
razboritim raz-lozima, stadoše se pozivati na pravo noscentes inter se, ceteris conspicui in eventum
vrhovnog zapovjed-ništva. Pojavio se doduše hitri totius belli certabant.
jahač Numidanin s oštrim nalozima kojima je
Oton, spočitavajući vojskovođama lijenost,
zapovijedao da se krene u odluku, zlovoljan zbog 43. Forte inter Padum viamque patenti campo
odlaganja i nestrpljiv u očekivanju. duae legiones congressae sunt, pro Vitellio
41. Istoga dana dodoše k Cecini, koji je bio unaetvicensima, cui cognomen Rapaci, vetere
zaokupljen gradnjom mosta, dva tribuna gloria insignis, e parte Othonis prima Adiutrix, non
pretorijskih kohorata tražeći razgovor s njime. ante in aciem deducta, sed ferox et novi decoris
Spremao se saslušati uvjete i uzvratiti im odgovor, avida. Primani stratis unaetvicensimanorum
kad li žurni uhode dojaviše da je neprijatelj tu. principiis aquilam abstulere; quo dolore accensa
Prekinut je govor tribuna, i zbog toga je ostalo legio et impulit rursus primanos, interfecto Orfidio
nepo-znato jesu li se latili varke, izdaje ili kakva Benigno legato, et plurima signa vexillaque ex
časna nauma. Cecina otpusti tribune, odjaha u tabor hostibus rapuit. A parte alia propulsa quintanorum
i nađe da-je po zapovijedi Fabija Valensa dat znak impetu tertia decima legio, circumventi plurium
za bitku i da je vojnik pod oružjem. Dok su legije adcursu quartadecimani. Et ducibus Othonis iam
kockom određivale poredak u povorci, konjanici pridem profugis Caecina ac Valens subsidiis suos
provališe i, čudnovato je reći, zahva-Ijujući firmabant. Accessit recens auxilium, Varus Alfenus
prisebnosti Italske legije odvraćeni su da ih malo- cum Batavis, fusa gladiatorum manu, quam navi-
76
bus transvectam oppositae cohortes in ipso flumine Cecina i Valens pričuvama stadoše ojačavati svoje.
truci-daverant: ita victores latus hostium invecti. Stiže i svježa pomoć: Var Alfen s Batavcima, pošto
je raz-bijena četa gladijatora, koja se prevezla
brodovima i koju su u samoj rijeci pobile kohorte
što su joj se suprotstavile. Tako pobjednici
napadoše bok neprijatelja.
zbog strmih jaraka s obiju strana, uska i za mirnu 44. Et media acie perrupta fugere passim
povorku. Jedni se stadoše okupljati oko svojih Othoniani, Bedriacum petentes. Immensum id
bojnih zna-kova, drugi - tražiti ih. Odasvud spatium, obstructae strage corporum viae, quo plus
nerazumljiva vika onih koji su pritrčavali i caedis fuit: neque enim civilibus bellis capti in
oblijetali; kako je u koga bilo odvaž-nosti ili straha, praedam vertunutur. Suetonius Paulinus et Licinius
tako je prodirao u prvu ili uzmicao u po-sljednju Proculus diversis itineribus castra vitavere. Vedium
bojnu vrstu. Aquilam tertiae decimae legionis lega-tum irae
42. Iznenadnom stravom zapanjene duhove varava militum inconsultus pavor obtulit. Multo adhuc die
je radost učinila mlitavim, jer su se našli neki koji vallum ingressus clamore seditiosorum et fugacium
su lagali da se vojska odmetnula od Vitelija. Jesu li cir-cumstrepitur; non probris, non manibus
taj glas pro-širili Vitelijevi uhode ili se pojavio u abstinent; deser-torem proditoremque increpant,
samoj Otonovoj stranci varkom ili slučajem, ne zna nullo proprio crimine eius, sed more volgi suum
se pouzdano. Okanivši se žara bitke otonovci quisque flagitium aliis obiectan-tes. Titianum et
štoviše i pozdraviše protivnike. Dočekani su Celsum nox iuvit, dispositis iam excubiis
neprijateljskim mrmljanjem, a budući da i većina compressisque militibus, quos Annius Gallus
njihovih drugova nije bila svjesna što je razlog consilio pre-cibus auctoritate flexerat, ne super
pozdravljanju, pobudiše strah od izdaje. Tada cladem adversae pugnae suismet ipsi caedibus
navali neprijateljska vojska u snažnim bojnim saevirent: sive finis bello venisset seu resumere
redovima, čvršća i brojnija: otonovci se, iako arma mallent, unicum victis in con-sensu
raspršeni, malobrojniji, umorni, ipak vatreno levamentum. Ceteris fractus animus: praetorianus
prihvatiše bitke. A po zemljištu, neprohodnom od miles non virtute se, sed proditione victum
drveća i vinograda, slika bitke ne biwr jedinstvena: fremebat: ne Vitellianis quidem incruentam fuisse
udarahu se izbliza, izdaleka, u hrpama i Ui-novima. victoriam, pulso equite, rapta legionis aquila;
Na nasipu ceste: čovjek na čovjeka, tijelom na superesse cum ipso Othone militum quod trans
tijelo, štitom o štit; netom izbacivši koplja, Padum fuerit, venire Moesicas legio-nes, magnam
mačevima i sjekirama stadoše razbijati kacige i exercitus partem Bedriaci remansisse; hos certe
oklope. Poznavajući se međusobno, naočigled nondum victos et, si ita ferret, honestius in acie pe-
ostalima, borili su se za ishod čitava rata. rituros. His cogitationibus truces aut pavidi
43. Neočekivano se između Pada i ceste na extrema desperatione ad iram saepius quam in
otvorenom polju sukobiše dvije legije, za Vitelija formidinem sti-mulabantur.
dvadeset prva, kojoj nadimak bijaše Neodoljiva,
znamenita po staroj slavi, na Otonovoj strani prva, 45. At Vitellianus exercitus ad quintum a Bedriaco
Pomoćnica, koja ranije nije vodena u borbu, ali lapidem consedit, non ausis ducibus eadem die
ratoborna i željna prvog odliko-vanja. Vojnici prve obpugna-tionem castrorum; simul voluntaria
legije, posjekavši prednje redove dva-desetprve deditio sperabatur:
legije, oteše orla. Raspaljena bolom zbog tog sed expeditis et tantum ad proelium egressis
događaja, legija odbi ponovo vojnike prve legije i munimentum fuere arma et victoria. Postera die
ubivši legata Orfidija Benigna, ugrabi velik broj haud ambigua Otho-niani exercitus voluntate et,
bojnih znakova i zastava od neprijatelja. Na dmgoj qui ferociores fuerant, ad paenitentiam
strani suzbijena je nasrtajem vojnika pete legije inclinantibus missa legatio; nec apud duces
trinaesta legija. Prepadom brojnijeg neprijatelja Vitellianos dubitatum, quo minus pacem
opkoljeni su vojnici četrnaeste legije. 1 dok su se concederent. Legati paulisper retenti: ea res
Otonovi vojskovođe već odavna dali u bijeg, haesitationem attulit igna-ris adhuc an
77
impetrassent. Mox remissa legatione patuit vallum. na bedemu otvoriše. Tada pobijeđeni i pobjednici
Tum victi victoresque in lacrimas effusi, sortem briznuše u plač, proklinjući u sjetnoj radosti udes
civilium armorum misera laetitia detestantes; isdem građanskih ratova. U istim su šatorima jedni vidali
tento-riis alii fratrum, alii propinquorum volnera rane svoje braće, drugi svojih rodaka. Nada i
fovebant: spes et praemia in ambiguo, certa funera nagrade
et luctus, nec quis-
44. A pošto je probijena sredina bojne vrste, quam adeo mali expers, ut non aliquam mortem
otonovci se listom dadoše u bijeg hiteći u Bedrijak. maere-ret. Requisitum Orfidii legati corpus honore
Nedogledna to bijaše udaljenost; ceste, tamo gdje solito crema-tur; paucos necessarii ipsorum
je krvoproliće bilo veće, zakrčene hrpama tjelesa: u sepelivere, ceterum volgus super humum relictum.
građanskim se naime ratovima zarobljenici ne
pretvaraju u plijen. Svetonije Paulin i Licinije 46. Opperiebatur Otho nuntium pugnae
Prokul posve se drugim putovima uklo-niše taboru. nequaquam trepidus et consilii certus. Maesta
Vedija Akvilu, legata trinaeste legije, nepro-mišljen primum fama, dein pro-fugi e proelio perditas res
strah izloži srdžbi vojnika. Za poodmakla dana patefaciunt. Non expectavit militum ardor vocem
stupio je na nasip gdje ga vikom napadnu imperatoris; bonum haberet animum iubebant:
buntovnici i bjegunci; ne poštede ga ni pogrda ni superesse adhuc novas vires, et ipsos extrema
šaka. Izgrde ga kao prebjega i izdajnika, ni zbog passuros ausurosque. Neque erat adulatio: ire in
kakve njegove osobne kri-vice, već zbog običaja aciem, excitare partium fortunam furore quodam et
svjetine da svatko svoju sramotu predbacuje instinctu fla-grabant. Qui procul adstiterant,
drugima. Ticijana i Celza spasi noć, pošto su već tendere manus, et pro-ximi prensare genua,
bile porazmještene straže i smireni vojnici koje je promptissimo Plotio Firmo. Is prae-torii praefectus
Anije Gal razložnim savjetom, molbama i ugledom identidem orabat, ne fidissimum exerci-tum, ne
sklo-nio da, povrh poraza u nesretnoj bici, ne optime meritos milites desereret: maiore animo
bjesne u krvo-proliću vlastitih Ijudi: »Bilo da je tolerari adversa quam relinqui; fortes et strenuos
ratu došao kraj, bilo da vole ponovo pograbiti etiam contra fortunam insistere spei, timidos et
oružje, pobijeđenima je u slozi jedino olakšanje.« ignavos ad desperationem formidine properare.
Ostalima nestade srčanosti: pretorijski je vojnik Quas inter voces ut flexerat voltum aut induraverat
mrmljao da nije nadvladan junaštvom več izda- Otho, clamor et gemitus. Nec praetoriani tantum,
jom: »Pa m vitelijevcima pobjeda nije bila bez proprius Othonis miles, sed prae-missi e Moesia
krvi, jer im je odbijeno konjaništvo, ugrabljen eandem obstinationem adventantis exerci-tus,
legijski orao. Pre-ostali su s Otonom samim vojnici legiones Aquileiam ingressas nuntiabant, ut nemo
što se nalaze preko Pada, pristižu mezijske legije, dubitet potuisse renovari bellum atrox lugubre
velik je dio vojske ostao u Bedrijaku. Ti zasigurno incertum victis et victoribus.
još nisu pobijeđeni i, ako tako mora biti, na časniji
će način poginuti u borbi.« Ovakvim
razmišljanjima u gnjevnih ili zdvojnih u krajnjem 47. Ipse aversus a consiliis belli 'Hunc' inquit
se očaju češće pobuđivala srdžba negoli strah. 'animum, hanc virtutem vestram ultra periculis
45. A vitelijevska se vojska utabori kod petog obicere nimis grande vitae meae pretium puto.
miljo-kaza od Bedrijaka, jer se vojskovode ne Ouanto plus spei ostenditis, si vivere placeret, tanto
usudiše istoga dana napasti tabor; ujedno se pulchrior mors erit. Experti in vicem sumus ego ac
očekivala i dragovoljna pre-daja. No premda su bili fortuna. Nec tempus computaveritis:
1ako naoružani i izašli samo u bitku, zakon su im difficilius est temperare felicitati, qua te non putes
bili oružje i pobjeda. Slijedećega dana, kad je u diu usurum. Civile bellum a Vitellio coepit, et ut de
otonovskoj vojsci nestalo kolebljivosti i kad su i princi-patu certaremus' armis, intium illic fuit: ne
oni ratoborniji naginjali kajanju, upućeno je plus quam semel certemus, penes me exemplum
poslanstvo. A kod vitelijevskih vojskovođa nije erit; hinc Othonem posteritas aestimet. Fruetur
bilo dvoumljenja hoće li im dopustiti mir. Poslanici Vitellius fratre coniuge libe-ris: mihi non ultione
su neko vrijeme zadr-žani; ta zgoda izazva u njih neque solaciis opus est. Alii diutius imperium
zabunu, jer još uvijek nisu znali jesu li postigli tenuerint: nemo tam fortiter reliquerit. An ego
svrhu. Uskoro je izaslanstvo otpu-šteno, i vrata se
78
tantum Romanae pubis, tot egregios exercitus ženi, djeci. Meni ne treba ni osvete ni utjehe. Drugi
sterni rur- neka drže vlast, nitko neka je tako hrabro ne
napušta. Zar bih ja dopustio da se toliko rimske
mladosti, toliko izvrsne vojske ponovo zatire i
bijahu nesigurne, pouzdani pokopi i žalosti, i nitko sus et rei publicae eripi patiar? Eat hic mecum
ne bijaše tako lišen nesreće da ne bi tugovao nad animus, tamquam perituri pro me fueritis, sed este
kakvom smrću. Potraženo je tijelo legata Orfidija i superstites. Nec diu moremur, ego incolumitatem
spaljeno uz uobičajenu počast. Nekolidnu vestram, vos con-stantiam meam. Plura de extremis
pokopaše njihovi prijatelji, ostalo je mnoštvo loqui pars ignaviae est. Praecipuum destinationis
ostavljeno na zemlji. meae documentum habete, quod de nemine queror;
46. Oton očekivaše glasnike bitke nimalo nam incusare deos vel homines eius est, qui vivere
preplašen i siguran u svoju odluku. Tužan glas u velit.'
početku, zatim bje-gunci iz bitke, otkriju mu da je 48. Talia locutus, ut cuique aetas aut dignitas,
sve propalo. Vatrenost vojnika nije čekala na glas comiter appellatos, irent propere neu remanendo
vrhovnog zapovjednika. Pozi-vahu ga neka ne gubi iram victoris asperarent, iuvenes auctoritate, senes
samopouzdanje. »Preostale su još uvijek svježe precibus movebat, placidus ore, intrepidus verbis,
snage, a i sami su spremni preuzeti na se i odvažiti intempestivas suorum lacrimas coercens. Dari
se na krajnje pogibli.« 1 ne bijaše to umiljavanje; naves ac vehicula abeuntibus iubet; libellos
izgarali su u nekom bijesu i oduševljenju da idu u epistulasque studio erga se aut in Vitellium
borbu, da uzdignu sreću stranke. Oni koji su stajali contumeliis insignes abolet; pecunias distribuit
podalje počeše prema njemu pmžati ruke, a najbliži parce nec ut periturus. Mox Salvium Cocceianum,
ga stadoše hvatati za koljena; najspremnijim se fratris filium prima iuventa, trepidum et maerentem
pokaza Plocije Firmo. On ga je kao pretorijski ultro solatus est laudando pietatem eius, castigando
prefekt iznova molio da najodaniju vojsku, formidinem: an Vitel-lium tam immitis animi fore,
prezaslužne vojnike, ne ostavlja na cjedilu. »Veće ut pro incolumi tota domo ne hanc quidem sibi
hrabrosti treba da se podnesu nesreće negoli da se gratiam redderet? Mereri se festinato exitu
napuste. Hrabri i odlučni protiv sudbine ustraju u clementiam victoris; non enim ultima desperatione,
nadi, plašljivi i mlitavi u strahu žure u očaj.« Za tih sed poscente proelium exercitu remisisse rei
riječi, kako bi Oton smekšao ili ukočio izraz lica - publicae novissimum casum. Satis sibi nominis,
kli-canje i jecaji. 1 ne samo pretorijanci, vlastiti satis posteris suis nobilitatis quaesitum. Post
Otonovi voj-nici, nego i oni koji su iz Mezije luolios Claudios Servios se pri-mum in familiam
poslani naprijed javljahu da je u vojske koja dolazi novam imperium intulisse: proinde erecto animo
jednaka postojanost, da su legije ušle u Akvileju, te capesseret vitam, neu patruum sibi Otho-nem
nitko ne sumnja da se mogao obnoviti rat, strašan, fuisse aut oblivisceretur umquam aut nimium
žalostan, neizvjestan pobijeđenima i pobjednicima. memi-nisset.
47. Odvrativši se od misli na rat, Oton reče: »0vu
srčanost, ovu hrabrost vašu i dalje izvrgavati 49. Post quae dimotis omnibus paulum requievit.
pogiblima mislim da je odveć velika cijena za moj Atque illum supremas iam curas animo voluntatem
život. Koliko je više nade, na koju ukazujete, ako repens tu-multus avertit, nuntiata consternatione ac
bih odlučio živjeti, toliko će plemenitija biti smrt. licentia mili-tum; namque abeuntibus exitium
Iskušasmo jedno drugo ja i sudbina. Ne minitabantur, atrocis-sima in Verginium vi, quem
proračunavajte vrijeme. Teže se obuzdati u sreći, clausa domo obsidebant. Increpitis seditionis
kad misliš da se njome nećeš dugo koristiti. Gra- auctoribus regressus vacavit abeun-tium adloquiis,
đanski je rat potekao od Vitelija, i mada smo se o donec omnes inviolati digrederentur. Vesperascente
prvenstvo borili oružjem, početak je bio ondje. 1 da die sitim haustu gelidae aquae sedavit. Tum adlatis
se ne bismo nadmetali više negoli jedanput, ja ću pugionibus, cum utrumque pertemptasset, alterum
prednjačiti primjerom. Po tome neka potomstvo capiti subdidit. Et explorato iam profectos ami-cos,
prosuđuje Otona. Neka se veseli Vitelije bratu, noctem quietam, utque adfirmatur, non insomnem
79
egit: luce prima in ferrum pectore incubuit. Ad umirućeg izađoše oslobodenici i robovi, te Plocije
gemitum morientis ingressi liberti servique et Firmo, pretorski prefekt, i pronađoše jednu ranu.
Plotius Firmus prae-torii praefectus unum volnus Pogreb je obavljen na
invenere. Funus maturatum;
82
honoravitque Asiaticum anulis, foedum mancipium
55. U Rimu međutim nikakve uznemirenosti. et malis artibus ambitiosum.
Gledane su uobičajene Cererine igre. Čim su 58. Isdem diebus accessisse partibus utramque
pouzdani svjedoci u kazalište dojavili da je Oton Maure-taniam, interfecto procuratore Albino, nuntii
preminuo i da je Flavije Sabin, gradski prefekt, venere. Lucceius Albinus a Nerone Mauretaniae
zakletvom obavezao vojnike u gradu na vjernost Caesariensi prae-positus, addita per Galbam
Viteliju, zapljeskaše Viteliju. Narod ponese po Tingitanae provinciae admini-stratione, haud
hramovima slike Galbine u lovoru i cvijeću i zgrnu spernendis viribus agebat. Decem novem cohortes,
vijence u obliku grobne humke kod Kurcijeva quinque alae, ingens Maurorum numerus ade-rat,
zdenca, mjesta koje je Galba, umirući, bio omastio per latrocinia et raptus apta bello manus. Caeso
svo-jom krvlju. U senatu smjesta su proglašene sve Galba in Othonem pronus nec Africa contentus
odluke stvorene za dugotrajnih prethodnih vlasti. Hispaniae angusto freto diremptae imminebat. Inde
Dodane su pohvale i zahvale germanskim Cluvio Rufo metus, et decimam legionem
vojskama i upućeno iza-slanstvo da iskaže dužno propinquare litori ut trans-missurus iussit;
veselje. Pročitana su pisma Fabija Valensa, praemissi centuriones, qui Maurorum ani-mos
napisana senatorima prilično umjereno. Draža je Vitellio conciliarent. Neque arduum fuit, magna
bila Cecinina suzdržanost, što nije pisao. per provnicias Germanici exercitus fama;
56. Italija je pak bila mučena teže i strahovitije spargebatur insuper, spreto procuratoris vocabulo
negoli u ratu. Rasuti po municipijima i kolonijama, Albinum insigne regis et lubae nomen usurpare.
vitelijevci stadoše plijeniti, otimati, činiti nasilja i
obeščašćenja. Pohlepni na sve dopušteno i
nedopušteno ili potkupljivi ne suzdržavahu se ni od 59. Ita mutatis animis Asinius Pollio alae
svetoga ni od nesvetoga. Bilo je i takvih koji su praefectus, e fidissimis Albino, et Festus ac Scipio
protivnike svoje ubijali kao tobožnje voj-nike, a cohortium praefecti opprimuntur: ipse Albinus,
vojnici sami, dobro poznajući kraj, odabirali su dum e Tingitana provincia Caesariensem
krcata polja, bogate posjednike sebi za plijen ili, Mauretaniam petit, in adpulsu litoris truci-datus;
ako bi naišli na otpor, za uništenje, dok su uxor eius cum se percussoribus obtulisset, simul
vojskovođe bili veza-nih ruku i nisu im se ništa interfecta est, nihil eorum quae fierent Vitellio
usudili braniti. U Cecine, manje pohlepe, više anqui-rente: brevi auditu [vi] quamvis magna
častoljublja. Valens, ozloglašen zbog potkradanja i transibat, impar curis gravioribus.
gramzljivosti, prikrivaše i tuđu krivicu. Budući da Exercitum itinere terrestri pergere iubet: ipse Arare
blagostanje Italije već odavna bijaše iscrpeno, flu-mine devehitur, nullo principali paratu, sed
takva se sila pješaka i konjanika, štete i nasilja, vetere ege-state conspicuus, donec lunius Blaesus
teško podnošahu. Lugudunensis Gal-liae rector, genere inlustri.
57. U međuvremenu je Vitelije, ne znajući za svoju largus animo et par opibus, cireumdaret principi
pobjedu, okupljao preostale snage germanske ministeria comitaretur liberaliter, eo ipso ingratus,
vojske, kao da je rat neodlučen. Nekolicina starih quamvis odium Vitellius vernilibus blandi-tiis
vojnika ostavljena je u zimovnicima, dok se po velaret. Praesto fuere Luguduni victricium
Galijama žurno obavljalo novačenje da bi se victarum-que partium duces. Valentem et Caecinam
popunili sastavi zaostalih legija. Nad-zor nad pro contione laudatos curuli suae circumposuit.
obalom prepušten je Hordeoniju Flaku. On sam Mox universum exerci-tum occurrere infanti filio
pridruži sebi osam tisuća od britanskih novaka. 1 iubet, perlatumque et paluda-mento opertum sinu
prešavši put od nekoliko dana, sazna za povoljne retinens Germanicum appellavit cin-
događaje kod Bedrijaka, te da je smrću Otonovom
prestao rat. Sazvavši skupštinu, obaspe pohvalama
junaštvo vojnika. lako je vojska tražila od njega da
svoga oslobođenika Azijatika nadari viteškim
dostojanstvom, on priguši besramno las-kanje.
Potom, zbog prevrtljive ćudi, ono što je u javnosti
uskratio, podari u užem krugu prilikom gozbe, te
počasti
83
xitque cunctis fortunae principalis insignibus.
Azijatika prstenjem - odvratna roba i slavohlepna Nimius honos inter secunda rebus adversis in
splet-kara. solacium cessit.
58. Istih dana pristigoše vijesti da su nakon 60. Tum interfecti centuriones promptissimi
ubojstva prokuratora Albina stranci pristupile obje Othonia-norum, unde praecipua in Vitellium
Mauretanije. Lukcej Albin, postavljen od Nerona alienatio per Illyricos exercitus; simul ceterae
za namjesnika Ceza-rejske Mauretanije, pošto mu legiones contactu et adversus Germanicos milites
Galba doda upravu Tingi-tanske Provincije, invidia bellum meditabantur. Sueto-nium Paulinum
raspolagaše nimalo zanemarivim sna-gama. Pri ac Licinium Proculum tristi mora squali-dos tenuit,
ruci mu stajaše devetnaest kohorata, pet ala, golem donec auditi necessariis magis defensionibus quam
broj Maura - četa po razbojstvima i grabežu pri- honestis uterentur. Proditionem ultro imputabant,
kladna za rat. spatium longi ante proelium itineris, fatigationem
Nakon ubojstva Galbe, naklonjen Otonu i Otho-nianorum, permixtum vehiculis agmen ac
nezadovoljan Afrikom, počeo je prijetiti Hispaniji pleraque for-tuita fraudi suae adsignantes. Et
od koje ga je raz-dvajao tek morski tjesnac. Odatle Vitellius credidit de per-fidia et fidem absolvit.
nasta opasnost za Klu-vija Rufa, te on zapovjedi da Salvius Titinus Othonis frater nullum discrimen
se deseta legija primakne obali, kao da se s njom adiit, pietate et ignavia excusatus. Mario Celso
namjerava prebaciti. Naprijed su poslani centurioni consulatus servatur: sed creditum fama
da pridobijaju Maure za Vitelija. A to nije bilo obiectumque mox in senatu Caecilio Simplici,
teško, jer je po provincijama germanska vojska quod eum honorem pecunia mercari, nec sine
uživala veliku slavu. Povrh svega širen je glas da je exitio Celsi, voluisset:
Albin odbacio naziv prokuratora i da prisvaja restitit Vitellius deditque postea consulatum
kraljevsko odličje i ime Jube. Simplici innoxium et ine(m}ptum. Trachalum
59. Pošto se tako raspoloženje promijenilo, adversus criminan-tes Galeria uxor Vitellii protexit.
napadnuti su Azinije Polion, prefekt ale, jedan od 61. Inter magnorum virorum discrimina,
najodanijih Albi-novih Ijudi, te Festo i Scipion, pudendum dictu, Mariccus quidam, e plebe
prefekti kohorata. Sam Albin, dok je hitao brodom Boiomm, inserere sese fortunae et provocare arma
iz Tingitanske Provincije u Cezarejsku Romana simulatione numi-num ausus est. Iamque
Mauretaniju, smaknut je kad je pristao uz obalu; adsertor Galliarum et deus (nomen id sibi
ubijena je ujedno i njegova žena, jer se suprotsta- indiderat) concitis octo milibus hominum proximos
vila krvnicima, dok Vitelije ništa od toga što se Aeduorum pagos trahebat, cum gravissima civi-tas
zbivalo nije sudbeno istraživao. Površnim je electa iuventute, adiectis a Vitellio cohortibus,
slušanjem prelazio preko ma kako važnih događaja, fanati-cam multitudinem disiecit. Captus in eo
nedorastao ozbiljnijim zadacima. proelio Mariccus;
Zapovjedi da vojska produži kopnenim putom. ac mox feris obiectus quia non laniabatur, stolidum
Sam otplovi rijekom Ararom, ni sa kakvom volgus inviolabilem credebat, donec spectante
vladarskom opre-mom, već upadljiv po prijašnjem Vitellio interfectus est.
uboštvu, dok Junije Blez, upravitelj Lugdunske 62. Nec ultra in defectores aut bona cuiusquam
Galije, znamenita roda, da-režljiv i bogat, ne okruži saevi-tum: rata fuere eorum, qui acie Othoniana
vladara dvorskim službenicima i dostojno ga ceciderant, testamenta aut lex intestatis: prorsus, si
isprati, postavši upravo zbog toga nemio, premda je luxuriae tempera-ret, avaritiam non timeres.
Vitelije prikrivao mržnju neukusnim laskama. U Epularum foeda et inexplebilis libido: ex urbe
Lugudunu mu se dođoše pokloniti vođe atque Italia inritamenta gulae gestabantur
pobjedničke i pobijeđene stranke. Valensa i Cecinu, strepentibus ab utroque mari itineribus; exhausti
pohvalivši ih pred skupštinom, posadi oko svoje convi-viorum adparatibus principes civitatum;
kurulske stolice. Zatim zapovijedi da čitava vojska vastabantur ipsae civitates; degenerabat a labore ac
ode ususret nejakom mu sinu; virtute miles adsuetu-dine voluptatum et contemptu
kad ga donesoše pokrivena vojničkom kabanicom, ducis. Praemisit in urbem
on ga držeći u krilu, nazva Germanikom i okiti
svim odličjima
84
vladarskog položaja. Prevelika dika u sreći postala edictum, quo vocabulum Augusti differret, Caesaris
je utje-hom u nesreći. non reciperet cum de potestate nihil detraheret.
60. Tada su poubijani najratoborniji centurioni Pulsi Italia mathematici; cautum severe, ne equites
otono-vaca, i odatle se pojavi osobita odvratnost Romani ludo et harena polluerentur. Priores id
prema Viteliju kod ilirskih vojski. A i ostale su principes pecunia et saepuius vi perpulerant, ac
legije, zbog zarazna pri-mjera i zavisti prema pleraque municipia et coloniae aemulabantur
germanskim vojnicima, počele raz-mišljati o ratu. coruptissimum quemque adulescentium pretio
Svetonija Paulina i Licinija Prokula, u žalobnim inlicere.
odijelima, držao je u ponižavajućem čekanju, dok 63. Sed Vitellius adventu fratris et inrepentibus
se na saslušanju ne poslužiše više iznuđenim negoli domi-nationis magistris superbior et atrocior occidi
časnim obranama. Tvrdili su štoviše da imaju Dolabellam iussit, quem in coloniam Aquinatem
zasluge za izdaju, pripisujući dugotrajnost puta sepositum ab Othone rettulimus. Dolabella audita
prije bitke, povorku poremećnu zaprežnim kolima i morte Othonis urbem in-troierat: id ei Plancius
mnoštvo slučajnosti svojoj lukavštini. 1 Vitelije Varus praetura functus, ex intimis Dolabellae
povjeruje u nevjeru i vjeru im opro-sti. Salvije amicis, apud Flavium Sabinum praefectum urbis
Ticijan nije bio izložen nikakvu napadu, ispri-čan obiecit, tamquam rupta custodia ducem se victis
privrženošću i strašljivošću. Mariju Celzu ostavljen par-tibus ostentasset; addidit temptatam cohortem,
je konzulat. No povjerovalo se glasini i predbačeno quae Ostiae ageret; nec ullis tantorum criminum
je potom u senatu Ceciliju Simpleksu što je tu čast probationibus in paenitentiam versus seram veniam
htio kupiti novcem, snujući Celzu propast. post scelus quaere-bat. Cunctantem super tanta re
Usprotivio se Vite-lije i dao kasnije Simpleksu Flavium Sabinum Triaria L. Vitellii uxor, ultra
konzulat, neopterećen hilo kakvom krivnjom i feminam ferox, terruit, tamquam e periculo
nekupljen. Trahala od tužitelja zaštiti Galerija, žena principis famam clementiae adfectaret. Sabinus
Vitelijeva. suopte ingenio mitis, ubi formido incessisset,
61. U vrijeme opasnosti za znamenite Ijude - facilis mutatu et in alieno discrimine sibi pavens,
sramotno je to reći - neki Marik iz puka bojskoga ne adlevasse videretur, impulit ruentem.
usudio se probiti na visok položaj i izazvati rimsko
oružje glumeći božansko nadahnuće. 1 već je kao 64. Igitur Vitellius metu ed odio, quod Petroniam
zaštitnik Galija i bog (to je ime sebi bio nadjenuo) uxo-rem eius mox Dolabella in matrimonium
okupio osam tisuća Ijudi, stao plijeniti susjedna accepisset, voca-tum per epistulas vitata Flaminiae
sela Eduanaca, kad li uvažena općina izabranom viae celebritate dever-tere Interamnium atque ibi
momčadi i kohortama, koje im uputi Vitelije, interfici iussit. Longum inter-fectori visum: in
rastjera pomamnu gomilu. U toj je bici uhvaćen intinere ac taberna proiectum humi iugu-lavit,
Marik; a kad je potom bačen pred zvijeri, budući magna cum invidia novi principatus, cuius hoc pri-
da ga ove nisu razderale, glupi ga puk smatraše mum specimen noscebatur. Et Triariae licentiam
nepovredivim, dok ga pred Vitelijevim očima ne modes-tum e proximo exemplum onerabat, Galeria
ubiše. imperatoris uxor non immix{ta) tristibus; et pari
62. 1 više se nije bjesnilo protiv odmetnika i bilo probitate mater Vitelliorum Sextilia, antiqui moris:
čijeg imutka. Poštovale su se oporuke onih koji dixisse quin etiam ad primas filii sui epistulas
padoše u oto-novskoj vojsci ili zakonsko pravo ferebatur, non Germanicum a se, sed Vitellium
onih bez oporuka. Jed-nom riječi, da se držala genitum. Nec ullis postea fortunae inle-cebris aut
prava mjera u raskoši, pohlepe se ne bi trebalo ambitu civitatis in gaudium evicta domus suae
bojati. Strast za gozbama - odvratna i neza-jažljiva. tantum adversa sensit.
Iz Grada i Italije donosila su se dražila na 65. Digressum a Luguduno Vitellium [M.]
proždrljivost, dok su se putovi s obiju strana mora Cluvius Rufus adsequitur omissa Hispania,
orili od vike. Sjajnim pripremama gozbi prvaci su laetitiam et gratulatio-nem voltu ferens, animo
se gradova pot-puno istrošili. Stradavalo je i samo anxius et petitum se criminatio-nibus gnarus.
građanstvo. Odbijao se od napora i junaštva vojnik, Hilarus Caesaris libertus detulerat, tam-
privikavajući se na naslade i prezirući vojskovodu.
U Grad posla oglas, kojim odgađa
85
naziv Augusta, ne prihvaća ime Cezara, iako od quam audito Vitellii et Othonis principatu propriam
vlasti ništa nije oduzeo. Protjerani su iz Italije ipse potentiam et possessionem Hispaniarum
zvjezdoznanci. Pazilo se strogo da se rimski temptasset eoque diplomatibus nullum principem
vitezovi ne kaljaju igrom i pijeskom. Prijašnji su praescripsisset; (et) inter-pretabatur quaedam ex
vladari na to nagovarali novcem, a češće i silom. A orationibus eius contumeliosa in Vitellium et pro se
mnogi su se municipiji i kolonije takmičili da ipso popularia. Auctoritas Cluvii praevaluit, ut
nagradom namame najpokvarenije mlade Ijude. puniri ultro libertum suum Vitellius iuberet.
63. No po bratovu dolasku, i pošto oko njega Cluvius comitatui principis adiectus, non adempta
stadoše puzati učitelji gospodstva, Vitelije posta Hispa-nia, quam rexit absens exemplo L. Arruntii:
objesniji i okrut-niji, te zapovjedi da ubiju quem Ti. Caesar ob metum, Vitellius Cluvium nulla
Dolabelu, za kojega rekosmo da je od Otona bio formidine reti-nebat. Non idem Trebellio Maximo
udaljen u Akvinsku Koloniju. Čuvši za Otonovu honos: profugerat Britannia ob iracundiam
smrt Dolabela bijaše ušao u grad; to mu kod Flavija militum; missus est in locum eius Vettius Bolanus e
Sabina, gradskoga prefekta, zamjeri Plancije Var, praesentibus.
bivši pretor, jedan od bliskih Dolabelinih prijatelja:
da se, navodno, pobjegavši iz tamnice, ponudio za 66. Angebat Vitellium victarum legionum haudqua-
vodu pobijed enoj stranci. Pridoda da je pokušao quam fractus animus. Sparsae per Italiam et
zavesti i kohortu koja boravi u Ostiji. No, budući victoribus permixtae hostilia loquebantur,
da nije bilo nikakvih dokaza za tolike optužbe, praecipua quartadecima-norum ferocia, qui se
okrene u kajanje, tražeći prekasan oprost nakon victos abnuebant: quippe Bedria-censi acie
zlodjela. Flavija Sabina, neodlučna u tako važnu vexillariis tantum pulsis vires legionis non ad-
slučaju, Trijarija, žena Lucija Vitelija, drzovitošću fuisse. Remitti eos in Britanniam, unde a Nerone
premašujući žensku narav, odvrati da, na račun exciti erant, placuit atque interim Batavorum
sigurnosti vladareve, ne teži za slavom milosrđa. cohortes una ten-dere ob veterem adversus
Sabin, po naravi svojoj popustljiv, čim bi nastupio quartadecimanos discordiam. Nec diu in tantis
strah gotov na pro-mjenu, i u tudoj pogibli u strahu armatorum odiis quies fuit: Augustae Taurinomm,
za sebe, da se ne bi činilo kako ga sokoli, ubrza mu dum opificem quendam Batavus ut fraudato-rem
propast. insectatur, legionarius ut hospitem tuetur, sui
64. Vitelije stoga iz straha i mržnje što je Dolabela cuique commilitones adgregati a convidis ad
bio uzeo za bračnu družicu njegovu ženu Petroniju caedem transiere. Et proelium atrox arsisset, ni
zapovjedi da ga pismom pozovu, uklone se živosti duae praetoriae cohortes causam
Raminijeve ceste, skrenu u Interamnij, i tu ga quartadecimanorum secutae his fiduciam et metum
ubiju. Ubojici se to učinilo dugotrajnim: na putu ga Batavis fecissent. Quos Vitellius agmini suo iungi
u krcmi baci na zemlju i zakolje, izazvavši time ut fidos, legionem Grais Alpibus traductam eo
veliku mržnju prema novoj vlasti, jer se u ovom flexu itine-ris ire iubet, quo Viennam vitarent;
očitovao prvi njezin znak. 1 raspuštenost Trijarije namque et Viennen-ses timebantur. Nocte, qua
činio je još nesnošljivijom čedan primjer iz najbliže proficiscebatur legio, relictis passim ignibus pars
oko-line: Galerija, careva žena, nije bila umiješana Taurinae coloniae ambusta, quod damnum, ut
u ta tužna zbivanja. Jednakoga poštenja bijaše i pleraque belli mala, maioribus aliarum urbium
majka Vitelija -Sekstilija, staroga kova. Pričalo se cladibus obliteratum. Quartadecimani postquam
pače da je na prva pisma svoga sina rekla kako nije Alpibus degressi sunt, seditiosissimus quisque
rodila Germanika, nego Vitelija. 1 nikakvim se signa Vien-nam ferebant: consensu meliorum
kasnijim mamcima sreće ni udva-ranjem grada nije compressi et legio in Britanniam transvecta.
dala skloniti na veselje, osjetivši samo nesreće
svojega doma.
65. Vitelija, koji se udaljio iz Luguduna, dostigne
Klu-vije Ruf, ostavivši Hispaniju, noseći na licu
izraz veselja i čestitanja, u srcu tjeskobu, svjestan
da je izvrgnut optužbama. Hilar, Cezarov
oslobođenik, bijaše ga oklevetao
86
da je navodno, čuvši za Vitelijev i Otonov 67. Proximus Vitellio e praetoriis cohortibus
principat, posegnuo za vlašću i posjedom nad metus erat. Separati primum, deinde addito
Hispanijama, i zbog toga da poveljama nije honestae missionis lenimento, arma ad tribunos
natpisao ni jednog ni drugoga vla-dara. Tumačio je suos deferebant, donec motum a Vespasiano bellum
nešto iz njegovih govora kao uvredljivo za Vitelija, crebresceret: tum resumpta militia robur
a za vlastiti račun narodu ugodljivo. Ugled je Flavianarum partium fuere. Prima classi-corum
Kluvijev prevagnuo, tako da je Vitelije zapovjedio legio in Hispaniam missa, ut pace et otio mitesce-
da oslobođenika njegova štoviše i kazne. Kluvije je ret, undecima ac septima suis hibernis redditae,
pridru-žen vladarovoj pratnji, a da mu nije oduzeta tertiade-cimani struere amphitheatra iussi; nam
Hispanija, kojom je upravljao izočan, po primjeru Caecina Cremo-nae, Valens Bononiae spectaculum
Lucija Aruncija. Njega je Tiberije Cezar zadržao iz gladiatorum edere parabant, numquam ita ad curas
straha, Vitelije Kluvija ni zbog kakve bojazni. Ista intento Vitellio, ut voluptatum oblivisceretur.
počast nije iskazana Trebeliju Maksimu. On bijaše
pobjegao iz Britanije zbog gnjeva vojnika. Poslan
je na njegovo mjesto Vetije Bolan, čo-vjek iz 68. Et (victas) quidem partes modeste distraxerat:
vladarove okoline. apud victores orta seditio, ludicro initio, ni
66. Zabrinjavao je Vitelija nipošto slomljen duh numerus caesorum invidiam Vitellio auxisset.
pobi-jeđenih legija. Rasute po Italiji i pomiješane s Discubuerat Vitellius Ticini adhibito ad epulas
pobjed-ničkima, pokazivahu neprijateljsko Verginio. Legati tribunique ex moribus
raspoloženje, uz oso-bitu obijest vojnika četrnaeste imperatorum severitatem aemulantur vel tempe-
legije, koji ne priznavahu da su pobijeđeni; ta u stivis conviviis gaudent; proinde miles intentus aut
bedrijačkoj bici, gdje su nadvladani samo licenter agit. Apud Vitellium omnia indisposita
veksilarci, jezgra legije nije bila nazočna. Pala je temulenta, pervi-giliis ac bacchanalibus quam
odluka da se vrate u Britaniju odakle bijahu disciplinae et castris pro-piora. Igitur duobus
pozvani od Nerona, a u međuvremenu da zajedno s militibus, altero legionis quintae, altero e Gallis
njima taboruju kohorte Batavaca, zbog starog auxiliaribus, per lasciviam ad certamen luc-tandi
razdora s vojnicima četr-naeste legije. A u tolikoj accensis, postquam legionarius prociderat,
mržnji naoružanih Ijudi nije bilo duga mira. U insultante Gallo et iis qui ad spectandum
Augusti Taurinaca, dok je Batavac napadao na convenerant in studia diductis, erupere legionarii in
nekog rukotvorca kao na varalicu, legionar ga štitio perniciem auxiliorum ac duae cohortes interfectae.
kao gostoprimca, jednomu i drugomu priključiše se Remedium tumultus fuit alius tumultus. Pulvis
nji-hovi drugovi, i od psovki prijeđoše na procul et arma aspiciebantur: conclama-tum
krvoproliće. 1 nemilosrdna bi bitka bila usplamtjela repente quartam decimam legionem verso itinere
da dvije pretorijske kohorte ne stadoše na stranu ad proelium venire; sed erant agminis coactores:
vojnika četrnaeste legije, te ovima uliše agniti dempsere sollicitudinem Interim Verginii
samopouzdanje, a Batavcima zadaše strah. Vitelije servus forte obvius ut percussor Vitellii
zapovjedi da se oni pridruže njegovoj vojsci kao insimulatur, et ruebat ad con-vivium miles, mortem
odani, a legija da se prebaci preko Grčkih Alpa i da Verginii exposcens. Ne Vitellius quidem,
ode, skrenuvši s puta tako da izbjegne Vijenu. Od quamquam ad omnis suspiciones pavidus, de
Vijenjana je naime vladao strah. Noću, kad je legija innocentia eius dubitavit; aegre tamen cohibiti qui
kretala na put, izgorio je dio Taurinske Kolonije od exitium consularis et quondam ducis sui
širom ostavljenih oganja, ali su spomen na tu štetu, flagitabant. Nec quem-quam saepius quam
kao i na većinu ratnih zala, izbrisale veće nesreće Verginium omnis seditio infestavit:
drugih gradova. Pošto su se spustili s Alpa, manebat admiratio viri et fama, sed oderant ut
najbuntovniji vojnici četrnaeste legije pokušaše fastiditi.
odnijeti bojne znakove u Vijenu. Zahvaljujući
složnosti čestitijih zaustavljeni su, i legija je 69. Postero die Vitellius senatus legatione, quam
prevezena u Britaniju. ibi opperiri iusserat, audita transgressus in castra
ultro pieta-tem militum conlaudavit, frementibus
auxiliis tantum im-
88
sudbina spremala početak istovremena unutrašnjeg Othonianarum partium ducis; et Vale-rium
i vanjskog rata. Galskim su općinama vraćene Marinum destinatum a Galba consulem distulit,
pomočne čete, golem broj koji je već na početku nulla offensa, sed mitem et iniuriam segniter
odmet-ništva prihvaćen kao beskoristan ratni teret. laturum. Pedanius costa omittitur, ingratus principi
Osim toga, kako je darivanjima naraslih novčanih ut adversus Neronem ausus et Verginii
sredstava carstva bilo već izobila, zapovjedi da se exstimulator, sed alias protulit causas; actaeque
stegnu odjeli legija i pomoćnh četa, zabranivši insuper Vitellio gratiae consuetudine ser-vitii.
popunjavanja. 1 bez ograničenja nudahu se otpusti.
Pogubno to bijaše za državu, neu-godno za vojnika 72. Non ultra paucos dies quamquam acribus
kojega - budući su bili malobrojniji -iste dužnosti, initiis coeptum mendacium valuit. Extiterat quidam
opasnosti i napor češće zapadahu. 1 snage su se u Scribo-nianum se Camerinum ferens,
raskoši kvarile, nasuprot staroj stezi i uredbama Neronianorum temporum metu in Histria
predaka, kod kojih je rimska država bolje stajala, occultatum, quod illic clientelae et agri veterum
oslan-jajući se većma na hrabrost negoli na novac. Crassorum ac nominis favor manebat. Igitur
70. Odande Vitelije skrene u Kremonu i, deterrimo quoque in argumentum fabulae
pogledavši Cecininu predstavu, zaželi stupiti na adsumpto vol-gus credulum et quidam militum,
bedrijačka polja i razgledati svojim očima tragove errore veri seu turbarum studio, certatim
nedavne pobjede. Odvra-tan i stravičan prizor, adgregabantur, cum pertraccus ad Vitel-lium
četrdeseti dan nakon bitke: rastr-gana tjelesa, interrogatusque, quisnam mortalium esset.
osakaćeni udovi, kosturi Ijudi i konja, ugrušanom Postquam nulla dictis fides et a domino noscebatur
krvlju uprijana zemlja, užasna pustoš od zga-ženih condicione fugi-tivus nomine Geta, sumptum de eo
stabala i usjeva. Ništa manje odvratan ne bijaše ni supplicium in servilem modum.
pogled na cestu koju su Kremonci pokrili lovorom 73. Vix credibile memoratu est, quantum
i ružama, podigavši žrtvenike i zaklavši na njima superbiae socordiaeque Vitellio adoleverit,
žrtvene životinje po kraljevskom običaju. To im postquam speculatores e Syria Iudaeaque adactum
trenutačno zado-voljstvo uskoro donese propast. in verba eius Orientem nuntia-vere. Nam etsi vagis
Bijahu tu Valens i Cecina i pokazivahu mjesta adhuc et incertis auctoribus, erat tamen in ore
bitke: odavde je provalila povorka legija, odavde se famaque Vespasianus ac plerumque ad nomen eius
digli konjanici, odande nagrnule pomoćne čete; već Vitellius excitabatur: tum ipse exercitusque, ut
su i tribuni i prefekti, uzdižući svaki svoja djela, nullo aemulo, saevitia libidine raptu in externos
miješali laži, istine ili pretjerivanja. Prosti vojnici u mores proruperant.
rados-noj vici stadoše skretati s ceste, razgledavati 74. At Vespasianus bellum armaque et procul vel
prostore su-koba, promatrati i diviti se hrpi oružja i iuxta sitas vires circumspectabat. Miles ipsi adeo
gomili tjelesa. Bilo je i onih kojima je pala na paratus, ut praeeuntem sacramentum et fausta
pamet prevrtljiva sudbina, spopale ih suze i Vitellio omnia precan-tem per silentium audierint;
sažaljenje. No Vitelije ne odvrati oči i ne zgrozi se Muciani animus nec Vespa-siano alienus et in
nad tolikim tisućama nepokopanih građana. Titum pronior; praefectus Aegypti (Ti.) Alexander
Radostan, štoviše, i nesvjestan tako bliska usuda consilia sociaverat; tertiam legionem, quod e Syria
prinosio je žrtvu bogovima mjesta. in Moesiam transisset, suam numerabat;
71. Iza toga u Bononiji Fabije Valens priredi ceterae Illyrici legiones secuturae sperabantur;
gladija-torsku predstavu, dovezavši iz grada namque omnis exercitus flammaverat adrogantia
opremu. Kako je sti-zao sve bliže, tako mu je put venientium a
postajao sve razvratniji, uz pratnju glumaca i
družbi uškopljenika i ostalih spodoba neronskoga
dvora. 1 Nerona je, naime, samoga Vitelije s
91
vojničkom silom nego vlastitim prenagljenim fidem ominis videba-tur: ut haec adeptus est,
očajem, uči-nio je već poželjnim i velikim portendi sibi imperium credebat. Est ludaeam inter
vladarom zahvaljujući tome što u međuvremenu Syriamque Cannelus: ita vocant mon-tem
razbacuje legije, razoružava kohorte, svakim deumque. Nec simulacrum deo aut templum - sic
danom podaje novu građu za rat. Ako li je vojnik i tra-didere maiores -: ara tantum et reverentia. Illic
imao što žara i borbenosti, troši ih sada po sacrifi-canti Vespasiano, cum spes occultas versaret
krčmama i u skitnji po ulicama, te oponašanjem animo, Basi-lides sacerdos inspectis identidem
vladara. U tebe je iz Judeje, Sirije i Egipta devet extis 'Quidquid est' inquit, 'Vespasiane, quod paras,
legija, netaknutih, nepro-rijedenih nikakvom seu domum exstruere seu prolatare agros sive
bitkom, neoslabljenih neslogom, već vojnik ampliare servitia, datur tibi magna sedes, ingentes
očvrsnuo u službi i dobitnik u vanjskom ratu. termini, multum hominum.' Has ambages et statim
Glavnina brodovlja, ala, kohorata i vrlo odani exceperat fama et tunc aperiebat: nec quidquam
kraljevi, i tvoje iskustvo kojim sve nadilaziš. magis in ore volgi. Crebriores apud ipsum
77. Za nas ne tražim ništa više doli da nas ne sermones, quanto sperantibus plura dicuntur. Haud
broje iza Valensa i Cecine. Nemoj ipak Mucijana dubia destina-tione discessere Mucianus
prezreti kao saveznika, kad ga nisi iskusio kao Antiochiam, Vespasianus Caesaream: illa Suriae,
suparnika. Sebe pret-postavljam Viteliju, tebe sebi. hoc ludaeae caput est.
Tvoj dom ima trijumfalno ime, dva mladića:
jednoga već dorasla zapovjedništvu, i u prvim
godinama vojne službe proslavljena i kod ger- 79. Initium ferendi ad Vespasianum imperii
manske vojske. Besmisleno bi bilo ne ustupiti Alexan-driae coeptum, festinante Tiberio
carsku vlast onomu čijega bih sina posvojio da sam Alexandro, qui kalendis luliis sacramento eius
vladam. Inače, među nama neće biti istoga omjera legiones adegit. Isque primus prin-cipatus dies in
u sreći i u nesreći; jer, ako pobijedimo, imat ću čast posterum celebratus, quamvis ludaicus exercitus V
koju mi dadeš: pogibao i opasnosti podnijet ćemo u nonas lulias apud ipsum iurasset, eo ardore, ut ne
jednakoj mjeri. Ne, nego dapače, kako je i Titus quidem filius exspectaretur, Syria remeans et
poštenije, ti upravljaj svojim vojskama, meni consiliorum inter Mucianum ac patrem nuntius.
predaj rat i neizvjesnost bitaka. U oštrijoj stezi pro- Cuncta impetu militum acta non parata contione,
vode danas život pobijedeni negoli pobjednici. non coniunctis legionibus.
Prve raspaljuje na junaštvo mržnja i želja za
osvetom. Drugi slabe u bahatosti i tvrdoglavosti. 80. Dum quaeritur tempus locus, quodque in re
Otvorit će i razotkriti prikrivene i nabrekle rane tali dif-ficillimum est, prima vox, dum animo spes
pobjedničke stranke upravo rat. Ništa mi veće timor, ratio casus obversantur, egressum cubiculo
pouzdanje ne leži u tvojoj budnosti, štedljivosti, Vespasianum pauci milites, solito adsistent(es)
mudrosti, negoli u Vitelijevoj otupjelosti, ordine ut legatum salutaturi, imperatorem
neiskustvu, krvoločnosti. Uostalom, bolji su nam salutavere: tum ceteri adcurrere, Caesarem et
izgledi u ratu negoli u miru; jer oni koji premišljaju Augustum et omnia principatus vocabula cumulare,
- odustali su.« mens a metu ad fortunam transierat: in ipso nihil
78. Poslije Mucijanova govora ostali se stadoše tumi-dum, adrogans aut in rebus novis novum fuit.
još odvažnije tiskati oko njega, sokoliti ga, iznositi Ut primum
odgovore proroka i kretanja zvijezda. A on ne
bijaše nepodložan takvu praznovjerju, jer je uskoro
potom kao vrhovni
92
trijumfalnim znacima i konzulatu, te časti judejske legiones in Syriam ad militiam opul-entam
pobjede obistinila znamenja. Čim se ovoga quietamque transferret, contra Syriacis legionibus
domogao, počeo je vjerovati da mu se proriče Germanica hiberna caelo ac laboribus dura
carska vlast. Izmedu Judeje i Sirije nalazi se mutarentur;
Karmel. Tako zovu brdo i božanstvo. A božanstvo quippe et provinciales sueto militum contubernio
nema ni lika ni hrama, tako zabilježiše stariji, - gaude-bant, plerique necessitudinibus et
samo žrtvenik i strahopoštovanje. Vespazijanu, koji propinquitatibus mixti, et militibus vetustate
je ondje prinosio žrtvu gajeći u srcu potajne nade, stipendiorum nota et familiaria castra in modum
svećenik Bazi-lid, promotrivši više puta iznutricu, penatium diligebantur.
reče: »Što god bilo, Vespazijane, to na što se
spremaš - bilo graditi dom, bilo proširiti polja, bilo
81. Ante idus lulias Syria omnis in eodem
umnožiti poslugu - daje ti se: veliko mjesto,
sacramento fuit. Accessere cum regno Sohaemus
goleme međe, mnoštvo ljudi.« Ovu zagonet).ii
haud spernendis viri-bus, Antiochus vetustis opibus
smjesta prihvati glasina i poče je odgonetavati, i
ingens et servientium regum ditissimus, mox per
nista drugo ne bijaše većma na ustima svjetine.
occultos suorum nuntios exci-tus ab urbe Agrippa:
Kod njega -razgovori to češći što se više obraćalo
ignaro adhuc Vitellio celeri naviga-tione
onima koji se nadahu. S nesumnjivom odlučnošću
properaverat. Nec minore animo regina Berenice
raziđoše se - Mucijan u Antiohiju, Vespazijan u
partes iuvabat, florens aetate formaque et seni
Cezareju. Jedna je glavni grad Sirije, druga Judeje.
quoque Vespasiano magnificentia munerum grata.
79. Početak prijenosa carske vlasti na
Quidquid pro-vinciarum adluitur mari Asia atque
Vespazijana zbio se u Aleksandriji, zahvaljujući
Achaia tenus quan-tumque introrsus in Pontum et
žurbi Tiberija Aleksandra koji je na julijske kalende
Armenios patescit, iura-vere; sed inermes legati
na njegovo ime zakleo legije. 1 taj je dan kasnije
regebant, nondum additis Cappa-dociae legionibus.
slavljen kao prvi dan principata, iako je judejska
Consilium de summa rerum Beryti habitum. Illuc
vojska petoga dana prije julijskih nona polo-žila
Mucianus cum legatis tribunisque et splen-
zakletvu pred njim u takvu žaru da se nije čekalo ni
didissimo quoque centurionum ac militum venit, et
na Tita koji se vraćao iz Sirije kao prijenosnik
e ludaico exercitu lecta decora: tantum simul
ratnih osnova između Mucijana i oca. Sve je
peditum equi-tumque et aemulantium inter se
sprovedeno pod pritiskom vojnika, bez pripremanja
regum paratus speciem fortunae principalis
skupštine, bez okup-Ijanja legije.
effecerant.
80. Dok se tražio trenutak, mjesto i - što je u
takvoj prilici najteže - prva riječ, dok se u duši
javljala nada, strah, razlog, slučaj, Vespazijana, 82. Prima belli cura agere dilectus, revocare
izašla iz spavaće sobe, nekolicina vojnika, koja ga veteranos;
je stojeći u uobičajenom redu imala pozdraviti kao destinantur validae civitates exercendis armorum
legata, pozdravi kao cara; tada dotr-čaše ostali te ga officinis, apud Antiochenses aurum argentumque
stadoše obasipati imenima Cezara i Augusta i svim signatur, eaque cuncta per idoneos ministros suis
naslovima principata. Strah se pretvorio u sreću. quaeque locis festina-bantur. Ipse Vespasianus
Na njemu samom ničega oholog, obijesnog ili, u adire hortari, bonos laude, seg-
94
poslanici, i povela se briga da se ne otkriju leda octava erat ac sep-tima Claudiana, imbutae favore
pošto se legije okrenu u građanski rat. Odlučeno je Othonis, quamvis proelio non interfuissent.
da se Tit ugnijezdi u Judeji, Vespazijan da zauzme Aquileiam progressae, proturbatis qui de Othone
ključna mjesta Egipta. Činilo se da protiv Vitelija nuntiabant laceratisque vexillis Vitellii nomen
dostaje dio četa i vojskovoda Mucijan, te ime praeferentibus, rapta postremo pecunia et inter se
Vespazijanovo i vjera da sudbini ništa nije divisa, hostiliter egerant. Unde metus et ex metu
nemoguće. Svim vojskama i legatima napisana su consilium, posse imputari Vespasiano quae apud
pisma, i naređeno je da pretori-jance, ogorčene na Vitellium excu-sanda erant. Ita tres Moesicae
Vitelija, primame nagradom ponov-nog legiones per epistulas adli-ciebant Pannonicum
zadobivanja vojničke službe. exercitum aut abnuenti vim para-bant. In eo motu
83. S lako naoružanom četom, gradeći se više Aponius Saturninus Moesiae rector pes-simum
savezni-kom vrhovnoga zapovjednika nego facinus audet, misso centurione ad interficiendum
pomoćnikom, Mucijan nije putovao sporo da se ne Tettium lulianum septimae legionis legatum ob
bi činilo kako oklijeva, ali ni žurio, puštajući da se simulta-tes, quibus causam partium praetendebat.
glasina širi zahvaljujući samoj udal-jenosti, lulianus com-perto discrimine et gnaris locorum
svjestan da su u njega snage osrednje i da se većim adscitis per avia Moe-siae ultra montem Haemum
drži ono što je daleko. No šesta legija i trinaest profugit; nec deinde civili bello interfuit, per varias
tisuća veksilaraca pratilo ga je u golemoj povorci. moras susceptum ad Vespa-sianum iter trahens et
Bro-dovlje s Ponta dao je dovesti u Bizant, ex nuntiis cunctabundus aut prope-rans.
neodlučan bi li, okanivši se Mezije, pješaštvom i
konajništvom zaposjeo Dirahij, a ratnim brodovima 86. At in Pannonia tertia decima legio ac septima
zatvorio more put Italije, ostavljajući za ledima Gal-biana, dolorem iramque Bedriacensis pugnae
zaštićene Aheju i Aziju; nenaoru-žane, one bi bile retinentes, haud cunctanter Vespasiano accessere,
izložene Viteliju kad se ne bi utvrdile vojničkim vi praecipua Primi Antonii. Is legibus nocens et
posadama; sam će Vitelije biti u neizvjesnosti koji tempore Neronis falsi dam-natus inter alia belli
dio Italije da brani, ako mu neprijateljskim brodov- mala senatorium ordinem recupera-verat.
Ijem budu napadnuti Brundizij i Tamet, te obale Praepositus a Galba septimae legioni scriptitasse
Kala-brije i Lukanije. Othoni credebatur, ducem se partibus offerens; a
84. Od opremanja brodova, vojnika, oružja quo neglectus in nullo Othoniani belli usu fuit.
odjeknuše, dakle, provincije, no ništa toliko ne Labantibus Vitellii rebus Vespasianum secutus
zadavaše muke koliko utjerivanje novaca. Tvrdeći grande momentum addidit, strenuus manu,
da su oni životna snaga gra-đanskoga rata, Mucijan sermone promptus, serendae in alios invidiae
se pri presuđivanju nije obazirao na pravno i artifex, discordiis et seditionibus potens, raptor
činjenično stanje, nego na samu količinu sred- largitor, pace pessimus, bello non spemendus.
stava. Posvuda prokazivanja, i one najbogatije
pograbiše za plijen. To bijaše teško i
nepodnošljivo, no opravdavalo se nužnošću
naoružavanja i zadržalo se i u miru, mada
95
Klaudijevska, prožete Ijubavlju spram Otona, quartadecimanos, in Hispaniam ad primanos
makar i nisu sudjelovale u bici. Dospjevjši u epistulae, quod utraque legio pro Othone, adversa
Akvileju, odagnaše one koji javljahu o Otonu i Vitellio fuerat; sparguntur per Gallias litterae;
razderaše zastave s Vitelijevim imenom, oteše momentoque temporis Hagrabat ingens bellum,
naposljetku novac i razdijeliše ga izmedu sebe, Illyricis exercitibus palam desciscentibus, ceteris
postupajući kao neprijatelji. Odatle nasta strah, a iz fortunam secu-turis.
straha misao da se može pripisati Vespazijanu ono
što je valjalo opravdati kod Vitelija. Tako je došlo 87. Dum haec per provincias a Vespasiano
do toga te su tri mezijske legije preko pisama stale ducibusque partium geruntur, Vitellius contemptior
mamiti panonsku vojsku ili im spremati nasilje ako in dies segnior-que, ad omnes municipiorum
odbiju. U tom se metežu Aponije Saturnin, villarumque amoenitates resistens, gravi urbem
upravitelj Mezije, usudi na vrlo podlo djelo, agmine petebat. Sexaginta milia armatorum
poslavši cen-turiona da ubije Tetija Julijana, legata sequebantur, licentia corrupta; calonum numerus
sedme legije, zbog Ijubomore koju je zakrivao amplior, procacissimis etiam inter servos lixarum
probitkom stranke. Otkrivši opasnost, Julijan ingeniis; tot legatorum amicorumque comitatus,
prizva poznavaoce onih krajeva, te po bespućima inhabilis ad parendum, etiam si summa modestia
Mezije pobježe preko planine Hema, i otada nije regeretur. Onera-bant multitudinem obvii ex urbe
sudjelovao u građanskom ratu, zavlačeći sa senatores equitesque, quidam metu, multi per
započetim putom k Vespazijanu zbog različitih adulationem, ceteri ac paulatim omnes, ne aliis
zapreka, dok su glas-nici javljali da oklijeva ili proficiscentibus ipsi remanerent. Adgre-gabantur e
žuri. plebe flagitiosa per obsequia Vitellio cogniti
86. A u Panoniji trinaesta legija i sedma Galbinska, scurrae histriones aurigae, quibus ille amicitiamm
zadržavajući bol i bijes zbog bedrijačke bitke, bez deho-nestamentis mire gaudebat. Nec coloniae
oklije-vanja pristupiše Vespazijanu, zahvaljujući modo aut muni-cipia congestu copiarum, sed ipsi
osobitom utje-caju Prima Antonija. U sukobu sa cultores arvaque maturis iam frugibus ut hostile
zakonom, i u vrijeme Nerona osuđen zbog solum vastabantur.
prijevare, među ostalim nevoljama rata i on povrati
senatorski položaj. Postavljen od Galbe za 88. Multae et atroces inter se militum caedes,
zapovjednika sedmoj legiji, vjerovalo se da se post sedi-tionem Ticini coeptam manente legionum
dopisi-vao s Otonom nudeći se za vojskovođu auxiliorumque discordia; ubi adversus paganos
stranci. Zanema-ren od njega, nije bio ni od kakve certandum foret, con-sensu. Sed plurima strages ad
koristi u otonovskom ratu. U vrijeme opadanja septimum ab urbe lapidem. Singulis ibi militibus
Vitelijeve moći, pristavši uz Vespazijana, donio je Vitellius paratos cibos ut gladiato-
odlučnu prevagu svojom smjelošću, hitrošću na
jeziku, vještinom sijanja mržnje prema ostalima;
silan u razdorima i bunama, grabežljivac i pot-
kupljivač, u miru najgori, u ratu nezanemariv.
Udružene
luncti inde Moesici ac Pannonici exerdtus potom mezijske i panonske vojske povukoše za
Delmaticum militem traxere, quamquam sobom dalmatskoga vojnika, premda konzularni
consularibus legatis nihil tur-bantibus. Tampius legati nisu poti-cali bunu. Tampije Flavijan vladaše
Flavianus Pannoniam, Pompeius Silva-nus Panonijom, Pompej Silvan Dalmacijom, oba
Dalmatiam tenebant, divites senes; sed procurator bogata i stara. No bio je tu upra-vitelj Kornelije
aderat Cornelius Fuscus, vigens aetate, claris Fusko, u muževnoj dobi, slavna porijekla. U ranoj
natalibus, prima iuventa quaestus cupidine se mladosti u želji za dobitkom bio odrekao sena-
senatorium ordinem exuerat; idem pro Galba dux torskog staleža. Izjasnivši se za Galbu, kao voda
coloniae suae, eaque opera procurationem adeptus, svoje kolonije irjegovim se zagovorom domogao
susceptis Vespasiani partibus acerrimam bello upraviteljstva, a odlučivši se za Vespazijanovu
facem praetulit: non tam praemiis peri-culorum stranku, postao je najva-treniji ratni huškač.
quam ipsis periculis laetus pro certis et olim par-tis Radujući se ne toliko nagradama za opasnosti
nova ambigua ancipitia malebat. Igitur movere et koliko samim opasnostima, volio je više novo,
qua-tere, quidquid usquam aegrum foret, neizvjesno i pogibeljno negoli sigurno i odavna
adgrediuntur. Scrip-tae in Britanniam ad stečeno. Stoga oni počeše tresti i drmati i napadati
96
na sve što je igdje bilo nevaljalo. Napisane su praefectique cum terrore et armatorum catervis
poslanice u Britaniju vojnicima četrnaeste, u volita-bant.
Hispaniju vojnicima prve legije, jer su obje legije 89. Ipse Vitellius a ponte Mulvi insigni equo,
bile za Otona, protiv Vitelija; razaslana pisma po paludatus accinctusque, senatum et populum ante
Galijama; u tren se oka razbuktao silan rat, budući se agens, quo minus ut captam urbem ingrederetur,
da su se ilirske vojske otvoreno odmetale, a ostale amicorum consilio deterritus: sumpta praetexta et
bile spremne da podu za srećom. composito agmine incessit. Ouattuor legionum
87. Dok su Vespazijan i vođe stranke obavljali aquilae per frontem totidemque circa e legionibus
ovo po provincijama, Vitelije, prezreniji iz dana u aliis vexilla, mox duodecim alarum signa et post
dan i mlitaviji, zastajkujući kod svih dražesnih peditum ordines eques, dein quattuor et triginta co-
municipija i Ijetnikovaca, s teško naoružanom hortes, ut nomina gentium aut species armorum
povorkom kretao je prema Gradu. Pratilo ga je forent, discretae. Ante aquilas praefecti castrorum
šezdeset tisuća oružanika, oslabljelih od tribunique et primi centurionum candida veste,
razuzdanosti; broj slugu još veći, ponašanje ceteri iuxta suam quis-que centuriam, armis
konjušara, čak i u usporedbi s robovima, vrlo donisque fulgentes, et militum pha-lerae
bestidno. Pratnja toli-kih izaslanika i prijatelja torquesque splendebant: decora facies et non Vitel-
neprikladna da se pokorava, kad bi se njome lio principe dignus exercitus. Sic Capitolium
upravljalo i s najvećim obzirom. Mnoštvo su ingressus atque ibi matrem complexus Augustae
učinili još nesnosnijim senatori i vitezovi koji su nomine honoravit.
mu hitjeli ususret iz grada, neki iz straha, mnogi iz
ulagivanja, ostali, a malo-pomalo i svi, da ne 90. Postera die tamquam alterius civitatis
zaostanu dok drugi kreću. Okupljahu se iz puka, senatum populumque magnificam orationem de
vodeni sramotnom usluž-nošću, poznanici semet ipso promp-sit, industriam temperantiamque
Vitelijevi: lakrdijaši, glumci i vozači, a tim se suam laudibus adtollens, consciis flagitiorum ipsis
nečasnim poznanstvima izvanredno veselio. 1 nisu qui aderant omnique Italia, per quam somno et luxu
samo kolonije i municipiji pljačkani gomilanjem pudendus incesserat. Volgus tamen vacuum curis et
ratnih zaliha nego i ratari i njive sa zrelim već sine falsi verique discrimine solitas adu-Fationes
plodinama, kao da se radi o neprijateljskom tlu. edoctum clamore et vocibus adstrepebat; ab-
88. Međusobna krvoprolića vojnika mnogobrojna nuentique nomen Augusti expressere ut adsumeret,
i strašna, jer je nakon pobune nastale u Ticinu tam frustra quam recusaverat.
vladao raz-dor između legija i pomoćnih četa. Kad 91. Apud civitatem cuncta interpretantem funesti
se trebalo boriti protiv seljaka - jednodušnost. No omi-nis loco acceptum est, quod maximum
najveći pokolj kod sed-mog miljokaza od grada. pontificatum adep-
Tamo je svakom pojedinom voj-niku Vitelije
dijelio pripremljena jela kao gladijatorsku
97
na svađu, a potom na šake i oružja. Pa i tribuni i nihil novi accidisse respondit, quod duo senatores
prefekti oblijetahu uokolo sa zastrašujućim in re publica dissentirent; solitum se etiam
čoporima oružanika. Thraseae contra dicere. Inrisere plerique
89. Sam je Vitelije od Mulvijskog mosta, na impudentiam aemulationis; aliis id ipsum placebat,
gizdavu konju, zaogrnut vojničkom kabanicom i quod neminem ex praepotentibus, sed Thraseam ad
opasan mačem, tjerajući ispred sebe senat i narod, exemplar verae gloriae legisset.
odvraćen savjetom pri-jatelja, da se ne bi činilo
kako ulazi u osvojenarad, uzeo pretekstu i s 92. Praeposuerat praetorianis Pub^li)lium Sabinum
mirnom povorkom stupao dalje. Ćetiri legij-ska a praefectura cohortis, lulium Priscum tum
orla na čelu, isto toliko zastava iz drugih legija s centurionem:
obiju strana, potom dvanaest bojnih znakova ala, a Priscus Valentis, Sabinus Caecinae gratia pollebant;
iza redova pješaka konjaništvo, pa trideset četiri inter discordes Vitellio nihil auctoritatis. Munia
kohorte, razvrstane prema imenima naroda ili vrsti imperii Caecina ac Valens obibant, olim anxii odiis,
naoružanja. Pred oriovima prefekti tabora, tribuni i quae bello et castris male dissimulata pravitas
predvodnici centurija u bijelom odijelu, ostali - amicorum et fecunda gignendis inimicitiis civitas
svaki pored svoje centurije, blistajući od oružja i auxerat, dum ambitu comitatu et immensis
poklona; sjajile su se i toke i ogrlice vojnika. salutantium agminibus contendunt comparan-
Krasan prizor i vojska dostojna nekoga drugoga turque, variis in hunc aut illum Vitellii
vladara, ne Vitelija. Tako stupi na Kapitolij, i inclinationibus. nec umquam satis fida potentia, ubi
zagrlivši ondje majku počasti je imenom Auguste. nimia est. Simul ipsum Vitellium, subitis offensis
90. Slijedećega dana, kao da je pred senatom i aut intempestivis blanditiis mutabilem,
naro-dom nekoga drugoga grada, održi contemnebant metuebantque. Nec eo segnius
veličanstven govor o samome sebi, uzdižući invaserant domos hortos opesque imperii, cum
pohvalama svoju poslenost i trez-venost, iako su za flebilis et egens nobilium turba, quos ipsos
njegove opačine znali oni koji su bili nazočni i liberosque patriae Galba reddiderat, nulla principis
čitava Italija po kojoj je stupao u sramotnu misericordia iuvarentur. Gra-tum primoribus
besposličenju i razbludi. Svjetina je ipak, bezbrižna civitatis etiam plebs adprobavit, quod reversis ab
i ne razlučujući laž od istine, izvježbana u exilio iura libertorum concessisset, quamquam id
uobičajenim laska-njima, bučno klicala i iznudila, omni modo servilia ingenia corrumpebant, abditis
iako je odbijao ime Augu-sta, da ga prihvati tako pecu-
bezrazložno kao što mu se i pro-tivio.
91. Kod građanstva, koje je u svemu gledalo
neko zna-čenje, primljeno je kao poguban znak to
što je, domo-
98
Potom, na umirivanje prijatelja, koji strahovahu od lenti itineris rumorem prospero proelio verterat
još ozbiljnije njegove srditosti, odgo-vori da se nije omnisque inferioris Germaniae miles Valentem
zbilo ništa novo ako su se dva senatora razišla u adsectabatur, unde primum creditur Caecinae fides
mišljenjima o državnom poslu; i on da je običa-vao fluitasse.
protusloviti Trazeji. Većina se rugala bestidnoj
poredbi, drugima se dopadalo upravo to što nije
nikoga od moćnika nego Trazeju odabrao za uzor 94. Ceterum non ita ducibus indulsit Vitellius, ut
istinske slave. non plus militi liceret. Sibi quisque militiam
92. Za zapovjednike pretorijancima postavi sumpsere: quam-vis indignus, si ita maluerat,
Publilija Sabina, s dužnosti prefekta kohorte, i urbanae militiae adscribeba-tur; rursus bonis
Julija Priska, tadašnjega centuriona. Prisko bijaše ii remanere inter legionarios aut alares volentibus
Valensovoj, Sabin u Cecininoj milosti. Zbog permissum. Nec deerant qui vellent, fessi mor-bis
njihove nesloge u Vitelija nikakva ugleda. Poslove et intemperiem caeli incusantes. Robora tamen
carske vlasti obavljahu Cecina i Valens, odavna u legio-nibus alisque subtracta, convolsum castrorum
napetosti zbog mržnje koju je, slabo prikrivanu u decus, viginti milibus e toto exercitu permixtis
ratu i taboru, izopačenost prijatelja i Grad izdašan u magis quam electis.
stvaranju neprijateljstava uvećavao, dok su se Contionante Vitellio postulantur ad supplicium
ogledali i uspoređivali u pridobijanju glasova, s Asiati-cus et Flavus et Rufinus duces Galliarum,
pratnjom i neizmjernim povorkama poklonika, uz quod pro Vin-dice bellassent. Nec coercebat eius
promjenjivu naklonost Vitelijevu prema ovom ili modi voces Vitellius:
onom. A moć nije nikad postojana kad je super insitam [mortem] animo ignaviam conscius
pretjerana. Vitelija, prevrtljiva u iznenadnim sibi instare donativom et deesse pecuniam omnia
uvredama ili nepriličnim laskanjima, u isto vrijeme alia militi largiebatur. Liberti principum conferre
i prezirahu i bojahu ga se. No zato su to revnije pro numero man-cipiorum ut tributum iussi: ipse
navalili na kuće, vrtove i imanja Carstva, budući da sola perdendi cura stabula aurigis exstruere, circum
nevoljno i ubogo mnoštvo plemića, koje je s gladiatorum ferarumque specta-culis opplere,
njihovom djecom Galba vratio u domovinu, nije tamquam in summa abundantia pecuniae inludere.
podupirala nikakva sućut vladara. Postupkom
povoljnim za prvake države bio je zadovoljan i
puk, jer je povratnicima iz progonstva bio odstupio
pravo na oslobođenike, premda su to na sve načine
dovitljivi robovi nastojali obezvrijediti tako da su
99
Valens, kao da je tobože htio samoga Cecinu donec successere Mucianus et Marcellus et magis
osloboditi od opasnosti. No njegovim je dolaskom alii homines quam alii mores.
stranka doista postala moćnija, i nepovoljan se glas
o sporom putu zahvaljujući sretnoj bici bio pre-
okrenuo, te svi vojnici Donje Germanije stadoše
pristajati uza nj, zbog čega se prvi put, kako se 96. Prima Vitellio tertiae legionis defectio
vjeruje, pokolebala odanost Cecinina. nuntiatur, missis ab Aponio Saturnino epistulis,
94. Vitclije, usotalom, nije toliko gledao kroz prste antequam is quoque Vespasiani partibus
vojskovodama, da ne bi još i više dopuštao adgregaretur; sed neque Aponius cuncta, ut
vojniku. Svatko je sebi odabirao vojničku službu; trepidans re subita, perscripserat, et amici adu-
makar nedosto-jan, ako je tako volio, upisivao se u lantes mollius interpretabantur: unius legionis eam
gradsko vojništvo. Čestitima je, s druge strane, sedi-tionem, ceteris exercitibus constare fidem. In
preostajalo da se, ako hoće, upišu u legionare ili hunc modum etiam Vitellius apud milites disseruit,
vojnike ala. 1 bilo ih je koji su to htjeli, iscrpljeni praetoria-nos nuper exauctoratos insectatus, a
od bolesti i tužeći se na nezdravo pod-neblje. quibus falsos rumo-res dispergi; nec ullum civilis
Legije i ale ipak su lišene udarne snage, potkopan belli metum adseverabat, suppresso Vespasiani
je ugled tabora, budući da je u njemu dvadeset nomine et vagis per urbem militi-bus, qui sermones
tisuća voj-nika iz čitave vojske bilo većma populi coercersnt. Id praecipuum ali-mentum
pomiješano negoli oda-brano. Dok je Vitelije držao famae erat.
skupštinu, zatražena je smrtna kazna za Azijatika, 97. Auxilia tamen e Germania Britanniaque et
Flava i Rufina, vojskovođe Galija, jer su ratovali Hispa-niis excivit, segniter et necessitatem
na Vindeksovoj strani. A Vitelije nije sprečavao dissimulans. Perinde legati provinciaeque
takve glasove: povrh urođene lijenosti duha, cunctabantur, Hordeonius Flaccus suspectis iam
svjestan da ga čeka novčani dar, a nedostaje mu Batavis anxius proprio bello, Vettius Bola-nus
novca, sve je ostalo velikodušno dopuštao vojniku. numquam satis quieta Britannia, et uterque
Nare-deno je da oslobođenici careva prinesu porez ambigui, neque ex Hispaniis properabatur, nullo
prema broju robova. Sam je, iz čiste brige za tum ibi consulari:
rasipanjem, gradio staje za vozare, ispunjavao cirk trium legionum legati, pares iure et prosperis
predstavama gladijatora i zvje-radi, poigravajući se Vitellii
kao da živi u najvećem obilju novca.
100. Caecina e complexu Vitellii multo cum honore 100. Otišavši iz zagrljaja Vitelijeva s velikom
digressus partem equitum ad occupandam počašću, Cecina uputi naprijed dio konjaništva da
Cremonam pra-emisit. Mox vexilla primae, zaposjedne Kre-monu. Uskoro krenuše za njim
quartae, quintae decumae, sextae decumae odjeli prve, četvrte, pet-naeste i šesnaeste legije,
legionum, dein quinta et duoetvicensima secutae; potom peta i dvadesetdruga, u zaleđu nastupiše
postremo agmine unaetvicensima Rapax et prima dvadesetprva Neodoljiva i prva Italska, s
Italica incessere cum vexillariis trium veksilarcima triju britanskih legija i izabranim
Britannicarum legionum et electis auxiliis. Profecto pomoćnim četama. Po odlasku Cecine Fabije
Caecina scripsit Fabius Valens exercitui, quem ipse Valens napisa vojsci, koju bijaše vodio, da ga čeka
ductaverat, ut in iti-nere opperiretur: sic sibi cum na putu: tako da se dogo-vorio sa Cecinom. No
Caecina convenisse. Qui praesens eoque validior onaj koji bijaše nazočan, pa time i utjecajniji, slaga
mutatum id consilium finxit, ut ingruenti bello tota da je odluka izmijenjena kako bi se, bukne li rat,
mole occurreretur. Ita adcelerare legiones, udarilo punom snagom. Stoga je naređeno da legije
Cremonam, pars Hostiliam petere iussae: ipse pohite u Kremonu, dio da pođe u Hostiliju. On sam
Ravennam devertit praetexto classem adloquendi: skrenu u Ravenu pod izgovorom da se obrati floti;
mox patiiit secretum componendae proditionis uskoro se otkri potajna namisao o snovanju izdaje:
quaesitum. Namque Lucilius Bassus post jer, Lucilije Bas, nakon prefekture nad alom
praefecturam alae Raven-nati simul ac Misenensi postavljen za zapovjednika ravenskoj i mizenskoj
classibus a Vitellio praepositus, quod non statim floti, zbog toga što se odmah nije domogao
praefecturam praetorii adeptus foret, ini-quam pretorijske prefekture nemilostivu je srdžbu
iracundiam flagitiosa perfidia ulciscebatur. Nec pokušao izravnati sramotnom izdajom. 1 ne može
sciri potest traxeritne Caecinam, an, quod evenit se znati da li je za sobom povukao Cecinu ili ih je -
102
što se dogada među pokvarenima: da su i 2. Ad ea Antonius Primus (is acerrimus belli
međusobno slični - ista opakost navela na to. contiona-tor) festinationem ipsis utilem, Vitellio
101. Povjesnici koji su za vladavine flavijevske exitiosam disse-ruit. Plus socordiae quam fiduciae
kuće sastavili povijesti ovoga rata naveli su laskom acessisse victoribus;
izopačene uzroke: brigu za mir i Ijubav prema neque enim in procinctu et castris habitos: per
državi. Nama se čini da su oni, pored urođene omnia Ita-liae municipia desides, tantum hospitibus
prevrtljivosti, a i stoga što je nakon izdaje Galbe metuendos, quanto ferocius antea egerint, tanto
vjernost uskoro došla na malu cijenu, te iz cupidius insolitas voluptates hausisse. Circo
sup^rništva i zavisti da ih drugi ne preteknu kod quoque ac theatris et amoeni-tate urbis emollitos
Vitelija, upropastili i samoga Vitelija. Dostigavši aut valetudinibus fessos; sed addito spatio
legije, Cecina je različitim spletkama pokušavao rediturum et his robur meditatione belli; nec procul
podrovati duhove centuriona i vojnika odane Germaniam, unde vires; Britanniam freto dirimi,
Viteliju. Bas, koji se trudio oko istog, imao je iuxta Gallias Hispaniasque, utrimque viros equos
manje poteškoća, jer je flotu bilo lako navesti da tributa, ipsamque Italiam et opes urbis; ac si inferre
pogazi zadanu riječ zbog uspomene na nedavnu arma ultro velint, duas classes vacuumque
vojnu službu na Otonovoj strani. Illvricum mare. Quid tum claustra montium
profutura? Quid tractum in aestatem aliam bellum?
Unde interim pecuniam et commeatus? Quin potius
eo ipso uterentur, quod Pannonicae legiones
deceptae magis quam victae resurgere in ultionem
prope-rent, Moesici exercitus integras vires
attulerint. Si nume-rus militum potius quam
legionum putetur, plus hinc roboris, nihil
libidinum; et profuisse disciplinae ipsum pudorem;
equites vero ne tum quidem victos, sed quam-quam
rebus adversis disiectam Vitellii aciem. 'Duae tunc
Pannonicae ac Moesicae alae perrupere hostem:
nunc
LIBER TERTIVS
1. Meliore fato fideque partium Flavianarum TREĆA KNJIGA
duces consilia belli tractabant. Poetovionem in
hiberna tertiae decimae legionis convenerant. Illic 1. Pod boljim usudom i s više samopouzdanja
agitavere, placeretne obstrui Pannoniae Alpes, rasprav-Ijahu o ratnim osnovama vođe flavijevske
donec a tergo vires universae consurgerent, an ire stranke. Pri-spjeli su bili u Petovion, zimski tabor
comminus et certare pro Italia con-stantius foret. trinaeste legije. Tu su se dogovorili treba li zatvoriti
Quibus opperiri auxilia et trahere bellum videbatur, prijevoje Panonskih Alpa dok se s leda ne podignu
Germanicarum legionum vim famamque extol- cjelokupne snage ili će biti razboritije pobiju li se
lebant, et advenisse mox cum Vitellio Britannici prsa o prsa i odluče bitku za Italiju. Oni koji su
exercitus robora: ipsis nec numerum parem smatrali da treba čekati na pomoćne čete i
pulsarum nuper legionum et, quamquam atrociter odugovlačiti ratom uzdizali su snagu i slavu
loquerentur, minorem esse apud victos animum. germanskih legija i tvrdili da je upravo sada s
Sed insessis interim Alpibus venturum cum copiis Vitelijem stigla glavnina britanske vojske! Oni
Orientis Mucianum; superesse Vespasiano mare sami niti su brojem ravnopravni, zbog nedavno
classes studia provinciarum, per quas velut alterius razbijenih legija, i, premda govore osorno, manja je
belli molem cieret. Ita salubri mora novas vires hrabrost u pobijeđenih. Ali, dok u međuvre-menu
adfore, e praesentibus nihil periturum. zaposjednu Alpe, s istočnim četama doći će Muci-
jan. Vespazijanu preostaje more, brodovlje,
naklonost provincija, čime bi mogao iznova podići
moćan rat. Tako će se spasonosnim odlaganjem
103
pojaviti nove snage, a od sadašnjih prilika ništa se 3. Haec ac talia flagrans oculis, truci voce, quo
neće upropastiti. latius audiretur (etenim se centuriones et quidam
2. Na to Antonije Prim (taj najostriji ratni militum con-silio miscuerant), ita effudit, ut cautos
smutljivac) razloži da ]e njima žurba korisna, quoque ac providos permoveret, volgus et ceteri
Viteliju pogubna. unum virum ducemque, spreta aliorum segnitia,
»U pobjednika više je mlitavosti, manje laudibus ferrent. Hanc sui famam ea statim
samopouz-danja: niti se vježbaju, niti se drže contione commoverat, qua recitatis Vespasiani
tabora. Besposliče po svim municipijima Italije, na epistulis non ut plerique incerta disseruit, huc illuc
strah su gostoprimcima; trac-turus interpretatione, prout conduxisset: aperte
koliko su se prije drzovitije ponašali, toliko su sada descen-disse in causam videbatur, eoque gravior
neo-buzdaniji u neiskušanim užicima. Razmaženi militibus erat culpae vel gloriae socius.
su cirkom i kazalištima i ugodnošću grada ili
iscrpljeni bolestima. No, dade li im se vremena, 4. Proxima Cornelii Fusci procuratoris auctoritas.
pripremanjem za rat i ovima će se vratiti čvrstima. Is quoque inclementer in Vitellium invehi solitus
Nije daleko Germanija, odakle im snage, Britanija nihil spei sibi inter adversa reliquerat. Tampius
je razdvojena tjesnacem, blizu su Galije i Hispa- Flavianus, natura ac senecta cunctator, suspiciones
nije, s obiju strana Ijudi, konji, ratni porezi, a i militum inritabat, tamquam adfinitatis cum Vitellio
sama Ita-lija i bogatstva Grada; a ako požele meminisset; id<em)que, quod coeptante legionum
napasti, dvije su im flote na raspolaganju i motu profugus, dein sponte remea-verat, perfidiae
nebranjeno Ilirsko more. Kakva im korist tada od locum quaesisse credebatur. Nam Fla-vianum,
alpskih prijevoja? Od rata odgođena za iduće Ijeto? omissa Pannonia ingressum Italiam et discrimini
Odakle u međuvremenu novac i živež? Zašto da ne exemptum, rerum novarum cupido legati nomen
iskoriste to što panonske legije - prevarene prije resumere et misceri civilibus armis impulerat,
negoli pobijeđene - žure da se dignu na osvetu, a suadente Cornelio Fusco, non quia industria
mezijske vojske donose svježe snage? Ako li se Flaviani egebat, sed ut consu-lare nomen
gleda na broj vojnika a ne na broj legija, u ovih je surgentibus cum maxime partibus honesta specie
više čvrstine, nimalo raspuštenosti. A sama sramota praetenderetur.
koristila je stezi. Konjanici nisu čak ni tada
pobijeđeni, već je Vitelijev bojni red razbijen, iako 5. Ceterum ut transmittere in Italiam (bellum)
su bili u nepovoljnom položaju. Dvije su se tada inpune et usui foret, scriptum Aponio Saturnino,
panonske i mezijske ale probile kroz cum exercitu Moesico celeraret. Ac ne inermes
provinciae barbaris nationibus exponerentur,
principes Sarmatarum lazugum, penes quos
civitatis regimen, in commilitium adsciti. Ple-bem
quoque et vim equitum, qua sola valent, offerebant:
sedecim alarum coniuncta signa pulsu sonituque et remissum id munus, ne inter discordias externa
nube ipsa operient ac superfundent oblitos molirentur
proeliorum equites equosque. Nisi quis retinet,
idem suasor auctorque consilii ero. Vos, quibus
fortuna in integro est, legiones conti-nete: mihi
expeditae cohortes sufficient. lam reseratam militi
<Itali)am, impulsas Vitellii res audietis. luvabit
sequi et vestigiis vincentis insistere.'
104
3. Plamtećim okom, strašnim glasom, da ga što 6. Antonio vexillarios e cohortibus et partem
dalje čuju (i doista su se u ratno vijeće bili equitum ad invadendam Italiam rapienti comes fuit
umiješali centurioni i poneki od vojnika) tako je to Arrius Varus, strenuus bello, quam gloriam et dux
izgovorio da ohrabri oprezne i zabrinute i da ga Corbulo et prosperae in Armenia res addiderant.
prosti vojnici i ostali, prezrevši mlitavost drugih, Idem secretis apud Neronem sermonibus ferebatur
uzdižu pohvalama kao jedinog mužev-nog Corbulonis virtutes criminatus; unde infami gratia
vojskovođu. To mišljenje o sebi pokrenuo je odmah primum pilum adepto laeta ad praesens male parta
na onoj skupštini na kojoj, pročitavši mox in perniciem vertere. Sed Primus ac Varus
Vespazijanovo pismo, nije govorio nejasno, kao occupata Aquileia per proxima quaeque ac
većina njih, da se ne bi dogodilo da ga kasnije Opitergii et Altini laetis animis accipiuntur.
tumače kako komu odgovara. Činilo se da se Relictum Altini praesi-dium adversus classis
otvoreno zauzeo za stvar stranke ne bi li kod Ravennatis (conatus), nondum defectione eius
vojnika stekao što veći ugled kao drugi u krivici i audita. Inde Patavium et Ateste partibus adiunxere.
slavi. Illic cognitum tris Vitellianas cohortes alam-que,
4. Ugledom je odmah iza njega štajao prokurator cui Sebosianae nomen, ad Forum Alieni ponte
Kor-nelije Fusko. 1 on je običavao nemilosrdno iuncto consedisse. Placuit occasio invadendi
napadati Vite-lija i u slučaju neuspjeha nije mu incuriosos;
preostajala nikakva nada. Tampije Flavijan, po nam id quoque nuntiabatur. Luce prima inermos
naravi a i zbog starosti okli-jevalo, pobuđivao je pleros-que oppressere. Praedictum, ut paucis
sumnje u vojnika, jer su mislili da nije zaboravio interfectis ceteros pavore ad mutandam fidem
na blisko prijateljstvo s Vitelijem. Držalo se da je cogerent. Et fuere qui se sta-tim dederent: plures
tražio priliku za izdaju, jer je na početku kretanja abrupto ponte instanti hosti viam abstulerunt.
legija htio pobjeći, a kasnije je dragovoljno ostao.
Želja za prevratom natjerala je naime Flavijana da,
7. Volgata victoria, post principia belli secundum
napustivši Panoniju, upadne u Italiju i, izmakavši
Fla-vianos data legiones septima Galbiana, tertia
opasnosti, ponovo uzme ime legata i umiješa se u
decima Gemina cum Vedio Aquila legato Patavium
građanski rat, na nagovor Kornelija Fuska, ne stoga
alacres veniunt. Ibi pauci dies ad requiem sumpti,
što bi ovomu trebala Flavija-nova djelatnost nego
et Minicius lustus praefectus castrorum legionis
da se konzularnom imenu poda častan izgled
septimae, quia adduc-tius quam civili bello
upravo u vrijeme stranačkih nemira.
imperitabat, subtractus militum irae ad
5. Kako bi, međutim, ostalo nekažnjeno, a korisno,
Vespasianum missus est. Desiderata diu res
ako se rat prebaci u Italiju, napisano je Aponiju
interpre-tatione gloriaque ^in) maius accipitur,
Satur-ninu neka pohita s mezijskom vojskom. A da
postquam Galbae imagines discordia temporum
nenaoru-žane provincije ne budu izložene
subversas in omnibus muni-cipiis recoli iussit
barbarskim narodima, sarmatski i jazitski prvaci,
Antonius, decorum pro causa ratus, si
koji su držali općinsku vlast, primljeni su u
suvojništvo. Nudili su i pješake i konja-ništvo, u
čemu su jedino jaki. Ta je ponuda odbijena da se ne
bi u postojećoj neslozi pokrenula vanjska neprija-
arma tractantium incusans. Simul virtus Germanici propalu stvar. U isti čas uzdizano je pohvalama
exer-citus laudibus attollebatur, Vitellii modica et junaštvo germanske vojske, uz umjereno i općenito
volgari men-tione, nulla in Vespasianum spominjanje Vitelija, bez ikakve uvrede prema
contumelia: nihil prorsus, quod aut corrumperet Vespazijanu - upravo ništa što bi osramotilo ili
hostem aut terreret. Flavianarum partium duces zastrašilo neprijatelja. Vođe fla-vijevske stranke,
omissa prioris fortunae defensione pro Vespasiano okanivši se obrane prijašnjih prilika, srčano se
magnifice, pro causa fidenter, de exercitu securi, in zalažući za svoju stvar počeše u veličanstvenom
Vitellium ut inimici praesumpsere, facta tribunis svjetlu zamišljati Vespazijana, uzdajući se u vojsku,
centurionibusque retinendi quae Vitellius poka-zujući otvoreno neprijateljstvo prema
indulsisset spe, atque ipsum Caecinam non obscure Viteliju; ostavljena je nada da se tribuni i
ad transitionem hort-abantur. Recitatae pro centurioni, koji su bili u milosti kod Vitelija,
contione epistulae addidere fidu-ciam, quod zadrže, i samoga su Cecinu otvoreno sokolili da
submisse Caecina, velut offendere Vespa-sianum prijeđe na njihovu stranu. Javno pročitana pred
skupšti-nom vojnika pisma su uvećala
107
samopouzdanje, jer se eto Cecina u poniznosti boji iterare culpam gaudebant, in hortos, in quibus
uvrijediti Vespazijana, a njihovi vode pisali su s devertebatur Saturninus, pergunt. Nec tam Primus
prezirom i kao da napadaju Vitelija. et Aponianus et Messalla, quamquam omni modo
10. Po dolasku dviju legija, od kojih je treću nisi, eripuere Saturninum, quam obscuritas
vodio Dilije Aponijan, osmu Numizije Lup, latebrarum, quibus occulebatur, vacantium forte
odlučeno je da se iskaže snaga i Verona opkoli balnearum fornacibus abdi-tus. Mox omissis
bojnim bedemom. Galbin-skoj je legiji slučajno lictoribus Patavium concessit. Digressu
dopala gradnja bedema okrenutog prema consularium uni Antonio vis ac potestas in
neprijateljskom čelu. Izdaleka su se vidjeli savez- utrumque exercitum fuit, cedentibus collegis et
nički konjanici kako kao neprijatelji zadaju jalov obversis militum stu-diis. Nec deerant qui
strah. Iz straha zbog predaje posegoše za oružjem. crederent utramque seditionem fraude Antonii
Bijes vojnika sruči se na Tampija Flavijana, bez coeptam, ut solus bello frueretur.
ikakva dokaza o nje-govoj krivnji, već stoga što ga
se otprije omražena u nekoj zaslijepljenosti htjelo
ubiti. Vičući optuživahu ga kao bliskog prijatelja 12. Ne in Vitellii quidem partibus quietae
Vitelijeva, izdajicu Otonova, utaji-vača novčanih mentes:
poklona. Nisu mu pružili nikakvu priliku za exitiosiore discordia non suspicionibus volgi, sed
obranu, iako je moleći uzdizao ruke, bacao se više perfidia ducum turbabantur. Lucilius Bassus classis
puta na zemlju, razderane odjeće, udarajući se u Ravennatis praefectus ambiguos militum animos,
jecaju po prsima i licu. To ih je razdražene još više quod magna pars Dalmatae Pannoniique erant,
poticalo: kao da je prevelik strah dokazivao quae provinciae Vespasiano tenebantur, partibus
krivicu. Glasnim su povicima vojnici zaglušili eius adgregaverat. Nox proditioni electa, ut ceteris
Aponija kad je počeo govoriti; umebes-nim su ignaris soli in principia defectores coi-rent. Bassus
žamorom odbili da slušaju i druge: jedino su za pudore seu metu, quisnam exitus foret, intra
Antonija imali otvorene uši. Bio je naime i rječit, i domum opperiebatur. Trierarchi magno tumultu
vješt u smirivanju gomile, i ugledan. Ćim je Vitellii imagines invadunt, et paucis resistentium
primjetio da pobuna biva sve žešća i da se sa obtruncatis ceterum volgus rerum novarum studio
psovki i pogrda prelazi na šake i oružje, zapovjedi in Vespasianum inclinabat. Tum progressus
da se Flavijan baci u okove. Vojnik osjeti varku, Lucilius auctorem se palam praebet. Classis
razagna one što su čuvali tribunal: Cornelium Fuscum praefectum sibi desti-nat, qui
spremalo se krajnje nasilje. Antonije ispruži prsa propere adcucurrit. Bassus honorata custodia
izvu-kavši mač, zaklinjući se da će umrijeti ili od Liburnicis navibus Atriam pervectus a praefecto
ruku vojnika ili od svojih vlastitih i, kako je alae Vibennio Rufino praesidium illic agitante
ugledao koga poznatoga ili odlikovanoga kakvim vincitur, sed
vojničkim znamenjem, pozva ga u pomoć. Zatim,
obrativši se ratnim božanstvima i njihovim
likovima, molio je neka taj bijes i nesloga zahvati
radije
et extremo iam die sua quisque in tentoria neprijateljsku vojsku, dok se pobuna nije smirila i
dilaberentur. Profectus eadem nocte Flavianus dok se pred mrak svi ne raziđoše i vratiše u svoje
obviis Vespasiani litteris discrimini exemptus est. šatore. Otpu-tovavši iste noći na poziv
Vespazijanov, Flavijan se izbavi životne opasnosti.
11. Legiones velut tabe infectae Aponium 11. Legije, kao kugom zaražene, nasrnuše na
Saturninum Moesici exercitus legatum eo atrocius Aponija Saturnma, to opasnije što nisu, kao prije,
adgrediuntur, quod non, ut prius, labore et opere bile zamorene napornim radom, već su usplamtjele
fessae, sed medio diei exar-serant, volgatis usred dana, pošto su se objavila pisina za koja su
epistulis, quas Saturninus ad Vitellium scripsisse vjerovale da ih je napisao Saturnin za Vitelija. Kao
credebatur. Ut olim virtutis modestiaeque, tunc prije u hrabrosti i stezi, tako je sada vladalo
procacitatis et petulantiae certamen erat, ne minus takmičenje u bezočnosti i raskalašenosti, te
violen-ter Aponium quam Flavianum ad zahtijevahu da se ne manje okrutno kazni Aponije
supplicium deposcerent. Ouippe Moesicae legiones od Flavijana. Dakako, mezijske legije, iznoseći da
adiutam a se Pannonicorum ultionem referentes, et su pomogle osvetu nad Panoncima, a Panonci kao
Pannonici, velut absolverentur aliorum seditione, da su oslobođeni krivnje zbog ustanka ostalih,
108
radovahu se što se ponavlja prijestup. Krenuše u Vespasiani nomen, proiectas Vitellii effigies
vrtove u koje je navra-ćao Saturnin. 1 nisu toliko adspexit, vastum primo silentium, mox cuncta
Prim, Aponijan i Mesala, premda su se na sve simul erumpunt. Huc cecidisse Germanici exercitus
načine trudili, spasili Saturnina, koliko mrak gloriam, ut sine proelio, sine volnere vinctas manus
skrovišta u koje se sklonio, zavukavši se slu-čajno et capta traderent arma? Quas enim ex diverso
u peć neupotrebljavana kupatila. Uskoro, odrek?" legiones? Nempe victas; et abesse unicum
•"•' se liktora, prebjegne u Patavij. Nakon Othoniani exercitus robur, primanos
udaljavanja konzu-lara potpuna vlast nad jednom i quartadecumanosque, quos tamen isdem illis
drugom vojskom pripala je jedino Antoniju, pošto campis fuderint straverintque. Ut (tot) armatorum
se povukoše drugovi mu u službi, a naklonost se milia, velut grex venalium, exuli Antonio donum
vojnika okrenula k njemu. 1 bilo ih je koji su dar-entur? Octo nimirum legiones unius classis
vjerovali da je jedna i druga pobuna započela accessionem fore. Id Basso, id Caecinae visum,
podmuklošću Antonija da bi se jedino on sladio postquam domos hor-tos opes principi abstulerint,
plodo-vima rata. etiam militibus principem, principi militem auferre.
12. Ni u Vitelijevoj stranci duhovi ne bijahu mimi. Integros incruentosque, Flavianis quoque partibus
Uznemirenje je prerastalo u još pogubniju neslogu, viles, quid dicturos reposcentibus art prospera aut
ne zbog sumnjičavosti gomile prostih vojnika, već adversa?
zbog izdaje vojskovođa. Lucije Bas, prefekt
ravenske flote, koja se velikim dijelom sastojala od 14. Haec singuli, haec universi, ut quemque dolor
Delmata i Panonaca - iz provincija, dakle, koje je impulerat, vociferantes, initio a quinta legione orto,
držao Vespazijan - pridobio je neodlučne vojnike repo-sitis Vitellii imaginibus vincla Caecinae
za njegovu stranku. Za izdaju je izabrana noć i inidunt; Fabium Fabullum quintae legionis legatum
dogovoreno da se samo odmetnici, bez znanja et Cassium Longum praefectum castrorum duces
ostalih, okupe na zborno mjesto. Bas je u sramu ili deligunt; forte oblatos trium Liburnicarum milites
strahu unutar doma očekivao kakav će biti ishod. ignaros et insontes trucidant; relictis castris,
Tri-jerarsi s velikom bukom navale na Vitelijeva abrupto ponte Hostiliam rursus, inde Cremonam
poprsja, a ostala gomila, pobivši nekolicinu koja je pergunt, ut legionibus primae Italicae et
pružala otpor, u težnji za prevratom naginjala je unietvicensimae Rapaci iungerentur, quas Caecina
Vespazijanu. Izašavši iz kuće, Lucije se tada ad obtinendam Cremo-nam cum parte equitum
otvoreno prizna kolovodom. Korne-lija Fuska praemiserat.
odredi sebi za prefekta flote, i on žurno dohrli. 15. Ubi haec comperta Antonio, discordes animis,
Nagradivši stražu odveze se liburnskim brodovima dis-cretos viribus hostium exercitus adgredi statuit,
u Atriju, gdje ga uhiti prefekt ale Vibenije Rufin, antequam ducibus auctoritas, militi obsequium et
koji je iunctis legionibus
109
natpisano Vespazijanovo ime, pobacane Vitelijeve 16. Ouinta ferme hora diei erat, cum citus eques
slike; adventare hostes, praegredi paucos, motum
u prvi čas potpun muk, a onda odjednom provale fremitumque late audiri nuntiavit. Dum Antonius
osje-ćaji: »Zar je tako nisko pala slava germanske quidnam agendum consultat. Aviditate navandae
vojske da bez bitke, bez rane predaju čete, polože operae Arrius Varus cum promptissimis equitum
oružje, kao da su poraženi? Ta kakve su to legije s prorupit impulitque Vitellianos modica caede; nam
neprijateljske strane? Zar nisu pobijeđene? plurium adcursu versa fortuna, et acerrimus
Nedostaje jedino jezgra otonovske vojske, vojnici quisque sequentium fugae ultimus erat. Nec sponte
prve i četrnaeste legije, koje su i onako na istom Antonii properatum, et fore quae acciderant reba-
onom bojnom polju hametice potukli! Da se tolike tur. Hortatus suos ut magno animo capesserent
tisuće oružanika, kao krdo robova na prodaju, dadu pugnam, diductis in latera turmis vacuum medio
na dar prognaniku Antoniju? Dakako, osam legija relinquit iter, quo Vamm equitesque eius reciperet;
bit će pri-repak jedne flote. Zar se Basu i Cecini iussae armari legiones;
činilo, pošto je vladaru oteo kuće, vrtove i imanja, datum per agros signum, ut, qua cuique proximum,
da će vojnicima ugra-biti vladara, vladaru vojnika? omissa praeda proelio occurreret. Pavidus interim
Netaknuti i neokrvavljeni i flavijevskoj stranci bez Varus turbae suorum miscetur intulitque
značenja, što da kažu onima koji od njih budu formidinem. Pulsi cum sauciis integri suomet ipsi
tražili bilo povoljno bilo nepovoljno?« metu et angustiis viarum con-flictabantur.
14. Uzvikujući to, pojedinačno i u zboru, kako je
koga zlovolja tjerala, počevši od pete legije,
17. Nullum in illa trepidatione Antonius
postave natrag Vitelijeve slike, a Cecinu bace u
constantis ducis aut fortis militis officium omisit.
okove. Za vođe izaberu Fabija Fabula, legata pete
Occursare paventi-bus, retinere cedentes, ubi
legije, i Kasija Longa, prefekta tabora. Slučajno
plurimus labor, unde aliqua spes, consilio manu
zatečene vojnike triju libumi, neupućene i nedužne,
voce insignis hosti, conspicuus suis. Eo postremo
pokolju. Napustivši tabor, krenu preko srušena
ardoris provectus est, ut vexillarium fugien-tem
mosta natrag u Hostiliju, a zatim u Kremonu, da se
hasta transverberaret; mox raptum vexillum in
povežu s prvom Italskom i dvadestprvom
hostem vertit. Quo pudore haud plures quam
Neodoljivom, koje je Cecina s dijelom konjanika
centum
poslao naprijed da zauzmu Kremonu.
15. Čim je za ovo saznao, Antonije naredi da se na-
padne na neprijateljsku vojsku, nesložnu u duši i
nejedin-stvenu u snazi, prije negoli se vpđama
povrati utjecaj,
110
16. Bijaše gotovo peta ura dana kad li brzi equitatus incursat et Vipstanus Messalla tribunus
konjanik dojavi da dolaze neprijatelji, nekolicina cum Moesicis auxiliaribus adsequitur, quos multi e
kao prethodnica, nadaleko da se čuje buka kretanja. legionariis quamquam raptim ductos aequabant: ita
Dok je Antonije pro-mišljao što treba činiti, Arije mixtus pedes equesque rupere legionum agmen. Et
Var, u želji za junačkim podvigom, provali s propinqua Cremonensium moenia quanto plus spei
najodvažnijima među konjanicima i nanese ad effugium, minorem ad resistendum animum
vitelijevcima umjeren gubitak: kad su naime dotr- dabant. Nec Antonius ultra institit, memor labo-ris
čali u većem broju, okrenula se sreća, i oni ac volnerum, quibus tam anceps proelii fortuna,
najžustriji u napadu bili su posljednji u bijegu. quam-vis prospero fine, equites equosque
Smatralo se da ta hitnja nije bila po volji Antoniju i adflictaverat.
da se neće zbiti što se zbilo. Osokolivši svoje da se 19. Inumbrante vespera universum Flaviani
odvažno prihvate bitke, raz-vije konjaničke odjele exercitus robur advenit. Utque cumulos super et
na krilima, a u sredini ostavi pra-zan prostor, da u recentia caede vestigia incessere, quasi debellatum
nj primi Vara i njegove konjanike. Legi-jama je foret, pergere Cremo-nam et victos in deditionem,
naređeno da se naoružaju, preko polja dat je znak accipere aut expugnare deposcunt. Haec in medio,
da svatko najkraćim putem, ostavivši pljačku, pulchra dictu: illa sibi quisque, posse coloniam (in)
pohrli u bitku. Uplašeni se Var u međuvremenu plano sitam impetu capi, idem auda-ciae per
umiješa u četu svojih vojnika i unese još veću tenebras inrumpentibus et maiorem rapiendi
pometnju. Natjerani svo-jim vlastitim strahom i licentiam. Quod si lucem opperiantur, iam pacem,
tjesnoćom prolaza sukobljavahu se zdravi s iam preces, et pro labore ac volneribus clementiam
ranjenima. et gloriam, inania, laturos, sed opes Cremonensium
17. U tom neredu Antonije nije zanemario in sinu praefec-torum legatorumque fore.
nijednu dužnost postojana vojskovođe ili hrabra Expugnatae urbis praedam ad militem, deditae ad
vojnika. Pritje-cao je u pomoć bojažljivima, duces pertinere. Spernuntur centurio-nes
zadržavao one koji su odstu-pali. Gdje je bilo tribunique, ac ne vox cuiusquam audiatur, quatiunt
najviše napora, odakle je mogla osva-nuti kakva arma, rupturi imperium, ni ducantur.
nada, tu je bio on: savjetom, rukom, glasom,
uočljiv i neprijatelju i svojima. U vatrenosti je
napo-sljetku došao dotle da je kopljem probo
zastavnika koji je bježao, a zatim pograbio zastavu
i okrenuo je protiv neprijatelja. Postideno tim
činom zaustavi se oko stotinu
111
neprijatelja, umorna od puta i borbe po toliku manus possunt? Si aggerem struere, si pluteis
prostranstvu. Upravljani slučajem jednako su tako cratibusve protegi necesse fuerit, ut volgus
malo težili za vođom u sretnim okolnostima koliko improvidum inriti stabi-mus, altitudinem turrium et
su bili svjesni da im on nedostaje u nevoljama. aliena munimenta mirantes? Quin potius mora
Pobjedničko konjaništvo nasrne na pokoleban bojni noctis unius, advectis tormentis machi-nisque, vim
red, a prispije i tribun Vipstan Mesala s mezijskim victoriamque nobiscum ferimus?' Simul lixas
pomoćnim četama; s njima su, premda su se brzo calonesque cum recentissimis equitum Bedriacum
kretale, držali korak i mnogi od legionara. Tako mittit, copias ceteraque usui adlat.uros.
izmiješano pješaštvo i konjaništvo raz-bije legijsku
vojsku. 1 bliske zidine Kremone pružale su koliko
više nade za bijeg toliko manje srčanosci u otporu.
Ni Antonije nije udarao dalje, Sjećajući se napora i 21. Id vero aegre tolerante milite prope seditionem
rana kojima je tako nesiguran udes bitke, premda ventum, cum progressi equites sub ipsa moenia
sretna isho-da, izmučio konjanike i konje. vagos e Cremonensibus corripiunt, quorum indicio
19. U prvi sumrak pristigne čitava jezgra noscitur sex Vitellianas legiones omnemque
flavijevske vojske. Ćim naiđoše na gomile mrtvih exercitum, qui Hostiliae egerat, eo ipso die triginta
tjelesa i svježe tra-gove pokolja kao da je rat milia passuum emensum, com-perta suorum clade
okončan, zatraže da se pohita u Kremonu i da se in proelium accingi ac iam adfore. Is terror
pobijeđeni prime u zarobljeništvo ili pobiju. Javno obstructas mentes consiliis ducis aperuit. Sistere
se govorilo - što je lijepo zvučalo - da tu koloniju tertiam decimam legionem in ipso viae Postumiae
smještenu u ravnici može svatko osvojiti na juriš; aggere iubet, cui iuncta a laevo septima Galbiana
ako navale po mraku, bit će jednako odvažni, a patenti campo stetit, dein septima Claudiana,
veća će biti sloboda u pljačkanju; čekaju li dan, agresti fossa (ita locus erat) praemunita; dextro
dočekat će mirovnu nagodbu, molbe, a za napor i octava per apertum limitem, mox tertia [decuma]
rane steći će pustu slavu i glas o milosrđu, dok će densis arbustis intersaepta. Hic aqui-larum
se imovina Kremonaca naći u kesama prefekata i signorumque ordo: milites mixti per tenebras, ut
legata; pljačka osvojena grada pri-pada vojniku,
predana - vojskovođama. Prezreli su centu-rione i
tribune, a da se glas bilo koga ne bi čuo, zveckahu
oružjem, spremni da prekrše zapovijed ako ih nitko
ne povede.
112
podsjedanje gradova, a kad rekoše da nisu, reče: atrox, his, rursus illis exitiabile. Nihil animus aut
»Zar mačevima i kopljima ikoje ruke mogu manus, ne oculi quidem provisu iuva-bant. Eadem
polomiti i podrovati zidove? Bude li potrebno utraque acie arma, crebris interrogationibus notum
sagraditi nasip, pokriti se pleterima i zaklonima, pugnae signum, permixta vexilla, ut quisque globus
zar ćemo stajati bespomoćni kao nepromišljena capta ex hostibus huc vel illuc raptabat. Urgebatur
gomila, čudeći se visini tornjeva i ostalim rnaxirne septima legio, nuper a Galba conscripta.
utvrdama? Zašto da ne odnesemo radije prevagu i Occisi sex primorum ordinum centuriones, abrepta
pobjedu ne napadajući ove noći nego dovlačeći quaedam signa: ipsam aquilam Atilius Verus primi
opsadne sprave?« U isto vrijeme pošalje u Bedrijak pili centurio multa cum hostium strage et ad
pečenjare i konjušare s najsvježijima među ko- extremum moriens serva-verat.
njanicima da donesu zalihe hrane i ostalo što bi
moglo biti od koristi. 23. Sustinuit labantem aciem Antonius accitis
21. Vojnik je to podnosio vrlo teško i došlo je praeto-rianis. Qui ubi excepere pugnam, pellunt
gotovo do pobune, kad li uznapredovali konjanici hostem, dein pelluntur. Namque Vitelliani tormenta
uhvate neke od Kremonaca koji su lutali ispod in aggerem viae contulerant, ut tela vacuo atque
samih zidina. Iz njihove izjave saznalo se da je šest aperto excuterentur, dispersa primo et arbustis sine
vitelijevskih legija i sva vojska koja je boravila u hostium noxa inlisa. Magnitudine eximia sextae
Hostiliji toga istog dana prešla trideset tisuća decimae legionis ballista ingentibus saxis hostilem
koraka, te da se, saznavši za poraz svojih, sprema aciem proruebat. Lateque cla-dem intulisset, ni duo
za borbu, i samo što nije tu. Strah od toga otvorio milites praeclarum facinus ausi, arreptis e strage
je okorjela srca savjetima vojskovođe, koji naredi scutis ignorati, vincla ac libramenta tor-mentorum
da se tri-naesta legija postavi na sam nasip abscidissent. Statim confossi sunt eoque inter-
Postumijeve ceste, da njoj slijeva na otvorenom cidere nomina: de facto haud ambigitur. Neutro
polju stane sedma Galbinska, zatim sedma inclina-verat fortuna, donec adulta nocte luna
Klaudijevska, zaštićena sprijeda poljskim jarkom surgens ostenderet acies falleretque. Sed Flavianis
(takvo bijaše mjesto), zdesna osma, uzduž otvo- aequior a tergo; hinc
rena seoskog puta, nešto dalje treća, zaklonjena
gustom šikarom. Ovakav je bio poredak legija i
manipula. Vojnici - izmiješani po mraku, kako je
kojega slučaj nanio: odio
113
onima. Ni srčanost ni cvrsta ruka, pa čak ni oči ne orientem solem (ita in Syria mos est) tertiani
pomagahu. U jednom i dru-gom bojnom redu salutavere.
jednako oružje, zbog čestog dozivanja poznata
bojna javka, a zastave, kako ih je koja četa zaro-
bila od neprijatelja i ovamo onamo povlačila, 25. Vagus inde an consilio ducis subditus rumor
potpuno pomiješane. Na najvećim mukama bila je adve-nisse Mucianum, exercitus in vicem salutasse.
sedma legija, nedavno unovačena od Galbe. Gradum inferunt quasi recentibus aimliis aucti,
Posječena su šestorica cen-turiona prvih redova i rariore iam Vitel-lianorum acie, ut quos nullo
ugrabljeni neki bojni znakovi; rectore suus quemque impe-tus vel pavor
samoga orla sačuvao je Atilije Ver centurion contraheret (di)duceretve. Postquam (im)pulsos
primipil, pobivši mnoštvo neprijatelja i naposljetku sensit Antonius, denso agmine obturbabat. Laxati
i sam poginuvši. ordines abrumpuntur, nec restitui quivere impe-
23. Antonije održi posustali bojni red dozvavši dientibus vehiculis tormentisque. Per limitem viae
pretori-jance koji, kako preuzeše na sebe bitku, spar-guntur festinatione consectandi victores. Eo
odagnaše nepri-jatelja, ali ubrzo zatim i sami budu notabilior caedes fuit, quia filius patrem interfecit.
potisnuti. Vitelijevci su naime bili smjestili hitala Rem nominaque auctore Vipstano Messalla tradam.
na nasip ceste da se strijele izbacuju s prazna i lulius Mansuetus ex Hispania, Rapaci legioni
otvorena mjesta. No one se isprva rasprše i iidare u additus, impubem filium domi liquerat. Is mox
šumarak, bez ikakve štete za neprija-telja. Izuzetno adultus, inter septimanos a Galba cons-criptus,
velika balista šesnaeste legije ogromnim kamenjem oblatum forte patrem et volnere stratum dum
obarala je neprijateljski bojni red i nanijela bi težak semianimem scrutatur, agnitus agnoscensque et
poraz da dvojica vojnika, odvaživši se na sjajan exsan-guem amplexus, voce flebili precabatur
pothvat, nisu pograbila s gomile štitove i piatos patris manes, neve se ut parricidam
neprepoznata posjekla užad i konope hitala. aversarentur: publicum id facinus; et unum militem
Smjesta su ubijeni i tako se izgubiše njihova quotam civilium armorum par-tem? Simul attollere
imena; o činu međutim ne postoji sumnja. Bojna corpus, aperire humum, supremo
sreća nije naginjala ni na jednu ni na drugu stranu,
dok u podmaklo doba noći ne izađe mjesec i obasja
bojni red, ali unese i zabunu. Povoljniji bijaše
maiores equorum"virorumque umbrae, et falso, ut međutim za flavijevce, jer im bijaše iza leđa: veće
in cor-pora, ictu tela hostium citra cadebant: bijahu sjenke Ijudi i konja, i krivo odmjereni hici
Vitelliani adverso lumine conlucentes velut ex neprijateljskih strijela ne dopirahu do cilja.
occulto iaculantibus incauti offerebantur. Vitelijevci, osvijetljeni mje-sečinom, izlagahu se
24. Igitur Antonius, ubi noscere suos noscique bez ikakve zaštite udarcima iz potaje.
poterat, alios pudore et probris, inultos laude et 24. Antonije je dakle, čim je mogao raspoznati
hortatu, omnes spe promissisque accendens, svoje i oni njega, raspaljujući jedne grdnjama i
curnam sumpsissent arma, Pannonicas legiones prijekorima, mnoge pohvalom i bodrenjem, sve
interrogabat: illos esse campos, in quibus abolere nadom i obećanjima, pitao panonske legije zašto su
labem prioris ignominiae, ubi recuperare gloriam opet pograbile oružje; ovo su polja na kojima mogu
possent. Tum ad Moesicos conversus principes zatrti porugu zbog prvotne sra-mote, gdje mogu
auctoresque belli ciebat: frustra minis et verbis ponovo steći slavu. Obrativši se tada mezijskim
provocatos Vitellianos, si manus eorum oculosque legijama, pozivaše prvake i začetnike rata: uza-lud
non tolerent. Haec, ut quosque accesserat; plura ad izazivaju prijetnjama i vikom vitelijevce, ako ne
tertianos, veterum recentiumque admonens, ut sub pod-nose njihove kretnje i poglede. Tako govoraše,
M. Antonio Parthos, sub Corbulone Armenios, kako je kome pristupao. Još više vojnicima treće
nuper Sarmatas pepulissent. Mox infensus legije, prisjeća-jući ih i davnih i skorašnjih
praetorianis 'vos' inquit, 'nisi vincitis, pagani, quis događaja: kako su pod Markom Antonijem
alius imperator, quae castra alia excipient? Illic prognali Parte, pod Korbulonom Armence,
signa armaque vestra sunt, et mors victis; nam nedavno Sarmate. Naskoro se još srditije obrati
ignominiam con-sumpsistis.' Undique clamor, et pretorijancima: »Vi, građani, ako ne pobijedite,
koji će vas dmgi zapovjednik, koji drugi tabor
primiti? Ondje su vaši bojni znakovi i oružje, i
114
smrt, ako budete pobijedeni, ta sramotu ste 27. Huc inclinavit Antonius cingique vallum
potrošili.« Odasvud nasta vika i (tako je običaj u corona iussit. Primo sagittis saxisque eminus
Siriji) vojnici treće legije pozdraviše Sunce na certabant, maiore Flavianorum pernicie, in quos
izlasku. tela desuper librabantur;
25. Nato nasta nenadan ili po savjetu vojskovode mox vallum portasque legionibus adtribuit, ut
pod-metnut žamor da je stigao Mucijan, da su se discretus labor fortes ignavosque distingueret atque
vojske uza-jamno pozdravile. Navale kao da su ipsa conten-tione decoris accenderentur. Proxima
pojačani svježim pomoćnim četama, dok se bojni Bedriacensi viae tertiani septimanique sumpsere,
red vitelijevaca već pro-rijedio, jer ih je bez ikakva dexteriora valli octava ac septima Claudiana;
upravljača naglost ili strah zbijao ili razvlačio. tertiadecumanos ad Brixianam portam impetus
Pošto Antonije primijeti da su klonuli, poplaši ih tulit. Paulum inde morae, dum e proximis agris
zbijenom četom. Olabavljeni redovi iskidaše se i ne ligones dolabras et alii falces scalasque convectant:
mogahu se obnoviti, jer su tomu smetala vozila i tum elatis super capita scutis densa testudine
hitala. Pobjednici se raspršiše po poljskoj stazi u succedunt. Romanae utrimque artes: pondera
žurnoj potjeri. Pokolj je bio to strašniji što je sin saxorum Vitelliani pro-volvunt, disiectam
ubijao oca. Dogadaj i imena navest ću po izvještaju fluitantemque testudinem lanceis con-tisque
Vipstana Mesale: scrutantur, donec soluta compage scutorum exsan-
Julije Mansvet iz Hispanije, priključen Neodoljivoj gues aut laceros prosternerent multa cum strage.
legiji, bijaše ostavio kod kuće nezrela još sina. Incesse-rat cunctatio, ni duces fesso militi et velut
Odrastao potom, ovaj bi od Galbe upisan medu inritas exhor-tationes abnuenti Cremonam
vojnike sedme legije; dok je pretraživao pale, monstrassent.
slučajno naiđe na ranjena i polumrtva oca:
prepozna on oca, otac njega, zagrii oca na izdisaju i
ridajući moljaše bogove da umire očevu dušu i da
ga ne odbace kao ocoubojicu: sveopći je ovo
zločin, i koliki je dio gradanskoga rata jedan
vojnik? Podiže tijelo, iskopa
115
izvjesna nada postaje nepri-lična; sav pokolj i rane inter omnes auctores constat. Is in vallum egressus,
i krv odmjeravahu se prema po-hlepi za plijenom. deturbatis qui restiterant, conspicuus manu ac voce
27. Tome se prikloni Antonije, te naredi da se nasip capta castra concla-mavit; ceteri trepidis iam
opkoli opsadnim krugom. Isprva se borahu Vitellianis seque e vallo praeci-pitantibus
izdaleka, stri-jelama i kamenjem, uz veću štetu za perrupere. Completur caede quantum inter castra
flavijevce, na koje se strijele izbacivahu odozgo. murosque vacui fuit.
Uskoro dodijeli svakoj legiji određeni nasip i vrata
da odvojeni napor jasno pokaže tko je junačan, a 30. Ac rursus nova laborum facies: ardua urbis
tko kukavica, i da se raspale u samoj težnji za moenia, saxeae turres, ferrati portarum obices,
junačkim podvigom. Dijelove nasipa u blizini vibrans tela miles, frequens obstrictusque
bedri-jačke ceste zauzeše vojnici treće i sedme Vitellianis partibus Cremonensis populus, magna
legije, one pak s desne strane osma i sedma pars Italiae stato in eosdem dies mercatu
Klaudijevska legija, vojnike trinaeste legije napad congregata, quod defensoribus auxilium ob
nanese na briksijska vrata. Potom uslijedi kratak multitudinem, obpugnantibus incitamentum ob
zastoj, dok s obližnjih polja ne dovukoše jedni praedam erat. Rapi ignes Antonius inferrique
motike i pralice, drugi zidodere i Ijestve. Tada se, amoenissimi< extra urbem aedificiis iubet, si
stvorivši štitovima podignutim iznad glava damno rerum suarum Cremonenses ad mutan-dam
neprobojnu »kornjaču«, primaknu zidinama. S obje fidem traherentur. Propinqua muris tecta et altitudi-
strane rimska vojna vještina: vitelijevci kotrijaju nem moenium egressa fortissimo quoque militum
teško kamenje, uzbi-banu i razdvojenu »kornjaču« com-plet; illi trabibus tegulisque et fadbus
pretražuju kopljima i suli-cama, dok u velikom propugnatores deturbant.
pokolju ne unište iznemogle i izra-njene, potpuno 31. lam legiones in testudinem glomerabantur, et
im razbivši »kornjaču«. Nastupilo bi krzmanje da alii tela saxaque incutiebant, cum languescere
vođe umornom vojniku, koji je već odbijao paulatim Vitel-lianorum animi. Ut quis ordine
nekorisna hrabrenja, jasno ne predočiše što će anteibat, cedere fortunae, ne Cremona quoque
dobiti osvojenjem Kremone. excisa nulla ultra venia omnisque ira
116
slažu da se prvi probio Gaj Voluzije, vojnik treće 32. Plebs interim Cremonensium inter armatos
legije. Popevši se na bedem, pred očima onih koji conflic-tabatur; nec procul caede aberant, cum
zbačeni zaostadoše, dade znak rukom i poviče da je precibus ducum mitigatus est miles. Et vocatos ad
tabor osvojen. Ostali nahrupiše, dok se na smrt contionem Antonius adloquitur, magnifice victores,
preplašeni vitelijevci naglavce bacahu s bedema. victos clementer, de Cre-mona in neutmm.
Sav se prostor između zidova i tabora ispuni Exercitus praeter insitam praedandi cupidinem
pokoljem. vetere odio ad excidium Cremonensium incu-buit.
30. 1 ponovo nova vrsta napora: strme zidine luvisse partes Vitellianas Othonis quoque bello cre-
grada, kamene kule, željezne prijevornice vrata, debantur; mox tertiadecimanos ad exstruendum
vojnik što maše oružjem, brojno stanovništvo amphi-theatrum relictos, ut sunt procacia urbanae
kremonsko odano vitelijev-skoj stranci, velik dio plebis ingenia, petulantibus iurgiis inluserant. Auxit
Italije skupljen na trgu za sajmenog dana, što bijaše invidiam editum illic a Caecina gladiatorum
braniteljima pomoć zbog mnoštva, pod- spectaculum eademque rursus belli sedes et
sjedateljima pak poticaj na pljačku. Antonije praebiti in acie Vitellianis cibi, caesae quaedam
zapovjedi da se pograbe baklje i bace na prekrasne feminae studio partium ad proelium progressae;
zgrade izvan grada ne bi li se gubitkom svog tempus quoque mercatus ditem alioqui coloniam
imutka Kremonci sklonili na promjenu vjere. maiore opum specie complebat. Ceteri duces in
Krovove blizu grada, koji strše iznad visine zidina, obsucuro: Antonium fortuna famaque omnium
ispuni najhrabrijim vojnicima. Oni gre-dama, oculis exposuerat. Is balineas
opekama i bakljama potjeraju branioce.
31. Već su se legije zbijale u »kornjače«, a
pomoćne čete nabacivale kamenjem i kopljima,
kad je malo-pomalo vitelijevce stala napuštati
odvažnost. Kako je tko bio viši po činu, tako se
klonio nesreće, znajući da neće biti nikakve milosti
padne li i Kremona i da će se sva srdžba
pobjednika iskaliti na tribunima i centurionima,
gdje su svi vidjeli cijenu krvoproliću, a ne na
siromašnoj svjetini. Običan vojnik, nezabrinut za
budućnost i to sigurniji što je prostija podrijetla,
victoris non in volgus inops, sed in tribunos ostajaše uporan. Raštrkani po uli-cama, sakriveni
centuriones-que, ubi pretium caedis erat, po kućama, ne moljahu mir ni tada čak kad već i
[rejverteretur. Gregarius miles futuri socors et prekinuše sukob. Časnici tabora uklone ime i slike
ignobilitate tutior perstabat: vagi per vias, in Vitelijeve, oslobode veriga Cecinu (i tada naime
domibus abditi, pacem ne tum quidem orabant, bijaše vezan) i zamole ga da se zauzme za njih.
cum bellum posuissent. Primores castrorum nomen Kako je on to nadmeno i s prezirom odbijao,
atque imagines Vitellii amoliuntur; catenas stadoše ga zaklinjati suzama; toliki hrabri muževi
Caecinae (nam etiam tunc vinctus erat) exsolvunt počeše zazivati pomoć izda-jice - zaista krajnost u
orantque, ut causae suae deprecator adsistat. nevoljama. Naskoro sa zidova pokažu vezice i
Aspernantem tumentemque lacrimis fatigant, vrpce. Kad je Antonije naredio da pre-stane napad,
extremum malorum, tot fortissimi viri proditoris iznesoše bojne znakove i orlove; krenu tužna
opem invocantes; mox velamenta et infulas pro povorka razoružanih vojnika očiju oborenih k
muris ostentant. Cum Antonius inhiberi tela zemlji. Opkoliše ih pobjednici, te ih u početku
iussisset, signa aquilasque extulere; maestum stadoše obasipati pogrdama i prijetiti im udardma.
inermium agmen deiectis in terram oculis Uskoro, budući da se pobijeđeni mirno prepuštahu
sequebatur. Circumstiterant vic-tores et primo uvredama i ne pokazivahu nikakav prkos, obuze ih
ingerebant probra, intentabant ictus: mox, ut sjećanje na to da su pred njima oni koji su
praeberi ora contumeliis et posita omni ferocia milostivo postupili u nedavnoj pobjedi kod
cuncta victi patiebantur, subit recordatio illos esse, Bedrijaka. Ali kada kroz razmaknutu gomilu stupi
qui nuper Bedriaci victoriae temperassent. Sed ubi Cecina, kao konzul, u grimizom optočenoj togi, u
Caecina praet-exta lictoribusque insignis dimota pratnji liktora, razbjesniše se pobjednici.
turba consul incessit, exarsere victores: superbiam Predbacivahu mu oho-lost, okrutnost, čak i nevjeru
saevitiamque (adeo invisa scelera sunt), etiam (tako su omražena zlodjela). Suprotstavi se
perfidiam obiectabant. Obstitit Anto-nius datisque
defensoribus ad Vespasianum dimisit.
117
Antonije i pod sigurnom pratnjom posla ga k 34. Hic exitus Cremonae anno ducentesimo
Vespazijanu. octogesimo sexto a primordio sui. Condita erat Ti.
32. Puk je međutim kremonski medu oružnicima Sempronio P. Cor-nelio consulibus, ingruente in
teško patio, i ne bijahu daleko od krvoprolića, kad Italiam Annibale, pro-pugnaculum adversus Gallos
li vojsko-vođe molbama umiriše vojnika. A i trans Padum agentes et si qua alia vis per Alpes
Antonije se, sazvavši skupštinu, veličanstveno rueret. Igitur numero colonorum, opportunitate
obrati pobjednicima, pobijeđe-nima milostivo, ne fluminum, ubere agri, adnexu conubiisque gentium
izjašnjavajući se o Kremoni. Vojska, povrh urođene adolevit floruitque, bellis externis intacta, civili-bus
želje za pljačkom, vodena starom mržnjom infelix. Antonius pudore flagitii, crebrescente
spremala je propast Kremoncima. Vjerovalo se da invidia, edixit ne quis Cremonensem captivom
su pomagali vitelijevsku stranku i u ratu s Otonom. detineret; inritam-que praedam militibus effecerat
Uskoro su zatim vojnike trinaeste legije, ostavljene consensus Italiae, emptio-nem talium mancipiorum
da izgrade amfiteatar, kako su već drske naravi aspernantis: occidi coepere;
gradskoga puka, počeli izazivati obijesnim quod ubi enotuit, a propinquis adfinibusque occulte
prepirkama. Neraspolo-ženje su uvećale re-demptabantur. Mox rediit Cremonam reliquus
gladijatroske igre, koje je ovdje priredio Cecina, populus:
obnovljeno sjedište rata i hrana pružena vitelijev- reposita fora templaque magnificentia municipum;
cima u borbi. Posječene su i neke žene, koje su u et Vespasianus hortabatur.
stra-načkoj strasti izašle u bitku. A i sajmeni je dan
i inače bogatu koloniju prikazivao u još
raskošnijem svjetlu.
Ostali vojskovođe bili su u pozadini; sreća i glas
istakli su Antonija svačijem pogledu. On pohiti u
kupalište da se
118
34. Takva je bila propast Kremone u dvjesta pietatem militum laudibus cumulat; Publi-lium
osamdeset i šestoj godini od njezina nastanka. Sabinum praetorii praefectum ob amicitiam
Utemeljena bijaše za konzulovanja Tiberija Caecinae vinciri iubet, substituto in locum eius
Sempronija i Publija Kornelija, kad je u Italiju Alfeno Varo.
prodirao Hanibal, kao utvrda protiv Gala što
prebivaju s one strane Pada i protiv koje druge sile
37. Mox senatum composita in maginficentiam
ako navali preko Alpa. Brojem stanovnika,
oratione adlccutus exquisitis patrum adulationibus
prikladnim položajem rijeka, plodnošću njiva,
attollitur. Initiurr atrocis in Caecinam sententiae a
odnosom i ženidbenim vezama sa susjednim
L. Vitellio fac-tum; dein ceteri composita
plemenima ojačala je i procvala, netaknuta
indignatione, quod consul rem prblicam, dux
vanjskim ratovima, nesretna u građanskima.
imperatorem, tantis opibus tot honoribus cumulatus
Iz srama zbog teškog propusta i zato što je sve jače
amicum prodidisset, velut pro Vitellio conque-
rasla mržnja, Antonije izda naredbu da nitko ne
rentes, suum dolorem proferebant. Nulla in
smije zadržati Kremonca u zarobljeništvu.
oratione cuiusquam erga Flavianos duces
Jednodušnost Italije, koja je prezirala otkup takvih
obtrectatio: errorem imprudentiamque exercituum
robova, učini plijen vojnika beskorisnim. Počnu ih
culpantes, Vespasiani nomen suspensi et vitabundi
ubijati. Kad se to razglasilo, otkupljivahu ih
circumibant, nec defuit qui
potajno prijatelji i rođaci. Uskoro se u Kremonu
vrati preostalo stanovništvo; obnovljeni su trgovi i
hramovi velikodušnošću građana. Za to se zala-
gaše i Vespazijan.
119
bezbrižna duha bila je jača radost negoli briga; lacrimasque attulisse. Frustra Vespasianurft timeri,
kličući od veselja vrati se u grad i u brojnim quem tot Germanicae legiones, tot provinciae
skupštinama pohvalama uzdignu privrženost virtute ac fide, tantum denique terrarum ac maris
vojnika. Zapovjedi da se zbog prija-teljstva s immensis spatiis arceat: in urbe ac sinu cavendum
Cecinom u okove baci Publilije Sabin, preto-rijski hostem lunios Antoniosque avos iactantem, qui se
prefekt, a na njegovo mjesto postavi Alfena Vara. stirpe imperatoria comem ac magnificum militibus
37. Uskoro se obrati senatu veličanstvenim ostentet. Versas illuc omnium mentes, dum
govorom, a očevi ga uzveličaju probranim Vitellius amicorum ini-micorumque neglegens
laskama. Oštar sud o Cecini prvo izreče Lucije fovet aemulum principis labores e convivio
Vitelije. Zatim su i ostali u vje-što sastavljenim prospectantem. Reddendam pro intempestiva
govorima izrazili svoj gnjev što je eto konzul izdao laetitia maestam ac funebrem noctem, qua sciat et
državu, vojskovođa vrhovnog zapovjednika i sentiat vivere Vitellium et imperare et, si quid fato
prijatelja, iako je bio obasut tolikim počastima i accidat, filium habere.
imao toliku moć, tužeći se na nj tobože u ime
Vitelija, a zapravo svatko iznoseći svoj vlastiti bol.
Ni u jednom govoru nije bilo mržnje prema
flavijevskim vojskovo-dama. Svaljujući krivnju na
zabludu i nerazboritost vojske, zaobilazili su u
velikoj neprilici Vespazijanovo ime, a bilo je i onih
koji su se htjeli ulagivanjem domoći
unum consulatus diem (is enim in locum Caecinae konzulske časti od jednoga dana (taj je naime jedan
supe-rerat) magno cum inrisu tribuentis jedini dan preostao da se zamijeni Cecina), bez
accipientisque (e)blandiretur. Pridie kalendas obzira na to što je to bilo na ruglo i onome koji
Novembris Rosius Regu-lus iniit eiuravitque. daje i onome koji prima. Uoči novembarskih
Adnotabant periti numquam antea non abrogato kalenda Rozije Regul primi i odreče se konzulske
magistratu neque lege lata alium suffectum; časti.
nam consul uno die et ante fuerat Caninius Rebilus Stručnjaci su primijetili da nikad prije nije bio
C. Caesare dictatore, cum belli civilis praemia izabran drugi, a da se prije toga nije dokinulo
festinarent-ur. poglavarstvo ili donio zakon. Konzul je samo
jednoga dana naime i prije bio Kaninije Rebil, pod
diktaturom Gaja Cezara, kad su se žurno davale
nagrade u građanskom ratu.
38. Nota per eos dies lunii Blaesi mors et famosa 38. Poznata je iz onih dana i čuvena postala smrt
fuit, de qua sic accepimus. Gravi corporis morbo Junija Bleza, o kojoj smo saznali ovo: ležeći u
aeger Vitel-lius Servilianis hortis turrim vicino Servilijevim vrto-vima srvan teškom bolešću,
sitam conlucere per noctem crebris luminibus primijeti Vitelije dvorac smje-šten u blizini kako
animadvertit. Sciscitanti causam apud Caecinam bliješti u raskošnom osvjetljenju. Kad se počeo
Tuscum epulari multos, praecipuum honore lunium raspitivati za razlog, dojavljeno mu je da se kod
Blaesum nuntiatur; cetera in maius, de adparatu et Cecine Tuska goste mnogi, a medu njima da je u
solutis in lasciviam animis. Nec defuere qui ipsum najvećoj časti Junije Blez. 1 ostalo u još većem
Tuscum et alios, sed criminosius Blaesum incusa- preuveličavanju: o gizdavoj opremi, o razuzdanim
rent, quod aegro principe laetos dies ageret. Ubi duhovima. Nije manjkalo ni onih koji su optuživali
aspera-tum Vitellium et posse Blaesum perverti i Tuska i ostale, ali s osobitim klevetama Bleza, što
satis patuit iis, qui principiim offensas acriter provodi dane u veselju dok je vladar bolestan. Kad
speculantur, datae L. Vitel-lio delationis partes. Ille je onima koji oštro vrebaju na uvrede spram
infensus Blaeso aemulatione prava, quod eum omni vladara bilo već očigledno da je Vitelije razdražen i
dedecore maculosum egregia fama anteibat, da se Blez može srušiti, uloga prokazivača
cubiculum imperatoris reserat, filium eius sinu povjerena je Luciju Viteliju. Vođen sramotnom
complexus et genibus accidens. Causam zavišću i kivan na Bleza što njega, svakom
confusionis quae-renti, non se proprio metu nec sui sramotom okaljana, ovaj nadma-šuje izvanrednim
anxium, sed pro fratre, pro liberis fratris preces glasom, otvori carevu sobu, uhvati u naručje
120
njegova sina i baci se na koljena. Caru, koji ga 41. Missis ad Vitellium litteris auxilium postulat.
upita za razlog toj uznemirenosti, odgovori da ga Venere tres cohortes cum ala Britannica, neque ad
na ovo nije sklonio osobni strah niti je zabrinut za fal-lendum aptus numerus neque ad penetrandum.
sebe nego je molitve i suze prinio za brata, za Sed Valens ne in tanto quidem discrimine infamia
bratovu djecu. »Ne treba se bojati Vespazijana, od caruit, quo minus rapere inlicitas voluptates
kojega ga djele tolike ger-manske legije, tolike adulteriisque ac stupris polluere hospitum domus
pokrajine, junačne i odane, tolika, na kraju krajeva, crederetur: aderant vis ac pecu-nia et ruentis
neizmjerna prostranstva zemalja i mora. U krilu fortunae novissima libido. Adventu demum
grada valja se čuvati neprijatelja koji se hvasta peditum equitumque pravitas consilii patuit, quia
precima Junijevcima i Antonijevcima i prikazuje se nec vadere per hostes tam parva manu poterat,
vojni-cima Ijubazan i velikodušan u svom etiam si fidis-sima foret, nec integram fidem
vladarskom porijeklu. Sve su misli okrenute k attulerant; pudor tamen et praesentis ducis
njemu, dok Vitelije, ne mareći ni za prijatelje ni za reverentia morabatur, haud diuturna vincla apud
neprijatelje, potpomaže takmaca koji s gozbe gleda {p)avidos periculorum ac dedecoris securos. Eo
patnje svog vladara. Treba mu naplatiti za metu et paucis, quos adversa non mutaverant,
neprilično veselje turobnom i zlokobnom noći da comi-
zna i osjeti da Vitelije živi i vlada i, ako li ga što
zadesi, da ima sina.«
39. Trepidanti inter scelus metumque, ne dilata 39. Tjeskobno se kolebajući zmeđu zločina i straha
Blaesi mors maturam perniciem, palam iussa da ne bi, odgodivši Blezovu smrt, uskorio svoju
atrocem invidiam ferret, placuit veneno grassari. propast, otvoreno je naredivši pak navukao na se
Addidit facinori fidem no<ta)bili gaudio Blaesum strašnu mržnju, odluči posegnuti za otrovom. Zlu
visendo. Qum et audita est saevissima Vitellii vox, namjeru v]ešto je prikri-vao napadnom radošću
qua se (ipsa enim verba referam) pavisse oculos posjećujući Bleza. Ćula se dapa'če i grozna
spectata inimici morte iactavit. Blaeso super Vitelijeva izjava kojom se (prenijet ću upravo
claritatem natalium et elegantiam morum fidei njegove riječi) razmetao tvrdeći da je napasao oči
obstinatio fuit. Integris quoque rebus a Caecina et gleda-jući smrt neprijatelja. U Bleza je osim
primo-ribus partium iam Vitellium aspernantibus glasovita roda i ot-mjena ponašanja bilo i
ambitus abnuere perseveravit. Sanctus inturbidus, nepokolebive vjernosti. 1 dok je ' položaj bio
nullius repentini honoris, adeo non principatus neugrožen, i dok su Cecina i prvaci stranke Vitelija
adpetens, parum effugerat, ne dignus crederetur. već i tada prezirali, on je ustrajno odbijao da se
natječe za državne službe. Besprijekoran, spokojan,
ne težeći ni za kakvom iznenadnom počašću,
40. Fabius interim Valens multo ac molli kamoli za prin-cipatom, nije ipak izbjegao da ga
concubinarum spadonumque agmine segnius quam smatraju dostojnim toga.
ad bellum incedens, proditam a Lucilio Basso 40. U meduvremenu Fabije Valens, okružen
Ravennatem classem pernicibus nuntiis accepit. Et brojnom pratnjom mekoputih bludnica i
si coeptum iter properasset, nutantem Caecinam uškopljenika, lijeno se kretao kao da i ne ide u rat,
praevenire aut ante discrimen pugnae adsequi kad li mu hitri glasnici dojave da je Lucije Bas
legiones potuisset; nec deerant qui monerent, ut predao ravensku flotu. 1 da je ubrzao započeti put,
cum fidissimis per occultos tramites vitata Ravenna mogao je preteći kolebljiva Cecinu ili prije odlučne
Hostiliam Cremonamve pergeret. Aliis placebat bitke sustići legije. 1 bilo je zaista onih koji su ga
accitis ex urbe prae-toriis cohortibus valida manu upozoravali da s najpouzdanijima krene skrovitim
perrumpere: ipse inutili cunctatione agendi tempora sta-zama u Hostiliju ili Kremonu kloneći se
consultando consumpsit; mox utrumque consilium Ravene. Drugi su pak htjeli dozvati iz grada
aspernatus, quod inter ancipitia deterrimum est, pretorijske kohorte i takvom snažnom četom
dum media sequitur, nec ausus est satis nec izvršiti prodor. On je sam u nekorisnu oklijevanju
providit. vrijeme za djelovanje utrošio u vijećanju. Uskoro
je jedna i druga odluka odbačena i - što je u škripcu
121
najgore - pošao je srednjim putom: niti je bio fuerat, ipsique pagani favore municipali et futurae
dovoljno odlučan niti dovoljno oprezan. potentiae spe iuvare partes adnitebantur. Quae ut
41. Poslavši pisma Viteliju zatraži pomoć. Dođoše paratu firma et aucta rumore apud varios
tri kohorte s Britanskom alom, broj neprikladan da Vitellianorum animos increbruere, Fabius Valens
pro-makne neopažen, a nedovoljan za prodor. cum quattuor speculatoribus et tribus ami-cis,
Valens ni u takvu odsudnu času nije odustajao od totidem centurionibus ad naves regreditur; Maturo
sramotna ponaša-nja: žurno je tažio nedopuštene ceterisque remanere et in verba Vespasiani adigi
strasti i preljubima i silo-vanjima kaljao domove volenti-bus fuit. Ccterum ut mare tutius Valenti
domaćina; bilo je tu i nasilja i novca i krajnje quam litora aut urbes, ita futuri ambiguus et magis
požude izazvane osjećajem bliske propa-sti. quid vitaret quam cui fideret certus, adversa
Naposljetku, dolaskom pješaka i konjanika postade tempestate Stoechadas Massilien-sium insulas
očigledna ludost odluke, jer niti se s tako malom adfertur. Ibi eum missae a Paulino Liburni-cae
četom moglo pregaziti neprijatelja, da je bila i oppressere.
najpouzdanija, niti je pokazivala nepokolebivu
vjemost. Zadržavao ih je ipak stid i poštovanje 44. Capto Valente cuncta ad victoris opes conversa,
prema nazočnom vojskovođi - ne baš trajni vezovi initio per Hispaniam a prima Adiutrice legione
kod onih koji se plaše opasnosti i koji ne mare za orto, quae
sramotu. U tom strahu, okružen nekolicinom
122
sami su se građani u municipijskoj revnosti i u nadi Dacorum gens numquam fida, tunc sine metu,
u budući utjecaj trudili da pomognu stranku. Čim abducto e Moesia exercitu. Sed prima rerum quieti
su za tu silnu pripravu, uvećanu i glasinama, spe-culabantur: ubi flagrare Italiam bello, cuncta in
saznali kolebljivi vitelijevci, Fabije Valens s vicem hostilia accepere, expugnatis cohortium
četirima uhodama, trima prijateljima i isto toli-kim alarumque hiber-nis utraque Danuvii ripa
brojem centuriona vrati se k brodovima. Matur i potiebantur. Iamque castra legionum excindere
ostali voljeli su više ostati i zakleti se na vjernost parabant, ni Mucianus sextam legio-nem
Vespa-zijanu. Uostalom, kako je Valensu more bilo opposuisset, Cremonensis victoriae gnarus, ac ne
sigurnije negoli obala ili gradovi, tako je bio externa moles utrimque ingrueret, si Dacus
zdvojan za budućnost i sigurniji u to što da Gerrnanusque diversi inrupissent. Adfuit, ut saepe
izbjegava negoli u što da se pouzda. Oluja ga baci alias, fortuna populi Romani, quae Mucianum
na Stehade, masilijsko otočje. Tu ga napa-doše viresque Orinetis illuc tulit, et quod Cremonae
liburnski brodovi koje je poslao Paulin. interim transegimus. Fonteius Agrippa ex
44. Pošto je zarobljen Valens, sve se priklonilo
sna-gama pobjenika. Početni je poticaj došao iz
Hispanije, od prve legije Pomoćnice, koja je -
vodeći se uspomenom na
126
svi mu ovi otpisaše nepovoljno o Primovoj i exploratione occulta fallere Antonium temptavit,
Varovoj žurbi i ono što je Mucijanu bilo po volji. sed. mandata imperatoris suumque animum
Tim je pismima, poslavši ih Vespazijanu, postigao professus, ut cuncta viseret postulat. Missi qui
da se Antonijeve odluke i djela ne vrednuju onako locum proelii, Cremonae vestigia, captas legiones
kako je on to ocekivao. ostenderent. Agrestis ad Vitel-lium remeavit
53. Teško je to podnosio Antonije i krivirju je abnuentique vera esse, quae adferret, atque ultro
svaljivao na Mucijana čijim su ocrnjivanjima corruptum arguenti 'Quando quidem' inquit 'magno
njegove pogibli gubile svaku vrijednost. Nije štedio
riječi, neumjeren na jeziku i nenavikao na
pokornost. Sastavi pisma za Vespazijana,
128
još više njih zbog straha - dođe u tabor, neodlućna 58. Quae ubi Vitellio cognita, parte copiamm
duha i podložan nepouzdanim savjetima. Namiae cum praefectis praetorii relicta L.
56. Dok je govorio pred skupom - čudna li Vitellium fratrem cum sex cohortibus et quingentis
znamenja - toliko je gnusnih ptica preletjelo nebom equitibus ingruenti per Campaniam bello opposuit.
da su crnim oblakom zamračile danje svjetlo. 1 još Ipse aeger animi studiis mili-tum et clamoribus
jedan koban znak: populi arma poscentis refovebatur, dum volgus
bik, bježaći od žrtvenika, razbacavši žrtveni pribor, ignavum et nihil ultra verba ausumm falsa specie
pro-boden je daleko odande, i ne onako kako je exercitum et legiones appellat. Hortantibus libertis
običaj da se ubijaju žrtvene životinje. Osobito je (nam amicorum eius quanto quis clarior, minus
ćudo međutim bio sam Vitelije: neiskusan u fidus) vocari tribus iubet, dantes nomina
vojništvu, nesmotren u odluci, zapitkujući dmge sacramento adigit. Superfluente multitudine curam
kakav je poredak vojske, kakva je služba uhodenja, dilectus in consules parti-tur; servorum numerum
kako se pospješuje ili zavlači rat, i na sve vijesti et pondus argenti senatoribus indicit. Equites
odajući izrazom lica i držanjem uzrujanost, pače i Romani obtulere operam pecuniasque, etiam
pijanost. Naposljetku mu se zgadi život u taboru i, libertinis idem munus ultro flagitantibus. Ea simu-
čuvši za odmetništvo mizenske flote, vrati se u latio officii a metu profecta verterat in favorem; ac
Rim, pla-šeći se svakog najsvježijeg udarca, pleri-que haud proinde Vitellium quam casum
nezabrinut nad kraj-njom opasnošću. Premda je locumque prin-
naime bez zapreke mogao prijeći Apenin
neokrnjenom jezgrom svoje vojske i napa-sti
neprijatelje izmorene zimom i oskudicom, on je
rasi-
vires, acerrimum militem et usque in extrema pao snage: najoštrije i do krajnosti nepopustljive
obstinatum trucidandum capiendumque tradidit, vojnike dao je pohvatati i pobiti, iako se s time nisu
peritisimis centur-ionum dissentientibus et, si slagali najis-kusniji od centuriona koji bi mu bili
consulerentur, vera dicturis. Arcuere eos intimi rekli što stvarno misle da ih je pitao za savjet.
amicorum Vitellii, ita formatis princi-pis auribus, ut Spriječili su ih najbliži Vite-lijevi prijatelji
aspere quae utilia, nec quidquam nisi iucundum et navikavši vladareve uši da primaju odbojno ono što
laesurum acciperet. je korisno, i ništa osim ugodnoga, a ipak štet-noga.
57. Sed classem Misenensem (tantum civilibus 57. Mizensku je pak flotu (toliko u gradanskim
discor-diis etiam singulorum audacia valet) razmi-ricama vrijedi i smionost pojedinca) naveo
Claudius Faventinus centurio per ignominiam a na odmet-ništvo centurion Klaudije Faventin,
Galba dimissus ad defectionem traxit, fictis kojega je Galba bio otpustio zbog sramote.
Vespasiani epistulis pretium proditionis os-tentans. Izmišljenim Vespazijanovim pis-mima nudio je
Praeerat classi Claudius Apollinaris, neque fidei nagradu za izdaju. Flotom je zapovijedao Klaudije
constans neque strenuus in perfidia; et Apinius Tiro Apolinar, ni postojan u vjernosti ni odlučan u
prae-tura functus ac tum forte Minturnis agens nevjeri. 1 Apinije Tiron, koji je obnašao preturu i
ducem se defec-toribus obtulit. A quibus municipia tada se slučajno zatekao u Minturni, ponudio se za
coloniaeque impulsae, praecipuo Puteolanorum in vođu odmet-nicima. Na njihov poticaj municipiji i
Vespasianum studio, contra Capua Vitellio fida, kolonije - osobitu su naklonost prema Vespazijanu
municipalem aemulationem bellis civilibus gajili Puteoljani, s dmge strane Kapua bijaše vjerna
miscebant. Vitellius Claudium lulianum (is nuper Viteliju - unosili su u građan-ske ratove
classem Misenensem molli imperio rexerat) malograđansko supamištvo. Vitelije izabra
permulcendis militum animis delegit; data in Klaudija Julijana (on je nedavno blagom upravom
auxilium urbana cohors et gladiatores, quibus vodio mizensku flotu) da smiri duhove vojnika.
lulianus praeerat. Ut conlata utrimque castra, haud Kao pomoć dana mu je gradska kohorta i
magna cunctatione luliano in partes Vespa-siani gladijatori kojima je zapo-vijedao Julijan. Kad su
transgresso, Tarracinam occupavere, moenibus se tabori približili, a Julijan bez mnogo oklijevanja
situ-que magis quam ipsorum ingenio tutam. prešao na Vespazijanovu stranu, zau-zevši
Taracinu, zaštićenu više zidinama i položajem
negoli sposobnošću samih branitelja.
129
58. Čim je za to saznao, ostavivši dio četa s multi tradidere, et missi ab Antonio nuntii per
pretorij-skim prefektima u Narniji, Vitelije varias fallendi artes penetra-bant, locum ac
suprotstavi ratu što je buktio po Kampaniji brata praesidium monstrantes. Sabinus inhabi-lem labori
Lucija Vitelija sa šest kohorata i pet stotina et audaciae valetudinem causabatur: Domi-tiano
konjanika. Njega su samoga, duboko nera- aderat animus, sed custodes a Vitellio additi, quam-
spoložena, krijepile strasti vojnika i vika naroda quam se socios fugae promitterent, tamquam
koji je tražio oružje, dok je strašljiva svjetina, insidiantes timebantur. Atque ipse Vitellius
odvažna na rije-cima, samo prividno zazivala respectu suamm necessi-tudinum nihil in
vojsku i legije. Na poticaj oslobođenika (od Domitianum atrox parabat.
njegovih prijatelja, naime: koliko tko slavniji,
toliko nepouzdaniji) zapovjedi da se sazovu tri-
busi, te građane, koji se upisivahu u vojnike,
obveže zakletvom. Budući da je mnoštva bilo 60. Duces partium ut Carsulas venere, paucos ad
izobila, brigu oko novačenja podijeli među requiem dies sumunt, donec aquilae signaque
konzule, senatorima nametne obvezu da dadu legionum adsequerentur. Et locus ipse castromm
odreden broj robova i određenu količinu srebra. placebat, late pro-spectans, tuto copiarum adgestu,
Rimski su vitezovi ponudili osobne usluge; istu su florentissimis pone ter-gum municipiis; simul
obvezu tražili sami od sebe čak i slobodnjaci. Ta conloquia cum Vitellianis decem
licem-jerna uslužnost izazvana strahom
preokrenula se u blago-naklonost, i većina ih je
jednako sažaljevala Vitelija kao
milium spatio distantibus et proditio sperabatur. pregovori s vitelijevcima, udaljenima deset milja, i
Aegre id pati miles et victoriam malle quam izdaja. Teško je to podnosio vojnik, i volio je više
pacem; ne suas qui-dem legiones opperiebantur, ut pobjedu negoli mir. Očekivali su da im njihove
praedae potius quam peri-culorum socias. Vocatos legije budu više družice u pljački nego li u
ad contionem Antonius docuit esse adhuc Vitellio pogiblima. Dozvavši vojnike u skup-štinu, Antonije
vires, ambiguas, si deliberarent, acres, si im razloži kako Vitelije još uvijek ima snage,
desperassent. Initia bellorum civilium fortunae neodlučne ako premisljaju, strašne ako su izgubile
permit-tenda: victoriam consiliis et ratione perfici. nadu. »Prve korake građanskih ratova treba
lam Misenen-sem classem et pulcherrimam prepustiti usudu, pobjeda se postiše razboritim
Campaniae oram descivisse, nec plus e toto postupcima. Već se odmetnula mizenska flota i
terrarum orbe reliquum Vitellio quam quod inter najljepša obala Kampanije, i Viteliju od cijeloga
Tarracinam Namiamque iaceat. Satis gloriae svijeta nije preostalo ništa više nego što leži
proelio Cremonensi partum et exitio Cremonae između Taracine i Narnije. Dosta je slave stečeno
nimium invidiae: ne concupiscerent Romam capere kremonskom bitkom, a oko propasti Kremone
potius quam servare. Maiora illis praemia et multo previše je ogovaranja. Neka ne žude za tim da
maximum decus, si incolumitatem senatui osvoje Rim nego da ga spase. Veće će im nagrade i
populoque Romano sine sanguine quaesissent. His daleko najveća čast biti namaknu li sigurnost
ac talibus mitigati animi. senata i naroda rimskog bez krvi.« Tim i takvim
riječima smireni su duhovi.
61. Nec multo post legiones venere. Et terrore 61. Malo potom pristigoše legije. Vitelijevske su
fama-que aucti exercitus Vitellianae cohortes se kohorte stale kolebati zbog strahotnih glasina
nutabant, nullo in bellum adhortante, multis ad koje su uve-ćavale neprijateljsku vojnu silu, jer ih
transitionem, qui suas cen-turias turmasque tradere, nitko nije poticao na rat, a mnogi na pristup k
donum victori et sibi in posterum gratiam, drugoj stranci, takmiceći se da predaju svoje
certabant. Per eos cognitum est Inte-ramnam centurije i turme, pobjedniku dar, a sebi zaslugu za
proximis campis praesidio quadringentorum equi- budućnost. Preko njih saznalo se da je Inte-ramna
tum teneri. Missus extemplo Varus cum expedita po najbližim poljima pod posadom od četiri stotine
manu paucos repugnantium interfecit, plures konjanika. Smjesta bi poslan Var s lako
abiectis armis veniam petivere. Quidam in castra naoružanom četom, koji pobi nekolicinu koja mu
refugi cuncta formi-dine implebant, augendo se suprotstavila;
rumoribus virtutem copiasque hostium, quo amissi većina, odbacivši oružje, zatraži milost. Nekoji,
praesidii dedecus lenirent. Nec ulla apud uzma-kavši u tabor, ispunjavahu sve strepnjom
131
uvećavajući govorkanjima hrabrost i množinu defuturas vigilum cohortes, servitia ipsorum,
neprijatelja, a zapravo da bi ublažili sramotu zbog fortunam partium, et omnia prona victoribus: ne
izgubljena stražarskog mjesta. I, nikakve kazne Aiitonio Varoque de gloria concederet. Paucas
zbog sramotna prekršaja kod vitelije-vaca, i Vitellio cohortes et maestis undique nuntiis
nagradama odmetnika narušeno je pouzdanje i os- trepidas; populi mobi-lem animum et, si ducem se
tavljeno nadmetanje u izdaji. Učestala su praebuisset, easdem illas adu-lationes pro
prebjegavanja tribuna i centuriona. Prost je naime Vespasiano fore: ipsiim Vitellium ne prospe-ris
vojnik ostajo vjeran Viteliju, dok Prisko i Alfen, quidem parem, adeo ruentibus debilitatum. Gratiam
napustivši tabor i vrativši se k Viteliju, ne patrati belli penes eum, qui urbem occupasset: id
oslobodiše sve srama zbog izdaje. Sabino convenire, ut imperium fratri reservaret, id
62. Tih je dana u zatvoru u Urbinu ubijen Fabije Vespasiano, ut ceteri post Sabinum haberentur.
Valens. Njegova glava pokazana je vitelijevskim
kohor-tama da ne bi više gajile kakvu nadu. 65. Haudquaquam erecto animo eas voces
Vjerovali su naime da je Valens prodro u accipiebat, invalidus senecta sensuque. Erant qui
Germanije i da je ondje pokrenuo i staru i novu occultis suspicioni-bus incesserent, tamquam
vojsku. Vidjevši ubojstvo, okrenuše u očaj, a invidia et aemulatione fortu-nam fratris moraretur.
flavijevska vojska primi pogibiju Valensovu Namque Flavius Sabinus aetate
ohrabrena srca kao kraj rata. Valens bijaše rođen u
Anagniji, u viteškoj obitelji; drska značaja, ali-ne
nenadaren, glas je
132
neka ne prepusti slavu Antoniju i Varu. Malobrojne consulatus, ut tot egregiae domus honores deceret,
su Vitelijeve kohorte i zastrašene žalosnim desperatione saltem in audaciam accingeretur.
vijestima sa svih strana, prevrtljiv je narod i, ako se Perstare militem, superesse studia populi;
ponudi za vođu, ista će ona laskanja biti u korist denique nihil atrocius eventurum, quam in quod
Vespazijana; Sam Vitelije nije mu dorastao ni u sponte ruant. Moriendum victis, moriendum
sretnim okolnostima, kamoli slomljen nesrećama. deditis: id solum referre, novissimum spiritum per
Priznanje za svršetak rata pripast će onomu tko ludibrium et contumelias effundant an per virtutem.
zaposjedne grad. Sabinu odgovara da sačuva vlast
za brata, Vespazijanu pak da ostali budu iza Sabina.
65. S nimalo oduševljenja primao je takve glasove, 67. Surdae ad fortia consilia Vitellio aures:
nemoćan zbog starosti i bezvoljan. No bilo ih je obruebatur animus miseratione curaque, ne
koji su ga potajnim sumnjičenjima napadali, kao da pertinacibus armis minus
iz zavisti i suparništva sprečava bratovu sreću. Jer,
Flavije je Sabin
135
Palacij, u samo carsko utvrđenje, odatle poslao ligno traxerunt flammam alueruntque. Sic
naoružanu četu, satro pokoljima nedužnih najživlji Capitolium clausis foribus indefensum et
dio grada, nije se uzdržao ni od Kapi-tolija. A on je indireptum con-flagravit.
pak, kao rimski građanin i jedan od sena-tora - dok
se između Vespazijana i Vitelija odlučuje bit-kama
legija, osvajanjima gradova, predajama kohorata, i 72. Id facinus post conditam urbem luctuosissimum
dok su već i Hispanije i Germanije i Britanija na foedissimumque rei publicae populi Romani
putu odmetništva - kao brat Vespazijanov, ostao pri accidit, nullo externo hoste, propitiis, si per mores
zadanoj riječi, dok se od svoje volje nije odazvao nostros liceret, deis, sedem lovis Optimi Maximi,
pozivu na pre-govore. Mir i sloga korisni su auspicato a maioribus pignus
pobijedenima, pobjedni-cima samo lijepi. Ako li se
kaje zbog pogodbe, neka ne
goni mačem njega, kojega je prevarilo izdajstvo, i
paeniteat, non se, quem perfidia deceperit, ferro sina Vespazijanova, istom stasala u momka. Što će
peteret, non filium Vespasiani vix puberem - postići ubije li jednoga starca i jednoga mladića?
quantum occisis uno sene et uno iuvene profici? -: Neka se suprot-stavi legijama i ondje odluči o
iret obviam legionibus et de summa rerum illic vrhovnoj vlasti. Ostalo će se ravnati prema ishodu
certaret: cetera secundum eventum proelii cessura. bitke.« Vitelije, prestrašen, od-vrati na to s malo
Trepidus ad haec Vitellius pauca purgandi sui causa riječi da opravda sebe, prebacujući krivnju na
respondit, culpam in militem conferens, cuius vojnike, prevelikom žaru kojih nije dorasla njegova
nimio ardori imparem esse modestiam suam; et blagost, te opomene Marcijala da se neopaženo
monuit Martialem, ut per secretam aedium partem povuče kroz skroviti dio kuće, da ga vojnici ne bi
occulte abiret, ne a militibus internuntius invisae ubili kao posrednika omražena mira. Sam nije bio u
pacis interficeretur: ipse neque iubendi neque stanju ni da zapovijeda ni da zabranjuje; ne bijaše
vetandi potens non iam imperator, sed tantum belli više car nego samo uzrok ratu.
causa erat. 71. Tek što je Marcijal uzmakao na Kapitolij,
pojavi se razbješnjeli vojnik, bez ikakva vođe:
71. Vixdum regresso in Capitolium Martiale furens svatko sebi kolo-vođa. U zbijenoj povorci, prošavši
miles aderat, nullo duce, sibi quisque auctor. Cito mimo trga i hramova što su se međili s trgom,
agmine forum et imminentia foro templa povedoše bojnu vrstu uzbrdo, sve do prvih vratiju
praetervecti erigunt aciem per adversum collem kapitolijske tvrđave. Od davnina bijahu tu, s desne
usque ad primas Capitolinae arcis fores. Erant strane obronka kad se uzlazi na brežu-Ijak,
antiquitus porticus in latere clivi dextrae trijemovi, na krovove kojih se popeše, i kamenjem
subeuntibus, in quarum tectum egressi saxis i crepovima počeše zasipati vitelijevce. Onima ruke
tegulisque Vitellianos obruebant. Neque illis manus bijahu oboružane samo mačevima, i činilo se da
nisi gladiis arma-tae, et accersere tormenta aut daleko naokolo traže hitala i koplja. Baciše zublje
missilia tela longum vide-batur: faces in na trijem koji je stršio i podoše za ognjem. Prodrli
prominentem porticum iecere et sequeban-tur bi bili kroz nagorjela kapito-lijska vrata da nije
ignem ambustasque Capitolii fores penetrassent, ni Sabin dao porušiti svuda naokolo kipove, slavne
Sabinus revolsas undique statuas, decora maiorum, spomenike predaka, i njima poput zida uspio
in ipso aditu vice muri obiecisset. Tum diversos zapriječiti pristup. Tada napadoše razlićite prilaze
Capitolii aditus invadunt, iuxta lucum asyli et qua Kapitoliju u blizini gaja Utočišta i tamo odakle je
Tarpeia rupes centum gradibus aditur. Improvisa Tar-pejska stijena na stotinu koračaja. Iznenadan
utraque vis; propior atque acrior per asylum nasrtaj s obiju strana. Bliži i oštriji bijaše udar
ingruebat. Nec sisti poterant scandentes per preko Utočišta. 1 nemoguće bijaše zaustaviti one
coniuncta aedificia, quae ut in multa pace in altum koji su se penjali po spo-jenim zgradama, što su za
edita solum Capitolii aequabant. Hic ambigitur, dugotrajna mira podizane u visinu i tako se
ignem tectis obpugnatores iniecerint, an obsessi, izravnale s tlom Kapitolija. Nejasno je da li su
quae crebrior fama, nitentes ac progressos oganj na krovove bacili opsjedatelji, ili su
depulerint. Inde lapsus ignis in porticus adpositas opsjednuti
aedibus, mox sustinentes fastigium aquilae vetere
136
- što je učestalija glasina - odbili one koji su, 73. Sed plus pavoris obsessis quam obsessoribus
uspinjući se, bili uznapredovali. Odatle je oganj intulit. Ouippe Vitellianus miles neque astu neque
pao na trijemove uz hram. Potom su orlovi od constantia inter dubia indigebat: ex diverso trepidi
staroga drveta, koji podupi-rahu zabat, povukli milites, dux seg-nis ac velut captus animi non
lingua, non auribus compe-tere; neque alienis
plamen i nahranili ga. Tako je izgorio Kapitolij, uz
consiliis regi neque sua expedire, huc illuc
zatvorena vrata, nebranjen i neopljačkan. clamoribus hostium circumagi, quae iusserat
72. Ovakvo se nedjelo, najžalosnije i najsramotnije vetare, quae vetuerat iubere; mox, quod m perditis
od osnutka Grada, dogodilo državi rimskog naroda rebus accidit, omnes praecipere, nemo exsequi;
ni uz kakva vanjskog neprijatelja, uz milostivu postremo abiectis armis fugam et fallendi artes
naklonost bogova - ako je to moguće s obzirom na circumspectabant. Inrumpunt Vitelliani et cuncta
naš način života koji su posvetili sjedište Jupitera sanguine ferro flammisque miscent. Pauci
Najboljega, Najve- militarium virorum, inter quos maxime insignes
imperii conditam, quam non Porsenna dedita urbe Cornelius Martialis, Aemilius Pacensis, Casperius
neque Galli capta temerare potuissent, furore Niger, Didius Scaeva, pugnam ausi obtruncantur.
principum excindi. Arserat et ante Capitolium civili Flavium Sabmum inermem neque fugam
bello, sed fraude privata: coeptantem circumsistunt et Quintium Atticum
nunc palam obsessum, palam incensum, quibus consulem, umbra honoris et suamet
armorum causis? Quo tantae cladis pretio stetit?
(scilicet) pro patria bellavimus. Voverat Tarquinius
Priscus rex bello Sabino ieceratque fundamenta spe
magis futurae magnitu-dinis, quam quo modicae
adhuc populi Romani res suffi-cerent. Mox Servius
Tullius sociorum studio, dein Tarqui-nius Superbus
capta Suessa Pometia hostium spoliis exstruxere.
Sed gloria operis libertati reservata: pulsis regibus
Horatius Pulvillus iterum consul dedicavit ea
magnificentia, quam immensae postea populi
Romani opes ornarent potius quam augerent. Isdem ćega, što su ga preci podigli kao zalog carstva, koje
rursus vesti-giis situm est, postquam interiecto ne mogahu okaljati ni Porzena, kad se grad predao,
quadringentorum quin-decim annorum spatio L. ni Gali, kad je bio osvojen; propalo je eto sada
Scipione C. Norbano consulibus flagraverat. zbog mahnitosti vladara. Gorio je Kapitolij i prije u
Curam victor Sulla suscepit, neque tamen građanskom ratu, ali zbog pakosti privatnih osoba.
dedicavit: hoc solum felicitati eius negatum. Lutatii Sada, naočigled opsjednut, naočigled zapaljen; radi
Catuli nomen inter tanta Caesarum opera usque ad kakvih li samo ratnih razloga? Koja li je bila cijena
Vitellium mansit. Ea tunc aedes cremabatur. tolike nesreće? Dakako, borili smo se za domovinu.
Zavjetovao ga je kralj Tarkvinije Prisko u vrijeme
sabinskoga rata i udario mu temelje, više u nadi u
buduću veličinu nego li što su za to tadašnja
skromna sredstva rimskoga naroda mogla dostajati.
Malo kasnije dovršili su ga Servije Tulije, revnošću
saveznika, a potom Tarkvinije Oholi,
neprijateljskim plijenom nakon osvo-jenja Svese
Pomecije. Ali slava zbog dovršena djela saču-vana
je za slobodnu državu. Nakon izgnanstva kraljeva
Horacije Pulvil, drugi put konzul, posvetio ga je
takvom veličanstvenošću da su ga kasnije
neizmjema bogatstva rimskoga naroda prije
uljepšala negoli uvećala. Nakon četiri stotine i
petnaest godina ponovo je sagraden na istom
mjestu, pošto je bio izgorio u vrijeme konzulata
Lucija Scipiona i Gaja Norbana. Brigu oko tog
posla preuzeo je pobjednik Sula, ali ga ipa nije
posvetio; samo to bi uskrućeno njegovoj sreći. Ime
137
Lutacija Katula, medu tolikim djelima careva, 74. Domitianus, prima inruptione apud aedituum
ostalo je sve do Vitelija. Taj se tada hram spaljivao. occultatus, sollertia liberti lineo amictu turbae
73. Više je međutim straha zadao opsjednutima sacrico-larum immixtus ignoratusque apud
nego opsjedateljima. Vitelijevski vojnik obilno se Cornelium Primum paternum clientem iuxta
koristio rat-nom varkom i upornošću u neprilici. S Velabrum delituit. Ac potiente rerum patre, disiecto
druge strane bijahu poplašeni vojnici, vođa trom i aeditui contubernio, modicum sacellum lovi
kao oduzeta duha, ne bijaše dorastao ni jezikom ni Conservatori aramque posuit casus suos in
ušima: niti se dao voditi tuđim savjetima, niti je marmore expressam; mox imperium adeptus lovi
iznosio svoje. Okretao se čas ovamo čas onamo za Custodi templum ingens seque in sinu dei sacravit.
glasovima neprijatelja. Što je bio naredio, sad je Sabinus et Atticus onerati catenis et ad Vitellium
zabranjivao, što je bio zabranio, sad je naređivao. ducti nequaquam infesto sermone voltuque
Uskoro su - što se dogada kad je stvar izgub-Ijena - excipiuntur, frementibus qui ius caedis et praemia
svi naređivali, nitko izvršavao. Naposljetku, odba- enavatae operae petebant. Clamore a proximis orto
civši oružje, vrebali su kako da se neopaženi sordida pars plebis supplicium Sabini ex-poscit,
izvuku i po-bjegnu. Navališe vitelijevci i sve minas adulationesque miscet. Stantem pro gradi-
ispuniše krvlju, željezom i plamenom. Nekolicina bus Palatii Vitellium et preces parantem pervicere,
iskusnih ratnika, među kojima najznamenitiji: ut absisteret. Tum confossum [con]laceratumque et
Kornelije Marcijal, Emilije Pacenzis, Kasperije absciso capite truncum corpus Sabini in Gemonias
Niger, Didije Sceva, smjelo prihvatiše bitku, ali trahunt.
padoše posječeni. Opkoliše Flavija Sabina, koji
bijaše nenaoružan i ne pokušavaše bježati, i
konzula Kvincija Atika, na kojega je već
upozoreno kao na sjenku časti i 75. Hic exitus viri haud sane spemendi. Quinque
et tri-ginta stipendia in re publica fecerat, domi
militiaeque cla-rus. Innocentiam iustitiamque eius
non argueres; sermonis nimius erat: id unum
septem annis quibus Moesiam, duo-decim quibus
praefecturam urbis obtinuit, calumniatus est rumor.
In fine vitae alii segnem, multi moderatum et
vanitate monstratum, quod edicta in populum pro
Vespa-siano magnifica, probrosa adversus civium sanguinis parcum credidere. Quod inter
Vitellium iecerat. Ceteri per varios casus elapsi, omnis constiterit, ante principatum Vespasiani
quidam servili habitu, alii fide clientium contecti et decus domus penes Sabinum erat. Caedem eius
inter sarcinas abditi. Fuere qui excepto laetam fuisse Muciano accepimus. Ferebant
Vitellianorum signo, quo inter se noscebantur, ultro plerique etiam paci consultum di-rempta
rogitantes respondentesve audaciam pro latebra aemulatione inter duos, quorum alter se fratrem
habereht. imperatoris, alter consortem imperii cogitaret. Sed
Vitel-
138
74. Za prve navale Domicijan je bio skriven kod 76. Isdem diebus L. Vitellius positis apud
čuvara hrama. Zahvaljujući lukavosti Feroniam castris excidio Tarracinae imminebat,
oslobođenika, u lanenoj odjeći umiješan u mnoštvo clausis illic gladiato-ribus remigibusque, qui non
svećenika, neprepo-znat, sakrio se kod Kornelija egredi moenia neque peri-culum in aperto
Prima, očeva klijenta, u bli-zini Velabra. Kad mu se
audebant. Praeerat, ut supra memoravi-mus,
pak otac domogao vlasti, dao je srušiti zajednički
stan čuvara hrama, i tu je podigao skromno svetište lulianus gladiatoribus, Apollinaris remigibus, lasci-
Jupiteru Spasitelju i žrtvenik s prikazom svojih via socordiaque gladiatorum magis quam ducum
doživljaja u mramoru. Naskoro, dokopavši se similes. Non vigilias agere, non intuta moenium
carstva, posvetio je ogroman hram Jupiteru firmare: noctu dieque fluxi et a'moena litorum
Čuvaru, pri-kazavši sebe u naručju tog boga. Sabin personantes, in ministe-rium luxus dispersis
i Atik, opterećeni okovima, dovedeni su k Viteliju i militibus, de bello tantum inter con-vivia
primljeni bez ijedne neprijateljske riječi i pogleda, loquebantur. Paucos ante dies discesserat Apinius
ali uz glasno negodovanje onih koji su zahtijevali Tiro donisque ac pecuniis acerbe per municipia
da im se sudi za pokolj, a za sebe tražili nagradu conqui-rendis plus invidiae quam virium partibus
zbog junački obavljena djela. Najbliži podigoše
addebat.
galamu, i prostački dio puka zatraži smrtnu kaznu
za Sabina. Prijeteći i ulagujući se u isti čas, uspiju
Vitelija, koji je stajao na stepenicama Palacija i 77. Interim ad L. Vitellium servus Vergilii
spremao se da ih sustavi molbama, odvratiti od tog Capitonis perfugit pollicitusque, si praesidium
nauma. Probo-deno, rastrgano i osakaćeno acciperet, vacuam arcem traditurum, multa nocte
Sabinovo tijelo odsječene glave odvuku na cohortes expeditas summis montium iugis super
Gemonske stepenice.
caput hostium sistit. Inde miles ad caedem magis
75. Ovakav je bio kraj čovjeka dostojna svakog
pošto-vanja. Trideset i pet godina bio je u državnoj quarn ad pugnam decurrit: sternunt iner-mos aut
službi i proslavio se i kod kuće i u ratu. Poštenju i arma capientes et quosdam somno excitos, cum
pravičnosti nje-govoj ne bi se moglo naći tenebris, pavore, sonitu tubamm clamore hostili
zamjerke, jedino bijaše previše govorljiv. Javno ga tur-barentur. Pauci gladiatorum resistentes neque
je mnijenje optuživalo jedino zbog sedam godina inulti ceci-dere, ceteri ad naves ruebant, ubi cuncta
kojima je upravljao Mezijom i zbog dva-naest pari formidine implicabantur, permixtis paganis,
godina, u kojima je obavljao službu gradskoga pre- quos nullo discrimine Vitelliani trucidabant. Sex
fekta. Jedni su mislili da je pri kraju života postao Libumicae inter primum tu-multum evasere, in quis
trom, mnogi da je umjeren i da štedi krv građana. praefectus classis Apollinaris;
Svi se među-tim slažu u tome da je prije principata
reliquae in litore captae,{a)ut niir.io ruentium onere
Vespazijanova ponos doma pripadao Sabinu.
Doznali smo da je njegova propast obradovala pres-sas mare hausit. lulianus ad L. Vitellium
Mucijana, a mnogi su pričali da je pomišljao i na perductus et ver-beribus foedatus in ore eius
mir, pošto je bilo izglađeno supamištvo između iugulatur. Fuere qui uxorem L. Vitellii Triariam
njih dvojice, od kojih je jedan mislio o tom kako je incesserent, tamquam gladio militari cincta inter
brat vrhovnog zapovjednika, drugi kako je dionik luctum cladesque expugnatae Tarracinae superbe
saeveque egisset. Ipse lauream gestae prospere rei
ad fratrem misit. Percunctatus statim regredi se an
lius consulis supplicium poscenti populo restitit, državne vlasti. Vitelije se, međutim, suprotstavio
placatus ac velut vicem reddens, quod narodu, koji je tražio smrtnu kaznu za konzula,
interrogantibus, quis Capi-tolium incendisset, se umiren i kao da uzvraća zahvalnost za to što je Atik
reum Atticus obtulerat eaque con-fessione, sive sebe izvrgao kao krivca onima koji su pitali tko je
aptum tempori mendacium fuit, invidiam zapalio Kapitolij, i činilo se da je tim očitovanjem -
crimenque adgnovisse et a partibus Vitellii ili je to bila u toj nevolji nužna laž - priznao da je
amolitus vide-batur. zaslužio zlobno predbacivanje i prije-kor, skinuvši
ih s vrata vitelijevskoj stranci.
139
76. U iste te dane Lucije Vitelije, smjestivši tabor 78. Dum haec in partibus Vitellii geruntur,
kod Feronije, prijetio je propašću Taracini gdje su digressus Namia Vespasiani exercitus festos
bili opko-Ijeni gladijatori i veslači koji se nisu Saturni dies Ocriculi per otium agitabat. Causa tam
usuđivali izaći izvan zidina i izložiti se opasnosti pravae morae, ut Mucianum opperirentur. Nec
defuere qui Antonium suspicionibus arguerent
na otvorenu polju. Na čelu gladijatora, kako
tamquam dolo cunctantem post secretas Vitellii
spomenusmo gore, bijaše Julijan, vesla-čima epistulas, quibus consulatum et nubilem filiam et
zapovijedaše Apolinar, raspuštenošću i nemarnošću dotales opes pretium proditionis offerebat. Alii
sličniji gladijatorima nego vojskovođama. Nisu ficta haec et in gratiam Muciani composita; quidam
držali straže niti su učvršćivali nesigurna mjesta na omnium id ducum consilium fuisse, ostentare
zidinama. Bančeći danju i noću, ispunjavajući potius urbi bellum quam inferre, quando
bukom ugodna mjesta uz obalu, raspršili su vojnike validissimae cohortes a Vitellio descivissent, et
u službu raskoši, a o ratu razgovarali samo za absdsis omnibus praesidiis cessu-rus imperio
vrijeme gozbi. Prije nekoliko dana otišao je Apinije videbatur: sed cuncta festinatione, deinde ignavia
Tiron u nemilosrdno skupljanje darova i novaca po Sabini corrupta, qui sumptis temere armis muni-
tissimam Capitolii arcem et ne magnis quidem
municipijima, pribavljajući stranci vise omraze
exercitibus expugnabilem adversus tris cohortes
nego li snaga. tueri nequivisset. Haud facile quis uni adsignaverit
77. U međuvremenu k Luciju Viteliju prebježe rob culpam, quae omnium fuit. Nam et Mucianus
Vergilija Kapitona i obeća da će, dadu li mu ambiguis epistulis victores moraba-tur, et Antonius
vojničku posadu, predati praznu tvrđavu. U praepostero obsequio, vel dum regerit invidiam,
poodmaklo doba noći, povevši lako naomžane crimen meruit, ceterique duces dum peractum
kohorte po najvišim bilima planina, zaustavi ih bellum putant, finem eius insignivere. Ne Petilius
iznad glava neprijatelja. Odatle se vojnik strča više quidem Cerialis cum mille equibus praemissus, ut
na klanje negoli na bitku. Posijeku nenaoružane ili transversis itine-ribus per agrum Sabinum Salaria
one koji se hvatahu oružja i neke tek raz-buđene via urbem introiret, satis maturaverat, donec
obsessi Capitolii fama cunctos simul exciret.
iza sna, u općoj pometnji zbog mraka, strave,
zvuka truba, nepnjateljske vike. Nekolicina se
gladijatora opre i, osvetivši se neprijatelju, pade.
Ostali su srtali k brodovima, gdje se sve 79. Antonius per Flaminiam ad Saxa rubra multo
isprepletalo u jednakom strahu, i izmiješali se s iam noctis serum auxilium venit. Illic interfectum
građanima, koje su vitelijevci ubijali bez ikakve Sabinum, conflagrasse Capitolium, tremere urbem,
razlike. Sest liburnskih brodova umače za prvog maesta omnia accepit; plebem quoque et servitia
nemira, u njima i zapovjednik flote Apolinar; ostali pro Vitellio armari nuntiabatur. Et Petilio Ceriali
su uhvaćeni na obali ili ih je, pritisnute prevelikim equestre proelium adver-sum fuerat; namque
teretom, progutalo more. Julijan bi doveden k incautum et tamquam ad victos ruen-tem Vitelliani,
Luciju Viteliju i, izmrcvaren batinama, pred interiectus equiti pedes, excepere. Pugna-
njegovim očima zaklan. Bilo ih je koji su grdili
ženu Lucija Vitelija Trijariju, navodeći da se
opasana vojničkim mačem za vrijeme žalosne pro-
pasti osvojene Taracine ponašala nadmeno i
okmtno. Sam pošalje bratu vijest o sretnom
pothvatu, raspitujući se da li da se odmah vrati ili
mu nareduje da ustraje do
perdomandae Campaniae insistere iuberet. Quod potpunog pokorenja Kampanije. To je bilo
salutare non modo partibus Vespasiani, sed rei spasonosno ne samo za Vespazijanovu stranku
publicae fuit. Nam si recens victoria miles et super nego i za državu. Da je naime vojnik, osvježen
insitam pervicaciam secundis ferox Romam pobjedom i - pored urođene upornosti - drzovit
contendisset, haud parva mole cer-tatum nec sine zbog uspješna pothvata, krenuo na Rim, s velikom
exitio urbis foret. Quippe L. Vitellio quamvis bi se mukom vodila borba, i ne bez pro-pasti grada.
infami inerat industria, nec virtutibus, ut boni, sed Jer, u Lucija Vitelija, ma koliko ozloglašena, bijaše
quo modo pessimus quisque, vitiis valebat. odrešitosti i bio je jak, ne u krepostima kao pleme-
niti Ijudi, nego, kao oni najgori, u manama.
140
78. Dok se to događalo u Vitelijevoj stranci, 80. Eo successu studia populi aucta; volgus
Vespazi-janova vojska, otišavši iz Narnije, urbanum arma cepit. Paucis scuta militaria, plures
provodila je prazničke Saturnove dane odmarajući raptis quod cui-que obvium telis signum pugnae
se u Okrikulu. Razlog tako čudnom otezanju bijaše exposcunt. Agit grates Vitellius et ad tuendam
namjera da dočekaju Mucijana. Ali bilo je i onih urbem prorumpere iubet. Mox vocato senatu
koji su sumnjičili Antonija kao da lukavo oklijeva deliguntur legati ad exercitus, ut praetexto rei
nakon potajnih Vitelijevih pisama kojima mu je publicae concordiam pacemque suaderent. Varia
ovaj nudio konzulat, kćer doraslu za udaju i bogat lega-torum sors fuit. Qui Petilio Ceriali
miraz kao nagradu za izdaju. Drugi su pak tvrdili occurrerant, extremum discrimen adiere,
da je ovo laž i da je izmišljeno za Ijubav Mucijanu. aspernante milite condiciones pacis. Volneratur
Neki su bili uvjereni da je to bila odluka svih praetor Arulenus Rusticus; auxit invidiam, super
vojskovoda - da se gradu više priprijeti ratom nego violatum legati praetorisque nomen, propria digna-
zavojšti na nj, kad su se već od Vitelija bile tio viri. Palantur comites, occiditur proximus lictor,
odmetnule najmočnije kohorte, te se činilo da se, dimo-vere turbam ausus, et ni dato a duce praesidio
odrezan od svih četa, namjerava povući s vla-sti; defensi forent, sacrum etiam in(ter)exteras gentes
ali sve je pokvareno žurbom, a zatim tromošću legatorum ius ante ipsa patriae moenia civilis
Sabina, koji, prenaglo se lativši oružja, nije mogao rabies usque in exitium temerasset..Aequioribus
saču-vati vrlo utvrđenu kapitolijsku tvrđavu - animis accepti sunt qui ad Anto-nium veneraht, non
neosvojivu i za veliku vojsku - ni protiv tri kohorte. quia modestior miles, sed duci plus auctoritatis.
No teško da bi itko mogao jednomu pripisati
krivicu koja je bila na duši pomalo svima. Jer i
Mucijan je dvosmislenim pismima zadržavao 81. Miscućrat se legatis Musonius Rufus
pobjednike, a Antonije je naopakom posluš-nošću, equestris ordi-nis, studium philosophiae et placita
ili dok je odvraćao od sebe mržnju, zaslužio prije- Stoicorum aemulatus, coeptabatque permixtus
kor, a i ostali su vojskovođe, dok su mislili da je rat manipulis, bona pacis ac belli discrimina disserens,
dovr-šen, svečano obilježavali njegov kraj. Ni armatos monere. Id plerisque ludi-brio, pluribus
Petilije Cerijal, poslan naprijed s tisuću konjanika taedio; nec deerant qui propellerent procul-
da poprečnim puto-vima preko sabinske zemlje uđe carentque, ni admonitu modestissimi cuiusque et
u grad po Salarijskoj cesti, nije dovoljno žurio, dok aliis minitantibus omisisset intempestivam
ih sve u istfčas nije pokre-nuo glas o opsjedanju sapientiam. Obviae fuere et virgines Vestales cum
Kapitolija. epistulis Vitellii ad Anto-mum scriptis: eximi
79. Antonije je po Flaminijevoj cesti u poodmaklo supremo certamini unum diem postu-labat: si
doba noći došao do Crvenih stijena kao zakašnjela moram interiecissent, facilius omnia conventura.
pomoć. Ondje je saznao da je Sabin ubijen, da je Virgines cum honore dimissae; Vitellio rescriptum
Kapi-tolij izgorio, da grad strepi, da je sve u silnoj Sabini caede et incendio Capitolii dirempta belli
žalosti. Sti-zali su glasovi kako se puk i roblje commercia.
oruža da stane uz Vite-lija. A Petiliju je Cerijalu
konjanička bitka ispala ne-sretna: neoprezna ga
naime, kao da navaljuje na pora-žene, dočekaše
vitelijevci, suprotstavivši konjaništvu pje-
82. Temptavit tamen Antonius vocatas ad 82. Antonije je sazvao legije u skupštinu i pokušao
contionem legiones mitigare, ut castris iuxta ih ipak umiriti da, postavivši tabor kraj Mulvijskog
pontem Mulvii positis postera die urbem mosta, slijedećeg dana uđu u grad. Razlog
ingrederentur. Ratio cunctandi, ne asperatus proelio oklijevanju: da bit-kom razdražen vojnik ima
miles non populo, non senatui, ne temp-lis quidem obzira prema narodu, senatu, hramovima i
ac delubris deorum consuleret. Sed omnem svetištima bogova. Zazirali su međutim od svakog
prolationem ut inimicam victoriae supectabant; odlaganja kao pogubna za pobjedu; ujedno su bli-
simul ful-gentia per colles vexilla, quamquam stave zastave po brežuljcima, iako ih je pratio za
imbellis populus sequeretur, speciem hostilis rat nesposobasn narod, pružale sliku neprijateljske
exercitus fecerant. Tripertito agmine pars, ut vojske. U na troje razdijeljenoj vrsti dio vojske
adstiterat, Flaminia via, pars iuxta ripam Tiberis pođe kako je bio pristupio - Flaminijevom cestom,
142
dio pored obale Tibera. Treća^se vrsta po laboris ac periculi hausissent, opere illo
Salarijskoj cesti približavala Kolinskim vratima. consummari clamitantes. Urbem senatui ac populo
Puk se razbježi pred konjaničkom navalom, i sam Romano, templa dis reddita: proprium esse militis
vitelijevski vojnik suprotstavi se trima posadama. decus in castris: illam patriam, illos penates; ni
Mnogo je bitaka bilo pred gradom, i razlićita
statim recipian-tur, noctem in armis agendam.
ishoda, ali češće sretnijih za flavijevce, koji su
sprovodili razborite naloge vojskovođa. U veliku Contra Vitelliani, quam-quam numero fatoque
su stisku došli jedino oni koji su krenuli u lijevi dio dispares, inquietare victoriam, morari pacem,
grada, k Salustijevim vrtovima, po uskim i domos arasque cruore foedare suprema victis
klizavim putovima. Stojeći ponad suhozidina solacia amplectebantur. Multi semianimes super
vrtova, vitelijevci su sve do kasnog doba dana tur-res ac propugnacula moenium exspiravere;
kamenjem i kopljima odbijali one koji su se convolsis por-tis reliquus globus obtulit se
primicali, dok ih nisu opkolili konjanici, koji su victoribus, et cecidere omnes contrariis volneribus,
provalili kroz Kolinska vrata. 1 na Martovu polju versi in hostem: ea cura eitam morientibus decori
sukobiše se neprijateljske čete. Sreća je bila exitus fuit. Vitellius capta urbe per aversam Palatii
naklonjena flavijevcima, te i tu odnesoše pobjedu.
partem Aventinum in domum uxoris sel-lula
Vitelijevci su srljali iz čistog očaja i, premda
odbijeni, ponovo se skupljahu u gradu. defertur, ut, si diem latebra vitavisset, Tarracinam
83. Uz borce nalazio se narod kao promatrači i, kao ad cohortes fratremque perfugeret. Dein mobilitate
u zabavnom nadnietanju, poticao vikom i pljeskom ingenii et, quae natura pavoris est, cum omnia
sad ove sad opet one. Kad bi god jedna strana metuenti prae-sentia maxime displicerent. In
uzmakla, a borci se sakrili po daščarama ili Palatium regreditur vastum desertumque, dilapsis
pobjegli u kakvu kuću, ovi bi glasno zahtijevali da etiam infimis servitiorum aut occur-sum eius
se istjeraju i zakolju, i tako bi se dočepali prilično declinantibus. Terret solitudo et tacentes loci;
velikog dijela plijena. Dok je vojnik naime bio temptat clausa, inhorrescit vacuis; fessusque
zaokupljen krvlju i klanjem, ratni je plijen padao u misero errore et pudenda latebra semet occultans
ruke svjetini. Čitavim je gradom vladao okrutan i
ab lulio Placido tri-buno cohortis protrahitur.
sramotan prizor: na jednom mjestu bitke i rane, na
dru-gom kupališta i krčme; u isti čas lokve krvi i Vinctae pone tergum manus;
gomile tje-lesa, a isto tako i bludničenja i laniata veste, foedum spectaculum, ducebatur,
bludničenjima slične pojave. Koliko je god razvrata multis increpantibus, mullo inlacrimante:
u razuzdanoj dokolici, koliko je god zločina u deformitas exitus mise-ricordiam abstulerat.
preokrutnom zauzeću - jednom riječi: da pomisliš Obvius e Germanids militibus Vitel-lium infesto
kako isti grad i bjesni i zabavlja se. Pobile su se i ictu per iram, vel quo maturius ludibrio eximeret,
prije naoružane vojske u gradu, dvaput kad je an tribunum adpetierit, in incerto fuit: aurem
Lurije Sula izišao pobjednikom, jedanput kad je tribuni amputavit ac statim confossus est.
pobi-jedio Cina; ne bijaše ni tada manje surovosti.
Sada je vla-dala i neprirodna bezbrižnost i naslade
se ni u jednom tre-
143
bitkama: »Grad je vraćen senatu i rimskom narodu, primores nulla sua industria, sed cuncta patris
hramovi bogovima; u taboru je dika koja pripada claritudine adeptus. Principatum ei detulere qui
vojniku: to je domovina, to su penati. Ako li ga ipsum non noverant; studia exercitus raro cuiquam
odmah ne zauzmu, noć im je provesti u oružju.« S bonis artibus quaesita perinde adfuere quam huic
per ignaviam. Inerat tamen simplicitas ac
druge 'strane vitelijevci, premda bijahu bro-jem i
liberalitas, quae, ni adsit modus, in exitium
voljom božanstva u neravnopravnu položaju, vertuntur. Amicitias dum magni-tudine munerum,
oteža-vali su pobjedu, otezali s mirom, kuće i non constantia morum contineri putat, meruit
žrtvenike kaljali krvlju - čvrsto se hvatali magis quam habuit. Rei publicae haud dubie inte-
posljednje utjehe poraženih. Mnogi su već rerat Vitellium vinci, sed imputare perfidiam non
polumrtvi izdisali na tornjevima i prsobra-nima possunt qui Vitellium Vespasiano prodidere, cum a
zidina. Razvalivši vrata, preostalo se mnoštvo Galba desci-vissent.
suprotstavi pobjednicima i padoše svi okrenuti Praecipiti in occasum die ob pavorem
prema neprijatelju, s ranama na prsima: i na magistratuum senatorumque, qui dilapsi ex urbe
samrtnom času bio im je na brizi častan svršetak. aut per domos clien-tium semet occultabant, vocari
senatus non potuit. Domitianum, postquam nihil
Kad je grad bio osvojen, Vitelija su kroz stražnju
hostile metuebatur, ad duces partium progressum et
stranu Palacija u stolicici snesli na Aventin u Caesarem consalutatum miles fre-quens utque erat
ženinu kuću da, izmakne li u skloništu opas- in annis in paternos penates deduxit.
nostima dana, pobjegne u Taracinu, ka kohortama i
k bratu. Potom, vođen kolebljivim duhom - što je
priroda plašljivosti: da se čovjeku koji se svega
boji najmanje mile prilike u kojima upravo jest -
vrati se u Palacij, pro-stran i pust, iz kojega su se i
najniži robovi bili razbjegli ili se klonili susreta s
njim. Zaplaše ga pustoš i utihla mje-sta. Pokuša
otvoriti zatvorena vrata, zgrozi se pred praz-ninom.
Umoran od kukavna lutanja, sakrije se u sramot-
nom skrovištu, odakle ga izvuče Julije Placid,
tribun ko-horte. Svezaše mu ruke iza leđa; u
razderanoj odjeći -sramotna li prizora - vođahu ga,
a mnogi mu dobacivahu psovke, nitko za njim ne
ispusti suze. Sramota njegova svršetka odvraćala je
sažaljenje. Jedan od germanskih vojnika, koji im je
naišao ususret, opasnim je udarcem nasrnuo na
Vitelija - iz srdžbe ili pak da ga što prije riješi rugla
ili je htio pogoditi tribuna, ostalo je nerazjašnjeno -
odsjekao tribunu uho i smjesta je bio proboden.
85. Vitellium infestis mucronibus coactum modo 85. S uperenim oštricama silili su Vitelija čas da
eri-gere os et offerre contumeliis, nunc cadentes podigne lice i izloži ga psovkama, čas da gleda u
statuas suas, plerumque rostra aut Galbae occisi svoje kipove koje su rušili, a najviše u govornicu ili
locum contueri, post-remo ad Gemonias, ubi mjesto gdje je ubijen Galba. Na kraju ga dognaše
corpus Flavii Sabini iacuerat, pro-pulere. Una vox do Gemonskih ste-penica, gdje je ležalo tijelo
non degeneris animi excepta, cum tri-buno Flavija Sabina. Čula se jedna riječ plemenita duha,
insultanti se tamen imperatorem eius fuisse respon- kad je odgovorio tribunu koji je obijesno postupao
dit; ac deinde ingestis volneribus concidit. Et s njim da je on ipak bio njegov ratni zapovjednik;
volgus eadem pravitate insectabatur interfectum, zatim se sruši od zadobivenih rana. A svje-tina ga
qua foverat viventem. mrtva napadaše istom nepravičnošću kojom ga
86. Patrem illi ** Luceriam; septimum et uzdizaše za života.
quinquagesi-mum aetatis annum explebat, 86. Otac mu *•*•* Lucerija; navršavao je pedeset
consulatum sacerdotia, nomen locumque inter sedmu godinu života; konzulat, svećeničku službu,
144
ime i položaj medu uglednicima stekao je bez simulantes. Initium id perfringen-darum domuum,
ikakva svoga truda - sve zahvaljujući očevoj slavi. vel si resisteretur, causa caedis; nec dee-rat
Principat mu predadoše oni koji ga i ne poznavahu. egentissimus quisque e plebe et pessimi
Ljubav vojske, koju je rijetko tko zadobio na servitiorum prodere ultro dites dominos; alii ab
pošten način, stajala je i njemu na raspola-ganju
amicis monstrabantur. Ubique lamenta,
zbog njegove strašljive popustljivosti. Bilo je ipak
u njega iskrenosti i dobrostivosti, osobina koje se, conclamationes et fortuna captae urbis, adeo ut
ako nemaju mjere, pretvaraju u nesreću. Kako je Othoniani Vitellianique militis invidiosa antea
smatrao da se prijateljstva temelje na veličini petulantia desideraretur. Duces partium accendendo
darova a ne na čvrstini značaja, više ih je stjecao civili bello acres, temperandae victoriae impares,
negoli zadržavao. Državi je bez sumnje bilo stalo quippe inter turbas et discordias pessimo cuique
da Vitelije bude pobijeđen, no nevjeru pripisivati plurima vis, pax et quies bonis artibus indigerit.
sebi u zaslugu ne mogu oni koji su Vitelija izdali
Vespazijanu, budući da su se odmetnuli od Galbe.
Dan se naginjao zapadu, a zbog straha magistrata i 2. Nomen sedemque Caesaris Domitianus
senatora, koji su se razbježali iz grada ili se acceperat, nondum ad curas intentus, sed stupris et
posakrivali po kućama štićenika, senat se nije adulteriis filium principis agebat. Praefectura
mogao sazvati. Pošto je minuo strah od praetorii penes Arrium Varum, summa potentiae in
neprijateljstava, Domicijan je krenuo k vodama Primo Antonio. Is pecuniam familiamque e
stranke, a brojni vojnici, onako kako su bili pod principis domo quasi Cremonensem prae-dam
oružjem, pozdraviše ga kao Cezara i dovedoše do rapere; ceteri modestia vel ignobilitate ut in bello
očinske kuće. obscuri, ita praemiorum expertes. Civitas pavida et
servi-tio parata occupari redeuntem Tarracina L.
Vitellium cum cohortibus exstinguique reliqua belli
postulabat: praemissi Ariciam equites, agmen
legionum intra Bovillas stetit. Nec cunctatus est
Vitellius seque et cohortes arbitrio vic-toris
permittere, et miles infelicia arma haud minus ira
quam metu abiecit. Longus deditorum ordo saeptus
arma-tis per urbem incessit, nemo supplici voltu,
sed tristes et truces et adversum plausus ac
lasciviam insultantis volgi immobiles. Paucos
erumpere ausos circumiecti pressere;
ceteri in custodiam conditi, nihil quisquam locutus
indig-num, et quamquam inter adversa, salva
virtutis fama.
ČETVRTA KNJIGA
LIBER OVARTVS 1. Pošto je ubijen Vitelije, vise je prestao rat nego
1. Interfecto Vitellio bellum magis desierat quam što je započeo mir. Naoružani pobjednici
pax coeperat. Armati per urbem victores nepomirljivom su mržnjom proganjali pobijeđene.
implacabili odio vic-tos consectabantur: plenae Ceste pune ubojstava, okrvavljeni trgovi i hramovi;
caedibus viae, cruenta fora templaque, passim poklanih posvuda, kako je koga slučaj nanio.
trucidatis, ut quemque fors obtulerat. Ac mox Uskoro su, kako je raslo bezakonje, počeli
augescente licentia scrutari ac protrahere abditos: pretraživati i izvlačiti posakrivane: ako bi ugledali
si quem procerum habitu et iuventa conspexerant, koga stasita i mlada, posjekli bi ga bez obzira bio
obtrun-care nullo militum aut populi discrimine. on voj-nik ili gradanin. Okrutnost, koja se za svježe
Quae saevitia recentibus odiis sanguine explebatur, mržnje napajala krvlju, okrenula se potom u
dein verterat in ava-ritiam. Nihil usquam secretum pohlepu. Nisu dopu-štali da bude igdje išta skrovito
aut clausum sinebant, Vitellianos occultari ili zatvoreno, pretvarajući se da se tu kriju
145
vitelijevci. Bio je to početak provalji-vanja u diximus, patibulo adfixus in isdem anulis, quos
domove ili, ako bi naišli na otpor, razlog za krvo- acceptos a Vitellio gestabat. At Romae senatus
prolića. 1 bilo je dosta onih najsiromašnijih iz puka cuncta principibus solita Vespasiano decernit,
i naj-gorih od roblja koji su bez povoda izdavali laetus et spei certus: quippe sumpta per Gallias
Hispanias-que civilia arma, motis ad bellum
bogate gospo-dare. Druge su prokazivali prijatelji.
Germaniis, mox Illy-rico, postquam Aegyptum
Posvuda naricanja, zapomaganja i zla kob osvojena ludaeam Syriamque et omnis provincias
grada, tako da se čeznulo za nekadašnjom obiješću exercitusque lustraverant, velut expiato ter-rarum
otonovskog i vitelijevskog voj-nika. Vode stranke u orbe cepisse finem videbantur. Addidere alacrita-
raspirivanju gradanskog rata odvažni, obuzdavanju tem Vespasiani litterae tamquam manente bello
pobjede nedorasli. Zaista, u metežu i razdoru scriptae. Ea prima specie forma; ceterum ut
najviše je snage u onoga najgorega: za mir su princeps loquebatur, civilia de se, de re publica
potrebna čestita nastojanja. egregia. Nec senatus obse-quium deerat: ipsi
2. Ime i sjedište Cezara primio je Domicijan; consulatus cum Tito filio, praetura Domitiano et
nezao-kupljen poslovima vlasti, bludničenjem i consulare imperium decernuntur.
preljubima igrao je ulogu vladareva sina.
Pretorijska prefektura bila je u rukama Arija Vara, 4. Miserat et Mucianus epistulas ad senatum,
najveća moć u Prima Antonija. On je ugrabio blago quae materiam sermonibus praebuere. Si privatus
i služinčad iz vladarske kuće kao kre-monski esset, cur publice loqueretur? Potuisse eadem
plijen. Ostali, kao što su u ratu bili nezapaženi zbog paucos post dies loco sententiae dici. Ipsa quoque
umjerenosti ili neugledna roda, tako su i sada pri- insectatio in Vitellium sera et sine libertate; id vero
kraćeni u nagradama. Preplašeno gradanstvo erga rem publicam superbum, erga principem
spremno na robovanje zahtijevalo je da se udari na contumeliosum, quod in manu sua fuisse impe-
Lucija Vitelija koji se s kohortama vraćao iz rium donat"'mque Vespasiano iactabat. Ceterum
Taracine i da se utrnu ostaci rata. U Ariciju su invidia in occulto, adulatio in aperto erant: multo
cum honore verborum Muciano triumphalia de
poslani konjanici; povorka legija zau-stavi se kraj
bello civium data. Sed in Sarmatas expeditio
Bovila. Vitelije nije oklijevao i sebe i koh-orte fingebatur. Adduntur Primo Anto-nio consularia,
prepustiti volji pobjednika, te vojnik odbaci Cornelio Fusco et Arrio Varo praetoria insignia.
nesretno omžje, s isto toliko srdžbe koliko i straha. Mox deos respexere: restitui Capitolium placuit.
Duga povorka onih što se predadoše, okružena Eaque omnia Valerius Asiaticus consul designatus
naoružanim vojnicima, stupala je kroz grad, cen-
nijedan ponizna pogleda nego nat-mureni i mrki,
ne obazirući se na pljeskanje i obijest svje-tine koja
im se mgala. Nekolicinu koja se usudila probiti van
nadvladaše oni koji su ih okruživali, ostali su
bačeni u zatvor; nitko od njih ne reče ništa
nedostojno, premda bijahu u neprilici. očuvali su
elas o junaštvu. Potom ubiše Lucija Vitelija, po manama jednaka
Dein Lucius Vitellius interficitur, par vitiis fratris, bratu, koji je za njegove vladavine bio prilično
in prin-apatu eius vigilantior, nec perinde prosperis neumoran i koji s njime nije toliko dijelio njegovu
socius quam adversis abstractus. sreću koliko je silom bio uvučen u njegovu propast.
3. U iste dane poslan je Lucilije Bas s lako
3. Isdem diebus Lucilius Bassus cum expedito naoružanim konjaništvom da smiri Kampaniju,
equite ad componendam Campaniam mittitur, mada su municipiji bili nesložni više između sebe
discordibus munici-piorum animis magis inter negoli prkosni prema vladaru. Ćim su vidjeli
semet quam contumacia adver-sus principem. Viso vojnika, nastade mir i manjim kolonijama dan je
milite quies et minoribus coloniis impunitas: oprost od kazne. U Kapui je smještena treća legija
Capuae legio tertia hiemandi causa locatur et na zimovanje, i teško su pogođene znamenite kuće,
domus inlustres adflictae, cum contra Tarracinenses zbog toga što nisu bile Taracinjanima pružile
nulla ope iuvarentur. Tanto proclivius est iniuriae nikakvu pomoć. Toliko je lakše uzvratiti na
quam bene-ficio vicem exsolvere, quia gratia oneri, nepravdu negoli na dobro-činstvo, jer se zahvalnost
ultio in quaestu habetur. Solacio fuit servus Vergilii smatra teretom, osveta dobit-kom. Zadovoljštinu je
Capitonis, quem pro-ditorem Tarracinensium pružio rob Vergilija Kapitona, kojega smo
146
spomenuli kao izdajicu Taracinjana, razapet na križ (ut) nomine magnifico segne otium velaret, sed quo
s istim onim prstenjem koje je nosio primivši ga od firmior adversus fortuita rem publicam capesseret.
Vitelija. A u Rimu senat dodijeli Vespazijanu sve Docto-res sapientiae secutus est, qui sola bona
što je uobičajeno za vladare, s veseljem i quae honesta, mala tantum quae turpia, potentiam
pouzdanjem. Ta po Galijama i Hispanijama digoše
nobilitatem cetera-que extra animum neque bonis
se građani na oružje, pokrenuše se u rat Germanije,
uskoro i Ilirik, pošto su pobune protutnjale kroz neque malis adnumerant. Ouaestorius adhuc a
Egipat, Judeju i Siriju, sve pro-vincije i vojske u Paeto Thrasea gener delectus e mori-bus soceri
njima. Ćinilo se kao da se svijet raste-retio krivnje i nihil aeque ac libertatem hausit, civis senator,
došao k svom kraju. Pojačala su Vespazi-janovu maritus gener amicus, cunctis vitae officiis
vatrenost i pisma napisana kao da rat još traje. aequabilis, opum contemptor, recti pervicax,
Takav im oblik bijaše na prvi pogled; u stvari, kao constans adversus metus.
što je govorio vladar, udvorna prema njemu, puna
poštovanja prema državi. A ni senat nije uskratio
počasti: njemu sa sinom Titom dodijeli konzulat, 6. Erant quibus adpetentior famae videretur,
Domicijanu preturu i kon-zulsku vlast. quando etiam sapientibus cupido gloriae novissima
4. 1 Mucijan je bio poslao pisma senatu koja su exuitur. Ruina soceri in exilium pulsus, ut Galbae
pružila povod govorkanjima: »Ako li je privatna principatu rediit, Mar-cellum Eprium, delatorem
osoba, zašto govori službeno? Moglo se to isto reći Thraseae, accusare adgreditur. Ea ultio, incertum
nekoliko dana kas-nije kod glasanja. 1 samo maior an iustior, senatum m studia diduxerat: nam
napadanje na Vitelija zakaš-njelo je i neiskreno. To si caderet Marcellus, agmen reorum ster-nebatur.
je zaista oholo prema državi, prema vladaru Primo minax certamen et egregiis utriusque ora-
uvredljivo, što se hvasta da je u njegovoj ruci bila
tionibus testatum; mox dubia voluntate Galbae,
vrhovna vlast i da ju je dao na dar Vespazijanu.«
Inače, zloba samo u potaji, na javi ocito ulagivanje. multis senatorum deprecantibus, omisit Priscus,
S mnogim počasnim riječima predana su Mucijanu variis, ut sunt hominum ingenia, sermonibus
trijum-falna znamenja za građanski rat, a za izliku moderationem laudantium aut constantiam
je služio pohod na Sarmate. Primu Antoniju requirentium.
dodijele konzulska, Korneliju Fusku i Ariju Varu Ceterum eo senatus die, quo de imperio Vespasiani
pretorska odličja. Nakon toga postaraše se i za censebant, placuerat mitti ad principem legatos.
bogove: odlučiše popraviti Kapitolij. Sve je to Hinc inter Helvidium et Eprium acre iurgium:
predložio Valerije Azijatik. budući konzul. Priscus eligi nominatim a magistratibus iuratis,
Marcellus urnam postulabat, quae consulis
designati sententia fuerat.
147
lijeno besposličenje, nego da se što krepkiji oda imperii instrumentum quam bonos amicos esse.
državnim poslovima i suprotstavi hirovitim Satis Marcello, quod Neronem in exitium tot
slučajnostima. Slijedio je učitelje mudrosti koji innocentium impulerit: frueretur praemiis et
tvrde da je dobro samo ono što je časno, zlo samo impunitate, Vespasianum melioribus relinqueret.
8. Marcellus non suam sententiam impugnari, sed
ono što je sramotno, koji moć, plemenito porijeklo
con-sulem designatum censuisse dicebat,
i ostalo izvan duha ne ubrajaju ni u dobro ni u zlo. secundum vetera exempla, quae sortem
Kad je došao do kvestorskih godina, odab-rao ga je legationibus posuissent, ne ambi-tioni aut
Pet Trazeja za zeta; od tastova značaja ništa nije inimicitiis locus foret. Nihil evenisse, cur antiqui-
preuzeo tako kao slobodoljubivost; građanin, tus instituta exolescerent aut principis honor in
senator, suprug, zet, prijatelj: nikakve ga životne cuiusquam contumeliam verteretur; sufficere
dužnosti nisu promrjenile, prezirao je bogatstvo, omnes obsequio. Id magis vitandum, ne pervicacia
bio ustrajan u dobru, postojan prema strahu. quorundam inritaretur ani-mus novo principatu
6. Bilo ih je kojima se činilo da je prilično suspensus et voltus quoque ac sermo-nes omnium
pohlepan na dobar glas, jer i mudraci, tek kao circumspectans. Se meminisse temporum, quibus
natus sit, quam civitatis formam patres avique
posljednju, svlače sa sebe želju za slavom. Nakon
instituerint; ulteriora mirari, praesentia sequi;
tastova pada otjeran je u progonstvo; kad se za bonos imperatores voto expetere, qualescumque
Galbina principata vratio, napao je tužbom Marcela tolerare. Non magis sua oratione Thraseam quam
Eprija, prokazivača Trazejina. Ta je osveta - iudicio senatus adflic-tum; saevitiam Neronis per
neizvjesno da li veličanstvenija ili pravednija eius modi imagines inlusisse, nec minus sibi
-podvojila senat u stranke. Da padne naime Marcel, anxiam talem amicitiam quam aliis exilium.
palo bi i čitavo mnoštvo krivaca. Ispočetka bi to Denique constantia fortitudine Catonibus et Brutis
prijeteća parba potkrijepljena izvrsnim govorima aequa-retur Helvidius: se unum esse ex illo senatu,
obojice, no uskoro, zbog dvojbene volje Galbine i qui simul ser-vierit. Suadere etiam Prisco, ne supra
na mnoge molbe senatora, odustane Prisko nakon principem scande-ret, ne Vespasianum senem
triumphalem, iuvenum libe-rorum patrem,
različitih - kakve su već naravi Ijudske - govora
praeceptis coerceret. Quo modo pessimis
onih koji su hvalili umjerenost ili zahtijevali imperatoribus sine fine dominationem, ita quamvis
dosljednost. Inače onoga dana zasjedanja senata, egre-giis modum libertatis placere. Haec magnis
kad su odlučivali o vrhovnoj vlasti Vespazijano- utrimque con-
voj, odrediše da se k vladaru pošalju poslanici.
Nato nastade žestoka svađa izmedu Helvidija i
Eprija. Prisko je tražio da ih poimence izaberu
zaprisegnuti magistrati, Marcel je zahtijevao žaru,
što je bilo i mišljenje budućeg konzula.
7. No Marcelovu je strast poticao osobni sram da
7. Sed Marcelli studium proprius rubor excitabat, se ne bi činilo kako je zapostavljen budu li izabrani
ne aliis electis posthabitus crederetur. Paulatimque drugi, i malo-pomalo kroz prepirku dotjerali su do
per alter-cationem ad continuas et infestas neprestanih i ogorcenih govora; Helvidije je pitao
orationes provecti sunt, quaerente Helvidio, quid zašto Marcel tako strahuje od presude magistrata.
ita Marcellus iudicium magistra-tuum pavesceret: »Ima i novca i rječitosti čime bi nadmašio mnoge
esse illi pecuniam et eloquentiam, quis multos da ga ne muči spomen na sra-motna djela.
anteiret, ni memoria flagitiorum urgeretur. Sorte et Ždrijebom i žarom ne razabire se značaj, da se ne
urna mores non discerni: suffragia et bi činilo kako je zapostavljen budu li izabrani
existimationem senatus reperta, ut in cuiusque dmgi. Na korist je državi, na čast Vespazijanu da
vitam famamque penetra-rent. Pertinere ad mu odu usu-sret oni koje senat drži za
utilitatem rei publicae, pertinere ad Vespasiani najpravednije, koji bi careve uši ispunili kreposnim
honorem, occurrere illi, quos innocentissimos govorima. Vespazijan je prijatelje-vao s Trazejom,
senatus habeat, qui honestis sermonibus aures Soranom, Sencijem: ako njihove tužitelje ne treba
imperatoris imbuant. Fuisse Vespasiano amicitiam kazniti, ne treba ih ni pokazivati. Ovakvom odlu-
cum Thrasea, Sorano, Sentio; quorum accusatores kom senata kao da se opominje vladara koje da
etiam si puniri non oporteat, ostentari non debere. prizna valjanima, od kojih da zazire. Nema
Hoc senatus iudicio velut admoneri principem, nijednog većeg sredstva za valjanu vlast nego da
quos probet, quos reformidet. Nullum maius boni pošteni budu prijatelji. Dosta je Marcelu što je
148
naveo Nerona da protjera tolike nedužne: neka sententiam modestissimus quisque si-lentio, deinde
uživa u nagradi i sigurnosti od kazne, Vespazijana oblivio transmisit: fuere qui et meminis-sent.
neka prepusti čestitijima.« 10. Tum invectus est Musonius Rufus in Publium
8. Marcel govoraše da se ne napada na njegovo Cele-rem, a quo Baream Soranum falso testimonio
miš-Ijenje, već da se za to izjasnio budući konzul,
circumven-tum arguebat. Ea cognitione renovari
slijedeći stara pravila koja su nalagala ždrijeb za
poslanike, da ne bi bilo mjesta spletki ili odia accusationum videbantur. Sed vilis et nocens
neprijateljstvima. »Ništa se nije dogodilo zbog reus protegi non poterat:
čega bi zastarjele drevne odredbe ili zbog čega bi quippe Sorani sancta memoria; Celer professus
se čast vladara izvrgla bilo čijoj poruzi. Svi oni sapien-tiam, dein testis in Baream, proditor
mogu iskazati počast. Više treba izbjegavati da se corruptorque amici-tiae, cuius se magistrum
zbog tvrdoglavosti nekih ne razdražuje ferebat. Proximus dies causae destinatur; nec tam
rapoloženje, još uvijek neodlučno zbog novog Musonius aut Publius quam Priscus et Marcellus
principata, koje se obazire i na poglede i na ceterique, motis ad ultionem animis, exspecta-
govorkanja sviju; on se sjeća vremena u kojima je bant'ir.
roden i oblika države koji su ustanovili očevi i
11. Tali rerum siatu, cum discordia inter patres,
djedovi. Bivšemu se divi, sadašnje slijedi. Od srca
želi dobre careve, podnosi kakvi god oni bili. Nije ira apud victos, nulla in victoribus auctoritas, non
Trazeja oboren toliko njegovim govorom koliko leges, non princeps in civitate essent, Mucianus
presudom senata. Okrutnost je Neronovu zavarao urbem ingressus cuncta simul in se traxit. Fracta
onakvom opsjenom i njemu takvo prijateljstvo nije Primi Antonii Varique Arrii potentia, male
bilo manje opasno negoli drugima progonstvo. dissimulata in eos Muciani iracundia, quamvis
Najposlije, po ustrajnosti i hrabrosti Helvidija voltu tegeretur. Sed civitas rimandis offensis sagax
upoređuju s Katonima i Brutima: glasanje i ispi- verterat se transtuleratque: ille unus ambiri, coli.
tivanje senata uvedeno je da se duboko zaviri u Nec deerat ipse, stipatus armatis domos hortosque
način života i poštenje svakog pojedinca. Savjetuje permu-tans, apparatu incessu excubiis vim
i Prisku da se ne uzdiže iznad vladara, da
principis amplecti, nomen remittere. Plurimum
Vespazijana, trijumfalnog starca, oca odraslih
sinova, ne suspreže propisima. Kao što se terroris intulit caedes Calpur-nii Galeriani. Is fuit
najgorim carevima dopada neograničeno filius Gai Pisonis, nihil ausus: sed nomen insigne et
gospodstvo, tako se i onima izvrsnima dopada decora ipsius iuventa rumore volgi cele-
umjerena sloboda.« Ovo što je izrečeno u velikoj
prepirci s
149
potom ga zaborav preskoči. No bilo ih je koji ga se extrema Gallicae orae vacua cultoribus simulque
i prisjetiše. insulam iuxta sitam occu-pavere, quam mare
10. Tada je Muzonije Ruf napao Publija Celera, Oceanus a fronte, Rhenus amnis ter-gum ac latera
doka-zujući da je ova] Bareju Sorana natjerao u circumluit. Nec opibus (rarum in societate
validiorum) adtritis viros tantum armaque imperio
škripac lažnim svjedočenjem. Ćinilo se da se tom
mini-strant, diu Germanicis bellis exercid, mox
sudbenom istragom obnavljaju mrske optužbe. Ali aucta per Bri-tanniam gloria, transmissis illuc
podli se i zlotvomi optu-ženik nije mogao zaštititi. cohortibus, quas vetere instituto nobilissimi
Spomen na Sorana bio je zaista častan. Celer je bio popularium regebant. Erat et domi delectus eques,
učitelj mudrosti, potom svjedok pro-tiv Bareje, praecipuo nandi studio, <quo) arma equosque
izdajnik i oskvrnitelj prijateljstva, učiteljem kojega retinens integris turmis Rhenum perrumperet.
se gradio. Slijedeći je dan određen za pamicu.
Napeto su se očekivali ne toliko Muzonije ili
13. lulius Civilis et Claudius Paulus regia stirpe
Publije koliko Prisko i Marcel i ostali, uz strasnu multo ceteros anteibant. Paulum Fonteius Capito
želju za osvetom. falso rebellio-nis crimine interfecit; iniectae Civili
11. Pri takvim prilikama - kad je među očevima catenae, missusque ad Neronem et a Galba
vla-dala nesloga, kod pobijeđenih srdžba, kad u absolutus sub Vitellio rursus di-scrimen adiit,
pobjednika ne bijaše nikakva ugleda, a ni zakona ni flagitante supplicium eius exercitu: inde causae
vladara u gradu - Mucijan je ušao u grad i sve irarum spesque ex malis nostris. Sed Civilis ultra
odjednom podvrgao sebi. Slomljena je moć Prima quam barbaris solitum ingenio sollers et Sertorium
Antonija i Vara Arija: Mucija-nov gnjev prema se aut Annibalem ferens simili oris
njima bio je slabo prikrivan, premda ga je dehonestamento, ne ut hosti obviam iretur, si a
populo Romano palam descivisset, Vespasiani
zaklanjao prijazan pogled. Gradanstvo je međutim,
amicitiam studiumque partium praetendit, mis-sis
domišljato u traganju za uvredama, počelo igrati sane ad eum Primi Antonii litteris, quibus avertere
druga-čiju ulogu. Udvaraše se i iskazivaše počasti accita a Vitellio auxilia et tumultus Germanici
samo njemu. A ni on ne zaostajaše: praćen specie
oružanicima mijenjao je kuće j vrtove, sjajnim
kućanstvom, svečanom povorkom, stražama
prisvajao je zapravo moć vladara, tek se imena
odricao. Najviše je straha zadalo ubojstvo
Kalpumija Galerijana. On je bio sin Gaja Pizona,
nimalo slavoljubiv, ali znamenito ime i mladenačka
Ijepota njegova veličina
brabantur, erantque in civitate adhuc turbida et su u govorkanjima svjetine, a bilo je u gradu - još
novis ser-monibus laeta qui principatus inanem ei uvijek uskomešanom i radosnom zbog novosti - i
famam circumda-rent. lussu Muciani custodia onih koji su širili neosnovane glasine o njegovu
militari cinctus, ne in ipsa urbe conspectior mors usponu na prijestoije. Na Mucijanovu zapovijed
foret, ad quadragensimum ab urbe lapidem Appia okružen vojničkom stražom da u samom gradu
via fuso per venas sanguine exstinguitur. lulius smrt ne bude previše uočljiva, kod četr-desetog
Priscus praetoriarum sub Vitellio cohortium prae- miljokaza od grada na Apijevoj cesti umro je
fectus se ipse interfecit, pudore magis quam ispustivši sebi krv kroz vene. Julije Prisko, pod
necessitate. Alfenus Varus ignaviae infamiaeque Vitelijem prefekt pretorijskih kohorata, sam je sebe
suae superfuit. Asia-ticus (is enim libertus) matam ubio, iz srama više negoli iz nužde, Alfen Var
potentiam servili supplicio expiavit. nadživio je svoju strašlji-vost i sramotu, Azijatik
12. Isdem diebus crebrescentem cladis (onaj naime oslobođenik) kobnu je svoju moć
Germanicae famam nequaquam maesta civitas okajao robovskom kaznom.
excipiebat; caesos exer-citus, capta legionum 12. Tih istih dana sve učestaliji glas o porazu u
hiberna, descivisse Gallias non ut mala Germa-niji gradanstvo nije primalo nipošto
loquebantur. Id bellum quibus causis ortum, quanto žalosno. 0 tome da su sasječene vojske, osvojeni
externarum sociarumque gentium motu flagraverit, zimovnici legija, da su se odmetnule Galije, nije se
altius expediam. Batavi, donec trans Rhenum pričalo kao o zlu. Temeljitije ću izložiti taj rat: iz
agebant, pars Chattorum, seditione domestica pulsi kojih je uzroka nastao, uz koliko se gi-banja stranih
i savezničkih naroda razbuktao.
150
Batavci, dok su živjeli preko Rajne do Haćana, raptus et cetera servitii mala enumerat: neque enim
istje-rani domaćim ustankom zaposjeli su krajnja societatem, ut olim, sed tamquam mancipia haberi.
nenaseljena mjesta galske obale, a ujedno i otok, Ouando legatum, gravi quidem comitatu et
smješten u nepo-srednoj blizini, koji sa čela superbo, cum imperio venire? Tradi se praefectis
oplakuje Ocean, s leđa i bokova rijeka Rajna. Ne
centurionibusque; quos ubi spoliis et san-guine
rasuvši imanje (što je rijetkost kod savezništva s
moćnijima), carstvu pružaju samo Ijude i oružje: expleverint, mutari, exquirique novos sinus et varia
dugo su se uvježbavali germanskirn ratovima, praedandi vocabula. Instare dilectum, quo liberi a
uskoro im je porasla slava po Britaniji, kamo su paren-tibus, fratres a fratribus velut supremum
prebacili kohorte, kojima su upravljali po drevnoj dividantur. Num-quam magis adflictam rem
uredbi najple-menitiji od sunarodnika. Bijaše im i Romanam nec aliud in hibernis quam praedam et
kod kuće izabrano konjaništvo, osobito sklono senes: attollerent tantum oculos et inania legionum
plivanju, tako da je s oružjem i na konjima znalo nomina ne pavescerent. At sibi robur peditum
pregaziti Rajnu. (***) equitumque, consanguineos Germanos, Gallias
13. Julije Civil i Klaudije Paul kraljevskim su idem cupientes. Ne Romanis quidem ingratum id
porije-klom mnogo nadvisivali ostale. Paula je ubio
bellum;
Fontej Kapi-ton, lažno ga optuživši zbog
buntovništva. Civilu su met-nuti okovi i poslan je k cuius ambiguam fortunam Vespasiano imputaturos:
Neronu, Galba ga oslobodi, pod Vitelijem ponovo victo-riae rationem non reddi.
zapade u pogibao, budući da je vojska tražila
njegovu glavu. Odatle uzroci srdžbi i nade iz naših 15. Magno cum adsensu auditus barbaro ritu et
nesreća. No Civil je bio, više negoli je uobičajeno u
patriis exsecrationibus universos adigit. Missi ad
bar-bara, lukava glava: izigravajući Sertorija ili
Anibala sa slično nagrđenim licem, u strahu da ne Canninefates qui consilia sociarent. Ea gens partem
udare na nj ako se otvoreno odmetne od rimskog insulae colit, ori-gine lingua virtute par Batavis;
naroda, zakloni se Vespazijanovim prijateljstvom i numero superantur. Mox occultis nuntiis pellexit
naklonošču prema stranci poslavši mu doista i Britannica auxilia, Batavorum cohortes missas in
pisma Prima Antonija, u kojima se zapovijedalo da Germaniam, ut supra rettulimus, ac tum
se okrenu pomoćne čete koje je sazvao Vitelije i, Mogontiaci agentes. Erat in Canninefatibus
pod izlikom germanskog ustanka, zadrže legije. stolidae audaciae Brinno, claritate natalium insigni;
pater eius multa hostilia ausus Gaianarum
expeditionum ludibrium
152
nadvladati, te da vođa onoga rata nije Bri-non nego provocatum. Libertatem natura etiam mutis
Civil, jer su malo-pomalo izbijali na javu znaci animalibus datam, virtutem proprium hominum
koje Germani, narod oduševljen ratom, nisu dugo bonum; deos fortioribus adesse: proinde adripe-rent
tajili. Kad lukavština nije pravo djelovala, prešao je vacui occupatos, integri fessos. Dum alii Vespa-
na silu i poredao Kanenefaćane, Frižane i Batavce sianum, alii Vitellium foveant, patere locum
u za njih svoj-stvene klinove. Nasuprot njima adversus utrumque. Sic in Gallias Germaniasque
postavi se bojni red neda-leko rijeke Rajne s intentus, si desti-nata provenissent,
neprijatelju okrenutim brodovima koje su dotjerali validissimarum ditissimarumque nationum regno
ovamo pošto su zapalili utvrde. Poslije kraćeg imminebat.
sukoba kohorta Tungara prenese bojne znakove k
Civilu, a iznenadnom izdajom preplašene vojnike 18. At Flaccus Hordeonius primos Civilis
stadoše ubijati saveznici i neprijatelji. Ista nevjera i conatus per dissimulationem aluit: ubi expugnata
na brodo-vima: dio veslača među Batavcima castra, deletas co-hortes, pulsum Batavorum insula
tobožnjim je neisku-stvom ometao obavljanje Romanum nomen tre-pidi nuntii adferebant,
dužnosti mornara i branitelja, uskoro se otvoreno Munium Lupercum legatum (is duarum legionum
suprotstave i izvrgnu krme neprija-teljskoj obali, hibernis praeerat) egredi adversus hostem iubet.
naposljetku kormilare i centurione koji nisu htjeli Lupercus legionarios e praesentibus, Ubios e
isto poklaše, dok nije prebjegla ili bila zarobljena proximis, Trevirorum equites haud longe agentis
čitava flota od dvadeset četiri broda. raptim transmisit, addita Batavomm ala, quae iam
17. Slavna bijaše to pobjeda za sada; za pridem cor-rupta fidem simulabat, ut proditis in
budućnost korisna. Domogavši se oružja i brodova, ipsa ade Romanis maiore pretio fugeret. Civilis
kojima oskudi-jevahu, veličanstvenim su glasom captarum cohortium signis circumdatus, ut suo
slavljeni po Germani-jarna i Galijama kao začetnici militi recens gloria ante oculos et hostes memoria
slobode. Germanije su odmah uputile poslanike cladis terrerentur, matrem suam sorores-
nudeći pomoćne čete. Savez-
que, simul omnium coniuges parvosque liberos - Civil zapovjedi da iza leđa postave njegovu
consistere a tergo iubet, hortamenta victoriae vel majku i sestre, a zajedno s njima žene i malenu
pulsis pudorem. Ut virorum cantu, feminarum djecu svih ratnika, kao poticaj na pobjedu ili izvor
ululatu sonuit acies, nequa-quam par a legionibus srama, budu li potisnuti. Kad je bojni red odjeknuo
cohortibusque redditur clamor. Nudaverat sinistrum pjesmom muževa, vikom žena, legije i kohorte ne
cornu Batavorum ala transfugiens statimque in nos uzvrate nipošto jednakom grajom. Ala Batavaca
versa. Sed legionarius miles, quamquam rebus otkrila je u prebjegavanju lijevo krilo i smjesta se
trepidis, arma ordinesque retinebat. Ubiorum Tre- okrenula protiv nas. Ali legionarski vojnik, premda
verorumque auxi!ia foeda fuga dispersa totis u pogibli, održavao je bojni poredak; pomoćne čete
campis pa-lantur: illuc incubuere Germani, et fuit Ubijaca i Treveraca, raspršene u sramotnom bijegu,
interim effugium legionibus in castra, quibus raštrkale su se po cijelom polju. Na njih navale
Veterum nomen est. Praefec-tus alae Batavorum Gennani. U među-vremenu legijama se ukazala
Claudius Labeo, oppidano certamine aemulus prilika za uzmak u tabor, kojemu je ime Stari.
Civili, ne interfectus invidiam apud populares vel, Prefekt ale Batavaca Klaudije Labeon, u
si retineretur, semina discordiae praeberet, in malogradskom nadmetanju suparnik Civilu, da
Frisios avehitur. usmrćen ne izazove mržnju kod zemljaka ili, ako se
zadrži, ne postane sjeme razdora, ode u frizijsku
19. Isdem diebus Batavorum et Canninefatium zemlju.
cohor-tes, cum iussu Vitellii in urbem pergerent, 19. Istih dana batavske i kanenefaćanske kohorte,
missus a Civile nuntius adsequitur. Intumuere dok su po naredbi Vitelijejevoj kretale u Grad,
statim superbia ferociaque et pretium itineris sustigne glas-nik poslan od Civila. Uskiptješe
donativum, duplex stipendium, augeri equitum smjesta od oholosti i neo-buzdanosti, te zahtijevahu
numerum, promissa sane a Vitellio, postulabant, nadarbu za put, dvostruku voj-ničku plaću i da se
non ut adsequerentur, sed causam seditioni. Et uveća broj konjanika, što im je Vite-lije zaista i
Flaccus multa concedendo nihil aliud effecerat, obećao, ne da bi to i postigli, već kao razlog za
quam ut acrius exposcerent quae sciebant pobunu. 1 Flak, popuštajući u mnogome, ništa
negaturum. Spreto Flacco infe-riorem Germaniam drugo ne postigne nego da još žešće traže ono za
154
što su znali da će im biti uskraćeno. Ne obazirući Romanam reputans, cunctos qui aderant in verba
se na Flaka, pohrliše u Donju Germaniju da se Vespasiani adigit mittitque legatos ad duas
pripoje Civilu. Hordeonije prizva tribune i legiones, quae priore acie pulsae in vetera castra
centurione i posavjetova se s njima, da li da silom concesserant, ut idem sacramentum acci-perent.
zadrži one koji odbijaju pokornost. Uskoro, zbog Redditur responsum: neque proditoris neque
svoje urođene slabosti i strašljivosti svojih podređ hostium se consiliis uti; esse sibi Vitellium
enih, koje su držale u tjeskobi prevrtljivost principem, pro quo fidem et arma usque ad
pomoćnih četa i iznenadnim novačenjem supremum spiritum retentu-ros: proinde perfuga
dopunjene legije, odluči zadr-žati vojnika unutar Batavus arbitrium rerum Roma-narum ne ageret,
tabora. Potom se pokaja, i na prigo-vore onih koji sed meritas sceleris poenas exspectaret. Quae ubi
su ga bili nagovorili, kao da hoće poći za njima, relata Civili, incensus ira universam Batavorum
napisa Hereniju Galu, legatu prve legije, koji je gentem in arma rapit; iunguntur Bructeri
vojskom držao Bonu, neka zapriječi prijelaz Tencterique et excita nuntiis Germania ad praedam
Batavcima: famamque.
on će im se s vojskom prilijepiti za leđa. 1 moglo 22. Adversus has concurrentis belli minas legati
ih se zai-sta nadvladati da su ih, odavde Hordeonije legionum Munius Lupercus et Numisius Rufus
odande Gal, pokrenuvši s obje strane čete, zatvorili vallum murosque firmabant. Subversa longae pacis
u sredinu. No Flak odusta od namjere i drugim opera, haud procul castris in modum municipii
pismima nagovori Gala da ne uznemiruje one koji exstructa, ne hostibus usui forent. Sed parum
su odlazili. Odatle se porodi sumirja da se s voljom provisum, ut copiae in castra con-veherentur: rapi
legata potiče rat, i sve što se dogadalo ili cega su se permisere. Ita paucis diebus per licen-tiam
plašili da se zbiva, ne zbog mlitavosti vojnika ili absumpta sunt quae adversus necessitates in
zbog snage neprijatelja nego zbog prijevare vojsko- longum
vođa.
155
poslanike k dvjema legijama -koje su se, tolerabant; machinas etiam, insolitum sibi, ausi.
nadvladane u prvoj bici, povukle u Stari tabor - da Nec ulla ipsis sollertia: perfugae cap-tivique
prime istu zakletvu. Vrati se odgovor da oni ne slu- docebant struere materias in modum pontis, mox
šaju savjete ni izdajice ni neprijatelja: njima je subiectis rotis propellere, ut alii superstantes
vladar Vitelije, i za njega će sačuvati vjeru i oružje tamquam ex aggere proeliarentur, pars intus occulti
sve do zad-njega daha. Stoga neka odmetnik muros subruerent. Sed excussa ballistis saxa
Batavac ne izigrava vrhovnog suca u rimskim stravere informe opus. Et crates vineasque
odnošajima, već neka bude spreman na zaslužene parantibus adactae tormentis ardentes hastae,
kazne za zlodjelo. Čim to bi dojav-Ijeno Civilu, ultroque ipsi obpugnatores ignibus petebantur,
uspaljen srdžbom on čitavo pleme Batavaca donec desperata vi verterent consilium ad moras,
povuče na oružje. Pridruže im se Brukteri i haud ignari paucorum dierum inesse alimenta et
Tenkteri, a i Germanija je preko glasnika pozvana multum imbellis tur-bae; simul ex inopia proditio
na pljacku i slavu. et fluxa servitiorum fides ac fortuita belli
22. Protiv ovakvih prijetnji iznenadna rata legati sperabantur.
legija Munije Luperko i Numizije Ruf pojačavahu
nasip i bedeme. Srušena su zdanja nedaleko tabora,
za duga mira podignuta poput municipija, da ne
budu na korist nepri-jateljima. No malo se vodila
briga da se u tabor dovezu zalihe. Prepustili su ih
da budu razgrabljene. Tako je u malo dana u neredu
potrošeno ono što je moglo zadugo
suffecissent. Civilis medium agmen cum robore dotjecati protiv nevolja. Upravljajući srednjom
Bata-vorum obtinens utramque Rheni ripam, quo četom s jezgrom Batavaca, Civil jednu i drugu
truculentior visu foret, Germanorum catervis obalu Rajne ispuni čoporima Germana da bude što
complet, adsultante per campos equite; simul naves strašniji na pogled, dok su konjanici navaljivali
in adversum amnem ageban-tur. Hinc veteranarum preko polja. Istovremeno su bro-dovi tjerani
cohortium signa, inde depromptae silvis lucisve uzvodno. Ovdje bojni znakovi veteranskih
ferarum imagines, ut cuique genti inire proe-lium kohorata, ondje slike zvjeradi iznesene iz šuma i
mos est, mixta belli civilis externique facie gajeva, kako je već kojem plemenu bio običaj
obstupe-fecerant obsessos. Et spem obpugnantium ulaziti u bitku - uz pomiješani oblik građanskog i
augebat ampli-tudo valli, quod duabus legionibus izvanjskog rata - zapanjile su opsjednute. Nadu
situm vix V milia armatorum [Romanorum] napadača snažila je visina nasipa koji je stajao pred
tuebantur: sed lixarum multi-tudo turbata pace illuc dvjema legijama, a branilo ga je jedva pet tisuća
congregata et bello ministra aderat. [rimskih] oružanika. No tu je bilo mnoštvo
pečenjara, koje se onamo skupilo kad je narušen
23. Pars castrorum in collem leniter exsurgens, mir, a bilo je sposobno za rat.
pars aequo adibatur. Quippe illis hibernis obsideri 23. Jedan se dio tabora blago uzdizao u obronak,
premique Germanias Augustus crediderat, neque dru-gom se pristupalo preko ravnice. August je,
umquam id malorum, ut obpugnatum ultro legiones dakako, vje-rovao da se tim zimovnikon-i
nostras venirent; Germanije mogu držati pod opsadom i pritiskom, i
inde non loco neque munimentis labor additus: vis nikad ne bijaše takvih nevolja da bi dapače došlo i
et arma satis placebant. Batavi Transrhenanique, do napada na naše legije. Stoga i nije ni u zemljište
quo dis-creta virtus manifestius spectaretur, sibi ni u utvrđenja uložen napor: snaga i oružje
quaeque gens consistunt, eminus lacessentes. Post smatrahu se dovoljnim. Batavci i Prekorajnci
ubi pleraque telorum turribus pinnisque moenium postavc se po plemenima svaki za se da bi se
inrita haerebant et desuper saxis volnerabantur, pojedinačno junaštvo što jasnije uočilo. Zatim,
clamore atque impetu invasere vallum, adpositis kako je većina strijela jalovo zapinjala o kule i
plerique scalis, alii per testudinem suorum; kruništa, a odozgo bijahu ranjavani kamenjem,
scandebantque iam quidam, cum gladiis et navališe uz bojni poklič na nasip; većina ih prisloni
armorum incussu praecipitati sudibus et pilis Ijestve, drugi se podigoše na »kornjaču« svojih
obruuntur, praeferoces initio et rebus secundis suboraca, i već se neki penjahu uvis, kad li ih
nimii. Sed tum prae-dae cupidine adversa quoque branioci neobuzdane u početku i uzoholjene
156
uspjehom, strmoglave udarcima mačeva i štitova i exemplaria omnium litterarum, quibus per Gallias
zaspu kolcima i strijelama. Ali tada, u pohlepi za Britanniamque et Hispanias auxilia orabat,
plijenom, podnošahu i neuspjeh. Smjelo se latiše i exercitui recitavit instituitque pessimum facinus, ut
strojeva, stvari neuobičajene za njih, no u tome epistulae aquiliferis legionum traderentur, a quis
nisu imali nikakve vještine; prebjezi i zarobljenici ante militi quam ducibus legebantur. Tum e
poučavahu ih kako da slažu drvenu građu u obliku seditiosis unum vinciri iubet, magis usurpandi
mosta, zatim, podmetnuvši kotače, kako da je iuris, quam quia unius culpa foret. Motusque
pokrenu da se jedni, stojeći iznad, mogu boriti kao Bonna exercitus in coloniam Agrippinen-sem,
s nasipa, a drugi, sakriveni unutra, da mogu adfluentibus aimliis Gallorum, qui primo rem
potkapati zidove. No kamenje izbačeno s balista Romanam enixe iuvabant: mox valescentibus
uništi bezoblično zdanje, a na one koji su spremali Germanis pleraeque civitates adversum nos arma
pletere i zaštitne krovove bačene su s hitala goruće sumpsere spe libertatis et, si exuissent servitium,
motke; dapače, i sami su napadači bili napadani cupidine imperitandi. Gliscebat iracundia
ognjem, dok ih ne napusti snaga, te se odlučiše na legionum, nec terrorem unius militis vincula
čekanje, znajući dobro da je u taboru hrane za malo indiderant; qum idem ille arguebat ultro conscien-
dana, a mnogo Ijudstva nesposobna za rat.
Očekivala se ujedno i izdaja zbog nestašice i
vjerolomnost roblja, a polagane su nade i u ratne
slučajnosti.
157
čete. Ovo je nepoznato ostalim vojskama, a nije 27. Forte naven haud procul castris, frumento
doja-vljeno ni njihovu vrhovnom zapovjedniku, gravem, cum per vada haesisset, Germani in suam
mada se nena-dana nevjera mogla zatrti brzom ripam trahe-bant. Non tulit Gallus misitque
pomoći tolikih provin-cija.« Hordeonije je subsidio cohortem: auctus et Germanorum
primjerke svih pisama kojima je molio za pomoćne numerus, paulatimque adgregantibus se auxiliis
čete po Galijama, Britaniji i Hispani-jama pročitao acie certatum. Germani multa cum strage
vojsci i uveo vrlo loš postupak da se pisma predaju nostrorum navem abripiunt. Victi, quod tum in
orlonošama legija, a oni su ih čitali prije vojniku morem verterat, non suam ignaviam, sed perfidiam
negoli vojskovođama. Tada zapovjedi da jednoga legati cul-pabant. Protractum e tentorio, scissa
od bun-tovnika bace u okove, više da dokaže svoju veste, verberato cor-pore, quo pretio, quibus
moć, nego što bi to bila krivnja jednoga. 1 vojska consciis prodidisset exercitum, dicere iubent. Redit
krene iz Bone u Agri-pinsku Koloniju, dok su in Hordeonium invidia: illum aucto-rem sceleris,
pritjecale pomoćne čete Gala koji su u početku hunc ministrum vocant, donec exitium minit-
revno pomagali rimsku vlast. Kad su potom stali antibus extemtus proditionem et ipse Hordeonio
jacati Germani, većina je gradova pograbila oružje obiecit;
protiv nas, u nadi za slobodom i, kad bi se rijesili vinctusque adventu demum Voculae exsolvitur. Is
podložnosti, u želji za gospodstvom. Rasla je postera
napržitost legija, a okovi jednoga vojnika nisu
ulijevali straha.
tiam ducis, tamquam nuntius inter Civilem Dapače, taj je isti vojnik dokazivao sukrivnju
Flaccumque falso crimine testis veri opprimeretur. vojskovode objašnjavajući da je bio glasnik između
Conscendit tribunal Vocula mira constantia Civila i Flaka i da ga ovaj želi ušutkati lažnom
prensumque militem ac vociferan-tem duci ad optužbom kao svjedoka istine. Tada se sa
supplicium iussit, et dum mali pavent, opti-mus zacudnom smjelošću na tribunal pope Vokula i
quisque iussis paruere. Exim consensu ducem zapovjedi da smaknu vojnika koji je bio uhvaćen i
Vocu-lam poscentibus Flaccus summam rerum ei koji je zazivao vojskovođu. 1 dok su se zli plašili,
permisit. oni najbolji pokoriše se zapovijedima. Zatim,
budući da su jednodušno tražili Vokulu za
vojskovođu, Flak vrhovno vodstvo prepusti njemu.
26. Sed discordes animos multa efferabant: inopia 26. Mnogo je štošta Ijutilo buntovne duhove:
sti-pendii frumentique et simul dilectum tributaque oskudica vojničke plaće i žita, Galije koje su
Galliae aspernantes, Rhenus incognita illi caelo odbijale novačenje i poreze, Rajna koja je zbog
siccitate vix navium patiens, arti commeatus, suše, neviđene za ono pod-neblje, bila jedva
dispositae per omnem ripam stationes, quae plovna, ograničene pošiljke hrane, po svoj obali
Germanos vado arcerent, eadem-que de causa razmještene vojničke posade - da Germane
minus frugum et plures qui consumerent. Apud odbijaju od pličina; s istog uzroka manje plodina, a
imperitos prodigii loco accipiebatur ipsa aquarum više onih koji bi ih trošili. Kod neobrazovanih kao
penuria, tamquam nos amnes quoque et vetera kobno zna-menje uzimala se i sama oskudica voda,
imperii munimenta desererent: quod in pace fors kao da su nas i rijeke - ti stari braniči Carstva -
seu natura, tunc fatum et ira dei vocabatur. ostavile na cjedilu: što se u miru nazivalo
Ingressis Novaesium XVI legio coniungitur. slučajnošću ili prirodnom pojavom, tada se
Additus Voculae in partem curarum Herennius nazivalo udesom i srdžbom božjom. Kad su stupili
Gallus legatus; nec ausi ad hostem pergere #*(loco u Novezij, pridruži im se šesnaesta legija. Vokuli je
Gelduba nomen est) castra fecere. Ibi struenda acie, pri-dodan legat Herenije Galo, da s njim dijeli
muniendo vallandoque et ceteris belli meditamentis službu. Nisu se usudili krenuti na neprijatelja {**»)
militem firmabant. Utque praeda ad virtutem (mjestu je ime Gelduba) podigoše tabor. Tu su
accenderetur, in proximos Cuger-norum pagos, qui jačali vojnike vrstanjem bojnog reda, utvrđivanjem
societatem Civilis acceperant, ductus Voculae i pravljenjem nasipa, i ostalim vojničkim
exercitus; pars cum Herennio Gallo permansit. vježbama. A da se pljačkom raspali na hra-brost,
vojska je odvedena Vokuli u susjedna sela Kuger-
158
njana, koji su bili primili savezništvo s Civilom; 29. Nec finem labori nox attulit: congestis circum
dio ostade s Herenijem Galom. lignis accensisque, simul epulantes, ut quisque vino
27. Slučajno se nedaleko tabora nasukala na incaluerat, ad pugnam temeritate inani ferebantur.
pličinama lada krcata žitom. Germani su je Quippe ipsorum tela per tenebras vana: Romani
pokušavali odvući na svoju obalu. Ne dopusti to conspicuam barbarorum acciem, et si quis audacia
Gal, te pošalje kohortu u pomoć. Poveća se broj aut insignibus fulgens, ad ictum destinabant.
Germana i malo-pomalo, kako su se skupljale Intellectum id Civili et restincto igne misceri
pomoćne čete, nasta pravi vojni sukob. Ger-mani cuncta tenebris et armis iubet. Tum vero strepitus
uz veliki pokolj naših ugrabiše lađu. Pobrjeđeni su dissoni, casus incerti, neque feriendi neque
- što je tada prešlo u običaj - krivili ne svoju declinandi providen-tia: unde clamor acciderat,
mlitavost nego izdaju legata. Izvukoše ga iz šatora, circumagere corpora, tendere artus; nihil prodesse
strgoše mu odjeću, išibaše ga i zapovjediše da kaže virtus, fors cuncta turbare et igna-vorum saepe telis
uz koju je nagradu i s kojim sukrivcima izdao fortissimi cadere. Apud Germanos inconsulta ira:
vojsku. Povrati se mržnja prema Hordeoniju: njega Romanus miles periculorum gnarus ferra-tas sudes,
su zvali začetnikom zlo-činstva, ovoga gravia saxa non forte iaciebat. Ubi sonus
pomagačem, dok nije, zaplašen njihovim
prijetnjama smrću, i sam izdaju predbacio
Hordeoniju. Okova se napokon oslobodi dolaskom
Vokule. On
die auctores seditionis morte adfecit: tanta illi sutradan kolovođe pobune kazni smrću. Toliko je u
exercitui diversitas inerat licentiae patientiaeque. toj vojsci bilo krajnosti u ponašanju: neposlušnosti
Haud dubie gre-garius miles Vitellio fidus, i pokor-nosti. Bez sumnje prosti je vojnik bio odan
splendidissimus quisque in Vespasianum proni: Viteliju, oni najugledniji naginjali su Vespazijanu;
inde scelerum ac suppliciorum vices et mixtus odatle naizmjence:
obsequio furor, ut contineri non possent qui puniri zločinstva i ponizne molitve, zbrka pokornosti i
poterant. bijesa, te se nisu mogli zauzdati oni koji su se
28. At Civilem immensis auctibus universa mogli kazniti.
Germania extollebat, societate nobilissimis 28. A Civila je čitava Germanija uzdizala zbog
obsidum firmata. Ille, ut cuique proximum, vastari neiz-mjerna napretka, pošto je učvrstila
Ubios Trevirosque, et aliam manum Mosam savezništvo najpleme-nitijim taocima. On
amnem transire iubet, ut Menapios et Morinos et zapovjedi da, kako je kome najbliže, opustoše
extrema Galliarum quateret. Actae utrobique ubijsku i treversku zemlju, a druga četa da pri-jede
praedae, infestius in Ubiis, quod gens Germanicae preko rijeke Moze kako bi udarila na Menapljane i
origi-nis eiurata patria Romanorum (in) nomen Morinjane i krajnje dijelove Galije. Pljačkalo se na
Agrippinenses vocarentur. Caesae cohortes eorum jed-noj i na drugoj strani, nesmiljenije u ubijskom
in vico Marcoduro incuriosius agentes, quia procul kraju, jer se to pleme, germanskog porijekla,
ripa aberant. Nec quie-vere Ubii, quo minus odreklo domovine i prozvalo rimskim imenom -
praedas e Germania peterent, primo impune, dein Agripincima. Sasječene su njihove kohorte koje su
circumventi sunt, per omne id bellum meliore usi u selu Markoduru provodile dane odveć bezbrižno
fide quam fortuna. Contusis Ubiis gravior et jer su bile daleko od obale. Nisu mirovali ni Ubijci,
successu rerum ferocior Civilis obsidium iegionum već su odnosili plijen iz Germanije, u početku
urge-bat, intentis custodiis, ne quis occultus nuntius nekažnjeno, potom bijahu stjerani u škripac,
venientis auxilii penetraret. Machinas molemque imajući za čitava tog rata više koristi od vjernosti
operum Batavis delegat: Transrhenanos proelium negoli od sreće. Postavši nakon poraza Ubijaca još
poscentis ad scindendum vallum ire detrusosque snažniji i zbog uspjeha još drzovitiji, Civil se
redintegrare certamen iubet, supe-rante multitudine žustro baci na opsjedanje legija, pojačavši straže da
et facili damno. se ne bi kakav glasnik nadolazeće pomoći probio
unutra. Strojeve i građu povjeri Batav-cima,
Prekorajnce, koji su tražili bitku, pošalje da idu
razarati nasip i, pošto su bili potisnuti, naredi im da
159
obnove bitku, budući da su bili daleko brojniji, a 31. Haec m Germania ante Cremonense proelium
pretr-pjeli su samo neznatan gubitak. gesta, cuius eventum litterae Primi Antonii
29. Ni noć ne donese kraja ratnom naporu: docuere, addito Caecinae edicto; et praefectus
zgrnuvši uokolo drva i upalivši ih, gostili su se na cohortis e victis, Alpinius Montanus, fortunam
okupu i, kako se koji zažario vinom, tako ga je partium praesens fatebatur. Diversi hinc motus
tašta lakomislenost nosila u bitku. Jer, njihova su animorum: aimlia e Gallia, quis nec amor neque
koplja, odapeta u tminu, ostajala jalova. Rimljani odium in partes, militia sine adfectu, hortan-tibus
su uočljivu barbarsku bojnu vrstu i onoga koji se praefectis statim a Vitellio desciscunt: vetus miles
isticao odvažnošću ili uresom na oružju, uzimali na cunctabatur. Sed adigente Hordeonio Flacco,
udarac. Razabra to Civil i, utmuvši oganj, instantibus tribunis, dixit sacramentum, non voltu
zapovjedi da se sve zastre mrakom i ispuni zveke- neque animo satis adfirmans, et cum cetera iuris
tom oružja. A tada: neskladni zvukovi, slijepi iurandi verba conciperent, Vespasiani nomen
slučajevi, nemogućnost da se predvidi udarac i da haesitantes aut levi murmure et ple-rumque silentio
mu se ukloni. Onamo odakle je dopirala buka transmittebant.
okretali su tjelesa, pružali udove. Ništa nije
koristila hrabrost, slučaj je sve remetio i najhrabriji
32. Lectae deinde pro contione epistulae Antonii
su padali od strijela strašljivaca. Kod Ger-mana
ad Civilem suspiciones militum inritavere,
slijepa strast. Rimski vojnik, upućen u opasnosti,
tamquam ad socium partium scriptae et de
nije naslijepo bacao kolce proviđene željezom i
Germanico exercitu hosti-liter. Mox adlatis
teško
Geldubam in castra nuntiis eadem dicta factaque, et
missus cum mandatis Montanus ad Civilem, ut
absisteret bello neve extema armis falsis velaret: si
Vespasianum iuvare adgressus foret, satis factum
motientium aut adpositae scalae hostem in manus coeptis. Ad ea Civilis primo callide: post ubi videt
dede-rant, propellere umbone, pilo sequi, multos in Montanum
moenia egressos pugionibus fodere. Sic exhausta
nocte novam aciem dies aperuit.
30. Eduxerant Batavi turrim duplici tabulato,
quam praetoriae portae (is aequissimus locus)
propinquantem promoti contra validi asseres et
incussae trabes perfregere multa superstantium
pernicie, pugnatumque in perculsos subita et
prospera eruptione; simul a legionariis peritia et
arte praestantibus plura struebantur. Praecipuum
pavo-rem intulit suspensum et rmtans kamenje; čim bi zvuk teškog posla ili prislanjanje
machinamentum, quo repente demisso praeter Ijestava bacilo neprijatelja u ruke, obarali bi ga
suonim ora singuli pluresve hostium sublime rapti štitom i udarali kopljem. Mnoge koji su se popeli
verso pondere intra castra effun-debantur. Civilis na bedeme probadali su bodežima. Tako su proveli
omissa obpugnandi spe rursus per otium adsidebat, noć, a novu je bitku obasjao dan.
nuntiis et promissis fidem legionum convellens. 30. Batavci su podigli pomoćan toranj na dva poda
i primicali ga pretorijskim vratima (to je mjesto
bilo najravnije), no branitelji ispružiše čvrste motke
i slomiše ga udarcima greda, uz velik pomor onih
koji stajahu na njemu, a na preplašene izvršen je
iznenadan i uspješan napad. Istovremeno su i
legionari, prednjačeći iskustvom i vještinom,
gradili jos više naprava. Osobitu je stravu nanio
stroj u obliku derma, kojim su, naglo ga spustivši,
zahvatali pojedince ili veći broj neprijatelja pred
očima njihovih suboraca, a onda ih, opteretivši
suprotan kraj, podizali u zrak i prosipali unutar
tabora. Kad se nada u osvojenje izjalovila, Civil
nastavi mirno taborovati, podri-vajući vjernost
legija glasnicima i obećanjima.
160
31. Ovo se zbivalo u Germaniji prije kremonske 33. Civilis parte copiarum retenta veteranas
bitke, o ishodu koje izvijestiše pisma Prima cohortes et quod e Germanis maxime promptum
Antonija s dodat-kom Cecinina oglasa, a prefekt adversus Voculam exercitumque eius mittit, lulio
kohorte iz redova poraže-nih Alpinije Montan Maximo et Claudio Vic-tore, sororis suae fitio,
očitova im sudbinu stranke i usmeno. To je ducibus. Rapiunt in transitu hiberna alae Asciburgii
izazvalo različita raspoloženja: pomoćne se čete iz sita; adeoque improvisi castra involavere, ut non
Galije - koje ne osjećahu ni Ijubavi ni mržnje adloqui, non pandere aciem Vocula potuerit. Id
prema stranci već samo vojničku dužnost - bez solum ut in tumultu monuit, subsignano milite
strasti, na poticanje prefekata, smjesta odmetnu od media firmare; auxilia passim circumfusa sunt.
Vitelija; stari je vojnik oklijevao, ali na tjeranje Eques pro-rupit exceptusque compositis hostium
Hordeonija Flaka i nava-Ijivanje tribuna izreče ordinibus terga in suos vertit. Caedes inde, non
prisegu, ne potvrđujući je medutim pravo ni proelium. Et Nerviorum cohortes, metu seu
izrazom lica ni čuvstvom, i kad su izgovarali ostale perfidia, latera nostrorum nudavere:
riječi zakletve preko Vespazijanova su imena pre- sic ad legiones perventum. Quae amissis signis
lazili uz zastajanje ili tiho mrmljanje, a ponajviše intra vallum sternebantur, cum repente novo
ga mimoilazili šutnjom. auxilio fortuna pugnae mutatur. Vasconum lectae a
32. Antonijeva pisma Civilu, pročitana nakon toga Galba cohortes ac tum accitae, dum castris
pred vojničkom skupštinom, pobudila su sumnje propinquant, audito proeliantium clamore intentos
vojnika, jer su se doimala kao da su napisana hostis a tergo invadunt latioremque quam pro
savezniku stranke i s neprijateljskim pobudama numero terrorem faciunt, aliis a Novaesio, aliis a
prema germanskoj vojsci. Uskoro su vijesti Mogontiaco universas copias advenisse
pristigle u Geldubu, u tabor, i isto je bilo rečeno i credentibus. Is error addit animos, et dum alienis
učinjeno, a k Civilu je poslan Montan s nalo- viribus confidunt, suas recepere. Fortissimus
zima'da odustane od rata i da neprijateljske namjere quisque e Batavis, quantum pedi-tum erat,
ne prikriva neiskrenim ratovanjem: ako se već funduntur; eques evasit cum signis captivisque,
prihvatio da pomogne Vespazijana, dovoljno je quos prima acie corripuerant. Caesorum eo die in
učinjeno početnim uspjesima. Na ovo Civil uzvrati partibus nostris maior numerus et imbellior, e
u početku lukavo, no nakon toga, čim vidje da je Germanis ipsa robora.
Montan vrlo žestoke ćudi i
161
33. Zadržavši dio četa, Civil pošalje protiv expediti certarent. Hinc in ducem clamor pugnam
Vokule i njegove vojske veteranske kohorte i poscentium; et minari adsueverant. Ne tempore
najspremnije od Ger-mana, pod vodstvom Julija quidem ad ordinandam aciem capto incompositi
Maksima i Klaudija Viktora, sina svoje sestre. Oni fessique proelium sumpsere; nam Civilis aderat,
u prijelazu naglo zauzmu zimovnik ale smješten u non minus vitiis hostium quam virtute suorum
Asciburgiju, i tako nenadano naletješe na tabor da fretus. Varia apud Roma-nos fortuna et
se Vokula nije mogao ni obratiti vojsci ni razviti seditiosissimus quisque ignavus: quidam recentis
bojni red. Jedino na što ih je upozorio u strci bilo je victoriae memores retinere locum, ferire hostem,
da odjelom pričuve učvrste sredinu. Pomoćne su se seque et proximos hortari et redintegrata acie
čete po-svuda rasule. Konjanici provale, ali manus ad obsessos tendere, ne tempori deessent.
dočekani dobro ure-đenim redovima neprijatelja Illi cuncta e muris cernentes omnibus portis
okrenuše leda; nasta pokolj, ne bitka. 1 kohorte prorumpunt. Ac forte Civilis lapsu equi prostratus,
NervLjana, iz straha ili vjerolomstva, ogoliše credita per utrumque exercitum fama volneratum
bokove naših. Tako je sav teret spao na legije koje aut interfectum, immane quantum suis pavoris et
su, lišene bojnih znakova, uništavane unutar hostibus alacritatis indidit: sed Vocula omissis
nasipa, kad li se iznenada, zbog nove pomoći, ratna fugientium tergis vallum turrisque castrorum
sreća izmi-jeni: kohorte Vaskonaca, skupljene od augebat, tarnquam rursus obsidium immineret,
Galbe a tada poz-vane, dok su se primicale taboru, corrupta totiens vic-toria non falso suspectus
čuvši viku borilaca, napadnu s leđa zaokupljene bellum malle.
neprijatelje i nanesu im veći strah negoli se moglo i
očekivati s obzirom na njihov broj, jer su jedni
mislili da su iz Novezija, drugi iz Mogonci-jaka,
došle sve čete. Ta im zabluda uveća srčanost i, dok
su se oslanjali na tude snage, svoje su povraćali. 35. Nihil aeque exercitus nostros quam egestas
Naj-hrabriji od Batavaca - sve pjesaštvo - postrada copiarum fatigabat. Iriij-sdimenta legionum cum
u sječi. Konjanici umakoše sa zastavama i imbelli turba Novaesium mis'sa, ut inde terrestri
zarobljenicima koje pohvataše u prvoj bici. Toga je itinere frumen-tum adveherent; nam tlumine hostes
dana na našoj strani bio veći broj poginulih, ali potiebantur. Primum
uglavnom onih za rat nesposobni-jih; od Germana
strada sama jezgra.
162
mogli boriti lako naoružani, odloživši prtljagu i 36. Interim Civilis Vetera circumsedit: Vocula
teret. Nato oni koji su tražili bitku digoše galamu Geldu-bam atque inde Novaesium concessit.
na voj-skovođu; bili su se naučili i prijetiti. Ne [Civilis capit Geldu-bam;] mox haud procul
uzevši vremena čak ni za vrstanje bojnog reda, Novaesio equestri proelio pro-spere certavit. Sed
neuredeni i izmoreni pri-hvatiše bitku. Civil je miles secundis adversisque perinde in exitium
naime bio već tu, uzdajući se isto toliko u greške ducum accendebatur; et adventu quintanorum
neprijatelja koliko i u hrabrost svojih. Različita je quintadecimanorumque auctae legiones donativum
bila sreća kod Rimljana, a oni najbuntovniji bili su ex-poscunt, cbmperto pecuniam a Vitellio missam.
kukavice. Neki su, sjećajući se nedavne pobjede, Nec diu cunctatus Hordeonius nomine Vespasiani
držali mjesto, sjekli neprijatelja, hrabrili i sebe i dedit, idque praecipuum fuit seditionis alimentum.
suborce i, ponovo uspostavivši bojni red, pružali Effusi in luxum et epulas et nocturnos coetus
ruke k opsjednu-tima da ne propuste priliku. veterem in Hordeonium iram renovant, nec ullo
Promatrajući sve sa zidina, oni provališe na sva legatorum,tribunorumve obsistere auso (quippe
vrata. Civil se slučajnim padom svog konja našao omnem pudorem nox ademerat) protractum e cubili
na zemlji, i u jednoj i drugoj vojsci povjero-valo se interficiunt. Eadem m Voculam parabantur, nisi
glasu da je ranjen ili ubijen. Bilo je upravo ne- servili habitu per tenebras ignoratus evasisset.
vjerojatno koliko je straha to zadalo njegovima, a
koliko vatrenosti neprijateljima. No Vokula, ne 37. Ubi sedato impetu metus rediit, centuriones
hajući za nepri-jatelja u bijegu, dizaše bedem i cum epistulis ad civitates Galliarum misere, auxilia
tornjeve tabora kao da iznova prijeti opsada. ac stipendia oraturos: ipsi, ut est volgus sine rectore
Sumnjalo se - ne bez razloga, budući da je toliko praeceps pavidum socors, adventante Civile raptis
puta osujetio konačnu pobjedu - da želi da ostane temere armis ac statim omissis, in fugam vertuntur.
ratno stanje. Res adversae discordiam
35. Ništa nije naše vojske mučilo tako kao
oskudica ratnih zaliha. Vojna prtljaga legija poslana
je u Novezij s cetom nesposobnom za rat da
odande kopnenim putom dovoze žito. Rijeke su se
naime dokopali neprijatelji.
163
36. U međuvremenu je Civil opkolio Stari tabor. credebat, augentibus famam Vitellianis, qui
Vokula se povuče u Geldubu, a odatle u Novezij. studium partium nondum posuerant, ne victoribus
[Civil zauzme Geldubu.] Potom se nedaleko quidem ingrato mmore, quorum cupiditates
Novezija uspješno sukobi u konjaničkoj bici. No externis quoque bellis inexplebiles nulla umquam
vojnik se i u sreći i u ne-sreći jednako raspaljivao civilis victoria satiavit.
tražeći propast vojskovođa, i dolaskom vojnika
pete i petnaeste, ojačane legije zatraže nadarbinu,
saznavši da je Vitelije poslao novac. Ne okli- 39-. Kalendis lanuariis in senatu, quem lulius
jevajući dugo, Hordeonije im dade u ime Frontinus praetor urbanus vocaverat, legatis
Vespazijana, a to je bila istom prava hrana pobuni. exercitibusque ac regi-bus laudes gratesque
Predavši se razuzda-nosti. gozbama i noćnim decretae; Tettio luliano praetura, tamquam
ročištima, obnove staru mržirju prema Hordeoniju, transgredientem in partes Vespasiani legionem
izvuku ga iz postelje i ubiju, a da se nitko od legata deseruisset, ablata, ut in Plotium Grypum
ili tribuna ne usudi suprotstaviti (ta svaki je osjećaj transferretur;
srama oduzela noć). Isto bi se bilo dogodilo i Hormo dignitas equestris data. Et mox eiurante
Vokuli, da nije u robovskoj odjeći, po mraku, Frontino Caesar Domitianus praeturam cepit. Eius
neprepo-znat, pobjegao. nomen epistulis edictisque praeponebatur, vis
37. Čim se smirila Ijutitost i povratio strah, penes Mucianum erat, nisi quod pleraque
pošalju cen-turione s pismima galskim općinama Domitianus instigantibus amicis aut pro-pria
da mole za pomoćne čete i novac za vojničke libidine audebat. Sed praecipuus Muciano metus e
plaće. Sami - kako je već svjetina bez upravljača Primo Antonio Varoque Arrio, quos recentes
brzopleta, prestrašena i mlitava - na dola-zak Civila clarosque rerum fama ac militum studiis etiam
olako pograbe oružje, ali ga se smjesta okane, te populus fovebat, quia
okrenu u bijeg. Nesreća porodi razdor: vojnici iz
pre-
164
kupovanje hrane, kojoj je jedina briga od javnih Galbae honoribs, censuit Curtius Montanus, ut
poslova bila briga za Ijetinu, dok se bojala da je Pisonis quoque memoria celebraretur. Patres
obala zatvorena, da se zadr-žava dovoz žita, u to je utrumque iussere: de Pisone inritum fuit. Tum sorte
i vjerovala. Glasine su uvećavali i vitelijevci, koji ducti, per quos redderentur bello rapta, quique aera
se još nisu ostavili stranačke strasti, a ni legum vetustate delapsa noscerent figerentque et
pobjednicima glasine nisu bile nemile. Njihove fastos adulatione temporum foedatos exonerarent
požude, nezasitne i u vanjskim ratovima, nikada modumque publicis impensis facerent. Redditur
nije zadovoljila nijedna pohjeda u građanskom Tettio luliano prae-tura, postquam cognitus est ad
ratu. Vespasianum confugisse:
39. Na januarske kalende u senatu koji je sazvao Grypo honor mansit. Repeti inde cognitionem inter
Julije Frontin, gradski pretor, legatima i vojskama i Musonium Rufum et Publium Celerem placuit,
kraljevima dosuđene su pohvale i zahvale; Tetiju damnatus-que Publius et Sorani manibus satis
Julijanu, pod izgo-vorom da je napustio legiju dok factum. Insignis publica severitate dies ne privatim
je prelazila k Vespazija-novoj stranci, oduzeta je quidem laude caruit. lustam vindictam explesse
pretura da bi se prenijela na Plo-cija Gripa. Hormu Musonius videbatur, diversa fama Demetrio
je dodijeljeno viteško dostojanstvo. Uskoro se Cynicam sectam professo, quod manifes-tum reum
službe odrekao i Frontin, te Cezar Domicijan primi ambitiosius quam honestius defendisset: ipsi Publio
preturu. Njegovo se ime upisivalo na početak neque animus in periculis neque oratio subpedita-
pisama i odluka; stvarna je vlast bila u rukama vit. Signo ultionis in accusatores dato, petit a
Mucijana, samo što je Domicijan većinu toga Caesare lunius Mauricus, ut commentariorum
prisvajao sebi, na poti-canje prijatelja ili vođen principalium potes-tatem senatui faceret, per quos
vlastitim častoljubljem. Osobito je strah Mucijanu nosceret, quem quisque
dolazio od Prima Antonija i Vara Arija, koje je, još
u svježem sjaju zbog slavnih pothvata i Ijubavi
vojnika, podupirao i narod, jer nisu ni prema
166
što nije mogao odbiti od sebe, ortaštvom u krivici puniendos flagitabat. Optimus est post malum
otkloni mržnju. principem dies primus.'
42. Tog se dana velike slave zbog odanosti i
rječitosti domogao Vipstan Mesala, usudivši se - 43. Tanto cum adsensu senatus auditus est
iako još nije bio u senatorskoj dobi - moliti milost Montanus, ut spem caperet Helvidius posse etiam
za brata Akvilija Regula. Regula je uništenje doma Marcellum pro-sterni. Igitur a laude Cluvii Rufi
Krasa i Orfita izdiglo do najviše omraze. Činilo se orsus, qui perinde dives et eloquentia clarus nulli
da je dragovoljno podigao tužbu kao posve mlad umquam sub Nerone periculum facessisset, crimine
čovjek, i to ne da odvrati opasnost nego u nadi da simul exemploque Eprium urgebat, ardentibus
se dokopa moći. 1 Sulpicija Pretekstata, žena patrum animis. Quod ubi sensit Marcellus, velut
Krasova, i četvoro djece bili su tu, spremni na excedens curia 'Imus' inquit, 'Prisce, et relinquimus
osvetu ako bi senat poveo istragu. Mesala se stoga tibi senatum tuum: regna praesente Caesare.'
nije zauzimao ni za pamicu ni za okrivljenika, nego Sequebatur Vibius Crispus, ambo infensi, voltu
je samoga sebe izložio bratovim opasnostima i tako diverso, Marcellus minacibus oculis, Crispus
neke uspio umekšati. Suprotstavio mu se oštrim renidens, donec adcursu ami-corum retraherentur.
govorom Kurcije Montan, dospjevši čak dotle te je Cum glisceret certamen, hinc multi bonique, inde
predbacivao što je Regul nakon ubojstva Galbina pauci et validi pertinacibus odiis tenderent,
dao novac ubojici Pizo-novu, i što je glava consumptus per discordiam dies.
Pizonova izgrizena zubima.
»Na ovo, zacijelo«, reče, »Neron nije silio, niti si
tom okrutnošću otkupio dostojanstvo ili život.
Dakako, pri-stajmo samo uz obrane takvih koji su
više voljeli upropa-stiti druge negoli sebe izvrgnuti
opasnosti. Tebe je otac
167
Neronova kazne po običaju predaka prokazivači i querebatur; nec finem iniuriae hic stetisse:
doušnici. Najbolji je poslije zla vla-dara prvi dan.« planctum et lamenta et supremorum imaginem
43. S tolikim odobravanjem senata saslušan je praesenti sibi circumdata cum contumeliis ac
Montan da se Helvidije ponadao kako se može probris, quae in senatum universum iacerentur.
oboriti i Marcel. Započevši dakle od pohvale Vocati qui arguebantur, et cognita causa in
Kluviju Rufu, koji - jednako bogat i slavan po convictos vindicatum additumque senatus
govorničkoj vještini - pod Neronom nikoga nikad consultum, quo Seniensium plebes modestiae
nije doveo u pogibao, napadao je Eprija zbog admoneretur. Isdem diebus Antonius Flamma
krivnje i uspoređivao ga istovremeno s ovim, pobu- Cyrenensibus (accusantibus) damnatur lege
đujući kod očeva silno uzrujanje. Kad je to osjetio repetun-darum et exilio ob saevitiam.
Mar-cel, kao da izlazi iz vijećnice, »Idemo«, reče,
»Prisko, i ostavljamo ti tvoj senat; kraljuj u 46. Inter quae militaris seditio prope exarsit.
nazočnosti Cezarevoj.« Za njim pođe Vibije Praetoria-nam militiam repetebant a Vitellio
Krispo, oba srdita, s različitim izra-zima lica: dimissi, pro Vespa-siano congregati; et lectus in
Marcel prijeteća pogleda, Krispo podmuklo se eandem spem e legionibus miles promissa
podsmjehujući, dok ne priskočiše prijatelji i stipendia flagitabat; ne Vitelliani quidem sine multa
dovukoše ih natrag. Kako je prepirka preotimala caede pelli poterant: sed immensa pecunia tanta vis
maha, u nepopustlji-voj su se mržnji sukobljavali: s hominum retinenda erat. Ingressus castra Mucia-
jedne strane mnogobrojni i čestiti, s druge nus, quo rectius stipendia singulorum spectaret,
malobrojni i moćni, i čitav je dan prote-kao u suis cum
razmiricama.
44. Proximo senatu inchoante Caesare de 44. Na slijedećoj sjednici senata, na kojoj je Cezar
abolendo dolore iraque et priorum tempomm pro-govorio o potrebi da nestane zlovolje i srdžbe i
necessitatibus, cen-suit Mucianus prolixe pro o nevo-Ijama predašnjih vremena, Mucijan izreče
accusatoribus; simul eos, qui coeptam, deinde blagonaklono mnjenje o tužiteljima. Istovremeno
omissam actionem repeterent, monuit sermone one koji su započetu pa napuštenu parnicu ponovo
molli et tamquam rogaret. Patres coeptatam pokretali opomene blagim govorom pod izlikom da
libertatem, postquam obviam itum, omisere. ih pita za mišljenje. Oci netom zaživjeli osječaj
Mucianus, ne sperni senatus iudicium et cunctis slobode napustiše pošto naiđoše na pre-preku. Da
sub Nerone admissis data impunitas videretur, se ne bi činilo kako se ne poštuje presuda senata i
Octavium [Sabinum] Sagittam et Antistium da se za sve prekršaje pod Neronom daje odrje-
Sosianum senatorii ordinis egressos exilium in šenje, Mucijan Oktavija Sagitu i Antistija Sozijana,
easdem insulas redegit. Octavius Pontiam pri-padnike senatorskog staleža, koji su bili
Postuminam stupro cognitam et nuptias suas napustili mjesto progonstva, protjera na iste otoke.
abnuentem impotens amoris interfecerat, Sosianus Oktavije je zaveo i ubljubio Ponciju Postuminu i
pravitate morum multis exitiosus. Ambo gravi ubio je u Ijubavnom slje-pilu, jer se nije htjela
senatus consulto damnati pulsique, quamvis udati za nj. Sozijan je zbog opaka značaja
concesso aliis reditu, in eadem poena retenti sunt. mnogima bio pogibeljan. Oba su bila osuđena
Nec ideo lenita erga Mucianum invidia; quippe strogim zaključkom senata i protjerana i premda je
Sosianus ac Sagitta viles, etiam si reverterentur: dru-gim dopušten povratak, oni su zadržani u istoj
accusa-torum ingenia et opes et exercita malis kazni. Nezadovoljstvo prema Mucijanu nije ni time
artibus potentia timebantur. ublaženo. Ta Sozijan i Sagita bili bi beznačajni da
su se i vratili. Strah su zadavale naravi i bogatstvo
tužitelja, te moć izvježbana opakim vještinama.
45. Reconciliavit paulisper studia patrum habita 45. Povratila mu je na kratko naklonosti otaca
in senatu cognitio secundum veterem morem. sudbena istraga održana u senatu po drevnom
Manlius Patruitus senator pulsatum se in colonia običaju. Senator Manlije Patruit tužio se da je
Seniensi coetu multitudinis et iussu magistratuum izbijei» u Senskoj Koloniji od okupljene svjetine i
po zapovijedi magistrata. 1 zlo-stavljenje se nije
168
zaustavilo na tome: u njegovoj su ga nazočnosti 47. Ceterum verane pauperie an uti videretur,
okružili naricanjem i tužaljkama i prividom actum in senatu, ut sescenties sestertium a privatis
pogrebne svečanosti, s uvredama i psovkama mutuum accipe-retur, praepositusque ei curae
kojima su se nabacivali na čitav senat. Pozvani su Pompeius Silvanus. Nec multo post necessitas abiit
oni koji su bilo okrivljeni, a nakon istrage kažnjeni sive omissa simulatio. Abrogati inde legem ferente
oni kojima je doka-zana krivnja; dodan je i senatski Domitiano consulatus, quos Vitellius dederat,
zaključak kojim se senski puk opominje na funusque censorium Flavio Sabino ductum, magna
zakonitost. Istih je dana na optužbe Kirenaca documenta instabilis fortunae summaque et ima
osuden Antonije Flama po zakonu o naknadi i miscentis.
kažnjen progonstvom zbog okrutnosti.
46. U meduvremenu zamalo je buknula pobuna. 48. Sub idem tempus L. Piso pro consule
Voj-nici koje je raspustio Vitelije, a koji su se interficitur. Ea de caede quam verissime expediam,
sabrali u korist Vespazijana, tražili su da se vrate u si pauca supra (re)petiero ab initio causisque talium
pretorijsku vojnu službu, a i vojnik izabran iz facinorum non absurda. Legio in Africa auxiliaque
legija, voden istom nadom, zahtijevao je obećanu tutandis imperii fini-bus sub divo Augusto
vojničku plaću. Ni vitelijevci se ne mogahu otjerati Tiberioque principibus proconsuli
bez velikog krvoprolića. No, da bi se zadržala
tolika sila Ijudi, bio je potreban neizmjeran novac.
Ušavši u tabor, Mucijan - ne bi li što točnije ispi-
tao godine službe pojcdinaca - poreda pobjednike s
nji-
169
47. Da li zbog stvarnog siromaštva ili da bi se tamquam principi continuare, obvios et subi-tae rei
stvrorio takav dojam, u senatu je pak zaključeno da miraculo attonitos, ut eadem adstreperent, hortari.
se od privat-nih osoba pozajmi šest stotina tisuća Volgus credulum ruere in forum, praesentiam
sestercija; taj je posao povjeren Pompeju Silvanu. Pisonis exposcere; gaudio clamoribusque cuncta
Ubrzo je potreba ne-stala ili se odustalo od miscebant indili-gentia veri et adulandi libidine.
pretvaranja. Zakonom koji je donio Domicijan Piso indicio Sagittae vel insita modestia non in
ukinuti su konzulati koje je dodijelio Vitelije i publicum egressus est neque se stu-diis volgi
priređen svečani cenzorski sprovod Flaviju Sabinu permisit, centurionemque percunctatus, post-quam
- veliki dokazi nestalne sreće koja isprepleće uzvi- quaesitum sibi crimen caedemque comperit, ani-
šeno i nisko. madverti in eum iussit, haud perinde spe vitae
48. U isto je vrijeme ubijen prokonzul Lucije quam ira in percussorem, quod idem ex
Pizon. To ću ubojstvo prikazati to vjerodostojnije interfectoribus Clodii Macri cruentas legati
ako malo nadopunim ono sto je u uskoj vezi s sanguine manus ad caedem procon-
povodom i uzrocima takvih zločina. Legija i
pomoćne čete za čuvanje granica Carstva
pokoravale su se za vladavine božanskog Augusta
170
Galiju i ponudi za vođu vitelijevskim vojskama.« mantes et recepta omnis praeda, nisi quam vagi per
No Pizon se ne dade privoljeti na to. inac-cessa mapalium ulterioribus vendiderant.
Čim je stigao u kartašku luku, centurion poslan od
Mucijana poče iz sveg glasa bez prestanka
izvikivati dobre želje Pizonu kao poglavaru,
sokoleći i namjernike, zate-čene iznenadnim i 51. At Vespasiano post Cremonensem pugnam et
necuvenim dogadajem, da kličući pri-hvate isto. pro-speros undique nuntios cecidisse Vitellium
Lakoumna svjetina pohrli na trg, zatraži da vidi multi cuiusque ordinis, pari audacia fortunaque
Pizona. Sve stade odzvanjati od radosnih poklika, hibernum mare adgressi, nuntiavere. Aderant legati
iz nehaja za istinom i želje za ulagivanjem. Zbog regis Vologaesi quadraginta
Sagitine prijave ili urodene skromnosti Pizon ne
izađe među narod i ne prepusti se strastima
svjetine. Pošto ispita centuriona i otkri da se tražio
povod za njegovu optužbu i ubojstvo, zapovjedi da
ga kazne smrću, ne toliko u nadi da sačuva svoj
život koliko zbog srdžbe prema krvniku, jer je taj
kao jedan od ubojica Klodija Macera, ruke
okrvavljene
sulis rettulisset. Anxio deinde edicto legatovom krvlju ponovo okrenuo na ubojstvo
Carthaginiensibus increpitis, ne solita quidem prokon-zula. Ukorivši potom Kartažane
munia usurpabat, clausus intra domum, ne qua uznemirujućim oglasom, ne obavljaše ni
motus novi causa vel forte oreretur. uobičajene službene dužnosti, zatvoren u kući, da
ne pruži ni slučajno povoda novoj pobuni.
50. Sed ubi Festo consternatio volgi, centurionis 50. Ćim su pak glasovi o uzrujanosti svjetine, o
supp-licium veraque et falsa more famae in maius sma-knuću centuriona i - kako to već biva u
innotuere, equites in necem Pisonis mittit. Illi prepričavanjima - istinite i lažne vijesti u
raptim vecti obscuro adhuc coeptae lucis domum preuveličanom obliku doprle do Festa, pošalje on
proconsulis inrumpunt destrictis gladiis et magna konjanike da ubiju Pizona. Oni žurno odjašu u
pars Pisonis ignari, quod Poe-nos auxiliares samo praskozorje i provale u kuću prokonzulovu s
Maurosque in eam caedem delegerat. Haud procul isukanim mačevima; no većina ih nije poznavala
cubiculo obvium forte servum, quisnam et ubi esset Pizona, jer je za to ubojstvo izabrao Punjane iz
Piso, interrogavere. Servus egregio mendacio se pomoćnih četa i Maure. U blizini spavaonice
Pisonem esse respondit ac statim obtruncatur. Nec susretoše slučajno roba i upi-taše ga tko je i gdje je
miilto post Piso interficitur; namque aderat qui Pizon. Rob se posluži plemenitom laži i odgovori
nosceret, Baebius Massa e procuratoribus Africae, da je on Pizon, i smjesta ga posjekoše. Malo zatim
iam tunc optimo cuique exitiosus et in(ter) causas ubijen je i Pizon. Bio je s njima naime i onaj koji
malorum, quae mox tulimus, saepius rediturus. ga je poznavao - Bebije Masa, jedan od prokuratora
Festus Adrumeto, ubi speculabundus substite-rat, Afrike, čovjek koji je već tada bio koban za sve
ad legionem contendit praefectumque castrorum pleme-nite i koji će se češće pojavljivati među
Caetronium Pisanum vinciri iussit proprias ob uzrocima zala koja smo kasnije pretrpjeli. Iz
simultates, sed Pisonis satellitem vocabat, Adrumeta, gdje se bio zau-stavio u zasjedi, Festo
mititesque et centuriones quosdam puniit, alios požuri k legiji i zapovjedi da bace u okove prefekta
praemiis adfecit, neutrum ex merito, sed ut tabora Centronija Pizana: iz osobne mržnje, iako ga
obpressisse bellum crederetur. Mox Oeen-sium nazivaše ortakom Pizonovim. Neke voj-nike i
Lepcitanorumque discordias componit, quae raptu centurione kazni, druge nagradi. Ni jedno ni dmgo
frugum et pecorum inter agrestes modicis po zasluzi nego da bi se vjerovalo kako je spriječio
principiis, iam per arma atque acies exercebantur; rat. Uskoro smiri razdor između Ejana i Lepćana,
nam populus Oeensis multitudine inferior koji se zbog pljačke usjeva i stoke među seljacima
Garamantas exciverat, gentem indo-mitam et inter iz neznatnih početaka razmahao već u pravi
accolas latrociniis fecundam. Unde artae Lepcitanis oružani sukob. Ejski je naime puk, brojem slabiji,
res, lateque vastatis agris intra moenia trepida-bant, pozvao u pomoć Garamante, pleme nepokoreno i
donec interventu cohortium alarumque fusi Gara- neiscrpno u zločinstvima među susje-dima. Zbog
171
toga se Lepćani nađoše u škripcu, jer im zem-Ija sisteretur: nolle deos mutari veterem for-mam. XI
naširoko ostajaše opustošena, a oni u strahu kalendas lulias serena luce spatium omne, quod
drhtahu unutar zidina, dok dolaskom kohorata i ala templo dicabatur, evinctum vittis coronisque
Garamanti ne bijahu razbijeni, a sav plijen bio ingressi mili-tes, quis fausta nomina, felicibus
povraćen, osim onoga koji su bili prodali ramis; dein virgines Vestales cum pueris puellisque
udaljenijim plemenima, raštrkavši se po patrimis matrimisque aqua e fontibus amnibusque
nepristupačnim šatorskim naseljima. hausta perluere. Tum Helvidius Priscus praetor,
51. A poslije kremonske bitke i povoljnih vijesti praeeunte Plaut<i)o Aeliano pontifice, lustrata
koje su stizale sa svih strana mnogi su Ijudi iz svih suovetaurilibus area et super caespitem redditis
staleža jed-nakom smionošću i srećom krenuli na extis, lovem lunonem Minervam praesidesque
zimsko more i doja-vili Vespazijanu da je Vitelije imperi deos precatus, uti coepta prosperarent
pao. Našli su se tu i po-slanici kralja Vologeza sedesque suas pie-tate hominum inchoatas divina
nudeći pedeset tisuća partskih konjanika. ope attollerent, vittas, quis ligatus lapis innexique
Veličanstveno je i ugodno bilo gledati kako se funes erant, contigit; simul ceteri
tolike pomoćne čete saveznika natječu za milost, a
pri tom ne ovisiti o njihovoj pomoći. Vologezu je
izražena
177
broj žena smatra proročicama i - kako raste Agrippinensi deprehensum honorate custodierant.
praznovjerje - božicama. A upravo je tada ugled Sed Transrhenanis gentibus invisa civitas opulentia
Veledin porastao: prorekla je naime povoljne auctuque; neque alium finem belli reban-tur, quam
događaje za Germane i propast legije. Luperko je si promisca ea sedes omnibus Germanis foret aut
međutim ubijen na putu. Nekolicina centuriona i disiecta Ubios quoque dispersisset.
tribuna rođenih u Galiji sačuvana je kao zalog
savezništva. Zimovnici su kohorata, ala i legija 64. Igitur Tencteri, Rheno discreta gens, missis
srušeni i spaljeni, a ostavljeni samo oni koji su legatis mandata apud concilium Agrippinensium
smješteni u Mogoncijaku i Vindonisi. edi iubent, quae ferocissimus e legatis in hunc
62. Šesnaestoj je legiji naredeno da s pomoćnim modum protulit: 'Redisse
če-tama, koje su se u isto vrijeme predale, prijeđe
iz Nove-
180
splas-nula je ratna žestina. Gradovi se počeše 69. At lulius Auspex e primoribus Remorum, vim
malo-pomalo osv-ješćivati i starati o zakonu i Romanam pacisque bona dissertans et sumi bellum
savezničkim ugovorima. Prednjačili su u tom etiam ab ignavis, strenuissimi cuiusque periculo
Remljani, koji su po Galijama izdali proglas da se geri, iamque super caput legiones, sapientissimum
preko glasnika zajednički posavjetuju hoće li quemque reverentia fideque, iuniores periculo ac
slobodu ili mir. metu continuit: et Valentini
181
pogrde - tvrdokoran u potpirivanju ustanka i većini Vangionibus-que et Caeracatibus. Tutor Treveris
drag zbog svoje bezumne rječitosti. comitantibus vitato Mogontiaco Bingium concessit,
69. A Julije Auspeks, jedan od prvaka remljanskih, fidens loco, quia pontem Navae fluminis abruperat,
razlažući o nadmoći rimskoj i prednostima mira i o sed incursu cohortium, quas Sextilius ducebat, et
tome kako rat poduzimaju kukavice, a vodi se uz reperto vado proditus fususque. Ea clade perculsi
pogibao onih najodvažnijih - dok im legije već Treviri, et plebes omissis armis per agros
sjede za vratom -obuzda one najrazumnije
smjernošću i odanošću, mlađe strahom od
opasnosti. 1 oni stadoše hvaliti Valentinovu
183
vojskovođu, te on zapovjedi da pješaštvo provali, a audisse quam nobis dixisse. Terram vestram
bojnu vrstu konjanika povede na brežuljak, ceterorum-que Gallorum ingressi sunt duces
prezrevši neprijatelja, koji se - po njegovu imperatoresque Romani nulla cupidine, sed
mišljenju - nepromi-šljeno okupio, te ga njegov maioribus vestris invocantibus, quos
položaj ne štiti toliko da oni ne bi imali i većega
oslonca u svojoj hrabrosti. Malo krzmanja u
uspinjanju - dok su u trku propuštali nepri-jateljske
strijele; kad su im pali u šake, rušili su ih i
strmoglavljivali poput razvalina. Dio konjaništva
koji se
kretao po ravnijim gorskim bilima zarobi vrlo
iugis circumvecta nobilissimos Belgarum, in quis
znamenite Belge, među kojima i vojskovođu
ducem Valentinum, cepit.
Valentina.
72. Cerialis postero die coloniam Trevirorum
72. Slijedećega dana Cerijal ude u Koloniju
ingressus est, avido milite eruendae civitatis, hanc
Treveraca, a vojnik usplamtje od želje da razvali
esse Classici, hanc Tutoris patriam; horum scelere
grad. »0vo je Kla-sikov, ovo je Tutorov zavičaj,
clausas caesasque legiones. Quid tantum
njihovim su zločinstvom opkoljene i posječene
Cremonam meruisse? Quam e gre-mio Italiae
legije. Što je toliko skrivila Kre-mona? A istrgnuta
raptam, quia unius noctis moram victoribus
je iz naručja Italije, jer je odugovlačila pred
attulerit. Stare in confinio Germaniae integram
pobjednicima jednu noć. Stoji na međi Germanije
sedem spoliis exercituum et ducum caedibus
netaknuto sjedište i kliče od veselja zbog pobjeda
ovantem. Redigere-tur praeda in fiscum: ipsis
nad vojskama i ubojstava vojskovođa. Neka se
sufficere ignes et rebellis colo-niae ruinas, quibus
utjera zaplije-njeno blago u carsku blagajnu; njima
tot castrorum excidia pensarentur. Cerialis metu
su dosta požar i ruševine buntovne kolonije kojima
infamiae, si licentia saevitiaque imbuere militem
bi se izravnale razva-line tolikih tabora.« Cerijal iz
crederetur, pressit iras: et paruere, posito civium
straha od zla glasa, ako bi se pomislilo da se vojnik
bello ad externa modestiores, convertit inde animos
navikao na razuzdanost i okrut-nost, spriječi gnjev.
acci-tarum e Mediomatricis legionum miserabilis
1 doista se pokoriše i, okanivši se gra-đanskoga
adspectus. Stabant conscientia flagitii maestae,
rata, postadoše pokorniji za vanjske. Privukao je
fixis in terram oculis:
pažnju potom jadan prizor legija prizvanih iz
nulla inter coeuntes exercitus consalutatio, neque
područja Mediomatričana. Stajahu tužne i svjesne
solanti-bus hortantibusve responsa dabant, abditi
sramotna čina, očiju oborenih k zemlji. Nikakva
per tentoria et lucern ipsam vitantes. Nec proinde
pozdrava između vojski koje su se okupljale, ne
periculum aut metus quam pudor ac dedecus
uzvraćahu odgovora ni onima koji su ih tješili ili
obstupefecerat, attonitis etiam victoribus, qui
hrabrili, sakriveni po šatorima, kloneći se i samoga
vocem precesque adhibere non ausi lacri-mis ac
danjega svjetla. 1 nije ih toliko zapanjio strah od
silentio veniam poscebant, donec Cerialis mulceret
opasnosti koliko stid zbog sramotna čina. Zbunjeni
animos, fato acta dictitans, quae militum ducumque
bijahu i pobjednici, koji, ne usudivši se glasno
dis-cordia vel fraude hostium evenissent. Primiim
moliti, nijemi i u suzama moljahu oproštenje, dok
illum sti-pendiorum et sacramenti diem haberent:
Cerijal ne umiri duhove govoreći da je djelo
priorum faci-norum neque imperatorem neque se
sudbine ono štp se dogodilo zbog nesloge vojnika i
meminisse. Tunc recepti in eadem castra, et
vojskovođa ili podmuklo-sti neprijatelja. »Neka im
edictum per manipulos, ne quis in certamine
ovaj dan bude prvi dan voj-ničke službe i zakletve.
iurgiove seditionem aut cladem commi-litoni
Pređašnjih se nedjela ne sjeća ni vrhovni
obiectaret.
zapovjednik ni on.« Tada su primljeni u isti tabor, a
po manipulima izdan je oglas da nitko u svađi ili
prepirci ne smije predbacivati vojnom drugu zbog
73. Mox Treviros ac Lingonas ad contionem pobune ili poraza.
vocatos ita adloquitur: 'Neque ego umquam 73. Potom dozva Treverce i Lingonce u skupštinu i
facundiam exercui et populi Romani virtutem ovako im se obrati: »Nikada se nisam bavio
armis adfirmavi: sed quoniam apud vos verba govorništvom, a hrabrost rimskog naroda potvrdio
plurimum valent bonaque ac mala non sua natura, sam oružjem; ali, budući da kod vas najviše vrijede
sed vocibus seditiosorum aestimantur, statui pauca riječi, a dobro i zlo ne procjenjuju se po svojoj
disserere, quae profligato bello utilius sit vobis prirodi, nego po glasovima smut-Ijivaca, odlučih
ukratko pretresti ono što bi vama - sada kad je rat
184
već pri kraju - bilo korisnije čuti, negoli što je utriusque fortunae documenta, ne contumaciam
nama korisno reći. U vašu su zemlju i u zemlju cum pernicie quam obsequium cum securi-
ostalih Gala rimski vojskovođe i carevi ušli bez
ikakve sebične požude, već na pozive vaših
predaka koje su razdori pot-
discordiae usque ad exitium fatigabant, et acciti puno upropaštavali, a Germani, pozvani u pomoć,
aurilio Germani sociis pariter atque hostibus namet-nuli su ropstvo, jednako saveznicima kao i
servitutem imposue-rant. Quot proeliis adversus neprijateljima. Kolikim smo bitkama protiv
Cimbros Teutonosque, quan-tis exercituum Kimbara i Teutona, uz kolike muke naših vojski, ili
nostrorum laboribus quove eventu Germa-nica uz koji ishod vodili germanske ratove, dovoljno je
bella tractaverimus, satis clarum. Nec ideo Rhenum poznato. 1 nismo Rajnu zaposjeli zato da branimo
insedimus, ut Italiam tueremur, sed ne quis alius Italiju, već da se kakav drugi Ariovist ne dočepa
Ariovi-stus regno Galliarum potiretur. An vos kraljevstva Galija. Ili možda mislite da ste vi draži
cariores Civili Batavisque et Transrhenanis Civilu i Batavcima i prekorajnskim plemenima
gentibus creditis, ouam maioribus eorum patres nego što su precima njihovim bili očevi i djedovi
avique vestri fuerunt? Eadem semper causa vaši? Isti je uvijek razlog prelaženju Germana u
Germanis transcendendi in Gallias, libido atque Galije: samovolja i pohlepa i želja za promjenom
avaritia et mutandae sedis amor, ut relictis paludi- mjesta da, ostavivši svoje močvare i pustare, imaju
bus et solitudinibus suis fecundissimum hoc solum u svojoj vlasti ovo preplodno tlo i vas same. Inače,
vosaue ipsos possiderent: ceterum libertas et za izgovor navode se sloboda i milozvučna imena, i
speciosa nomina praetexuntur; nec quisquam nitko nije poželio tuđe ropstvo i vlastito gospod-
alienum servitium et domina-tionem sibi stvo. a da nije spominjao upravo te rijeci.
concupivit, ut non eadem ista vocahula usur-paret.
74. Regna bellaque per Gallias semper fuere, 74. Samodrštva i ratovi neprestano su vladali po
donec in nostrum ius concederetis. Nos, quamquam Gali-jama, dok niste potpali pod naš poredak. Mi
totiens laces-siti, iure victoriae id solum vobis smo vam, premda toliko puta izazvani, po pravu
addidimus, quo pacem tueremur; nam neque quies pobjede nametnuli samo ono čime bismo sačuvali
gentium sine armis neque arma sine stipendiis mir. Mir naroda ne može se naime podržavati bez
neque stipendia sine tributis haberi queunt. Cetera oružane sile, ni oružana sila bez vojske, niti vojska
in communi sita sunt: ipsi plerumque legionibus bez poreza. Sve nam je ostalo zajed-ničko. Sami
nostris praesidetis, ipsi has aliasque provincias ponajviše zapovijedate našim legijama, sami
regitis; nihi separatum clausumve. Et laudatorum upravljate ovim i drugim provincijama; nikakve
princi-pum usus ex aequo quamvis procul povlastice ili ograničenja. A od proslavljenih
agentibus: saevi pro-ximis ingruunt. Quo modo vladara jednaka vam je korist, ma koliko bili vi
sterilitatem aut nimios imbres et cetera naturae daleko. Goropadnici navaljuju na one
mala, ita luxum vel avaritiam dominan-tium najbliže.Kako podnosite nerodicu ili preobilne kiše
tolerate. Vitia erunt, donec homines, sed neque i ostale prirodne nepogode, tako podnosite i raskoš
haec continua et meliorum interventu pensantur, ili po-hlepu gospodara. Grešaka će biti dok bude i
nisi forte Tutore et Classico regnantibus moderatius Ijudi, no nije to vječno, i izravnava se dolaskom
imperium spe-ratis, aut minoribus quam nunc sposobnijih, osim ako slučajno pod upravom
tributis parabuntur exer-citus, quibus Germani Tutora i Klasika ne očekujete umjereniju vlast, ili
Britannique arceantur. Nam pulsis, quod dii da će se uz manje poreze nego sada opremati
prohibeant, Romanis quid aliud quam bella vojske kojima bi se odbijali Germani i Britanci.
omnium inter se gentium exsistent? Octingentorum Otjerate li Rimljane - što neka bogovi spriječe - što
annorum fortuna disciplinaque compages haec će drugo nastati negoli međusobni ratovi svih
coaluit, quae convelli sine exitio convellentium non plemena? Pod sretnom zvijezdom i u poretku koji
potest, sed vobis maximum discrimen, penes quos vlada već osam stotina godina ovaj je ustroj tako
aurum et opes, praecipuae bellorum causae. srastao da se ne može rastr-gnuti bez propasti onih
Proinde pacem et urbem, quam victi victoresque koji mu rade o glavi, a vama pri-jeti ponajveća
eodem iure obtinemus, amate colite; moneant vos opasnost, jer imate i zlata i bogatstva -izvanrednih
povoda za ratove. Stoga mir i prijestolnicu, koju
185
imamo s istim pravom i kao pobijedeni i kao benivolentia contineri: re-sumpturos arma, ubi
pobjed-nici, Ijubite i štujte. Neka vas opominju metus abscesserit. Diremit consi-
primjeri jednog i drugog udesa da ne poželite
većma prkos s propašću
tate malitis.' Tali oratione graviora metuentes nego pokornost sa sigurnošću.« Takvim je
composuit erexitque. govorom umi-rio i ohrabrio one koji su se bojali i
75. Tenebantur victore exercitu Treveri, cum ozbiljnijih posljedica.
Civilis et Classicus misere ad Cerialem epistulas, 75. Treverci su već bili pod vlašću pobjedništva
quarum haec sen-tentia fuit: Vespasianum, vojske, kad Civil i Klasik poslaše Cerijalu pismo,
quamquam nuntios occultarent, excessisse vita, kojega je sadr-žaj bio ovaj: »Vespazijan je - mada
urbem atque Italiam interno bello con-sumptam, vijesti prikrivaju -umro, Grad i Italija iscrpljeni su
Muciani ac Domitiani vana et sine viribus nomina: unutarnjim ratom, imena Mucijana i Domicijana
si Cerialis imperium Galliarum velit, ipsos finibus isprazna su i bez moći. Ako Ceri-jal hoće vlast nad
civitatium suarum contentos; si proelium mallet, ne Galijama, oni su zadovoljni međama svojih općina;
id quidem abnuere. Ad ea Cerialis Civili et ako li voli bitku, ni to mu ne uskraćuju.« Na to
Classico nihil: Cerijal Civilu i Klasiku ništa. Onoga koji mu bijaše
eum qui attulerat <et) ipsas epistulas ad donio pismo i samo pismo posla Domicijanu.
Domitianum misit. Neprijatelji u odvojenim četama pristigoše sa svih
Hostes divisis copiis advenere undique. Plerique strana. Mnogi optu-živahu Cerijala što je dopustio
cul-pabant Cerialem passum iungi quos discretos da se spoje, a mogao ih je dočekati razdvojene.
intercipere licuisset. Romanus exercitus castra Rimska vojska jarkom i nasipom opasa tabor u koji
fossa valloque circum-dedit, quis temere antea se nepromišljeno bila smjestila, a da ga prethodno
intutis consederat. nije utvrdila.
76. Apud Germanos diversis sententiis certabatur. 76. Kod Germana vodila se prepirka zbog različitih
Civi-lis opperiendas Transrhenanorum gentes, mišljenja: Civil je smatrao da treba čekati na
quarum terrore' fractae populi Romani vires preko-rajnska plemena; strahom koji šire oko
obtererentur: Gallos quid aliud quam praedam sebepotpuno bi se satrle slomljene snage rimskog
victoribus? Et tamen, quod roboris sit, Belgas naroda: »Sto su Gali drugo doli nagrada
secum palam aut voto stare. Tutor cunctatione pobjednicima? A opet, Belgi, koji čine jezgru,
crescere rem Romanam adfirmabat, coeuntibus otvoreno ili u srcu stoje s njima.« Tutor je tvrdio da
undique exercitibus: transvectam e Britannia oklijevanjem raste rimska moć, jer se sa svih strana
legionem, accitas ex Hispania, adventare ex Italia, okupljaju vojske. »Doplovila je legija iz Britanije,
nec subitum militem, sed veterem expertumque dozvane su iz Hispanije, pristižu iz Italije, i to ne
belli. Nam Germanos, qui ab ipsis sperentur, non na brzu ruku sabran vojnik nego ostario i prokušan
iuberi, non regi, sed cuncta ex libidine agere; u ratu. Ger-manima pak, na koje računaju, ne da se
pecuniamque ac dona, quis solis cormmpantur, zapovijedati, niti se dadu upravljati, već sve čine iz
maiora apud Romanos, et neminem adeo in arma samovolje; novca i dar-ova, kojima se jedino mogu
pronum, ut non idem pretium quietis quam periculi potkupiti, više je u Rimljana, a nitko nije tako
malit. Quod si statim congrediantur, nullas esse nagao na oružju da ne bi, usprkos tomu, vise volio
Ceriali nisi e reliqui{i)s Germanici exercitus nagradu za mir negoli za opasnost. Ako li se odmah
legiones, foederibus Gal-liarum obstrictas. Idque pobiju, Cerijal nema nikakvih legija osim onih iz
ipsum, quod inconditam nuper Valentini manum preostataka germanske vojske koje su s Galijama
contra spem suam fuderint, alimentum illis ducique obve-zane savezničkim ugovorima. A upravo to što
temeritatis: ausuros rursus venturosque in manus su nedavno mimo svog očekivanja razbili
non imperiti adulescentuli, verba et contiones quam neuređenu Valentinovu četu potkrepa je za njih i za
ferrum et arma meditantis, sed Civilis et Classici; vođu lakoumnosti. Ako li se ponovo usude, past će
quos ubi adspexerint, redituram m animos u šake ne neiskusna mladića, koji više misli na
formidinem fugam famemque ac totiens captis skupštinske govore nego na oružanu borbu, već
precariam vitam. Neque Treviros aut Lingonas Civila i Klasika. Kad njih spaze, vratit će im se u
186
svi-jest užas, bijeg, glad i u tolikim 78. Vera erant, et a tribunis praefectisque eadem
zarobljavanjima izmoljen život. A Treverci ili inge-rebantur. Consistunt per cohortes et
Lingonci ne daju se ukrotiti dobro-hotnošću; manipulos; neque enim poterat patescere acies
ponovo će pograbiti oružje kad nestane straha.« effuso hoste et impedientibus tentoriis sarcinisque,
cum intra vallum pugnaretur. Tutor et Classicus et
Civilis suis quisque locis pugnam ciebant, Gallos
pro libertate, Batavos pro gloria, Germanos ad
praedam instigantes. Et cuncta pro hostibus erant,
donec legio XXI patentiore quam ceterae spatio
conglobata sustinuit ruentes, mox impulit. Nec sine
liorum diversitatem adprobata Tutoris sententia
ope divina muta-tis repente animis terga victores
Classicus statimque exsequuntur.
vertere. Ipsi territos se cohoi, n adspectu ferebant,
77. Media acies Ubiis Lingonibusque data;
quae primo impetu disiectae summL rursus iugis
dextro cornu cohortes Batavorum, sinistro Bructeri
congregabantur ac speciem novi auxi-
Tencterique. Pars montibus, alii viam inter
Mosellamque flumen tam improvisi adsiluere, ut in
cubiculo ac lectulo Cerialis (neque enim noctem in
castris egerat) pugnari simul vin-cique suos
audierit, increpans pavorem nuntiantium, donec
universa clades in oculis fuit: perrupta legtonum
castra, fusi equites, medius Mosellae pons, qui
ulteriora coloniae adnectit, ab hostibus insessus.
Cerialis turbidis rebus intrepidus et fugientes manu Razliku u ratnim osnovama izgladio je Klasik
retrahens, intecto cor-pore promptus inter tela, odobrivši Tutorov prijedlog, i odmah se prešlo na
felici temeritate et fortissimi cuiusque adcursu sprovedbu.
recuperatum pontem electa manu firma-vit. Mox in 77. Srednji je bojni red povjeren Ubijcima i
castra reversus palantes captarum apud Nova- Lingon-cima; na desnom krilu bijahu kohorte
esium Bonnamque legionum manipulos et rarum Batavaca, na lije-vom Brukteri i Tenkteri. Jedan
apud signa militem ac prope circumventas aquilas dio napade preko brda, drugi između ceste i rijeke
videt. Incen-sus ira 'Non Flaccum' inquit,'Non Mozele, tako nenadano da je Cerijal u spavaonici i
Voculam deseritis: na ležaju (noć naime nije provodio u taboru)
nulla hic proditio; neque aliud excusandum habeo, istovremeno primio glas da se vodi borba i da
quam quod vos Gallici foederis oblitos redisse in njegovi posustaju. Grdio je glasnike zbog
memoriam Romani sacramenti temere credidi. plašljivosti, dok mu se pred očima ne ukaza sva
Adnumerabor Numi-siis et Herenniis, ut omnes težina poraza: pregažen legijski tabor, razbijeno
legati vestri aut militum mani-bus aut hostium konjaništvo, sredina mozelskog mosta, koji spaja
ceciderint. Ite, nuntiate Vespasiano vel, quod drugu stranu kolonije, zapremljna od neprijatelja.
propius est, Civili et Classico, relictum a vobis in Nezaplašen nemimim stanjem i vraćajući rukom
acie ducem: venient legiones, quae neque me bjegunce, Cerijal se nenaoružan hrabro baci usred
inultum neque vos impunitos patiantur.' strijela i, zahvaljujući spasonosnoj ludosti i hitroj
pomoći onih najhrabrijih, ponovo zauze most i
zaposjede ga iza-branom četom. Vrativši se potom
u tabor, ugleda raštr-kane manipule legija
zarobljenih kod Novezija i Bone, malobrojne
vojnike kod bojnih znakova i gotovo opko-Ijene
orlove. Raspaljen srdžbom reče: »Nije ovo Flak,
nije ovo Vokula, kojega ostavljate na cjedilu, nema
ovdje nikakve izdaje! A ne moram se ni ispričavati
ni za što drugo negoli što sam lakoumno
povjerovao da ste zabo-ravili na galsko savezništvo
i prisjetili se rimske zakletve. Pribrojit će se moje
ime imenima Numizija i Herenija kako bi svi vaši
legati pali od ruku bilo vojnika bilo nepri-jatelja.
Idite, javite Vespazijanu ili - što je jednostavnije -
Civilu i Klasiku da ste ostavili u bojnoj vrsti
187
vojskovođu. Doći će legije koje neće dopustiti ni lium fecit. Quae modica, sed crebra damna famam
da ja ostanem neos-većen niti vi nekažnjeni.« victo-riae nuper partae lacerabant.
78. Bijaše to istina, a i tribuni i prefekti
predbacivahu isto. Poredaju se po kohortama i
manipulima. Nije se naime mogao razviti bojni red, 80. Isdem diebus Mucianus Vitellii filium interfici
jer se neprijatelj raskrilio, a smetali su i šatori i iubet, mansuram discordiam obtendens, ni semina
prtljaga, budući da se borba vodila unutar nasipa. belli restiimsset. Neque Antonium Primum adsciri
Tutor, Klasik i Civil, svaki sa svog mjesta, inter comi-tes a Domitiano passus est, favore
zametahu bitku, potičući Gale na slobodu, Batavce militum anxius et superbia viri aequalium quoque,
na slavu, Germane na plijen. 1 sve se odvijalo u adeo superiorum intole-rantis. Profectus ad
korist nepri-jatelja, dok dvadesetprva legija, Vespasianum Antonius ut non pro spe sua excipitur,
okupljena na otvoreni-jem prostoru negoli ostale, ita neque averso imperatoris animo. Trahe-batur in
ne zaustavi napadače, a potom ih i potisne. 1 ne diversa, hinc meritis Antonii, cuius ductu confec-
bez božanske pomoći pobjednici neglo izgubiše tum haud dubie bellum erat, inde Muciani epistulis;
srčanost i okrenuše leđa. Sami su navodili kako su simul
bili zastrašeni pogledom na kohorte koje su se,
razbi-jene za prve navale, ponovo stale okupljati po
vrhovima
188
također s uspjehom zametnuo bitku protiv quicquam ultra incredibile, laeto eipse voltu, erecta
konjanika koje je u Novezij bio poslao Ceri-jal. quae adstabat multitudine, iussa exsequitur. Statim
Ovi umjereni ali učestali gubici umanjivali su slavu conversa ad usum manus, ac caeco reluxit dies.
nedavno stečene pobjede. Utrumque qui interfuere nunc quoque memo-rant,
80. Tih dana Mucijan dade ubiti Vitelijeva sina, postquam nullum mendacio pretium.
pod izlikom da će potrajati razdor ako ne uništi
klice rata. Nije dopustio ni da Domicijan pozove
među pratioce Antonija Prima, zabrinut zbog
naklonosti vojnika i oho-losti muža koji nije 82. Altior inde Vespasiano cupido adeundi sacram
podnosio ni sebi ravne, a kamoli pret-postavljene. sedem, ut super rebus imperii consuleret: arceri
Krenuvši k Vespazijanu, Antonije nije doče-kan templo cunctos iubet. Atque ingressus intentusque
doduše onako kako se nadao, ali ni uz odbojnost numini respe-xit pone tergum e primoribus
carevu. Bio je u dvojbi: s jedne strane zbog zasluga Aegyptiorum nomine Basi-
Anto-nijevih, pod vodstvom kojega je nesumnjivo
bio dovršen rat, s druge strane zbog Mucijanova
pisma. Uz to ga i
191
za vrijeme samog izvršenja kazne, nekomu koji mu
je predbacivao što je osvojio njegov zavičaj
odgovori da mu je utjeha što umire. Mucijan
međutim dugo prikri-vanu namjeru objavi kao
netom svanulu misao: budući da su dobrostivošću
bogova slomljene neprijateljske snage, ne bi bilo
prikladno ako bi se Domicijan, sad kad je rat
okončan, umiješao u tuđu slavu. Kad bi položaj
Carstva ili dobrobit Galija bila u opasnosti, onda bi
trebalo da Cezar stoji na bojnom polju;
Kanenefaćane i Batavce
192
exoneratam; plerique Aethiopum prolem, quos rege
Cepheo metus atque odium mutare sedes
perpulerit. Sunt qui tradant Assyrios conve-nas,
indigum agrorum populum, parte Aegypti potitos,
mox proprias urbes Hebraeasque terras et propiora
Syriae
LIBER OVINTVS
PETA KNJIGA
1. Eiusdem anni principio Caesar Titus, 1. Početkom iste godine Cezar Tit, odabran od oca
perdomandae ludaeae delectus a patre et privatis da pokori Judeju i dok još jedan i drugi bijahu
utriusque rebus militia clarus, maiore tum vi privatne osobe proslavljen u vojničkoj službi,
famaque agebat, certantibus provin-ciarum et bijaše tada još silniji i na većem glasu, kada se
exercituum studiis. Atque ipse, ut super fortu-nam provincije i vojske nadmetahu da mu iskažu
crederetur, decorum se promptumque in armis naklonost. A i sam se - kako bi se vjerovalo da
osten-debat, comitate et adloquiis officia provocans nadmašuje svoj visok položaj - naočit i spreman
ac plerum-que in opere, in agmine gregario militi poka-zivao kao ratnik, Ijubaznim razgovorima
mixtus, incorrupto ducis honore. Tres eum in pobuđivao rev-nost u službi, a pri utvrđivanju
ludaea legiones, quinta et decima ac quinta decima, tabora, na maršu, ponaj-više se družio s prostim
vetus Vespasiani miles, exce-pere. Addidit e Syria vojnikom, bez bojazni da bi se time mogla umanjiti
duodecumam et adductos Alexan-dria čast vojskovođe. Tri su ga legije dočekale u Judeji,
duoetvicensimanos tertianosque; comitabantur peta, deseta i petnaesta - stari Vespa-zijanov vojnik.
viginti sociae cohortes, octo equitum alae, simul Priključio im je dvanaestu iz Sirije i voj-nike
Agrippa Sohae-musque reges et aimlia regis dvadesetdruge i treće legije, dovedene iz Aleksan-
Antiochi validaque et solito inter accolas odio drije. Pratilo ga je dvadeset savezničkih kohorata,
infensa ludaeis Arabum manus multi-que, ), quos osam konjaničkih ala, kraljevi Agripa i Sohem i
urbe atque Italia sua quemque spes adciverat pomoćne čete kralja Antioha, kao i jaka četa Arapa,
occupandi principem adhuc vacuum. His cum koje je uobičajena mržnja među susjedima učinila
copiis fines hostium ingressus composito agmine, smrtnim neprijateljima Judejaca, te mnoštvo onih
cuncta explorans paratusque decernere, haud koje je iz Grada i Italije pri-vukla svakog svoja
procul Hierosolymis castra facit. nada da pridobiju prvaka još uvijek slobodna bilo
od čijeg utjecaja. Ušavši s ovim četama u uredenoj
povorci u neprijateljsku zemlju, pretražujući sve i
pripravan na odlučnu bitku, udari tabor nedaleko
Jeru-zalema.
2. Sed quoniam famosae urbis supremum diem
tradi-turi sumus, congruens videtur primordia eius 2. No, budući da smo nakanili ispripovjediti
aperire. ludaeos Creta insula profugos novissima posljednji dan glasovita grada, čini se da bi bilo
Libyae insedisse memorant, qua tempestate prikladno otkriti i njegove poćetke. Pričaju da su
Saturnus vi lovis pulsus cesse-rit regnis. Judejci kao bjegunci s otoka Krete naselili krajnje
Argumentum e nomine petitur: inclutum in Creta dijelove Libije u ono vrijeme kad je Saturn,
Idam montem, accolas Idaeos aucto in barbamm prisiljen od Jupitera, ostavio kraljevsko
cognomento ludaeos vocitari. Quidam regnante dostojanstvo. Dokaz se traži u imenu: glasovita je
Iside exundantem per Aegyptum multitudinem na na Kreti planina Ida, susjedi su Idejce počeli
ducibus Hiero-solymo ac luda proximas in terras zvati Judejcima tako što su im na barbarski način
proširili ime. Neki spo-minju da se sila Ijudi, koja
193
se namnožila za Izidina kra-Ijevanja, pod vodstvom die otium placuisse ferunt, quia is finem laborum
Hijerozolima i Jude raselila po susjednim tulerit; dein blandiente inertia septimum quoque
zemljama rasterećujući na taj način Egipat. Mnogi annum ignaviae datum. Alii honorem eum Saturno
govore da su potomstvo Etiopljana koje su za haberi, seu principia religionis tradentibus Idaeis,
kralja Kefeja strah i mržnja natjerali da promijene quos cum Saturno pulsos et conditores gentis
bora-vište. Ima ih koji pričaju da su to asirski acepimus, seu quod e septem sideribus, quis
doseljenici, narod oskudan na njivama, koji je, mortales reguntur, altis-simo orbe et praecipua
dokopavši se dijela Egipta, naselio potom njegove potentia stella Saturni feratur; ac
vlastite gradove i hebrej-ske zemlje, te bliža mjesta
Sirije. Drugi navode da su
194
Nekadašnje dugotrajno gla-dovanje ispovijedaju 6. Terra finesque, qua ad Orientem vergunt,
još uvijek čestim postovima, a kao dokaz za na Arabia terminantur; a meridie Aegyptus obiacet, ab
brzinu sakupljene usjeve judejski se kruh pri-prema occasu Phoe-nices et mare; septemtrionem e latere
bez ikakva kvasca. Pričaju da se sedmog dana treba Syriae longe pro-spectant. Corpora hominum
odmarati, jer on je donio kraj mukama, a kako im salubria et ferentia laborum. Rari imbres, uber
je kasnije omiljela lijenost, i sedma je godina solum, fruges nostrum ad morem prae-terque eas
određena za besposličenje. Drugi pripovijedaju da balsamum et palmae. Palmetis proceritas et
je ta ppčast nami-jenjena Saturnu, bilo da su im
osnove vjerovanja predali Idejci, za koje smo čuli
da su bili prognani sa Saturnom i postah osnivači
naroda, bilo da se od sedam zvijezda, kojima se
upravljaju smrtnici, najvišim krugom i s osobi-
195
pokoritelj Istoka, iako se s time nipošto nisu slagale 7. Haud procul inde campi, quos ferunt olim
vjerske uredbe: ta, Liber je postavio vedre i uberes magnisque urbibus habitatos fulminum iactu
svečane obrede, običaj Judejaca neuku-san je i arsisse; et manere vestigia terramque ipsam specie
prost. torridam vim fru-giferam perdidisse. Nam cuncta
6. Zemlja i krajevi, koji se pružaju prema istoku, sponte edita aut manu sata, sive herba tenus aut
međe s Arabijom, s juga im leži Egipat, sa zapada flore seu solidam in speciem adolevere, atra et
Feničani i more; sa strane Sirije pogled puca inania velut in cinerem vanescunt. Ego sicut
daleko na sjever. Tijela su Ijudi zdrava i dobro inclutas quondam urbes igne caelesti flagrasse con-
podnose napore. Rijetke su kiše, izdašno tlo, cesserim, ita halitu lacus infici terram, conrumpi
plodovi kao i kod nas, a osim njih balzam i super-fusum spiritum, eoque fetus segetum et
autumni putres-cere reor solo caeloque iuxta gravi.
Et Belius amnis ludaico mari inlabitur, circa cuius
os lectae harenae admixto nitro in vitrum
excocuntur. Modicum id litus et egerentibus
decor, balsamum modica arbor; ut quisque ramus inexhaustum.
intumuit, si vim ferri adhibeas, pavent venae;
fragmine lapidis aut testa aperiuntur; umor in usu
medentium est. Praecipuum montium Libanum
erigit, mirum dictu tantos inter ardores opacum
fidumquć nivibus; idem amnem lor-danen alit
funditque. Nec lordanes pelago accipitur, sed unum
atque alterum lacum integer perfluit, tertio retine-
tur. Lacus immenso ambitu, specie maris, sapore
corrup-tior, gravitate odoris accolis pestifer, neque
vento impel-litur neque pisces aut suetas aquis
volucres patitur. Inertes undae superiacta ut solido
ferunt; periti imperitique nandi perinde attolluntur. palme. Paomici vitki i dražesni, balzam skromno
Certo anni tempore bitumen egerit, cuius legendi stablo. Kako koja grana nabrekne, ako je zarežeš
usum, ut ceteras artes, experientia docuit. Ater nožem, tako se smežuraju žile. Otvaraju se
suapte natura liquor et sparso aceto concretus in- komadom kamena ili crijepa;
natat; hunc manu captum, quibus ea cura, in tekućinom se koriste liječnici. Kao osobitost među
summa navis trahunt; inde nullo iuvante influit plani-nama izdiže se Liban, upravo je čudesno reći,
oneratque, donec abscindas. Nec abscindere aere u tako vru-ćem podneblju šumovit i pokriven
ferrove possis: fugit cruo-rem vestemque infectam vječitim snijegom. On hrani i rađa rijeku Jordan, a
sanguine, quo feminae per men-ses exsolvuntur. Jordan se ne ulijeva u more, nego protječe preko
Sic veteres auctores, sed gnari locorum tradunt jednog i drugog jezera neoslabljen;
undantes bitumine moles pelli manuque trahi ad treće ga zadržava. Jezero je neizmjerna opsega,
litus, mox, ubi vapore terrae, vi solis inaruertint, poput mora, prilično loša okusa zbog nezdrava
securi-bus cuneisque ut trabes aut saxa discindi. mirisa pogubno za okolno stanovništvo; ne
uzbibava ga vjetar i ne pod-nosi ribe ili ptice
navikle na vodu. Nepomične vode sve što se baci
na njih nose kao na tvrdoj zemlji. Vješti i ne-vješti
plivanju jednako se održavaju na površini. U odre-
đeno doba godine izbacuje paklinu, koje je vještinu
skup-Ijanja, kao i ostala umijeća, naučilo iskustvo.
Po svojoj prirodi crna se tekućina, kad se poprska
octom, zgusne i pliva na vodi. Oni kojima je to
posao hvataju je rukom i vuku na palubu broda.
Potom bez ičije pomoći teče i ispunjava palubu,
dok je ne presiječeš. 1 ne možeš je presjeći mjedi
ili željezom: uzmiče pred krvlju i odjećom
omašćenom krvlju koje se žene oslobađaju svakoga
mje-seca. Tako stari pisci. No poznavaoci onih
krajeva pričaju da se plivajuće hrpe pakline
potiskuju i rukom vuku k obali, zatim, kad se od
196
toplog isparavanja zemlje i od siline sunca osuše, Regnum ab Antonio Herodi datum victor Augustus
da se cijepaju sjekirama i klinovima poput balvana auxit. Post mortem Hero-dis nihil exspectato
ili stijena. Caesare Simo quidam regium nomen invaserat. Is a
7. Nedaleko su odatle polja za koja pričaju da su Ouintilio Varo obtinente Syriam punitus, et gentem
nekoć bila plodna i naseljena velikim gradovima, a coercitam liberi Herodis tripertito rexere. Sub
da su izgor-jela pod udarom munja, i još postoje Tiberio quies; dein iussi a C. Caesare effigiem eius
tragovi, jer je zem-Ija sama, vidljivo spržena, in templo locare arma potius sumpsere, quem
izgubila plodonosnu snagu. Sve što se naime samo motum Caesa-ris mors diremit. Claudius defunctis
po sebi rodilo ili je rukom zasijano ili se razvilo regibus aut ad modi-cum redactis ludaeam
samo do stabljike ili cvijeta ili u čvrstu pojavu, provinciam equitibus Romanis aut libertis permisit,
opaljeno i šturo nestaje u prah. Dopustio bih e quibus Antonius Felix per omnem saevitiam ac
doduše da su slavni nekoć gradovi izgorjeli u libidinem ius regium servili ingenio exercuit,
nebeskom ognju, ali mislim da isparavanje jezera Drusilla Cleopatrae et Antonii nepte m
okružuje zemlju, kvari uzduh iznad nje i da zbog matrimonium accepta, ut eiusdem Antonii Felix
toga trunu plodovi jesenjih njiva, što je, uz tlo, i progener, Claudius nepos esset.
podneblje jedanko nezdravo. Rijeka se pak Belij
ulijeva u Judejsko more; oko njezina se ušća
skuplja pijesak koji se miješa sa sodom i topi u
staklo. Taj je žal osrednje veličine i, mada ga
odvoze, on ostaje neiscrpiv.
197
je Publije Ventidije i Parti su potisnuti preko urbem arduam situ opera molesque firmaverant,
Eufrata; Judejce je savladao Gaj Sozije. quis vel plana satis munirentur. Nam duos colles in
Kraljevstvo, koje je Antonije prepustio Herodu, immensum editos claudebant muri per artem
uvećao je pobjednik August. Poslije Herodove obliqui aut introrsus sinuati, ut latera
smrti, ne čekajući Cezara, neki je Simon prisvojio obpugnantium ad ictus patescerent; extrema rupis
kraljevsko ime. Kaznio ga je Kvintilije Var dok je abrupta, et turres, ubi mons iuvisset, in sexagenos
upravljao Sirijom, i uspregnutim narodom po- pedes, inter devexa in centenos vicenosque
dijeljenim na troje vladali su otad sinovi Herodovi. attollebantur mira specie ac procul intuentibus
Pod Tiberijem mir. Kad je potom Gaj Cezar pares. Alia intus moenia regiae circumiecta,
zapovjedio da u hram smjeste njegov lik, radije conspicuoque fastigio turris Antonia, in honorem
pograbiše oružje; smrt je Cezarova prekinula M. Antonii ab Herode appellata.
ustanak. Pošto su kraljevi bili pomrli ili im je
ograničen posjed, Klaudije je provinciju Judeju
predao rimskim vitezovima ili oslobođenicima od
kojih je Antonije Feliks, vođen ropskom ćudi, 12. Templum in modum arcis propriique muri,
svom okrutnošću i samovoljom vršio kraljevsko labore et opere ante alios; ipsae porticus, quis
pravo, uzevši za ženu Dru-zilu, unuku Kleopatre i templum ambiba-tur, egregium propugnaculum.
Antonija, da istom Antoniju Feliks bude unukin Fons perennis aquae, cavati sub terra mo'ntes et
muž, a Klaudije unuk. piscinae cisternaeque servandis imbribus.
Providerant conditores ex diversitate morum
198
No grad, smješten na strmini, čuvale su čvrste adversis quidem ad vera mutaban-tur.
zidine kojima su bila osobito učvršćena ravna Multitudinem obsessorum omnis aetatis, virile ac
mjesta. Dva su naime bre-žuljka, silno uzdignuta, muliebre secus, sexcenta milia fuisse accepimus:
zatvarali zidovi, umjetno zakriv-Ijeni ili prema arma cunctis, qui ferre possent, et plures quam pro
unutra uvijeni da izlože udarcima bokove numero audebant. Obstinatio viris feminisque par
napadača. Krajnji dijelovi hridi okomito su se ac si transferre sedes cogerentur, maior vitae metus
rušili, a uz to su se dizale i kule tamo gdje je bio quam mortis. Hanc adversus urbem gentemque
brijeg - u visinu od šezdeset, kod strmeni - od Caesar Titus, quando impetus et subita belli locus
stotinu i dvadeset stopa, cudesna izgleda i, pri abnueret, aggeribus vineisque certare statuit:
motrenju izdaleka, jedanko visoke. Druge, dividuntur legionibus munia, et quies proeliorum
unutrasnje zidine, opasavale su kraljevski dvor, a fuit, donec cuncta expugnandis urbibus reperta
ona s vidljivim kruništem bila je »Kula Antonija«, apud vete-res aut novis ingeniis (inventa)
koju je tako nazvao Herod u čast Marka Antonija. struerentur.
12. Hram u obliku tvrdave i njegovi zidovi
nadilazili su ostale pomnom izvedbom: sami
trijemovi; kojima je bio okružen hram, bijahu
izvrstan zaklon; izvor nepresušne vode, pod
zemljom izdubeni hodnici i bazeni i nakapnice za
čuvanje kišnice. Predvidjeli su utemeljitelji iz
suprot-
crebra bella: inde cuncta adversus quamvis longum nosti običaja česte ratove: stoga su sve pripremili
obsi-dium. Et a Pompeio expugnatis metus atque za ma kako dugu opsadu, a kad su bili nadvladani
usus plera-que monstravere. Atque per avaritiam od Pompeja, strah ih je i iskustvo mnogo čemu
Claudianorum temporum empto iure muniendi naučilo. 1 tako, zahva-Ijujući gramzljivosti
struxere muros in pace tamquam ad bellum, magna klaudijevskih vremena, kupiše pravo gradenja
conluvie et ceterarum urbium clade aucti; nam tvrđava, te podigoše zidove u miru kao da pred-
pervicacissimus quisque illuc perfugerat, eoque stoji rat, osnaženi velikim Ijudskim talogom i
seditiosius agebant. Tres duces, totidem exercitus: porazom ostalih gradova. Oni najdrzovitiji bili su
extrema et latissima moenium Simo, mediam naime prebjegli onamo, te su tu živjeli još
urbem loan-nes [quem et Bargioram vocabant], buntovnije. Tri vođe, isto toliko vojski; krajnje i
templum Eleazarus firmaverat. Multitudine et najšire zidine učvrstio je Simon, sredinu grada Ivan
armis loannes ac Simo, Eleaza-rus loco pollebat; (kojeg nazivahu Bargiorom), hram Eleazar.
sed proelia dolus incendia inter ipsos, et magna vis Mnoštvom i oružanom silom bijahu nadmoćni Ivan
frumenti ambusta. Mox loannes, missis per i Simon, položajem Eleazar. No, bitke, prijevara,
speciem sacrificandi qui Eleazarum manumque požari među samima njima - i velika je sila žita
eius obtruncarent, templo potitur. Ita in duas spaljena. Uskoro se Ivan, poslavši neke pod
factiones civitas discessit, donec propinquantibus izlikom prinošenja žrtve da posijeku Eleazara i
Romanis bellum externum concordiam pareret. njegovu četu, dokopa hrama. Tako se građanstvo
raziđe u dvije stranke, dok uz pribli-žavanje
13. Evenerant prodigia, quae neque hostiis neque Rimljana vanjski rat ne porodi slogu.
votis piare fas habet gens superstitioni obnoxia, 13. Pojavila su se kobna znamenja u kojima
religionibus adversa. Visae per caelum concurrere narod -podložan praznovjerju, protivan pobožnosti
acies, rutilantia arma et subito nubium igne - ne gleda svetu dužnost da ih okaje ni žrtvama ni
conlucere templum. Apertae repente delubri fores zavjetima. Viđene su vojske kako se sukobljavaju
et audita maior humana vox, exce-dere deos; simul na nebesima, krvavo oružje i hram kako se sjaji u
ingens motus excedentium. Quae pauci in metum iznenadnom ognju s oblaka. Otvoriše se nenadano
trahebant: pluribus persuasio inerat antiquis vrata hrama i ču se glas snažniji od Ijudskog: da
sacerdotum litteris contineri, eo ipso tempore fore izlaze bogovi. Istovremeno nasta veliko kre-tanje k
ut valesceret Oriens profectique ludaea rerum izlazu iz grada. Malo je njih u tome vidjelo kobni
potirentur. Quae ambages Vespasianum ac titum predznak; većina je bila uvjerena da u starim
praedixerat, sed volgus more humanae cupidinis svećeničkim spisima stoji kako će upravo u to
sibi tantam fatorum alti-tudinem interpretati ne vrijeme osiliti Istok, te će se oni koji su krenuli iz
199
Judeje domoći vrhovne vlasti. Ta je zagonetka bila prosperis feroces, Romanos pudor excitaverat. Nox
proročanstvo o Vespazijanu i Titu, no svjetina je, u apud barbaros cantu aut clamore, nostris per iram
uobičajenoj Ijudskoj žudnji, toliku nedo-kučivost et minas acta.
božanskih odluka protumačila sebi u korist i,
usprkos nesrećama, nije se dala obratiti k istini.
16. Postera luce Cerialis equite et auxiliariis
Sazna-dosmo da je mnoštva opsjednutih, svake
cohortibus frontem explet, in secunda acie legiones
dobi, muških i ženskih bez razlike, bilo šest stotina
locatae; dux sibi delectos retinuerat ad improvisa.
tisuća. Oružje su imali svi koji ga mogahu nositi, te
Civilis haud porrecto agmine, sed cuneis adstitit:
je spremnih na borbu bilo više negoli se očekivalo
Batavi Cugernique in dextro, laeva ac propiora
s obzirom na broj. Jednaka tvrdokornost u muževa
flumini Transrhenani tenuere. Exhor-tatio ducum
i žena i, budu li prisiljeni na pre-seljenje, veći strah
non more contionis apud universos, sed ut quosque
od života negoli od smrti. Protiv takva grada i
suorum advehebantur. Cerialis veterem Romani
naroda, budući da položaj nije omogućavao navale
nominis gloriam, antiquas recentesque victorias; ut
i ratnih iznenađenja, Cezar Tit odluči ratovati
perfi-
nasipima i zaštitnim krovovima: podijeljene su
dužnosti između legija i nastupi zatišje dok se ne
prirede sva sredstva za osvajanje gradova otkrivena
od starih ili dosjetljivošću suvremenika.
14. At Civilis post malam in Treveris pugnam 14. Civil je, međutim, poslije nesretne bitke u
reparato per Germaniam exercitu apud vetera trever-skom kraju popunio vojsku po Germaniji i
castra consedit, tutus loco, et ut memoria utaborio se kod Starog tabora, zaštićen položajem i
prosperarum illic rerum auge-scerent barbarorum s namjerom da uspomenom na tamosnje uspjesne
animi. Secutus est eodem Cerialis, duplicatis copiis pothvate ohrabri bar-bare. Onamo ga je pratio i
adventu secundae et sextae et quartae decimae Cerijal - udvostručenih snaga po dolasku druge,
legionum; cohortesque et alae iam pridem acci-tae šeste i četrnaeste legije - a kohorte i ale, pozvane
post victoriam properaverant. Neuter ducum cunc- već od ranije, požurile su nakon pobjede. Ni jedan
tator, sed arcebat latitudo camporum suopte ni drugi vojskovođa ne bijahu oklijevali, no odva-
ingenio umentium; addiderat Civilis obliquam in jala su ih široka polja koja po prirodi svojoj bijahu-
Rhenum molem, cuius obiectu revolutus amnis vlažna. Civil je bio podigao nasip položen u Rajnu
adiacentibus superfundere-tur. Ea loci forma, da bi njime zagatio rijeku i tako preplavio okoliš.
incertis vadis subdola et nobis adversa: Takva je bila priroda nrjesta, varljiva zbog
quippe miles Romanus armis gravis et nandi nepouzdanih plićaka i za nas nepovoljna. Ta rimski
pavidus, Germanos fluminibus suetos levitas je vojnik težak od oružja i plaši se plivanja;
armorum et proceritas corporum attollit. Germane, navikle na rijeke, lakoća oružja i vit-kost
tijela drži na vodi.
15. Igitur lacessentibus Batavis ferocissimo 15. Na izazove, dakle, Batavaca oni najratoborniji
cuique nostrorum coeptum certamen; deinde orta od naših započeše bitku. Zatim nastade silna
trepidatio, cum praealtis paludibus arma equi uzrujanost, jer su u predubokim močvarama stali
haurirentur. Germani notis vadis persultabant, tonuti oruž^e i konji. Germani su gazili preko
omissa plerumque fronte latera ac terga poznatih im plićaka, ponajviše se klonili čela,
circumvenientes. Neque ut in pedestri acie commi- opkoljavajući bokove i leđa. 1 borba se nije vodila
nus certabatur, sed tamquam navali pugna vagi izbliza kao u pješačkoj bojnoj vrsti, nego su kao u
inter undas aut, si quid stabile occurrebat, totis illuc morskoj bici, rastrkani po vodi ili nastojeći svom
corporibus nitentes, volnerati cum integris, periti snagom doprijeti onamo gdje bi se našlo čvrsta tla,
nandi cum ignaris in mutuam perniciem izranjeni s nepovrijeđenima, vješti plivanju s
implicabantur. Minor tamen quam pro tumultu neplivačima upadali-u naizmjeničnu propast.
caedes, quia non ausi egredi paludem Ger-mani in Pokolj bijaše ipak manji nego što se očekivalo s
castra rediere. Eius proelii eventus utrumque obzirom na bučan metež, jer se Germani, ne
ducem diversis animi motibus ad maturandum usudivši se izaći iz močvare, povratiše u tabor.
summae rei discrimen erexit: Civilis instare Ishod tog sukoba jednog je i drugog vojskovođu iz
fortunae, Cerialis abolere ignominiam; Germani različitih pobuda obodrio da pospješe odlucnu
200
bitku. Civil je kušao ići za srećom, Cerijal sprati incipitur, neque nostro milite palu-dem ingrediente
Ijagu; Germani bijahu obi-jesni zbog uspjeha, et Germanis, ut elicerent, lacessentibus.
Rimljane je poticao sram. Noć je kod barbara
protekla u pjesmi ili vici, našima u bijesu i pri-
jetnjama. 18. Absumptis quae iaciuntur et ardescente
16. Drugog dana Cerijal pojača celo pugna pro-cursum ab hoste infestius: imensis
konjaništvom i pomoćnim kohortama; u drugu corporibus et prae-longis hastis fluitantem
bojnu vrstu smještene su legije. Vojskovođa zadrži labantemque militem eminus fodiebant; simul e
sebi odabrane vojnike za moguća iznenađenja. mole, quam eductam in Rhenum ret-tulimus,
Civil se ne postavi u razvucenoj vrsti nego u Bructerorum cuneus transnatavit. Turbata ibi res, et
klinovima. Batavci i Kugernjani na desnoj strani; pellebatur sociarum cohortium acies, cum legiones
lijevu, bližu rijeci, držali su Prekorajnci. Vojsko- pugnam excipiunt suppressaque hostium ferocia
vođe nisu sokolili svoje Ijude obraćajući se svima, proelium aequatur. Inter quae perfuga Batavus adiit
kao u vojničkoj skupštini, nego kako bi kojeni od Cerialem,
svojih doja-hali. Cerijal je spominjao drevnu slavu
rimskog imena, stare i nedavne pobjede; kako im je
potrebnija osveta
terga hostium promittens, si extremo paludis eques prebjeg Batavac dođe do Cerijala jamčeći mu
mitte-retur: solidum illa et Cugernos, quibus obilaženje neprijatelja, ako na rub močvare pošalje
custodia obvenis-set, parunT intentos. Duae alae konjaništvo:
cum perfuga missae incauto hosti circumfunduntur. »Tamo je čvrsto tlo, a Kugnernjani, kojima je
Quod ubi clamore cogni-tum, legiones a fronte dopala stražarska služba, nisu baš na oprezu.«
incubuere, pulsique Germani Rhenum fuga Dvije ale poslane s prebjegom opkole neoprezna
petebant. Debellatum eo die foret, si Romana neprijatelja. Čim se to osjetilo po vici, navališe
classis sequi maturasset; ne eques quidem insti-tit, legije s čela, te potisnuti Ger-mani stadoše bježati k
repente fusis imbribus et propinqua nocte. Rajni. Svršio bi se toga dana rat da je rimska flota
požurila doći. Ni konjanici se ne dadoše na
19. Postera die quartadecima legio in superiorem gonjenje, jer se iznenada izlio dažd, a i noć ]e bila
pro-vinciam Gallo Annio missa; Cerialis exercitum blizu.
decuma ex Hispania legio supplevit: Civili 19. Slijedećeg je dana četrnaesta legija poslana
Chaucorum auxilia venere. Non tamen ausus Galu Aniju u gornju provinciju. Cerijalovu je
oppidum Batavorum armis tueri, raptis quae ferri vojsku dopunila deseta legija iz Hispanije. Civilu
poterant, ceteris iniecto igni, in insulam conces-sit, dodoše pomoćne čete Haučana; ne usudi se ipak
gnarus deesse naves efficiendo ponti neque grad Batavaca štititi oružjem, već pograbi ono što
exercitum Romanum aliter transmissurum. Quin et se moglo nositi, a ostalo zapali, te se povuče na
diruit molem a Druso Germanico factam otok, znajući da nedostaju brodovi za izvedbu
Rhenumque prono alveo in Galliam ruentem, mosta i da rimska vojska drugačije neće prijeći: ta
disiectis quae morabantur, effudit. Sic velut abacto razorio je nasip, koji je podigao Druz Germanik i,
amne tenuis alveus insulam inter Germanos-que srušivši ono što ju je zaustavljalo, učinio da se
conti nentium terrarum speciem fecerat. Transiere Rajna, koja nagnutim koritom hita prema Galiji,
Rhenum Tutor quoque et Classicus et centum široko razlije. Kad je rijeka tako bila gotovo
tredecim Trevirorum senatores, in quis fuit uklonjena, uski je rukavac između otoka i Germana
Alpinius Montanus, quem a Primo Antonio missum pružao izgled čvrste zemlje. Rajnu su presli Tutor i
in Gallias superius memo-ravimus. Comitabatur Klasik i stotinu trideset treverskih senatora, među
eum frater D. Alpinius; simul ceteri miseratione ac kojima je bio Alpinije Montan; njega je Prim
donis auxi[ia concibant inter gentes periculorum Antonije poslao u Galije, kako smo gore
avidas. spomenuli. Pratio ga je brat Decim Alpinije.
Istovremeno su ostali žalostivim obraćanjem i
20. Tantumque belli superfuit, ut praesidia darovima skupljali pomoćne čete među
cohortiiim alarum legionum uno die Civilis pustolovnim plemenima.
quadripertito invaserit, decumam legionem 20. Toliko je još preostalo od rata da je Civil u
Arenaci, secundam Batavoduri, et Grinnes jednom danu napao predstraže kohorata, ala i legija
s četiriju strana, desetu legiju u Arenaku i drugu u
202
Batavoduru, te Grine i Vadu, tabore kohorata i ala, circum brachia torta veste et strictis mucronibus.
podijelivši vojsku tako da su on i Veraks, sin Dux semisomnus ac prope intectus errore hostium
njegove sestre, te Klasik i Tutor, vodili svaki svoju servatur; namque praetoriam navem vexillo
četu, ne pouzdavajući se da će svugdje uspjeti nego insignem, illic ducem rati, abripiunt. Cerialis alibi
vjerujući da će im, ako mnogo toga smjelo noctem egerat, ut plerique credidere, ob stuprum
poduzmu, na nekoj strani sreća pomoći; uz to da Clau-diae Sacratae mulieris Ubiae. Vigiles
mogu i Cerijala, koji je nedovoljno oprezan i koji flagitium suum ducis dedecore excusabant,
zbog mnostva glasnika leti čas ovamo čas onamo, tamquam iussi silere, ne quietem eius turbarent; ita
uhvatiti na putu. Oni kojima je dopao tabor vojnika intermisso signo et vocibus se quoque in somnum
desete legije, smatrajući da je teško napasti legiju, lapsos. Multa luce revecti hostes captivis navi-
gonili su izašle voj-nike i one zaokupljene sječom
drvene građe, ubivši pri tom taborskog prefekta i
petoricu primpila, te nekolicinu vojnika. Ostali su
se zaštitili utvrdama. U međuvremenu
203
malo njih u vojničkoj odjeći, većina s oko ruku Romanum merito mutare: caesos Treviros, receptos
omota-nom haljinom i s isukanim mačevima. Ubios, ereptam Batavis patriam; neque aliud
Vojskovođa se, polusnen i gotovo nepovrijeđen, Civilis ami-citia partum quam volnera fugas luctus.
spasio zahvaljujući zabludi neprijatelja: jer, Exulem eum et extorrem recipientibus oneri, et
vojvodski su brod, obilježen zastavom, odvukli, satis peccavisse, quod totiens Rhenum
misleći da je na njemu vojskovođa. Cerijal je transcenderint. Si quid ultra moliantur, inde
drugdje bio proveo noć, kako je većina vjero-vala, (in)iuriam et culpam, hinc ultionem et deos fore.
zbog bluda s Klaudijom Sakratom, ženom
Ubijkom. Stražari su opravdavali svoj nemar
sramotnim činom voj-skovođe, jer im je tobože
bilo naređeno da šute kako ne bi remetili njegov
počinak. Tako je prekinuto davanje znakova i
povici, te su i oni pali u san. Za poodmakla
204
da ratnu sreću, nenaklonjenu im u toli-kim 26. Non fefellit Civilem ea inclinatio et praevenire
porazima, preokrenu prikladnom zaslugom spram sta-tuit, super taedium malorum etiam spe vitae,
rimskoga naroda: »Posjiečeni su Treverci, quae ple-rumque rnagnos animos infringit. Petito
pridobiveni Ubijci, domovina spašena od Batavaca, conloquio scindi-tur Nabaliae fluminis pons, in
i ništa se iz pri-jateljstva s Civilom nije rodilo doli cuius abrupta progressi duces, et Civilis ita coepit:
rane, progoni i žalost. Prognanik je on i nesretnik i 'Si apud Vitellii legatum defen-derer, neque facto
na teret onima koji ga pri-maju, a i dosta su griješili meo venia neque dictis fides debeba-tur: cuncta
što su toliko puta prelazili Rajnu. Ako i dalje što inter nos inimica; hostilia ab illo coepta, a me aucta
spremaju, odande ih čeka nepravda i grijeh, odavde erant. Erga Vespasianum vetus mihi observantia, et
osveta i srdžba božja.« cum privatus esset, amici vocabamur. Hoc Primo
Antonio notum, cuius epistulis ad bellum actus
sum, ne Germani-cae legiones et Gallica iuventus
Alpes transcenderent. Quae Antonius epistulis,
Hordeonius Flaccus praesens monebat: arma in
Germania movi, quae Mucianus in Syria, Aponius
in Moesia, Flavianus in Pan(no)nia***
25. Miscebantur minis promissa; et concussa
Trans-rhenanorum fide inter Batavos quoque
sermones orti: non prorogandam ultra ruinam, nec
posse ab una natione totius orbis servitium depelli.
Quid profectum caede et incendiis legionum, nisi
ut plures validioresque ac-cirentur? Si Vespasiano
bellum navaverint, Vespasianum rerum potiri: sin
populum Romanum armis vocent, quo-tam partem
generis humani Batavos esse? Respicerent Raetos
Noricosque et ceterorum onera sociorum: sibi non
tributa, sed virtutem et viros indici. Proximum id
libertati;
et si dominorum electio sit, honestius principes
Roma-norum quam Germanorum feminas tolerari.
Haec volgus, proceres atrociora: Civilis rabie semet
in arma trusos; 25. Prijetnjama su priduživana obećanja. A budući
illum domesticis malis excidium gentis opposuisse. da je vjernost prekorajnskih plemana bila
Tunc infensos Batavis deos, cum obsiderentur uzdrmana, i medu Batavcima se pojaviše
legiones, interfi-cerentur legati, bellum uni razgovori: »Ne treba dalje umno-žavati propasti i
necessarium, ferale ipsis sume-retur. Ventum ad ne može jedan narod ukloniti robovanje čitava
extrema, ni resipiscere incipiant et noxii capitis svijeta; što se postiglo pokoljem i paljenjem legija
poena paenitentiam fateantur. negoli da se pozovu još mnogobrojnije i moćnije?
Da pomognu Vespazijanu u ratu, Vespazijan bi se
domogao vlasti: da oružjem izazovu rimski narod,
koji li su dio Ijudskog roda Batavci? Neka se
obazru na Rećane i Nori-čane i terete ostalih
saveznika: od njih se ne traže porezi, već hrabrost i
muževi, a to je vrlo blizu slobodi. 1 kad bi mogli
birati gospodare, časnije je podnositi rimske vla-
dare negoli germanske žene.« To reče svjetina,
plemstvo još oštrije: »Civilovim su bezumljem
prisiljeni na borbu;
on je zbog domaćih nevolja narod izložio propasti.
Onda su bogovi postali Ijuti na Batavce kada su
stali opsjedati legije, ubijati poslanike, prihvaćati
se rata, jednomu potrebna, njima pogubna. Sve je
propalo ako se ne počnu osvješćivati i ako kaznom
krivca ne posvjedoče kajanje.«
205
26. Ne ostade Civilu nepoznat taj preokret, te mu usmeno. Poveo sam rat u Germaniji, koji je
on odluči doskočiti, i zbog zasićenosti nevoljama i Mucijan u Siriji, Aponije u Meziji, Flavijan u
iz nade u život, koja ponajviše slama junačka srca. Panoniji...«
Na molbu za razgovorom srušen je most preko
rijeke Nabalije; na nje-gove strme rubove stupiše
vojskovođe, te Civil započe ovako: »Da se
opravdavam pred Vitelijevim poslanikom niti bi se
momu postupku dugovalo oproštenje niti mojim
riječima povjerenje. Među nama je vladalo potpuno
ne-slaganje; s neprijateljstvima je započeo on, ja
sam ih umnožio. Prema Vespazijanu gajim staro
poštovanje, i kad je bio privatna osoba nazivasmo
se prijateljima. To je poznato Primu Antoniju, čije
me pismo potaklo na rat da germanske legije i
galska momčad ne bi prešle Alpe. Na to me je
Antonije nagovarao pismom, Hordeonije Flak
FONTES LECTIONUM NOTAE
SIGLORUM CONSPECTUS
206
L cod. Leidensis B PL. 16 B. s. XV
L in marg. corrector aliquis in margine codicis add.. qui etiam in textu, ut ex editione elucet,
plurima punctis s. vers. impressis correxit aut singulas litteras s. lini adiecit
L (Rhen.) Leidensis congruit cum coniecturis ex. gr. Rhe-nan. (item aliorum virorum doctorum)
al. reliqui codices recentipres unus vel altera ut ple-rumque plures. Ouorum lectiones
maioris cuius-dam pretii eis tantum haud ita multis locis adnotavimus, quibus tam a
Mediceo quam a Leidensi differum, et praeterea Hist. 1 69—75.2; 1 86,2—11 2,2, ubi
Mediceus preiit
KOMENTAR KNJIGA 1
1.
drugi konzulat Servije Sulpicije Galba prvi je put bio konzul
33. n.e. (A. VI, 15; Suet. G.6).
s Titom Vinijem 0 njemu v. bilj. uz c. 6.
osam stotina i dvadeset godina Okruglo, pedantniji bi izračunali 821. godinu.
poslije osnutka grada Aluzija na naslov Livijeva povijesnog djela Ab urbe condita.
mnogi su pisci Najznatniji analisti Livije, Salustije i Cezar.
kod Akcija Rta u Akarnaniji, gdje je 31. pr.n.e. Oktavijan pobijedio brodovlje Antonija i Kleopatre.
plemeniti se oni duhovi povukoše Ljudi su se iz straha ili iz laskavosti prema caru bojali pisati istinu.
koji je postao stran Rimljanima je bio potpuno stran monarhistički oblik državnoga uređenja.
nije bilo stalo do buducnosti Tako da je potomstvo ostalo bez
povijesnih dokumenata iz tog vremena.
Ne mogu poreći... Tacit ne bježi od istine i priznaje da se bavio javnim poslovima u vrijeme ovih careva.
Ako mi dotekne života Kako se vidi, Tacit je namjeravao pod starost opisati vladu Nerve i Trajana, što nije
ostvario. Hislo-rije su objelodanjene prema ovomu svakako nakon Nervine smrti (umro 27. siječnja 98. n.e.),
vjerojatno poslije 107. n.e. 2.
Četiri cara smaknuta mačem Galba 15. siječnja, Oton 16. travnja, Vitelije 20. prosinca 69. n.e., te Domicijan
18. rujna 96. n.e.
tri građanska rata Otonov s Vitelijem, Vitelijev protiv Vespazi-jana i Domicijanov protiv ustanika pod
vodstvom namjesnika Lucija Antonija Saturnina u Gornjoj Germaniji (88. n.e.).
i jednih i drugih istovremeno Tako se upad sannatskog plemena Roksolana poklopio s izbijanjem rata
između Otona i Vitelija, rat protiv Judejaca i opsadu Jeruzalema vodio je Tit u isto vri-jeme kad je izbio i
sukob između Vitelija i Havijevske stranke, te ustanak Civila i njegovih Batavaca.
uznemiren Illrik Misli se na pristupanje ilirskih legija flavijev-skoj stranci. Pod Ilirikom Tacit razumijeva
provinciju Dalma-ciju, Panoniju, a često i zapadni dio Mezije.
Galije nepouzdane Kod izbijanja Civilova ustanka Gali su se podijelili: Treverci i Lingonci dragovoljno su se
priključili usta-nicima, a Tungri i Nervljani s nešto oklijevanja, dok su Sek-vanci i Remljani ostali vjemi
Rimu.
smjesta napuštena Retorička hiperbola: Britanija naime nije napuštena. Za Domicijanove vladavine pod
energičnim je i promišljenim namjesnikom Agrikolom pripojenje Britanije gotovo dovršeno (78-85. n.e.), ali
je Domicijan nakon prvih neuspjeha u Panoniji opozvao uspješnog vojskovodu, čime su operacije u Britaniji
prekinute.
plemena Sarmata Misli se na upad Roksolana u Meziju (v. I, 79) i Domicijanov pohod protiv jednog
sarmatskog plemena 92. n.e. (Suet. Dom. 6).
207
i Sveba Susjedi Sarmata. Druz Cezar je 18. n.e. jedno1 njihovo pleme naselio s one strane Dunava između
rijeka Mara i Kusa. Zajednički ustanak ovih Sveba i sarmatskih Jaziga izmedu Dunava i Tise protiv
Domicijana spominje Dion Kasije (LXVII, 5).
Dacanin Svetonije (Dom. 6) priča o dvama teškim porazima koje su oni nanijeli Rimljanima (86. i 88. n.e.).
Isp. Agr. 41 tot exercitus in Moesia Daciaque amissi (»tolike vojske iz gu-bljene u Meziji i Daciji«).
varkom lažnoga Nerona 0 toj prijevari govori Svetonije Ner. 57.; drugog lažnog Nerona spominje Tacit H.
11,8.
Progutana ili zatrpana ... obala Kampanije Za provale Vezuva u prvoj godini vladavine cara Tita (24.
kolovoza 79. n.e.).
grad opustošen požarima Između ostalih i velikim požarom u drugoj godini vladavine cara Tita 80. n.e. (Dio
LXVI, 24).
Kapitolij spaljen rukama građana Prilikom napada vitelijevaca u prosincu 69. n.e. na flavijevce koji su pod
vodstvom Vespazijanova brata, gradskoga prefekta Flavija Sabina, zaposjeli Kapitolij.
oskvrnjeni sveti obredi Aluzija na Vestalke koje su prekršile zavjet čistoće (v. Plin. ep. IV, 11, 6; Suet. Dom.
8; Dio LXVII, 3; Iw. IV, 9).
nečuvena preljubništva Možda aluzija na Domicijanov preljub s Julijom, kćeri svoga brata Tita (Suet. Dom.
22; Plin. ep. IV, 11, 6; luv. II, 29).
školjevi okaljani prolivenom krvlju Za prognanike, koji su često po carevoj zapovijedi bili tamo i ubijani,
određivali se se manji stjenoviti otoci Egejskoga mora kao: Serif, Gijar, Amorg, Donusa ili goli grebeni
Planazije između Korzike i Etrurije, Pandatrija zapdno od Kume, Cercina pred Malom Sirtom i sl.
počasti i skrivane i pokazivane Tako je (prema Dionu Kasiju LXVII, 13) Hereniju Senecionu, koji je napisao
pohvalu u čast Helvidija Priska, Domicijan zamjerio da nakon kvesture teži za višom počasnom službom.
kao plijena Kao u pravom ratu prokazivači (delatores) su preotimali visoke državne službe i svećeničke
položaje od žrtava svojih nedjela.
upraviteljstava U izvorn. procurationes, službe koje su obavljali procuratores. Ovdje se misli na
procuratores Caesaris, carske dvorske službenike, zastupnike cara u financijskim poslovima. Otkako je država
podijeljena u carske i senatorske provincije (27. pr.n.e.), vrhovnu vojnu vlast kao i civilnu upravu u car-skim
provincijama] vrsili su u ime cara namjesnici imenovani na neodređeno vrijeme (legati Augusti ili Caesaris
pro praetore), dok su senatorskim provinci]ama, ukoliko su bile u nadležnosti senata, upravljali proconsules
kao namjesnici koje je posta-vljao senat, i to ždrijebom i na jednu godinu. Cijela je finan-cijska uprava sada u
prvom redu stajala pod procurator Caesa-ris, koji je često bio još i pod tajnom kontrolom legatus Caesa-ris.
U senatskim provincijania upravljao je procurator rasho-dima i dohocima carske blagajne (fiscus) koja je bila
odvojena od državne blagajne (aerarium), dok su o prihodima i rasho-dima državne blagajne brinuli kvestori
dodijeljeni prokonzu-lima kao financijski službenici države. Inače su već pod prvim carevima u manjini
provincijama postavljani prokuratori kao namjesnici s pravom jurisdikcije i unutrašnje uprave, primje-rice
Poncije Pilat u Judeji (A. XV, 44), Petronije u Noriku (H. I, 70), Albin u Mauretaniji (II, 58). Nosili su titulu
procurator et praeses ili procurator pro legato ili procurator cum iure gla-dii. Za prokuratore postavljani su
većinom Ijudi iz viteškom staleža, ali i liberti Caesaris koji su se na taj način izdigli u viteški stalež (ordo
equester).
upropastiše prijatelji Dolabelu njegov prisni prijatelj Plancije Var (II, 63), Bareju Sorana njegov prijatelj i
učitelj Publije Celer IV, 10).
3. išle za muževima u progonstvo žene Tako je primjerice Panija,unuka hrabroga Arije, dvaput pratila muža
Helvidija Priska u progonstvo, pod Neronom 66. n.e. i pod Vespazijanom.
postojani zetovi Kao Helvidije Prisko, Trazejin zet (IV, 5).
vjernost robova Isp. primjer u IV, 50.
dostojni proslavljenih smrti pradjedova Tacit misli na slavne smrti Ijudi staroga doba kao Sokrata, Fokiona,
Demostena, Katona Utičkoga.
otaca Senatora.
u gradskoga vojnika Pod gradskim vojnikom podrazumijevaj'u se ovdje, kao i u c. 5, pretorijske trupe u
gradu sastavljene od 9 cohortes praetoriae i 3 cohorles urbanae (o kojima v. bilj. uzc. 20).
208
vladarom može postati u drugdje Galbu je carem izvikala šesta legija (VI Victrix) u Tarakonskoj Hispaniji
(Hispania Tarraconensis) početkom travnja 68. n.e.
nenazočna Galba se još uvijek nalazio na maršu iz Hispanije u Rim.
prvaci vitezova Vitezovi senatorskog dostojanstva kojima je imutak, od vremena Augusta procijenjen na 1
milijun sester-cija, omogućavao da se po ćasti izjednače sa senatorima; nosili su kao i senatori široki purpurni
porub na tunici (latus clavus).
povezana s moćnim obiteljima Ustanovom klijentele.
cirk i kazalište U kojima je nastupao i Neron kao pjevač, glu-mac, natjecatelj u utrkama zaprega.
varkom i na vanjski poticaj Pretorijski prefekt (zapovjednik carske tjelesne straže osnovane od Augusta)
Nimfidije Sabin nakon Galbine pobune zavarao je pretorijance da Neron misli na bijeg u Egipat, te ih
obećanjem tobožnje nagrade (dona-tivum) pridobio na vjernost Galbi. Oslanjajući se na svoj moćan utjecaj za
prijašnjih vladara, sadašnji svemoćan položaj u Rimu, kao i na privrženost pretorijanaca, a hoteći iskoristiti
spor i dugotrajan marš Galbin prema Rimu, smislio je kako da se sam popne na carsko prijestolje. Približio se
svom cilju svrgnuvši Tigelina s kojim je dijelio zapovjednistvo nad car-skom gardom. Kad se medutim preko
svojih agenata u glav-nom stanu Galbinom uvjerio da je za pretorijskog prefekta imenovan Kornelije Lakon, a
da je on pored miljenika Gal-bina Tita Vinija zadobio na novom carskom dvoru tek podre-đen položaj, dao se
na posao: pretorijanci su se u pola noći morali okupiti na vijećanje u kasamskom dvorištu i tu ga po-zdraviti
kao ratnog zapovjednika. Ali jednom tribunu iz Gal-bine stranke pošlo je za rukom uvjeriti svoju kohortu u
nečas-nost izdaje čovjeka kojega su sami priznali vladarom, te preko svojih Ijudi pridobiti i većinu ostalih
pretorijanaca da zadrže prisegu Galbi. Kad se je nato Nimfidije u dogovorenu uru, s govorom koji mu je
pripremio designirani konzul Cingonije Varon, u svečanom odijelu pojavio pred vratima kasarne, našao ju je
zatvorenom. Usprkos nepovoljnu odgovoru koji je na svoje pitanje dobio od straže, zahtijevao je da ga s
njego-vom pratnjom puste unutra, što je na kraju i uspio. Jedan od njegovih pratilaca štitom ga je nacas
obranio od koplja, no kad su pretorijanci na njega navalili mačevima, dao se u bijeg i uskoro pao pod njihovim
udarcima.
zahvalniji legijama koje su ga uzdigle na vlast VI Victrix, X Gemina i VII Galbiana, koju je osnovao Galba,
regrutiravši je iz hispanskih provincijalaca za rat protiv Nerona, kasnije naz-vana Gemina (v. c. 6. »legio
Hispana«).
starost Galba je bio u 70-oj godini života (v. c. 49).
Tit Vinije T. Vinius Rufinus ranije Galbin legat, bio je nakon njegova uspona na prijestolje, uz novoga
pretorijskog prefekta Kornelija Lakona (ranijeg assessora — prisjednika, pomoćnika pretorova), najutjecajniji
član carskoga vijeća; u to vrijeme konzul s Galbom (v. c. I). 0 njegovoj osobi v. c. 48.
Spor ... put Galbin Galba je krenuo iz Hispanije početkom srpnja, a u Rim pristigao tek u rujnu.
budućeg konziila Cingonija Varona V. c. 5. Njegova se smrt stavlja u kolovoz 68. n.e.; u posljednja četiri
mjeseca 68. tre-balo je da obnaša konzulat kao consul suffectus. 0 njemu v. još A. XIV, 45.
bivšeg konzula Petronija Turpilijana Obnašao je konzulat 61. n.e. do 1. ožujka, a potom je kao namjesnik
poslan u Britaniju da zamijeni Svetonija Paulina i suzbije ustanak Britanaca. Uspostavio je prijašnji poredak i
nije se upuštao u daljnje pothvate. Nakon polaganja dužnosti nagrađen je trijumfalnim počasnim znamenjima
(A. XIV, 29. 39. XV, 72; Agr. 16). Dugogodišnji pouzdanik Neronov. isp. c. 37. te A. XV, 72; PSiil. C 15.
nakon smaknuća tolikih tisuća nenaoružanih vojnika Pomorski vojnici, mornari (classici ili classiarii,
inipdiaL) težili su uvijek časnijoj i unosnijoj službi u kopnenoj vojsci. Neron je tisuće pomorskih vojnika
premjestio u Rim kao zaštitu svoga prije-stolja i iz elite ov'ih trupa osnovao legio 1 classica (v. niže »koju je iz
flote sastavio Neron«). Ostali su se također nadali una-pređenju. Galba je pri svom ulasku u Rim zadržao
pomorsku legiju u službi, ali je ostale pomorske trupe vratio u njihov pri-jašnji položaj. Razočarani mornari
revoltirano su se svojim zahtjevima suprotstavili caru na Mulvijskom mostu. Nesmiljeni ih vladar razbije
svojom vojskom i dade ih za kaznu desetko-vati (v. c. 37. »tolike tisuće«; Suet. G. 12). Preostale zadrži u
zatvoru (c. 87).
hispanska legija Nju je za borbu protiv Nerona osnovao Galba (VII Galbiana) od hispanskih provincijalaca. U
vrijeme Oto-nova ustanka nema ]'e u Rimu. Susrećemo je kasnije ponovo u Panoniji (v. c. 67. 86; II, 11),
209
kamo je vjerojatno upućena na vijest o previranju pod germanksim legijama da podrži vjerne vojnike i suzbije
buntovnike. Nakon toga sjedinjena je s Vespazijanovom legio 1 Germanica, te je primila nadimak Gemma.
koju je iz flote sastavio Neron Od novaka, najvećim dijelom iz Dalmacije, Panonije i Trakije; nazvana legio
classica (c. 31) ili prima classicorurn (II, 67) ili samo prima (II, 11. 23. 24) ili prima Adiutrix (II, 43. III, 44).
Ćini se da je nadimak Adiutrix dobila od Otona, jer se navodi tek u II, 43.
grad bijaše pun neuobičajene vojske Rimljani su unutar gradskih zidina dotad mogli vidjeti samo
pretorijance i cohortes urbanae (v. c. 4.7). Pod Galbom u gradu su se uz Neronovu pomorsku legiju našli i
hispanski provincij alci iz legio VII Galbiana.
Kaspijska vrata Ovaj klanac između Medije i Hirkanije vodio je na jugozapadnu obalu Kaspijskog jezera,
uzduž koje se moglo zaobići Armensko gorje i krenuti na Albance, smještene na jugoistočnim obroncima
Kavkaza.
da suzbije Vindeksove pokušaje Gaj Julijc Vindeks, propretor Lugdunske Galije, iz galske senatorske
obitelji, odlučio se početkora 68. n.e. suprotstaviti bezobzirnoj samovolji Nerono-voj, te se povezao s Galbom,
namjesnikom Tarakonske Hispa-nije i ponudio mu prijestolje. Kod Vezoncija (danas Besangon) naiđe na
vojsku koju je iz Gornje Germanije vodio Lucije Verginije Ruf. Vindeks i Ruf su se sporazumjeli, ali se vojske
i protiv njihove volje sukobe, te u strašnoj bici pade 20. 000 Gala. Vindeks se od žalosti sam ubije.
Pobjedničke legije potr-gaše slike Neronove sa svojih bojnih znakova i proglase Ver-ginija carem. 1 ilirske se
legije ponudise Verginiju. Ovaj je međutim ćekao vijesti iz Rima i jedva je uspio umiriti vojnike. 0 Verginiju
isp. A. XV, 23; H. I, 8.9.51.77 II, 49.51.68. III, 62.
Klodija Macera L. Clodius Macer legat legio III Augusta u Africi ( c. 11), otpao od Nerona, ali se nije
priključio Galbi (na njegovim novcima stoga nalazimo natpis: S. C. i pro prae-[torej Africae - na republikanski
način). Pošto je senat priznao Galbu, igrao je i dalje ulogu republikanca, te je svojoj legiji dao ime Liberatrix
(Osloboditeljka), a možda osnovao i drugu, pod svojim nadimkom. Sprečavao je dovoz žita iz Afrike ne bi li
gladi potakao rimski puk na ustanak (v. c. 73; Plut. G. 13; Suet. G. 11).
Fonteja Kapitona Konzular (konzul 67. n.e.) i namjesnik (lega-tus Augusti pro praetore) u Donjoj Germaniji.
0 bližim okol-nostima v. c. 58. III, 62.
Fabije Valens Legat tj. zapovjednik, vjerojatno, pete legije i pomoćnih četa koje su joj pripadale (v. IV, 18).
Bilo ih je Pisci carskoga doba, u pouzdano svjedočenje kojih vjeruje Tacit.
u iznenadnom preokretu Neočekivano su, naime, postali robovi carske kuće.
Hispanijom Tarakonskom, u kojoj su ostale legije VI Victrix i X Gemina.
Kluvjje Rnf Konzular i Neronov pratilac na njegovu umjetni-čkom putu po Grčkoj, 67. n.e. (Suet. Ner. 21).
Galba ga je u Ijeto 68. n.e. postavio za svoga nasljednika u Tarakonskoj Hispaniji. Nije se upustao u političke
spletke. Obrazovan i čovjek od pera. Njegove Historiae (Plin. ep. IX, 19,5), koje su vjerojatno započimale s
Gajem Cezarom a završavale s Vite-lijem, bile su zajedno s povijesnim djelima Plinija Starijeg glavni Tacitov
izvor za prikaz ovoga doba; Tacit ih citira medutim samo u A. XIII, 20. XIV, 2. Isp. o njemu c. 76. II, 58. 65.
III, 65. IV, 39.
pored sjećanja na Vindeksa Sljedbenici Vindeksa postali su gorIjivi pristaše Galbe.
obavezane skorašnjim poklonom rimskog građanskog prava Pod vlašću Klaudijevom, 48. n.e., dobile su
obitelji ili članovi gal-skog plemstva, koji su po državnom ugovoru ili po milosti carevoj imali civitas sine
suffragio, senatskim zaključkom suf-fragium, te su tako mogli biti birani i u senat (isp. A. XI, 23.25). Galba je
sada udijelio civitas cum suffragio svim građa-nima koji su bili pristali uz Vindeksa i njegovu stranku.
olakšicom u porezu Četvrtinu poreza oprostio je Galba općinama koje su se priključile Vindeksu i njegovoj
stranci (c. 51).
Galske općine u susjedstvu germanskih vojski Treverci i Lingonci.
srdite Jer nisu dobile nikakve nagrade.
nakon nedavne pobjede V. c. 6.
Verginije L. Verginius Rufus, konzular i namjesnik Gornje Ger-manije. Nakon Vindeksove smrti zadržao je
oprezan odnos prema Galbi, ali se suprotstavio svojim vojnicima koji su ga htjeli izvikati za cara, prepustajući
taj izbor senatu i rimskom narodu. Na to aludira i njegov grobni natpis koji je sam sasta-vio za života:
210
»Hic situs esl Rufus, pulso qui Vindice qiiondam Imperium adseruit non sibi, sed patriae. « (Ovdje je položen
Ruf, koji, pošto subzijen bi Vindeks, Za se ne prisvoji vlast, nego domaji je da.) Triput biran za konzula (63,
69. i 97. n.e.), umro za vrijeme trećega konzulata u 83. godini života. Tacit, koji ga je zami-jenio kao consul
suffectus, održao mu je nadgrobni govor.
okrivljuju Nigdje nema spomena o eventualnom procesu protiv njeg i čini se da je ovo samo fantazija
sumnjičave svjetine.
Vojska Gornje Germanije Sastojala se od legija: IV Macedonica, XXI Rapax i XXII Primigenia koje su imale
svoja sjedišta u Mogoncijaku (sada Mainz) i u Vindonisi (sada Windisch u kan-tonu Aargau). Četvrta legija (II
Augusta) premještena je za Klaudija u Britaniju (v. III, 22.44; A. XIV, 37).
legata Hordeonija Flaka Punim naslovom legatus consularis Augusti (ili Caesaris) pro praetore, Hordeonije
Flak bio je nasljednik Verginijev (c. 8). 0 njegovu značaju isp. c. 56. IV,19.
slaboće nogu Opisni izraz za grecizam podagra — ulozi, giht;kostobolja.
Legije Donje Germanije / Germanica u zimskom taboru u Boni (danas, Bonn), V Aladuae i XV Primigenia u
Veterima (Stari tabor) kod Xantena, XVI Gallica u Novezij'u (danas Neuss). Isp. IV, 25. 26. 35.
duže su vrijeme Od umorstva Kapitona do 1. prosinca iste godine (c. 52).
Aulo Vitelije 0 njegovoj prošlosti v. c. 52.
Vitelija cenzora Lucija Vitelija; o njemu v. c. 52.
U britanskoj vojsci Legije II Augusta, IX Hispana i XX Valeria.
besprekornije Ipak nije ostalo tako, v. c. 60.
u Iliriku U Panoniji legio XIII Gemina, kansije i VII Galbiana (c. 6); u Dalmaciji XI Claudia i XIV Gemina
Martia Victrix;u Meziji VII Claudia, VIII Augusta i III Gallica (c. 79).10,
Istok Ovdje se misli samo na Siriju i Judeju i vojske u njima.
četirima legijama III Gallica, IV Scythica, VI Ferrata i XII Fulminata; prva od ovih u to je vrijeme međutim
već premještena u Meziju ( c. 79).
Licinije Mucijan C. Licinius Mucianus, udaljivši se pred Klaudi-jem u Aziju, postao je pod Neronom
namjesnik Likije, potom od 67. n.e. namjesnik Sirije, koja je bila konzularna provin-cija. Prema Pliniju ( n.h.
XII, 9) triput konzul (prvi put prije 67, potom 70, napokon 72. n.e.). Umro prije 77. n.e. Njegova dvojbena
prirodoslovna i zemljopisna opažanja za dugotrajna boravka na istoku koristio je Plinije Stariji. 0 njegovu
značaju v. II, 5. 84. 111,8; o njegovoj ulozi u građanskom ratu v. 11,95.
naslutivši i bijes Klaudijev Zbog njegove veze s Mesalinom
izmakao U carsko doba eufemizam za internaciju nepoćudnih osoba.
Judejski je rat V. V,10.
Flavije Vespazijan T. Flavius Vespasianus kao drugi sin Flavija Sabina nosio je, po običaju ustaljenom u
carsko vrijeme, nadi-mak prema imenu svoje majke Vespazije; njegov stariji brat zadržao je očev nadimak
Sabin. 0 njegovoj osobi v. 11,1.
znamenjinia i proroštvima Isp. 11,78; Suet. Vesp. 5.
Egiptom i četama ... L' Egiptu su bile smještene legije XXII Deiotariana i /// Cyrenaica.
od bozanskog Augusta 0 ovoj posebnoj političkoj mjeri i iznim-nom položaju Egipta spram ostalih provincija
Carstva isp. III. 8; A. II, 59.
rimski vitezovi Na mjesto prijašnjih kraljeva stupili su prefekti koje je car birao iz redova rimskih vitezova i
koji su samo njemu bili odgovorni. Njihov položaj bio je viši od položaja ostalih prokuratora, već i po tome
što su zapovijedali dvjema tamo smještenim legijama. Po Augustovoj odluci njihovi su propisi imali vrijednost
odluke rimskog magistrata.
uz vladarsku kuću Egipat je pripadao imanju carske kuće (patri-monium Caesaris).
Tiberije Aleksandar Ili, kako sam sebe naziva u jednom ediktu (CIG 4957), Tiberije Julije Aleksandar -
potjecao je iz židovskog roda naseljena u Egiptu. nećak pisca Filona (Aleksandrij skog). Rođen u Egiptu,
napustio je zbog častoljubl]'a vjeru svo-jih otaca; 46-48. n.e. upravitelj (procurator) Judeje, 63. sre-ćemo ga
kao ratnog komesara za opskrbu vojske u Korbulo-novu štabu (A. XV, 28), 67. postaje prefekt Bgipta (H. 1,11.
11,74.79), 70. n.e. pretorijski prefekt kod Tita u Judeji. Nje-gova je obitelj uzdignuta u viteški stalež sa
senatorskim pra-vima (A. XV ,28).
211
i legije u njoj U tom trenutku samo jedna - legio III Augusta u današnjem Tunisu i istočnom dijelu Alžira, i to
u Tevestu, na granici provincije Afrike i Numidije.
iz nižega staleža Klodija Macera (c.7). Njegovu okrutnost prikazuje Plutarh (G. 6).
Dvije Mauretanije Obje pod jednim prokuratorom. Zapadna provincija zvala se Tinguana s glavnim gradom
Tingis (današnji Tanger), istočna Cezarijska s galvnim gradom Cezarejom (pri-jašnji Jol). Granicu između
provincija činila je rijeka Muluha, koja je nekoć dijelila Jugurtino (Numidija) i Bokhovo (Mau-retanija)
kraljevstvo. Isp. 11,58.
Recija Od Augustova vremena provincija pod upravom prokuratora.
Norik Između Recije i Panonije.
Trakija Od Klaudija provincija pod prokuratorom.
Neoružane provincije Bez stajaće vojske, kao: Aheja, Sicilija, Akvitanija, Belgika - većinom senatske
provincije.
12. tiiikon januarskih kalenda 69. n.e. Pošto je prikazao vanjske i unutrašnje prilike Carstva, od ovog
poglavlja započinje Tacit s prikazom kraja Galbine vlasti
prokuratora Prokuratora koji je vodio financije carske provincije pod upravom legatus Augusti pro praetore.
Galbina popustljivost Prema svojim prijateljima. Za ilustraciju isp. c. 49.
prstenjem Zlatni pečatni prsten uz anguslus clavus (uzak porub na tunici) bio je staleška oznaka vitezova. Za
kasnijeg carstva udjeljivao se i oslobođenicima (v. 11,57. IV,39).
Vinije ... za Marka Otona 0 Vinijevu odnosu prema Otonu isp. c. 37.39.42.44. Otonov otac Marko Salvije
Oton prvi je u svo-joj obitelji postao konzulom, i to consul suffectus, 33. n.e
povjerio na čuvanje Popeju Sabinu Odvratan detalj, koji donose Plutarh (G. 19) i Svetonije (0.3), Tacit
preskače.
pod izlikom namjesništva Radilo se u stvari o relegaciji, blažem obliku progonstva, iako se činilo da je Oton,
koji je prije toga obnašao samo kvesturu, ovim činom bio nagraden, jer su pro-vincijom Luzitanijom inače
upravlj'ali legati Augusti pro prae-tore. V Luzitaniji je Oton ostao kao namjesnik od 59. do 68. n.e.
14. kojim će pravcem ... Prema Galiji ili Germaniji, ili pak prema
Italiji i prijestolnici.
Marija Celza P. Marius Celsus bio je 63. n.e. legat petnaeste legije koja je tada iz Panonije premještena u
Siriju za pripo-moć Korbulonu ( A. XV,25). Kao consul designatus ostao je vjeran Galbi (c. 14.31.39.45.71).
Pod Otonom primio je sa Svetonijem Paulinom i Anijem Galom zapovjedništvo nad padskom vojskom (v. c.
87. 11,23); 105. n.e. drugi put konzul.
budućeg konzula Još se dakle tada nije održao ni prividan izbor consul suffectus u senatu ni proglašenje
njegovo u komicijama, čime je izbor dobivao formalno-pravnu valjanost. Tek nakon proglašenja i polaganja
zakletve nosio je budući konzul naslov consul designatus.
Ducenija Gemina A. Ducenius Geminus, konzular, pripadao je 62. n.e. tročlanoj komisiji kojoj je Neron
povjerio upravu nad državnim prihodirna iz senatskih provincija (A. XV,18); tada namjesnik u Dalmaciji
prema CIL 111,2883. gradskoga
prefekta Praefectus urbis - carski zamjenik u čijoj su nadležnosti bili poslovi održavanja reda i progon
krivičnih djela u Rimu.
Pizona Licinijana Punim imenom L. Calpurnius Piso Frugi Lici-nianus, sin Marka Licinija Krasa Frugija
(konzula 27. n.e.) i Skribonije, s materine strane unuke Seksta Pompeja Velikoga, bio je adoptivni sin Lucija
Kalpurnija Pizona Frugija. Njegov otac, sin Lucija Pozona Pontifika (konzul 15. pr.n.e., umro 32. n.e.), bio je,
kako se čini, adoptiran od Marka Licinija Krasa (konzula 14. pr. n.e.) i zadržao je svoj stari kognomen Frugi.
Rubelija Plauta Sin Gaja Rubelija Blanda i Julije, unuke Tibe-rijeve, smaknut na zapovijed Neronovu 62. n.e.
Isp. A. XIII,19. XIV, 22.57. 15.
po kurijatskom zakonu pred svećenicima Adopcija odraslih osoba koje vise nisu u očinskoj vlasti, nazvana
arrogatio, mogla je zadobiti valjanost samo onda ako je bila odobrena u kurijatskoj skupstini uz suglasnost
svećenika. Otkako su među-tim kurijatske komicije izgubile svoje politicko značenje funk-ciju ovih komicija
obavljali su liktori, njih tridesetorica, kao predstavnici nekadašnjih 30 kurija. Galba adoptira Pizona kao
pontifex maximus svečanim službenim očitovanjem — nuncupa-tio (c. 17).
212
Sulpicijeva i Lutacijeva roda Galbina obitelj pripada Sulpicijevu rodu. Njegova mati Mumija Ahajika bila je
s materine strane unuka Kvinta Lutacija Katula, vođe senatske stranke (umro 60. pr. n.e.), i praunuka Lucija
Mumija, osvajača Korinta (Suet. G. 3).
naši preci odlučivali oružjem Galbin otac pristajao je uz Cezara, dok je član obitelji Pizona Gnej Kalpurnije
Pizon bio revan sljedbenik Pompeja i senatske stranke.
Marcela M. Claudius Marcellus, sin Oktavije, sestre Augustove, i Gaja Klaudija Marcela; muž svoje sestrične
Julije, kćeri Augustove, umro 23. pr.n.e. u dobi od 20 godina, dvije godine nakon svoje ženidbe. Dvije godine
nakon toga udao je August devetnaestogodišnju udovicu za 42-godišnjega Marka Vipsanija Agripu, svoga
vjernog ratnog druga, pošto se ovaj rastao od Oktavijine kćeri Marcele (Mlađe). Iz ovoga braka potekli su,
osim ostale djece, Gaj Cezar i Lucije Cezar, koje je još prije Agripine smrti (12. pr.n.e.) ostarjeli vladar
prihvatio kao svoju djecu (17. pr.n.e.). Gaj je umro na putovanju u Masiliji (2. n.e.), Lucije od rane zadobivene
na vojnom pohodu u Arme-niji (4. n.e.).
pastorka Tiberija Nerona Nakon smrti Lucija Cezara August ga posinio, 13. n.e. postavio za suvladara
(collega imperii) i dao mu doživotnu tribunsku vlast (tribunicia potestas).
brata Krasa Skribonijana (v. c. 47.48. i bilj. uz IV,39).
jedne jedine obitelji Julijevske, u koju su Tiberije i njegov brat Druz sa sinovima Druzom Germanikom i
Klaudijem ušli adop-cijom. Na isti je način i Klaudije adoptirao svog pastorka Nerona Domicija i tako ga
primio u istu obitelj. Neron među-tim nije ostavio za sobom nasljednika prijestolja.
s jednom legijom VI Victria, koja je bila smještena u Tarakon-skoj Hispaniji i koja je prva Galbu izvikala
carem (v. V,16).
osuđena vladara Cara koji bi doživio damnatio memoriae. Dam-natio memoriae provodila se brisanjem
imena osuđene osobe iz dokumcnata ili sa spomenika, te ništavošću oporuke i drugih izjava posljednje volje.
rat Galba na riječima ublažava svoj čin.
promatrali Odnosi se na članove užeg careva vijeća, spomenute u c. 14.
smućenosti ili odnševljenja To bi se možda očekivalo, budući da on o adopciji dotad nije bio obaviješten.
u taboru Tj. u pretoriju. Tiberije je pretorijance, koji su dotad sačinjavali 3 kohorte i bili smješteni po
gradskim kućama, okupio oko sebe i sagradio im čvrstu kasarnu na sjeveroistoku grada između porta
Viminalis i porta Collina.
Ćetvrti dan prije januarskih ida 10. siječnja. Taj datum navode akti arvalske braće (CIL VI,l.p.497,24).
Ova pojava ... za ukidanje skupština Kolegiju augura (kasnije, po lex Aelia oko polovice 2.st. pr.n.e., i
magistratu paris potes-tatis i pučkim tribunima) pripadalo je pravo obavljati spectio (promatranje neba -
servare ili observare de caelo). Za doki-danje (dirimere) izbornih ili zakonodavnih skupština mogla je
poslužiti i ovakva okolnost: grmljavina, sijevanje i sl. Augurov se prigovor (alio die, obnuntiatio) morao
poštovati.
po primjeru ... Pri izboru odnosno adopciji nasljendika poziva se Galba na prethodne slučajeve: .na Augustov
izbor nasljed-nika, kao i na stari obićaj pri novačenju vojnika kod kojega je svaki unovačeni sam odabirao
svog druga, a ovaj opet svog, dok se broj ne bi popunio (isp. Liv. X,38,3).
zaključiše Još prije Pizonove adopcije.
on se usprotivi toj namjeri Zbog lijenosti ili straha od potrebe za odlučnim djelovanjem. Što se kasnije
dogodilo s poslanstvom,vidi se iz c. 74.
briga ticala Koliko je loše stajala carska blagajna, dokazuju i brojni novci iz kratkog perioda Galbine
vladavine, koje je on dao kovati još u Hispaniji: 370 tipova novca za Galbe prema 337 tipova za Nerona.
I dok su pretresali Galba i njegovi savjetodavci.
tridesetorica Prema Svetoniju bijahu pedesetorica (G. 15).
koplje i preprodavač U izvorniku hasta et sector. Sectio se zvala dražba imanja proglašena državnim dobrom
(Gaius instit. IV,146. »sectores vocantur, qui publica bona mercanturv). Koplje: kod dražba, na kojima se
isprva prodavao ratni plijen, udarilo se u zemlju koplje da bi se vidjelo i znalo gdje se dražba obavlja.
gradskih kohorata Pored pretorijanaca, u Rimu su se nalazile i tri kohorte gradskih vojnika pod
zapovjedništvom gradskog načelnika (praefectus urbi - isp. 111,64).
Emilije Pacenzis 0 njemu v. 1,87. 11,12. 111,73.
213
gradskih strazara Oni su bili okupljeni u 7 kohorata i brinuli se za sigurnost u gtadu, te sprečavanje i gašenje
požara. Popunja-vane su redovito oslobođenicima. Njihov zapovjednik praefec-tus vigilum bio je podređen
gradskom načelniku.
Julije Fronton 0 njemu i njegovu bratu v. 11,26
rastrošan život ... oskudica Isp. što o velićini njegovih dugova govore Svetonije ( 0.5) i Plutarh (G.21).
Otona može dati ubiti 0 sebi ovdje Oton govori u trećem licu.
preljubništva, brakolomstva Točnije - promjene brakova; Kali-gula je primjerice imao četiri, Klaudije čak
šest žena.
zvjezdoznanci u izvorniku mathematici, zvani i Chaldaei, astro-lozi i tumači snova (isp. Gell. n. A. 1,9.
»vulgus, quos gentilicio vocabulo Chaldaeos dicere oportet, mathematicos dicit«).
usprkos zabranama uvijek zadržavati Mnogo su puta astrolozi
senatskim zaključcima ili carskim ediktima bili protjerivani iz Italije: tako pod Augustom 33. pr. n.e. ( Dio
XLIX,43), pod Tiberijem 16.n.e. ( Tac. A. 11,32), pod Klaudijem 52. n.e. (Tac. A. XII,52), pod Vitelijem ( Tac.
H. 11,62), ali su se kod svake promjene prilike ili smjene na prijestolju uvijek iznova pojavljivali.
Ptolemej Kod Svetonija ( 0. 4.6) Seleuk, sigumo zamjenom s Vespazijanovim astrologom tog imena (v.
11,78).
u Hispaniji Netočno; u Luzitaniji. Oton je prema c. 13. i 15. premješten u Luzitaniju (isp. i A. XIII,46; Suet.
0.3).
23. navikli Na Neronovu umjetnićkom putu po Grčkoj pretorijanci su činili stalnu pratnju okrunjenoga
virtuoza (isp. Suet. Ner. 20.22; Dio LXIII,8).
ahejske gradove Achaia bijaše službeno ime za provinciju Grčku.
Tigelinovih Punim imenom C. Ofonius Tigellinus, jedan od Iju-bimaca i pouzdanih savjetodavaca Neronovih,
praefectus pra-etorio pod njim 62-65. n.e. ( A. XIV,51. XV,72), uništio je prokazivanjima i spletkama mnoge
Ijude od visoka položaja, kao: Plauta i Sulu (XIV,57), bio je djelatno sredstvo i pri Oktavijinu prestupku
(XIV,60). Nakon suzbijanja Pizonove urote obasut je počastima i zadržao se u Neronovoj milosti sve do
njegove smrti. Kratku karakteristiku o njemu vidi u c.72.
pod izlikom čašćenja To su tzv. sportulae, isprva košarice u kojima su klijenti od patrona kući odnosili
darovano jelo; kas-nije su umjesto jela dobivali dar u novcima. Sto novčića (sestercija) nije bio baš malen
novac.
uhodi Uhode (speculatores) bili su elita carske tjelesne straže, konjanički odred pretorijanaca koji je služio u
glavnom stanu carevu (isp. 11,11. »Samoga Otona pratili su probrani uhode s preostalim pretorskim
kohortama«, spominju se i u c.33. i 111,43). Tvorili su samostalan odred, iako su stajali pod zapov-jedništvom
centuriona pretorijanaca, i to 24 u kohorti (isp. c. 31.27). Koristili su ih između ostalog i kao kurire za preno-
šenje hitnih poruka (isp. 11,73; Suet. Cal. 44).
nadstojnika Lakona, koji je u ovakvu slučaju kao nadstojnik bio obvezan na sudski postupak.
25.
Tada Odmah nakon adopcije Pizona, 10. siječnja (c.18).
znakonošu Lat. tesserarius; bio je potćasnik koji je svakoga dana išao po lozinku (tessera mililaris) , uz koju je
bila izdana i zapovijed vojskovođe za pojedine odjele vojnika.
narednika Lat. optio; bio je zamjenik centuriona ili dekuriona, kojemu je pretpostavljeni prepuštao dio
dužnosti. Mogao je zamijeniti svoga starješinu u slučaju njegove bolesti i u drugim prilikama spriječenosti.
Birao ga je sam centurion odnosno dekurion, odakle mu i latinsko ime.
dva prosta vojnika Lat. manipularis; ovim se imenom nazivao rimski vojnik kao član manipula ili centurije, u
suprotnosti prema časniku od centuriona naviše (isp. A.1,'2.1).
sumnjivi Dakako Galbi i Pizonu.
odlikovanja primljenih od Nimfidija Nimfidije Sabin, koji je pod Neronom 65. n.e. postao praefectus
praetorio umjesto srušenog Fenija Rufa, promicao je u službi sebi odane Ijude.
214
u strahu od promjene vojne sluzbe Disciplinska kazna: iz tjelesne straže u legiju, iz legije u momaricu.
germanske vojske U prvom redu u Gornjoj Germaniji (isp. c.9.12.19.50).
slijedećega dana nakon januarskih ida 14. siječnja.
vojničklh položaja rasijanih po čitavu gradu Tako je npr. za kasamu trupama iz Ilirika odreden Vipsanijev
trijem, za odjele germanske vojske atrij Slobode (atrium Libertatis, c.31).
Osamnaestoga dana prije februarskih kalenda 15. siječnja 68.n.e
haruspik Umbricije Melior Napisao je djelo De Etrusca disci-plina (Plin.1,10); prema istom autoru (X,19)
bio je on »haruspicum in nostro aevo peritissimusv (»najiskusniji medu haruspicima našega doba«).
kroz Tiber^evu kuću Domus Tiberiana pripadala je Palaciju.
Velabar Velabrum bijase mjesto zapadno od Palacija.
k zlatnom miljokazu Miliarium aureum na sjeverozapadnom ulazu na Forum pred Saturnovim hramom,
polazišna točka svih italskih cesta; od pozlaćene bronce. Podigao ga je August.
dvadeset i trojica uhoda Jedan se uhoda vratio na Palacij, prem tomu u kohorti ih bijaše 24.
uzet za Cezara Ovaj prijelazni kognomen Julijevaca preuzeli su u svoju titulu slijedeći vladari sve do
Hadrijana. Nosili su ga također i određeni nasljednici prijestolja kao i njihovi sinovi i unuci: npr. Britanik,
Pizon kao Galbin posinak, Domicijan, Tit. Isp. c. 19.30.48. III,86,IV,2.
za nedavnoga prevrata U njemu je zbačen Neron, a Galba se popeo na prijestolje.
Grad ostao neokrvavljen Pokolj pomorskih vojnika zbio se na via Flaminia na Mulvijskom mostu, dvije i
pol milje od Rima - dakle pred gradom, tako da je sam grad stvarno ostao ne-okrvavljen.
prijateljem carevim Neronovim (c.13).
Celzo Marije Marius Celsus, designirani konzul, Galbin odani pristaša (c.14).
k izabranim vojnicima ilirske vojske Misli se na odrede iz legija koje je Neron dozvao iz Panonije za borbu
protiv Albanaca na obroncinia Kavkaza.
Vipsanijevu trijemu Lat. porticus Vipsania, ležao je na via lata koja je vodila k porta Flaminia, sagradio ga
M. Vipsanius Agrippa.
primipilarima Najugledniji centurion, vođa prve centurije svake legije (centurio primi pili, primipilus ili
primus pilus) koji je pozivan u ratno vijeće. Dobivao bi nakon odsluženja (primi pili honore perfunctus) naziv
primipilaris (isp. consul — consu-laris). Primipilari su bili elita odsluženih centuriona i, ukoliko bi i dalje
ostali u službi, mogli su očekivati i mjesto tribuna i prefekta. Plaća im je bila tolika da su po otpustu mnogi
imali viteški imutak i ulazili u viteški stalež.
germanske vojnike Odio germanske vojske (c.6).
atrija Slobode Lat. atrium Libertatis; teško je odrediti njegov položaj, u svakom slučaju bio je prilično
udaljen od Foruma.
Cetrije Sever Možda spomenut u CIL XI,6343.
Subrije Dekster Pojavljuje se kao procurator et praefectus Sardiniae na jednom sardinskom miljokazu.
Pomorska legija ... Odmetnula se od Galbe i stala na stranu Otona, razlog je shvatljiv (v. bilj. uz c.6).
Germanski odjeli Lat. vexilla ili vexillarii, (v.11,18), predstavljali su manje odrede koji su bili izdvojeni iz
legija. Iz stalnog legijskog tabora s posebnim zadatkom slani su ponajviSe izvan dotičnog vojnog okruga
(provincia). Pri tom su služili pod zastavom (vexillum, v. bilj. uz 1,36. odakle im i ime), umjesto pod legijskim
orlom (aquila legionis). Isti se izraz koristi i za odjele veterana, koji su nakon odsluženih 20 godina službe
ostajali u vojsci i činili posebnu jedinicu pod svojom zastavom (vexillum). Isp. .4.1,17.26.36.39.44.111,21.
u Aleksandriju Tamo se Neron htio uputiti nešto prije Vinde-ksova ustanka, hoteći povesti rat protiv
Etiopljana (isp. c.70; Suet. Ner.19).
s tvrdoglavošću osobne mržnje ... 0 neslozi i razilaženju u car-skom vijeću v. c.13
narod Lat. populus, pripadnici pravog gradanskog staleža za ra-zliku od puka (plebs), nižih narodnih slojeva.
usred bojnih znakova Bojni znakovi (signa) bila su koplja koja su umjesto šiljka imala ispruženu ruku kao
znak vjernosti ili apotropejske slike životinja (kod manipula). Znak legije bio je srchrni ili zlatni orao s
raširenim krilima. U carsko vrijeme i kohorte su dobile svoje bojne znakove, obično sa zmajem
zastavama Zastave (vexilla) imali su konjanički odjeli ili samo-stalni pješački odredi. Bili su to
četvorouglasti komadi tkanine koji su visjeli na poprečnoj motki. Ovdje su to zastave uhoda (speculatores).
Obultronija Sabina Pod Klaudijem bio je on 56. n.e. quaestor aerarii (A.XQ.l,28).
215
Kornelija Marcela Pod Neronom 65. n.e. upleten u proces vođen protiv Gaja Kasija i Lucija Silana zbog
veleizdaje cara; izma-kao je prijetećoj osudi.
zlostavljanje Misli se na degradaciju i ostale disciplinske kazne.
Sedam je mjeseci od Neronove snirti Neronova smrt pada na 9. lipnja 68. n.e.
Polikliti ... Takvi kao Poliklit ... Poliklit (Polyc!itus) oslobodenik i komornik Neronov (AXIV,39); Vatinij
rodom iz Beneventa, igrao je najprije kao lakrdijaš (scurra), kasnije kao utjecajan i bogat čovjek, na Neronovu
dvoru značajnu ulogu ('AXV,34;
Dial.U; luv. V,46; Mart. XIV,96); Egijal (Aegialus), vrlo često ime za roba ili oslobodenika, ne zna se na koju
kon-kretnu osobu Tacit misli.
Sam onaj dom Icelov; po drugima misli se na cijeli Palacij u kojem su prema Svetoniju živjela sva trojica
Galbinih milje-nika (c..l3).
mirnodopska kohorta Ne odveć sretan prijevod Tacitova »cohors logatas. Pretorijanci su naime držali stražu
obučeni u togu, dakle bez oklopa i štita, samo s mačem o boku i kopljem u ruci.
Pizon ... dostigao ... Marije Celzo dojavio Pizon je bio poslan u pretorij (c.34), Marije Celzo k ilirskim
odredima (c.31).
do grada Kasarna pretorijanaca ležala je izvan gradskih zidina (c.17) sve do cara Aurelijana.
pouzdanik Otonov Isp. c.13.: •»Vinije je bio za Marka Otona«. 0 Lakonovu planu v. c.34.
nošen Na nosiljci, stolici (sella) s. ručkama za nosenje. Vologeza Partski kralj Vologez (Vologaesus) iz
dinastije Arsa-kida bio je sin Vonona (A. XII, 14), na prijestolje se uspeo u vrijeme Klaudija (A. XII,44).
Njegova braća bili su Tiridat, potkralj Armenije, i ovdje spomenuti Pakor, potkralj u Mediji (A. XV,2).
Galbino poprsje Reljefno brončano poprsje cara koje je u obliku medaljona bilo pričvršćeno na motki bojnog
znaka kohorte.
Kurcijeva zdanca Lat. Curti lacus, na Forumu (Liv. 1,12. VII,6).
U Rimu je takvih javnih zdenaca, često s vodoskocima (salien-tes), u carsko vrijeme bilo oko 700.
evokat Lat. evocati bili su veterani koji su po isteku svoje voj-ničke službe ostajali u vojsci. Bili su bolje
plaćeni od ostalih vojnika i oslobođeni uobičajenih vojničkih poslova: straža-renja, radova na utvrdenju
tabora, dobave drva i vode i sl. Nji-hova je brojnost porasla osobito u vrijeme građanskih ratova.
petnaeste legije Dakle vojnik iz odjela 15. legije. Taj se odio u to vrijeme zatekao u Rimu. Spomenuta je
legija bila inače smještena u Starom taboru (Vetera castra) u Donjoj Germaniji (IV,35).
način njegova života i glas o memii V. međutim nekrolog u c.48, gdje se on pojavljuje u nešto boljem svjetlu
negoli §to bi se očekivalo prema c.6.: »najgori od smrtnika«.
Pred hramom božanksoga Julija U blizini stare govornice (rostra), gdje je na lomači spaljeno Cezarevo
tijelo, podigao je August hram (aedes divi Augusti).
hram Veste U jugoistočnom dijelu Foruma u podnožju Patatina nasuprot hramu božanskog Julija.
državni rob lat. servus publicus, ovdje hramski rob (aedituus) kojemu je dužnost bila čuvati hramski pribor i
pripremati ga za obred.
u svom stanu U posebnoj prostoriji uz hram, gdje je živio hramski rob sa svojom obitelji.
stotinu i dvadeset molbenica Molbenice (libelli), koje su za kratka vladanja Otonova ostale neostvarene.
Marija Celza V. bilj. uz c.14.
Plocija Firma Prema jednom natpisu bio je konzul 84.n.e.
jedan od nianipulara V. bilj. uz c.25. pod »dva prosta vojnika«.
Flavija Sabina Starijega brata Vespazijanova, koji je za Nerona bio praefectus urbis (A. XIII, 30). Galba mu
je oduzeo tu službu (c.14), a Vitelije mu je ponovo vratio (isp. 11,63). 0 njemu v. i 111,75.
Vespazijana On je na čelu 3. legije u Judeji imao tako važno zapovjedništvo.
otkupnina U rimskoj se vojsci ustalila zloupotreba da oslobođe-nje od teških vojnickih poslova ili, osobito,
dopust vojnici otkupljuju od centuriona. Takav se oprost, ali i novac isplaćen za nj, zvao vacatio. Slobodno
vrijeme, dokolica vojnika, zvalo se militare otium.
iz svoje blagajne Iz carske privatne blagajne (fiscus), iz koje se između ostalog podmirivao i vojni budžet.
javna kazna Bio je razapet na križ.
Gradski pretor sazove senat Oba su konzula, naime, bila mrtva.
216
naziv Augusta Taj su počasni nadimak, koji je po odluci senata August dobio 16. siječnja 27. pr.n.e., nosili i
svi njegovi na-sljednici. Samo ga je Vitelije u početku odbio (v. II, 90).
na Kapitolij Da prinese Jupiteru žrtvu zahvalnicu.
trupla Galbino, Pizonovo i Vinijevo. Ipak se sahrana Galbina nije obavila odmah [c. 49).
Veranija Na grobnom natpisu Verania Gemina (CIL VI, 31723).
Skribonijan Kras (v. c. 15. 48).
Krispina V. c. 72.
Magna 0 smrti Gneja Pompeja Magna (Velikog), zeta Klaudi-jeva, isp. Dio XL, 31; Suet. Cl. 27. 29.
Krasa Punim imenom M. Licinius Crassus Frugi; o njegovu svršetku v. IV, 42.
starijeg braga Krasa Skribonijana. On je ubijen kasnije, pod Domicijanom.
s liste proskribiranih U vrijeme drugog trijumvirata.
Kalvizijem Sabinom Punim imenom C. Calvisius Sabinus, konzul 26. n.e. (A. IV, 46), bio je legatus Augusti
pro praetore u Panoniji pod Kaligulom. Osudi u procesu koji je poveden pro-tiv njega i žene mu Kornelije,
zbog događaja spomenuta ovdje, uklonilo se oboje samoubojstvom 39. n.e. (isp. Dio UX, 18).
u glavnom stanu Glavni stan (principia) bilo je veliko slobodno mjesto u taboru gdje su stajali šatori
vojskovođe, legata i tri-buna, gdje se s povišena mjesta (tribunaf) govorilo vojnicima, gdje su vijećala vojna
vijeća i gdje se sudilo vojnicima.
Narbonskom Galijom Senatskom provincijom nazvanom prema gradu Narbo. Današnja južna Francuska
(Provence i Langue-doc).
zbog prijateljstva s Galbom V. c. 42.
dugo vremena zanenareno...sahranio Tek druge noći nakon smrti.
upravitelj Lat. dispensator, bio je rob ili oslobođenik koji je vodio ekonomat svog gospodara (grč. oticovd|
J,oc;). Argije (Argius) bio je prema Plutarhu (G. 28) oslobođenik.
pečenjari Lat. lixa, dovozio je u tabor živežne namirnice i druge potrepštine za vojnike.
konjušari Lat. calo; slična služba kao kod gore spomenutog.
Patrobija Isp. II, 95; Plut. G. 20.
u sedamdeset i tri godine Rođen 24. prosinca 5. pr.n.e.; prema drugim navodima bio je dvije godine mladi.
u Germanijama Nakon prvoga konzulata car Kaligula poslao je Galbu za namjesnika u Gomju Germaniju,
gdje je on 41. n.e. izvojštio pobjedu nad Haćanima (isp. Dio LX, 8; Plut. G. 3; Suet. G. 8.) Provincijom
Afrikom upravljao je pod Klaudijem (2 godine, otprilike 45^17. n.e.), Tarakonskom Hispanijom pod Neronom
(Suet. G. 7.8) od 60. n. e. Vrijeme između slu-žbenih dužnosti provodio je u mirnu životu na svom imanju.
oružje Istoka Tu su Vespazijan i Mucijan stajali na čelu vojski u Judeji, odnosno Siriji.
dvojbeno mišljenje Zbog njegove pohlepe i škrtosti (v. II, 5).
sasječen Julije Vindeks... V. c. 6.
dio Galija u susjedstvu Rajne Belgi. osobito Treverci i Lineonci (c. 53).
na Sekvance i Eduance Sekvanci (Sequani) imali su sjedište između Saone i Rhone i obronaka Jure, u
današnjoj Burgun-diji. Glavno im je naselje bio Vesontio (danas Besanson). Edu-anci ili Heduanci [Aedui ili
Haedui) nastavali su područje između Loire i Saćne na jug sve do Lyona, s glavnim gradom Augustodunum
(danas Autun).
lugdunska Kolonija današnji Lyon, bila je u Neronovo vrijeme uništena požarom, te je Neron za obnovu
grada dao 4 milijuna sestercija. Time se i objašnjava privrženost građana te Kolo-nije svom dobroćinitelju
(isp. c. 64; A. XVI, 13; Sen. ep. 91).
Aulo Vitelije Roden 15. n.e. (?) kao sin Lucija Vitelija i Seksti-lije (v. II, 64), bio je konzul 48. n.e., prokonzul
Afrike otpri-like od 60. do 61. n.e. (v. c. 70. II, 97). Krajem 68. n.e. Galba ga je poslao u Donju Germaniju za
namjesnika, umjesto ubi-jenoga Fonteja Kapitona (c. 9). 0 njegovu značaju isp. osobito III, 86 i A. XIV, 49.
mnogima su povraćene vojničke časti Onima kojima ih je Galba oduzeo zbog njihove otvorene privrženosti
prema Neronu ili Verginiju.
Alijen Cecina Punim imenom A. Caecina Alienus, legijski legat u Gornjoj Germaniji.
Fabije Valens Legijski legat u Donjoj Germaniji (c. 7).
Verginijeva oklijevanja V. c. 8.: »Verginije se ne izjasni odmah za Galbu«.
217
Kapitonovih namjera V. c. 7.
njegovo ime Vitelijevo.
germaiiske pomoćne cete Tj. čete Batavaca.
zajednička služba sa Cezarom Kaligulom. Vitelijev otac Lucije dvaput je bio konzul (43. i 47. n.e.) i jednom
cenzor s carem Klaudijem. Umro je prije 54. n.e. (v. III, 66).
kao mladića On je zapovijedao jednom od triju legija u Gornjoj Germaniji.
u Betici Betika (Baetica) bila je senatska provincija, obuhvaćala je područje južno od rijeke Anas (dan.
Guadiana), današnju Andaluziju i Granadu.
Treverci Treveri ili Treviri, narod u Belgijskoj Galiji (Gallia Belgica) od rijeke Mosel do Rajne. Njihov glavni
grad zvao se Augusta Treverorum (danas Trier).
Lingonci Galsko pleme čije je sjedište bilo na izvoru Matrone danas Marna) i Moze (danas Maas) i s obiju
strana gornje Sekvane (danas Seine), na području današnjeg Langresa i Dijona.
desnice, znak gostoprimstva Desnice medusobno prepleteiuh prstiju u rukovanju kao simbol gostoprimstva
ili pobratimstva mogu se vidjeti u nekim muzejskim zbirkama (npr. u Lyonu -iz bronce) i prikazane na
Cezarovim novcima.
kohorte i ale One su kao pomoćne čete bile smještene oko tabora rimskih legija.
na januarske kalende 1. siječnja svake godine zaklinjale su se vojske na carevo ime. Tu je obavezu uveo
Tiberije.
iz prvih redova Tj. deset prvih centuriona svake legije.
Galbina poprsja Ne samo medaljone s reljefnim likom cara na motkama bojnih znakova (v. bilj. uz c. 41)
nego i careve statue u taboru.
petnaesta i šesnaesta legija 15. u Starom taboru (v. IV, 35), 16. u Noveziju (v. IV, 26).
u istom zimovniku U Mogoncijaku (danas Mainz), v. IV, 24. 37. 59.
konzularni legat U objema Germanijania bili su namjesnicima konzularni legati.
prijašnje zakletve Misli se na zakletvu koju su, nakon Neronove smrti, položili Galbi (c. 53).
u Agripinsku Koloniju Lat. colonia Agrippinensis, u Donjoj Germaniji, nekadašnji oppidum Ubiorum,
kasnija veteranska kolonija, 50. n.e. po Agripini Mlađoj nazvana Agripinska Kolonija (A. XII, 27); puni joj je
naziv Colonia Claudia Augu-sta Agrippinensium (CIL IX, 1584; na novcima C.C.A.A.); današnji Kčln.
zimovnik prve legije U Boni, (danas Bonn), v. c. 55.
pomoćne službe carstva, koje su obićno obavljali oslobođenici
Dvorski službenici bili su u vrijeme principata sve do Hadri-jana obično carski oslobođenici. Koristili su se ne
samo za osobnu dvorsku službu nego i kao pomoćnici i zastupnici carevi u upravi nad carskim posjedom i
financijama i radu u carskom kabinetu. Tako su primjerice oslobođenici, koji su kao Narcis,
Palant, Kalist i Polibije upravljali u Klaudijevo ime, bili najviši financijski upravnici (procuratores a
rationibus), tajniei (ab epi-stulis) i pročelnici ureda za molbenice (a libellis). Važnost i utjecaj ovih službenika
rastao je s učvrsćnjem carstva tako da su se nerijetko domogli i viteškog staleža, što je od Hadrijana postalo i
pravilo. Postupak je dakle Vitelijev odudarao od obi-čaja prethodnih vladara.
Pompej Propinkvo Iz njegova je pisma početkom siječnja Galba dobio prve vijesti o otporu vojske u Gornjoj
Germaniji (c. 12).
germanske flote To je rajnska flotila koju j'e osnovao Druz, a proširio Germanik. Često se spominje na
rajnskim natpisima.
Julije Civil Kolovođa batavskog ustanka koji je na njegov poti-caj buknuo već iste godine (v. IV, 13).
U općini Lingonaca V. bilj. uz c. 53.
osam kohorata Batavaca Ove pomoćne čete susrećemo prvi put u borbama protiv Britanaca u vrijeme
Nerona, koji ih ]'e po-zvao iz Germanije 61. n.e. (isp. IV, 12; A. XIV, 38). četmaeste legije S nadimkom
Gemina Martia Victrix; u Nero-novo vrijeme smještena u Britaniji (A. XIV, 34. 37); odatle je premještena u
Dalamaciju (H. II, 11. 66). Nakon bitke kod Bedrijaka, gdje je Otonova vojska poražena, vraćena u svoj rani]'i
garnizon (v. II, 66).
Valerije Azijatik Consul designatus u prosincu iste godine (v. IV, 4).
legat Namjesnik u carskoj provinciji Belgici bio je pretorski legat (legatus Augusli pro praetore).
218
za zeta Oženio ga je svojom kćeri koju jc imao s Galerijom (c. 75), Vespazijan ju je kasnije udao i dao joj
miraz i opremninu (Suel. Vesp. 14).
Junije Blez Sljedbenik Vindeksov; v. o njemu još u II, 59. i bilj. uz III, 38.
upravitelj Lat. rector, općenito ime za namjesnika provincije.
s Italskom legijom To je / Italica, osnovao ju je Neron (Dio LV, 24). (Ne treba je zamijeniti s legio 1
Germanica, koju je ofor-mio August nakon Varova poraza, ili s prima classica koju je sastavio Neron od
pomorskih vojnika iz mizenske i ravenske flote.) Od Otona nadalje naziva se prima Adiutrix (c. 6).
Tanrovom alom Ala Tauriana, kasnije ala 1 Flavia Gallorum Tauriana, nazvana po osnivaču, provincijskom
namjesniku Sta-tiliju Tauru, možda onom istom koji je prema A. XII, 59, kao prokonzul upravljao provincijom
Afrikom.
u retskim četama U Reciji (v. c. 11), kojom je upravljao pro-kurator, bile su smještene pješadijske i
konjaničke čete.
Trebelije Maksim Punim imenom M. Trebellius Maximus; kao consul suffectus s Lucijem Anejom Senekom
u vrijeme Nerona (možda 56. n.e.), primio je 61. n.e. nalog da procijeni porez na imovinu u provinciji Belgici,
Lugdunskoj Provinciji i Akvi-taniji (A. XIV, 46). God. 63. n.e. postavljen je za namjesnika u Britaniji, na
mjesto Petronija Turpilijana (Agr. 16); 69. n.e. prisiljen je odatle pobjeći (H. II, 65). Prikaz njegova značaja i
uprave u Britaniji iscrpno daje Tacit u monografiji o Agri-koli.
Roseije Celije Punim imenom M. Roscius Coelius, bivši pretor (legatus praetorius, Agr. 7) na mjestu
zapovjednika 20. legije (Valeria Victrix), Agrikolin prethodnik. U ožujku 81. n.e. bio je consul suffectus prema
arvalskim aktima u kojima njegovo ime upisano u obliku Coelius, ne Caelius.
narušavanje reda u nadležnosti Zato jer se legijski legat izdizao iznad namjesnika provincije.
izrabljivanje i oskudan polozaj legija Možda je Trebelije prisvajo od vojnika njihov dio plijena i dar u
novcima koji su vojnici primali od cara (tzv. donativum).
Pošto se prikljućila i britanska vojska V. II, 57. i III, 22.
preko Kotijskih Alpa Lat. Alpes Cottianae ili Cottiae (posljednji oblik češći na natpisima, isp. CIL V, p. 808),
planinski lanac koji razdvaja Dauphine od Piemonta, prijelaz preko Mont Genevre.
preko Peninskih bila Prijelaz preko M. St. Bernhard.
pete legije Pod nadimkom Alaudae — prema keltskoj riječi alauda »ševa«; osnovao je Cezar od samih galskih
provincija-laca. Većina vojnika te legije iz Donje Germanije pošla je s Valensom, od triju ostalih legija (I, XV i
XVI) samo odjeli (vexilla, v. c. 31).
dvadesetprva S nadimkom Rapax, smještena u Vindonisi (danas Windisch kod Badena u kantonu Aargau). Od
dviju drugih legija (IV i XXII) Cecina je vodio isto tako samo odjele (vexilla).
Germana Batavaca i germanskih plemena s one strane Rajne (Transrhenani).
u punoj ratnoj snazi Vojska je brojila (prema II, 87f) oko 60.000 Ijudi.
da ga zovu Cezarom, zabranio je i kao pobjednik Bio je dakle jedini car koji je odbio to počasno ime. U
dokumentima i na novcu naziva se A. Vitellius Aug. Imp. German.
U Divoduru Kasnije nazvan Mediomatricum (prema plemenu kojemu je taj grad pripadao, v. IV, 70); u
srednjem vijeku Mettis, odakle i današnje ime Metz.
Leučana Galsko pleme u Belgici, između Matrone (danas Marne) i Mozele (danas Mosel), u području Toula.
kohorata Batavaca, v. c. 59.
kako smo gore spomenuli v. c.
Eduanci V. bilj. uz c.51.
Lugdunci Kao revni pristaše svog dobročinitilja Nerona (v. bilj. uz c. 51) u Viteliju su vidjeli njegova
osvetnika. Odvedena iz Lugduna, gdje je dotad bila u garnizonu (c. 59).
Manlije Valens Punim imenom T. Manlius Valens, zapovjednik legije u Britaniji oko 50. n.e. (A. XII, 40),
konzul 96. ne.e., u devedesetoj godini svoga života.
Vijenjana Stanovnika grada Vienna, na Rhoni, starog glavnog grada Alobrožana (danas Vienne u
Dauphinć),sjedišta namje-snika Narbonske Provincije (provincia Narbonensis, prema gradu Narbo u
jugoistočnoj Galiji). Gradu je August dao 27. pr.n.e. pravo mlađe latinske kolonije (ius Latii). Kasnije je,
vjerojatno pod Kaligulom, uzdignut u rang kolonije rimskih gradana, (colonia civium Romanorum), čime je
219
stekao puno rimsko građansko pravo.
posljednji rat Ustanak Vindeksa, uz kojega su se svrstali Vije-njani, kao kasnije i uz Galbu, dok su Lugdunci
držali s Neronom, odnosno kasnije s Vitelijem (c. 64).
nedavno unovačene legije Kratko vrijeme prije Neronova pada.
strano i neprijateljsko Vijena naime nije bila rimska vojnička kolonija nego galska općina.
rimska kolonija Lugdun je 43. pr.n.e. osnovao Oktavijan u vri-jeme trijumvirata kao vojničku koloniju s
punim rimskim gra-đanskim pravom.
zemlju Alobrozana i Vokonaca Alobrožani između rijeka Isere i Rhone, Ženevskoga jezera i Alpa, u
sjevemom dijelu Dauphine i Provence, s glavnim gradom Vazionom (Vasio danas Vaison).
Luku Lucus Augusti, danas Luc na rijed Drome u Dauphinć; na natpisima Lucus Vocontiorum.
Helvećani Poznati keltski narod; nastavali su područje između Jure, Ženevskog jezera, Rhone, St. Gotharda i
gornje Rajne.
slavno Nakon njihova pokorenja, Cezar im je svojim komenta-rima o galskom ratu podigao vječit spomenik.
radi Ijekovitih voda Toplica; misli se sigurno na Aquae Helveti-cae (ili Helvetiorum) istočno od Vindonise;
na natpisima na brončanim pločama: Aquis Helv. (CIL III, 6017), žitelji se zovu: vic(ani) Aquenses (CIL XIII,
5233). Danas Baden na rijeci Limat u kantonu Aargau.
retskim pomoćnim četama V. bilj. uz c. 59.
Klaudija Severa V. bilj. uz IV, 18.
Opkoljeni Između 21. legije i četa koje su dolazile iz Recije.
Vocecij Brijeg u istoćnoj Juri, zapadno od dvorca Habsburg.
kohorta Tračana Jedna od triju kohorata rođenih Tračana, koje su se u 1. st.n.e. nalazile u Germaniji.
prodano u ropstvo Ratne bi zarobljenike po starom obi6aju kod prodaje ovjenčavali kao žrtvene životinje.
Aventik Danas Avenches na Murtenskom jezeru u blizini Frei- burga.
Klaudije V. bilj. uz IV, 18.
Silijeva ala Ovaj konjanički odred nosi ime vjerojatno po svom osnivaču, carskom namjesniku u Gornjoj
Germaniji za vrijeme Tiberija, Gaju Siliju (A. I, 31).
U Egipat V. c. 31
prekopadskog područja To je regio XI Italiae, zapadna polovica stare Gallia Transpadana, između Pada,
Alpa i Adde.
Mediolan Danas Milano.
Novariju Danas Novara.
Eporediju Danas Ivrea.
Vercele Danas Vercelli.
najprostraniji dio Italije Misli se na cijelu Gallia Transpadana.
s Petrinom alom Nazvanom tako po osnivaču, možda Titu Pom-poniju Petri. Bila je smještena 56. n.e. u
Mainzu, prema nat-pisu: ala Gallorum P.; nakon građanskog rata, u kojem je ratovala na Vitelijevoj strani,
premještena je u Britaniju, gdje se javlja još na kraju 3. st.n.e. u blizini Hadrijanova zida.
retskim sedlom Putem koji preko Alpa vodi u unutrasnjost Tirola.
put Norika Za Norik isp. bilj. uz c. 11.
Petronija Urbika Spominje se na noričkim natpisima (CIL III, 11551), bio je, kao i većina upravitelja
(procuratores) manjih carskih provincija, iz viteškog staleža (v. bilj. uz c. 2).
Peninskim putom V. bilj. uz c. 61.
odio pričuve Mješovita četa vojnika sastavljena iz više odjela legije.
Marija Celza 0 njemu v. bilj. uz c. 14.
beskorisna Zato jer je nakon pada i smrti Otonove morao i u Vitelija pobuditi velikodušan osječaj praštanja.
Ofonije Tigelin 0 njemu v. bilj. uz c. 24.
zapovjedništva nad gradskom stražom i pretorijem Od 62. n.e. (A. XIV, 51).
Tita Vinija V. c. 13.
kćer Krispinu (v. c. 47).
220
na trgove Osim Forum Romanum: f. Augustum, boarium, olilorium i dr.
kod Sinueskih Toplica Pokraj Sinuese na međi Lacija i Kampanije, vrlo posjećene (A. XII, 66; Plin. XXXI,
8); na njih upućuje i posvetni natpis (CIL X, 4734) iz 71. n.e.
Danas Terme di san Ricco kod Mondragone.
učiteljica naslada Igrala je sličnu ulogu na Neronovu dvoru kao i Petronije, samo što joj je polje rada bilo
donekle drugačije.
Klodija Macera 0 njemu v. bilj. uz c. 7.
zaprijeti glad Zbog prestanka dovoza žita iz žitnica staroga svijeta Afrike i Egipta.
koje je bio uputio Galba V. c. 19.
Italskoj legiji V. bilj. uz c. 59.
tobožnja počasna pratnja A u stvari da pridobiju vojnike za Otona.
mnogo ranije bila predana Viteliju Jako pretjerivanje: vojska Donje Germanije zaklela se Viteliju 2. siječnja
69. n.e., vojska Gornje Germanije 3. siječnja, a Oton je Galbu srušio s prije- stolja 15. siječnja 69. n.e.
za Ticijana Punim imenom L. Salvius Otho Titianus, sin Lucija Salvija Otona i Albe Terencije (v. II, 50),
Otonov stariji brat, konzul 52. n.e., pod Neronom 65. n.e. postao je prokonzul provincije Azije i na tom
položaju imao za kvestora Gneja Julija Agrikolu (Agr. 6). U vrijeme o kojem se govori on je konzul (c. 77).
Isp. o njemu još c. 77. 90. II, 23. 33. 39. 40. 44. 50. 60; A. XII, 52. 0 njegovu mladom sinu v. II. 48.
majka Sekstilija, v. II, 64. djeca Sa svojom drugom ženom Galerijom (v. II, 64) imao je Vitelije nejaka sina
(»infans« II, 59) i kćerku; oboje se često pojavljuju na njegovim novcima. Sina, koji je kao i Vitelije nosio
nadimak Germanik, dao je ubiti Mudjan (v. IV, 80). 0 sinu v. još II, 47. 59. III, 66; o kćeri I, 59.
legije...Mezije Tamo su se nalazile tri legije: 111 Gallica, VII
Claudia i VIII Augusta.
iz Hispanije Gdje su bile dvije legije: VI Victrix i X Gemina.
Kluvije Ruf 0 njemu v. bilj. uz c. 8.
Akvitanija Obuhvaćala je od Augusta područje između Pirineja, Oceana i Loire.
Julije Kordo Bio je pod Klaudijem namjesnik Cipra, prema CIG 2631.
Narbonsku Provinciju V. bilj. uz c. 48.
Judejsku je vojsku Nju su sačinjavale tri legije: V Macedonica, X Fretensis i XV Apollinaris.
sirijske legije Tri legije: IV Scythica, VI Ferrala i XII Fulminata.
Vipstana Apronijana Punim imenom C. Vipstanus Apronianus. Bio je 59. n.e. konzul (A. XIV, 1); čest na
natpisima.
neamjereno Primjerice: rušenjem Galbinih kipova.
Bijaše konzul... Budući da je bio ustaljen običaj da novi car nosi fasces kao consul ordinarius prilikom prve
smjene godine nakon uspona na prijestolje, Galba je s Vinijem nastupio konzulat za prve četveromjesečne
nundine 69. n.e. Nakon Galbina i Vini-jeva umorstva preuzeo je konzulat 26. sijecnja Oton sa svojim bratom
Ticijanom kao consul suffectus, ustupio je međutim odmah drugu polovicu prve nundine (ožujak i travanj)
Vergi-niju i Pompeju. Otonove vlastite odredbe ograničavale su se na prva četiri mjeseca.
do martovskih kalenda Istom od 26. siječnja, na koji je dan prema arvalskim aktima uslijedilo Otonovo
proglašenje konzu-lom. Budući da su Galba i Vinije umoreni 15. siječnja, konzu-lat je bio nepopunjen 11
dana.
Pompeja Vopiska Iz Vijene, građani koje su listom pristajali uz Otona.
Ostali su konzulati Konzulate koje su za ostatak godine odredili njegovi prethodnici nije mijenjao. Oba
Sabina odredio je za konzule Neron za drugu četveromjesečnu nundinu 69. (svibanj-kolovoz), Antonina i
Celza za posljednju nundinu (rujan-pro-sinac) iste godine Galba. Vitelije ih je ostavio u službi, ali im je
vrijeme službe skratio na polovicu trajanja, tako da je onaj prvi konzulski par službovao do 1. srpnja, ovaj
drugi do 1. rujna. Razlog za ovu redukciju ležao je u tome što je Valensa i Cecinu, koji su mu omogućili da se
dokopa prijestolja, htio nagraditi još iste godine. Tako je za njih oslobodio vrijeme od 1. rujna. Kako su na taj
način sve nundine god. 69. postale faktički dvomjesečne, Vitelije je i ove konzule ostavio samo dva mjeseca u
službi, a za studeni i prosinac imenovao je za konzule Gaja Kvinkcija Atika i Gneja Cecilija Simpleksa (isp.
III, 68. 73. II, 60; Dio LXV, 17).
221
Celijn i Flaviju Sabinu Cn. Arulenus Caelius Sabinus, ugledni pravnik i Vespazijanov rođak (Dio LXV, 15);
T. Flavius Sabi-nus, ne smije se miješati s istoimeTiim bratom Vespazijanom (praefectus urbi); drugi put bio
je konzul 72. n.e.
Ariju Antoninu Punim imenom T. Arrius Antoninus, djed cara Antonina Pija s materine strane. Bio je kasnije
jos jedanput konzul i prokonzul Azije (Plin. ep. IV, 3); doživio je nastup na vlast svog prijatelja Nerve, kojega
je postupke žalio (Scr. h. Aug. v. Pii 1, 4). Pisao je grčke epigrame i jambe.
Mariju Celzu V. bilj. uz c. 14.
Njihovim se službama ne usprotivi Ovo se odnosi, naravno, samo na osobe, ne i na trajanje njihove službe
(v. bilj. gore).
pontifikat i augurat... kao vrhunac dostojanstva Od reorganiza-cije društva 29. pr.n.e. princepsu je
prepušteno pravo predla-gati kolegijima prvosvećenika i augura - bilo u slučaju nepo-punjena, bilo da se radilo
o prekoračenju zakonitog broja Sla-nova - da tijelo koje se biralo bude oformljeno po njegovoj sugestiji. To je
pravo princepsa toliko uznapredovalo da je od 14. n.e. potvrda izbora svećenika i augura rijetko kad dospije-
vala pred senat [nominatio), već se ostvarivala na sam carev prijedlog (commendatio).
Kadiju Rufu Punim imenom C. Cadius Rufus, bio je pod Klau-dijem namjesnik senatskc provincije Bitinije,
koja je u to vri-jeme činila jedno upravno područje s Pontom; 49. n.e. optužen je zbog globljenja i osuđen (A.
XII, 22).
Pediju Blezu Pretorskom prokonzulu Krete i Kirene; pod Nero-nom bio je osuden zbog globljenja (A. XIV,
18).
Scevinu Pakviju Ne spominje se drugdje.
mržnje prema tomu Zakon o povredi veličanstva, lex lulia Maiestatis, kojiro se sudilo zločinu povrede
veličanstva (crimen laesae maiestatis), ima svoje ishodište u dvama zakonima:
jedan je dao donijeti Cezar (46. pr.n.e.), drugi August (8. pr.n.e.). Po njima se predviđalo kaznjavanje raznih
djela uči-njenih protiv države (izdaja, špijunaža, pobuna, napad na magistrata. dezertiranje). U toku principata
pod udar tih zakona dolazila je i djelatnost uperena protiv cara i njegove porodice. Zbog nedovoljno određena
sadržaja ovog delikta, carevi su se time obilno koristili da bi uklonili svoje političke protivnike, a u nekim
slučajevima i da bi se dočepali njihova bogatstva (osuda za crimen laesae maiestatis povlačila je naime i
konfiskaciju imovine).
Hispalcima Žiteljima kolonije Hispalis u Betici (danas Sevilla); osnovana je dedukcijom 45. pr.n.e. (isp. Plin.
n. h. III, 11; Strabo III, 141; Dio XLIII, 39).
Emerićanima Stanovnicima rimske kolonije Augusta Emerita u Luzitaniji (danas Merida u Estramaduri);
osnovao ju je August 25. pr.n.e. (Dio LIII, 26).
Lingoncima V. bilj. uz c. 53.
maurske općine U Tingitanskoj Mauretaniji (M. Tingitana), kao: Tingi (danas Tanger) i Lixus, zajedno s
njihovim dohocima.
Nova SH prava... više na ogled... Nakon Otonova pada ovaj je novi provincijski pravni poredak obesnažen.
kipove Popeje Oni su 62. n.e. u jednom nemiru bili porušeni (A. XIV, 61).
u nadi da primami svjetinu Koliko je Neron bio obljubljen kod ohičnog svijeta. isp. c. 4. i Suet. Ner. 57.
Roksolani u današnjoj Besarabiji.
u Meriju v. bilj. uz c. 76.
Marko Apoiuje Punim imenom M. Aponius
Saturninus, bio je consul suffectus pod Neronom i prokonzul Azije u pobliže neodređeno vrijeme. V. o njemu
II, 85. 96. III, 5. 9. 10,
trijumfalnim kipom Ovjenčanim lovorovim vijencem, u toga picta i tunica palmata.
Fulvo Aurelije Bio je legat legije III Gallica 64. n.e.; djed Antonina Pija, rodom iz Nemauza (Scr. h. Aug. v.
Pii 1, 2), kasnije dvaput konzul: prvi put 85. n.e. s Domicijanom i, u pobliže neodredeno vrijeme, praefectus
urbi.
Julijan Tetije Bio je legat 7. legije; 83. n.e. consul suffectus. 0 njegovoj sudbini v. II, 85.
Numizije Lup Bio je legat 8. legije (v. III, 10). konzulskim obličjima Njima su pripadale toga praetexta i
sella curulis.
222
iz ostijske kolonije u Grad dozove sedamnaesta kohorta Ona je pripadala cohortes urbanae. Pod Klaudijem
ih je bilo sedam i nosile su brojeve X - XVI, iza devet cohortes praeloriae. Samo tri od njih bile su smještene
u Rimu, ostale u Ostiji. oružarnici Oružarnica u taboru pretorijanaca služila je i kao spremište za svakovrsno
oružje kohorata smještenih u okolici Rima.
povod Naoružavanje 17. kohorte.
pretortJske prefekte Koji su to, v. c. 46. sqq.
pratilaca Klijenata.
tribuna Pretorijske kohorte ( c. 28).
Vitelija Saturnina Možda otac Publija Vitetija Satumina koji se 122. n.e. spominje kao član kolegija arvalske
braće.
legijskoga prefekta Prefekta pomorske legije (legio classica), jedine potpune legije koja je tada bila smještena
u Rimu. Legijski prefekt javlja se u vrijeirie carstva Vjerojatno kao zapovjednik tabora (praefectus castrorum)
i zamjenik legijskog legata. U pravilu je to bio primipilar. U kasnijem carstvu tim je imenom nazivan
zapovjednik legije,
odbacivši vojniika znamenja Ona su se kod vojničkog tribuna sastojala u zlatnom prstenu (anulus aureus),
tunici sa širokim obrubom (tunica laticlavia) ili uskim obrubom (t. angusticla-via), a kod centuriona u štapu
od vinove loze (vitis).
na građanski rat Koji je trebalo voditi s Vitelijem.
tamo U ratu.
Glavu vlasti Tj. senat, kao vrhovno savjetodavno poglavarstvo.
diku svih provincija Zato jer su i provincijalci, koji su u svom zavičaju obnašali visoke državne službe, mogli
postati članovi senata.
Germani Pomoćne čete Germana s ove strane Rajne.
hranjenici Italije i rimska mladost Pretorijske i gradske kohorte novačile su se sve do Septimija Severa
samo iz Italije.
stalež Senatorski.
nedavno Za Neronova vremena naučio je kako se treba ulagivati vladaru, ali i kako prijaznim riječima
predobiti svjetinu.
iz Junonine kapele Cella lunonis', kapitolijski Jupiterov hram imao je tri odvojene cellae: srednja je bila
Jupiterova.lijeva Junonina, desna Minervina.
Tiberove rijeke Rij'eka Tiber u religioznom poimanju posvećena božanstvu rijeke Tiber. (Isp. prikaz rijeke
Nil kao božanstva -Paris, Louvre.)
k istoku Što je upozoravalo na Vespazijana.
drveni most Pons sublicius koji je od Velabra vodio na desnu obalu Tibera. Zbog religioznih skrupula kroz
cijelo je vrijeme ostao sagrađen od drva.
nesta§ice namirnica Dijelom zbog poplave »povrtnog trga« (forum olitorium), dijelom zbog toga što je voda
doprla do gradske četvrti gdje su se u spremištima, mlinovima i peka-rama ćuvale zalihe žita i hrane, i
upropastile ih.
stambenih zgrada Stambene zgrade (insulae, za razliku od kuća bogataša - domus), obiteljske zgrade
službenika, vitezova i bogatih plebejaca bile su velike građevine koje su imale sta-nove za iznajmljivanje
(meritoria) i sastojale se od više katova (tabulata, cenacula), od kojih je svaki imao poseban ulaz sa
stepeništem. Vlasnici takvih zgrada, koje često nisu bile solidno građene, bili su gradevinski poduzetnici ili
bogataši -kao Kras - koji su nadzor nad zakupnicima prepuštali kućepa-ziteljima (insularii). U 4. st. n.e. broj
takvih stambenih zgrada popeo se na 46.602, dok je bogataških domova (domus) bilo 1790.
Flaminijeva cesta Vodila je iz Rima, uzduž Umbrije, preko Nar-nije i Mevanije, na Jadransko more u Fanum
Fortunae, a odatle u Ariminij (danas Rimini). Sagradio ju je cenzor Gaj Flaminije, po kojemu je dobila ime.
Oiistivši irtvom pomirnicom Grad Kod takvih očišćenja (lustra-tio) vršio se amburbiale sacrificium, pri
čemu se pomirbena žrtva (hostia) vodila oko predziđa grada (pomerium).
Pniiiiske i Kotijske Alpe V. bilj. uz c. 61.
u iSarbonsku Galiju V. bilj. uz c. 48.
223
s flotom Usidrenom u luci Forojulijske Kolonije (v. II, 14).
kod Mulvijskog mosta V. c. 29. i III, 82.
gradske kohorte Misli se samo na tri cohortes urbanae koje su bile smještene u Rimu, primipilarima V. bilj.
uz c. 31.
Svediju Klemensu Punim imenorn T. Suedius Clemens, na jed-nom natpisu iz Egipta [CIL III, 33) označen
kao praefectus castrorum t]. zapovjednik obiju egipatskih legija, kojima obicno nisu zapovijedali legijski
legati, jer je za ovo mjesto bio potreban barem kvestorski rang, a Ijudi senatorskoga staleža nisu smjeli, kao
što je poznato, obavljati službu u Egiptu. On se od primipilara uspeo na položaj tribuna gradske ili preto-rijske
kohorte.
oslobođenik Mosho On je u toj službi bio već u vrijeme Nerona i Galbe.
Svetonije Paulin V. bilj. uz c. 32. Marije Celzo V. bilj. uz c. 14.
Anije Gal Kao zapovjednik prethodnice poslane na Pad htio je iznenadno napasti Placenciju (v. II, 11), no
opsada grada je u međuvremenu već prekinuta. U bici kod Kremone nije sudje-lovao (v. II, 33. 44). Nakon
Vitelijeva pada Mucijan ga je u vrijeme batavskog ustanka poslao u Gornju Germaniju (v. IV, 68. V, 19). 88.
u Akvinsku Koloniju Aqwnum u Laciju (danas Aquino), bio je u Ciceronovo vrijeme municipij; kolonijom je
postao vjero-jatno u vrijeme trijumvira (CIL X, p. 503). Rodno mjesto sati-rika .luvenala. drevnošću imena
Ciceronov treći zet, poznati razvratnik Publije Kornelije Dolabela, pripadao je ovom ogranku roda Korneli-
jevaca (gens Cornelia). 0 njegovu srodstvu s Galbom ništa se ne zna.
Lucije Vitelije Vitelijev mladi brat, konzul 48. n.e. nakon svoga brata, kojega je naslijedio i kao prokonzul
Afrike. 0 njegovoj ženi Trijariji v. 11, 63. 0 njemu: 11, 54. III, 37. 38. 55. 58. 76. 0 njegovoj pogibiji IV, 2.
dražila ćulnosti Između ostalog npr. delikatese koje pobuduju apetit.
Skribonijanovi pokusaji Furius Camillus Scribonianus ili L. Arruntius Camillus Scribonianus, adoptivni sin
Marka Furija Kamila (A. II, 52), konzul 32. n.e., pokušao je kao namjesnik Dalmacije podići ustanak protiv
Klaudija (42. n.e.). Ustanak je ugušen u roku od pet dana. (Dio LX, 15; Tac. A. XII, 52;
Suet. Claud. 13. 35). On sam ostao je pri tom živ (H. II, 75).
pod drugim vojskovodama Upornijima i hrabrijima.
pobožna obzira prema još uvijek nepohranjenim svetim štitovima
Iz okolnosti što sveti štitovi (ancilia) nisu još bili vraćeni na svoje mjesto (u sacrarium Marlis, tj. u curia
Saliorum in Pala-tio) skrupulozni su građani zaključivali da jos nije vrijeme za ratni pohod. 1. ožujka Marsovi
svećenici Salii Gradivi ili Pala-tini (po kuriji na Palatinu), koje je kralj Numa postavio da čuvaju s neba pali
štit ancile i jedanaest njegovih kopija, pro-lazili su u svečanom plesu gradom i pjevali carmen Saliare (koja
nam se očuvala), u Ijevici držeći ancile, a u desnici stap kojim su uz poskakivanje (salire) udarali o štit. Tek
potkraj ožujka vraćali bi štitove u njihovo spremište, što ]'e bio znak da poiinje ratna sezona. Oton je međutim
krenuo u rat već 14. ožujka (isp. i Suet. 0. S), 90.
govorničkim darom Galerua Trahala P. Galerius Trachalus bio je 68. n.e. konzul. Unatoč svojoj
publicističkoj djelatnosti u službi Otona, ostao je, zbog rodbinskih veza ili prijateljstva s
Vitelijevom ženom Galerijom, i nakon Otonova pada neuzne- miravan (v. II, 60).
razvučenu i gromoglasnu Kvintilijan (inst. orat. XII, 5) daje karakteristiku takva govora i naziva ga sonus
Trachali (XII, 10. 11).
Otputovavši Prema Svetoniju (0. 8) 24. ožujka 69. n.e.
KNJIGA II
Zbivanja o kojima se govori u II knjizi pripadaju još uvijek tzv. godini četiriju careva (69. n.e.).
Na suprotnom kraju svijeta Na Istoku.
sretna Za Vespazijana i Tita.
pogubna Za Domicijana, koji je ubijen.
Tit Vespazijan T. Flavius Vespasianus, rođ. 9. n.e. kod Reaie u sabinskom kraju. 0 njegovim roditeljima i
njegovu imenu isp. I, 10, o njegovu mlađem bratu I, 46. Bio je pretor 40. n.e., pod Klaudijem vojskovoda
224
legije II Augusta u Germaniji i Bri-taniji (v. II, 77), consul suffectus 51. n.e., nakon toga prokon-zul u Africi (v.
II, 79), pratio je 66. n.e. Nerona u Grčku, a 67. n.e dobio na upravu Judeju kao legatus Augusti pro prae-tore.
Njegov stariji sin bio je T. Flavius Vespasianus, zvan obično Tit; rođen 39. n.e., služio je pod svojim ocem u
Ger-maniji (v. II, 77; Suet. Tit. 4) i Britaniji, pratio je oca u Judeju i dobio tamo zapovjedništvo nad jednom
legijom (v. II, 82. V, 10).
za kraljicom Berenikom Lijepom kćeri judejskog prvaka Heroda Agripe I, sestrom u II, 81. spomenutog
mlađeg Agripe, vla-dara Istočne Jordanije, praunuka Heroda Velikog. Najprije je bila udana za svog strica
Heroda, vladara Halkide, u drugom braku s pontskim kraljem Polemonom; živjela je, pošto je ovoga
napustila, kod svog brata Agripe II.
smjelijim pravcem Tj. preko otvorena mora, ne uz obalu, od otoka do otoka.
3.
Kralj Aerija Spominje se u A. III, 62.
Kinira Sin Apolonov, otac Adonisa (Apollodor III, 14, 3). Od njega je Agamemnon primio oklop na dar kao
njegov gost (Hom. XI, 20. »okolo prsiju oklop navuće, koji je nekad/ njemu Kinira dao za gostinsku miloštu
krasnu«. T. Maretić -Stj. Ivšić, MH 1965).
Tamira Tamireviće spominje Hesihije iz Aleksandrije kao »neke svećenike na Cipru« (Ta^Lg(iE6ai tegefs
TIVES frv KuJtgtu)
potomci obiju obitelji Tj. Kinirević i Tamirevići.
kraljevski rod Kraljevska obitelj Kinirevića.
na otvorenom Radi se, dakle, o hipetralnom hramu.
Kip božice... Fetiš je, prenia tome, vjerojatno aerolit konusna oblika.
4. naravi brda Stari je Jeruzalem ležao na četirma brežuljcima, od kojih je na najvećemu, Sionu, bio smješten
Davidov grad. Ćetiri V. bilj. uz I, 10.
u miru U Siriji je vladao mir. flote Osim pontske flote (v. II, 83. III, 47) postojale su na obali Sirije (u
Seleukiji, luci Antiohije) i Egipta i druge luke s flotama.
kraljevi Kao: Antioh iz Komagene na sjeveru Sirije, Agripa u Istočnoj Jordaniji, Sohem iz Sofene istočno od
Eufrata (v. c. 81. V, 1).
GaHji Cisalpinskoj.
vidjeti Posljednji put Germanik, koji je 19. n.e. umro u Antiohiji.
za posljednjega građanskoga rata Vindeksove pobune i ustanka Galbe protiv Nerona.
ondje Na Istoku.
dvjema legijama V. I, 11.
Pont V. bilj. uz c. 8.
u Armenijama Velikoj i Maloj Armeniji, koje su bile razdvojeneEufratom.
P°gode Za dovoz hrane i Ijudstva.
pobožna obzira prema još uvijek nepohranjenim svetim štitovimaIz okolnosti što sveti štitovi (ancilia)
nisu još bili vraćeni na svoje mjesto (u sacrarium Marlis, tj. u curia Saliorum in Pala-tio) skrupulozni su
građani zaključivali da jos nije vrijeme za ratni pohod. 1. ožujka Marsovi svećenici Salii Gradivi ili Pala-tini
(po kuriji na Palatinu), koje je kralj Numa postavio da čuvaju s neba pali štit ancile i jedanaest njegovih
kopija, pro-lazili su u svečanom plesu gradom i pjevali carmen Saliare (koja nam se očuvala), u Ijevici držeći
ancile, a u desnici stap kojim su uz poskakivanje (salire) udarali o štit. Tek potkraj ožujka vraćali bi štitove u
njihovo spremište, što ]'e bio znak da poiinje ratna sezona. Oton je međutim krenuo u rat već 14.
ožujka (isp. i Suet. 0. S), 90.
govorničkim darom Galerua Trahala P. Galerius Trachalus bioje 68. n.e. konzul. Unatoč svojoj
publicističkoj djelatnosti uslužbi Otona, ostao je, zbog rodbinskih veza ili prijateljstva sVitelijevom ženom
Galerijom, i nakon Otonova pada neuzne-miravan (v. II, 60).
razvučenu i gromoglasnu Kvintilijan (inst. orat. XII, 5) dajekarakteristiku takva govora i naziva ga sonus
Trachali (XII, 10.11).
Otputovavši Prema Svetoniju (0. 8) 24. ožujka 69. n.e.
225
KNJIGA II
Zbivanja o kojima se govori u II knjizi pripadaju još uvijek tzv. godini četiriju careva (69. n.e.).
Na suprotnom kraju svijeta Na Istoku.
sretna Za Vespazijana i Tita.
pogubna Za Domicijana, koji je ubijen.
Tit Vespazijan T. Flavius Vespasianus, rođ. 9. n.e. kod Reaie u sabinskom kraju. 0 njegovim roditeljima i
njegovu imenu isp. I, 10, o njegovu mlađem bratu I, 46. Bio je pretor 40. n.e., pod Klaudijem vojskovoda
legije II Augusta u Germaniji i Bri-taniji (v. II, 77), consul suffectus 51. n.e., nakon toga prokon-zul u Africi (v.
II, 79), pratio je 66. n.e. Nerona u Grčku, a 67. n.e dobio na upravu Judeju kao legatus Augusti pro prae-tore.
Njegov stariji sin bio je T. Flavius Vespasianus, zvan obično Tit; rođen 39. n.e., služio je pod svojim ocem u
Ger-maniji (v. II, 77; Suet. Tit. 4) i Britaniji, pratio je oca u Judeju i dobio tamo zapovjedništvo nad jednom
legijom (v. II, 82. V, 10).
za kraljicom Berenikom Lijepom kćeri judejskog prvaka Heroda Agripe I, sestrom u II, 81. spomenutog
mlađeg Agripe, vla-dara Istočne Jordanije, praunuka Heroda Velikog. Najprije je bila udana za svog strica
Heroda, vladara Halkide, u drugom braku s pontskim kraljem Polemonom; živjela je, pošto je ovoga
napustila, kod svog brata Agripe II.
smjelijim pravcem Tj. preko otvorena mora, ne uz obalu, od otoka do otoka.
Kralj Aerija Spominje se u A. III, 62.
Kinira Sin Apolonov, otac Adonisa (Apollodor III, 14, 3). Od njega je Agamemnon primio oklop na dar kao
njegov gost (Hom. XI, 20. »okolo prsiju oklop navuće, koji je nekad/ njemu Kinira dao za gostinsku miloštu
krasnu«. T. Maretić -Stj. Ivšić, MH 1965).
Tamira Tamireviće spominje Hesihije iz Aleksandrije kao »neke svećenike na Cipru« (Ta^Lg(iE6ai tegefs
TIVES frv KuJtgtu)
potomci obiju obitelji Tj. Kinirević i Tamirevići.
kraljevski rod Kraljevska obitelj Kinirevića.
na otvorenom Radi se, dakle, o hipetralnom hramu.
Kip božice... Fetiš je, prenia tome, vjerojatno aerolit konusna oblika.
naravi brda Stari je Jeruzalem ležao na četirma brežuljcima, od kojih je na najvećemu, Sionu, bio smješten
Davidov grad. Ćetiri V. bilj. uz I, 10.
u miru U Siriji je vladao mir. flote Osim pontske flote (v. II, 83. III, 47) postojale su na obali Sirije (u
Seleukiji, luci Antiohije) i Egipta i druge luke s flotama.
kraljevi Kao: Antioh iz Komagene na sjeveru Sirije, Agripa u Istočnoj Jordaniji, Sohem iz Sofene istočno od
Eufrata (v. c. 81. V, 1).
GaHji Cisalpinskoj.
vidjeti Posljednji put Germanik, koji je 19. n.e. umro u Antiohiji.
za posljednjega građanskoga rata Vindeksove pobune i ustanka Galbe protiv Nerona.
ondje Na Istoku.
dvjema legijama V. I, 11.
Pont V. bilj. uz c. 8.
u Armenijama Velikoj i Maloj Armeniji, koje su bile razdvojeneEufratom.
P°gode Za dovoz hrane i Ijudstva.
drugl Oton i Vitelije.
nedavno Od Neronove smrti Mucijan se počeo dogovarati s Vespazijanom kako da mu otvori put do vlasti.
u sklopu djela U izgubljenom dijelu Historija.
s Ponta Kneževinu Polemona (zapadno od Trapezunta) pretvo-rio je Neron, nakon smrti Polemona II, 63. n.e.
u provinciju pod imenom Pontus Polemoniacus, isp. Suet. Ner. 18.
Kitno Današnja Thermia, u zapadnim Kikladima južno od Keja.
Galatiju i Pamfiliju Pamfilija je, pošto je nakon potpunog poko-renja Kilikije (67. i 66. pr.n.e.) saćinjavala
jedan dio ove pro-vincije, god. 25. pr.n.e. postala posebna provincija, da bi je konačno 43. n.e car
Klaudije.proširio i na Likiju ko^u je tako-der pretvorio u provinciju. Pod Galbom je uprava nad Pamfi-lijom
226
istodobno povjerena carskom namjesniku Galatije. Od Vespazijana nadalje Pamfilija i Likija činile su
jedinstvenu, u poćetku carsku, a od Trajana (103. n.e.) senatorsku provinciju.
Kalpurniju Asprenatu Iz roda Nonijevaca.
Pretvarajući se Lažni Neron.
Vibije Krispo Q. Vibius Crispus, iz Vercela, slavan govornik i nesmiljen tužitelj; consul suffectus pod
Neronom. Pod Vespa-zijanom, kojemu je bio intiman prijatelj (Dial. 8), prokonzul u Africi; drugi i treći put
konzul za Vespazijana i Domicijana. Umro je u dubokoj starosti krajem 1. st. n.e. (Isp. još IV, 41;
A. XIV, 28.)
zbog imutka Isp. Dial. 8; Mart. IV, 54, 7. XII, 36, 9.
govornićkog dara 0 njegovu humoru i drugim osobinama isp. Qumt. X, 1, 119.
svojega brata Lucija Vibija Sekunda, koji je upravljao jednom od dviju provincija Mauretanija i bio pod
Neronom 60. n.e. optužen od Maura zbog globljenja i kažnjen progonstvom (relegatio A. XIV, 28).
čatiri legije Koje: v. bilj. uz I, 9.
po dvije tisuće Iz svake od tih četiriju legija izdvojio je 2000 vojnika koji su činili posebne odjele (vexilla).
Same legije Većinu legija, za razliku od gore spomenutih izdvojenih odjela.
sedma unovačena od Galbe Nije istovetna sa VII Claudia koja se nalazila u Meziji (v. bilj. uz I, 9).
jedanaesta S nadimkom Claudia, smještena u Dalmaciji (v. c-67. III, 50).
trinaesta Nazvana Gemina, u Panoniji.
vojnici cetrnaeste legije Tada u Dalmaciji, s nadimkom Gemin11 MMtia Victrix. Za vrijeme Germanika
smještena u Gornjoj Germaniji, pod Klaudijem poslana u Britaniju, gdje se pod zapovjedništvom Svetonija
Paulina 61. n.e. istakla u gušenju , velikog ustanka (V, 16. »pokoritelji Britanije«); Neron ju je '
odabrao da sudjeluje u pohodu protiv kavkaskih Albanaca (I, 6. II, 27. 66). Na maršu prema istoku u času
Neronova pada našla se u Dalmaciji, odakle je jedan njezin odio (vextllum) uzeo učešća u borbi na Otonovoj
strani protiv Vitelija (v. c. 43).
predvodile Na čelu svake legije bio je odio od 2000 Ijudi (v. bilj. gore), iza njega konjaništvo i pomoćne
kohorte i na kraju većina legije.
s prvom legijom V. bilj. uz I, 6.
1 ozbiljni vojskovođe Primjerice: Decim Brut pred Mutinom.
Anije gal V. bilj. uz I, 87.
Vestricijem Spurinom Rođen otprilike 24. n.e., prijatelj Plinija Mladeg, lirski pjesnik u oba jezika; istakao se
u ovom ratu hra-brom obranom čvrste Placencije na Padu. Pod Trajanom se proslavio sretnim pohodom u
zemlju Bruktera, gdje je vratio na vlast istjeranoga plemenskog poglavara (Plin. ep. II, 7).
Cecina...prešao Alpe V. I, 70. 89.
on se nadao Naime, Cecina.
isluženi pretorijanci Oni su nakon šesnaestogodišnje službe u kohorti fonnirali poseban odred; nosili su ime
vex'illarii (v. c. 18).
mornara Bili su raspoređeni u manipule i kohorte, ali nisu saci-njavali posebnu legiju (v. I, 87).
brodovlju Misli se na mizensku i ravensku flotu.
Pacenzisa 0 njemu v. bilj. uz III, 73.
puna polja Ljudi, zabavljenih proljetnim radovima.
prokurator Provinciju Primorske Alpe (Alpes Maritimae) uredioje August 14. pr. n.e.; kao manjoj senatskoj
provinciji na čelujoj je bio prokurator (v. bilj. uz I, 2).
Albintimiliju Upr. Album Intimilium (danas talijanska granična postaja Ventimiglia u Liguriji), istočno od
Monoeci portus (danas Monaco).
nednznih Tacit ovdje ima pred očima umorstvo majke svoga tasta Agrikole, isp. Agr. 7. »nam classis
Othoniana licenter vaga, dum Intimilium (Liguriae pars est) hostiliter populatur, matrem Agricolae m praediis
suis interfecit praediaque ipsa et i^iagnam patrimonii partem diripuit.« (»mornarica naime Oto-nova obijesno
se skićući, dok je neprijateljski pustošila Intimi-lij (dio Ligurije), ubije Agrikolinu majku na njezinim ima-
niima- tp. nnliie.m kflma imflnifl i velik dio mepove očevine«V
Fabiju Valensu 0 njemu v. bilj. uz I, 7.
227
izaslanici kolonija Iz tog kraja: Aquae Sextiae (danas Aix), Narbo Martius (danas Narbonne), Forum lulii
(danas Frejus), Arelate (danas Arles), Baeterae (danas Beziers), Arausio (danas Orange), Valentia (danas
Valence), Vienna (danas Vienne).
Tungara Oni su svoje sjedište imali u današnjoj belgijskoj pokrajini Liittich, gdje se i danas nalazi grad
Tongres. Dvije cohortes Tungrorum, koje često spominje Tacit, iste su one / i // cohortes Tungrorum miliariae
za koje svjedoče mnogi kas-niji natpisi u Britaniji.
alu Treveraca Konjanički odred poznat samo iz Tacita (isp. A. III, 42; H. IV, 18. 55, kasnije nestaje). Rimljani
su ga unova-čili iz redova saveznika, izvježbali ga i pripojili redovitoj vojsci.
Julijem Klasikom 0 njemu v. bilj. uz IV, 55.
u Forojulijskoj Koloniji Lat. Forum lulii (danas Frejus), osnovan je 30. pr. n.e. kao jedna od 6 kolonija
veterana u Narbonskoj Galiji (Plin. n. h. III, 35; Tac. A. II, 63).
kopnenim putom Prema provinciji Narbonskoj Galiji (Gallia Narboneitsis).
brodovlja Otonove flote.
kohorta Liguraca Cohors 1 Ligurum, posvjedočena u 1. st. n.e. kao posada provincije Alpes Maritimae u
svom sjedištu Ceme-lenu (danas Cimiez) mnogim nadgrobnim spomenicima.
pet stotina Panonaca, koji još ne bijahu pod zastavama To su regruti iz Panonije unovaieni još prije
Vitelijeva ustanka, koji su se nalazili na maršu u tabore panonskih pomoćnih četa u Gennaniji; prije negoli je
od njih obrazovana cohors Panno-nica, činili vjerojatno odio novaka tzv. vexillum tironum (isp. A. II, 78).
bojni Je red Otonovaca.
lUJeitani Njih su otonovci nakon pokorenja provincije Alpes Maritimae prisilili da stupe u njihove redove
kako bi pojačali nejake snage s brodovlja.
na brežuljke uz more Izmedu Albintimilija i Forojulijske Kolo-nije.
pretorijski vojnik Budući da je pet kohorata pretorijanaca pod zapovjedništvom Spurine poslano na Pad (v.
II, 11), a ostali su se pretorijanci kretali s glavnim stanom Otonovim, ovdje se misli na odred sastavljen iz
dijelova različitih kohorata vojski s Pada.
Alpince Drugi izraz za kohortu Liguraca (cohors Ligurum v. bilj. gore).
kohorte Točnije: odabrani vojnici iz kohorata i pet stotina Pano-naca.
veteranski vojnik Pretorijanci.bracas deposuerunt, latum clavum sumpserunt««; Vopisc. Aur. 34. »bracae
Gallicae«), nošnji Gala s one strane Alpa, Ger-mana, Ilira, Tračana i dr. Tako se Gallia Narbonensis dugo
vremena zvala Gallia bracata, za razliku od Gallia togata, s ove strane Alpa.
21. goruće strijele Tzv. falaricae; spominje ih Cezar (&. G. V, 43),Livije (XXI, 8, 10) i Vegecije (IV, 18).
zaslone Tzv. plutei, bili su prenosni krovovi od dasaka pokrivenisirovim kožama pod kojima su se opsadnici
zaklanjali od neprijateljskih strijela.
pletere Lat. crates; namjena im je bila slična zaslonima, samo štosu bili napravljeni od spletena pruća.
zaštitne krovove Lat. vinea, krov od dasaka ili pleter koji jepočivao na gredama i bio s triju strana zatvoren
stijenama odistog materijala, te izvana obložen sirovim kožama. Služio jekao zaklon pri opsadi.
hrabrenja Od strane časnika.22. legija Riječ je zapravo samo o jednoj legiji u Cecininoj vojsci -
XXI Rapax, - i odjelima (vexi!la) iz drugih dviju - IV Mace-donica i XXII Primigenia.
Julije Brigantik Nećak i neprijatelj Civilov; v. o njemu bilj. uz IV, 70.
ovaj Julije Brigantik.
onaj Turulije Cerijal.
vodio centurije Bio je dakle centurion.
Aniju Galu V. bilj. uz I, 87.
u Bedrijaku Lat. Bedriacum; ležao je na via Postumia, dva dana marša jugozapadno &d Verone, 20 rimskih
milja udaljen od Kremone. To je mjesto imalo strateški značaj, jer se većina ilirskih legija primicala preko
Verone, odakle je vodila cesta preko Mantue za Bedrijak. Gal je stigao iz Verone, gdje je ostavio dvije
pretorijske kohorte s konjaništvom. Budući da se nije moglo očekivati da se jednom legijom Kremona suprot-
stavi neprijatelju, zadovoljio se zaposjednućem Bedrijaka. Glavnina vitelijevske vojske premještena je sada
prema Kre-moni, što Tacit doduše ne spominje, ali se razabire iz redaka koji slijede.
dosad Sa stajališta pripovjedača, ne i čitalaca.
zbog dvaju poraza Otonovaca 14. travnja 69. n.e. (v. c. 41-44) i vitelijevaca u hstopadu iste godine (v. III, 15-
25).
228
Marcije Macer Upravljao je pod Klaudijem Mezijom i Ahejom. Njegova karijera vidi se iz CIL XI, 1835; o
njemu v. još c. 35. 36. i 71.
pobjednika Macerovih gladijatora.
do/va... Ticijana Iz Rima; v. I, 90. Prema Plutarhu (0. 7) prispio je istom nakon bitke.
U međuvremenu Do časa kad je Ticijan preuzeo vrhovno zapov-jedništvo.
su mu nedavno sasjećene Od Marcijevih gladijatora (c. 23).
Fabija Valensa S vojskom Donje Germanije.
Kastora Kastora i Poluksa.
odio trinaeste legije Jedan od odjela (vexillum) iz panonskih legija koji je brojio 2000 vojnika; v. bilj. uz c.
nasip ceste Riječ je o via Postumia koja je vodila iz Kremone preko Bedrijaka u Hostiliju na lijevoj obali
Pada; od Bedrijaka cesta se račvala i jedan je krak vodio u Mantuu, drugi u Ve-ronu. Nasip ceste (agger viae)
zvao se središnji, uzdignuti dio ceste, namijenjen prometu kola, koji je bio popločan glatkim kamenjem, a
počivao je na vise slojeva debljega kamenja, tucanika i cvrsto nabijene zemlje. S obiju strana ove »promet
nice« nalazili su se »nogostupi« - staze (limites).
jarci Za navodnjavanje.
Epifan Sin kralja Antioha iz Komagene (A. XII, 55) na sjeveru Sirije. U vrijeme izbijanja građanskog rata
boravio je u Rimu kao talac ili po nalogu svoga oca, te je pratio Otona na bojište.
Julija Frontona Spominje se i u I, 20.
Ticin V. bilj. uz c. 17.
povrate ćast Nju su izgubile porazom na ligurskoj obali i buntovnistvom, o kojem govore reci koji slijede.
upotpuniti Tacit odavde nastavlja pripovijedanje prekinuto u I,
ispripovjedili U I, 59. i 64.
Alfen Var Možda istovetan s pertorijskim prefektom s jedne pompejanske voštane plocice (Prosop. I, 49).
prefekt tabora Lat. praefectus castrorum; u njegove funkcije pripadala je podjela straže (A. I, 31) i različiti
drugi zadaci(munia).
orlovima Legija: V. Alaudae i / Italica (I, 61. 64): za situacijuisp. I, 36.
30. toliko malubrojniji Cecinina četa brojila je oko 30.000 Ijudi, doksu Valensove čete imale preko 40.000
vojnika, budući da muse u Lugdunu priključila legio 1 Italica.32. Svetonije
Paulin Punim imenom C. Suetonius Paulinus. Proslavio se kao legatus praetorius pod Klaudijem 42. n.e. u
ratu pro-tiv Maura svojim prelaskom preko Atlasa; kasnije je pod Neronom 59-61. n.e. kao legatus consularis
ratovao protiv Brit-anaca; isp. A. XIV, 29. XVI, 14; Agr. 5. 14; Dio LXII, 7.12. 0 njegovu konzulatu v. c. 37.
Čitava je Vitelijeva vojska pristigla Pretjerivanje: Vitelije je,naime, sa snagama od četiriju legija bio jos
uvijek na putu.
Hispanije ne obiluju oružanom silom U Tarakonskoj Hispanijistajale su samo 2 legije VI Victrix i X Gemina.
četrnaesta legija Bila je pozvana iz Dalmacije. 0 njenoj slavi v.bilj. uz c. 11.
s mezijskim četama Ove su se čete, sastavljene iz legija /// Gallica, VII Claudia i VIII Augusta, u vrijeme
bitke kraj Kremone
zatekle kod Akvileje (v. c. 46.).
Ticijan Njemu je Oton povjerio zapovjedništvo na Padu (v. c.23).
Prokul Otonov pouzdani prijatel]' (v. I, 46); zapovijedao je sPlocijem Firmom pretorijancima.
laskanju Kao da je Oton izvanredan ratnik već izvojštio pobjedu.
Briksel Lat. Brixel!um (danas Brescello), na desnoj obali Pada,sjeveroistočno od Parme.
četi gladijatora Pod zapovjedništvom Marcija Macera (v. c. 23).
otok Na ušću Adde u Pad, nasuprot današnjem selu Spinadesco.
obiju vojski To su bili, zapravo, samo odjeli vojski, dok su glavne snage stajale kod Kremone.
istrgoše Iz ruku Germana koji su rukama zadžavali lađe (v. pre-thodno poglavlje).
U ovom i slijedećim poglavljima Tacit daje izvještaj o događajima kao i osvrt na građanske ratove
republikanskog vremena,čime se služi i Plutarh (0. 9), a jedan i drugi doslovce slijede
Salustijeva razmišljanja u prikazu razvitka rimske države (isp.Sal. Cat. 10, 1-3).
229
najstariji od bivših konzula Paulin je tri godine prije toga biodrugi put konzul (A. XVI, 14); njegov prvi
konzulat pao bi ug. 42. n.e.
suparničkih gradova Kao: Kartaga, Numancija, Korint.
kraljevstava Helenistička, na istoku.
nemirni tribuni Kao Tiberije i Gaj Grakho, te Lucije Apulej Saturnin (isp. §to o njima misli Tacit u A. III,
27).
presilni konzuli Kao Apije Klaudije ili Lucije Opimije.
iz najneuglednijeg puka Ova tvrdnja počiva na zabludi u koju su upadali i drugi pisci carskoga vremena;
Marije je bio doduše ignotae originis (Vell. II, 78), ali ipak equestri loco (Vell. II, 11).
proljetno doba godine Bitka kod Bedrijaka odigrala se 14.travnja 69. n.e.
preko Pada Na desnoj obali, kod Briksela, kamo je Oton u nesretnoj zaslijepljenosti premjestio glavni stan.
Tu su bili i gladijatori pod Flavijem Sabinom (v. c. 36. 51).
prema ušću rijeke Pada i Adue Koje je bilo udaljeno 2 sata hoda (preko 5 rim. milja), zapadno od Kremone.
odande Tj. od njihova tabora, odakle su krenuli (v. c. 39).
Numiđanin Takve su kurire držali i rimski velikaši u svojojslužbi (isp. Sen. ep. 87, 8; Mart X, 13, 1).
Istoga dana 14. travnja 69. n.e.
niosta Kod ušća Adue u Pad.
u tabor Istočno od Kremone, nekoliko milja od mosta.
konjanici Vitelijevski.
otonovci Tj. pretorijski konjanici i konjanici iz ala pomoćnihčeta.
Italske legije Legio 1 Italica, koja je bila smještena u garnizonuu Lugdunu, priključila se vojnom pohodu
Fabija Valensa (v. I,59. 64. 74).
m nasip Njihova vlastitog (vitelijevskog) tabora.
gusti vinogradi Vinova je loza u staro doba sadena medu drugim drvećem po kome se penjala. 1 danas se
slično može vidjeti usjevernoj Italiji: loza među murvama.
izmiješana zaprežna kola i konjušari S vojnicima u pokretu.Tabor pomaknut na 4. milju od Bedrijaka (v. c.
39) bio jedakle dignut. cesta Via Postumia (v. bilj. uz c. 24).
43.Neodoljiva Lat. Rapax, v. bilj. uz I, 61.
prva, Pomoćnica Lat. Adiutruc, v. bilj. uz
I, 6. Var Alfen Bio je praefectus castrorum (v. bilj. uz c. 29). Zaostao je na Otonovu zapovijed.
nedogledna... udaljenost Oko 16. rim. milja.
ne pretvarajn u plijen Kao zarobljeni barbari, koji se mogu pro-
dati u ropstvo.
Vedija Akvilu Spomenut je još samo jedanput, u III, 7.
Anije Gal Budući da je nakon pada s konja bio nesposoban za
borbu, ostao je u Starom taboru (Vetera castra).
Ostalima Osim pretorijancima.
odbijeno konjaništvo V. c. 41.
legijski orao Orla 21. legije (v. c. 43).
preko Pada U Brikselu (v. c. 33).
mezijske legije V. c. 32.
casniji je naćiii poginuti u borbi Pretorijanci misle na sakupljene čete i na sebe.
legata Orfidija Legata 1. legije (v. c. 43).
Oton očekivaše U Brikselu (v. c. 33. 39) 15. travnja 69. n.e.
vojnika Pretorijanaca i uhoda (v. c. 33).
PIocije Firmo... kao pretorijski prefekt V. bilj. uz I, 46.
ne ostavlja na cjedilu Nije se dakle još znalo za odmetništvopobijeđenih.
legije ušle u Akvileju Legije: /// Gallica, VII Claudiana i VIII Augusta. Akvileja (danas grad istoga imena ili
Aglar u mle-tačkom, ili Oglej u slovenskom) bijaše latinska kolonija.
početak je bio ondje Varijacija gornje tvrdnje: »građanski je ratpotekao od Vitelija«.
230
bratu V. bilj. uz I, 88. ženi V. II, 64.
djeci V. bilj. uz I, 75.
ni osvete ni utjehe Hendiadyoin: utjehe u osveti nad obitelji svogprotivnika.
rimske mladosti V. bilj. uz I, 84.
Salvija Kokcejana Pun. imen. L. Salvius Otho Cocceianus, sinOtonova brata Lucija Salvija Otona Ticijana (o
njemu v. bilj.uz I, 75).
Servijevaca Roda kojemu je pripadao Galba. on Tj. car Oton. odviše sjeća Oton ga želi odvratiti od uloge
pretendenta na prijestolje.
Onima koji su odlazili Senatorima i prijateljima Otonovim.
na Verginija On je tada bio consul siiffectus (v. bilj. uz I, 77).
U osvit zore 16. travnja 69. n.e.
svršetak u trideset sedmoj godini života Umro je 16. travnja 69.n.e. devedesetdrugoga dana svoje vladavine.
Rodio se 28.travnja 32. n.e.
iz... Ferencija Lat. Ferentium (danas Ferento) u južnoj Etruriji, između Viterba i Bomarza.
otac L. Salvius Otho, consul suffectus 33. n.e. (isp. Suet. G. 6;Tac. A. XIII, 12); prokonzul u Africi (Suet. 0.
1.). Sa svojomženom imao je dva sina: Otona i Lucija Salvija Otona Ticijana(o njemu v. bilj. uz I, 75).
djed Marko Salvije Oton, čiji je otac bio vitez (Siiet 0. 1).
Materin rod neugledniji Zaključuje li se po jednoj Svetonijevojizjavi (0.1. »splendida femina«), pripadala bi
Otonova matiAlbija Terencija obitelji viteškoga staleža.
prikazasmo U I, 13.
jednim vrlo sramotnim Galbinim umorstvom, drugim izvanrednim Samoubojstvom. Njegovu smrt
izjednačujeMarcijal sa srnrcu Katona Utičkog. (Isp. Mart. VI, 32, 5. »SitCato, dum vivit, sane vel Caesare
maior'.l Dum moritur, numquid maior Othone fuit?«)
kod Regija Lepida Na via Aemilia između Parme i Mutine, južnood Briksela; današnji Reggio.
it žalosti Za Otonom.
i bola Zbog poraza i, kako su oni mislili, izdaje vojskovođe.
kohorata Pretorijskih (v. c. 33).
Rubrije Gal Prema Dionu Kasiju (LXIII, 27) kao zapovjednik vojske koju je Neron poslao protiv pobunjene
Hispnije Gal je prešao Galbi. Kasnije se spominje kao posrednik Vespazija-nova brata Flavija Sabina (v. c.
99). God. 70. n.e. pobijedio je Sarmate kao namjesnik Mezije (isp. luv. IV, 105. sa sholi-jama).
Flavija Sabina Flavije Sabin je nakon poraza koji je pretrpio Marcije Macer preuzeo zapovjedništvo nad
preostalom četom gladijatora na desnoj obali Pada nasuprot Kremoni (v. c. 36). 0 Spurini Tacit suti.
posvuda 1 u Bedrijaku, i u Placenciji, i u Brikselu.
u Mutini Današnja Modena, istočno od Reggija, na via Aemilia između Placencije i Arimina.
od obiju strana Tj. od Otonove vojske i od Vitelija.
gradsko vijeće mutinsko Najviše gradsko poglavarstvo municipija i kolonija, zvano ordo decurionum ili
samo ordo, sastojalo se iz određenog broja doživotnih članova (u pravilu 100), utvrde-nih mjesnim statutom.
Po lex lulia municipalis (CIL, I, 206) lectio senatus (prozivku senata) svih su pet godina obavljala dvojica
gradskih upravnih službenika duumviri (quinquenna-les), kao u Rimu cenzori.
nezgodnom pocašću Senatori se naime nisu htjeli kompromitirati u očima otonovaca, pod vlašću kojih su se
tog trenutka nala-zili, nijednim službenim aktom. Njihov je plan bio da se sve do konačnog ishoda rata uklone
svakom službenom priznanju, i Vitelija i dosadašnjeg cara.
Licinije Cecina Punim imenom P. Licinius Caecina; od Plinija Starijeg (n.h. XX, 199) nazvan praetorius vir,
na mjestu gdje pripovijeda o samoubojstvu njegova oca.
Marcela Eprija Punim imenom T- Clodius Eprius Marcellus, prostijega roda (isp. Dial. 8), ozloglaSen tužitelj
u sudskim procesima radi veleizdaje pod •Neronovom vladavinom; primio je od ovoga cara za tužbu protiv
Trazeje 5 milijuna sestercija (A. XVI, 33). Zadnjih dana 48. n,.e. bio je pod Klaudijem pra-etor peregrinus (A.
XII, 4; Suet. Cl. 29), potom namjesnik Likije (A. XIII, 33; na natpisima i novcima), dvaput consul suffectus:
prvi put oko 60. n.e., drugi put 74. n.e., prokonzul u Aziji 70-73. n.e. Bio je utjecajan i na početku
231
Vespazijanove vladavine, te se 79. n.e. urotio protiv cara i bio prisiljen izvršiti samoubojstvo. Isp. o njemu još
IV, 6-8. 43; Dial. 8. 13.
sjećanja na prokazivanja Isp. A. XVI, 22. 28. 33.
nedavno Istom od Galbe.
u Bononiju Lat. Bononia (danas Bologna), jugoistočno od Mutine, na via Aemilia.
njegovu buduću slavu Tj. da Otona slavi kod potomaka.
Lucije Vitelije 0 njemu v. bilj. uz I, 88.
četrnaeste legije Iz Dalmacije, v. c. 32.
povelje diplomata (lat. chartae duplicatae) bile su jedna vrsta carskih pismenih preporuka onima koji su
kretali na službu u provinciju. Sastojale su se od dvostruko presavijenih listova, odakle im i ime, i glasile su na
određeno vrijeme po isteku kojega su gubile vrijednost. Isp. Plin. ep. X, 14. 54. 121. 122.
u Grad U Rim.
pod vidom javne odluke Tj. odluke senata [ex senatus consulto).
stranku Otonovu.
Cererine igre lat. Ceriales ludi ili Cerialia priređivali su aediles Ceriales koje je 44. pr. n.e. uveo Cezar,
slavile su se prema kalendaru od 12. do 19. travnja, zadnji su dani bili određeni za cirkuske igre. Isp. A. XV,
53. 74; Ovid. fast. IV, 389 sqq.
Flavije Sabin Vespazijanov stariji brat (v. bilj. uz I, 46).
slike Galbine Zato jer je Vitelije važio kao njegov osvetnik.
kod Kurcijeva zdenca V. bilj. uz I, 41.
što nije pisao Bio je naime običaj da nitko osim državnog pogla-vara ne smije uputiti pismo konzulima ili
senatu (isp. IV, 4).
preostale snage germanske vojske Budući da su se od vojske Donje Germanije samo 5. legija, od vojske
Gornje Germanije samo 21. i 22. legija sa svojim orlovima nalazile u Italiji, a od preostalih četiriju legija (/
Germanica, IV, XV i XVI) samo odjeli (vexilla), u Germaniji su se kod oriova dakle nalazili samo ostaci onih
prvih i snažniji odjeli onih drugih.
Nadzor nad obalom Lijevom obalom Rajne, za obranu od upadaGermana.
Hordeomju Flaku V. bilj. uz I, 9. osam tisuća od britanskih novaka To su tzv. veksilarci (v. bilj.
uz II, 18) iz legija: // Augusta, IX Hispana i XX Valeria. Azijatika V. o njemu jo§ c. 95. i IV, 11. te Suet. Vit.
12; Plut.G. 20.
prstenjem zapravo zlatnim prstenom; v. bilj. uz I, 13.
prokuratora Točnije: procurator pro legato. Obje su provincije naime pripadale u manje carske provincije
kojima su upravljali prokuratori iz viteškog staleža (v. bilj. uz I, 2).
obje Mauretanije Tj. Mauretania Caesariensis (današnji zapadni Alžir) i M. Tingitana (Fez i Maroko). Pošto
je posljednjeg kralja Jubaida, Ptolemeja, car Kaligula pozvao u Rim god. 40. n.e. i tu ga ubio, Klaudije je 42.
n.e. iz dva mauritanska kra-Ijevstva stvorio dvije carske provincije (v. bilj. uz I, 11. kao i Plin. n.h. V, 2. 11;
Dio LX, 9).
Lukcej Albin Bio je od 62. do 65. n.e. prokurator Judeje.
Kluvija Rufa Legatus Augusti pro praetore u Tarakonskoj Hispa-niji, odgovoran i za sigurnost senatorske
provincije Betike, u kojoj nije bilo vojske. V. o njemu i bilj. uz I, 8.
deseta legija S nadimkom Gemina, koja je s VI Victrix sačinja-vala vojne snage Tarakonske Hispanije.
obali Provincije Betike.
kraljevsko odličje Tj. tijaru s dijademom.
ime Jube Time je posijano sjeme suninje: kao da Albin prisva-janjem počasnog imena starih domaćih vladara
Numidije (prvotno ime božanstva Jubal) hoće postati neovisan vladar Mauretanije. To je ime za vrijeme
Augusta nosio sin kralja Jube (pobijedio ga Julije Cezar 46. pr.n.e.) kao rimski vazal u dijelu očeva kraljevstva
Numidije. 59.
prefekti kohorata Lat. praefecti cohortium; taj su naslov nosili zapovjednici konjaničkih odreda ili
savezničkih kohorata koji su bili bivši primipili legije.
rijekom Ararom Lat. Arar; dan. Saone, prema kasnijem imenu
232
te djeke Sauconna (Amm. XV, 11).
po prijašnjem uboštvu Isp. Suet. Vil. 7: »Sigurno je utvrdeno, da Vitelije nije imao novaca za put, kad je
trebao otputovati, i da je bio u tolikoj novcanoj oskudici, da je ženu i djecu, koje je ostavio u Rimu, potajno
sklonio u iznajmljenu potkrovnicu, a svoju je kuću izdao u najam za preostali dio godine, i da je majci iz uha
izvadio biser i založio ga, da nabavi putne troš-kove« (prijevod Stj. Hosu, Zagreb. 1956).
Junije Blez V. bilj. uz I, 59. te III, 38
upravitelj V. bilj. uz I, 59.
dvorskim službenicima Lat. ministeria; tri najvažnija hila su:
računovođa (a rationibus), službenik za molbe (a libellis) i taj-nik carskog kabineta (ab epistulis). Velik je
osobni utjecaj imao i carev komornik (cubicularius); v. bilj. uz I, 58.
nazva Germanikom Tako je i on sam dao da ga nazove vojska u Germaniji, v. I, 62.
Tada Dok je Vitelije bio još u Lugdunu.
kod ilirskih vojski U bici kod Kremone najvjernijih Otonovihvojnih snaga.
ostale legije / Adiutrix i legije u Siriji i Judeji. u žalobnim odijelima U tzv. toga sordida uprljanoj odjeći, što
jebila vanjska oznaka žalosti osoba koje su stajale pod optuž-bom. Uz to su često puštali i dugu kosu i bradu
(capillus etbarba promissa).
privrženošću Prema bratu Otonu.
Mariju Celzu 0 njemu v. bilj. uz I, 14.
Ceciliju Simpleksu Punim imenom Cn. Caecilius Simplex; bio je67. n.e. prokonzul na Sardiniji, prema CIL
X, 7852; Isp. onjemu i III, 68. kasnije V. c. 71 konzulat Za studeni i prosinac 69. n.e. V. bilj. uz I, 77. te III,
Trahala Punim imenom P. Galerius Trachalus, bio je rodak ili prijatelj Galerije Fundane, Vitelijeve žene (o
njoj v. c. 64). 0 njemu i o tome što mu se upisivalo u krivnju v. bilj. uz I, 90.
sramotno je to reći S gledišta aristokratskih nazora rimskih sena-tora, s kojima se Tacit solidarizira.
iz puka bojskoga Boii, narod keltskog porijekla, koji se s Hel-većanima doselio u Galiju; pobijedio ih je
Cezar. Smjestili suse u zemlju Heduanaca, između Ligera (danas Loire) i Elavera
(danas Allier). Isp. Caes. b.G. I, 28. uvažena općina Augustodunum (danas Autun). Tu se školovala
elita galske mladeži (v. A. III, 43. 45).
odmetnika U očima Vitelija to su Otonove pristaše.
odgađa naziv Augusta, ne prihvaća ime Cezara Obje mu je ove
titule dodijelio senat (v. c. 55). zvjezdoznanci V. bilj. uz I, 22; u ovom protjerivanju astrologasvjedoči i
Svetonije (Vit. 14). »da do prvog listopada svi astrolozi moraju napustiti Rim i Italiju...« prijevod Stj. Hosu,
Zagreb, 1956).
igrom i pijeskom Metonimije za gladijatorske igre.
Dolabelu 0 njemu v. I, 88.
rekosmo U I, 88.
gradskoga prefekta Gradska prefektura - praefectura urbis -koju je 25. pr.n.e. August privremeno uspostavio
za vrijeme svoje odsutnosti, prerasla je u vrijeme Tiberija od 26. n.e. u redovitu službu. Obavljao ju je
konzular (bivši konzul), po-stavljen od cara na neodređeno vrijeme. U ime cara gradski se prefekt (praefectus
urbi} brinuo za održavanje mira u glavnom gradu i u okrugu od 100 rim. milja. Prvotno su u djelokrug
njegova posla padale sudbene osude onih prekršaja kojima se narušavao službeni red i mir, ali se postepeno
njegova nadlež-nost protegla na cijelo kriminalno sudstvo. Isp. A. VI, 11.
Plancije Var Punim imenom M. Plancius Varus. Bio je pod Vespazijanom oko 70,n.e. prokonzul u Bitiniji,
senatskoj pro-vinciji kojom je upravljao bivsi pretor; god. 71. n.e. consul suf-fectus, oko 78. n.e. prokonzul
Azije.
kohortu koja boravi u Ostiji V. bilj. uz I, 80. Lucija Vitelija Brata budućeg cara Vitelija; v. bilj uz 1,88.
Petroniju Bila je to kći konzulara Publija Petronija, koji je podTiberijem 19.n.e. bio consul suffectus, potom 6
godina prokon-zul u Aziji (vjerojatno od 29. do 35.n.e), legatus pro praetoreu Siriji (39 - 42.n.e.); umro je u
vrijeme cara Klaudija.
Flaminijeve ceste V. bilj. uz 1,86.
233
Interamnij Obicnije; Interamna (kao u 111,61.63; oba oblikajavljaju se i kod istoimenog grada u Laciju), u
Umbriji (danasTerni). Kod Narnije odvajala se manje prometna cesta koja jevodila sjeveroistofcnim smjerom
u Interamnij.
Galerija Galerija Fundana, Vitelijeva druga žena, bila je kći bivšeg pretora (Suet. Vit.6). 0 djeci iz ovoga braka
v. bilj. uz1,75.
Sekstilija 0 njoj veli Svetonije (Vit.6): »probatissima nec ignobilis femina« - »vrlo čestita žena iz ugledne
obitelji«. V. o njoj c.89. 111,67; Plut. Oth.5.16.
Germanika To su mu ime nadjenuli vojnici, v. 1,62.
iz Lugduna V. c.59.
Kluvije Ruf 0 njemu v. bilješke uz 1,8. i 11,58.
Hilar, Cezarov oslobođenik Oslobođenik jednog od predšasnika Vitelijevih, vjerojatno procurator Augusti u
Tarakonskoj Hispaniji. Da se ne radi o Vitelijevu oslobođeniku, dokazuje dometak »Cezarov« (Caesaris), jer
znamo da je tu titulu Vite-lije odbio (v. c.62).
Vitelijev i Otonov principat Vijesti iz Germanije i iz Rima gotovo su istovremeno doprle u Tarakon, sjedište
namjesnika Tarakonske Hispanije.
poveljama V. bilj. uz c. 54.
natpisao Ime i titula vladara stajala je na početku popratnogpisma ili carskoga edikta.
oslobođenika njegova Oslobođenici carske kuće prelazili su prilikom smjene na vlasti u posjed novoga
vladara (v. I, 46).
Lucija Aruncija On je kao legatus Augusti pro praetore od smrtiLucija Pizona 25. n.e. upravljao
Tarakonskom Hispanijom izRima, i to preko legata (isp. A. VI, 27; Suet. Tib. 63). iz straha Isp. o tome u Suet.
Tib. 63. Trebeliju Maksimu 0 njemu v. bilj. uz I, 60.
Vetije Bolan Bio je namjesnik od 69. do 71. n.e., zamijenio gaje Petilije Cerijal. Naposljetku je pod
Vespazijanom kao prokonzul upravljao Azijom.
U Augusti Taurinaca Augusta Taurinorum (danas Torino). Prijeosnutka vojničke kolonije u vrijeme Augusta
to se mjestozvalo Taurasia.
Od Vijeujana je naime vladao strah Zašto: v. bilj. uz I, 65.
od širom ostavljenih ognjeva Poznata lukavstina: ostavljale su sestražarske vatre da bi se prikrio odlazak
legija.
časnog otpusta tzv. honesta missio. Svaki je pretorijanac nakon16 godina vojnićke službe ćasno otpuštan uz
nagradu od 5000denara = 20.000 sestercija (isp. Dio LV, 23).
u svoje zimovnike Stalni tabori 11. legije bili su u Dalmaciji (v.III, 50), 7. Galbinske u Panoniji (v. II, 86); u
Panoniji se nala-zio i tabor 13. legije.
u Ticinu kamo je svratio iz Auguste Taurinaca; današnja Pavia.
na ranoj pijanci Tj. gozbi koja se održavala za bijela dana,odmah nakon 9. ure (oko 15 h) dana.
četrnaesta legija Ona je trebala da bude na maršu u Britaniju (v.c. 66).
zadnja četa Imala je dvostruku zadaću: čuvati leđa vojsci namaršu (agmen), te skupljati zaostale i tjerati ih
naprijed.
nekadašnjeg svoga vojskovođe U Galiji, za vrijeme Vindeksovaustanka koji je ugušio Verginije kao
namjesnik Gornje Germanije.
jer ih je prezreo V. bilj. uz I, 8.
senatsko poslanstvo V. c. 55.
ondje U Ticinu (v. c. 68).
Kohorte Batavaca V. c. 66.
u Germaniju Tamo ih kasnije ponovo susrećemo (v. IV, 15).
vanjskog rata Tacit misli na ustanak Batavaca pod Julijem Civi-lom (69-70. n.e.), na strani kojega su se borili
prekorajnski Germani i galska plemena Treveraca i Lingonaca, koja su bili
podanici rimske države, a kasnije i legije koje su prešle nepri-jatelju.
234
kao beskoristan ratni teret Zbog nediscipline koja je vladala u tim četama Vitelije nije imao od njih gotovo
nikakve koristi.
Odande Iz Ticina.
u Kremonu Na lijevoj obali Pada.
četrdeseti dan Računajući od 14. travnja, bilo bi to oko 24. svibnja.
uskoro U listopadu 69. n.e.
nad tolikim tisućama Prema Dionu Kasiju (LXIV, 10) palo je kod Kremone 40.000 vojnika.
Radostan, štoviše Prigodan detalj koji pokazuje svu Vitelijevu surovost i stranačku zaslijepljenost donosi i
Svetonije, Vit. 10;»Kad je stigao na bojno polje, gdje se vodila bitka, neki su se njegovi pratioci zgražali nad
raspalim tjelesima, ali on se drznuo da ih ohrabri odvratnim riječima: 'Najbolje miriše ubi-jeni neprijatelj, a jos
bolje ubijeni sugrađanin'« (Prijevod Stj. Hosu, Zagreb, 1956).
U Bononiji V. c. 53.
skraćeni su konzulati ostalih... V. bilj. uz I, 77.
kao vode otonovske stranke V. c. 23. i 35.
Valerija Marina Punim imenom P. Valerius Marinus; god. 69. n.e. spomenut kao arval, možda istovetan s
onim kojega spo-minje Plinije Stariji (n.h. XIX, 3 spraetorius vir«).
Skribonijana Kamerina Sina Marka Licinija Krasa Frugija, kon-zula 64. n.e. (v. I, 48. i osob. IV, 42), i
Sulpicije Pretekstate(v. IV, 42). Camerinus je bio kognomen Sulpicijevaca.
kazna kao nad robom Robovi su bili mučeni i potom razapinjani na križ. U Rimu se to izvodilo na tzv.
sessorium na campus Esquilinus, u istočnom dijelu grada.
h Sirije i Judeje Iz provincija kojima su upravljali Mucijan i
Vespazijan. u strane običaje Običaje azijskih despota i ratničkih naroda.
Prefekt Egipta Bila je to titula upravitelja Egipta, biranog iz viteškog staleža. Pripadao je klasi procuratores
cum iure gladii koji su vodili i administrativnu i financijsku upravu manjih pro-vincija, zbog čega je katkada
nazivan i procurator (A. XII, 60), ali je kao vicekralj (loco regum, H. I, 11) stekao viši i časniji položaj.
Podložan samo caru, zauzimao je pri religioznim cere-monijama mjesto starih kraljeva i imao na raspolaganju
vojnuposadu od dviju legija, te punomoč i sudbenu vlast poput lega-tus Augusti pro praetore ili prokonzula (v.
i bilješke uz I, 11).
Tiberije Aleksandar 0 njemu v. bilj. uz I, 11.
s njim S Vespazijanom.
Treću legiju ... raćunao je kao svoju Mucijan se i nije prevariou svom nadanju (v. c. 85).
Ostale legije u Iliriku Šest legija bilo je smješteno u Meziji,Panoniji i Dalmaciji, budući da je 14. legija
nakon bitke kodKremone premještena iz Dalmacije u Britaniju (c. 66. 86). V.i bilj. uz I, 9.
šezdeset godina svoga života Vespazijan je bio rođen 17. studenoga 9. n.e. (isp. Suet. Vesp. 2).75.
kao staroni ratniku Vespazijan je sudjelovao u nizu vojnihpohoda i bitaka u Gennaniji i Britaniji, dijelom kao
podredeni, dijelom kao zapovjednik.
Skribonijan 0 njemu v. bilj. uz I, 89.
na najviši stupanj vojništva Postao je primipilus.
76. Korbulona Punim imenom Cn. Domitius Corbulo, koji se istakao u ratu protiv Parta; pogubljen je na
Neronovu zapovijed67. n.e. (Dio LXIII, 17).
učinio je Vitelije.
razoružava kohorte Pretorijske, v. c. 67.
devet legija 4 u Siriji, 3 u Judeji i 2 u Egiptu.
brodovlja V. bilj. uz c. 4.
trijumfalno ime Pod Klaudijem primio je Vespazijan 43. n.e. zbog podviga 2. legije, kojom je zapovijedao u
Britanij'i, tri-jumfalna počasna znamenja (v. I, 7; isp. i III, 44; Suet. Vesp. 4).
dorasla zapovjedništvu Tit je imao već 30 godina.
proslavljena i kod germanske vojske V. bilj. uz c. 1.
odgovore proroka Uz anegdotu, ispričanu u ovom poglavlju, v.i c. 14., te Suet. Vesp. 5.
235
konzulatu Vespazijan je bio consul suffectus u dvama posljednjim mjesecima 51. n.e., u vrijeme cara
Klaudija.
Karmel Ovdje se misli na brdo povezano s Antilibanom na granici Fenikije.
Drugo brdo istoga imena nalazi se nedalekozapadne obale Mrtvoga mora.
u Antiohiju Na Orontu (danas Antakia), rezdienciju carskognamjesnika Sirije.
u Cezarejn Lučko mjesto južno od Karmela, sjedište rimskogprokuratora Judeje. Ime joj je dao Herod Veliki
u čast CezaraAugusta, prije se zvala turris Stratonis (Plin. n.h. V, 12. 69).Prvi glavni grad zemlje bio je
Jeruzalem (Hierosolyma), sve do njegova razorenja 70. n.e.
u kazalište, gdje im je obićaj da vijećajn Takav je obicaj bio iu Grka; Antiohiju je zapravo i osnovao kao
grčki grad SeleukNikator.
Sohem Kralj Emese na Orontu u Siriji; dobio je od Nerona 54. n.e. kraljevstvo Sofenu na gornjem Eufratu
između Kapado-kije i Armenije (A. XIII, 7). 0 njemu v. još i u H. V, 1.
Antioh Iz dinastije Seleukida, kralj Komagene (na sjeveru Sirije) i dijela Kilikije; Vespazijan ga je 72. n.e.
uklonio s pri-jestolja i njegovo kraljevstvo pretvorio u rimsku provinciju.
Agripa To je Herod Agripa II, sin Heroda Agripe preminulog 44. n.e., brat kraljice Berenike (v. bilj. uz c. 2),
praunuk Heroda 1 Velikog. Nakon smrti njegova oca, Judeja je bila pri-pojena rimskoj državi i predana na
upravu prokuratoru;
vrhovni nadzor nad njom obavljao je legatus Augusti pro prae-tore iz provincije Sirije. Herod Agripa II primio
je 48. n.e. od Klaudija kraljevstvo svog pokojnog strica Heroda, kralja Hal-kide u Siriji, koje je kasnije
zamijenio za istočni Jordan (v. V, 9). 0 Agripinu poslanstvu u Rim pripovijeda Hegesip (IV, 21).
Berenika V. bilj uz c. 2.
jer Kapadokiji ... nisu bile dodijeljne legije Istom je Vespazijan da bi spriječio upade susjednih barbara, uz
namjesnika Kapa-dokije postavio i legata Augusti pro praetore (isp. Suet. Vesp. 8). Od kada je zemlja 17. n.e.
pod Tiberijem pridružena Rims-korn Carstvu, pa sve do te Vespazijanove intervencije, njome je upravljao
prokurator iz viteškog staleža.
Beritu Berytus, grad na obali Fenikije, između Antiohije i Ceza-reje. Otkako ga je August pretvorio u rimsku
koloniju, nosio je službeni naziv lulia Augusta Felix Berytus, danas Beirut. kraljevi Sohem, Antioh i Agripa.
prefekturama Tj. mjestima zapovjednika nad pomoćnim četama.
drugi u miru Kao Klaudije, koji je svakom vojniku obećao15.000 sestercija (A. XII, 41; Suet. Claud. 10) ili
Neron (A.XII, 69; Dio LXI, 3).
ključna mjesta Egipta Kao Aleksandriju, na moru, i Peluzij, na kopnu. 83.
trinaest tisuća veksilaraca Budući da se 3. legija od zadnjih godina Neronove vladavine nalazila u Meziji, a
6. legija (Fer-rata) sada krenula na marš, ovi veksilarci pripadali bi odjelima legija koje su ostale u Siriji i
Judeji. Iz svake od tih pet legija izdvojeno je otprilike 2600 Ijudi, što odgovara i drugim navo-dima o jačini
takvih odjela. 0 veksilarcima v. bilj. uz I, 31.
Dirahij Dyrrachium, lučki grad u Epiru.
Brundizij Brundisium, na italskoj obali Jadrana nasuprot Dirahiju.
Naposijetku je Mucijan krenuo iz Bizanta dolinom rijekeMarice u Gornju Meziju, a odatle duž Morave u
Panoniju..
i to njje naučio 0 Vespazijanovoj pohlepi, koja je iz godine ugodinu postajala sve nezajažljivija, isp. Suet.
Vesp. 16. 23; DioLXVI, 14.
sedma Klaudijevska Ovo je ime nosila od vremena ustanka Furija Kamila Skribonijana, namjesnika u
Dalmaciji, jer je, uz 11. legiju, ostala vjerna svom caru Klaudiju (Dio LX, 15).
razderaše zastave s Vitelijevim imenom Detaljniji izvjeStaj o ovim događajima daje Svetonije (Vesp. 6).
Aponije Saturnin 0 njemu v. bilj. uz I, 79.
Tetija Julijana 0 njemu v. bilj. uz I, 79. te IV, 39.
trinaesta legija Nakon završetka gradnje amfiteatra u Kremoni iBononiji (c. 67) poslana je ova legija natrag u
svoj stalni taborPetovion (danas Ptuj).
sedma Galbinska 0 njoj v. bilj. uz I, 6.
236
Prima Antonija Punim imenom M. Antonius Primus s nadimkom Beccus (Suet. Vit. 18); bio je legat legije VII
Galbiana prijatelj pjesnika Marcijala, koji mu je posvetio veći broj epigrama.
osuđen zbog prijevare Zbog krivotvorenja oporuke, po lex Cornelia de falsis iz 81. pr. n.e., progonstvom
Udružene Zajedničkom odlukom, ne i fizički, jer su mezijskevojske pod Aponijem Saturninom krenule nešto
kasnije (v. III,
Tampije Flavijan Punim imenom L. Tampius Flavianus; dvaput consul suffectus (otprilike 46. i 74. n.e.),
prokonzul Afrike pod Klaudijem ili Neronom (Plin, n.h. IX, 26). Za namjesnika Panonije postavio ga je
Neron ili Galba. Njemu je u čast jedan konjanički odred, koji je vjerojatno on osnovao, nazvan ala 1
Panoniorum Tampiana (CIL III, p. 864). V. o njemu još H. III, 4. 10. V, 26.
Pompej Silvan Punim imenom M. Pompeius Silvanus; bio je 45. n.e. consul suffectus, kasnije prokonzul
Afrike. God. 58. n.e. optužili su ga provincijalci zbog globljenja, ali ga je senat na zagovor Nerona oslobodio
krivice (A. XIII, 52). Isp. o njemu jos III, 50. IV, 47. God. 74. n.e. bio je consul suffectus s Tam-pijem
Flavijanom, s kojim je prije toga (prema Fronlin. de aq. 102) bio curator aquarum.
Kornelije Fusko Bio je tada prokurator Panonije. V. o njemu još III, 4. 12. 42. 66. IV, 4. Pod Domicijanom
postao je pra-efectus praetorio i primio vrhovno zapovjednštvo u drugomdaikom ratu u kojem je doživio
poraz i poginuo (isp. Suet. Dom. 6; luv. IV, 112; Mart. VI, 76).
u želji za dobitkom bio odrekao senatorskog staleža Nedostojno je bilo senatorske časti baviti se
novčarskim poslovima i trgo-vinom (isp. Liv. XXI, 63: »quaestus omnis patribus indecorus visus«).Ovim
poglavljem vraća se Tacit k Viteliju i opisu događaja prekinutom u c.
poznanici Vitelijevi S Neronova dvora.
pobune nastale u Ticlim V. c. 68.
opasani vojnici su na pojasevima nosili mačeve.
Četiri legijska orla / Italica, V Alaudae, XXI Rapax i XXII Primigenia.
zastava iz drugih legija Zastava pod kojima su stajali odjeli izlegija: / Germanica, IV Macedonica, XV
Primigenia i XVI Gallica.
predvodnici centurija Tj. primus pilus, secundus prior pa sve dodecimus pilus prior.
toke Phalerae, okrugle ploče od srebra ili zlata ukrašene gravurama ili bareljefima koje su vojnici nosili
obično na prsima.
ogrlice Torques, prstenasto, zlatno ili srebrno vojničko odlićjekoje se s vrata spuštalo na prsa.
odbijao ime Augusta V. I, 47.
petnaestoga dana prije augustovskih kalenda Tj. na dan propasti fabijevaca na rijeci Kremeri u Etruriji
pokraj Veja (477. pr. n.e.) i poraza na rječici Aliji u Laciju (387. pr. n.e.); tzv. dies ater, na koji nije bilo
dopušteno obavljati nikakve javne pa ni privatne poslove.
Prisko Helvidije Trazejin zet (A. XVI, 28), po uvjerenju i zna-čaju sličan svom tastu. Bio je kvestor u
provinciji Aheji 51. n.e., legijski legat u Siriji (A. XII, 49) 56. n.e., pučki tribun (A. XIII, 28). Nakon smrti
svoga tasta 66. n.e. prognan (A. XVI, 33), vratio se nakon Neronova pada u vrijeme Galbe iz egzila (W.IV, 6) i
bio designiran za pretora. Zbog svojih repu-blikanskih nazora i opozicionarskog djelovanja postao je neu-
godan za Vespazijana, te ga je on, mada teška srca, 73. n.e. dao prognati i smaknuti (Suet. Vesp. 15). Isp. o
njemu jos: IV, 4-6. 9. 43. 53; Dial. 5; Agr. 2; Dio LXVIII, 12. vlasti Tribunskoj (tribunicia potestas}, koja mu
je davala pravo i na oštriju reakciju. on Vitelije, naravno, govori o sebi, izjednačavajući sebe s Tra-zejom,
pristalicom stoičke filozofije, koji je osnovne zasade tog filozofskog pravca nastojao primjenjivati i u
privatnom životu. Katon carskoga vremena, opozicionar Neronove strahovlade, svoja je nepokolebiva
uvjerenja potvrdio i smrću slicnom Katonovoj: osuden na smrt, prerezao je sebi žile (66. n.e.).
s dužnosti prefekta kohorte Neuobičajen postupak; bilo je naimeustaljeno da na mjesto pretorijskog prefekta
dođe bivši legijskitribun.
tadašnjega centuriona Isto tako.rijetko unapređenje.
pravo na oslobođenike U iura libertorum, ili u ranijim pravnimizvorima iura patronatus, pripadala je pravna
obveza oslobođenika da novčano pomogne osiromasena patrona i, ukoliko subili bez djece, da mu oporučno
ostave polovicu svoga imutka. prešavsi
237
u kuću Cexara Kao oslobođenici izabirali su cara zasvog patrona i na taj način izbjegavali obaveze prema
bivšimpatronima.
tabora Misli se na tabor pretorijanaca.
zborno mjesto To je tzv. principia, široka ulica u taboru koja sepružala od porta principalis dextra do porta
principalis sinistra;tu se nalazio i glavni stan (praelorium) sa šatorom vojskovođinim.
ozloglašenim položajima Vatikana Zbog nezdravih močvarnihobala Tibera u dubokoj dolini zaklonjenoj od
vjetrova. sesnaest
pretorijskih Na mjesto ranijih 9 kohorata koje je raspustio Vitelije (c. 67).
Pod Vespazijanom ih ima opet 9.
u gradsko vojništvo Tj. u pretorijske, odnosno gradske kohorte.
vojnike ala U savezničko konjaništvo.
tabora Kao i u c.93. misli se na tabor pretorijanaca.
dvadeset tisiica vojnika Po 1000 vojnika u 16 pretorijskih i 4gradske kohorte.
skupštinu U pretorijskom taboru, pred vojnicima.
oslobođenici careva Nerona, Galbe, Otona i Vitelija.
prinesu porez prema broju robova Ovo je bila pravno neosnovana, samovoljna odredba Vitelijeva.
rođendan ... Vitelijev Svetonije (Vit. 3) kaže: »Aulo Vitelije, sin Lucijev, rodio se osmoga dana prije
oktobarskih kalenda.ili, po drugima, sedmoga dana prije septembarskih ida za konzu-lovanja Druza Cezara i
Norbana Flaka« (prijevod Stj. Hosu, Zagreb 1956) - dakle 24. ili 7. rujna 15. n.e.
po gradskim ćetvrtima Gradskih četvrti (lat. vici) bilo je u Rimu preko 300. Najpoznatije od njih su,
primjerice: vicus Tuscus ivicus iugarius između Foruma i Tibera, te vicus sceleratus, vrlo ozloglašena rimska
četvrt.
Augustalci Lat. Sodales Augustales, svećenički kolegij koji je 14. n.e, osnovao Tiberije, a imao se brinuti za
kult gens lulia. U početku se 21 član toga kolegija birao kockom iz redova sena-tora, a njima su se
prikljućivala i 4 časna člana iz carske kuće (A. I, 54). Kasnije im se broj popeo na 28 članova.
troškom te pijankama Skandalozne i precizne detalje o tome daje nam Svetonije (Vil. 13).
u vrlo malo mjeseci od travnja do prosinca.
Mucijan 0 njemu v. bilj. uz I, 10.
Marcel 0 njemu v. bilj. uz c. 53.
javljeno Iz Mezije, (v. c. 85).
Aponija Saturnina Namjesnik u Meziji; o njemu v. bilj. uz I, 79.
nedavno otpuštene V. c. 67; radilo se o tzv. honesta missio.
Germanije Iz Gornje i Donje Germanije.
Hordeonije Flak Njemu je bila povjerena na čuvanje lijeva obalaRajne (c. 57). 0 njemu v. bilj. uz I, 9.
Vetije Bolan Namjesnik u Britaniji,
tamo tada ne bijaie nikakva konzulara Tj. legata Augusti propraetore', Kluvije je, Ruf iz Rima naime
upravljao Tarakonskom Hispanijom (c. 65).
triju legija VI Victrtix, X Gemina i l Adiutrix.
V Africi legija III Augusta (v. I, 11).
Valerije Festo Punim imenom C. Calpetanus Rantius Quirinalis Valerius Festus; rodak Vitelijev, bio je legat
legije III Augusta u Africi. God. 71. n.e. consul suffectus s Domidjanom, 73. n.e. namjesnik u Panoniji, 79. n.e.
namjesnik u Tarakonskoj Hispaniji. Njegovu punu karijeru daje nam CIL V, 531.
Panonske Alpe Današnje Julijske Alpe, planinski lanac koji se od Triglava, između Soče, i Kupe, pruža sve do
Rijeke. Preko njega prolazila je vojnička cesta koja je spajala Akvileju s Petovionom, stalnim taborom 13.
legije.
godišnjih vjetrova Ovi sjeverozapadni pasatni, sezonski vjetrovi, puhali su u Sredozemlju od 20. srpnja u
trajanju od tridesetak dana, za najvećih Ijetnih vrućina (isp. A. VI, 33; Plin. n.h. II, 124).
Flavije Sabin Brat Vespazijanov; o njemu v. bilj. uz I, 46.
uz posredništvo Rubrija Gala V. bilj. uz c, 51.
prve To je legio 1 Germanica; o ovoj i ostalim legijama v. bilj. uz c. 89.
238
triju britanskih legija To su: // Augusta, IX Hispana i XX Vale-ria; isp. i bilj. uz c. 57.
vojsci Tj. legijama: / Italica, V Alaudae, odjelima XV Primige-nia i XVI Gallica.
legije / Italica i XXI Rapax (v. III, 14).
u Hostiliju Hostilia (danas Ostiglia), jugoistočno od Mantue, na lijevoj obali Pada.
u Ravenu Ravenna je bila sjedište classis praetoria Ravennas;
nalazila se južno od ušća Pada u Jadransko more.
Lucilije Bas Punim imenom Sextus Lucilius Bassus; bilo mu je povjereno vrhovno zapovjedništvo nad
objema flotama (v. I, 18); na tom se mjestu, prema sačuvanim vojničkim diplomama, javlja i u vrijeme
Vespazijana u travnju 71. n.e. (isp. i III, 12. IV, 3). Nakon njegova odmetništva mizenskom flotom zapovi-
jedao je Klaudije Apolinar (v. III, 57).
nije domogao pretorijske prefekture Kao Publilije Sabin (v. c. 92).
Povjesnici Kao: Plinije Stariji u opisu suvremenih događaja, djelu koje je bilo nastavak Povijesti Aufidija
Basa (stoga i na-slov: A fine Aufidi Bassi libri XXXI; isp. Plin. n.h. praef. 10;
Plin. ep. III, 5,6), a obuhvaćalo je vjerojatno razdoblje od 41. do 71. n.e. i tribun Vipstan Mesala (v. III, 25. 28)
koji je kao zamjenik zapovjedika sedme klaudijevske legije ratovao protiv Vitelija na Vespazijanovoj strani.
Međutim, glavni izvor za Tacita bili su Povijest (Historiae) Kluvija Rufa (v. o njemu bilj. uz I, 8) i memoari
velikog vojskovođe Svetonija Paulina.
laskom Vespazijanu i flavijevskoj dinastiji.
Dostigavši legije, Cecina Nakon povratka iz Patavija (v. c. 100).
KNJIGA III
Događaji opisani u III knjizi pripadaju još uvijek 69. god. n.e. Pripovijedanje se vraća od vitelijevaca na
vespazijansku stranku i nadovezuje se na II, 86.
Petovion Poetovio (danas Ptuj na Dravi). Ovo je ratno vijeće održano očigledno prije Cecinina polaska na
marš (v. II, 100).
trinaeste legije Pošto su u Kremoni i Bononiji završili gradnju amfiteatra za Cecinine i Valensove
gladijatorske predstave, vraćeni su vojnici trinaeste legije u svoj stalni tabor u Panoniji.
Panonskih Alpa V. bilj. uz II, 98.
germanskih legija One su činile jezgru pobjedničke vojske kodBedrijaka (v. I, 61. 64. II, 57. 69).
glavnina britanske vojske 8000 veksilaraca iz triju britanskihlegija (v. II, 57. 100).
zbog nedavno razbijenih legija Laki odjeli legija, zastupljenih uovom ratnom vijeću, borili su se u travnju
kod Bedrijaka (v.II, 11. 43. 67. 85. 86).
Mucijan Punim imenom C. Licinius Mucianus. Prema Pliniju (n.h. XII, 9) triput konzul; namjesnik
konzularne provincijeSirije, pošto je 61. n.e. bio namjesnik u Likiji. Umro je prije77. n.e. (Plin. n.h. XXX,
62). U ovo se vrijeme nalazi na putuu Italiju (v. II, 83).
brodovlje Osim pontske flote (v. II, 83. III, 47) bilo je i na obalama Sirije i Egipta sjedišta flota. Na natpisima
se spominjuclassis Syriaca i classis Alexandrma. ")
Antonije Prim Legat legije VII Galbiana. 0 njemu isp. bilješkeuz II, 86.
dvije ... flote Ravenska i mizenska.
Ilirsko more Jadransko more.
Kornelije Fusko, prokurator 0 njemu v. bilj. uz II, 86. 0 službi
prokuratora v. bilj. uz I, 2 Tampije Flavijan Legatus consularis Caesaris pro praetore Pannoniae; o njemu v.
bilj. uz II, 86.
Aponiju Saturninu Tada namjesniku Mezije i pobjedniku nadsarmatskim Roksolanima. 0 njemu v. i bilj. uz I,
79.
Sidon Nećak Kvada Vanija, kojega su Rimljani postavili zakralja. On i njegov brat Vangion protjerali su
Vanija u vrijemecara Klaudija i njegovo kraljevstvo podijelili između sebe. Isp.A. XII, 29. i ovdje c. 21.
Italik Nije istovetan s istoimenim vođom Herušćana (A. XI, 16.17). Možda Vangionov sin.
239
Sveba Njih je 19. n.e. Druz Cezar, sin cara Tiberija, naselio sone strane Dunava izmedu rijeka Mara (danas
March) i Kuza(možda današnja rijeka Waag).
prokurator To je tzv. procurator cum iure gladii, koji se postavIjao u manjim carskim provincijama; v. bilj.
uz I, 2. s
Aurijevom alom Ala l Hispanorum Auriana, nazvana premainače nepoznatom osnivaču Auriju.
Ena Danas Inn.
Arije Var Poveo je 54. n.e. pod Korbulonom kao praefectuscohortis pobjedonosni pohod protiv Parta u
Anneniji (A. XIII,
9).
mjesto primipila Tj. mjesto zapovjednika prve centurije u legijiili, kao ovdje, u pretorijskoj kohorti.
Akvileju V. bilj. uz II, 46.
Opitergija i Altina Danas Oderzo i Altino nedaleko Burana.Pošto su razoreni za Atilina pohoda na Italiju 492.
n.e., njihovise stanovnici naseliše po susjednim otocima na lagunama, izčcga je izrasla današnja Venecija.
Patavij Danas Padova.
Atest Danas Este.
Sebozova ala Ala II Gallorum Sebosiana, nazvana po osnivačuSebozu, pojavljuje se u 1. st. n.e. u Germaniji,
u 2. i 3. st. n.e.u Britaniji u Longoviciju.
Forom Alieni Spomenut samo ovdje, vjerojatno današnjiLegnago na desnoj obali Ateza, prema drugima
današnja Ferrara.
s legatom Tj. s legijskim legatom.
Minicije Just Istovetan s onim kojega spominje i Plinije Mlađi (ep. VII, 11).
Vicecija Izmedu Padove i Verone (danas Vicenza).
nalagao Naredbe su upučivane Antoniju Primu.
9. Hostilije Na lijevoj obali Pada, jugoistočno od Mantuc (danasOstiglia).
Tartara Danas Tartaro. dvije legije VII Galbiana i XIII Gemina. Aponije Saturnin 0 njemu v. bilj. uz c. 5.
tribun Zato jer je legijski legat Tetije Julijan bio pobjegao (v.II, 85).
Vipstan Mesala Tacit ga više puta citira kao izvor za povijestgradanskog rata.
tri legije VII Galbiana, VII Claudiana i XIII Gemina.
dviju legija Iz Mezije, k trima već otprije nazočnima.
treću Legio III Gallica.
Dilije Aponijan Na jednom natpisu spomenut kao curatorriparum et alvei Tiberis, 73. n.e.
Galbinskoj je legiji VII Galbiana.
ratnim božanstvima i njihovim likovima Na dršdma bojnih znakova nalazile su se metalne ploče s
poprsjima Marsa, Minervei Belone.
konzulara To su konzularni legati, namjesnici carskih provincija.
drugovi mu u službi Tj. ostali legijski legati: Vedije, Dilije, Numizije i Vipstan.
240
prognaniku Antoniju 0 njemu v. bilj. uz II, 86. osam legija Sedam germanskih legija i / Italica.
Cecinu bace u okove Prema Dionu Kasiju (LXVI, 11) zbilo seto 18. listopada.
Kahija Fabula Možda istovetan s onim za kojega Plutarh (Galb.27) spominje da je na motki uokolo nosio
Galbinu glavu.
srušena mosta Preko rijeke Tartara (c. 9).
Germana Tj. pomoćnih četa dozvanih iz Germanije.
izade Po via Postumia.
Neodoljive Legio XXI Rapax.
Italske legije / Italica.
dospjeli ćak ovamo Iz Kremone, kamo ih je poslao Cecina.
bliske zidine Kremone Udaljene svega 4 milje odatle.
Sidon i Italik 0 njima v. bilj. uz c. 5.
hladnoćom Bio je naime kraj listopada.
orla Orao je od Marija stajao kao signum legionis za vrijeme bitke u prvoj bojnoj vrsti pod nadzorom
primipila.
panonske legije XIII Gemina i VII Galbiana.
mezijskim legijama III Gallica, VII Claudiana i legio V1II.
Parte 36. pr.n.e.
Armence 63. n.e. (A. XV, 26).
Sarmate Sarmatske Roksolane u Meziji (v. I,
ondje Kod Vitelijevaca.
U otonovskom ratu U vrijeme prve bitke kod Bedrijaka.
briksijska vrata Vrata okrenuta prema Briksiji (danas Brescia).
Mesala 0 njemu v. bilj. uz c. 9. i II, 101.
Gaj PIinije 0 njemu v. bilj. uz II, 101.
vrata Okrenuta prema Bedrijaku.
Časnici tabora Tribuni, centurioni, dekurioni.
vezice i vrpce Maslinove grančice s vunenim vezicama i vrpce zaglavu što su ih nosili Ijudi koji su molili
milost i zaštitu.
milostivo postupili 0 tome v. II, 45.
kao konzul V. II, 71. i bilj. uz I, 77.
roba To je rob koji se brinuo o grijanju vode u kupalištu, tzv. mediastinus.
od stranaca Sveba i sarmatskih Jaziga (c. 5).
hram Mefite Božice zaštitnice od nezdrava ispravanja iz zemlje, poštovane na mnogim mjestima u Italiji.
Utemeljena bijaše ... Latinska vojnička kolonija Kremona osno-vana je 218. pr.n.e., u isto vrijeme kad i
Placencija, u zemlji Insubra, s ciljem da drži na uzdi nemirna plemena gornje Ita-lije (isp. Liv. XXI, 25. XXXI,
48; Polyb. III, 40).
prikldanim položajem rijeka Kremona je ležala na obali Pada, gdje se sa sjevera u nj ulijevala plovna rijeka
Arda.
sa susjednim plemenima S članovima stranih plemena, ovdje cisalpinskim Galima.
nesretna u građanskim Tako su je primjerice zbog savezništva s Brutom i Kasijem trijumviri kaznili
oduzimanjem zemljišta.
u Aricijskom gajn Aricia (danas La Riccia), u podnožju Albanske gore, na Apijevoj cesti, 16 rimskih milja
udaljena odRima. U njezinoj blizini nalazio se slavni gaj s hramom božice Dijane.
Alfena Vara 0 njemu v. bilj. uz II, 29.
i odreče se konzulske iasti Državni službenici (magistratus) pola-gali su posljednjeg dana svoje službe
prisegu kojom su potvrđi-vali da nisu činili ništa protiv zakona (»se nihil contra leges fecisse«, Plin. paneg.
64).
dokinulo poglavarstvo Na prijedlog postavljen u narodnoj skup-štini.
241
Kaninije Rebil God. 45. pr.n.e. izabran je na mjesto konzula Kvinta Fabija, koji je preminuo u
prijepodnevnim satima 31. prosinca, za preostale sate te godiae Gaj Kaninije Rebil. Na njegov se račun šali
Ciceron: »ita Caninio consule scito nemi-nem prandisse; nihil tamen eo consule mali factum est; fuil enim
mirifica vigilantia, qui suo toto consulatu somnum non viderit.f - »stoga znaj da za njegova konzulata nitko
nije doručkovao;ništa se zla ipak nije zbilo za njegova konzulata; bio je ćudesne budnosti tako da za čitava
svoga konzulata nije vidio sna.« (fam. VII, 30); nazvao ga je i »consul dialis« - konzul od jed-noga dana.
38.
Junija Bleza Vindeksov sljedbenik, namjesnik u Lugdunskoj Galiji; v. i bilj. uz I, 59.
u ServiHjevim vrtovima Spominje ih i Svetonije (Ner. 47) i Tacit (A. XV, 55); vjerojatno su se nalazili na
jugu grada uz Tiber i put prema Ostiji.
Cecine Tuska Kao praefeclus Aegypti 67. n.e. kažnjen od Nerona progonstvom s kojega se vratio nakon
njegove smrti. Isp. Suet. Ner. 35.: »Tuska, sina svoje dadilje, kaznio je pro-gonom, jer se kao namjesnik u
Egiptu kupao u kupkama, koje su bile izgradene za njegov dolazak.» (»Dvanaest rimskih careva«, prev.
Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
kohorte Pretorijske.
s Britanskom alom Njezino puno ime bilo je kasnije Ala 1 Flavia Augusta Brit. miliaria c. R. (= civium
Romanorum) bis tor-quata ob virtutem. Nalazila se zacijelo među onih 12 ala što su sudjelovale u Vitelijevu
pobjedničkom ulasku u Rim (v. II, 89). Kasnije je bila stacionirana u Panoniji.
Ariinin Danas Rimini, grad u Umbriji na Jadranskom moru.
Kornelije Fusko On je bio postavljen za zapovjednika ravenske flote (c.12)
liburnske brodove V. bilj. uz II, 16.
picenska zemlja na jugu Umbrije uzduž Jadranskog mora.
iz Piskoga zaljeva Zaljeva grada Pize u Etruriji.
u luku Herkula Moneka danas Monaco, na ligurskoj obali kodNizze (u antičko doba Nicaea).
one koje je Vitelije razriješio vojničke službe Pretorijance (v. II 67. 69).
Forojulijsku Koloniju dan. Frejus, na obali Provence; podigao ju je diktator Cezar 46. pr.n.e. na prijašnjem
području Masilije. Obično Forum lulii ili Forum lulium (A. II, 63).
na Stehade Danas les iles d' Hyeres kod Toulona.
prve legije Pomoćnice V. bilj. uz I, 6. Nju je Vitelije
premjestiou Hispaniju (v. II, 67). Kasnije (v. IV, 68) je došla u GornjuGermaniju. od
Klaudija 43. n.e. pod vrhovnim zapovjedništvom Aula Plancija Silvana (isp. Agr. 13. 14; Suet. Vesp. 4; Dio LX,
19).
Veinicija Spominje se i u A. XII, 40.
nad Briganćanima U sjevernoj Engleskoj (Yorkshire) od ušća Humbera na istoku do zaljeva Solway na
sjeverozapadu.
kraljem Karatakom Potjecao je iz plemena Katuelanaca u današnjem Colchesteru. Ovu Tadtovu tvrdnju ne
treba shvatiti doslovce: Car ]"e Klaudije svoj britanski trijumf proslavio 44. n.e., a Karatak je sa svojom ženom,
kćeri i braćom doveden u Rim istom 51. n.e., nakon svršetka britanskog rata, koji je počeo 43. n.e. Kartimandua
je dakle upotpunila Klaudijev tri-jumf, a nije ga ukrasila.
rat ostavljen nama Dovršio ga je istom 71. n.e. namjesnik Peti-lije Cerijal.
vanjske sile Prekorajnskih Germana.
nevjere saveznika Batavaca i Treveraca i ostalih Belga.
Hskoro U IV, 12. 54. V, 14.
Dačana U današnjoj Rumunjskoj; o Domicijanovu dačkom ratuv. I, 2.
iz Mezije Današnje Bugarske i Srbije.
kohorata Pomoćnih.
Mucijan On je krenuo iz Bizanta (v. II, 83) kopnenim putemkroz Trakiju, Meziju i Panoniju prema Italiji i
Rimu.
šestn legiju VI Ferrata, koju ne treba miješati s VI Gallica Victrix iz Hispanije.
242
Fontej je Agripa Možda istovetan s Gajem Fontejem, korculom58. n.e. koji je kasnije pao u borbi sa
Sarmatima (loseph. b.lud. VII, 4).
prokonzul Senatorskom provincijom upravljali su prokonzuli.
najamnike Oslobodenike.
po Pontu V. bilj. uz II, 8.
Polemonov Kralj Polemon II bio je sin kćeri Polemona I, kralja
Polemonskog Ponta (Pomus Polemoniacus), zemlje zapadno
od Trapezunta. uz
Pont Ovdje Crno more.
Trapezunt Danas Trabzon, kolonija miletskih Sinopljana, osnovana 756. pr.n.e.
kohorta Rimskih građana.
sklonio ... u Bizant V. II, 83. kamare gre. Kajiapa.
veksilarce V. bilj. uz I, 31.
Hoba Rijeka Chobus na istoćnoj obali Crnoga mora. Izvire naKavkazu, teče kroz područje Svanaca i utječe u
Crno more 180stadija sjeverno od Faza (Phasis).
Sedohežana Spominju se samo ovdje.
Ovim se poglavljem Tacit vraća na prikaz ratnih operacija u Ita-liji, prekinut u 35. poglavlju.
odabranici iz legija Tzv. veksilarci (v. I, 31).
konzular Pompej Silvan Namjesnik u Dalmaciji; o njemu v.II, 86.
Anija Basa Prokonzula na Cipru 52. n.e.; consul suffectus odpetnaestog dana prije decembarskih kalenda 70.
n.e. Njegovživot opisao je Klaudije Polion (Plinl. ep. VII, 31).
kod svetišta Fortune Fanum Fortunae, na Jadranskom moruizmeđu Arimina i Ankone (danas Fano).
u bici ... kod Janikula God. 87. pr.n.e., o čemu pripovijeda Valerije Maksim (V,5). Sličan događaj donosi i
Tacit (c. 25), a takvu groznu scenu opisuje i Lukan (Phars. I, 375 sqq).
Sizena Punim imenom L. Cornelius Sisenna, pretor 78. pr.n.e., umro na Kreti kao Pompejev legat u gusarskom
ratu 67. pr.n.e. Autor danas izgubljene povijesti svoga doba, pisane u arhaičnom stilu i, prema Salustiju (lug.
95,2), »parum libero ore« (»s premalo odvažnosti«).
što je god vojnika u Veroni v. c. 50.
Plocija Gripa Zbog svoje poslušnosti ostvario je brzu karijeru
(v. IV, 39) i postao 88. n.e. consul suffectus (CIL VI, 2065). Nadimak mu ima značenje »krivonos« (grč.
vgVJtos). Njegovu sinu ili mlađem bratu posvetio je Stacije IV knjigu svojih Silva (»Šume«) - isp. Stat. silv. IV,
9 i IV praef.
Alpe Panonske, v. bilj. uz II, 98.
onima koji su ... smirili Meziju Antonije cilja na Mucijana.
Juliju Prisku i Alfenu Varu Pretorijskim prefektima; v. II, 92. i III, 36.od
mornara Iz mizenske flote.
Ostale su kohorte Dvije pretorijske, četiri gradske i sedam koho-rata noćnih stražara (v. II, 93).
skupstine Pod tim se imenom ovdje misli samo na izborne skup-štine. Od Tiberija, koji je izborne skupštine
premjestio s Mar-tova polja u kuriju (A. I, 15), sudjelovao je narod (populus) samo pri zaključnom aktu, tzv.
renuntiatio, potom se cijela izborna komedija več odigrala u senatu, gdje su konzuli kao candidati principis
praktično već bili izabrani.
za mnoge godine unaprijed Prema Svetoniju (Vit. 11) na deset godina unaprijedpravo
latinskih gradova Latium, obič. ius Latii ili Latinitas. Otkako su Latini 90. pr.n.e. po lex lulia izborili
savezničkiro ratom za sebe rimsko građansko pravo (civitas), zadobile su sli-jedećih godina i neke općine u
prekopadskoj Galiji (Gallia Transpadana) pod nazivom coloniae Latinae tzv. ius Latii, koje su carevi kasnije
proširili i na gradove u provincijama. Općine sa ius Latii imale su unutrašnju autonomiju, zakonodavne i
jurisdikcione organe. Ta je autonomija, međutim, bila ograni-čena suverenitetom Rima, u vanjskoj politici
obvezama dava-nja vojnika u slučaju rata i, često znatnim, financijskim dava-njima centralnoj vlasti.
Mevanjju Danas Bevagna, na via Flaminia Vetus, sjeveroza-padno od Spolecija u Umbriji.
sramote Lat. ignominia, umanjenje časti i dobra glasa građanina zbog cenzorskog ukora (nota censoria),
243
brisanja uspomene (damnatio memoriae) ili nečasna otpusta iz vojne službe (igno-miniosa missio).
Flotom je zapovijedao Istom nakon odmetništva prefekta Basa (c. 12), jer se još u II, 100. Bas naziva
vrhovnim zapovjedni-korn obiju flota, a Apolinar se spominje kao praefectus classis tek u c. 77.
u Minturni Grad uz rijeku Liris na međi Lacija i Kampanije, danas u ruševinama.
Puteoljani Puteoli su bili grad na obali mora u Kampaniji, iz-medu Kume i Neapola, danas Pozzuoli.
gradska kohorta Jedna od četiriju koje je oformio Vitelije,svaka sa 1000 vojnika (v. I, 20. II, 93).
Taracinu Na Apijevoj cesti nedaleko pomptinskih močvara, stariAnksur, danas Tarracina.
dio teta 7 kohorata (c. 78).
u Nannji Grad u Umbriji na rijeci Naru, oko dva dana marša južno od Mevanije, gdje se prije toga nalazila
vojska (c.55), danas Narni. Nato je vojska krenula natrag po via Flaminia.
tribusi Gradski kotari; i ii carsko doba postojala je podjela u 35 tribusa, koja je međutim izgubila svako
političko značenje, a služila je samo za obavljanje novačenja, te kao osnova za po-djelu žita i druga davanja.
sto je prije odbijao V. I, 62. i II, 62.
osvojenje Mevanije V. c. 55.
odlazak Vitelijev V. c.56.
žbog straSne zime Bio je već prosinac.
prelaskom Apenina Od svetišta Fortune (Fanum Fortunae, v. bilj. uz c. 50) Flaminijevom cestom.
Petilija Cer^ala Punim imenom Q. Petilius Cerialis Caesius Rufus, pod Neronom 61. n.e. zapovjednik devete
legije u Bri-taniji (A. XIV, 32); consul suffectus 70. n.e. (loseph. b. lud. VII, 4,2) vjerojatno zajedno s Gajem
Licinijem Mucijanom (Plin. n.h. XXXV, 163), prije preuzimanja vrhovnog zapovje-dništva protiv pobunjenih
Batavaca; 71. ili 72. n.e. namjesnik u Britaniji; 74. n.e. drugi put consul suffectus. Poslo mu je za rukom
povratiti rimsku vlast na sjeveru.
Flaviju Sabinu Poslije Galbina pada izabran za gradskog pre-fekta (v. I, 46); brat Flavija Vespazijana.
Domicijanu Mladi sin Flavija Vespazijana. Oba su tada bila u Rimu.
u Karsule Grad u Umbriji, 10 rimskih milja sjeverao od Narnije, na zapadnim obroncima Apenina, danas
Casigliano.
udaljenima Imali su naime tabor u Namiji, v. c. 58. i 63.
Interamna Grad u Umbriji, pored via Flaminia (isp. i bilj. uz II,64); danas Terni.
Var Arije Var (isp. c. 6. 16. 52), ne Alfen Var, vitelijevac (c.36. 55).
u tabor Vitelijevaca, kod Narnije (c. 58).
Prisko i Alfen V. bilj. uz c. 55.
u Urbinu Grad u Umbriji jugozapadno od Fanum Fortunae, • danas Urbino.
u Anagniji Danas Anagni, grad u Laciju, oblast starih Herničana.
na juvenalskim igrama 0 ovim scenskim svečanostima, koje suse odigravale pred probranom publikom u
Neronovu parku sone strane Tibera isp. A. XIV, 15.
mime Mim (mimus) je vrsta dramskog igrokaza, u kojem se u
kratkim prizorima vrlo živo, u dijalozima, pjevanju i plesu, pri-
kazuju tipični događaji svakidašnjeg života običnih Ijudi. Verginija 0 njemu vidi bilj. uz I, 8.
Fonteja je Kapitaona Namjesnika Donje Germanije; o njemu v.bilj. uz I, 7.
izdajica Galbe V. I, 57.
drugih Osobito Cecine.
oko ceste Flaminijeve (via Flaminia), na kojoj se nalazila Nar-nija.
kohorte noćnih stražara 7 kohorata (cohortes vigilum), v. bilj. uz I, 20.
njegov uzdrmani kredit ... Tu tvrdnju potkrepljuje i Svetonije (Vesp. 4): »Vratio se svakako iz provincije
(Afrike) ne oboga-tivši se ništa; pošto mu je naime kredit već gotovo bio propao, dao je sve svoje posjede u
zalog bratu i od nužde se ponizio te je trgovao mazgama da održi svoj položaj.« (Dvanaest rim-skih careva,
preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
u hramu Apolonovo Na Palaciju; podigao ga je August.
Kluvija Rufa 0 njeirm v. bilj. uz I, 8.
Silija Italika Punim imenom Ti. Catius Silius Italicus, prijatelj Vitelijev; pod Neronom, kojemu je nastojao
ugoditi, konzul 68. n.e., potom namjesnik u provinciji Aziji, iz koje se vraća da bi se potpuno posvetio
244
književnosti. Umro je u 75. godini života (oko 100. n.e.). Ostavio je za sobom historijski ep Punica u 17
knjiga. Isp. što o njemu kaže Plinije Mlađi (ep. III, 7): »Svoj dobar glas pokvario je pod Neronom (vjerovalo
se da je prokazivač), ali je mudro i s puno takta ostao u pri-jateljstvu s Vitelijem; s prokonzulata u Aziji pratila
ga je slava, a mrlju svojih prijašnjih postupaka izbrisao je svojim časnim povlačenjem iz javnog života.
kao nuljenik Svetonije (Vesp. 4) govori o tome kako je Vespa-zijan za cara Klaudija na preporuku Narcisovu
poslan kao legat jedne legije u Germaniju; Tacit vjeruje da je zasluge za to imao i Lucije Vitelije.
jednog Vitelija Misli se na Lucija Vitelija, oca cara Vitelija, pri-jatelja cara Klaudija, s kojim je obnašao drugi
put konzulat 43. n.e., a treći put 47. n.e. (isp. Suet. Vit. 2; A. XI, 3). Obojica
su bili i cenzori od 47. do 51. n.e. 1 Aulo Vitelije bio je isto tako konzul već za vrijeme Klaudija, ali ne
zajedno s njim, nego s Lucijem Vipstanom Publikolom 48. n.e. (A. XI, 23).
majku Sekstiliju Augustu; o njoj v. bilj. uz II, 64. 0 okolno-stima njezine smrti isp. Suet. Vit. 14: »Sumnjali su
na njega (Vitelija) da je skrivio smrt svoje majke, jer da je zabranio, da joj se u bolesti daje hrana, pošto mu je
neka Haćanka, kojoj je vjerovao kao proročistu, prorekla, da će istom onda čvrsto i dugo vladati ako nadživi
svoju majku. Drugi kažu, da je ona sama od dosade zbog tadašnjih prilika i od straha pred buduć-nošću
zaiskala otrov od sina i da ga je bez osobite poteškoće dobila.« (Dvanaest rimskih careva, preveo Stjepan
Hosu, Zagreb, 1956).
odmetištvo legije V. c. 55
družinom Oslobodenika i robova carske kuće.
sjedište PalacijGaja Cara Kaligulu
selo Villa suburbana, između vi'o Solaria i via Nomentana, oko4. miljokaza od grada; isp. Suet. Ner. 48 sqq.
Pizon i Galba padoše kao u bici V. I, 41. i 43.
Cecilije Simpleks Punim imenom Cn. Caecilus Simplex; bio jeconsul suffectus za mjesece studeni i prosinac,
v. bilj. uz I, 77.
u hramu Sloge Aedes Concordiae, na clivus Capitolinus; uobičajeno mjesto za senatske sjednice.
put k domaćim penatima Tj. povratak u privatni život.
na svetn cestu Via sacra; s nje je vodio put na Palacij.
Kod Fundskoga zdenca Lacus Fundanus, spomenut na natpisu iz Sulina vremena (C/L I, 584), bio je na
Kvirinalu.
kapitolijsku tvrđavu Arx Capitolii (ili Capitolina). V staro đoba imala su dva vrha kapitolijskog brijega
posebna imena: Capi-tolium \ arx, isp. Gell. V, 12.: »est autem etiam aedes Veiovis Romae inter arcem et
Capitolium.« Na sedlu između jedne i druge uzvisine bio je asylum koji je po legendi osnovao Romul, a
obično su ga nazivali inter duos lucos (Liv. I, 8, 5). Hram Jupitera Kapitolijskog (Kapitolij u užem smislu)
ležao je na jugozapadnoj 47 m visokoj uzvisini, tvrdava i hram Junone Monete na 50 m visoku sjevernom
vrhu, na kojem se nalazio i auguraculum,otvoTew mjesto za motrenje znakova s neba.
Verulana Gratila Za vrijeme Domicijana prognana iz Rima [Plin. ep. III, 11. V, 1), vjerojatno kao prijateljica
ili žena Arulena Rustika (c. 80).
svoju djecu Prema Dionu Kasiju (LXV, 17) jednog njegova sina, Tita Flavija Sabina, dao je Domicijan kasnije
ubiti.
U osvit dana 19. prosinca
Kornelija Mardjala Možda istovetan s vojničkim tribunom
istoga imena kojega je Neron skinuo s tog položaja (A. XV,71).
primipilara V. bilj. uz I. 31.
Germanjje Gornja i Donja Germanija; misli se na odmetništvoHordeonija Flaka (v. IV, 31) i legijskog legata
Vokule (v. IV,37) i njihovo zaklinjanje na vjernost Vespazijanu kao vrhovnom ratnom zapovjedniku.
ondje Na bojnom polju.
kroz skroviti dio kuće Kroz stražnja vrata (posticum).
hramova Saturnova i Konkordijina hrama, na sjeverozapadnojstrani Foruma.
gaja Utočišta Tzv. lucus asyli; v. bilj. uz c. 69.
Tarpejska stijena Okomita stijena na južnoj padini Kapitolija.
245
u gradanskom ratu U ratu između Sule i Marija 6. srpnja 83. pr.n.e. (Plut. Sull. 27).Svese Povaecije Grada
Volščana, u Laciju; isp. Liv. 1, 53.
Horacije Pulvil ... God. 507. pr.n.e. prema Dioniziju Halikar-naškom (V, 35), dok Polibije, Livije i Plutarh
datiraju ovu po-svetu dvije godine ranije, u njegov prvi konzulat.
Nakon četiri stotine i petnaest godina Zapravo 425 godina, kako je u originalu vjerojatno i stajalo.
Snla Isp. što o tome veli Plinije Stariji (n.h. XXXVI, 25, 61):»sic est inchoatum Athenis templum lovis
Olympii, ex quo Sulla Capitolinis aedibus advexerat columnas.« (»tako je započet u Ateni hram Jupitera
Olimpskog, s kojega je Sula dovezao stu-pove za Kapitolijski hram«) i Plutarh (Public. 15).
uskraćeno njegovoj sreći Po Sulinu vlastitom priznanju (isp. Plin. n.h. VII, 43): »hoc tamen nempe felicitati
suae defuisse confessus est, quod Capitolium non dedicavisset« (»priznao je da je njegovoj sreći nedostajalo
svakako ipak to §to nije posve-tio Kapitolij«). Inače, Sula je nakon Marijeva ubojstva uzeo nadimak Felix
(»Srećko«); isp. Vell. II, 27.
Ime Lutacija Katula Sin pobjednika nad Kimbrima, vođa opti-matske stranke, po posvećenju hrama (69.
pr.n.e.) dobio je nadimak Capitolinus.
među tolikim djelima careva August veli o sebi samome (Monum. Ancyr.\\, 9): »Capitolium et Pompeium
theatrum utrumque opus impensa grandi refeci sine ulla inscriptione nominis mei«. (»Kapitolij i Pompejevo
kazalište, jedno i drugo zdanje, uz velik sam trošak popravio bez ikakva natpisa svoga imena«).
73.
vođa Flavije Sabin.
Emilije Pacenzis Bio je tribun jedne gradske kohorte. S tog ga
je položaja maknuo Galba (v. I, 20): na isti ga je položaj vra-
tio Oton i povjerio mu zapovjedništvo na pohodu u provinciju
Narbonsku Galiju (v. I, 87. II, 12). Kvincija Atika Punim imenom C. Qwntius Atticus, bio je uz
Gneja Cecilija Simpleksa consul suffectus za dva zadnja mje-
seca 69. n.e. (v. bilj. uz I, 77; II, 60).
74.
kod čuvara hrama To je tzv. aedituus (v. bilj. uz I, 43).
u lanenoj odjeći Nošnji poštovalaca egipatske božice Izide, koji
su odjeću od životinjske vune držali nečistom. 0 ovom uspješ-
nom bijegu Domicijanovu isp. i Suet. Dom. 1. Velabra Mjesto zapadno od Palatinskog brežuljka prema
Tibeni
(v. i bilj. uz I, 27). svetište Jupiteru Spasitelju Spomen na taj događaj nose i novci
Domicijanovi s natpisom: lovi Conservatori S C. hram Jupiteru Čuvaru Na Kapitoliju (isp. Suet. Dom. 5).
Gemonske stepenice Na ove kamene stepenice, smještene uz
istočni obronak kapitolija, izvlačili su leševe zatvorenika usmr-
ćenih u tamici (Tullianum) i tu ih izlagali. (Isp. A. III, 14.)
75.
Mezijom V. c. 46.
za konzula Kvincija Atika (c.73).
76.
kod Feronije Feronija je bila staroitalska božica osobne slobode. Uz ovo se svetiše (ili naselje nazvano po
svetištu), oko 3 rimske milje udaljeno od Taracine, nalazio i gaj sa izvorom (isp. Verg. Aen. VII, 800; Hor.
sat. I,, 5, 24).
spomenusmo gore U c. 57.
otiSao je Apinije Tiron V. c. 57.
77.
VergiHja Kapitona Cn. Vergilius Capito zvao se jedan praefectus Aegypti u vrijeme cara Klaudija [CIL III,
6024). U rukopisu stoji inače Verginija Kapitona - Verginii Capitonis.
Apolinar V. bilj. uz c. 57.
78.
Ovim se poglavljem Tacit vraća na opis ratnih operacija Oavi-
246
jevske vojske, prekinut u 63. poglavlju.
iz Narnije V. bilj. uz c. 58.
prazničke Saturoove dane Svečanosti posvećene uspomeni na zlatni vijek boga Saturna, Saturnalia, počinjale
su 17. i trajale do 23. prosinca. Slavile su se svakojakim raspuštenim zaba-vama. Tada bi prestajao svaki rad i
svako neprijateljstvo. Robovi bi bili slobodni, te bi ih kod gozbe dvorili gospodari.
247
u sramotnom skrovištu Isp. Suet. Vit. 16: »i pobjegne u vrata-revu izbu; pred vratima sveže jednog psa, a
iznutra ih zabrtvi posteljom i jastucima.« (Preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956). Dion Kasije govori o psećoj
kućici (Dio LXV, 20).
85.
govornicu Odakle se obraćao vojnicima (isp. c. 68. 70). mjesto gdje je ubijen Galba V. I, 41. Gemonskih
stepenica V. bilj. uz c. 74.
86. Lucerija Grad u Apuliji (Liv. IX, 12) zapadno od Arpa, danas
Lucera. navršavao je pedeset sedmu godinu života Bio je rođen 24. rujna
15. n.e.; ubijen je 20. prosinca 69. n.e. konzulat V. c. 66.
svećenićku službu V. II, 91; Suet. Vit. 5. oievoj slavi 0 njegovu ocu v. bilj. uz c. 66. kao Cezara Ovaj
nasljendi nadimak Julijevaca bio je u skraćenoj
titulaturi sve do Hadrijana naziv za sina ili unuka vladajućeg
cara.
KNJIGA IV
Četvrta knjiga prikazuje - od 1. do 37. poglavlja - događaje u Rimu od 21. do 31. prosinca 69. n.e. kao i
zbivanja vezana uz rat s Batavcima (c. 12 i slijedeći) do kraja iste godine; od 38. do 86. poglavlja dogadaje u
slijedećoj godini za vrijeme drugog konzulata Vespazijanova i prvoga konzulata Titova.
1.
domove Plemenitih i bogatih građana koji su imali raskošne kuće (tiomus).
2.
sjedište Palacij.
Cezara V. bilj. uz III, 86.
primio je Po odluci senata sutradan pošto je osvojen grad.
Pretorijska prefektura Vrhovno zapovjedništvo nad carskom tje-
lesnom stražom, koja se pod Vespazijanom ponovo sastojala
od 9 pretorijskih kohorata. Arija Vara V. bilj. uz III, 6. vraćao iz Taracine Isp. III, 76 i slijedeća. U Ariciju
V. bilj. uz III, 36. kraj Bovila Bovillae, mjesto na Apijevoj cesti, 10 rimskih milja
udaljeno od Rima.
3.
Lucilije Bas V. bilj. uz II, 100.
U Kapui Ona je bila ostala vjema Viteliju (III, 57).
Taracinjanima Bili su se izjasnili za Vespazijana i trebalo je da budu oštro kažnjeni od vitelijevaca (III, 77).
spomenuli U III, 77.
s... prstenjem Vitelije ga je dakle bio oslobodio i uzdigao u viteški stalež (v. bilj. uz I, 13).
uobićajeno za vladare 0 tome sto je pripadalo u to, v. I, 47.
građani na oružje Pod Vindeksom i Galbom.
Germanije Pod Vitelijem.
Ilirik Pod Antonijem Primom i ostalim vođama stranke.
preturu Gradsku (praetura urbana).
konzulsku vlast S obzirom na to da su oba konzula bila nena-zočna. Isp. Suei. Dom. 1: »Preuzeo (je) službu
gradskog pre-tora s konzulskom vlašću, ali samo u naslovu, jer je sudbeni posao prenio na svoga prvoga
kolegu.« (Dvanaest rimskih careva, preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
4.
trijumfalna znanienja V. bilj. uz I, 79.
Za izliku je služio pohod na Sarmate Za pobjedu u gradanskom ratu senat nije smio dodjeliti vojskovodi
pobjedniku trijum-falna znamenja (isp. Val. Max. II, 8, 5), zato je nađena ova izlika: pohod na, zapravo,
Dačane koji su bili upali u Meziju (v. III, 46).
konzulska... odličja V. bilj. uz I, 79.
248
Nakon toga postaraše se i za bogove Sarkastična opaska Taci-tova: moralo je obrnutim redom; isp. Gell. XIV,
7,9. »de rebus divinis prius quam de humanis ad senatum referendum« (»pred senat treba iznositi najprije
prijedloge koji se tiču božanskih, a potom one koji se tiču Ijudskih stvari«).
Valerije Azijatik Njega j'e Vitelije bio izabrao za zeta (v. I, 59).
budući konzul Tzv. consul designatus. Budući da je Vitelije bio consul perpetuus designatus (Suet. Vit. 11),
pored njega je samo Valerije Azijatik u prosincu 69. n.e. nosio titulu consul designatus i ostao je jedini budući
konzul za pocetak 70. n.e, Prema Ciceronu (Phil. V, 35) stari je običaj bio da kod glas-anja svoje prijedloge
prvi iznose budući konzuli.
budućega pretora Nakon budućih konzula svoje su prijedloge iznosili budući pretori; o Helvidiju Prisku v.
bilj. uz II, 91.
5.
drugi put Prvi njegov spomen u II, 91.
dostojna ćešćeg sponiinjanja Tako u c. 53. njegova pretura, u c. 43. njegov govor protiv Marcela; njegov
progon i ubojstvo pod Vespazijanom morali su biti opisani u 6. knjizi Tacitovih Histo-rija. Tacit ga inače
spominje i u Dial 5; Agr. 2. i A. XVI, 28
sqq-
iz karećkoga područja Italije Cini se da je ovo stara učena mar-ginalna opaska, jer Tacit nema obiiaja kod
italskih gradova davati njihov pobliži položaj. Karečani su bili pleme u sjever-nom Samniju s glavnim
naseljem Aufidena ili Bovianum vetus (Mommsen uz CIL XII, 257).
iz municipija Kluvije Cluviae, neko mjesto u Samniju.
do kvestorskih godina Od Augusta bila je starost od 24 godine uvjet za kvesturu, koja je otvarala pristup u
senat. Helvidije Prisko bio je kvestor u provinciji Aheji u vrijeme Nerona.
Pet Trazeja 0 njemu v. II, 91.
6.
Nakon tastova pada 0 smrti Trazejinoj isp. A. XVI, 33 sqq.
Marcela Eprija 0 njemu v. bilj. uz II, 53.
odustane... Drugačije motivira to odustajanje Tacit u Dial. 5. »quid aliud infestis patribus nuper Eprius
Marcellus quam elo-quentiam suam opposuit? qua accinctus et minax disertam qui-dem. sed inexercitatam et
eius modi certaminum rudem Helvidii sapientiam elustit.« (»Čime se nedavno Eprije Marcel suprot-stavio
razljućenim senatorima nego svojom rječitošću? Njome opasan i prijeteći nadbio je rječitu doduše ali
neizvježbanu i za takva nadmetanja surovu mudrost Halvidijevu.«).
žarn Urnu, tj. da se poslanici odaberu kockom. bndućeg konzula Valerija Azijatika.
7. neprestanih... govora Tj. govora koji su slijedili jedan za dru-
gim. Soranom Barea Soranus, conusl suffectus 52. n.e. (prema A.
XII, 53), kasnije (oko 61/62) prokonzul u Aziji. 0 njemu v. još
c. 10. i 40. te A. XVI, 21, 23 sqq., Sencijem Inače nepoznat. u nagradi Marcel je za tužbu protiv Trazeje
dobio od Nerona 5
milijuna sestercija (A. XVI, 33).
8. stara pravila Za izvanredna poslanstva redovito se primjenjivao
ždrijeb, isp. Cic. ad Att. I, 19; Pio LIX, 23. Bivšem Starom republičkom državnom uređenju. drugima Cilja
na Helvidija, koji je pod Neronom doživio pro-
gonstvo. trijumfalnog starca Vespazijan, koji je tada bio u 60. godini
života, stekao je pod Klaudijem kao zapovjednik 2. legije u
Britaniji trijumfalna znamenja (isp. Suet. Vesp. 4).
9.
tada su naime državnom blagajnom upravljali pretori Ne kao u
Tacitovo vrijeme dvojica praefecti aerarii Saturni. Upravljanje državnom blagajnom (aerarium) bilo je u doba
republike pov-jereno gradskim kvestorima (quaestores urbani). Od 28. pr.n.e. odijelila se ova služba od
kvesture i povjerila dvojici praefecti aerarii, koje je senat birao iz redova bivših pretora. U vrijeme Nerona tu
su službu i dalje obavljali prefekti koje je, međutim, car sam imenovao između bivših pretora. Nakon njegove
249
smrti ponovo je služba povjerena pretorima. Od vremena Nerve ili Trajana državni su blagajnici bila dvojica
prefekata iz redova bivših pretora.
Budući je konzul Valerije Azijatik.
Volkacije Tertulin Tacit ga u A. XVI, 8. naziva Vulcatius Tul-linus.
prisjetiše Da Helvidija ocrne pred Vespazijanom.
10.
Muzonije Ruf 0 njemu v. bilj. uz III, 81.
Publija Celera Punim imenom P. Egnatius Celer, stoik iz Berita (danas Beirut) u Fenikiji. Isp. i c. 40. te Dio
LXII, 26.
Bareju Sorana V. bilj. uz c. 7.
izdajnik i oskvrnitelj prijateljstva Isp. luv. III, 116. »Stoicus occidit Baream delator amicum discipulumque
senex« (»Stoik ubi Bareju, prokazivač prijatelja i starac učenika«) i Tac. A. XVI, 32. Celer je na kraju i
osuden (v. c. 40).
11.
ni vladara Vespazijan se zadržao u Egiptu.
Kalpurnija Galerijana Punim imenom C. Calpurnius Piso Gale-rianus; njega je car Kaligula 39. n.e.
prognao pošto mu je dvije godine prije sa svadbe bio oteo ženu Liviju Orestilu. Klaudije ga ]'e pozvao natrag
i postavio ga za consul suffectus.
na Apijevoj cesti Appia via, nazvana po cenzoru Apiju Klaudiju Ceku koji ju je 312. pr.n.e. započeo graditi;
vodila je od porta Capena preko Kapue za Brundizij.
Julije Prisko i Alfen Var Oni su prilikom približavanja neprija-telja Apeninskim prijelazima sramotno
napustili bojno polje.
Azijatik Oslobođenik Vitelijev; o njemu v. II, 57.
robovskom kaznom Smrću na križu.
12.
glas o porezu u Germaniji Prilikom ustanka Batavaca pod Juli-
jem Civilom, što Tacit uzgred spominje već u III, 46. nije se pricalo o zlu Zato jer je poražena i u Rimu
omražena
Vitelijeva stranka tim porazom izgubila svoj zadnji oslonac. stranih... naroda Prekorajnskih Germana.
savezničkih naroda Batavaca, Kanenefaćana i drugih naroda
Galije Belgike. istjerani domaćim ustankom To se moralo dogoditi još prije
Cezarovih ratova u Galiji, jer već on spominje otok Batavaca
(insula Batavorum, Caes, b.G. IV, 10). pružaju Sve do Tacitovih vremena, zato prezent. germanskim
ratovinia Pod Druzom, Tiberijem i Germanikom. po Britaniji Za vrijeme Neronove vladavine prilikom
pohoda
Svetonija Paulina 61. n.e. borilo se tamo i 8 kohorata Batavaca
u sastavu 14. legije, isp. A. XIV, 38. i H. I, 59.
13. Fontej Kapiton Namjesnik u Donjoj Germaniji, ubijen u vri-
jeme Galbe (v. I, 7). zbog buntovništva Vjerojatno prilikom Vindeksova ustanka u
Galiji (v. I, 6). sa slično nagrđenim licem Bio je jednook, kao i Hanibal i Ser-
torije.
pisma Prima Antonija V. c. 32. okrenu Od Italije. sazvao Vitelije V. II, 97. Hordeonije Flak namjesnik u
Gornjoj Germaniji (v. bilj. uz I,
9); njemu je Vitelije, krenuvši na Italiju, povjerio čuvanje
lijeve obale Rajne (v. II, 57).
14.
izvršitelji Vojnički tribuni, prefekti i centurioni.
ih Batavce.
legat Tj. legatus consularis Caesaris pro praetore - namjesnik.
s vrhovnim zapovjedništvom U izvorniku cum imperio, koje mu je omogućilo da, pošto čuje pritužbe
saveznika, kazni počini-telje nepravdi i drži na uzdi svoje potčinjene.
250
pratnji Klijenata, oslobodenika i robova.
prefektima Praefectus je bila titula upravitelja manjeg okruga u carskoj provinciji.
staraca Retoricka hiperbola.
Rimljanima Zapravo flavijevcima.
15. ka Kanenefaćanima Oni su stanovali zapadno od Batavaca, u
unutrašnjem dijelu rajnske delte sve do morske obale i na sje-
veru otoka s one strane Rajne. britanske pomoćne ćete - kohorte Batavaca 8 kohorata, v. bilj.
uz c. 12.
gore spomenusmo V. II, 69. u Mogoncijaku Na natpisima i Magontiacum, iz čega je nastao
i današnji naziv Mainz. opsjenu gajevskih pohoda Car Kaligula poduzeo je lažni pohod
na Germane s kojega se vratio u Rim i proslavio trijumf u
kojem su zapravo saveznici Gali morali glumiti zarobljene Ger-
mane; isp. Suet Cal. 43-47. na štit Taj se stari germanski običaj dugo održao, zabilježen je
kasnije u Franaka i Gota. Frižane Oni su nastanili obalu Sjevernog mora između današ-
njeg Zuiderskog jezera i ušća rijeke Ems. primipilara V. bilj. uz I, 31. Nervtjana Belgijsko pleme, nastavalo
je područje izmedu rijeka
Schelde i Maas. Tungara 0 njima v. bilj. uz II, 14.
16.
u... klinove U bojne redove u obliku klinova (cunei).
17.
Germanije Tj. Germani.
ih Tj. četa.
Krvlju provincija A ne Italije!
o Vindeksovoj bici God. 68. n.e. kod Vezoncija, u kojoj je bio
poražen od Verginija Rufa (v. I, 6. i bilj. uz isto). Eduanci Običnije Heduanci (lat. Aedui ili Haedui), između
gornje Loire i Saone. Zajedno s Arverojanima i Sekvancima
priključili su se bili Vindeksu. Arvernjani U današnjoj pokrajini Auvergnei. Verginijevim Punim imenom L.
Verginius Rufus; o njemu vidi
opsežnu bilješku uz I, 8.
Belgi Treverci i Lingonci; o njima v. bilj. uz I, 53. istoj stranci Proturimskoj. nedavno U prvoj bici kod
Bedrijaka, sredinom travnja 69. n.e.;
isp. II, 43. rođeni pr^e poreza Jaka retorička hiperbola, jer je od sedmog
konzulata Augustova (27. pr.n.e.), kad je uveden popis imo-
vine (census) u Galiji, proteklo 96 godina (isp. Dio LIII, 22). nedavno Govorničko pretjerivanje; od bitke u
Tautoburškoj
šumi proteklo je naime 60 godina. slobodni Od rata, Gali i Germani. zaokupljene Rimljane, domaćim
razdorima i gradanskim ratom.
18.
Munije Luperko Bio je po svoj prilici zapovjednik 15. legije, budući da je Fabije Valens bio vjerojatno legat
5. legije, glav-nina koje je sudjelovala u pohodu na Italiju (v. I, 61). 0 nje-govoj daljoj sudbini v. c. 61.
dvjema legijama Petoj i petnaesto]'.
u zimovniku U Starom taboru (Vetera castrd).
prebaci Preko rijeke Waal na »otok Batavaca«.
pri ruci Prema c. 32 jedva 5000 vojnika. Prva legijau Boni imala je samo još 3000 vojnika (v. c. 20).
Ubijce Njihov glavni grad (pppidum Ubiorum A. XII, 27) nazi-vao se od vremena osnutka rimske kolonije 50.
n.e. u čast Agripine Mlađe, koja se rodila ondje Colonia Agrippinensis (danas Koln); isp. bilj. uz I, 56.
poticaj na pobjedu ili izvor srania Ovakav običaj, koji je zabi-Iježen i za vrijeme rata protiv Kimbara, nije
bio svojstven samo Gennanima (isp. Tac. G. 7.8.); nalazimo ga i kod starih Brita (Agr. 32. A. XIV, 34) i
Tračana (A. IV, 51).
pjesmom muževa To je tzv. barditus (isp. Ger. 3).
Stari Pridjev »vetera« uz castra upotrebljavan i supstantivirano;
251
ime rimskog zimovnika kod današnjeg Xantena na lijevoj obali Rajne.
Klaudije Labeon Ime Klaudije vrlo je često kod rajnskih i gals-kih provincijalaca, što je dokaz da je istoimeni
car kod njih bio vrlo omiljen; isp. c. 13. Klaudije Paul; c. 33. Klaudije Viktor;
c. 62. Klaudije Sankto; V, 22. Klaudija Sakrata; I, 68. Klau-dije Sever (vođa Helvećana); c. 69. Klaudije Kos
(poslanik Helvećana).
u malogradskom nadmetanju Oba su naime bila rodom iz istoga grada (oppidum Ubiorum, v. V, 19).
u frizijsku zemlju Odatle je umakao u Agripinsku Koloniju (v. c. 56).
19. dvostruku vojničku plaću Dnevna plaća rimskog legionara izno-
sila je prije Cezara 1/3 denara = 5 1/3 novijih asa (Polyb. VI,
39. 12), od Cezara 10 asa (Suet. Caes. 26). Pretorijanci su pri-
mali 2 denara = 8 sestercija. uveća broj konjanika Tj. da iz kohorata prijeđu u konjaničke ale
kako bi dobivali veću vojničku plaću. unutar tabora U Mogoncijaku (4. i 22. legija), u Boni (/ Ger-
manicd), u Noveziju (16. legija), u Starom taboru (5. i 15.
legija). prijelaz Preko područja Bone i obale Rajne na otok Batavaca.
20.
Belga Nervljana i Tungara.
Agripinsku Koloniju V. bilj. uz c. 18. i I, 56.
21.
Brukteri Naseljavali su područje izmedu rijeke Lippe i gomjeg
toka rijeke Ems.
Tenkteri Izmedu Rajne, Lippe i Ruhra, južno od Bruktera. Germanija Prekorajnska.
22.
poput muinicipija Tu su se naime bili naselili rimski gradani kao
uz svaki stalni rimski tabor u tzv. canabae, prctežno trgovci i vojni opskrbnici. pečenjara Lat. lixae, vojni
opslužnici.
23.
Prekorajnci Frižani, Brukteri, Tenkteri (v. c. 15. 21).
u obliku mosta Pokretnog mosta, tzv. pons versatilis, kod Vege-
cija (IV, 21) nazvan sambuca. s balista Oruđa s kojeg se bacalo tesko kamenje, lonci s goru-
ćom smolom i užarene kugle pod kutom od 45°. pletere i zaštitne krovove V. bil]. uz II, 21. s hitala Lat.
tormenta. drugo ime za katapulte (catapultae), s
kojih su se izbacivale goruće motke (tzv. falaricae) i grede.
24.
izabranike a legija Tj. veksilarce 4. i 22. legije; o veksilarcima
v. bilj. uz I, 31.
Diliju Vokuli 0 njemu v. bitj. uz c. 59. tjelesno slab V. bilj. uz I, 9. u saveznistvo primaju Germani V. III,
52.
25.
za poraz Kod Bone ((-. 20)
legija 1. lcgije i vcksiliiraca 4. i 22. lcgije.
26. Novezij Na lijevoj obali Rajne; danas Neuss oko 2,5 km udaljen
od rijeke. šesnaesta legija U Noveziju, gdje je bio njezin stalni tabor (v. c.
62); ostavljeni su, u stvari, samo odjeli (vexilla) te legije i 1.
4. i 15. legije (v. II, 100). Gelduba Mjesto na krajnjem sjevemom području Ubijaca
(danas selo Gellep kraj Urdingena), tada neposredno uz
Rajnu, jer ga Plinije Stariji spominje kao castellum Rheno
impositum (n.h. XIX, 5, 90). Kugernjana Sjeverni susjedi Ubijaca i južni susjedi Batavaca,
kako proizlazi iz redoslijeda kojim ih spominje Plinije Stariji
{n.h. IV, 17, 106): »'m Uhiis colonia Agrippinensis, Cugerni,
252
Bataviv .
27.
legata Herenija Gala. njega Hordeonija Flaka. ovoga Herenija Gala.
28. treversku zemlju U Galiji Belgici izmedu područja Mediomatri-
čana, Nervljana, Remljana i lijeve obale Rajne; o njihovu
glavnom gradu v. bilj. uz c. 72.
Menapljane U Galiji Belgici izmedu rijeke Maas i Schelde, jugo-
zapadno od Batavaca. Morinjane Južno od Menapljana, izmedu Schelde i Somme na
Pas des Calais. u selu Markoduru Danas Diiren na rijeci Roer južno od Jiilicha
(nekad luliacum).
29.
upalivši ih Bio ]e već listopad.
pružali udove Cas da se štitom zaštite od udaraca, čas da napadnu mačem ili kopljem.
30. pretorijskim vratima Praetoria porta bila su u blizini glavnog
stana vojskovođina (praetorium), obično na najugroženijoj i
neprijatelju okrenutoj strani tabora. stroj To je tzv. tollenno (od tollere dizati) koji je radio na prin-
cipu vage s nejednakim krakovima. Sličan je ratni stroj sagra-
dio Arhimed pri obrani Sirakuze (Polyb. VIII, 8; Liv. XXIV,
34).
31.
prije kremonske bitke Dakle prije konca listopada 69. n.e.
oglasa Konzulskog oglasa kojim je Cecina bez sumnje naredivao
da se vojske zakunu na vjernost Vespazijanu. Alpinije Montan Treverac (v. III, 35), kasnije otvoreno
pristupio
Civilu (v. V, 19). na tjeranje Hordeonija Flaka U Noveziju, gdje se nalazio s glav-
nim stanom i gdje je nešto kasnije nasao smrt (v. c. 36).
32.
u Geldubu Gdje su se nalazili Vokula i Herenije Gal (v. c. 26.
27).
bratovu smrt Smrt brata Klaudija Paula (v. c. 13). ovdašnje vojske U Starom taboru [Vetera castra).
33.
Vokule U taboru u Geldubi (v. c. 26).
Asciburgij Izmedu Geldube i Starog tabora, danas Asberg kod
Morsa, pola sata hoda od Rajne; legendu o njegovu osnutku
daje nam Tacit u Ger. 3. Vaskonaca Preci današnjih Baska; naseljavali su sjeveroistični
dio provincije Hispania Tarraconensis i dio jugozapadne
Galije.
od Galbe Dok je bio namjesnik u Tarakonskoj Hispaniji. iz Novezija Tu se nalazio Hordeonije Flak (v. c. 31).
iz Mogoncijaka Zimskog tabora 4. i 22. legije.
34.
seljačkih imanja Kugernjana (v. c. 20. i bilj. uz isto).
tabora Staroga tabora, u koji je ušao pošto je Civil bio odbijen. da želi da ostane ratno stanje Zato jer bi se
po završetku rata morao vratiti u podređeni položaj.
35.
uske putove Zbog potpuno ravna zemljišta u tom kraju ne može se pomišljati na klance; riječ je vjerojatno o
brvnima (tzv. pon-tes longi, A. I. 61) položenim preko močvarna i potocima pro-šarana zemljišta.
zvali Vokulu Da se iz Starog tabora vrati u Geldubu.
36. U međuvremenu Dok je Vokula bio na putu u Geldubu da smiri
tamošnje buntovne vojnike. Civil zauzme Geldubu Očito kasnije umetnuta opaska, jer se i
253
ispred i iza toga pripovijeda o Vokuli.
37.
iz predašnje vojske Iz 4. i 22. legije.
Vitelije već bio pao Dakle nakon 20. prosinca 69. n.e. (v. III,
86). od Haćana Nastavali su kasniju franačku pokrajinu Hessengau
(današnje pokrajine Hessen-Nassau i Waldeck). Uzipećana Južno od Tenktera (v. bilj. uz c. 21) i zapadno od
Haćana, na Rajni. Matijačana Ogranak haćanskog plemena; stanovali su između
Maine, Rajne i Lahna oko današnjeg Wiesbadena (nekad
aquae Mattiacae). nasip s prsobranima od pruća Ovaj se nasip u ostacima vidi još
i danas. svojim buntovništvom V. dalje u c. 55. i 69. sqq.
38. drugi put Prvi put je Vespazijan bio consul suffectus u vrijenie
cara Klaudija 51. n.e. (Suet. Vesp. 4; Dom. 1). Ovime pripo-
vijedanje ulazi u 70. n.e. Lucija Pizona Punim imenom L. Calpurnius Piso; prema opće-
prihvaćenom mišljenju sin istoimenog konzula 57.n.e. (A.
XIII, 28 sqq), možda i on sam. 0 njegovoj smrti v. c. 48. upravljao provincijom Dakle namjesnik u
provinciji Africi. oštrom zimom V. I, 79.
39.
sazvao U nenazočnosti obaju konzula pravo sazivanja senata pri-padalo je gradskom pretoru
Julije Frontin Punim imenom Sextus lulius Frontmus; bio je con-sul suffectus vjerojatno 74. n.e., otprilike
76-78. n.e. namjesnik u Britaniji kao nasljednik Cerealov, 97. n.e. curator aquarwn, 98. n.e. drugi put konzul,
100 n.e. treći put konzul. Umro je
u Formiji početkom 2. st.n.e. Sačuvao nam se, između ostalih njegovih djela, i spis pod naslovom De aquis
urbis i tri knjige djela Strategemata (četvrta vjerojatno ne pripada njegovoj ruci). Izgubljen je njegov spis De
re milltari. Sudeći po jednom mjestu u 4. knjizi Tacitovih Historija, bio je i zapovjednik u ratu protiv Civila (v.
c. 67).
kraljevima Sohemu, kralju Sofene i knezu Emeze u Siriji;
Antiohu, kralju Komagene i Herodu Agripi, gospodaru Hal-
kide u Siriji i Trahonitide u sjeveroistočnoj Palestini, bratu
kraljice Berenike. Tetiju Julijanu Bio je legat legije VII Claudiana; bijegom preko
Hema izbjegao je smrti koju mu je spremao namjesnik Mezije
Aponije Saturnin (v. II, 85). Plocija Gripa Čini se da je došao na Julijanovo mjesto kao
zapovjednik 7. legije. Hormu 0 njemu v. III, 12. 28. Skribonijana Krasa Bio je stariji brat Galbina
adoptivnog sina
Lucija Kalpurnija Pizona Frugija Licinijana (o ovom v. I, 14). voštanom obrazinom Voštane maske pokojnih
članova obitelji i
predaka s popisima njihovih službi bile su izložene u atriju. odlaskom Kluvija Rufa V. II, 65; o njemu više u
bilj. uz I, 8. tribunati Položaji vojničkih tribuna (tribuni militum). prefekture Položaji prefekata ala, kohorata
i sl. (praefecti
alarum, cohortium etc.). sedmu legiju legio VII Galbiana. treća legija legio III Gattica (v. bilj. uz I, 10). u
Siriju Tu je bio njezin stalni tabor. u Germanije Za rat protiv Civila; za pobliže okolnosti v. c. 68.
i 70. 40. Dok je Cezar razlagao Kao gradski pretor u nenazočnosti kon-
zula Vespazijana i Tita. Kurcije Montan Senator, svojom je satirom jednom uvrijedio
pjesnički ponos Neronov. Eprije Marcel ga je optužio kao kle-
vetnika, a Neron ga pomilovao za Ijubav njegovu ocu, ali ga
je isključio iz svih državnih službi (A. XVI, 28. 29. 33; luv. IV,
107?). Ijetopise nagrđene ulagivanjem vremena Primjerice: godišnje igre
ili svečanosti koje je senat odredio da bi se dodvorio kojemu,
inače te časti nedostojnu, članu carske kuće, i koje su unesene
u službeni kalendar, ili izmijenjena imena mjeseci kojemu caru
254
u čast.
Gripu ostade čast Pretorska. sudbena istraga V. c. 10. o Demetriju U umjetničkom kmgu Trazeje i njegovih
prijatelja
bio je rado viđen kao moralistički filozof i uživao sve dotad
velik ugled u otmjenu društvu. U vrijeme Vespazijana 71. n.e.,
na nagovor Mucijana, koji je u svim filozofima gledao opas-nost za državnu vlast, prognan je zajedno sa svim
ostalim filo-zofima (osim Muzonija) iz Rima i Italije. Isp. Dio LXVI, 13;
Suet. Vesp. 13. Bio je također prijatelj filozofa Seneke koji ga često spominje s hvalom.
Junije Mauricije Brat Arulena Rustika (o njemu v. bilj. uz III, 80), prijatelj Plinija Mlađeg; prognao ga
Domicijan, iz pro-gonstva se vratio za vrijeme Nerve. Isp. Agr. 45.
od Cezara Domicijana; o nadimku Caesar v. bilj. uz III, 86.
u carske zapisnike To su tzv. commentarii principales, akti car-skog kabineta; isp. Trajan kod Plinija Mlađeg
(ep. X, 105):
»referri in commentarios meos iussi« (»zapovjedio sam da se unesu u moje zapisnike«) i Suet. Cal 15; Tib. 61.
On Domicijan.
41.
i ostali Članovi senata; za razliku od viših državnih službenika (magistratus), koji su bez poziva
predsjedajućeg prilikom gla-sanja mogli uzeti riječ i dati svoj glas.
cenzura Provjera ćudoređa koja je, uz ostalo, bila u domeni cen-zora.
izbace Iz vijećnice, gdje je senat zasijedao.
Skribonijevce Braću Rufa i Prokula Skribonija, koji su bili nam-jesnici u području gornje i donje Rajne,
poveo je Neron na svoj umjetnički put po Grčkoj (66. n.e.) i prisilio ih da izvrše samoubojstvo kako bi se
domogao njihova imanja. Isp. A XIII, 48; Dio LXIII, 17.
Vibiju Krispu 0 njemu v. bilj. uz II, 10.
42.
Vipstan Mesala V. bilj. uz III, 9.
u senatorskoj dobi V. bilj. uz c. 5.
Akvilija Regula Marko Akvilije Regul bavio se političkim optužbama pod Neronom, te je između ostalih
uobičajenom tužbom zbog uvrede veličanstva (laesa maiestas) upropastio Marka Licinija Krasa Frugija,
brata Lucija Kalpurnija Pizona Frugija Licinijana, koji je 64. n.e. obnašao konzulat. (A. XV, 33; Plin. ep. I, 5;
Tac. H. I, 48), kao i Servija Kornelija (Sci-piona) Salvidijena Orfita, koji je 51. n.e. bio konzul zajedno sa
carem Klaudijem (A. XII, 41). Poslije Domicijanove smrti postao je uplašen za svoju sudbinu, ali ne i manje
opasan (Plin. ep. 1,5). Tako ga Mecije Modest u tom Plinijevu pismu naziva »Regulus omnium bipedum
nequissimus« (»Regul od svih dvonožaca najnevaljaliji«).
ubojici Pizonovu Pizon je bio brat Marka Licinija Krasa Frugija i smatran je njegovim osvetnikom; isp. Plin.
ep. II, 20: »(Ver-aniae) marito (i.e. Pisoni) inimicissimiis fuerat (Regulus)<-(»siiprugu Veranije bio je najveći
neprijatelj Regul«).
konzulski plijen Kras i Orfit bili su bivši konzuli.
u Marcela Eprija; o njemu vidi bilj. uz II, 53.
i Krispa Vibija Krispa; o njemu v. bilj. uz II, 10.
duže traju primjeri nego značaji tj. primjer kazne koja bi se pri-
mijenila protiv Regula duže bi živio u sjećanju potomstva nego
izvrstan značaj Vespazijana, smrtna čovjeka. prvi dan U kojem se nakon smrti silnika senat trudi istjerati iz
države sva nagomilana zla, dok uskoro malo-pomalo od svega
ne odustane.
43.
Helvidije Helvidije Prisko; o njemu v. bilj. uz c. 5. Marcel Marcel Eprije; o njemu v. bilj. uz II, 53. Kluviju
Rufu 0 njemu v. bilj. uz I, 8.
255
44.
Cezar Domicijan; o tituli Caesar v. bilj. uz III, 86.
parnicu Protiv Marcela Eprija (v. c. 6).
Oktavija Sagitu Bio je pučki tribun 58. n.e. Zbog zločina koji se
ovdje opisuje kažnjen je po lex Cornelia de sicariis et veneficis
progonstvom i gubitkom svog imanja (A. XIII, 44). Antistija Sozijana Bio je pretor 62. n.e. Zbog klevete
protiv
Nerona kažnjen je progonstvom i zapljenom imovine (A. XIV,
48 sqq).
45.
mu Mucijanu.
Senator Obnašao je samo kvesturu.
u Senskoj Koloniji Colonia Seniensis ili Colonia Sena lulia današnja je Siena u Etruriji.
Antonije Flama Punim imenom M. Antonius Flamma, kako se javlja na jednom natpisu iz Kirene (C/G 5144)
iz 68. n.e. Bio je prokonzul Krete i Kirene, koje su činile jednu upravnu cje-lirm.
po zakonu o naknadi Mnogobrojni zakoni donošeni jos od sre-dine 2. st. pr.n.e. - posljednji lex lulia
repetundarum (u vri-jeme Cezara) - po kojim su se mogli natrag zahtijevati (repe-tere) stvar ili novac stečeni
na nezakonit način. Pod njega su potpadala djela primanja mita, zloupotrebe službenog polo-žaja, nezakonite
naplate i sl. koja bi u obavljanju svoje funk-cije učinili magistrati ili namjesnici provincija. Kazna za ova
djela bila je zapljena dijela ili čitava imutka; pored toga osuđe-ni nije mogao obavljati magistratsku dužnost
niti biti svjedok.
46.
koje je raspustio Vitelije Nakon Otonove smrti, v. II, 67.
u korist Vespaajana V. II, 67. 82.
istom nadom Da služi kao pretorijanac, za veću vojničku plaću
od 2 denara (=8 sestercija) na dan. vitelijevci Pretorijanci koji su primljeni u zarobljeništvo kod
Narnije i Bovila (v. III, 63. IV, 2). zadržala u pretoriju.
određenu dob i pune godine vojničke službe Za pretorijance bilo je td 16 godina. za legijskog vojnika 20.
47.
Pompeju Silvanu Bivšem konzularnom legatu u Dalmaciji (v II 86).
cenzorski sprovod Budući da su u carsko vrijeme cenzorsku službu obavljali drugi državni službenid, ovaj je
izraz prežitak iz prethodnih vremena kad su se za pogreb na državni trošak brinuli cenzori; o FIaviju Sabinu
v. bilj. uz I, 46, o njegovu tužnom kraju III, 74.
48.
prokonzul Afrike, v. c, 38.
Legija III Augusta, v. I, 11.
prokonzulu Afrika je bila senatorska provincija.
Gaj Cezar Car Kaligula.
Marka Silana Punim imenom M. lunius Silanus, Konzul 19. n.e.
(A. II, 59); imao je kćer Klaudiju koju je Tiberije 33. n.e.
udao za Gaja Cezara Kaligulu (A. VI, 20). Isp. o njemu još
i A. III, 21. 57. V, 10. Xm, 1; Agr. 4. broj unapredenja Svatko je od njih dobio jednako pravo da pod-
jeljuje unapređenja u vojsci stacioniranoj u provinciji.
49.
Valerije Festo 0 njemu v. bilj. uz II,.98; isp. i Plin. ep. III, 7:
»L. Piso, pater Pisonis illius, qui a Valerio Festo per summum facinus in Africa occisus est...« (»Lucije Pizon,
otac onoga Pizona koji je u Africi tako zločinacki bio ubijen od Valerija Festa...«).
Klaudije Sagita Jedan od vitelijevaca.
Petrine ale 0 njoj v. bilj. uz I, 70.
Galer^an V. c. 11. i bilj. uz isto.
256
Klodija Macera 0 njemu v. bilj. uz I, 7.
50.
Bebije Masa Profesionalni tužitelj u vrijeme cara Domicijana;
nakon službe prokuratora Hispanije Betike na prijavu provin-cijalaca tužili su ga zbog globljenja Plinije Mladi
i Herenrje Senecion, a senat ga proglasio krivim. 0 njemu isp. Agr. 45;
Plin. ep. III, 4. i osobito VII, 33.
Iz Adrumeta Kasnija Colonia Concordia Ulpia Traiana; na obali južno od Kartage, stara fenička naseobina.
Na natpisima javlja se samo oblik Hadrumetum, samo jednom Hadrimetum i Adri-metum (danas Susa).
k legiji Od vremena cara Augusta stacioniranoj u Tevesti, na granici prokonzularne Afrike i Numidije, od
cara Hadrijana u Lambezi.
prefekta tabora 0 toj vojničkoj službi isp. bilj. uz II, 29.
Ejana Stanovnika Eje (Oea ili civitas Oeensis), grada u Africa
proconsularis zapadno od Male Sirte, prvotno sicilske kolonije
(danas Tripoli). Lepcana Stanovnika grada Leptis Magna (danas Lebda), na
obali istočno od Eje, poznata kasnije kao rodnog grada cara
Aleksandra Severa.
Leptis Minor Ležala je južno od Adrumeta. Garamante Pleme u unutrašnjosti sjeverne Afrike.
51.
tu U Aleksandriji, v. III, 43. IV, 81. konjanika Strijelaca (sagittarii), isp. Suet. Vesp. 6. o Domicijanu V. c. 2
od judejskog rata Judejci su se pod Neronom digli na ustanak i Vespazijan je imao nalog da ih upokori.
52.
prema sinu Domicijanu.
53.
sakupi haruspike Iz Etrudje, odakle su potjecali znalci te gata-
lačke vještine (isp. A. XI, 15).
u močvare Ostijske močvare, kako precizira Tacit u A. XV, 43. govoreći o sličnu zadatku za vrijeme Nerona:
»ruderi acci-piendo Ostienses paludes destinabat (Nero)«. Svetonije (Vesp. 8) i Dion Kasije (LXVI, 10)
pripovijedaju da je tom poslu bio nazočan i Vespazijan i da je nešto od tih ruševina sam na svo-jim ramenima
iznio van. imena imala sretno znaćenje Kao: Salvius, Statorius, Victor,
Valerius, Valens i sl.
s plodonosnim granama Hrasta, lovora, mirte i dr. Plaucije Elijan Punim imenom Ti. Plautius Silvanus
Aelianus;
bio je možda mlađi brat Aula Plaucija koji je 43. n.e. zapovi-jedao pohodom na Britaniju i bio prvi namjesnik
ove provin-cije. Bio je konzul 45. n.e., drugi put 74. n.e. i nešto prije toga praefectus urbi.
souvetaurilijama Lat. suovetaurilia bile su pomirna i očisna žrtva koja se prinosila Marsu, sastojala se od
vepra, ovna i bika koji su se prilikom žrtvovanja tri puta proveli oko mjesta gradnje (Varro r.r. II, 1).
Hramu Kad je hram - prema prikazima na novcu korintski hek-sastil - početak gradnje kojega opisuje Tacit
bio posvećen, ne znamo. Izgorio je ponovo 80. n.e. (Dio LXVI, 24), ali je već 82. n.e. bio iznova posvećen.
54. u meduvremena Tokom siječnja 70. n.e. Ovim se poglavljem
Tacit vraća na pripovijedanje o batavskom ustanku (c. 37). odbacivši pretvaranje Tobožnji ustanak protiv
Vitelija na strani
Vespazijana.
Druidi Galski svećenici, kojih je služenje božanstvima bilo vezano i s Ijudskim žrtvama, te im je Klaudije
zabranio djelat-
nost i oštro ih progonio (Suet. Claud. 25); potpirivali su reli-giozni fanatizam i narodno slobodoljublje.
poslani Iz Rima u svoje općine da ih pobune protiv Vitelija.
55.
ubojstva V. c. 36.
Klasika Julija Klasika; bio je na vojnom pohodu protiv Otona
pod zapovjedništvom Fabija Valensa (v. II, 14). onaj Odnosi se na Tutora.
Treverac... Lingonac 0 sjedištu ovih plemena v. bilj. uz I, 53. rajnske obale Između Nave i Mozele.
257
56.
dojavljivali U Mogoncijak (v. c. 37).
siđe Iz Mogoncijaka niz Rajnu.
za kojega snio rekli U c. 18.
Nervljana 0 njima v. bilj. uz c. 15.
Betazijaca Bili su nastanjeni izrnedu Tungara i Nervljana, u
području današnjeg Beetza u Brabantu. Kanenefaćane 0 njima v. bilj. uz c. 15. Marsačane Bili su susjedi
Kanenefaćana, između ušća rijeke
Maas i Schelde.
57.
Gala Treveraca i Lingonaca.
od Starog tabora Njega je ponovo opsjeo Civil (v. c. 36).
s germanskim vojskovođama S Batavcem Civilom i vođama pre-
korajnskih plemena. od legija 1. i 16. legije. Sakrovir i Eduanci 0 ustanku Eduanaca pod Julijem Sakrovi-
rom i Treveraca pod Julijem Florom 21. n.e. isp. A. III, 40-46. Vindeks 0 njemu v. bilj. uz I, 6. smanjenje
poreza Galba je Eduancima i Sekvancima oprostio
ietvrtinu poreza; isp. T, 51. i I, 8. u Novezij Stalni tabor 16. legije (v. c. 26). zbor 1. i 16. legije.
58.
legije u Starom taborn 5. i 15. legija.
kod Geldube V. c. 33.
kod Starog tabora V. c. 34.
osam stotina dvadeset Točnije 822 godine.
59. smrt Vokulin nadgrobni spomenik s navodom njegove karijere,
koji mu je podigla njegova žena, još je sačuvan (CIL VI,
1402).
Herenije Legat 1. legije (c.19). Numizije Vjerojatno legat 16. legije (c. 22. 57. 62); njegovu
konačnu sudbinu v. u c. 70). obilježja Purpumi ogrtač i liktore sa svežnjevima pruća (fasces).
koji su bili na/oćni Ostaci 1. i 16. legije. Galija Klasik se u svojoj umišljenosti dao proglasiti vrhovnim
vojskovođom oslobodilackog rata protiv Rimljana. Dao je kovati i novac koji je na jednoj strani imao glavu
personifici-rane Galije sa simbolom legije i natpis FIDES (Mommsen, Rom Miinzw. S. 745 A. 17).
svekolike vojnike kod gornje obale Rajne V. c. 15. i 17. Misli se na 4. i 22. legiju u Mogoncijaku. Treća (21.
legija) koja je svoj stalni tabor imala u Vindonisi u području gornje Rajne ostala je do kraja rata
neuznemiravana. k opkoljenima U Starom taboru (v. c. 58). obećaju im Tj. opkoljenima u Starom taboru.
60.
i ostale životinje Kao: pse, mačke, miševe (isp. Liv. XXIII, 19). Germani Prekorajnski Germani. bace zublje
Germani. Ipak Stari tabor (Vetera castra) dolazi i u
kasnijim itinerarima kao sjedište vojničke posade. 61.
prema barbarskom zavjetu 0 istom zavjetu pripovijeda Tacit u Germaniji (c. 31) govoreći o Haćanima,
srodnicima Batavaca, a Pavao Dakon {Gesta Langob. III, 7) govoreći o kasnijim Saksoncima.
crveno obojenu 0 umjetno obojenoj kosi kod Batavaca govori i Marcijal (VIII, 33. 20): »et mutat Latias
spuma Batava comas». Također Plinije Stariji (n.h. XXVIII, 12, 191). obavezao prisegom... Misli se na
ostatke 1, 4, 5, 15, 16. i 22.
legije (v. c. 59. 60). legijski legat Legat 15. legije; bio je zapovjednik Starog tabora
(v. c. 18).
Veledi Ona je živjela u tvrđavi na srednjem toku rijeke Lippe (v. c. 65). Kasnije, u vrijeme ustanka njezina
naroda protiv Rimljana za Vespazijanove vladavine, pala je u zarobljenistvo i bila dovedena u Rim; isp. Stat.
silv. I, 4, 90: »captivaeque pre-ces Veledae» (»molitve zarobljenice Velede«); Tac. Ger. 8:
»vidimus sub divo Vespasiano Veledam diu apud plerosque numinis loco habitam« (»vidjeli smo za božanskog
Vespazijana kako je većina Veledu dugo smatrala božanstvom«). brukterske narodnosti 0 Brukterima v. bilj. uz
258
c. 21. i Vindonisi V. c. 59. Tamo se inače nalazio samo ostatak legije, jer je glavnina 21. legije pod
zapovjedništvom Cecine bila kre-nula u Italiju (v. I. 61).
62.
iz Novezija Sjedište 16. legije (v. c. 26).
u koloni.ju Treveraca V. bilj. uz c. 72.
oružje Za obranu: štitove, oklope, kacige; za napad: mačeve,
koplja... poprsja careva V. bilj. uz I, 41.
Picentska ala U 1. st.n.e. pripadala je vojsci Gornje Germanije:
krajem tog stoljeća preseljena je u Britaniju. pred zidinama Treveraca Tj. pred zidinama kolonije Treveraca
(v. bilj. uz c. 72).
63.
u časnom zatvoru Tj. u pritvoru u privatnoj kući.
Ubijci 0 njima i Agripinskoj Koloniji v. bilj. uz c. 18 i I, 56.
64.
Tenkteri V. bilj. uz c. 21.
Marsu Rimsko ime za starogermansko božanstvo Tiu (srednjen-
jem. Zio), po kome je dobio naziv Dienstag (točnije Diestag =
engl. Thuesday). uz naplatu Prilikom ulaska u grad morali su ostaviti novčani
polog. u svojem kraju Područje Ubijaca dopiralo je prema jugu do
područja Treveraca, prema sjeveru do područja Kugernjana.
65.
Nekadašnjim Rimska kolonija osnovana je istom prije 20 godina (v. bilj. uz c. 18. i I, 56. te A. XII, 27).
66.
Sunučana Sunuci (CIL VII, 1195 coh. l Sunuc; Plin. n.h. IV, 106), bili su zapadni susjedi Ubijaca između
rijeke Maas i Roer.
Betazijaca 0 njima v. bilj. uz c. 56. Tungara i Nervljana 0 njima v. bilj. uz c. 15. i II, 14. most na rijeci Mozi na
mjestu kasnijeg Traiectus Mosae, danas
Maastricht. 67.
Julije Sabin V. c. 55. spomenike rimskog savezništva Mjedene ploče ili stupovi s nat-
pisima koj'ima je sklopljeno savezništvo između Rimljana i
Lingonaca; isp. Liv. II, 33: »nisi foedus cum Latinis columna
aenea insculptum monumento esset». protiv Sekvanaca 0 njima v. bilj. uz I, 51. Lingonci su razbijeni Isp.
Front. strat. IV, 3, 14: »Lingonum
opulentissima civitas... cum adveniente exercitu Caesaris popu-
lationem timeret, ad obsequium redacta LXX milia armatorum
tradidit mihi« (»najbogatija općina Lingonaca... budući da se
pri dolasku Cezarove vojske bojala haranja, vratila se k pos-
lusnosti i predala mi 70 tisuća oružanika«). devet godina God. 79. n.e. konačno je uhvaćen i u Rimu na
Vespazijanovu zapovijed pogubljen. na prikladnom mjestn Pri opisu zbivanja u 79. g.n.e., u izgubl-
jenom dijelu Historija. Opis tih događaja daje nam Dion
Kasije (LXVI, 16). Remljani Izmedu rijeke Mame i Aisne, u području današnjeg
grada Reimsa.
68.
Gala Anija 0 njemu v. bilj. uz I, 87. Petilija Cerijala 0 njemu v. bilj. uz III, 59. Varu Ariju 0 njemu v. bilj. uz
III, 6
za nadstojnika dobave žita Praefectus annonae, upravljao je državnim spremištima žita u Rimu i brinuo se
o redovnoj opskrbi grada.
Arecina Klemensa Punim imenom M. Arrecinus Clemens. God. 73. n.e. consul suffectus, kasnije još jedanput;
bio je brat prve žene cara Tita Arecine (krivo Arecidija u Suel. Tit. 4) Tertule. Svetonije ga (Dom. 11) spominje
kao »unus e familiaribus et emissariis« (»jedan od pouzdanika i uhoda«) cara Domicijana. Domicijan ga je
međutim dao ubiti. njegov otac Istoga imena, prema CIL VI, 12355. i loseph. ant.
lud. XIX, 37.
259
premda senatorskog staleža Od Augusta, koji je, na Mecenatov savjet, odredio da se praefecti praetorio
biraju iz viteškog sta-leža, je'dina iznimka od ovog pravila bio je izbor Sejana, mi-Ijenika Tiberijeva, na ovo
mjesto. i jednoj i drugoj dužnosti Tj. dužnosti senatora i pretorijskog
prefekta.
primani U pratnju za Galiju. Pobjednićke legije Flavijevske legije. osma V. III, 10. 21. 27. jedanaesta V. III,
50. dvadesetprva S nadimkom Rapax, koja je pripadala provinciji
Germania superior i bila smještena u Vindonisi (v. I, 61). druga Sastavljena od mornara ravenske flote koja
se odmetnula od Vitelija, pod imenom legio II Adiutrvc. Od Domicijana nalazila se u Pannonia inferior, prije
toga u Britaniji. Isp. Mommsen CIL III p. 416.
Peninskih Prijelaz Mt. gr. St. Berahard; v. i bilj. uz I, 61. Kotijskih Alpa preko Mt. Genevre; v. bilj. uz I, 61.
Grčke planine Mt. kl. St. Berahard. četrnaesta legija dozvana iz Britanije V. II, 66. šesta S nadimkom
Victrix; v. III, 44. i V, 14. 16. prva S nadimkom Adiutruc; prema III, 44. (vidi i bilješku uz to) ona je još u
Hispaniji. Na nadgrobnim spomenicima Mainza pojavljuje se od 73. n.e. pa sve do početka vladavine cara Tra-
jana.
69.
za Vindeksova ustanka V. bilj. uz I, 6.
uz Verginija 0 njemu v. bilj. uz I, 8.
zakonita vlast i vrhovno zapovjedništvo To su imali samo rimski carevi; oni su postavljali namjesnike i
vojskovode. Tu su vlast dobivali od davnina po lex curiata de imperio najprije viši magistrati, a onda -
prividno nastavljajući republikansku tradi-
ciju - i carevi u početku principata. Sačuvani su odlomci iz jed-nog takva zakona koji se odnose na cara
Vespazijana.
70.
iz Vindonise V. c. 59.
Sekstilije Feliks Prema III, 5. krenuo je iz doline rijeke Ena
(danas Inn) preko Helvecije i došao u područje gornje Rajne. ala tjelesnih stražara Ala singularium; tako su
se zvali elitni vrlo
pokretni konjanički odjeli sastavljeni od vojnika različitih
narodnosti. Ovu alu - ovo je ujedno i najstariji spomen takve
ale uopće - nalazimo 90. n.e. u Gornjoj Germaniji kao ala 1
sing.; kasnije je bila stacionirana kod Pforinga na Dunavu, pod
imenom ala l Flavia sing. Julije Brigantik V. bilj. uz II, 22. Poginuo je u bici protiv svog
ujaka (v. V, 21). Vangionaca Nastavali su područje oko današnjeg Wormsa
(nekad. Borbetomagus). Cerakaćana Spominju se samo ovdje. Tribočana U današnjem Elsassu. legionare Iz
tabora u Mogoncijaku, v. c. 59. u Bingij Na lijevoj obali današnje rijeke Nahe (nekad Nava);
kasnije se javlja pod imenom Vincum (danas Bingen). Mediomatricana Nastavali su područje oko gornjeg
toka rijeke
Mosel oko današnjeg grada Metza (Divodurum, v. bilj. uz I,
63. kasnije Mettis). Herenija i Numizija V. hilj. uz c. 59.
71.
Petilije Cerijal Prešavši Alpe (c. 68) s 21. legijom (c. 70).
okrenu legije protiv neprijatelja 1. i 16. legiju (v. c. 70).
u Mogoncijaku Ostaci 4. i 22. legije (v. c. 59. i 70).
u Rigodul Danas Riol, 10 km niže Triera u dolini između rijeke
Mosel i oštrih vrhunaca koji se u polukrugu pružaju oko
naselja. Belge Tj. Treverce i Lingonce.
72.
u Koloniju Treveraca Colonia Treverorum ili Colonia Augusta Treverorum (danas Trier) osnovana je
vjerojatno u vrijeme cara Klaudija s latinskim građanskim pravom. Kasnije je postala glavni grad provincije
Belgica prima [Amm. XV, 11,9;
260
Ausonius, Mosella 23 sqq), a od 286. n.e. rezidencija rimskog cara, zbog čega se kod Auzonija (Mosella 380)
naziva imperii sedes (sjedište Carstva).
ubojstava vojskovođa Hordeonija, Vokule, Herenija, Numizija.
u carsku blagajnu Fiscus ili fiscus Caesaris; v. bilj. uz I, 2.
za vanjske Ratove.
jadan prizor legi.ja 1. i 16. legije (v. c. 71.).
73.
Germani Pod Ariovistom.
germanske ratove Pod vrhovnim zapovjedništvom Tiherija. Druza, Germanika.
74. Sami... zapovijedate... sami upravljate - »Posto ste stekli rimsko
građansko pravo«. Tako je primjerice Julije Vindeks, Akvit-
anac, upravljao Galijom kao propretor.
76.
legija iz Britanije 14. legija (v. c. 68).
iz Hispanije VI Victrix i 10. legija (v. c. 68).
iz Itlaije 8, 11. i 21. legija.
iz preostataka germanske vojske 21. legija (v. c. 70. 78).
mladića Valentina.
77.
Uhijcima 1 oni su se bili priključili ustanicima (v. c. 66).
Lingoncima lako se njihov kraj pokorio Rimljanima (v. c. 73
sqq), njihove su čete bile s Tutorom i Civilom. (noć naime nije provodio u taboru) To mu se dogodilo još
jedan-
put kasnije (v. V, 22). drugu stranu kolonije Preko rijeke, na lijevoj obali Mozele, gdje
je tada bio rimski tabor. manipule legija 1. i 16. legije (v. c. 59).
78.
Gale Treverce i Lingonce.
Germane Prekorajnske, kao: Tenktere i Bruktere.
dvadesetprva 0 njoj v. bilj. uz c. 68.
na kohorte Pomoćne kohorte (cohortes auxiliares).
79.
od Haućana Naseljavali su područje istočno od Frižana, oko
donjeg toka rijeke Ems. u Tolbijaku Naselju Ubijaca, smještenu jugozapadno od Agri-
pinske Kolonije (danas Ziilpich). odvrati Od te namjere i puta.
vinom omamljene Germane 0 tom poroku Germana govori Tacit i u Germaniji (c. 23): »si indulseris
ebrietati suggerendo, quantum concupiscunt, haud minus facile vitiis quam armis vin-centur» (»da podaš
njihovu pijanstvu koliko žele, ne bi ih teže svladao porocima negoli oružjema). ietrnaesta legija Dozvana iz
Britanije (v. c. 68). kopnenim putom Misli se, bez sumnje, na rimsku vojničku cestu koja je vodila od
Gesoriacum (danas Boulogne) preko Baga-cum Nerviorum (danas Bavai) i Atuatuca Tungmrum (danas
Tongres) u colonia Agrippinensis (danas Koln); do danas saću-vana u tragovima. 80.
Ovim se poglavljera prekida opis Civilova ustanka, koji će se nastaviti u V, 14, i govori se o zbivanjima u
Rimu i na Istokii.
Vitelijeva sina Njega je otac nazvao Germanikom (v. II, 59).
među pratioce Za obilazak ratišta na Rajni (v. c. 85).
Cecinu kao uhićenika i ropsku dušu Isp. III, 13 sqq.
81.
na određene dane Ijetnih vjetrova Misli se na vrijeme stalnih Ijet-nih vjetrova koje nastupa s 27. svibnjem,
za kojim slijedi, od 20. srpnja, četrdesetodnevno razdoblje prevlasti sjeverozapad-nih vjetrova, koji su
onemogućavali plovidbu s istoka u Rim.
boga Serapisa V. bilj. uz c. 84.
261
izlućinom iz ustiju Tj. slinom (lat. saliva, sputum, screa); Tacit rado izbjegava vulgarne i tehničke izraze.
s bolesnom rukom Isto pripovijeda i Dion Kasije (LXVI, 8), nasuprot tomu Svetonije (Vesp. 7) govori o
nekom čovjeku s bolesnom nogom (debili crure).
i to sada Tacit je dovršio Historije u vrijeme Trajana.
82.
na sveto mjesto Tj. hram boga Serapisa.
Bazilidova Koje je izvedeno iz grčke rijeći za kralj, vladar (paai^ET^s).
83. kralju Ptolemeju To je Ptolemaeus Soter, sin Laga, osnivač dina-
stije Lagida (od 306. pr. n.e.). u Pont V. bilj. uz II, 8. iz obitelji Eumolpovića Stare atičke svećeničke obitelji
koja se
brinula o kultu božice Demetre u Eleuzini. Sinopa Najstarija kolonija Mileta, na južnoj obali Crnog mora,
kasnije prijestolnica starih kraljeva Ponta (danas Sinob). hram Jupitera Dita Tj. grčkog boga podzemlja
Plutona. njegova oca Tj. Jupitera odnosno Zeusa.
84.
Rakotis (Grč. PaKca-cig) - zvao se jugozapadni dio Aleksandrije smješten uz brodogradilište; isp. Strabo
XVII, 1; Plin. n.h. V, 10.
Serapisu Ime i kult boga podzemnog svijeta Serapisa (ili Sara-pisa) bili su poznati Egipćanima već iz
prastarih vremena (ime SERAPU nalazi se i na jednom starobabilonskom popisu božanstva); stekli su
međutim važnost istom nakon donošenja njegova kipa iz Sinope. Serapisovo bogoslužje rano je prodrlo u
Rim, a učvrstilo se i u svim dijelovima rimske države, što dokazuju brojni spomenici.
iz sirijskog grada Seleukije Seleucia Pieria ležala j'e na obali tri milje zapadno od Antiohije, sjeverno od
ušća Oronta.
kralja Ptolemeja To j'e Plolemaeus Euergetes, vladao je od 247. do 222. pr.n.e.
85.
Cezar V. bilj. uz III, 86.
u Lugudunu Danas Lyon.
86.
U Lugudun Odavde su se obojica, Mucijan i Domicijan, vratili, te je jedan otputovao ususret Vespazijanu u
Brundizij, drugi u Benevent (Dio LXVI, 9).
protiv brata Isp. još Suet. Dom 2: »expeditionem in Galliam Germaniasque neque necessariam et
dissuadentibus paternis amicis inchoavit, tantum ut fratri se et operibus et dignatione adaequaret.«
(»Započeo je i vojni pohod na Galiju i Germa-niju, bez ikakve potrebe i protiv savjeta očevih prijatelja, samo
zato, da bi moću i ugledom dostigao brata«. Preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
pretvarajući se... Isto tako govori i Svetonije (Dom. 2): »simu-lavit et ipse mire modestiam inprimisque
poeticae studium lam insuetum anlea sibi, quam posiea spretum et abiectwn« (»i sam je upravo divno glumio
čednost, a u prvom redu sklonost prema pjesništvu, koje imi je i prije bilo potpuno tude, a i kas-nije ga je
prezreo i odbacio«, preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
KNJIGA V
U petoj knjizi nastavlja se pripovijest o događajima iz 70. god. n.e.
1.
Cezar V. bilj uz III, 86.
Tri ... legije V. bilj. uz I, 10.
dvanaestu S nadimkom Fulminata.
dvadesetdruge Bili su to veksilarci (2000 vojnika) iz legio XXII
Deiotariana i legio III Cyrenaica (isp. loseph. b. lud. V, 1). Agripa Knez Trahonitide i Galileje (v. bilj. uz II,
81). Sohem Kralj Komagene i knez Emeze u Siriji (v. bilj. uz II, 81). Antioha Kralja Komagene i dijela
Kilikije (v. bilj. uz II, 81).
2.
262
Kefeja Oca Andromede (isp. Herod. VII, 61).
Homerovim pjesmama Isp. Hom. II. VI, 184; Od. V, 282. Solimci, vjerojatno feničko pleme, prema
Herodotu (I, 173) prastanovnici su Likije. Heril iz Samosa nabraja ih među Kserksovim četama (isp. loseph.
contra Apion. I, 22).
Jeruzalemu Grcki naziv'Iepoao^u^ia (lat. Hierosolyma) tuma-čenje je imena koje se javlja već u natpisima
pisanim klinastim pismom u kojima glasi URSALIMMA.
3.
kralju Bokhoridu Tacit se povodi za Lizimahom; isp. loseph. contra Apion. I, 34. Bokhorid je jedini kralj 24.
dinastije (cca
772-729. pr. n.e.). U stvari, Judejci su iz Egipta protjerani mnogo stoljeća ranije, vjerojatno za vladavine
Merenptaha (vladao do otprilike 1275. pr.n.e.), nasljednika faraona Ram-zesa II.
Hamonovu proročištu Proročište egipatskog boga Amona, u današnjoj oazi Sivah jugoistočno od zaravni
Barka u libijskoj pustinji.
4.
narugati Hamonu On se na egipatskim likovnim spomenicima
prikazuje s ovnujskim rogovima. Apisa Njega su Egipćani predočavali s bikovim rogovima.
5. daće Dvije drahme po glavi godišnje koje su davali hramu u
Jeruzalemu (prema loseph. b. lud. VII, 6,6). zlatna loza bila otkrivena u hramu Isp. loseph. b. lud. V, 5, 4:
»Iznad nje (kapije) je bila zlatna vinova loza sa koje su visili
grozdovi zlatni u čovečijoj visini.« (Judejski rat, preveo Dušan
Glumac, Beograd, 1967).
6. izdašno tlo U Galileji u dolini Genezareta na Tiberijadskom
jezeru i na visoravni Jezreel (isp. loseph. b. lud. III, 3, 2; 10,
7), te u Samariji. Manje je plodan južni dio Palestine - prava
Judeja.
kao i kod nas Glede vrsta, ne i količine. balzam i palme Rasprostranjene osobito oko Jerihona iznad
Mrtvog mora (isp. Deuter. 34, 34; loseph. b. lud. I, 6,6. antiq.
XV, 4, 2; Plin. n.h. XII, 111. XIII, 44; lust. XXXVI, 3). koriste liječnici Ljekovita svojstva balzama
spominju se kod
mnogih rimskih pisaca; isp. Strabo XVI, 2; Plin. n.h. XII, 25,
118. Liban Radi se zapravo o 2760 m visokoj planini Džebel eš Šajh
ili o Velikom Hermonu, južnom vrhu Antilibana, odakle izvire
Jordan. preko Jednog i drugog jezera najprije preko močvarnog Meroms-
kog (Samahonitidskog) jezera, potom preko Genezaretskog
(Tiberijadskog) jezera koje leži 208 m niže od morske povr-
šine; oba su ova jezera u Galileji. treće Mrtvo more, 394 m niže od morske površine. neizmjerna opsega 74
km dugačko - Plinije mu [n.h. V, 71) pri-
daje gotovo dvostruko veću dužinu — 4,5—15,7 km široko. pogubno za okolno stanovnistvo Naravno, ovo
je samo priča, ne podnosi ribe ili ptice Zbog vrlo velika saliniteta (oko 28%). održavaju na površini Zbog
velike specifične težine vode (oko 1,
166). paklinu Asfalt, zbog toga su ga Rimljani nazivali i lacus Asphal-
tites (isp. Plin. n.h. VII, 65) grč. \t\w^ dacpoi^'m:r]s.
uzmice pred ... Tu prifcu pripovijedaju i Josip Flavije (t>. lud.
IV, 8, 4) i Plinije Stariji (n.h. VII, 65). hrpe pakline Josip Flavije pripovijeda o blokovima asfalta veli-
kima kao bik bez glave. 7. velikim gradovima Strabon (XVI, 2) navodi da je tu nekoć bilo
13 gradova. izgorjela pod udarom munja Spomen na taj događaj sačuvao se
u opisu propasti Sodome i Gomore (isp. Genes. 19, 24). Rijeka ... Belij Belius (danas Naaman), koja izvire
na visoravni Galileje, a ulijeva se u Sredozemno more nedaleko nekadašnje Ptolemaide (danas Akko), pripada
zapravo području neka-dašnje Fenikije, isp. Plin. n.h. V, 75.
263
osrednje veličine Oko 500 koraka prema Pliniju Starijem (n./i. XXXVI, 191) ili 100 grćkih ela = 50 koraka
prema Josipu Fla-viju (b. lud. II, 10,2).
8.
posut selima Ovo vrijedi osobito za Galileju, gdje Josip Flavije (b. lud. II, 20) na površini od 100 kvadr. milja
nabraja 204 sela i 11 utvrdenih gradova.
Jeruzalem je glavni grad tog naroda Jeruzalem se nalazi na uzvi-sini u samom središtu Judeje; Josip
Flavije (b. lud. III, 3,5) naziva ga pupkom zemlje - 5|^(paXoc; TTIC; ^(figac;. Najviša točka grada, terasa
Siona, leži 783 m iznad morske površine. dok uzvisina Maslinske gore dopire do 810 m. Suha jaruga - vad
-kod Josipa Flavija (b. lud. V, 4, 1) cpagav^ •c'upoJtoEiv (»dolina onih koji prave sir«) dijeli gorsko bilo u
njegovu juž-nom dijelu na dva izdužena jezicca, od kojih onaj zapadni nosi utvrđene Sion, dok je na
istoćnom brijegu Morijahu stajao slavni jeruzalemski hram. Plitko, koritasto sjeverno udubljenje dijelilo je
sjeverozapadnu uzvisinu Akru s jedne strane od Siona, s druge strane od Morijaha. Na Sionu je ležao osim
kraljevske utvrde prostrani gornji grad koji je bio okružen zidi-nama i važio kao prozracnija i zdravija
gradska četvrt. Donji je grad ležao na Akri i na gomjim obroncima spomenutog vada i također je bio opasan
zidinama. U sjeverozapadnom kutu Morijaha stajala je Turris Antonia (v. c. 11). Dalje na sje-ver, na jednom
brežuljku, smjestio se novi grad Bezeta, koji još nije bio postojao u vrijeine Krista (Joseph. b. lud. V, 4, 1).
Grad je svojim izgledom na stranca ostavljao dojam čvrstog utvrđenja (isp. Strabo XVI, 2; Plin. n.h. V, 16,
72). Sjedište prokuratora provincije Judeje bila je međutim Cezareja, zbog čega je Tacit naziva ludaeae caput
(»glavni grad Judeje«). grad Donji grad na Akri i novi grad Bezeta. kraljevski dvor V. c. 11.
kralj se Antioh Antioh IV Epifan (Judejci su ga nazvali Epima-nes »Poremećeni«), vladao je od 176. do 164.
pr.n.e., poveo je
nesretan rat protiv Judejaca predvođenih junačkim Makabej-cima ili Hazmonejcima (167-164. pr.n.e.). Pod
ovim se Antio-hom medutim nije zbilo odmetništvo Arzaka, osnivača parts-kog kraljevstva, prije će biti da se
to dogodilo za vladavine kralja Antioha II s nadimkom ©eć^ (260-245. pr.n.e.).
Makedonci Misli se na Seleukide: Demetrija 1 Sotera i njegove nasljednike na sirijskom prijestolju (isp.
Makkab. I, 13, 42;
Just. XXXVI, 1).
kraljeve Prema Josipu Flaviju Aristobul, stariji sin Ivana Hir-kana, prvi je od Hazmonejaca uzeo titulu kralja
i dijademu (107. pr.n.e.).
pošto ih je prevrtljiva svjetina ... Tumači Tacitova djela pove-zuju ove događaje sa šestogodišnjim
gradanskim ratom između Hazmonejca Aleksandra Janeja i farizejske stranke (92-87. pr.n.e.). Ovo bi se isto
tako moglo odnositi i na borbu oko pri-jestolja koja je izbila nakon smrti njegove udovice Aleksandre
(Salome) 70. pr.n.e. Tada je kraljevsko prijestolje oteo svom bratu, nesposobnom Hirkanu, ratoborni
Aristobul II i time izazvao uplitanje Pompeja i propast hazmonejske vladarske kuće.
9.
pokorio God. 63. pr.n.e. pozvan je Pompej da razriješi kao sudac svađu medu braćom (Hirkanom i
Aristobulom, v. bilj. gore). On je zaposjeo zemlju i domogo se hrama na Morijahu, odakle je, pošto su mu
Hirkanovi pristalice otvorili gradska vrata, pokorio Aristobulovu ratnu stranku nakon tromjesečne opsade.
Kraljevstvo je, na prijedlog farizeja, ukinuto, a Hirkan je proglešen vrhovnim svećenikom i etnarhom s
počasnom titu-lom socius atque amicus populi Romani. Cezar mu je 47. pr.n.e. udijelio senatorski položaj i
pravo da sudi u krvnim deliktima.
porušeni Kasnije je Antipatar, Hirkanov miLjenik, kod Cezara ishodio pravo da ponovo podigne srušene
utvrde.
kralj Pakor Zapravo princ; njegov otac, kralj, zvao se Orod (Orodes). Na njegovu jc zapovijed Pakor u
savezu s republi-kancem Labijenom, agentom Bruta i Kasija, prešao 40. pr.n.e. Eufrat i zaposjeo Judeju.
ubio gaje God. 38. pr.n.e. u velikoj bici. Publije Ventidije i Gaj Sozije bili su legati Marka Antonija. Sozije i
Herod pobijedili su posljednjeg od osmorice svećeničkih vođa iz makabejske kuće - Antigona, Aiistobulova
sina, koji se uz pomoć Parta domogao Judeje i prisvojio naslov kralja i vrhovnog svećenika, te opljačkao
Jeruzalem 37. pr.n.e. Otada je Judejom vladao rimski prijatelj Idumejac Herod. Antigon je bio smaknut u
Antiohiji.
264
Herodu S nadimkom^Veliki; bio je mlađi sin idumejskog pogla-vara Antipatra. Kao prijatelja etnarha i
vrhovnog svećenika
Hirkana 47. pr.n.e. Cezar ga je obdario rimskim građanskim pravom i proglasio ga prokuratorom Judeje. Tu je
civilnu upravu nad zemljom obavljao sve do svoje smrti 43. pr.n.e. Već za zadnjih godina života Antipatra, kao
namjesnik u Judeji, proglešen je Herod od trijumvira Marka Antonija 41. pr.n.e. tetrarhom, zajedno sa svojim
starijim bratoin Faza-elom, dok je ostarjeli Hirkan zadržao samo naslov etnarha i vrhovnog svećenika.
Protjeran od Makabejca Antigona, kre-nuo je Herod 40. pr.n.e. u Rim, gdje ga je na nastojanje Antonija i
Oktavijana senat proglasio savezničkim kraljem Judeje (socius rex ludaeae). Ženidbom s Marijamnom, neća-
kinjom Antigonovom, osigurao je nasljedstvo Makabejaca. Njezina brata Aristobula, posljednjega Makabejca,
dao je uto-piti u kupaliStu. Herod je umro 3. pr.n.e. pošto je dao pogubiti sedmoricu Hazmonejaca i sest
članova svoje vlastite obitelji. Cezara Oktavijana Augusta.
Simon Nekadašnji rob Herodov; utvrdio se kao voda ustanika u planinskom klancu izmedu Jerihona i
Jeruzalema i proglasio se kraljem (loseph. b. lud. II, 4, 2; antlq. XVII, 10, 6). Ka/iiio ga je Smrću (A. XI, 18).
dok je upravljao Sirijom Kao namjesnik (pro praetore). Kvinti-
lije Var je poražen u Teutoburškoj sumi 9.n.e. podijeljenim na troje ... sinovi Herodovi Arhelaj je dobio
Judeju s Idumejom i Samarijom uz naslov etnarha, njegov brat Herod Antipa Galileju i Pereju kao tetrarh,
njegov polubrat Filip novostečena područja istočno od Jordana i Bataneju s pripada-jućim distriktima kao
tetrarh.
Gaj Ce/.ar Tu je apsurdnu i despotsku zamisao Kaligulinu nnau sprovesti namjesnik Sirije Publije Petronije.
Pošto su Judejci, držeći se svoga Zakona koji im je bianio da u Ijudskom liku predočuju Boga, a kamo li da
smrtnikov kip postavljaju u božji hram, odbili pokoriti se naredbi Kaligulinoj, i nikakve ih pri-jetnje i
nagovori namjesnikovi nisu mogli privoljeti na gaženje Zakona, Petronije je preuzeo na sebe obavezu da u
pismu pos-lanu u Rim pokuša umilostiviti cara ili, ne uspije li, snosi po-sljedice neizvršenja careve volje.
Vijest o Kaligulinoj smrti raz-riješila je medutim čitav slucaj (isp. loseph. b. Iiid. 11, 10, 1 sqq).
kraljevi bili pomrli Arhelaja je kod cara optužilo poslanstvo starješina Judeje i Samarije 7. n.e.; bio je
smijenjen i prognan u Vijenu na Rhoni, gdje je i umro, a njegova je zemlja pret-vorena u rimsku provinciju
kojom je upravljao carski prokura-tor (isp. loseph. b. lud. II, 7, 3;: anttq. XVIII, 13, 2). Herod Agripa I, unuk
pivoga Heroda, kojega je car Kaligula nakon smrti tetrarha Filipa postavio za kralja područja istočno od Jor-
dana, lukavo zasnovanom spletkom uspio je istisnuti svoga strica Antipu s položaja tetrarha nad Galilejom i
Perejom i
uključiti ovu provinciju pod svoju vlast. Antipa je umro u pro-gonstvu, a Agripa je 41. n.e. od svog zahvalnog
prijatelja, novog cara Klaudija, primio i Judeju i Samariju, kojom su nakon svrgnuća Arhelaja upravljali rimski
prokuratori. Agripa je umro 44. n.e.
ogranićen posjed Od potomaka Heroda Velikog tada je vladao samo jos Herod, brat Agripe i muž Berenike,
najstarije kćeri Agripe, kao knez Halkide. Njegov nećak i nasljednik (48. n.e.) Agripa II, sin Agripe I,
zamijenio je kasnije Halkidu za neka-dašnju Filipovu tetrarhiju.
provinciju Judeju Nakon smrti Heroda Agripe, koji je ostavio iza sebe sedamnaestogodišnjega sina Agripu,
judejska je država ponovo pretvorena u rimsku provinciju. Prvi prokurator Judeje, Galileje, Samrarije i Pereje
bio je Kuspije Fad (44-46. n.e.), drugi Tiberije Aleksandar, sin prijašnjeg alabarha (vrhovnog carinika)
Aleksandrije (46-48. n.e., v. I, 11), treći Ventidije Kuman (48-52. n.e.).
Antonije Feliks Bio je brat Palanta, poznatog Klaudijeva milje-nika i oslobodenika njegove majke Antonije. 0
njemu je 59. n.e. propovijedao Pavao (acta apost. c. 24). Prema Josipu Fla-viju (anticj. XX, 7, 1) bio je
prokurator od 52. do 60. n.e.;
prema točnom i vjerojatnijem navodu kod Tacita (A. XII, 54) stigao je već prije u Judeju kao upravitelj južne
polovice pro-vincije.
Druzilu Drugu kćer Agripinu.
unuk Kao sin Druza Germanika i Antonije Mlade, Antonijeve kćeri s Oktavijom.
10. Gesija Flora Grk iz KIazomene, muž Kleopatre, intimne prija-
teljice ozloglašene Popeje Sabine, Ijubavnice i kasnije žene
265
cara Nerona. Bio je sedmi prokurator Judeje (64-66. n.e.). rat Ujesen 66. n.e.; rat i podsjedanje Jeruzalema
opisao je Josip
Flavije (b. lud. II, 14 sqq; V, 1 - VI, 9). Cestija su Gala Punim imenom C. Cestius Gallus, consul suffec-
tus 42. n.e., bio je kao legatus Caesaris pro praetore namjesnik
Sirije.
za dva Ijeta 67. i 68. n.e. Slijedeća je godina 69. n.e.
11.
kako rekosmo V. c. 1. Bio je otprilike početak travnja 70. n.e.
kohortama Pomoćnim kohortama (cohortes auxiliares).
čvrste zidine Misli se na čvrsta podziđa i potporne zidove od
velikih kamenih četvorina na kojima su počivali gradski
bedemi. Vide se djelomice i danas. Dva ... brezuljka Akra na sjeverozapadu i Bezeta s novim gra-
dom na sjeveroistoku. Sion i Morijah spominju se tek u c. 12.
kule Vijenac od 90 kula opkoljavao je grad i činio vanjsku liniju utvrđenja. Zbroj svih kula iznosio je 164 (isp.
loseph. b. lud. V, 4, 3).
kraljevski dvor Na brdu Sionu.
»kula Antonijao U sjeverozapadnom kutu hramskoga trga na 50 ela visokoj strmoj stijeni Morijaha sagradio je
Herod 1 na mje-stu srušene Baride, starog utvrđenja Hirkana I, ovu utvrdu u obliku kule koja je kasnije
služila kao čvrsta kasarna rimskoj posadi.
12.
Hram Ovo veličanstveno zdanje, ostaci kojega jos i danas pobu-đuju čudenje posjetilaca, započeo je graditi
Herod 19. pr.n.e. Vrijedno je pročitati njegov opis sto nam se sačuvao u Josipa Flavija (&. lud. V, 5.).
izvor Siloja; v. Luc. 13, 4.
pod zemljom izdubeni hodnici Oko 140 m dužine, što se protežu ispod grada (isp. loseph. b. lud. VI, 7, 3;
Dio LXVI, 4).
od Pompeja Drugi put od Heroda i Gaja Sozija, legata Marka Antonija, 37. pr.n.e.
pravo građenja Još prije je Herod 1 na taj način sagradio turris Antonia..
Ijudskim talogom Tacit hoće reći da stanovništvo Jeruzalema više ne sacinjavaju čiste i stare građanske
obitelji nego da je nastalo slijevanjem svakovrsnih naroda sa svih strana Pale-stine. Ovamo pripadaju
zločinačke čete tzv. Ijudi s bodežima (sicaruj pod vodstvom odvažnog Simona bar Giora, galilejski zeloti s
kolovođom Ivanom od Gishala i divlji sinovi pustinje Idumejci.
ostalih gradova Primjerice: Jotapate (gdje je zapovijedao Josip Flavije), Gamale, Gishale u Galileji, Lide,
Jamnije i Azota u Judeji, gradova u Pereji i istočnoj Jordaniji. Ove su gradove u ratu uništili Vespazijan i Tit.
krajnje i najšire zidine To su tzv. Agripini zidovi koji su opko-
Ijavali donji grad na Akri i novi grad na Bezeti (v. c. 8). Simon Rodom iz Gerase s one strane Jordana. Pošto
ga je odbila umjerena stranka, prešao je sikarijima i utvrdio se u planinsko] tvrdavi Masadi na Mrtvom moru.
Pojacan Idumej-cima, poveo je rat protiv galilejskih zelota i terorista pod Ivanom iz Gishala, koji su zavladali
Jeruzalemom nakon istrebljenja umjerene stranke. Zbog razdora koji je izbio između Idumejaca i Galilejaca
Ivan od Gishala ga je pozvao i on je treće godine rata (68. n.e.) usao u grad, gdje ga je narod pozdravio kao
spasioca. Josip Flavije ga naziva Simonom Bar-giorom tj. sinom prozelita (loseph. b. lud. V, 1, 3; VII, 20).
sredinu grada Točnije: kulu Antoniju i brijeg Morijah bez unu-trašnjeg hramskog predvorja tzv. predvorja
Judejaca, koje su Jeruzalemci - zasićeni rodoljubnom ratnom strankom pod
Eleazarom ben Simonom, tiranijom Ivana ben Levija iz Gis-hale i galilejskim zelotima - držali pod opsadom.
hram Tj. samo unutrašnje hramsko dvorište na uzvišenoj terasi brda Morijaha.
ornžanom siloni Ivan je imao i hitala, možda ista ona koja je namjesnik Cestije morao ostaviti prilikom
žurnog napuštanja opsade u jesen 66. n.e. {loseph. b. lud.) II, 19, 9; 22, 1).
pod izlikom prinosenja žrtve Ivan je iskoristio svečanost Pashe 70. n.e, kad su se otvarala vrata hrama, da
prodre u hram. Eleazarovi su pristalice djelimice pobijeni, a djelimice su us-pjeli umaknuti podzemnim
prolazima. Ostaci stranke priključili su se kasnije Ivanu, koji se sa samo 8-9 tisuća Ijudi na hram-skom
266
brijegu suprotstavio nadmoćnijoj (oko 10.000 boraca) Simonovoj vojsci koja je držala donji grad (loseph. b.
lud. V, 6, 1).
13.
u starim svećeničkim spisima To je tzv. mesijansko proročanstvo (v. osobito Daniel 2, 44).
osiliti Istok Da se ovo proročanstvo odnosi na Vespazijana, objašnjava Josip Flavije (b. lud. VI, 5, 4), a
objašnjenje pruža i Svctonije (Vesp. 4): »Po čitavom Istoku bila ]'e proširena stara i postojana vjera, da je od
sudbine određeno, da u to vri-jeme zavladaju svijetorn Ijudi, koji bi došli iz Judeje. To pro-ročanstvo, koje se,
kako se kasnije iz dogadaja pokazalo, ticalo rimskoga cara, protegnuli su Židovi na sebe te su se po-bunili
protiv Rima. Ubili su rimskog namjesnika i osim toga razbili vojsku konzularnog legata iz Sirije, koji mu je
došao u pomoć, i pritom su oteli jednog orla.« (preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
zaštitnim krovovima V. bilj. uz II, 21.
14.
S ovim se poglavljem pripovijedanje vraća na batavski ustanak
(prekinuto u IV, 79).
u treverskom kraju V. IV, 78.
po Gemianiji Prekorajnskoj.
navikle na rijeke V. IV, 12.
lakoća oružja Isp. A. II, 14: »non loricam Germano, non galeam, ne scuta quidem ferro nervove firmata, sed
viminum textus vel tenuis et fucatas colore tabulas« (»Gennani nemaju ni oklopa ni kacige; sami njihovi
štitovi, bez kože i željeza koje bi ih učvrstilo, jesu samo spletovi od vrbe ili tanko obojene daske«) Anali,
preveo Jakov Kostović, Zagreb, 1970); isp. i Ger. 6.
15. n tabor U Stari tabor (Vetera castrd).
16.
Kugernjani 0 njima v. bilj. uz IV, 26.
germanskoj vojsci Tj. vojsci koja je bila smještena u rimskoj
provinciji Germania superior i G. inferior. svoju obalu, svoj tabor Tj. lijevu obalu Rajne i Stari tabor.
17.
(takav im je običaj) Isp. Ger. 11: »si displicuit sententia fremitu aspernantur; sin placult, frameas
concutiunt. honoratissimum adsensus genus est armis laudare.« (»Ako im se ne svida misao, odbijaju je
mrmljanjem, svida li im se, udaraju o frameje; naj-dičnija je vrsta odobravanja hvaliti oružjem.«). Takav je
običaj bio i kod Gala (Caes. b.G. VII, 21).
18.
vrlo diigim kopljima To su tzv. frameae, isp. Ger. 6: »hastas vel ipsorum vocabulo frameas gerunt angusto et
brevi ferro, sed ita acri et ad usum habili, ut eodem telo, prout ratio poscit, vel comminus vel emiiius
pugnent.« (»Nose koplja ili njihovim nazivom frameje s uskim i kratkim željeznim šiljkom, ali tako oštrim i
spretnim da se istim oružjem, kako već zatreba, bore izbliza ili izdaleka.«).
za koji rekosmo V. c. 14.
rimska Hota Rajnska flotila.
19.
Galu Aniju 0 njemu v. bilj. uz I, 87.
Haučana 0 njima v. bilj. uz IV, 79.
grad Batavaca Utvrđeni glavni grad Batavaca, smješten na gal-,
skoj obali Rajne, možda današnji Cleve. mosta Preko rijeke Vahalis (danas Waal). nasip, koji je podigao
Druz Germanik Ovaj je nasip započeo gra-
diti Druz 9. n.e., a dovršio ga je 55. n.e. Pompej Paulin, na-
mjesnik Donje Germanije (A. XIII, 53). Germana Prekorajnskih: Bruktera, Haučana, Frižana. senatora Tj.
dekuriona; v. bilj. uz 11, 52. gore spomenuli V. III, 35.
20. u Arenaku Negdje kraj današnjega Clevea; u ftin. Anton. 256.
369. Harenatio, na Tab. Peut. Arenatio. u Batavoduru Danas utvrdenje kod Nijmwegena na lijevoj obali
267
rijeke Waal; ostale gradove treba tražiti na zapadu od ovih. Cerijala On je imao tabor vjerojatno u gradu
Batavaca (v. c.
19).
21.
rekosmo V. IV, 70.
u rijeku Vahalis (danas Waal).
22.
za zimovanje Zima je naime bila pred vratima (v. c. 23).
Germani Tenkteri i Brukteri. preko putova Unutar tabora. davanje znakova Početak svake od četiriju noćnih
straža (vigi-
liae) označavao se vojničkim rogom (bucind). povici Vojnička patrola (circuitores) dozivala bi na svom obi-
lasku stražare na stražarskim mjestima. rijekom Lupijom Danas Lippe. Veledi 0 njoj v. bilj. uz IV, 61.
23.
one koje se pokretahu jednostrukim redom vesala Opis stranog tehničkog izraza moneris (grč. [iovrigT|s),
koji koristi Livije (XXXVIII, 28).
liburnske brodove V. bilj. uz II, 16.
šarenim sagovima to je uobičajena galska nošnja, isp. II, 20. i Verg. Aen. VIII, 660: »(Ga!li) virgatis lucent
sagulis» (»udaraju u oči po svojim prutastim ogrtačima«).
pošiljke žita ... iz Galije Rijekom Mozom i Vahalom.
preko Rajne K Frižanima ili Brukterima.
otok Batavaca Na koji je stigao sagradivši most kod Batavodura (v. c. 20).
poznata lukavstva Takvim se lukavstvom poslužio Arhidam prema Periklu (Thucid. II, 13; lust. III, 7,8), Gnej
Marcije prema patricijima (Liv. II, 39) i Hanibal prema Fabiju Mak-simu (Liv. XXII, 23). Svrhu objašnjava
Junijan Justin (ibid.):
»sperantes (hostes) acquirere se illi posse aut periculum ex invi-dia aut ex suspicione proditionis infamiam«
(»nadajući se da mu se može pribaviti ili pogibao zbog mržnje ili sramota zbog pomisli na izdaju«).
'A.
Germani Brukteri (v. c. 18) i Haučani (v. c. 19). Posječeni su Treverci V. IV, 70. i 71. pridobiveni Ubijci V.
IV, 79.
25.
germanske žene Aluzija na utjecajan položaj Velede kod Ger-
mana. krivca Civila.
26.
Nabalije Ova se rijeka inače nigdje drugdje ne spominje.
Prema Vespazijanu gajim staro poštovanje Civilovo poznanstvo s Vespazijanom datira možda iz vremena
pohoda u Britaniju, kad je Vespazijan zapovijedao 2. legijom pod vrhovnim zapov-jedništvom Aula Plaucija
Silvana (43. n.e.).
germanske legije V. bilj. uz c. 16.
Mucijan Kao namjesnik Sirije, v. I, 76.
Flavijan V. II, 86; III, 4 sqq; o njemu v. bilj. uz II, 86.
Pod kojim je uvjetima sklopljen mir s Batavcima vidi se .z G^ 29: »menet honos et antiquae societat^ msigne; nan:_nec•tnbuns
contemnuntur nec publicanus atterif. exempti onenbus et colla-?Su bellis reservantur.. (»Živi u niih cast i slava stanns^ k^a
savezništva; nikakve ih daće ne pomzu)u, mkakav ih P^ikan ne guli; slobodni od tereta i poreza ... cuva)u se samo
za ratove.«).
268
KAZALO
269
78. IV 68; njegova moć u Gradu IV 2, 11; prima Asprenat Kalpurnije II 9.
konzulsku čast IV 4; kreće k Vespazijanu IV 80; Atest utvrđeni grad III 6.
njegova naprasi-tost III 49. IV 80. Atijan v. Nonije
Antonije Taur tribun pretorijanaca 1 20. Atik v. Julije, Kvincije
Antonin Arije 1 77. Atilije Ver primipilar III 22.
Apenin III 42, 50, 52, 55. Atilije Vergilion veksilarac 1 41.
Apijeva cesta IV 11. atrij Slobode 1 31.
Apinije Tiron III 57, 76. Atrija utvrđeni grad III 12.
Apis bog Egipćana V 4. August 1 11.
Apolinar v. Klaudije Apolinar Augusta ime kojim je Vitelije počastio
Apolonov hram 1 27. III 65. svoju majku II 89. Augusta Taurinaca IT 66.
Aponijan v. Dilije Aponijan Augustalci svećenički kolegij II 95. Aurelije
Aponije Saturnin Marko upravitelj Mezije 1 79, Fulvo legijski legat 1 79. Aurijeva ala III 5.
V 26; nadaren trijumfal-nom statuom 1 79; javlja Aventik glavni grad Helvećana 1 68. Aventin III
Viteliju o odmetnistvu treće legije II 96; prima 70, 84. Azija II 81; prokonzuli u njoj III 46;
zapovijed da požuri s vojskom III 5; navikla na ropstvo IV 17. Azijatik Vitelijev
dolazi u pomoć sa sedmom legijom III 9. oslobođenik H 57, 95;
Apronijan Vipstan 1 76 podvrgnut robovskoj smrtnoj kazni IV
Arabija V 6. 11. Azijatik galski vojskovođa II 94; viteli-
Arapi V 1.
jevci traže njegovu glavu ibid. Azijatik Valerije
Arar rijeka u Galiji II 59.
v. Valerije Azijatik Azinlje Polion prefekt ale 11
Arda rijeka II 40.
59.
Arecin Klemens preturijski prefekt IV 68.
Arenak V 20. Barbije Prokul znakonoša uhoda 1 25.
Argije Galbin blagajnik 1 49. Bareja Soran lažnim svjedočenjem optu-žen IV
Aricija utvrđeni grad IV 2. 10, 40; pružena zadovoljstina njegovoj duši IV 40.
Aricijski gaj III 36. Bargiora V 12.
Arije Antonin v. Antonin Arije Bas v. Anije, Lucitije
Arije Var pratilac Antonijev u njegovu napadu na Batavci nekoć pleme Haćana IV 12;
Italiju III 6; zbog velike poduzimljivosti dovodi ratoborno pleme I 59; oslobodeni poreza IV 12, V
ga u opasnost III 61; pretorijski prefekt IV 2; 25; njihova pjesma u bici IV 18; odavna
optu-žuju ga kod Mucijana III 52; ovaj ga sc boji neprijateljski raspoloženi prema Galima IV 73;
IV 39, 68; zadobiva pretorska znamenja IV 4; Civil ih naoružava IV 21; uspješno se bore protiv
prefekt za nabavu hrane IV 68. Britanaca IV 12; kohorte Bata-vaca 1 59, 64, II 27,
Arimin III 41, 42. 66, 69, IV 12, 15, 19; ala Batavaca IV 18; njihov
Ariovist IV 73. ustanak IV 13 sqq.
Armenci pustoši ih Korbulon III 24. Batavodur utvrdeni grad V 19 sq.
Arulen Rustik pučki tribun i pretor III 80. Bazilid svećenik II 78.
Aruncije Lucije sumnjiv Tiberiju II 65. Bazilid jedan od egipatskih prvaka IV 82.
Arvernjani galski narod IV 17. Bebije Masa IV 50.
Arzak Part V 8. Bedrijak II 23, 39, 44, 49, III 15. 20, 27, 31.
Arzakidi 1 40. bedrijaćka bitka II 39, 50, 52, 66, 86, III 31;
Asciburgij grad u Germaniji na obali Rajne IV bedrijacka polja II 70.
33. Belgi jezgra Gala IV 76; pomoćna vojska
Asirei V 2,8. Verginijeva IV 17; općine Belga IV 37.
270
Belgika provincija, legati u njoj 1 59; Celije Sabin 1 77.
prokurator 1 12, 58. Belij rijeka V 7. Benigno v. Celzo v. Marije
Orfidije Berenika kraljica II 2, 81. Berit II 81. Cen oslobođenik Neronov II 54.
Betazijci IV 56, 66. Cerakaćani narod IV 70.
Betika provincija 1 53; pridružene joj Certjal Petilije legijski legat, primljen među
maurske općine kao poklon 1 78. Betuo Hilon Vespazijanove vojskovođe HT 59; poslan u Rim s
[ 37. konjaništvom \\\ 78; poslan u Germaniju IV 68, 7i.
Bingij grad u Germaniji IV 70. Bizantij grad u nesretno ratuje IV 71-79; odbija Domicijana IV
Trakiji II 83, III 47. Blez v. Junije, Pedije Boji 86; vodi vojsku protiv Civila V 14; razbija
galsko pleme II 61. Bokhorid kralj Egipta V 3. Germane V 21-pustoši otok Batavaca V 23. '
Bona općina Germanije IV 19, 70, 77; Certjal v. Turulije
bonski tabor Rimljana IV 20, 25, 62, Cererine igre II 55.
70, 77, V 22; bonska bitka IV 20. Bononija II 53, Certo v. Kvincije
67, 71. Bovile utvrđeni grad IV 2, 46. Brigancani CestUe Gal legat u Siriji V 10.
narod Britanaca III 45. Brigantik v. Julije Briksel II Cestije Sever prokazivač IV 41.
33, 39, 51 sq, 54. briksijska vrata II 27. Brinon Cetrije Sever 1 31.
vojskovođa Kanenefaćana IV 15 Cetronije Plzan IV 50.
sq. Britanija 1 19; pokorena i odmah napu- Cezar kao ime, naslov principata II 80;
štena 1 2. britanska flota IV 79; britanske odbija ga Vitelije II 62; najzad ga prima III 58;
kohorte Domicijana pozdravljaju tim imenom III 86.
1 43; legije 1 9, 60 sq, II 32, 57, 65 sq, Cezar v. Julije Cezar
97, III 22. Cezar Gaj (Kaligula) zapovijeda da se njegov kip
Brukteri IV 21, 61, 77, V 18. Bruiitlizij II 83. postavi u jeruzalemskom hramu V 9; ubio ga iz
Brut, Marko vođa u građanskom ratu 1 zasjede Kasije Hereja III 68.
50, II 6, IV 8. Burdon v. Julije Burdon Cezareja glavni grad Judeje II 78.
Cezarejska Mauretanija v. Mauretanija
Cecilije Simpleks II 60; konzul III 68.
Cina bori se u gradu III 83; kod Jani-kula III 51.
Cecina Alijen legijski legat 1 52; držanje i značaj 1
Cingonije Varon budući konzul 1 6; ubi-jen 1 37.
53, II 20; Vitelije ga izabire za vojskovodu 1 61;
Cipar otok II 2.
bori se protiv Hel-većana 1 67 sq; prelazi preko
Civil v. Julije Civil
Alpa 1 70; neuspješno napada na Placenciju II 20,
Crvene stijene III 79.
22; kreće na Kremonu II 23;
uhapšen II 24-26; združuje čete s Valensom II 30, Dačani 1 2, III 46, IV 54.
31; omiljenost kod vojnika II 30; častoljublje II 56, Dakija III 53.
99; Dalmacija konzularni legat u njoj II 86;
poslan protiv Vespazijana II 9; raz-mišlja o izdaji na strani Otona 1 76; pristupa Vespa-zijanovoj
ibid.; roden u Viceciji III 8; prelazi k Vespazijanu stranci II 86.
III 13; Delmati III 12, 50.
uhapSen III 14; njegov proglas IV 31. Dekster Subrije 1 31.
Cecina Licinije II 53. Demetrije kinik, nečasno brani okrivlje-nika IV
Cecina Tusko III 38. 40.
Celije Roscije 1 60. Denzo Sfinpronije 1 43.
Didue Sceva III 73.
Dilije Aponijan III 10 sq.
Dilije Vokula legat IV 24 sq; vodi vojsku na
Kugernjane IV 26; oslobađa Here-nija Gala iz
okova IV 27; napada ga Civil IV 33; izmiče
vojničkoj srdžbi
271
prerusen u roba IV 36; ponovo preu-zima anju poslanika IV 6, 8; podbada Nerona protiv
zapovjedništvo IV 37; žrtva galske prijevare IV 58; mnostva građana IV 7;
napušten od vojnika IV 77; pogiba IV 59. optužuje ga Helvidije IV 6, 43; nje-gova prepirka s
Dirahij II 83. Licinijem Cecinom II 53.
Divodur utvrđeni grad 1 63. Eskulap bog IV 84.
Domicijan sin Vespazijanov III 59; poz-van na Etiopljani V 2.
Kapitolij III 69; bježi odande III 74; pozdravljaju Eufrat V 9.
ga kao Cezara III 86, IV 2; dodjeljuje mu se Eiimolpovići IV 83.
pretura IV 3; preuzima je IV 39; stupa u senat IV
Fabije Fabul legijski legat III 14. Fabije Prisko
40; raznolike glasine o njemu IV 51;
legijski legat IV 79.
neukroćene strasti IV 2, 68; iskušava Cerijala IV
Fabije Valens legijski legat 1 7; potiče Vitelija da
86; kreće u germanski rat IV 85; dolazi u Lugdun
preuzme carsku vlast 1 52;
IV 86; uzdiže Tacita u dostojanstvu 1 1.
pozdravlja ga kao cara 1 57; Vitelije ga izabire za
Domicije Sabin 1 31.
vojskovodu 1 61; vodi vojsku preko Galije do Alpa
Donacije Valens 1 56; pogiba 1 59.
1 61-66;
Druidi IV 54.
njegov značaj 1 66, III 62; napada u pismima
Druz Germanik pastorak Augustov, sagradio nasip
otonovce 1 74; šalje Galima pomoćne čete II 14; s
na Rajni V 19.
vojskom dolazi u Italiju II 27; združuje snage sa
Druzila unuka Kleopatre i Antonija V
Ceci-nom II 30; gradi most na Padu II 34;
9. Ducenije Gemin gradski prefekt pod
sukobljuje se s otonovcima II 41; šalje pisma
Galbom 1 14. Dunav rijeka III 46.
konzulima II 56; na zlu glasu zbog bogatstva ibid.;
Eduanci pobjeđuje ih Silije IV 57; Vitelije ga hvali pred skupštinom II 59; priređuje
pomažu vitelijevce 1 64; pomagali Vin- gladi-jatorsku predstavu u Bononiji II 71, 95;
deksa 1 51; pobjeđuju Marika II 61. Egipat njime izabran za vojskovođu protiv Vespazijana II 99;
upravljaju rimski vitezovi 1 sporo kreće u rat III 40; odlučuje otići u Narbonsku
11; žitnica rima III 8; dvije legije u Galiju i obnoviti rat III 41; pada u zarobljeništvo
njemu II 6. Egipćani puni praznovjerja IV 81; flavijevaca III 43; ubi-jaju ga u Urbinu III 62;
obo- njegovo pori-jeklo i život ibid.
žavaju životinje V 5; njihovi svećenici Fabiji II 95.
IV 83. Egnacije Celer, Publije stoiiki filozof IV Fabul v. Fabije Fabul
10. 40. Farsalija 1 50, II 38.
Ejani narod u Africi IV 50. Fanst Anije II 10.
Eleazar vođa Judejaca V 12. Faventin v. Klaudije.
Eleuzina IV 83. Feliks v. Antonije, Sekstilije
Elijan v. Plaucije. Feničani V 6.
Emerićani 1 78. Ferencij municipij II 50.
Emaije Longin IV 59, 62. Feronija III 76.
Emilije Pacenzis tribun, Galba ga otpu-sta iz Festo prefekt kohorte II 59.
Isužbe 1 20; izabiru ga među vojskovođe Otonove Fidene utvrdeni grad III 79.
1 87; hapse ga vojnici II 12; pogiba u borbi na Filipi 1 50, II 38.
Kapi-toliju III 73. Firmo Plocije v. Plocije
En rijeka III 5. Flak Hordeonije v. Hordeonije
Epifan kralj II 25. Flama Antonije IV 45.
Eponina žena Sabinova IV 67. Flaminijeva cesta 1 86, II 64, III 79, 82.
Eporedija 1 70. Flav voda Gala II 94.
Eprtje Marcel njegov prijedlog o žreb-t Flav^an v. Julije, Tampije
Flavije v. Sabin, Vespazijan
flavijevska kuća II 101.
272
flavijevska stranka II 67, III 1; flavi- uz Rajnu za vrijeme Galbe 1 53; pro-tivnici Galbe
jevska vojska III 19; flavijevski voj- ibid.
skovode III 69. Flor v. Gesije, Sulpicije Fontej Galija Lugdunska 1 59. II 59; Nar-bonska 1 48.
Agripa postavljen za namjesnika 87, II 15, 28, III 41 sq.; prilaz Galijama I 87;
Mezije III 46. Fontej Kapiton ubijen u Germaniji obale IV 12; plodno tlo IV 73.
1 7, galske kohorte 1 70; galski rat 1 65; savez IV 77.
37, 58; urzok ubojstva II 62; ubija Garamanti nepokoreni i navikli na raz-bojstva IV
Batavca Julija Paula IV 13; njegova 50.
pohlepa i škrtost 1 52. Forojulijska KoloniJa II Garncijan Trebonije 1 7.
14, III 43. Fortnna njezino svetiste III 50. Forum Gelduba mjesto tabora IV 26, 32, 35, 58; osvaja je
Alieni III 6. Frižani IV 15 sq, 56, 79. Fronton v. Civil IV 36.
Julije Fulvo v. Aurelije Fundski zdenac III 69. Gemin v. Ducenije, Virdije
Fusko v. Kornelije Fusko Gemonske stepenice III 74, 85.
Germani vesele sc ratu IV 16; podložni bolestima
gajevski pohodi IV 15.
II 93; vješti plivači II 35, IV 66, V 14; oružje
Gal v. Anije, Cestije, Herenije, Rubrije Galatija s
Germana V 14; uzroci njihovih prelazaka u Galije
Pamfilijom pod istim namjes-
IV 73; njihove žene V 25; mnoge proro-čice
nistvom II 9.
smatraju božanskim ženama IV 62; pradjedovski
Galba Servije konzul I 1, 11; postaje vladarem V
običaj u ratu II 22; stasitost V 14; slike životinja
16; njegova strogost 1 5, 18, 35; okrutnost I 6;
kao bojni znakovi IV 22.
prevrtljivost duha 1 7; na podsmijeh je i sramotu
Germanija IV 70; legije Donje Germa-nije 1 9;
zbog starosti 1 7; šalje Vitelija u Donju Germaniju
legije Gornje Germanije 1 12,53; legati Donje
1 9; razmišlja o usvojenju Cezara 1 12; ne uzda se
Germanije 1 7,8;
u vojnike 1 14; njegov govor pri usvo-jenju Pizona
legati Gornje Germanije 1 8.
1 15; ne osvrće se na nebeske prijetnje 1 18; pred
Germanik kao nadimak Vitelijev 1 62, II 59, 64; i
Apolono-vim hramom haruspik Umbricije pro-riče
njegova sina III 66.
mu prijeteće zasjede 1 27; ubijaju ga na Trgu 1 39-
germanski odjeli 1 31; germansko odmetništvo 1
41; njegov život i zna-ćaj 1 49; njegove slike u
19.
Germaniji napadaju kamenjem 1 55; nose ih oko
Gesije Flor prokurator Judeje V 10.
hramova u Rimu II 55; ponovo podižu III 7:
Geta bjegunac II 72.
posrmtno mu vraćaju sve počasti IV 40. Galbinci 1
Grat Julije II 26.
51; galbinska legiia II 86, III
Gratila Verulana II 69
7, 10.
Grci ponosni na svoje starine II 4; nji-hova
Galerija žena Vitelijeva II 60, 64. Galerijan v.
raspuštenost III 47; običaji V 8.
Kalpurnije Galerijan Galerije Trahal govornik 1
Grčka planina IV 68.
90; zastićuje ga od tužitelja Galerija, žena Viteli-
Grčke Alpe v. Alpe
jeva II 60. Gali nekadašnji osvajaći Rima III 72;
Grif Plocije III 52, IV 39.
podložni bolestima II 93; dobivaju rimsko
Grine tabor V 20 sq.
građansko pravo 1 8; uzoho-Ijuju se IV 54;
odbijaju novačenje i porez IV 26; služe u Hadrija III 42.
pomoćnim četama II 68 sq., IV 31; gube zemljiste Hamonovo prorociste V 3 sq.
hebrejske zemlje V 2.
Helvećani galsko pleme 1 67; pljačka ih Cedna 1
67 sq: izmolili oprost od Vite-lija 1 69.
Helvidije Prisko legijski legat i pučki tri-bun,
Trazejin zet, prognan iz Italije, vraća se pod
Galbom IV 6; budući pretor II 91; njegovo
slobodoumlje II 91; IV 4, 6, 9, 49; prepirka s
Marce-
273
lom Eprijem IV 6-8; zavicaj, porije-klo, narav IV Italija prekopadska II 32; najprostraniji dio Italije 1
5; kao pretor žrtvom pomirnicoro posvećuje 70, II 12, 83, III 30; muni-cipiji III 2; more
kapitolijski prostor IV 53. okrenuto k Italiji III 43; gojenci Italije 1 84; tjelesa
Hem planina u Trakiji II 85. vojnika navikla na Italiju II 32; pogođena ne-
Herenije Gal legijski legat IV 19 sq. pri-. dodan srećama 1 2, 9; nenaoružana 1 11; ha-ranja po
Vokuli da s njim dijeli službu : IV 26; uhapšen IV Italiji 1 50, 61, 70, II 6, 8;
27; zatvoren IV 59; Silijska ala otvara put u Italiju II 17, 21; oduzeta
ubijen IV 70, 77. Neronu II 27, 28; trpi od vitelijevaca II 56, 62;
Herkul Monek III 42. zvjezdoznanci istjerani iz nje II 62, 66, III 1; flavi-
Herod kralj Judejaca V 9, 11. jevci otvaraju put u Italiju III 2, 5, 6;
Hijerozolim V 2. vitelijevci mogli natjerati flavijevce da je napuste
Hilar oslobođenik Vitelijev II 65. III 9; jednodušnost Italije III 34; podijeljena
Hispalci 1 78. između Vespazijana i Vitelija III 42; plamti u ratu
Hispanije ne obiluju oružanom silom II 32; III 46;
najmoćniji dio svijeta III 53; odvo-jene uskim zaposjeda je Antonije III 53; spas i sigumost Italije
tjesnacem od Afrike II 58; III 53, 59, IV 13, 17;
ovostrana Hispanija 1 49, IV 39; legati ovostrane poharana IV 55, 58, 65; Kremona otr-gnuta iz
Hispanije 1 8, 49. njezina krila IV 72; uništena ratom IV 75, 76, V 1;
Histrija 11 72. u Italiji nastao mir V 10.
Homer V 2. Italik kralj Sveva, dovodi pomoć Vespa-zijanu III
Horacije Pulvil konzul III 72. 5, 21; - v. i Silije Italik
Hordeonije Flak legat Gornje Germa-nije 1 9, 52, Ivan vođa Judejaca V 12.
54, 56, II 97; prezren od vojske I 9, IV 19; Vitelije Izida V 2; njezin hram IV 84.
ga ostavio da čuva obalu Rajne II 57; nagovara Janikul III 51.
Civila da odvrati od Vitelija pomoćne čete IV 13, Jazigi sarmatsko pleme III 5.
V 26; olako prelazi preko prvih pokušaja Jeruzalem grad Judejaca II 4, V 1; pori-jeklo V 2,
Civilovih IV 18; bezaz-len u svojoj nemarnosti 1 8; opsjeda ga Tit II 4, 5 9 11.
56; vojnici ga bacaju u okove, a Vokula ga oslo- Jordan rijeka V 6.
bada IV 27; zaklinje vojnike na vjer-nost Juda vođa Judejaca V 2.
Vespazijanu IV 31; vojnici ga ubijaju IV 36. Judeja IV 3, 5, 6, sq; postaje provinci-jom V 9;
Hormo oslobođenik Vespazijanov III 12; njegova glavni grad naroda Jeruza-lem V 8; glavni grad
krivnja zbog propasti Kre-mone III 28; sramotan provincije Ceza-reja II 78; vodi rat s Rimljanima
život ibid.; V 1 sq; u njoj rijetko viđeni carevi II 6;
nadaren viteSkim dostojanstvom IV 39. prokuratori u njoj V 9.
Hostilija naselje Veronaca II 100, III 9, 14, 21, 40. Judejci kupuju pravo na utvrdivanje V 12; klone se
Icel oslobođenik Galbin 1 19; nazvan Marcijanom i svinja V 4; njihovo pori-jeklo i običaji V 2, 4;
nadaren prstenjem ibid.; kraljevi V 8;
podbada Lakona protiv Vinija 1 33; praznovjerje II 4, 5, 13; mnogoljud-nost V 13;
njegove grabeži 1 37, II 95; ubijaju ga 1 46. način sahranjivanja V 5;
Ida planina na Kreti V 2. predočavaju božanstvo samo u duhu V 5; prvi ih
Idejci V 2; otjerani sa Satumom V 4. put pokorio Pompej ibid.. V 9; judejski rat 1 10, II
Ilirik 1 9, 76, II 86, IV 3; uznemiren I 2. 4; more V 7;
Interamna grad u Umbriji III 61, 63. kruh V 4,
Interamnij grad u Laciju II 64. Julijan v. Klaudije, Tetije
Istok navikao na kraljeve IV 17; na Otonovoj strani Julije Agrest centurion II 54.
II 32. Julije Alpin Helvećanin 1 68.
Julije Atik uhoda 1 35.
Julije Auspeks Remljanin IV 69.
274
Julije Brigantik prefekt ale II 22; sin Civilove Julije Vindeks posječen sa četama 1 51;
sestre IV 70; ogorčen na Civila i zavidan mu V pobijeđen u jednoj bici IV 57; njegovi
21; odan Rim-Ijanima ibid.; pogiba ibid. pothvati 1 6, 8, 51. Julijevci I 16. julijevski rod
Julije Biirdiin prefekt germanske flote I 58. svećeništvo posvećeno totn
Julije Cezar uništio Pompeja III 66; rodu - Augustalci II 95. Jnnije Blez upravitelj
oborilo ga neočekivano nasilje III 68; Lugdunske Galije
njegov hram 1 42; kip 1 86. 1 59; njegova velikodušnost prema
Julije Civil vrlo moćan među Batavcima 1 59; Viteliju II 59; zbog toga ga Vitelije
njegovo porijeklo i narav IV 13; zamrzio ibid.; i otrovao III 38. Junije Maurik IV
u okove ga baca Fontej Kapiton, oslo-bađa Galba 40. Junije Silan prokonzul Afrike IV 48;
ibid.; odmeće se od Rim-Ijana IV 14; njegovi sumnjiv Gaju Cezaru (Kaliguli) ibid. Junijevci
pothvati IV 14-37. 54-66, 70-79, V 14-25; predaje preci Junija Bleza III 38. Junona IV 53; njezina
se Ceri-jalu V 26. kapela 1 86. Jupiter IV 53 sq; Spasitelj III 74;
Julije Flavijan III 79. Čuvar
Julije Frontin pretor IV 39. ibid.; Dit IV 83; Najbolji Najveći III
Julije Fronton tribun gradske straže 1 20; 72, IV 58; goni Saturna V 2. Justo v. Minicije
otonovci ga bacaju u okove II 26. Justo Juvenal jedan od prvaka Tungara IV 66.
Jnlije Grat prefekt tabora II 26. Juvenalske igre III 62.
Julije Kalen Eduanac III 35.
Kadije Rof vraćen u senatorski stalež 1
.lulije Kar vojnik 1 42. 77.
lulije Klasik prefekt ale Treveraca II 14; odmeće Kalabrija II 83. Kalen v. Julije Kalen Kalpurnije
se od Rimljana IV 55, 57; Asprenat II 9. Kalpiirnije Galerijan sin Gaja
uzima znakove rimske vlasti IV 59; Pizona,
prelazi Rajnu V 19 sq; razbija Cerija-lovo ubijen po zapovijedi Mucijana IV 11. Kalpurnije
konjaništvo IV 79; mlitav u ratu ihid. Repentin centurion 1 56; ubi-
Julije Kordo 1 76. jen 1 59. Kalvija Krispinila učiteljica požude na
Julije Maksim vojskovođa protiv Vokule IV Neronovu dvoru 1 73. Kalvizije Sabin legat u
33. rangu pretora 1
Julije Mansvet [II 25. 48.
Julije Marcijal tribun 1 28, 82. Kamerin Skribonijan II 72. Kampan jedan od
.lulije Paul Batavac IV 13. prvaka Tungara IV
.lulije Placid tribun III 84. 66. Kampanija njezini gradovi stradali u
.lulije Prisko centurion, Vitelije ga po-stavlja za potresu I 2; kampansko jezero 1 23;
pretorijskog prefekta II 92; pohvala kraja 1 2, 3, 60, 66. Kamurije vojnik,
zaposjeda Apenin III 55; napustivii tabor vraća se ubojica Galbe 1 41. Kanenefaćani narod IV 15,
Viteliju III 61; ubija se IV 11. 32, 56, 79,
Julije Sabin Lingonac IV 55; vuče lozu od Julija 85; njihove kohorte IV 19; njihova
Cezara ibid.; zapovijeda da ga pozdravljaju kao pobuna IV 16. Kaninije Rebil konzul od jednoga
Cezara IV 67; dana
poražen skriva se devet godina ibid. III 37. Kapadokija prima novo zakonodavstvo 1
Julije Sakrovir ratoborni Eduanac, pobijeđen u 78. Kapitolij povijest III 72; zapaljen 1 2, 3,
jednoj bici IV 57. 72; njegov požar kao zlo znamenje IV
Julije Tutor Treverac, odmeće se od Rimljana IV 54; neosvojiv i za velike vojske III 78;
55, 57; zaklinje Agripince na vjernost Galijama IV opsjednut od vitelijevaca i spaljen III
59; izdan i poražen IV 70; prelazi Rajnu V 19; 69-73; obnovljen od Vespazijana IV
Cerijal ga natjera u bijeg V 21. 53.
Jiilije Valentin Treverac, najljući ratni huškač IV
68, 69; Cerijal ga napada, hvata. osuđuje ibid., 85.
275
kapitolijska tvrđava III 71. Kapiton v. Fontej, Kleopatra kraljica V 9.
Vergilije Kapua vjerna Viteliju III 57; zbog toga Klodije Macer kao legijski legat u Africi u
kažnjena IV 3. Karatak vođa Britanaca, na nemirima ubijen 1 7, 11, 37. IV 49.
prijevaru Kluvije municipij IV 5.
uhvaćen i sproveden u Rim III 45, karecko Kluvije Ruf namjesnik Hispanije 1 8;
područje IV 5. Karmel brdo i božanstvo II 78. pohvaljen proglasom 1 76; priključen Vitelijevoj
Karsule utvrđeni grad III 60. Kartaga 1 76; luka pratnji II 65, III 65; povlači se iz Hispanije IV 39;
IV 49. Kartazani IV 49. upravlja njome u nenazočnosti II 65; hvali ga
Kartimandua kraljica Briganćana III 45. Kasije Helvi-dije IV 43.
ubojica Cezarov II 6. Kasije Longo prefekt tabora Kokcej Prokul uhoda 1 24.
III 14. Kasperije Niger III 73. Kaspijska vrata 1 Kokcejan Salvije II 48.
6. Kastora, mjesto nedaleko Kremone II Kolinska vrata III 82.
24. Korbulon ubio ga Neron II 76.
Katul Lutacije posvetio Kapitolij III 72. Kefej Kordo v. Julije Kordo
kralj Etiopljana V 2. Kiličanin II 3. Korint II 1.
Kimbri germanski narod IV 73. kinička sljedba Kornelije Akvin 1 7.
IV 40. Kinira [I 3; svećenik Kinirević ibid. Kornelije Dolabela sin Publija Kornelija
Kirenjani optužuju Antonija Flamu IV Dolabele, udvorice cara Tiberija, udaljen u
45.
Akvitansku Koloniju 1 88;
Kitno otok II 8 sq. Klasik v. Julije Klasik
po zapovijedi Vitelijevoj ubijen II 63.
KIaudija Sakrata žena Ubijka V 22. Klaudije
KorneHje Fusko prokurator Panonije II 86, III 66;
Apolinar prefekt mizenske
njegov ugled [II 4; prefekt ravenske flote III 12;
flote III 57, 76, 77. Klaudije Civil v. Julije Civil
opsjeda Arimin III 42; zadobiva pretorska odličja
Klaudije Druz v. Druz Klaudije Klaudije
IV 4.
Faventin III 57. Klaudiji Julijan III 57; vodio
Kornelije Lakon pretorijski prefekt 113, 19;
gladija-
njegova lijenost 1 6; utjecaj u Galbe 1 13: ubijen 1
tore III 76; ubijen III 77. Klaudije Kos 1 69.
46.
Klaudije Labeon Batavac IV 18; bježi iz
Kornelije Marcel senator, ubija ga Galha u
zatvora IV 56; suprotstavlja se Civilu
IV 66. 70. Hispaniji 1 37.
Klaudije Marcel v. Marcel Klaudije Paulo v. Kornelije Marcijal primipilar III 70, 73.
Julije Paulo. Klaudije Pirih trijerarh II 16. Kornelije Orfit konzul, njegova kuća uništena IV
Klaudije Sagita prefekt ale IV 49. Klaudije 42.
Sankto IV 62. Klaudije Sever voda Helvećana I Kornelije Prim III 74.
68. Klaudije Tiberue 1 10, 16; ubija Magna, Kornelije Publije konzul III 34.
Licinijanova brata L 48, 77; ubija Skri- Kornelije Tacit napredovanje u službi 1 1.
bonijana 1 89, II 75, 76; postavlja Korzika otok II 16.
Vespazijana za zapovjednika legiji III Kos Klaudije 1 69.
44; njegov trijumf III 45, 66; prepušta Kras Marko otac Pizona Licinijana 1 14. sq.
Judeju vitezovimja V 9. Kras Marko Pizonov brat 1 15, 48; nje-gova žena
Klaudije Viktor IV 33. IV 42.
Klement Arecin IV 68. Kras Skrlbonijan v. Skribonijan Kras
Klement Svedije 1 87, II 12. Krasi njihova imanja II 72; njihova kuća uništena
IV 43.
kremerski poraz II 91.
Kremona osnovana u vrijeme Anibalove provaie u
Italiju III 34; bogata III 32;
na strani Vitelija II 17, 22, 23; Cecina
276
- sedma Klaudijevska (Claudiana) II 85, III 9, 21,
priređuje u njoj gladijatorsku pred- 27.
stavu II 67; Vitelije dolazi u nju II 70; - sedma Galbinska (Galbiana, poslije Gemina) l 6,
Cecina šalje dio konjaništva da je II 11, 67, 86, III 7 10 21 sq, 25, 27, IV 39.
zaposjedne II 100; napadaju je flavi- - osma II 85, III 10, 21,' 27, IV 68.
jevci TII 27; uništavaju je III 33; - deveta III 22.
obnavljaju je III 34. kremonsko zemljište III 76. - deseta V 1.
Krescens oslobodenik Neronov 1 15. Kreta otok, - deseta Blizanica (Gemina) II 58, III 44, IV 68,
prokonzuli u njoj IV 45; 76, V 19 sq.
zavičaj Judejaca V 2. Krispin centurion 1 58. - jedanaesta II 11, 67, III 50, IV 68.
Krispin v. Varije Krispin Krispina kći Tita Vinija - dvanaesta V 1.
1 47. Krispo v. Vibije Krispo Kugernjani IV 26, V - trinaesta Blizanica (Gemina) II 11, 24, 43, sq,
16, 18. Kurcije Montan njegovo glasanje u 67, 86, III 7, 21, 27, 32.
senatu IV 40, 42. Kurcijev zdenac 1 41, II 55. - četrnaesta I 59, 64, II 11, 27, 32, 43, 54, 66, 68,
Kvincije Atik konzul III 73; prijavljuje 86. III 13, IV 68, 76, 79, V 14, 16, 19.
se kao krivac za požar Kapitolija III - petnaesta (Apolinska - Apollinaris) V 1.
75. - petnaesta (Prvorođena - Primige-ma) 1 41, 55, II
Kvincije Certo II 16. Kvintilije Var legat u Siriji, 100, III 22 sq., IV 35 sq.
obuzdao - šesnaesta I 55, II 100, III 22, IV 26, 62.
Judejce V 9; posječen s vojskom od - dvadeseta I 60, III 22.
Germana IV 17. Kvirin roditcli arada IV 58. - dvadesetprva Neodoljiva (Rapax) I 61, 67, II 43,
Labeon v. Klaudije Labeon Lacij kao pravo 100, III 14, 18, 22, 25, IV 68, 70, 78. - Neodoljive
latinskih gradova III 55. Lakon v. Kornelije Lakon (Rapaces) III 22.
Legija - prva (Germanska - Germa- - dvadesetdruga (Dejotarska - Deio-tariana) V 1.
nica) 1 55, 57, II 100, 111 22, IV 19 sq. - dvadesetdruga (Prvorodena - Primi-genia) I 18,
25, 37. 59.
55, sq., II 100, III 22, IV 24, 37, V 1.
- prva Pomoćnica od mornara (Adiu-trix
Lekanije ubojica Galbe I 41.
classicorum) 1 6, 31, 36, II 11, 23 sq. 43, 67, 86, III
Lepčani stanovnici grada Leptis (Velike i Male) u
13, 44.
Africi IV 50.
- prva Italska (Italica) I 59, 64, 74, II 41. 100, III
Leučani njihova općina 1 64.
14, 18, 22.
Liban planina u Judeji V 6.
- prva (Macerovska - Maceriana) I 11, (II 97).
Liber otac časte ga Judejci V 5; pokro-vitelj Istoka
- druga III 22, 44.
ibid.
- druga od mornara (e classicis) III 55, 67, IV 68, V
Libija V 2.
14, 16, 20.
Licinijan v. Pizon
- treća (Uzvišena - Augusta) I 11, II 97, IV 48.
Licinije v. Kraso, Mucijan
- treća (Kirenska - Cfrenaica) V 1.
Licinije Cecina senator II 53.
- treća (Galska - Gallica) 1 79, II 74, 85, 96, III 10,
Licmije Marko v. Kras
21, 24, 27, 29, IV 3, 39.
Licinije Marko njegov sin, ubijen 1 48.
- četvrta (Makedonska - Macedonica) I 18, 55, 56,
Licinije Prokul prijatelj Otonov 1 46;
11 89, 100, III 22, IV 37.
pretorijski prefekt 1 46, 82, 87, II 33;
- peta (»Ševe« - Alaudae) I 55, 61, II 43, 68, 100,
njegove mane I 87; neiskustvo II 33;
III 14, 22. IV 35 sq.
moć u Otonovoj vojsci II 39; bijeg nakon bitke II
- peta (Makedonska - Macedonica) V 1.
44; sebi pripisuje u zas-
- sesta (Željezna - Ferrata) II 83.
- šesta (Pobjednica - Victrix) III 44 46, IV 68, V
14, 16.
277
lugu što je Oton izdan II 60. Ligurci II 14; kohorta 23; savjetuje Otonu aa ue žuri u ratu
Liguraca ibid. ', II 33; odreden za konzula 1 77; i pod
uzoran primjer ligurske žene II 13. Ligurija II 15. Vitelijem očuvan mu konzulat II 60. Marue Gaj [I
Lingonci galski narod 1 53, 54, 57, 59, II 38. Marije Matur prokurator Primorskih
27; vjerni vitelijevskoj stranci I 64; Alpa II 12; odan Viteliju III 42;
nadareni rimskim građanskim pravom zaklinje se na vjernost Vespazijanu III
1 78; poraženi od Sekvanaca IV 67; uz 43.
Verginija protiv Vindeksa IV 69; Marik Bojanin II 61. Marin v. Valerije Marin
napali Rimljane IV 76 sq. Longin v. Emilije, Markodur naselje IV 28. Marsačani narod IV 56.
Pompej Longo v. Kasije Lucerija III 86. Lucilije Mart božanstvo Germana IV 64; Mar-
Bas prefekt flote II 100; predaje tovo polje 1 86, II 95, III 82. Maraani narod u
brodovlje Vespazijanu 111 12, 36, 40; Italiji III 59. Masa v. Bebije Masilijsko otočje III
poslan u Kampaniju IV 3. Lugdunci njihova 43. Matijačani germanski narod IV 37.
mržnja prema Vije- Mauretanije dvije 1 11, II 58 sq. Mauri IV 50;
njanima 1 65 njihova razbojstva II 58;
Lugdun 1 59, II 59, 65, IV 85 sq. Lugdunska njihove opčine predane na dar provin-
Kulonija I 51, 64. Luk municipij Vokonaca 1 66. ciji Betici 1 78. Maurik v. Junije Mediolan
Lukanija II 83. Lukcej Albin prokurator municipij 1 70. Mediomatričani 1 63, IV 70 sq.
Mauretanije II Međanai V 8.
58; usmrćen II 59. Lup v. Numizije Luperko v. Mefita božanstvo, njezin hram III 33. Vlenapljaiii
Munije Luperko Lupija rijeka V 22. Lutacije narod U Belgijskoj Galiji
Katul posvećuje Kapitolij III IV 28.
72. Mesala Vipstan v. Vipstan Mesala Mevanija
Lutacijev rod 1 15. Luzitanci 1 70. Luzitanija 1 zaposjela je Vitelijeva vojska
13, 21. III 55, 59. Mevije Pudens 1 24. Mezija 1 76, II
32, 74, 83, V 26; konzu-
Macer v. Klodije, Marcije
larni ^pretorski) legati u njoj 1 79. mezjjske čete II
Magno brat Pizonov 1 48.
32; legije II 44, 85;
Makedonci V 8.
vojska II 86, III 2, 9; pomoćne fiete III
Maksim v. Julije, Trebelije
18.
Manlije Patruit senator IV 45.
Minerva božanstvo IV 53. Minturne III 57.
Manlije Valens legat Italske legije 1 64.
Minicije Justo prefekt tabora III 7. Mizenska
Marcel Augustov unuk od sestre, August ga
flota II 9, 100, III 56, 60. Mogoncuak IV 15, 24
odreduje za nasljednika 1 15.
sq. 33, 37, 59, 61,
Marcel v. Kornelije, Eprije, Romilije 70.
Marcijal v. Kornelije Mojsije V 3 sq. Monek Herkul III 42. Montan v.
Marcijan v. Icel Alpinije, Kurcije Morinjani narod Galije IV 28.
Marcue Macer vojskovođa otonovske stranke II Mosho oslobođenik 1 87. Moza rijeka IV 28, 66. V
23, 35 sq', uskraćen mu kon-zulat II 71. 23. Mozela rijeka IV 71, 77. Mucijan Licinije
Marije Celzo budući konzul 1 14; poslan k namjesnik Sirije 1 10.
izabranim vojnicima ilirske vojske 1 31; vraća se V 26; pristupa Otonovoj stranci 1 76;
Galbi 1 45; Oton ga iza-bire za vojskovodu 1 71, njegov značaj 1 10, II 5; združuje
87; koristi se njegovim savjetima u ratu 1 90;
vojnici ga obasiplju različitim optužbama II
278
odluke s Vespazijanom II 7; skloniji Titu II 74; Norban Gaj konzul III 72. Noričani III 5, V 25.
njegov govor pred Vespazi-janom II 80; određen za Norik 1 11, 70.
vojskovođu protiv Vitelija II 82; vodi rat vlastitim Novarija municipij 1 70.
sredstvima II 84; slavohlepan III 8; Novel v. Antonije Novel
suzbija pobunu Dačana III 46; lukav III 52; sq. Novezij utvrđeni grad Germanije IV 26, 33, 35. 57,
zateže s pobjedom III 78; 62, 70, 79; u nj se povlači Vokula IV 57; rimski
oholo pismo senatu IV 4; ulazi u Rim IV 11; moć u tabor IV 77, V 22.
gradu II 95, III 49, IV 11, 39; zapovijeda da ubiju Numiđani II 40.
Vitelijeva sina IV 80; s Domicijanom kreće u rat Numizije Lup legijski legat 1 79, III 10;
IV 85; zapovijeda da ubiju Pizona IV 49. nagrađen konzulskim odličjima 1 79.
Mulvuski (Mulvijev) most 1 87, II 89, III 82. Numizije Ruf legijski legat IV 22; Klasik ga baca u
Munije Luperko legat IV 18; učvršćuje nasip i okove IV 59; ubijen IV 70.
zidove tabora IV 22; poslan Veledi nieđu Obultronije Sabin ubijen u Hispaniji 1 37.
darovima IV 61; ubijen ibid. Ocean 1 9, IV 12, 15, 79, V 23.
Murko v. Stacije Murko Ofonije Tigelin pretorijski prefekt, utje-cajan kod
Mutina 1 50, II 52, 54; mutinsko' gradsko vijeće II Nerona, ubija se 1 72; nje-gov značaj ibid.
52. Okrikul III 78.
Muzonije Ritf filozof, među poslanicima putuje k Oktavija Neronova žena 1 13.
flavijevcima III 81; obnavlja se parnica između Oktavije Sagita pučki tribun, zbog uboj-stva
njega i Publija Celera IV 40. Poncije otjeran u progonstvo IV 44.
Onomast oslobodenik Otonov 1 25, 27.
Nabalija rijeka V 26. Narbonska Galija v. Galija;
Opitergij utvrđeni grad III 6.
Narbonska
Orfidue Benigno legat, ubijen II 43;
Provincija 1 76, II 12, 14, 32, 111 41. Narnija III
tijelo mu spaljeno II 45.
58, 60, 63, 77 sq. Nava rijeka IV 70. Nazon v.
Orfit v. Kornelije Orfit
Antonije Nazon Neron car, sili vitezove da igraju u
Ostija II 63; Ostijska Kolonija 1 80.
mimima III 62; bježi iz grada III 68;
Oton udaljen u Luzitaniju pod izlikom
njegova rasipna darivanja 1 20; Vite-
namjesništva 1 13; prvi pristupa Galbi-noj stranci
lije mu prieduje posmrtne žrtvene sve-
ibid.; razmišlja o carskoj vlasti 1 21; u tim ga
čanosti II 95. Neron lažni 1 2, II 8,9. Neron kao
namjerama učvr-šćuju astrolozi 1 22; njegova
nadiinak Otonov 1 78. Neronov dvor II 71; pratnja
darežlji-vost prema vojnicima 1 24; pozdravlja-ju
1 23; dražbe
ga kao cara 1 27; u govoru se obraća vojnicima 1
1 90; vremena II 72. Nerva božanski 1 1. Nervljani
37 sij.; raduje se Pizono-voj sinrti 1 44; iz vlastite
narod Galije IV 15, 56; nji-
blagajne isplaćuje vojnicima oprost od službe 1
hove kohorte IV 33; priključuju se
46; senat mu dodjeljuje počasti 1 47;
Civilu IV 66; poraženi od Kanenefa-
zatomljuje strasti i ponaša se u skladu s
ćana IV 79.
dostojanstvom carske vlasti 1 71;
Niger v. Kasperije Niger NimBdije Sabin
razmjenjuje pisma s Vitelijem 1 74;
pretorijski prefekt 1 5,
šalje poslanike germanksim vojskama ibid.;
25; snuje o carskoj vlasti Ibid; u tome
spriječen ibid. povjerava konzulate i ostale počasne službe 1 77;
Nonije Atijan prokazivač IV 41. molbama smiruje vojničku pobunu 1 83; kreće iz
Nonije Recepto centurion, vojnici ga grada 1 90, II 11; savjetuje se o vođenju rata ibid.;
bacaju u okove 1 56; ubijen 1 59. sklon odlučnom sukobu II 33;
optužuje svoje vojskovođe zbog mli-tavosti II 40;
njegova vojska poražena od Vitelijeve II 43;
odlučuje umrijeti
279
II 46; njegov govor prije smrti II 47; Petronije Urbik prokurator Norika 1 70. Picen III
ubija se II 49; njegov život i značaj II 50; 42. Picentska ala IV 62. Pirenej planina 1 23.
usporedba s Vitelijem II 31; javne govore pisao mu Pirih v. Klaudije Pirih Piski zaljev III 42. PiHjski
Galerije Trahal 1 90. Apolon IV 83. Pizan Cetronije IV 50. Pizon
otonovci 1 34. 75, II 12, 15, 20, 21, 22 23, 26, 34, Licinijan 1 14; usvaja ga Galba 1
35, 41, 42, 44, 60. 15-19; ubijen 1 43; njegova dob i glas
otonovski vojskovođe II 24, 37; vojnid II 54; o njemu 1 48; na odsječenoj mu glavi
pješaštvo II 26; vojska II 45, III 13; vojnik IV 1; tragovi ugriza IV 42. Pizon Lucije prokonzul
bojna vrsta II 62; Afrike IV 38;
stranka II 33, 71; rat II 86, III 26. ubijen IV 48, 50; početak i uzrok nje-
Oziris IV 84. gova ubojstva IV 49. Pizoni njihovo plemenito
porijeklo 1 14;
Pacenzis v. Emilije Pad rijeka 1 70, II 11, 17, 19
znamenito ime IV 11. Placendja II 17 sqq., 32, 36;
sq, 22, 32,
napada je
34, 40, 43, sq, III 34, 50, 52. Pafska Venera na
Cecina II 20. Placid v. Julije Placid. Plancije Var
Cipru njezin hram II
II 63.
Pakarije Decim prokurator Korzike, Plaucije Elijan vrhovni svećenik IV 53. Plaut v.
ubijen II 16. Pakcije Afrikan IV 41. Pakor kralj Rubelije Plinije Gaj autor suvremene povijesti III
Međana 1 40. Pakor kralj Parta V 9. Pakvije v. 28. Plocije Firmo pretorijski prefekt 1 46. II
Scevin Pakvije. Palacij 1 17, 39, 47, III 68, 70, 84. 49; obraća se vojnicima 1 82; ohrab-
Pamfilija II 9. ruje Otona II 46. Plocije Grif legijski legat III 52;
Panonci II 14; kohorta II 17. Panonija I 76. II 11, pretor
32; na Otonovoj IV 39 sq.
strani II 32; na Vespazijanovoj strani Polemon kralj Ponta III 47. Poliklit oslobođenik
II 86; legati u rangu propretora u njoj Neronov 1 37, II
II 86. 95. Pompej Gnej II 6. III 66. V 9; uspo-
Panonske Alpe v. Alpe panonske legije 1 67, III 2, redba s Marijem i Sulom II 38; njegov
24, 53; ale rod 1 15.
III 2; vojska I 26, II 85 sq.; zimovnici Pompej Longin 1 31. Pompej Propinkvo
IV 54; Alpe II 98. Papirue centurion IV 29. Parti prokurator Belgike 1
II 82; nude Vespazijanu pomoć IV 12, 58; ubijen ibid. Pompej Silvan konzularni
51; partski konjanici IV 51. Patavif III 6 sq, 11 legat u Dal-
Patrobije oslobodenik Neronov 1 49, II maciji II 86; nemaran u ratu III 50;
95. povjeren mu posao oko nabavke
Patruit v. Manlije Patruit Paul v. Julije Paul Paulin novca IV 47. Pompej Vopisko 1 77. Poncija
v. Svetonije, Valerije Pedanije Kosta II 71. Pedije Postumina ubija je Ijubavnik IV
Blez vraćen u senat 1 77. Peninske Alpe v. Alpe 44. Pont rimsko brodovlje na njemu II 83,
Peruzija 1 50. Perzijanci V 8. Petovion III 1. III 47.
Petilije v. Cerijal. Petrina ala 1 70. IV 49. Petronija pontska obala III 47. Popeja Sabina Oton joj
žena Vitelijeva II 64. Petronije Turpilijan ubio ga ponovo podiže
Galba 1 6, kipove 1 78. Porcije Septimin III 5. Porzena III
37.
72. Postumijeva cesta III 21.
280
Postumina v. Poncija. prekoalpski narodi IV 54. III 47; kolonija I 55; mladež I 84, II 47; vlast II 69,
prekopadska Italija II 32; prekopadsko 111 46, IV 14, 25, 57:
područje 1 70. Prekorajnci II 17, IV 15, 23, 28, Carstvo I 11, II 6. IV 21, 59; savez-ništvo IV 56,
63, 73, 71; moć IV 21, 69; poraz II 23; četa IV 71; flota V
76, V 16, 25. Pretekstata v. Sulpicija Prim v. 18, 21; ratna vjestina III 27; oružje II 61; tabor IV
Antonije, Kornelije Prisko v. Fabije, Helvidije, 32; legije IV 58; vitezovi I 11, 20. 58, II 62, III 58,
Julije, Tark- V 9; vojskovode i zapo-vjednici IV 73; vojnici 1
vinije 40, IV 58;
Prokul v. Barbije, Kokcej, Licinije Propinkvo v. trgovci IV 15; ime III 45; IV 18, 28, V 16; savez IV
Pompej Propinkvo Prozerpina IV 83. Ptolemej 58; zakletva IV 77; vladar m 68; car IV 58;
kralj Egipta, prvi od Makedo- vojskovođa IV 71:
naca IV 83 sq. Ptolemej astrolog 1 22. Publije konjanik II 16; narod I 1, 3, 12, 25. 37, 38, 73, 89,
Celer optužen IV 10: osuđen IV III 46, 60, 72, IV 13, 37, 54, 55, 58, 68, 73, 76, V
40. Publilije Sabin pretorijski prefekt II 92; 24, 25:
vode ga u okovima III 36. Pudens v. Mevije senat i narod I 55, 56, 57, III 84; voj-nik I 79, IV
Pudens Pulvil v. Horacije Pulvil Punjani daju 29, V 14; vojska IV 57 70, 75, V 19.
vojnike za pomoćne čete Rod otok II 2.
IV 50. Puteoljani naklonjeni Vespazijanu III Roksolani sarmatsko pleme 1 79.
57. Romilije Marcel centurion 1 56: ubijen 1 59.
Rajna nizak vodostaj IV 26. Rakotis mjesto u Romul posvećuje svećenički kolegij kralju Taciju
Aleksandriji IV 84. Ravena II 100, III 40. II 95.
ravenska flota III 6, 12, 36, 40; ala II Roscije Celije legijski legat 1 60.
100; mornar III 50. Rebil v. Kaninije Recepto v. Rozije Regul konzul od jednoga dana III 37.
Nonije Recepto Recija 1 11, III 5, 8, 15, IV 70. Rubelije Plaut njegovi prijatelji Lakon i Pizon 1
Rećani I 68, III 53, V 25; i Noričani III 14.
5. Rubrije Gal II 51; posrednik kod Ceci-nine izdaje
Regij Lepid II 50. Regul v. Akvilije, Rozije II 99.
Remljani narod Galije IV 67. Repentin v. Ruf v. Kadije, Kluvije, Muzonije, Nu-. mizije,
Kalpurnije retski prijevoji 1 70; čete 1 59; ale i ko- Verginije
horte 1 68; pomoćne čete 1 67. Rigodul utvrđeni Rufin vojskovođa Galija III 94.
grad u Germaniji IV Rufm v. Vivenije Rufin
71. Rim osvojen od Gala, predao se Porzeni Rustik v. Arulen Rustik
III 72; opustošen požarima 1 2; osva-
Sabin v. Celije, Domicije, Julije,, Kalvi-zije,
jaju ga Flavijevci III 85; glava svijeta
Nimfidije, Obultronije, Publilije
II 32; njegov položaj pod Galbom 1
Sabin Flavije brat Vespazijanov 1 46;
11. Riinljani 1 79, III 5, 45, IV 14, 17, 18,
gradski prefekt pod Otonom i Viteli-jem 1 46, II
20, 29, 33. 34, 61, 62, 64, 65, 74, 76,
63; gradske vojnike zaklinje na vjernost Viteliju II
79, V 8. 9, 11, 12, 15, 21, 22, 25,
55;
rimski grad IV 58; građanstvo I 8, 78,
potiče Cecinu na izdaju II 99; sklapa ugovor s
Vitelijem III 65; bježi na Kapitolij III 69; šalje
Viteliju tužbu zbog izdaje III 70; bačen u okove i
ubijen III 74; počašćen cenzorskim pogrebom IV
47.
Sabin Flavije Oton ga odreduje za kon-zula 1 77,
II 36; šalje ga za upravitelja četa II 36; prelazi k
Viteliju nakon njegove pobjede II 51.
Sabina v. Popeja Sabina
281
Sabinski rat III 72; sabinsko zemljište Vespazijana III 21. Silan v. Junije Silan Silije Italik
III 78. III 65. Silijeva ala 1 70, II 17. Silvan v. Pompej
Sagita v. Klaudije, Oktavije Sakrata v. Klaudija Silvan Simon prisvaja kraljevsko ime u Judeji
Sakrata Sakrovir v. Julije V 9; kažnjava ga Kvintilije Var ibid. Simpleks v.
Salari.jska cesta (Solna cesta) III 78, 82. Salonina Cecilije Simpleks Sinopa grad na Pontu IV 83 sq.
žena Cecinina II 20. Salustijevi vrtovi III 82. Sinueske toplice 1 72. Sirija 1 10, 76, II 2, 6, 73,
Salvije Kokcejan nećak Otonov II 48. Salvije 80, 81, IV 3,
Oton car v. Oton Salvije Oton carev otac II 50. 17, V 1, 26; legati u njoj I 10, V 9, 10;
Salvije Ticijan brat Otonov 1 75; konzul s Otonom legije u njoj I 10, 76, II 6, 8; glavni
1 77; upravlja Gradom 1 90; grad Antiohija II 78, Sirijci pozdravljaju izlazeće
čast Carstva u njegovim rukama II 39; sunce III
žuri u sukob s vitelijevcima II 33; 24.
Vitelije mu prašta II 60. Samnicani II 59. Sankto Sizena centurion II 8. Sizena povjesnik III 51.
v. Klaudije Sardinija II 16. Sariolen Voknla IV Skidrotemid kralj Sinopljana IV 83 sq. Skribonija
44. Sarmati 1 2, 3, 5, 24, IV 4, 54; ne kori-ste štit mati Pizona Licinijana 1 14. Skribonijan v.
1 79; nose oklope »katafrakte« ibid. Saturn bog V Kamerin Skribonijan Skribonijan vodi građanski
2, 4; njegov hram 1 27; rat 1 89; ubi-
blagdani III 78; zvijezda V 4. Saturnin v. Aponije, jen pod Klaudijem II 75. Skribonijan Kras brat
Vitelije Sceva v. Didije Pizona Licinijana
Scevin (i'/i Sevin) Pakvije senator 1 77. Scipion 1 47; zazire od prevrata IV 39. Skriboimevci braća
prefekt kohorte, napadnut II 59. Scipion Lucije IV 41. Sohem kralj II 81. V 1. Solimci narod, prvi
konzul III 72. Sebozova ala III 6. Sedoheiani stanovnici Likije V
2.
njihov kralj III 48. Sekstilija mati Vitelijeva II 64,
Soran v. Bareja Soran Sostrat svećenik II 4.
89;
Sozijan v. Antistije Sozijan Sozije Gaj pokorava
umire III 67. Sekstilije Feliks III 5; kao vođa
Judejce V 9. Spurina v. Vestricije Spurina Stacije
pomoć-
Murko 1 43. Stari tabor IV 18, 21, 35, 57;
nih četa razbija Treverce IV 70. Sekvanci narod
opsjeda ga
Galije, bune se 1 51;
Civil IV 23, 36; osvojen i oplja6kan IV
pobjeduju Sabina IV 67. Seleuk astrolog II 78.
60, 62; Civil se utaborio u njemu V 14. Stehadi
Seleukija grad u Siriji IV 84. Sempronije Denzo 1
otočje III 43.
43. Sempronije Tiberije konzul u vrijeme
stoička sljedba nauci stoika III 81, IV 5. Subrije
drugog punskog rata III 34. Sencije prijatelj
Dekster 1 31. Sula LuciJe obnovio Kapitolij III
Vespazijanov IV 7. Senska Kolonija i puk IV 45.
72;
Septimin v. Porcije Septimin Serapis IV 81, 84.
vrlo okrutan II 38. Sulpicija Pretekstata žena
Seren v. Amulije Seren Sertorije jednooki IV 13.
Krasova IV
Servije Tulije podiže hramove III 72. Servijevci II 42.
48. Servilijevi vrtovi III 38. Sever v. Cestije, Sulpicije Flor 1 43. Sulpicijevci obitelj, časna 1
Cetrije, Klaudije 15. Sunučani narod Germanije IV 66. Svebi 1 2,
Sidon kralj Sveba III 5; ratuje u korist III 5. Svedije Klemens primipilar 1 87; napada
na Narbonsku Galiju II 12. Svesa Pomecija III 72.
Svetonije Paulin vojskovoda Otonov 1
87; Oton se koristi njegovm savjctima
282
1 90; okrivljuju ga otonovski vo)nici II 23; po se vraća s puta II 1 sq; voli kraljicu Bereniku II 2;
prirodi neodlučan II 25; dolazi do Venerina hrama ibid; održava vezu
raspravlja o vrsti rata II 31; bježi po-slije bitke II izmedu Vespazijana i Mucijana II 5, 79; po-stavljen
44; sebi u zaslugu pripi-suje izdaju Otona II 60. za vođu judejskog rata II 82, IV 51, V 1; nastupa
konzulat u nena-zočnosti IV 38; njegova
Tacije kralj Sabinaca II 95.
privrženost bratu IV 52; blag postupak s vojnicima
(Tacit) v. (Kornelije Tacit)
V 1; opsjeda Jeruzalem V 1, 10 sq.
Tamira Kiličanin II 3.
Tolbijak utvrđeni grad u Germaniji IV 79.
Tampije Flavijan legat u Panoniji II 86;
Tračani pomažu rimljanima 1 68.
po prirodi i zbog starosti neodlučan III 4; vojnici ga
Trahal v. Galerije Trahal
mrze i sumnjaju u nj. III 4, 10.
Trajan 1 1.
Taracina III 57, 60, 76, 84; IV 2 sq. zaposjedaju je
Trakua 1 11.
flavijevci III 57; osvaja je Lucije Vitelije III 77;
Trapeitunt III 47.
Taracinjani IV 3.
Trazeja Pet uzor istinske slave II 91;
Tarent II 83.
njegovo slobodoumlje IV 5; tast Hel-vidijev ibid;
Tarkvinije Oholi izgradio Kapitolij III 72.
prijatelj Vespazijanov IV 7.
Tarkviinje Prisko III 72.
Trebelije Maksini legat u Britaniji 1 60;
Tarpejska stijena III 71.
bježi odande II 65.
Tartar rijeka III 9.
Trebonije Garucijan 1 7.
Taur v. Antonije Taur
Treverac III 35, IV 55, 58.
Taurova ala 1 59, 64.
Treverci I 53, 57, 63, IV 18, 28, 32, 37. 57, 66,
Taurinska Kolonija II 66; Augusta Tau-rinaca
69-71, 73, 75, V 14, 19, 24; ala Treveraca II 14,
ibid.
28; kolonija Treve-raca IV 62, 72.
Tenkteri narod Germanije IV 21, 64 sq.
treverska bitka V 17.
Terencije evokat 1 41.
Tribočani narod Germanije IV 70.
Tertulin v. Volkacije Tertulin
Trijarija žena Lucija Vitelija II 63; nje-zina
Tetije Julijan legat 1 79, II 85; oduzeta mu i
razuzdanost II 64; oholost i okrut. nost III 77.
vraćena pretura IV 39 sq.
Tulije v. Servije Tulije
Teutonci narod IV 73.
Tungri narod Gennanije II 14 sq., l\ 55, 79;
Tiber 1 86, II 93; njegovo izlijevanje iz korita i
prilaze Civilu IV 16, 66; ko horte Tungara II 15.
poplava Rima 1 86.
Turpilijan v. Petronije Turpilijan
Tiber^je v. Aleksandar
Tiirul^e Cerijal primipilar II 22.
Tiberue Neron August ga postavio na sebi najbliže
Tusko v. Cecina Tusko
dostojanstvo 1 15, 16, 89, II 65; njegova vrio
Tutor v. Julije Tutor
oprezna starost II 76; posvetio julijevskom rodu
sveće-ništvo Augustalaca II 95, IV 42; za njegove Ubijci IV 18, 28, 55, 63, 77, V 24. Umbricije
vladavine legija i pomoćne čete u Africi haruspik I 27. Umbrija III 41 sq, 52. Urbik v.
pokoravale se prokonzulu IV 48; u Judeji vladao Petronije Urbik Urbin III 62. Uzipećani IV 37.
mir V 9.
Vada tabor V 20 sq. Valens v. Donacije, Fabije,
Tiberijeva kuća 1 27.
Manlije Valentin v. Julije Valentin
Ticijan v. Salvije Ticijan
Ticin II 17, 27, 30, 68, 88. Valerije Azjjatik legat u Belgici 1 59; ze' Vitelijev
Tigelin v. Ofonije Tigelin ibid; budući konzul IV 4, 6.
Timotej Atenjanin IV 83.
Tingitanska Provincija dio Mauretanije II 58 sq.
Tiron v. Apinije Tiron
Tit sin Vespazijanov 1 1; njegova narav II 1, IV 86;
otac ga šalje Galbi, ali on
283
Valerije Festo legat II 98; svojak Viteli-jev IV 49; Aleksandriju III 48; u privatnom životu zaostaje za
šalje konjanike da ubiju Pizona IV 50. bratom III 65; jedini se od vladara kao car pokazao
Valerije Marin II 71. boljim 1 50; senat mu odredio počasti IV 3;
Valerije Paulin III 42 sq. nastupa konzulat u nenazočnosti IV 38; ozdravljuje
Vangionci narod Germanije, odmeću se od slijepa i kljasta IV 81;
Rimljana IV 70. pristupa Serapisovu hramu IV 82; sina Tita
Var v. Alfen, Arije, Kvintilije, Plancije postavlja za zapovjednika u ju-, dejskom ratu II 82,
Varjje Krispin tribun 1 80. V 1.
Varon v. Cingonije Varon Vespazijan Tit v. Tit
Vaskonci narod IV 33. Vestalke izlaze ususret flavijevcima pri sklapanju
Vatikan nezdrav kraj II 93. mira s vitelijevcima III 81;
Vatinije lakrdijaš, njegove grabeži 1 37. čiste mjesto za obnovu svetišta IV 53.
Vedije Akvila legijski legat II 44. III 7. Vestin Lucije rimski vitez IV 53.
Velabar 1 27, III 74. Vestin hram 1 43.
Veleda djevica proročica IV 61; ne može joj se Vestricije Spurina II 11; drži Placenciju II 18, 36.
pristupiti radi razgovora IV 65; Vetije Bolan legijski legat, namjesnik Britanije II
Germani joj poslali darove V 22; 65; dvoumi se između Vitelija i Vespazijana II 97.
Rimljani je hrabre da prihvati mir V 24. Veturije 1 25.
Velokat Ijubavnik Kartimanduin III 45. Vibenije Riifin prefekt ale III 12.
Venera Pat'ska II 2 sq. Vibije Krispo bogat i moćan II 10; pro-kazivać II
Ventidije Publije ubija Pakora V 9. 10. IV 41 sq.
Venucije vođa Britanaca, u početku vjeran Vicecija municipij III 8.
Rimljanima, kasnije neprija-teljski raspoložen Vijena II 66; kolonija 1 66; Vijenjani 1 65 sq, 77,
prema njima III 45; II 29, 66; u razmiricama s Lugdunom 1 65.
dokopao se kraljevstva ibid. Viktor v. Klaudije Viktor
Ver v, Atilije Ver Viktorija dvopreg s njezinim kipom u vestibulu
Veraks nećak Civilov V 20. Kapitolija 1 86.
Veranija žena Pizona Licinijana 1 47. Vindeks v. Julije Vindeks
Vercele utvrdeni grad 1 70. Vindonisa utvrđeni grad IV 61, 70.
Vergilije Kapiton III 77, IV 3. Vinije Tit konzul 1 1, 11, 13, 39; savje-tuje Galbi
Vergilion v. Atilije Vergilion da ne žuri 1 32; najgori od smrtnika 1 6; pogiba 1
Verginije Ruf legat u Donjoj Germaniji 1 8; 42; njegov život i značaj 1 37, 48; njegova
ponuđena mu carska vlast 1 8, 9, 51 sq; Oton ga oporuka 1 48.
određuje za konzula 1 77; opsjedaju ga vojnici u Vipsanijev trijem 1 31.
njegovoj kući II 49; bježi na stražnja vrata II 51; Vipstan Apronijan v. Arponijan Vipstan
vojnici traže njegovu glavu II 68; Vipstan Mesala vojnički tribun III 9;
okrivljuje ga Fabije Valens III 62. spašava Saturnina pred razbješnjelim vojnicima III
Verona II 23, III 8, 10, 15, 50, 52. 11; sudjeluje u bici kod Kremone III 18; moli za
Verulana v. Gratila Verulana brata Akvilija Regula IV 42; povjesnik III 25, 28.
Vespazijan Flavije zapovjednik druge legije [II Virdije Gemin III 48.
44; poslan protiv Judejaca 1 10; proročanstviiiia Vitelije Aulo prokonzul Afrike 1 70. II 97; poslan
mu predodredena carska vlast 1 10, II 1, 78; kao legat u Germaniju 1 9, 52; njegovo
pristupa Otonu s judejskom vojskom 1 76; odmetništvo i ustanak 1 51; u očima ozbiljnih
gotovo dovršava judejski rat II 4; vojnika nizak 1 52; pozdravljaju ga kao cara 1 57;
dogovara se s Mucijanom II 7, 76; nje-gova mlitavost i rastrošnost 1 62, II 31, 62, III
osvaja sve osim Jeruzalema V 10; nje-gove vrline 36, 63, 86; nepostojanost duha II 57; usporedba s
II 5; budnost, štedljivost, marljivost, promišljenost Otonom II 31;
II 77; raz-mišlja o ratu protiv Vitelija II 74; po-
zdravljaju ga kao cara II 80; hita u
284
kreće u rat II 57; nedorastao teškim prilikama II 59;
svom sinu nadjeva nadimak Germanik ibid;
radostan pro-matra stravićan prizor nedavne bedri-
jačke bitke II 70; mar5 njegove vojske II 87; ulazi
u Rim II 88; odbija nadi-mak August II 62;
prihvaća ga II 90;
njegove nezasitne strasti II 95; odre-duje konzulate
za mnogo godina una-prijed, upropaštava Carstvo
III 55; želi se nazvati Cezarom III 58; ponuđeni mu
uvjeti mira III 63, 66; sklapa ugo-vor s Flavijem
Sabinom III 65; gluh za hrabre prijedloge III 67;
izlazi iz Pala-cija, potom se vraća III 68; svaljuje
krivnju na vojnike III 70; pogia III 85;
njegove slike pobacane III 12; njegov sin II 59; III
66; pogiba IV 80.
Vitelije Lucije otac carev III 86; triput konzul 1 9,
III 66; cenzor 1 9, III 66.
Viteltje Lucije brat carev 1 88; okružuje se
laskavcima II 54; njegov oštar pri-jedlog protiv
Cecine III 37; optužuje Bleza III 38; ostavljen da
brani grad 111 55; poslan u rat u Kampaniju III
58; opsjeda i osvaja Taracinu III 76
sq\ na zlu glasu, ali radin ibid; ubijen IV 2.
Vitelije Saturnin 1 82.
vitelijevci pobjeđuju II 41; pobijeđeni II 14, III 15;
prelaze u flavijevsku stranku III 63, 69; njihova
hrabrost i postojanost IV 2.
Vocecij planina u Helveciji 1 68.
Vokonci narod 1 66.
Vokula v. Dilije, Sariolen
Volaginije ubojica Skribonijanov II 75.
Volkacije Tertulin IV 9.
Vologez kralj Parta 1 40; nudi pomoćne čete Vespazijanu IV 51.
Voluzije Gaj vojnik III 29.
Vopisko v. Pompej.
stranka I 84, 90, III 32; vojskovođe II 45; vojska I 87, IV 49, II 45,
111 22, 46, 56; vojnici I 85, II 17, 26, III 63. 69, 73, 82, IV 1; pobuna I 51.
Vivenije Rufin prefekt ale III 12.
vitelijevske legije II 41, III 21, IV 54, 68; čete III 9: kohorte III 6, 61, 62;
285
BIBLIOGRAFIJA
286
V. Izvori
C. Baier, Tacitus und Plutarch, Progr., Frankfurt a/m, 1893.
0. Clason, Tacitus und Sueton, Breslau, 1870.
D. Detlefsen, »Uber des alteren Plinius' Geschichte seiner Zeit und ihr
Verhaltnis zum Tacitus«, Philologus (1875), str. 40. P. Fabia. Les Sonrces de Tacite dans les »Histories« et
les »Annales«,
Paris, 1893. A. Gudeman, »The Sources of the Germania of Tacitus«, Transactions
of the American Philological Association (1900), str. 93. P. Keseling, »Tacitus und Seneca«, Ph. Woch. (1932),
str. 1461. J. Martin, Zur Quellenfrage in den »Aniialen« und »Historien«, Hosius
Studien zu Tacitus, Stuttgart, 1936. F. Marx, »Die Ouellen der Germanenkriege bei Tacitus und Dio«, Klio
(1933), str. 323. F. Marx, »Tacitus und die Literature der exitus illustrium virorum«, Phi-
lologus (1837.38), str 83. T. Mommsen, »Cornelius Tacitus und Cluvius Rufus«, Hermes (1870),
str. 295. T. Mommsen, »Das Verhaltniss des Tacitus zu den Acten des Senats«,
Sitz. der kgl. Preus. Akad. der V/iss. zu Berlin (1904), 1146. E. Norden, »Josephus und Tacitus«, Neue Jahrb.
f. d. kl. Alt. (1913),
str. 637.
R. Raffay, Die Memoiren der Kaiserin Agrippina, Wien, 1884. W. Schur, »Die Orientpolitik des Kaisers
Nero«, KUo, nova ser. 2,
suppt. 15 (1923). F. VValter, »Zu Tacitus und Seneca Rhetor«, Berl. Phil. Woch. (1918),
str. 237. F. Walter, »Zu Tacitus und Valerius Maximus«, Phil. Woch. (1918), str.
789.
IX. VJerodostojnost
J. de Boisjoslin. »De l'Authenticite des Annales et Histoires de Tacite«,
Revue de la Societe des 6t. Hist., 4. ser. 2 (1898), str. 155. E. G. Hardy, »Tacitus as a Military Historian in the
Histories«, Journed
of Philologv, 61 (1940), str. 123. H. Naumann, »Dei Glaubwiirdigkeit des Tacitus«, Bonn. Jahrb. (1934),
str, 21. G. Vogt, «Tacitus und die Unparteilichkeit des Historikers«, Hosius Stu-
dien zu Tacitus, Stuttgart, 1936. C. W. Mendell, Tacitus - The Man and His Work, New Haven, 1957,
str. 219.
287
X. Tacit u književnom kontekstu
E. Cornelius, Quomodo Tacitus, hisroriarum scriptor, in honiinum memoria versatus sit usque ad
renascentes litteras saeculis XIV et XV,
Wetzlar, 1888.
L. Delamare, Tacite et la litterature franfaise, Paris, 1907. C. W. Mendell, »Leidensis BPL. 16. B«, AJP, 75
(1954), str. 250. P. de Nolhac, »Bocace et Tacite«. Mel. d'Arch. et d'Hist. (1892), str.
130.
L. Prelle, Die Wiederentstehung des Tacitus, Fulda, 1952. F. Ramorino, Cornelio Tacito nella storia della
cultura, Milano, 1898. R. Sabbadini, Storia e critica di alcuni testi Latini, Firenza, 1890. G. Toffanini,
Macchiavelli e il »Tacitismo«, Padova, 1921.
288
22. XXX, Rano rimsko carstvo, Izbor tekstova, Zagreb, Školska knjiga, 1958, 144 str., Na izvorima
historije, sv. 4. Urednik Mirko Žeželj
23. Nikola Vulić, Anali XIV 5-9 i Historije 1 2, M. Budimir - M. Flašar, Pregled rimske knfiževnosti,
Beograd, Naučna knjiga, 1963, str. 551-553; 2. izd. 1978.
24. Radmila Šalabalić, Razgovor o govornicima, c. 40, M. Budimir - M. Flašar, Pregled rimske knjizevnosti,
Beograd, Naučna knjiga. 1963, str. 541; 2. izd. 1978.
25. Radmila Šalabalić, Historjje 1 80-82, M. Budimir - M. Flašar, Pre-gled rimske književnosti, Beograd,
Naučna knjiga, 1963, str. 550; 2. izd. 1978.
26. Fran Bradač, Anali, Maribor, Založba Obzorja, 1968. 517 str. /z antičnega sveta, knj. 9. Urednik Jože
Kastelic.
27. Darinka Nevenić-Grabovac, Germanija - Agrikola - Razgovor o govornicima, Beograd, Rad, 1969, 115
str. Biblioteka Rei i misao, Kolo X, knj. 243 Urednik Dušanka Perović
28. XXX, Tekstovi iz rimskog prava, Izabrali i preveli dr Jelena Dani-lović i dr Obrad Stanojević, Beograd,
Novinska ustanova Službeni list SFRJ, 1970, 272 str.: 2, izd. 1973, 276 str.; 3. izd. 1978. 176 str.; 4.
izmijenjeno i dopunjeno izdanje 1982, 275 str.
29. Ljiljana Crepajac, Anali, Beograd, Srpska književna zadruga, 1970, XLVII + 699 str., Kolo LXIII, knj.
422.
30. Jakov Kostović, Anali, Zagreb, Matica Hrvatska, 1970. 646 str. Grčki i rimski klasici, Urednik Veljko
Gortan
31. x x x, Antologija svetovne književnosti, Izabral, uredil in opombe napisal Janko Kos, Ljubljana, Državna
založba Slovenije, 1973, 453 str. (Tacit str. 260)
32. XXX, Izvori rimskog prava. Pripremio i preveo Ante Romac, Zagreb, Informator, 1973, XVII + 607 str.
Pravna biblioteka.
33. XXX, Antička svjedočanstva o Istri, Izabrao, prevo i priredio Mate Križman, Urednik Josip Bratulić,
Pula, Čakavski sabor, Istarska naklada, Rijeka, Otokar Keršovani - Edit, 1979, 376 str. - Istra kroi stoljeća,
Kolo I, knj. 1. Urednik Zvane Črnja (Tacit str. 273)
SADRŽAJ
HISTORIAE / HISTORIJE
Fontes lectionum
Komentar
Kazalo
Bibliografija
289