tfgSTÍtNSOMA))

Spencer Knight:

KOCKAREVA
OSVETA
 Spencer Knight: K O C K A R E V A O SV E T A
N a slo v o rig in a la : R E V E N G E O F T H E
GAM BLER
C o p y r ig h t : M a n o r Books, N e w Y o r k
R e c e n z i j a : I d a B ia r d , n o v i n s k i k r i t i č a r
Prijed: M a r ija n K r m p o t ić
G r a fič k i u red n ik: Ivica Bartolić
U rednik: M arcel Cukli

•Laso- - Izdavač O O U R Informativno-revijalna izda­

nja - n. sub. o. Radne organizacije »Vjesnik- n. sol. o.
O OUR-a, Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 -
Glavni i odgovorni urednik Borlvoj Jurković - Tisak
O O U R Novinsko-revijalna štam parija 1 O O U R TM G
»Vjesnik«, Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 -
Zagreb 1980
Copyright (sva prava za Jugoslaviju) VJESNIKOVA
PRESS A G E N C IJA Zagreb.

C i j e n a p r e t p l a t e z a g o d i n u d a n a iz n o s i 520 ili 468 d s p o p u s t o m o d 10%,

a z a 6 m j e s e c i 260 d ili 234 d s p o p u s t o m S a m o u n a p r i j e d p l a ć e n a
p r e t p l a t a o s i g u r a v a p o p u s t o d 10%. P r e t p l a t a s e u p l a c u i e o p ć o m u p l a t ­
n i c o m u k o r i s t r a č u n a 30101-833-586 O O U R » V j e s n i k S S R N H « s o z n a ­
kom za -Laso«
C i j e n a z a i n o z e m s t v o D M 180, A S C H 1000, S F R S 200, H F L 200
C i j e n a i n o z e m n e p r e t p l a t e z a 6 m j e s e c i : D M 36.00. S K R 6300, A S C H
25000 FF 74.00, S F R S 36.00, H F L 37.00, US $ 15.00
U P L A T A N A D E V IZ N I R A Č U N 30101-620-37-7210-256 - P r iv r e d n a b a n ­
k a Z a g r e b z a » V je s n ik «
E K O N O M S K A P R O P A G A N D A : » V je s n ik « A g e n c i j a z a m a r k e t in g Z a ­
g r e b T r g b r a t s t v a i je d in s t v a 61/1 k o lo r z a d n ja s t r a n ic a 7000 d ili 480
US$.
O s lo b o đ e n o p la ć a n ja p o r e z a na p ro m et m išljen je m R ep u b lič k o g s e k r e ­
t a r i j a t a z a p ro sv |e tu, k u lt u r u i f i z i č k u k u ltu ru S R H b r o j 2935/.7-1973 od
26 X I 1973
 I
Š erifa Johna Blacka prikliještila
su uza zid u Breakerovu salunu tri
krupna radnika iz talionice. Č inilo
se da je Blacku odzvonilo.
Jedan je držao malen revolver u
ruci. Ta trojica bijahu obični radni­
ci koji su po cijeli dan crnčili uz v i­
soku peć u talionici. Nisu bili revol-
veraši. Htjeli su samo pretući šeri­
fa. A njemu nije bilo ni nakraj pa­
meti da im priušti to zadovoljstvo.
Ostali gosti koji se obično skupe
petkom na večer u Breakerovu sa­
lunu, povukli su se u suprotan kut
saluna. Bili su to radnici iz talionice
u podnožju gore, rudari iz rudnika
u planini i poneki kauboj s ranćeva
u dolini.
Svi su oni uživali u tom prizoru
i u srcu likovali što će šerif napo­
kon dobiti batina. Kad bi John
Black nekoga uhvatio u šake nije
mu opraštao. Strogo je pazio na red
i m ir u gradu i počesto kažnjavao
izgrednike lišavajući ih katkad na­
jobičnijih zadovoljstava.
Crum p Beaker,vlasnik saluna,
stajao je iza šanka zajedno sa svo­
jim konobarom. Kad ga je John sa
strepnjom u očim a pogledao,
krčm ar je nehajno slegnuo ram en i­
ma.
- Ostavi revolver i pokaži koliko
LASO 340
si jak bez njega - izazivao ga je
radnik s malim revolverom u žulje-
vitoj ruci.
John se nije m ogao suprotstaviti
uperenom revolveru. N jegov je bio
u koricama. Prsti su mu se ukočili
oko drška. Uz kiseo osmijeh, digao
je ruku s revolvera.
Pet se godina p ribojavao da će ga
jednoga dana netko tako stjerati u
škripac. Netko kom e je negdje ne­
kada stao na žulj. Iz njega se m ogao
izvući žive glave samo ako se kloni
pucnjave. Ti su ljudi bili naprašiti,
ali nisu bili ubojice. Dvojicu su kod
kuće čekale žene i djeca. Oni, za ci­
jelo, nisu željeli njegovu smrt. Željeli
su samo da mu vrate m ilo za drago,
da ga ponize kako je on njih znao
često poniziti.
H arding je bio grad sa željeza­
rom i talionicom . Ljudi koji su u nji­
ma radili bijahu vrlo sirovi, pravi
grubijani. N jihova divljačka iživlja ­
vanja i pustopašna zadovoljstva
učinili su od grad a razvratnu jazbi­
nu, pravi pakao za pristojan svijet.
U prava željezare i gradsko vijeće
pozvali su Johna Blacka da uvede
red i zakon u Harding.
Pošto je pregledao grad uzduž i
poprijeko. Black je prihvatio posao
uz jedan uvjet: gradska je uprava
3
m orala izglasati zakon da nitko
osim čuvara reda ne smije naoru­
žan izaći na ulicu poslije zalaska
sunca. John je tu naredbu nem i­
losrdno provodio; pucao je u trojicu
izgrednika i prebio dvojicu p rek r­
šitelja zakona već u prvom tjednu
svog šerifovanja. U skoro je svim a
bilo jasno da s njim nem a šale.
I tako je u gradu H arding p risto­
jan i čestit svijet m ogao ponovo ž iv ­
jeti u miru i bez bojazni za svoju
obitelj. A oni koji su voljeli veseo i
lagodan život i pustopašno se za ­
bavljati, zam rzili su Johna i uzeli ga
na zub. I zato su te večeri uživali u
njegovu skorom porazu.
Kad je preuzeo dužnost gradskog
šerifa u Hardingu, John je znao da
će se zam jeriti takvim ljudima.
Znao je, također, da će ga jednog
dana, bez obzira koliko oprezan
bio, dohvatiti u trenutku nepažnje
da mu vrate šilo za ognjilo. I dok je
stajao prilijepljen uza zid saluna,
znao je da je kucnuo taj trenutak
obračuna.
Bio je neoprezan. O dviše je m islio
na jednu mladu ženu, i svatko sa
zdravim očim a u glavi m ogao je to
zapaziti. Stoga su g a ta trojica nn
kraju i uhvatila u zamku.
Vratio se u ured s dom jenka kod
Irene G oodfellow i pošao u obila­
zak grada. Čuo je pucanj iz Breake-
rova saluna Potrčao je niz ulicu s
ostalim znatiželjnicim a. Svi su
nagrnuli na vra ta i p rozore da vide
što se događa u salunu.
Da se ne bi m orao laktovim a p ro ­
bijati kroz mnoštvo, zaobišao je ku­
ću i pošao prem a ulazu u salun s
dvorišne strane. Ušao je kroz straž­
nja vrata koja je vlasnik saluna
uvijek ostavljao otključana za goste
koji nisu željeli da ih se vidi kako
ulaze ili izlaze iz saluna. U četiri ti­
ha koraka došao je do vrata što su
se otvarala u salun.
4 LASO 346
Izvukao je revolver i odškrinuo
vrata. Iza polom ljenih stolova i sto­
lica neki je krupan momak držao
uperen revolver u kockara kojega
je Breaker, vlasnik saluna, doveo iz
Denvera. Rukav kockareva kaputi-
ca visio je otrgnut, pa su svi m ogli
vidjeti korice skrivena revolvera is­
pod njegova pazuha. K ockar je vje­
rojatno htio potegnuti revolver na
nekog boljeg i bržeg revoveraša od
sebe.
John odahne i počne spuštati re ­
volver u korice kad je zakoračio
preko praga u salun. I to bijaše nje­
gova kobna greška.
V rata su se zalupila za njim i čuo
je zasun koji ih je zaključao. Upao
je u klopku i tada mu je sinulo da
je u neobranu grožđu.
Prije nego što je dospio ponovo
povući revolver, stajao je ispred c i­
jevi m alog revolvera u žuljevitoj ru­
ci. . .
***
Žam or u salunu odjednom je za-
muknuo.
Kad je John stavio svoj revolver
natrag u korice i čovjek sa žuljevi-
tim rukam a odbacio je svoj revo l­
ver koji se otklizao preko poda i
udario o dno šanka.
- Zar nikoga nećete pozvati u
pom oć? - zajedljivo ih je upitao
John Black.
- Javilo se m nogo dobrovoljaca,
ali nismo ih sve m ogli dovesti. Čini
mi se, šerife, da baš nisi vrlo om i­
ljen u ovom gradu - odgovorio mu
je najkrupniji cerekajući se
posprdno, a zatim se obratio osta­
lim gostim a u salunu:
- A vi, da se u ovo niste miješali!
I prije nego što se čovjek m ogao
ponovo okrenuti prem a njemu,
John skoči i udari ga desnom no­
gom u koljeno. Čim je od boli po­
kleknuo, John ga dočeka šakom
pod bradu. Zastenjao je i izvalio se
na pod.
John je naglo zamahnuo ulijevo.
U dario je drugog napadača šakom
u grlo. Čovjek ra zroga či oči hvata­
jući zrak otvorenim ustima. John
ga još jednom udari šakom u želu­
dac. Čim se napadač svinuo, John
ga zvizne koljenom pod bradu. Ovaj
se trgnuo unatrag, udario glavom u
zid i polagano spuznuo uza zid na
pod.
I treći je napadač napokon usko­
čio u tučnjavu. Dvije snažne ruke
dohvatile su Johna - jedna oko
vrata a druga za zapešće desne ru­
ke. Zapucketale se kosti pod p riti­
skom snažnih mišića.
G otovo bez daha, John polagano
okren e napadača p rem a zidu. Jed­
nom se nogom upro snažno o pod
a drugu sapleo među noge p rotiv­
niku. N apadač je izgubio ravnotežu
i snažno udario o zid. U darac je za-
tresao zid i obojicu om am io. D a bi
ponovo uhvatio ravnotežu, napadač
je ispustio Johna iz ruku. John sko­
či u stranu i udari protivn ik a ša­
kom u glavu. O vaj izgubi svijest i
skijoka se na p rlja vi pod saluna
John brže-bolje izvuče revo lver i
odstupi korak u stranu tako da je
d ržao na nišanu trojicu napadača i
ostale goste u salunu.
- Nadam se da vas je ovo nauči­
lo pameti.
O stali su g a gosti p rom atrali s
nelagodom u očim a. Um jesto da,
uživaju u š e rif ovu porazu, trojica
njegovih napadača ležala su p ora ­
ženi na prljavu podu saluna.
Š e rif se polagano osvrnuo oko
sebe. Ljudi su poniknuli očim a i g le ­
dali u pod da ne susretnu njegov
pogled.
- Pozovite doktora Andersa! -
naredio je hladno krčm aru Crum-
pu Breakeru pa se zatim obratio
LASO 346
ostalim a: - A vi, ra zla z1 Kući! Sa-
lun se zatvara!
- N e smiješ mi to učiniti. Petkom
na večer imam najveći prom et -
pobunio se Breaker.
- Im ao bi još veći da su me ovi
m omci prebili, zar ne? - podru glji­
vo mu je dobacio John Black.
- Slušaj, šerife, nemoj zam jeriti,
ali nisam ti m ogao pomoći. Uosta­
lom, ti ne dopuštaš da držim oružje
pod šankom - izvlačio se krotko
krčmar.
- Znao si da je taj kartaš naoru­
žan, nije li tako?
- Nisam, časna riječ! - branio
se krčm ar.
- Lažeš, a to je dovoljno da te is­
tjeram iz grada, Breakeru! - pod­
sjetio g a je John Black i dodao ne
obazirući se na k rčm a reva za k li­
njanja: - 1 budi sretan što si tako
olako prošao! U tržak jedne večeri
nije ništa prem a izgonu iz gra d a -
opom enuo je John vlasnika saluna
pa se ponovo osvrnuo oko sebe.
Dixon Caldwell, Johnov prvi po­
moćnik, i doktor A nders gurali su
se kroz gomilu. D oktor je kleknuo
uz ranjenike i p regledao ih.
D vojica Johnovih napadača još
su bila p ri svijesti, prem da ošamu-
ćenL N a jg o re je prošao napadač
kojeg je John udario šakom u grlo.
N jega je doktor A nders dao pren i­
jeti u svoju ambulantu, a drugu
dvojicu je Dixon sproveo u gradski
zatvor.
K ockar se iz petnih žila trudio da
prođe naopaženo. Izdala g a je ipak
njegova upadljiva pojava. Bio je
odjeven u savršeno skrojeno crno
odijelo, bijelu kao snijeg košulju, oš­
tro izglačane hlače, zategnute u
sjajno ulaštene polučizme. Tu je
skladnu pojavu n agrđivao samo
otrgnuti rukav kaputića.
John se predobro sjećao dana ka­
da je taj kicoš stigao u H arding p ri­
5
je nekoliko tjedana, prem da se na
nj nije posebno osvrtao. Sm atrao
ga je drugorazrednim kockarem
kojeg je B reaker doveo u H arding
iz D envera da oživi kartanje u svo­
me salunu.
K ockar se ogledao okolo sebe da
vidi prom atra li g a tko, a zatim se
sagnuo da pokupi m ali revolver s
poda pod šankom.
- Ostavi ga! - tiho mu je i stro­
g o zapovjedio John.
- To je moj revo lver - gotovo
ustrašeno će kockar.
- Zar zaista? D ovoljno si dugo u
ovom gradu i znaš da ne smiješ no­
siti oružje poslije zalaska sunca. A
večeras si vid io i zašto! Nosi se u
zatvor i kaži mom pom oćniku da te
strpa u samicu! - odbrusio mu je
srdito John prom atrajući g a hlad­
nim pogledom.
- A zašto, šerife?
- Rekao sam ti zašto! H tio si p o­
dići taj revo lver i ustrijeliti me s le­
da - odvrati mu John i stavi ruku
na držak svog revolvera.
Polagano i nevoljko Howard se
uspravio.
- Nisam vas htio ubiti, šerife.
Htio sam samo uzeti svoj revolver
- ispričavao se kockar Howard.
- A tko mi to jamči, H ow arde?
T ro jica nevinih ljudi nastradala su
večeras zbog tebe. T i si za njih od ­
govoran jer si bio naoružan poslije
zalaska sunca. Sutra ću te ja osob­
no strpati na vlak i otprem iti odav­
de, jer ne želim da mi se po gradu
šetaju protuhe kao što si ti!
Nick Howard zadrhta od stida i
poniženja. Požalio je što nije im ao
hrabrosti da hitro pograbi revolver
s poda i ubije šerifa. N itko mu to ne
bi zam jerio.
- Još ćem o se mi susresti, šerife
- prom rm ljao je prijetećim g la ­
som.
6 LASO 34b
- Dvojim, Howarde, prevelik a si
ti kukavica za to!
- A moje stvari u hotelu?
- Poslat ću nekoga po njih - od­
vratio mu je nehajno šerif.
N ick se još jednom osvrnuo po
salunu. Svi su g a gosti posprdno
gledali, kao da uživaju u njegovu
poniženju. Lice mu se za ža rilo od
srdžbe. Sporim je koracim a krenuo
prem a vratim a saluna.
N eki debeljko za k rčio mu je put.
- M rzim kukavice koje nose
skriven revolver - predbacio mu
je debeljko u brk.
Svi su gosti u salunu prasnuli u
grohotan smijeh.
H ow ard se progu rao na ulicu i
sporim korakom pošao prem a
gradskom zatvoru. Znao je da će se
cijelom krajinom uskoro proširiti
g la j o njegovu kukavičluku i poni­
ženju.
John Black g a je javno osram otio.
A nije m orao! N a jgo re od svega, še­
r if uopće nije ni pom islio da bi ne­
koga m orao poslati s njim da ga
sprovede u gradski zatvor! Black je
znao da je Howard toliko zastrašen
da će bez p rig o vo ra učiniti ono što
mu se naredi.
Howard se okrenuo prem a salu­
nu i prom uklim glasom promucao:
- Proklet da si, Black! O svetit ću
ti se za ovo, bilo kada i bilo gdje!
O sram otit ću te kao što si i ti mene
osram otio!
II
- To ovako više ne može, dokto­
re!
- Kako to ovako? - zapitao je
doktor Anders Johna dok je točio
viski u tri čaše.
- Pa, noćas sam gotovo nastra­
dao jer neprekidno m islim na tu
djevojku umjesto na svoj posao.
- Misliš, valjda, na Am andu9 A
što ti je učinila? - upita ga doktor
dok je pružao času Dixonu. Drugu
je stavio na stol ispred Johna Blac-
ka.
- A, zašto me to pitate9 Pa svi to
znaju! - ozlojeđeno mu je odvratio
John.
- Ja valjda ne znam, kad te pi­
tam.
- John misli da ga Am anda vara
s našim učiteljem kako bi ga učini­
la ljubom ornim - objasnio mu. je
Dixon.
- Sa starim A liceom Piest'erom!9
Pobogu, sigurno se šalite, m om ci1
Što taj još može što bi nekog m ladi­
ća m oglo učiniti ljubom ornim !? -
začudio se doktor Anders i posprd­
no nasmiješio.
- N e s njim, doktore! Ovih ste
dana prezaposleni, pa sigurno niste
čuli da smo dobili novog učitelja.
M ladog momka, slobodnog i naoči­
tog', koji voli glazbu. Am anda ga
uvijek poziva na dom jenke kod Ire­
ne. Pjevaju zajedno u duetu.
- I bilo je krajnje vrijem e! - do­
dao je m irno doktor.
- Zar da A m anda raspali ljubo­
moru u Johna?
- Ne, da gradsko vijeće zaposli
još jednog učitelja1A lice je stari ja­
rac i djeca uz njega mogu samo
zam rziti knjigu. A nije loše da i Joh­
na učini malo ljubom ornim - ka­
zao je doktor pa se zagledao u Joh­
na koji je ogorčen o buljio kroz pro­
zo r na ulicu.
- Možda ce se napokon odlučiti
- nastavio je doktor - i da je za-
prosti, ako za to nije prekasno!
- Vi znate da A m anda neće poći
za mene dok sam šerif. Već sam je
dva puta zaprosio - progundao je
John.
- Koliko se sjećam, ona je rekla
da neće šerifa za muža, a ne tebe
- podsjetio ga je doktor.
LASO 346
- M a .. da, ali ako me voli, to joj
ne bi sm jelo smetati.
- Ideš mi na živce svojom neod­
lučnošću! Budeš li predugo čekao i
cvilio, sigurno će se udati za onog
raspjevanog učitelja. Kako reče da
se ono zove?
- Ted Mason - uskočio je Di­
xon.
- Doktore, ja sam m islio da ste
mi prijatelj!
- Jesam, Johne, jesam, ali m oraš
se jednom odlučiti: Ili ostani naš še­
r if do kraja života, ili daj ostavku
i zaprosi ponovo Amaridu.
John se zabuljio u doktora kao da
ga prvi put vidi.
- Im ate pravo, doktore! Zapravo,
više me ništa ne veže za ovaj grad.
Dat ću ostavku, oženit ću se i otići
bez im alo tuge u srcu.
- N e smiješ me ostaviti samog,
Johne! - zavapio je iznenada Di­
xon kojega je do tog trenutka za­
bavljao taj razgovor.
John ni sa čim e nije pokazao da
ga je čuo. Dixon je skočio sa stolca
i uhvatio g a za ramena.
- Hej, Johne! O vaj te grad treba.
Ja te trebam !
John je ustao i pogledao dvojicu
svojih prijatelja. Prošli su zajedno
m nogo gorkih časova i dobro su se
poznavali
D oktor A nders došao je živjeti u
H arding samo dva tjedna poslije
Johna i odmah su se sprijateljili.
Dixon se priženio u grad. O žen io se
starijom kćeri gradon ačeln ika i
ostao živjeti u Hardingu. Bio je Joh-
nov prvi pomoćnik.
Dade Ii John ostavku, Dixon će
biti gradski šerif.
- M oraš me razumjeti, Dixone! I
ja m oram jednoga dana osnovati
obitelj i podići svoj dom. Ovdje za
mene više nem a života. O svjedočio
si se i sam večeras. Nisam odveć
7
om iljen u gradu. A li svijet je velik.
O tići ću odavde.
- A što ako A m anda odbije da
pode s tobom ? - ubode g a doktor
Anders u najosjetljivije mjesto.
- Onda ću se opiti kao svinja i
otići. D ozlogrdilo mi da budem pla­
ćeni revolveraš gradske uprave.
Uštedio sam nešto novca, a im am i
komad zem lje istočno odavde. Bit
ću svoj čovjek. Sagradit ću tam o
dom - bez ob zira hoće li Am anda
poći sa mnom ili ne! Ja ovdje više
nemam što tražiti. A k o me dotle ne
ustrijeli neki pijanac, dobit ću tako
i tako otkaz kad ostarim i više ne
budem m ogao održavati red i za ­
kon u gradu, jer ću biti svim a na
ruglo - izjadao se John, zašutio pa
poslije odulje šutnje dodao:
- A li radije bih da i ona pode sa
mnom!
- A kada m isliš otići? - upitao
ga zaplašenim glasom Dixon.
- Potkraj mjeseca. Imaš još de­
vet dana da preuzm eš poslove u
svoje ruke. Znam - nastavio je
John kad je Dixon već otvorio usta
da prosvjeduje - nemaš baš m no­
go vrem ena, Dix, ali meni ovdje p o­
m alo g o ri tlo pod nogam a - iskre
no je priznao John čim je donio
neopozivu odluku.
- Ostani barem do isplate rad n i­
ka u zlatnicim a. Bojim se da ja tom
zadatku još nisam dorastao - p ri­
znao je Dixon bez im alo skanjiva-
nja.
John Black je odlučno potresao
glavom.
- Ne, Dixe, ja želim otići odavde
živ i zdrav.
- A kam o ti se odjednom tako
žuri? N ikada mi nisi spomenuo da
si kupio neku zemlju - zanim alo je
doktora.
- Kad sam se lani vraćao s po­
tjerom iz Nebraske, p rolazio sam
krajem južno od rijeke Republican,
8 LASO 346
kojih desetak m ilja od Kolorada.
Jeftino sam dobio jedan zapušteni
ranč. O dnedavno tim krajem p rola ­
zi i željeznica, a uz postaju je i m a­
leno trgovište.
- Zašto nam to nikada nisi spo­
menuo? Čini mi se da se ti već dugo
sprem aš da nas ostaviš!?
- U vijek sam želio da im am svoj
krov nad glavom. M ožda me je na
to natjerala i pom isao na Amandu.
M isliš li da će poći s tobom ?
- N e znam. Već danim a razm i­
šljam samo o tome. Stoga sam i po­
sao zanem ario. M isli su mi zb rk a­
ne. V idjeli ste i sami večeras što se
čovjeku dogodi kad ne misli dovolj­
no na ono što radi.
- E pa, sretno, Johne! - n azdra­
v io mu je doktor i podigao čašu.
- A m an da je i zaslužila takvog
čovjeka kao što si ti - dodao je D i­
xon.
- H vala vam, p rijatelji - rekao
je John, iskapio čašu, pograbio še­
šir i pošao prem a vratim a.
- Idem da je ponovo isprosim.
- K am o si navro, čovječe!? Pa
prošla je ponoć! - u pozorio ga
doktor Anders.
- Ionako neću moći oka sklopiti
dok ne čujem njezin od govor - od­
vra tio mu je John i tiho zatvorio
vrata za sobom.
D oktor i Dixon nijem o su se po­
gledali i ostali sjediti i pijuckati u
tišini.
- H oće li Am an da pristati? Što
vi mislite, doktore? - prvi se napo­
kon oglasio Dixon.
- Ja m islim da hoće.
III
Dom za neudate djevojke u Har-
dingu je držala Iren a Goodfellow.
N alazio se u visokoj zidanici koju je
Ireni ostavio njezin pokojni muž,
zajedno s dugovim a, u otmjenoj, sje­
vernoj četvrti grada. Poslije sm rti
muža, da bi otplatila dugove i im ala
od čega živjeti, Iren a je u kući ure­
dila vrlo udoban i ugledan dom za
neudate djevojke.
John je nervozno tapkao po tam ­
nom trijemu, pošto je pozvonio ne­
koliko puta na vratim a kuće.
Vrata mu je otvorila osobno Ire­
na Goodfellovv, odjevena u dugu
kućnu haljinu koju je ogrnula p re­
ko čipkaste spavaćice. N aborala je
sum njičavo čelo čim je osjetila k a­
ko iz Johna bazdi vonj ustajala v i­
skija.
- Johne Black, vi ste pijani! Za­
što budite pošteni svijet usred noći?
- neljubazno ga je dočekala Irena.
- Irena, m olim vas, nemojte se
ljutiti! M oram odmah razgovarati s
Am andom . Važno je - krotko će
John Black.
- Za vas ili za nju?
- Za oboje!
- Pričekajte onda, pozvat ću je!
- Hvala, Ireno! H vala vam što
me ne ispitujete!
- A zašto bih? Am anda će mi io­
nako sve reći čim otiđete!
Sjeo je na divan u salonu i strp­
ljivo čekao. Ugodan ugođaj Irenina
salona podsjetio ga na prvi susret
s Amandom.
Sišla je s podnevna vlaka iz De-
nvera. Crnokosa, p relijepa djevoj­
ka. M oglo joj je biti najviše dvade­
set i pet godina. O nako stasitu i pu­
našnu, gledao ju je zadivljenim o či­
ma.. N asm iješila mu se plaho. P ri­
šao joj je i prstim a dotaknuo šešir.
- Sm ijem li vam pom oći?
O dm jerila g a je znatiželjnim po­
gledom svojih zelenih očiju i pono­
vo mu se nasmiješila, pa rekla svo­
jim zvučnim glasom:
- Hvala, šerife. V rlo ste ljubazni.
O čekivala sam da će me netko do­
čekati, ali čini mi se da su me zabo­
ravili.
- Gdje ćete odsjesti?
LASO 346
- Kod gospode Goodfellovv. K aži­
te mu, to je pristojno mjesto, zar
ne?
Laknulo mu je kad je to čuo. A ko
će stanovati kod Irene, onda je to
zacijelo poštena djevojka.
- O da, Irenin dom za neudate
djevojke vrlo je ugledna ustanova u
našem gradu!
- M olim vas, nađite mi nekoga
tko će me tam o odvesti.
- Odm ah ću ga pozvati - ponu­
dio se brže-bolje John pa pozvao
kočiju.
- Jake, m olim te ođvezi gospođi­
cu do Irene. Jake, ovo je gospođi­
ca. ..
- A m anda Carson, činovnica u
knjigovodstvu Željezare H ardin g -
dodala je brzo djevojka dok se pe­
njala u kočiju.
John ju je iskrcao iz kočije ispred
Irenine kuće i dok se vraćao u k o­
čiju, čuo je Irenin glas iza sebe:
- Čini mi se, Amanda, da si oča­
ra la našeg š e rifa ...
N a žalost, više nije m ogao čuti
Am andin odgovor.
U dvarao joj je nekoliko mjeseci.
Kad mu je pokazala da voli njegovo
društvo, njegov se život izmijenio.
Zaprosio ju je. N ije g a odbila, no
rekla mu je da se ne želi udati za
čuvara zakona.
Tada je u grad stigao novi učitelj,
Ted M ason - m ladi i naočit m o­
mak. Mason je često odlazio s
Am andom na dom jenke gdje su
pjevali u duetu. Doduše, Am anda je
na te dom jenke uvijek pozivala i
Johna, ali kad bi god John bio sp ri­
ječen, pratio ju je Ted Mason. U po­
sljednje je vrijem e bila sve manje
razočaran a kada John nije m ogao
doći.
1 dok je sjedio na divanu, znao je
da će se njegov život za koji čas
potpuno izmijeniti.
9
 S kočio je na noge čim ju je ugle­
dao.
- Oprosti, Am anda, znam da je
kasno, ali nisam m ogao izd rža ti...
- počeo je nespretno John.
- Što se dogodilo, Johne? Čula
sam da si im ao n ep rilika u salunu.
Jesi li m ožda ranjen? - upitala ga
zabrinuto i sjela.
- U pao sam u klopku, ali nisam
došao da o tom e razgovaram o,
Am anda! Zapravo, došao sam da ti
kažem kako dajem ostavku, da sam
kupio im anje i da bih želio da mi
budeš ženom i da zajedno živim o
na našem ranču - rekao joj je u
jednom dahu i nježno je prim io za
ruku.
- Ti i ja, Johne!? - upitala ga
tiho, kao da ne vjeruje svojim uši­
ma.
- Da, Am anda, ti i ja! Želio bih
da se udaš za m ene i da zajedno
provedem o ostatak života.
- I ja to želim, Johne! N e bih te
m ogla pustiti da odeš bez m ene -
priznala mu je iskreno Am anda.
- A Ted M ason?
- Zaboga, Johne, kako si to uop­
će m ogao i pom isliti!? S njim sam
sam o pjevala u duetu.
Ustao je bez riječi. U stala je i
Am anda. Privukao ju je k sebi i
zagrlio.
- Poljubi me, Johne - šapnula
mu je u uho.
Pokorno ju je poslušao i poljubio.
U tom je trenutku u salon ušla i Ire ­
na Goodfeilovv. Izljubila ih je oboje
kad je ćula vesele vijesti.
- Predugo ste oklijevali. Znala
sam od p rvog dana da se volite. To
sada m oram o proslaviti. Kažite mi
kada ćete se vjenčati.
Am anda je prasnula u grohotan
smijeh.
- Nisi nam dala vrem ena da se
dogovorim o!
- Ja ću se razriješiti dužnosti
10
potkraj m jeseca - rekao im je
John.
- A ja ću otići iz Željezare čim
na m oje mjesto stigne novi kn jigo­
vođa iz Denvera. N ajviše za dva
tjedna!
- N e mogu vam reći koliko se
radujem vašem vjenčanju - isk re­
no će Irena.
IV
John je bio vrlo uzbuđen, pa nije
m ogao spavati. Ustao je idućeg ju­
tra ranije nego obično uživajući u
ranom jutarnjem zraku i ugođaju.
N a uglu ulice M ili gotovo se suda­
rio s Janice Stalker, m lađom g ra d o ­
načelnikovom kćeri. Iako je d jevoj­
čica im ala tek trinaest godina, bila
je prerazvijen a za svoju dob a po
crtam a lica vidjelo se da će se ra ­
zviti u pravu ljepoticu. Janice je još
živjela s ocem i vodila mu kućan­
stvo poslije udaje njezine starije se­
stre za Dixona. Stari Stalker bio je
već dugo udovac.
- Čula sam da ste se zaručili, še­
rife. Čestitam !
- Hvala, Janice. Reci ću Amandi.
- O tac mi je rek ao da ćete nas
uskoro ostaviti.
- Da, Janice. Živjet ćem o na
mom ranču koji sam nedavno ku­
pio u Nebraski. A što ti je još rekao
tvoj otac?
- Da vas želi vidjeti u jedanaest
sati. Im a sastanak s gospodinom
W ellsom u banci, a prije toga želio
bi s vam a porazgovarati. Čini m i se
da tati baš nije drago što odlazite
iz Hardinga. Zašto ne ostanete?
Ranč m ožete kupiti i ovdje.
- V rijem e je da i ja im am svoj
dom i svoju obitelj, Janice, a to bi
mi ovdje bilo teško. Ljudi me baš
previše ne vole, a i Dixon m ora na­
predovati u službi.
- Im ate pravo,ali meni je svejed­
no žao što odlazite. A kada ćete se
LASO 346
vjenčati? Sm ijem li i ja doći na p ir 9
-S v a k a k o , Janice! Pozvat ću te!
- Tata kaže da se ženite za dva
tjedna.
- Da, Janice.
- P ir će biti kod Irene Goodfel-
low, za r ne?
- Da. A sada otiđi k ocu i reci
mu da ću doći u jedanaest. Poslije
toga m oram otpratiti jednog zatvo­
ren ika na podnevni vlak.
- Sigurno onog kockara iz Brea-
k erova saluna. Sm ijem li i ja doći
na kolodvor da to vidim ?
- Ne, ne smiješ! A li ako imaš
vrem en a dođi danas poslije podne
da m i pom ogneš počistiti ured.
- Sm ijem li dovesti i Beth?
Beth W ells bijaše, kako je to tvr­
dila Janice, njezina najbolja p rija­
teljica. Bila je kći bankara Wellsa.
- Dakako. A sada trkom za po­
slom!
Andy je bio Johnov drugi pom oć­
nik. On je već godinam a dežurao
uglavnom po danu, kada je u gradu
najm anje izgreda. N jega je u službu
uzeo još Johnov prethodnik, i bez
Andyja šerifov se ured u Hardingu
više nije m ogao ni zamisliti.
- Čuo sam da nas napuštate, še­
rife. Nedostajat ćete mi.
- I ti meni, Andy - o d v r a t io mu
je zatečeno John, jer je stari Andy
bio šutljivo i poprilično zatvoreno
čeljade.
- M islio sam da ćete danas uzeti
slobodan dan da sebi kupite p ri­
stojno odijelo.
- Ima za to još vremena, Andy!
Idem na sastanak s gradon ačeln i­
kom u jedanaest, a zatim m oram
sprovesti kockara na podnevni
vlak.
- Kladim se da se gradonačelnik
napravio u gaće od straha kad je
čuo da nas ostavljate, jer kad vi
odete - jedini čuvari reda i zakona
LASO 346
u gradu bit ćem o ja i njegov zet D i­
xon, a on vam nije ravan.
- Budeš li mu pri ruci kao što si
meni bio, siguran sam da će Dixon
biti bolji š e rif od mene - odvratio
mu je John koji je sumnjao da će
Dixon m oći sam održavati red i za­
kon u Hardingu.
- Znate, onaj kockar neprestano
nešto prigovara. Leži i neprekidno
bunca. N e znam što mu je. Ćini mi
se da je šenuo.
John uđe u hodnik zatvora. H o­
ward je nervozno šetkao gore-dolje
po svojoj ćeliji. O krenuo se i zastao
čim je čuo Johnove korake.
- Gdje ste do sada? Želim s va ­
ma razgovarati!
- Kaži ti m eni što te to muči, lje­
potane! <
- M orate mi nabaviti novi kaput,
šerife. Ja ne mogu poći na put ova­
ko odjeven. Ljudi će pom isliti da mi
više nije važna m oja vanjština -
kazao mu je kockar mašući otrgnu­
tim rukavom svog kaputa pred še-
rifovim nosom.
- Sumnjam da će to itko zapaziti
- odvratio mu je suho John.
- M eni je moj izgled vrlo važan,
šerife. Vi ste me osram otili. Poplju-
vali ste moj ugled, ostavite mi ba­
rem izgled!
Johna je m alćice iznenadio taj iz­
ljev iskrenosti.
- Budite sprem ni oko jedanaest
sati. Zaustavit ćem o se načas is­
pred vašeg hotela da pokupite svoje
stvari.
- To je već bolje šerife! N e m ora­
te s ljudima postupati kao sa sm e­
ćem!
Uzdignutih obrva, John je trenu­
tak gledao u kockara bez riječi, a
potom ga ostavio vrteći glavom.
***
- Razm isli dobro što radiš, Joh-
ne1Još koji mjesec m nogo bi značio
ti
za Dixona, da se snađe u poslu, a i
za budućnost ovoga grada.
Simon Stalker sjedio je za svojim
pisaćim stolom sučelice Johnu
Blacku. S taroga više m ori briga za
grad negoli za Dixona, pom islio je
John.
- Dixon će biti vrstan šerif, S i­
mone - uvjeravao je John grado-
naćenika.
- Poznam ja njega bolje od tebe,
Johne! Zet mi je, ali još se ne može
m jeriti s tobom. N e smiješ otići dok
Dixon ne stekne ugled vrsna šerifa.
Duguješ to njemu, a i gradu! Udvo-
strućit ćem o ti plaću ostaneš li u
gradu još barem šest m jeseci - po­
nudio mu je gradonačelnik.
John g a je začuđeno pogledao i
odm ahnuo glavom .
- N i govora, Sim one! Ti znaš da
se Dixon m ože proslaviti sam o ako
ja odem iz g r a d a A ti bi, zapravo,
želio da ja ostanem u gradu dok
radnici ne dobiju svoje plaće u zlat­
n ic im a za r ne?
Sim on Stalker se iskreno nasm i­
ješio.
- M o ra o sam pokušati, Johne. Ti
j sam zn aš koliko je ta isplata važ­
na za naš grad i za Ž eljeza ra Više
od trideset tisuća d olara u zlatnici­
m a bit će isplaćeno radn icim a ka­
ko bi vlasnici Željezare H arding
pokazali svijetu koliko su bogati i
važni u našoj zajednici. A ti znaš
kolika bi sram ota pala na grad da
nam netko ukrade taj novac ispred
nosa!
- Dixon će ih spriječiti, Simone.
Uostalom, već četiri godine ni je­ kockar presvukao u čisto rublje i
dan razbojnik nije prism rdio u novi kaput, m alo se smirio. Stoga se
banku - tješio g a je John.
- Jer su znali da ti čuvaš grad.
Nisam ja baš toliko glup da to ne
znam. Znam ja predobro što ti zna­
čiš za. sve nas! Stoga te i hoću na­ drugom e jamu kopa, sam u nju pa­
g ovoriti' da ostaneš ovdje.
12
John Black je ponovo odrećno i
odlučno odmahnuo glavom.
- N išta od toga, Sim on e1 Našao
sam napokon ženu koju volim i ko­
ja je voljna da sa mnom provede
ostatak života na mom ranću. N it­
ko više ne m ože utjecati na mene
da prom ijenim tu svoju odluku.
- N isam ni m islio da će mi to
uspjeti, ali m orao sam pokušati da
um irim savjest. Nadam će da ćeš
mi dopustiti da platim vino za tvoj
pir. To je najm anje što ti mogu p o­
nuditi da ti se odužim za sve ono
što si učinio za moj grad.
John se nasm iješio gradon ačeln i­
ku. Ustao je i zagledao se Simonu
Stalkeru u oei.
- M ožete i više, ako hoćete! V i
znate da A m anda nem a nikoga od
rodbine. M i bism o voljeli da joj bu­
dete vjenčani kum i da je pratite. To
bi za nas bila velik a ćast.
I Sim one je ustao. Blaženi osm i­
jeh o za rio mu je lice.
- Dakako, Johne, vrlo rado! Ja
bih bio ponosan da je mogu nazvati
svojom kćeri. Ti si doista pravi
srećković. Johne Black!
***
N ick H ow ard je zastao na otvore-
_ noj platform i putničkog vagon a
vlaka za R io G rande i zagledao se
ljutitim pogledom u Johna koji je
stajao ispred vagona.
s- Još ćem o se m i vidjeti, šerife!
Hoćemo, bogam i, dajem vam časnu
riječ!
John slegne ram enim a i okrene
glavu na drugu stranu. Pošto se
• činilo da važe svaku riječ koju je
izustio, pa je to još više dalo težinu
njegovoj prijetnji.
- Pričekajte pa ćete vidjeti! Tko
d a 1Kad čovjeka jednom poniziš i li­
LASO 346
šiš g a ponosa i časti, znaj da se on
neće žacati ni n ajgoreg samo da ih
ponovo zadobije. Čuo sam da se že­
nite, šerife, i da ćete otići iz Hardin-
ga. N i to vas neće spasiti! N aći ću
vas ja i osvetiti vam se, pa m akar
m orao ići i na kraj svijeta!
Prom etnik je mahnuo zastavicom
i vlak je polagano krenuo iz stani­
ce. John je gledao za vlakom dok
mu i posljednji vagon nije nestao iz
vida, a zatim se vratio u svoj ured.
U skoro je zaboravio sve Howardo-
ve prijetnje. Opsjedale su ga ugod­
nije misli.
Nick je ostao stajati na platform i
vagona m rko gledajući Johna sve
dok vlak nije zam aknuo iza zavoja
koji je sakrio grad od njegova po­
gleda. M ržnja mu je prožim ala srce
a. krv mu zažarila obraze.
V mu je poći. Gradsko kupalište bilo
N ick Howard je stajao s rukam a
u džepovim a i piljio kroz p rozor na
mračnu ulicu, kat niže od njegove
jeftin e sobe u jednom od najozlo-
glašenijih konaćišta na M arket
Streetu u Denveru. To je bilo sve što
je vidio u posljednja tri dana otka­
ko se tamo preselio iz A m erican
Housea.
Kao što je strepio, priča o njego­
vu poniženju doputovala je s njim
u Rio G rande i njegovi su tobožnji
prijatelji uživali u njoj izvrgavajući
ga ruglu. Uskoro mu se činilo da ga
svi ismijavaju.
Na sreću, još mu je ostao poneki
vjeran prijatelj, medu kojim a je bio
i svodnik - vlasnik te ozloglašene
jazbine, koji ga je p rim io k sebi na
stan.
Tri dana već nije izišao iz svoje
sobe. O cvjetale i olinjale kon obari­
ce iz obližnje gostionice, koje su mu
donosile jelo, rado su mu pružale i
druge usluge. Prije mjesec dana g a ­
LASO 346
dilo bi mu se da ih i pipne, ali u
novonastaloj situaciji svaku je žen­
sku nježnost prim ao sa zahvalno­
šću.
V rijem e je uglavnom provodio u
vježbanju s revolverom kalibra 44,
koji je kupio čim je stigao u Denver.
Tiho šuškanje ispred vrata sobe
odvratilo g a je od prozora. Tajnoviti
dostavljač gurnuo je bijelu om otni­
cu ispod vrata njegove sobe. P riče­
kao je trenutak a zatim se sagnuo
i pokupio je s poda. Poruka je jed­
nostavno glasila: U G R A D SK O M
K U PA LIŠ TU - JED AN U JUTRO.
N ije bila potpisana.
Zamišljen, sjeo je na rub kreveta.
Živci su mu bili napeti kao struna
od iznenadna straha. Legao je na
prljave pokrivače i kad se malo
smirio, izvadio je sat iz džepa.
Dvadeset do jedan.
A k o nije htio zakasniti, valjalo
je nasuprot hotelu »W in dsor«. U nj
su zalazili samo najbogatiji gra đ a ­
ni. N ije to bilo mjesto za njega!
A li izbora nije imao. Poruku mu
je, zacijelo poslao neznanac kojega
je sreo za kartaškim stolom kad su
onom ad zajedno na kartam a ope-
rušali neke gizdeline koji su se ra z­
bacivali novcem koji su zarad ili nji­
hovi tatice. Poslije je čuo da taj nez­
nanac okuplja družine za osebujne
razbojničke pothvate. Bude li mu
voljan pomoći, skupit će mu druži­
nu koja mu je bila potrebna za iz­
vršenje njegova plana.
Duboko je uzdahnuo i skočio s
kreveta. Poravnao je i očetkao od i­
jelo pa tiho kliznuo kroz vrata te
niz hodnik na ulicu.
***
Kad je vrataru kupališta rekao
svoje ime, ovaj ga je uveo u poseb­
nu prostoriju gdje je pozam ašan c r­
13
nac m asirao neznanca kojega je
sreo za kartaškim stolom.
Neznanac ga je pustio da čeka
dok m aser nije završio svoj posao.
N apokon je crncu dao znak rukom
da izađe, sjeo i zagledao se u Nicka.
- M islim da vam dugujem p ro ­
tuuslugu. Kažite mi, ali ukratko, što
želite od mene.
Napetih ž iv a c a N ick se nakašlje,
pročisti g rlo i oblizne suhe usnice.
- Želim se osvetiti, a za to su mi
potrebni vrsni ljudi.
- Za dobre novce m ožete ih naći
na svakom uglu. Zašto mene s tim e
gnjavite?
- Ja svoga protivn ika ne želim
jednostavno smaknuti. Želim ga
najprije poniziti.
- 1 sada hoćete da vam ja nađem
čovjeka koji im a hrabrosti da to
učini umjesto vas? - posprdno će
neznanac.
N ick se zarum enio od srama.
- N e radi se o hrabrosti, nego o
novcu! Stoga sam i m islio da će vas
moj plan zanim ati. Ja za sebe želim
samo Johna Blacka!
- G radskog šerifa iz H ardinga?
Čuo sam za vaš vrlo neugodan su­
sret sa šerifom . Kažite mi najprije
sve o novcu, a poslije ćem o ra zg o ­
varati o Blacku!
- Svake godin e u rujnu - počeo
je Howard - Ž eljezara u H ardingu
isplaćuje radnike u zlatnicim a od
dvadeset dolara. Žele se pohvaliti
koliko su m oćni i važni za gosp o­
darski p rocvat grada. C ijela svota
iznosi oko trideset tisuća dolara.
- Kako to da se dosad još nitko
nije polakom io da ih opljačka?
- Svi se boje šerifa Johna Blac­
ka.
- A vi ga se ne bojite?
- O žen io se i odselio iz grada.
Čovjek koji je došao na njegovo
mjesto nije mu ni sluga. Ja sam
14
sm islio plan kako se novac m ože
opljačkati bez im alo opasnosti.
- Kažite mi taj vaš plan - ponu-
ka ga neznanac.
- K azat ću vam ga ako ćete mi
pom oći da se osvetim Johnu Blac­
ku.
- N e mogu vam to obećati prije
nego što čujem vaš plan - ograd io
se neznanac.
- A tko mi jam či da me nećete
izigrati kad vam g a otkrijem ?
- To je rizik s kojim ste m orali
računati, gospodine Howarde.
Iz očaja N ick se osvrnuo po sobi
da dobije na vremenu. N apokon je
shvatio da nem a izbora, pa je nez­
nancu iznio svoj plan o pljački nov­
ca iz banke u Hardingu, izloživši se
tako m ilosti ili nem ilosti svog sugo­
vornika.
- D obro ste to smislili. Isplatit ću
vam vaš dio plijena - rekao mu je
suho neznanac i ponovo se izvalio
na ležaj.
- Čekajte, a m oja osveta? - po­
bunio se Howard.
- Ja vas osobno više ne trebam
- odbrusio mu je čovjek s ležaja.
H ow ard skoči i pograbi čovjeka
za vrat.
- K ako se usuđujete? Ja sam
sm islio taj plan! Ja g a osobno m o­
ram izvesti, inače ću vas udaviti!
Kao na neki tajni znak, crnac je
utrčao u sobu i odgurnuo H ow arda
u stranu p ograbivši g a za ruke.
- Gospodine H ow arde - p ro ci­
jedio je neznanac piskavim glasom
dok je prstim a trljao prignječeni
vrat - ovaj će vam crnac slom iti
vrat ako mu to naredim. Kažite mi
sada dobar razlog zašto da mu to
ne zapovijedim .
- Jer, ne izvedem li ja osobno tu
pljačku, nije mi više stalo do života
- odlučno mu je o d govorio Nick
Howard.
LASO 346
 - Znači li to da u vašem planu
im a još nešto što mi niste otkrili?
N ick je nekoliko trenutaka po­
zorn o prom atrao neznanca na le-
žaju p rije nego što je ponovo proz­
borio:
- Da, im a još nešto! M oram p o­
niziti Johna Blacka, kao što je i on
m ene - priznao je Howard.
- A kako g a to m islite poniziti?
- N eće se m oći oduprijeti želji
da pom ogne svom nekadašnjem p r­
vom pomoćniku, a to će ga dovesti
ravn o u moje šake.
- A što ću ja za to dobiti?
- M oj dio plijena. Ja se želim sa­
mo osvetiti.
Čovjek je dugo pažljivo prouča­
vao Howarda, a onda dao znak
crncu da ga pusti.
- Dajete mi izvanrednu priliku
da se dočepam poveće svote novaca
na lak način, Howarde, stoga ću i ja
vam a pom oći da se osvetite tom še­
rifu. A kako ćete to izvesti? - upi­
tao g a neznanac ćim je crnac izišao
iz sobe.
N ick mu je objasnio do u tančine
svoj plan. Završio je glasom punim
krvožedne želje za osvetom:
- M oram g a osram otiti onako
kako je on mene!
- Dobro! Dobro ste to smislili! U
vas je bistra glava. Ostanete li živi,
nadam se da ćem o još surađivati
na obostranu korist. N aći ću vam
potrebne i prekaljene ljude, ali ne
zaboravite da i oni imaju svojih
mana.
- N e smiju samo pokleknuti
pred Blackom.
C rnac je ponovo ušao u sobu.
- Daj gospodinu Howardu sto
dolara za sitne troškove i otprati
ga do njegove sobe - naredio je
neznanac crncu pa se ponovo ob ra ­
tio Howardu: - Čim skupim ljude,
ja ću vam javiti gdje je zborno m je­
sto. Budite u sobi svaki dan do de­
LASO 346
set sati na večer. A k o do deset ne
dobijete moju poruku, m ožete izići
i zabaviti se. I čuvajte se! N e bi mi
bilo drago da taj posao m oram
obaviti bez vas.
VI
John je zadovoljno drem uckao s
glavom u Am andinu krilu. Uživao
je u toplom danu kasnog ljeta.
A m anda je potiho pjevušila neki
napjev koji je već negdje čuo, ali se
nikako nije m ogao sjetiti gdje. Sje­
dila je naslonjena na deblo drveta
široke krošnje. Knjigu koju je čitala
odložila je na Johnova prsa.
P roveli su m irno poslijepodne u
brdim a iznad H ardinga, daleko od
gradske vreve, i uživali u prirodi,
tišini i samoći. Otkad su najavili
svoje vjenčanje, rijetko im je kada
uspijevalo da budu koji trenutak
nasamo.
Am an da mu je napokon sama
p redložila da odu zajedno u p riro ­
du izvan gra d a i provedu koji sat
nasamo. Čim su stigli na gorski
proplanak, pojeli su ručak što su ga
sa sobom donijeli, sjeli u hladovinu
i pričali. Johnu se čin ilo da još ni­
kada u svom životu nije doživio ne­
što ljepše.
Odjednom su osjetili da je za-
hladnjelo jer je velik i oblak zaklo­
nio sunce. John je otvo rio oči i za­
gledao se u nebo. O blaci su se g o ­
m ilali iznad vrh ova vrletnih go ra
šireći se brzo nad dolinom.
- Jesi li ponijela kišobran?
- Zašto? - upitala g a je iznena­
đeno i podigla pogled prem a suncu.
- U skoro će pljusak. Diži se, ide­
mo! N e bih želio da pokisneš i da
se prehladiš p rije vjenčanja - re ­
kao joj je i ustao.
- Glupost! Č elična sam zdravlja,
ali ako se ti bojiš pokisnuti, poći ću
s tobom - odvratila mu je A m anda
uza smiješak.
15
 Pokupila je i sprem ila stvari dok
je John upregao konje u kočiju. Za­
puhao je svjež povjetarac i uznem i­
rio konje.
Prve kapi kiše zabubnjale su po
platnenom krovu kočije čim su se
spustili u dolinu. U brzo ih je zaplju­
snula jaka kiša. A m anda se stisnu­
la uz Johna da joj bude toplije. On
je zaustavio kočiju pod stablom ši­
roke krošnje.
Oluja je prošla brzo kao što je i
došla. N astavili su put prem a gradu
pod sitnom kišicom rosuljom. Us­
koro su se oblaci raspucali i sunce
je ponovo zasjalo kroz pukotine
oblaka i obasjalo zemlju.
Prem da je kiša jenjavala, A m an ­
da je i dalje ostala stisnuta uz Joh­
na sve dok nisu stigli u M ili Street.
Kad mu se izvila iz zagrljaja, opet
je zapjevušila onaj napjev koji John
nije m ogao prepoznati.
Rastali su se ispred Irenine kuće.
John je odvezao kočiju u gradsku
konjušarnicu, gdje je dobro istima-
rio konje i osušio kola.
Pokupio je stvari iz kočije i odnio
ih k Ireni. Kad je otvorio vrata ku­
će, začuo je Am andu kako svira na
klaviru u salonu. Preb irala je po
tipkam a onaj isti napjev koji je ne­
prekidno pjevušila toga poslijepo-
dneva na izletu i pri povratku kući.
- Sigurno ste se lijepo zabavili
- rekla je Irena koja ga je dočeka­
la na vratim a, pa dodala:
- A m anda pjevuši ili svira taj
napjev samo kad je sretna. Hajde,
uđite, pozdravite je!
Kad je otvo rio vrata salona,
A m anda je ustala i pošla mu u su­
sret.
- Johne, presretna sam što smo
danas cijeli dan bili zajedno.
Z agrlio ju je i poljubio.
- O dsviraj mi još jednom taj na­
pjev, m olim te - šapnuo joj je u
uho.
16
- Sviđa ti se, zar ne? To je kom ­
pozicija Louisa M oreau a Gottschal-
ka, prvog velik og a m eričk og skla­
datelja. O dsvirat ću ti je i na ben­
džu ako hoćeš!
Uto se Irena pojavila na vratim a
salona. D onijela je čaše i vrč pun
hladne limunade. N atočila im je ča­
še.
- Ostanite s nama, Irena! - po­
zvao ju je John kad se ona okrenula
da ode.
- N e želim vam smetati - od go­
vo rila je i tiho zatvorila vrata za so­
bom.
- Irena je vrlo ob azriva i pažlji­
va - napom enula je Amanda.
- Hoće li ti biti teško da je osta­
viš?
- Možda, ali dobit ću zato tebe u
zamjenu, zar ne? - upitala ga je a
oči su joj zaiskrile.
U tom je trenutku bio svjestan da
bi za nju sve žrtvovao samo da je
učini sretnom. Dosjetio se također
što će joj kupiti za vjenčani dar.
VII
Nick je potjerao konja u tamni i
gusti gaj u podnožju b rijega prem a
napuštenoj staji, gdje je trebalo da
se prvi put sastane sa svojom ra z­
bojničkom družinom koju je za nj
skupio neznanac iz G radskog ku­
pališta u Denveru.
Sve je bilo m irno i tiho. Kuća što
je stajala u dvorištu nasuprot staji
bijaše još samo hrpa ruševina.
Zavezao je konja za stablo i pri-
šuljao se do staje što je tiše mogao.
V elika ulazna vrata bijahu za k ra ­
čunana iznutra. Kad ih je prodr-
mao, sablasno su zaškripala.
Ustuknuo je korak.
O sjetio je na leđim a hladnu cijev
revolvera.
U kočio se od straha. Osvrnuo se
preko ram ena da vidi tko ga je za­
LASO 346
robio. C ijev mu se za rila još dublje
među rebra.
- K ako se zovete? - upitao ga
je dječački glas.
- N ick H ow ard - prom ucao je.
G las mu je prepukao od straha. Po­
bojao se da m ožda š e rif iz Hardin-
g a nije zarobio nekog iz njegove
družine i tako doznao sve o p rip re­
m am a za pljačku banke.
- U đite na sporedna vra ta - za ­
p ovjedio mu je glas iza njega.
O k lijevao je trenutak, a zatim
ipak pošao p rem a vratim a. U staji
na sredini poda g o rjela je svjetiljka.
Pet je konja bilo zavezano uz jasle
u polutam i na dnu staje.
- U zm ite svjetiljku i podignite je
da vam m ogu vidjeti lice - naredio
mu je glas iz tam e iza vrata.
N ick se sagnuo i oprezno podi­
g a o svjetiljku. O krenuo ju m alo u
stranu. H tio je da zrak a svjetlosti
padne ua čovjeka iza vrata. Svjet-
slost je obasjala vrata, ali tam o više
nije bilo n ik o g a A nije čuo ni korak
iza sebe! T o g a je još više uplašilo,
jer je sa svjetiljkom u ruci bio izv r­
sna meta.
O p azio je sjenu u polum raku iz­
među konja.
- Spustite svjetiljku, gospodine
H ow arde! Što su vam rekli tko će
vas ovdje čekati s konjim a?
- Č ovjek po imenu W illow.
G ipka je sjena sprem ila revolver
u k orice i istupila na svjetlost iz po­
lutame.
' - Žao mi je, gospodine Howarde,
što vam nisam m ogao p rired iti sr-
d aćn iji doček, ali o p rez je m ajka
mudrosti. N ek i su se nepoznati lju­
di vrzli noćas okolo gaja, p a sam
m orao b iti oprezan - rekao je m la­
d ić i pružio mu ruku.
- Ja sam W illow . Brinut ću se za
-kon je dok m i ne kažete da se gu­
bim.
N ick je tek tada opazio da pred
LA SO 346
njim stoji dječak od najviše petna­
est godina, m ršav i plavokos. Košu­
lja na njemu bijaše mu preuska, a
hlače prevelike. N a nogam a je im ao
teške cokule. N a vunenu prsluku
nedostajao je jedan džep. O ko bo­
k ova visio mu je opasač sa starim,
ali uščuvanim m orn aričkim koltom
u koricam a, koji se čin io preteškim
za dječakovu ruku. N o N ick se već
bio u vjerio da m ladac njim e od lič­
no rukuje.
I W illo w je istodobno prom atrao
svog novog gazdu. Podru gljivo se
nasm iješio njegovu gradskom , po­
m alo gizdavom odijelu.
N ick se nakašljao da pročisti g r ­
lo.
- K ako ti je samo uspjelo da me
onako nečujno zaskočiš? Gdje si se
skrivao?
- Čuo sam vas kad ste dojahali
u gaj. Bučili ste da biste i m rtvaca
probudili.
- A ja sam m islio da se krećem
nečujno.
- Za ulice u Denveru, možda. O v ­
dje, u p riro d i čovjek m ora biti op­
rezn iji - poučio g a je W illo w pa
pokazao rukom vatru.
- Skuhat ću vam kavu. Topla će
vas k ava sm iriti. M orate biti vrlo
sm ireni na prvom sastanku sa svo­
jom razbojničkom družinom.
N ick je kim nuo potvrdno glavom ,
p rem da nije shvatio što W illo w ti­
m e m isli reći.
Srknuo je p rvi gutljaj tople kave
kad je W illo w p odigao ruku, ustao
i začas nestao u m račnom kutu sta­
je. V ra ta su zaškripala i odškrinula
se. Onaj tko ih je otvorio pričekao
je trenutak prije nego što je ušao.
N a pragu su stajala dva m uškar­
ca: jedan krupan - p ra va ljudina,
a drugi onizak i proćelav.
- T i si H ow ard? - u pitala g a lju­
dina.
- Da, a onaj m ladac što vas drži
17
na nišanu iz tam e jest W illow , naš
konjušar - o d go vo rio mu je N ick
što je m irn ije m ogao prem da mu je
srce palo u gaće od strah a
D ječak im je potrčao u susret,
očito sretan što ih vidi.
- Auggie, stari moj, drago mi je
što si i ti u družini! A tko je tvoj
prijatelj? - upitao je dječak ljudi­
na
A u ggie je bio vrlo snažan, p ra vi
gorostas. I prem da mu je odjeća b i­
la iznošena i p o k rp a n a ostavljao je
dojam čista i u redna č o v je k a Kao
većin a krupnih i snažnih ljudi, bio
je dob ra s r c a ćak pom alo naivan.
R evo lver gotovo d a nije pristajao
uz tako dobrohotno lice.
Poput velik og m edvjeda za g rlio je
srdačno d ječa k a
- W illow e, m ali moj, sada sam
siguran da se ne m oram brinuti za
konje - rek ao je A u g g ie i pošto je
pustio dječaka iz z a g rlja ja okrenuo
se p rem a N icku i ljubazno mu se
nasmiješio. N ick je opazio da Aug-
gieju m anjkaju dva prednja zu b a
Stisak ruke bijaše čvrst. A u ggie
nije ispuštao N ickovu ruku iz svoje
dok su razgovarali.
- Ja sam A u g g ie W est ili August
West. M oj je otac svojoj djeci davao
im en a m jeseci u k ojim a bijahu r o ­
đeni. Tako je b arem znao kada je
tko od m oje braće ili sestara bio ro ­
đen. Bili smo sirom ašni. Po zimi,
moj stari i stara za grija va li su se
p raveći djecu - rek ao je i prasnuo
u grohotan sm ijeh kao da je isp ri­
čao neku najduhovitiju pošalicu, pa
zatim dodao: - Znam ja da to vas
ne zanim a! Pata sam susreo na ce­
sti, zato smo i došli zajedno. Z apra­
vo, trebalo je da dođem o odvojeno.
Tako je bilo dogovoreno.
- N em a veze, A u ggie - od govo­
rio mu je Nick, kojem u je jedva us­
pjelo da oslobodi ruku iz A u ggieje-
ve šape.
ili
- V i ste zacijelo Pat Sutter? -
upitao je N ick oniska i p roćelava
došljaka koji mu je m lohavo sti­
snuo ruku, kao da se boji da će mu
je N ick slomiti.
- Pogodili ste, gospodine H ow ar-
de - tiho mu je o d govorio oniski
došljak, koji je bio odjeven u tam no
odijelo, prašnjavo od duga putova­
nja kroz preriju. Č izm e su mu, m e­
đutim, bile ulaštene a šešir nov
n ovcat D a N ick nije znao da je Pat
Sutter plaćeni u b o jica pom islio bi
da je blagajnik neke ugledne banke.
Taj je dojam ipak narušavao revol­
v e r što mu je visio onisko na boku.
Ćučnuli su oko vatre. N ick im je
natočio kavu u lončiće da se ugriju.
Pat Sutter dugo je prom atrao
N ick a H ow arda p rije nego što je
prozborio:
- Čuo sam da nas osim pljačke
novca iz banke čeka još neki poslić,
za r ne?
N ick je samo potvrdno kim nuo
glavom .
- A k o nam sve pođe za rukom
kako smo zam islili, a nem a razloga
da ne pođe, onda nas čeka još jedan
zadatak. N adam se da će vam se
svid jeti
- V i m ožda m islite da se ja bo­
jim, pa vas stoga to i pitam ? - upi­
tao g a hladnim glasom Pat Sutter a
oči su mu se zam aglile.
- N ije gospodin H ow ard to tako
mislio, Pate! Sto si se odm ah nako-
strušio? - upao je Auggie.
- Nick, nem ojte nikada ni pom i­
sliti da se ja bojim sm rti! - upozo­
rio je Pat Sutter N ick a Howarda.
N ick opazi da mu se ruke tresu
od straha. Odm ah je spustio lončić
s kavom na koljeno.
- Dakako, Pate! Pogrešno si me
razum io. N isam to m islio! - isp ri­
čavao se Nick.
O niski ćelavac p rolije ostatak
kave na vatru.
LA SO 346
 - V jerojatn o niste. N o čuo sam
da nas u družini m ora biti p e to ric a
Tko je peti?
- G il M ain e - o d govorio mu je
tihim glasom Nick.
A u ggie se uspravio kad je to čuo.
- Taj m i baš nije po volji! Ja s
njim ne volim raditi!
- Jam čim vam za njega - um i­
riv a o ih je Nick.
- Ja ne bih ni za k oga jam čio da
sam na vašem mjestu!
S vi su skočili na noge kad su za­
čuli prom ukli glas s vra ta staje.
W illo w se otkotrljao u tamu medu
konje. A u ggie je ustao i stajao ukip-
ljen okrenut licem p rem a vratim a.
N ick se ukočio. Sam o je Pat Sutter
ostao čučati pokraj vrata kao da se
ništa nije dogodilo.
- T i uvijek ljudim a prilaziš s le­
d a M ain e - p redbacio mu je Pat
Sutter.
- Predugo sam čekao na priliku
da i tebi priđem s leđa, Patrick!
Treb alo bi da te ustrijelim p rije ne­
go što ustaneš i okreneš se.
- T i bi g a i ustrijelio da te ja ne
držim na nišanu - javio se W illo w
iz tame.
- Gle, gle, to je onaj m om čić W il­
low! M islio sam da si već negdje za­
glavio, konjušaru, ali čini m i se da
bog čuva budalastu dječurliju. Kad
već go vo rim o o tome, ponovi što si
ono rek ao za mene, A uggie!
N ick se zabrinuto osvrnuo po
staji. D olazak M ain ea ozlojedio je i
gotovo uplašio ostale članove nje­
g o ve družine.
- R ekao sam da s tobom ne v o ­
lim raditi. T i sve uvijek zabrljaš i
upropastiš - o d govorio mu je A u g ­
gie, koji se ni najm anje nije uplašio
G ila
G il M ain e se podm uklo zahiho-
tao.
- Dobrodušni moj dive - počeo
je G il - obećavam ti da ću se po­
LA S O 346
p ra viti - p a se okrenuo prem a
N icku i dodao: - V i ste zacijelo H o­
ward, za r ne? Ja sam G il M ain e gla ­
vom. D ošao sam da pazim na zlo-
sretnike i držim kreten e na uzdi. A
ti - zapovjedio je W illow u - dotje­
raj konje u staju! N a b roja o sam če­
tir i konja u g a ju
N ick je nijem o kim nuo glavom
W illow u. N atočio je sebi još jednu
šalicu kave i sjeo na odloženo sedlo.
Iz Iz G ilovih je usta bazdio težak za­
dah ustajala v is k ija
Pijan si - p redbacio mu je
N ick ljutito.
- R ijetko kada nisam. U Hardin-
gu im a nekoliko odličnih saluna s
d obrim djevojkam a.
- N a p io si se u H ardingu!? - za­
p repastio se Nick.
- A zašto ne? Ja vo lim p iti u ve ­
selu društvu. Za dan i po koliko
sam bio tamo, nije se m oglo d ogodi­
ti ništa presudno.
- A da su te uhapsili? Z atvorili?
P ok va rio bi cijeli naš plan! - N ick
se nije m ogao svladati a da mu ne
predbaci.
G il g a je pogledao sa sprdnjom u
očima.
- N em oj p retjerivati! Tu sam,
z a r nisam ? Dosta m i je tvojih pre-
koravanja', odoh ja spavati! G lava
m e je zaboljela od tvog naklapanja!
O tvo rila su se velik a stajska v ra ­
ta. W illo w je uveo četiri konja. Ra-
sedlao ih je i počeo tim ariti. N ick je
nastojao da se svlada i ne svađa s
Gilom. O vaj mu je m ogao u propa­
stiti cijeli plan. Tada je shvatio za­
što A u ggie nije vo lio rad iti s Gilom.
G il M ain e bijaše čovjek tridesetih
god in a i predebeo za svoje godine.
N jego v raskalašeni i razuzdani ž i­
vot ostavio je na njemu svoj pečat.
Lice mu je bilo podbuhlo od nepro-
spavanih noći i pića, a pod n em ir­
nim očim a objesile su se kesice.
O dijevao se kao običan kauboj, ali
19
m nogo skuplje, no, svejedno, ostav­
ljao je dojam neuredna i prljava
čovjeka. Ispod pazuha lijeve ruke
nosio je m alen revolver. N o m ora
da je vrijed io svoje novce! Uspjelo
mu je da upadne u staju a da nje­
gove korake nije čulo čak ni oštro
W illow o uho. I odm ah je opazio da
se u gaju kriju četiri konja.
N ick je odlučio da se neće dati
izazvati od Gila.
- A sada ćem o ponoviti sve od
početka da utvrdim o jesmo li sve
upamtili. Pate, ti si prvi! - rek §o je
Nick.
- K ao što ste napisali u vašem
pismu, škola i crk va stoje kao na
dlanu, m alo iznad grada, na vrhu
brežuljka. M ili Street ide ravno p re­
m a njima, a tada zakreće u središte
gra d a i dalje p rem a domu za neu-
date djevojke.
- To je gra d po m ojem ukusu!
Č ovjek u njemu m ože naći sve neu-
date djevojke na jednom e mjestu -
cerek ao se pakosno Gil.
- T i idi spavati! M oraš se o trijez­
niti. Sutra nas čeka naporno puto­
vanje - savjetovao mu je Nick.
- N a vašu zapovijed, gazda! -
dobacio mu je podru gljivo G il i u
šali salutirao. A u g g ie je na to samo
zabrinuto zatresao glavom.
- A kada da postavim eksploziv?
- upitao je Pat N ick a čim je Gil
zamuknuo.
- Ujutro, kad počne n astava Svi
će tada biti zauzeti svojim poslom
i nitko neće ob raćati pažnju što se
oko njih zbiva.
- A kako ćem o se otarasiti šeri­
fa?
- To prepustite meni! Ja ću otići
u š erifo v ured i p ra vit ću se kao da
tražim neko m jesto na zem ljopisnoj
karti okruga što visi na zidu.
- Jesi li čuo da je š e rif ranjen?
- Čuo sam.
- Ranjen je u nogu. N e m ože ja­
20
hati, ali skakuće naokolo na štaka-
ma. D rži se uglavnom svog ureda i
banke.
- To nam baš i odgovara! - za­
dovoljno će N ick pa se obrati Gilu:
- O sim što si se klatio po javnim
kućama, jesi li ustanovio gdje sta­
nuje gradonačelnik?
- Odm ah iza ugla M ili Streeta i
M aple Streeta. Lako bi je našao i
ogran ičen i gizdelin kao što si ti. V e­
lika drven a kućerina sva obrasla u
b ršlja a
- To je sve što sam htio od tebe
čuti. A sada sve još jedanput od po­
četka. D obro zapam tite što vam je
raditi. D ržite se m ojih uputa pa će
sve ići kao po loju!
I dok im je izlagao svoj plan, N ic-
kove su oči plam sale žarom m ržnje
koju je nosio u srcu otkako ga je
š e rif John Black onako sram no po­
nizio. Pogled mu je k lizio od lica do
lica uokolo vatre. Svi su sjedili n ije­
m i i ukipljeni, gledajući g a u oči
kao da su začarani. Čak se i G il p ri­
m irio.
VIII
Probudile su ih prve zlaćane zra ­
ke sunca sutradan u jutro. P rvi je
ustao N ick Howard. O dbacio je
gunj sa sebe. Leđa su g a boljela od
neudobne i tvrde postelje na slami.
G il je još hrkao u uglu staje. Spo­
redn a stajska v ra ta bila su širom
otvorena. W illo w je ušao u staju. U
naram ku je donio suha gra n ja i d r­
va.
- Gdje su Pat i A u ggie? - upitao
ga je N ick zijevajući.
- O tišli su na potok da napoje
konje dok ja p rired im doručak.
- Zar ti znaš kuhati?
- Znam, u nuždi.
- Idem i ja na potok da se um i­
jem. P rired i nam dobar doručak.
Tko zna kada ćem o opet im ati p ri­
LASO 346
liku da se najedem o! - rekao mu
je N ick i zagledao se u Gila.
- N em oj g a buditi! Pusti g a da se
ispava. Sinoć je bio pijan kao svi­
n ja I ne m oraš se žu riti s doru­
čkom. N ećem o krenuti p rije devet
- rekao mu je Nick, uzeo svoje
stvari i pošao p rem a potoku.
A u ggie i Pat čuvali su konje na
paši. Veselo su ga pozd ravili čim su
g a ugledali. Kad se N ick um io i
obrijao, otišao je u guštik gdje je
vježbao gađati iz revo lvera gotovo
pola sata. P ribližavao se čas osvete
i m orao se dobro priprem iti.
* * *
Još su jednom prije odlaska p o­
novili cijeli plan dok g a nisu dobro
upamtili. N ick je na kraju upitao
W illow a:
- Što ćeš od govoriti ako te tko
upita kam o vodiš šest osedlanih ko­
nja i dvije tovarne m azge niz M ili
Street?
- Reći ću da radim za turističku
agenciju i da sam doveo konje za
turiste koji su otišli u posjet Želje­
zari.
- Odlično! A k o nem a više pita­
nja, m ožem o krenuti - rekao je
Nick.
Bio je vrlo uzbuđen. Poravn ao je
opasać s revolverom . O svrnuo se
da vid i nije li tko opazio kako mu
ruke dršću.
R azdvojili su se čim su stigli na­
dom ak grada. W illo w je odvezao
konje do kovača da im pregleda
potkove. A u ggie je otišao naprijed
u poslovni dio grada. Ćekat će ih na
trijem u H arding Housea odakle pu­
ca dobar vidik niz ulicu.
Nick, Pat i G il pošli su niz M ili
Street. Ćim su krenuli niz ulicu, za ­
stali su i oprezn o se ogledali. C rkva
i škola uzdizale su se na brežuljku
s njihove desne strane, zatim se uli­
LA SO 340
ca spuštala prem a središtu grada.
Zaputili su se prem a školi.
- Gil, pazi da se djeci što ne do­
godi! Znaš kakvi su ljudi kad im
netko dirn e u djecu! - opom enuo
je N ick H ow ard G ila kad su stigli
do ugla M aple Streeta i, ne osvr­
nuvši se, pošao p rem a središtu g ra ­
da.
G il se zabuljio za njim.
- Jesi li g a čuo? Pazi da se djeci
što ne dogodi! Što on m isli tko sam
ja? - progunđao je uvrijeđeno Gil.
- Zna on vrlo dob ro tko si ti i što
si ti, i ne zab oravi što ti je rekao!
- upozorio g a je Pat i hladno g a
pogledao.
- Prijetiš li se ti to meni, Pate?
Pazi da ti to ne prisjedne! -
prom rm ljao je tiho Gil.
Pat je sam o slegnuo ra m en im a
- Prestani se napuhavati! Poteg-
neš li revolver, znaš što te ćeka. Br^
ži sam od tebe - p rek o rio g a je Pat,
prebacio platnenu torbu s eksplozi­
vom preko ram en a i krenuo uz b re­
žuljak p rem a jkoli.
Školsko dvorište bijaše pusto. Br­
zim g a je koracim a gotovo pretrčao
i stigao do m alena kućerka gdje je
bila svlačionica za djevojke. Za ne­
koliko je m inuta p on ovo izišao na
dvorište. Vukao je za sobom duga­
čak fitilj sve do ulaska u školsku
zgradu gdje g a je ćekao Gil.
- Brzo zapaljiv fitilj. Kućerak će
odletjeti u zrak u tren oka. Prired it
ćem o im p ravi vatrom et.
- Idem o unutra - n aredio mu je
Gil.
N a zidovim a školskog hodnika
visili su kaputi učenika i učenica.
D voja vra ta vodila su u učionice.
Iza vrata čuo se žam or glasova. Pat
je iz svoje platnene torbe izvukao
sačm aricu dvocijevku otpiljenih c i­
jevi. Napunio ju je i postavio se po­
kraj vra ta u prvu učionicu.
21
 G il je naglo o tvo rio v ra ta u čioni­
ce. Gurnuo ih je nogom i ušao u
učionicu s uperenim revolverom .
N agnut nad klupu, učitelj je nešto
objašnjavao nekom učeniku. Jedna
je djevojka naglo p odigla glavu i
vrisn u la Svi su odjednom zanije-
m ili i zagled ali se u v r a ta Dok se
učitelj snašao, G il se već ustobočio
ispred ra zred a s revolverom u ruci,
a Pat je čuvao v ra ta s napetom sač­
m aricom .
- Što hoćete? - upitao g a je u či­
telj m irnim glasom.
G il mu se ljubazno nasmiješio.
- Pazi što radiš te što i kako go- y
voriš, u ćoU 'a osobno nem am ništa
protiv učitelja jer n ikada nisam ni
išao u školu, ali onaj moj prijatelj
sa sačm aricom , koji stoji na v ra ti­
ma, im a ružne uspom ene iz škole i
nikada čovjek ne zna što mu m ože
pasti na pam et ako se izdereš na
njega.
U čitelj pažljivo p ogleda Pata pa
ponovo upita Gila:
- Što tražite ovdje?
- K ako se zoveš, učo?
- Ted Mason.
- Slušaj, Tede Masone, ovu ćem o
djecu zadržati kao taoce, a u zam je­
nu tražim o ljubazan doček u gradu.
Razum iješ? Sada ćeš ih odvesti u
onu drugu učionicu, tako da ih sve
m ožem o im ati na oku. Budete li p o­
slušni, nikom e ni vlas neće pasti s
glave. N o pokušate li nam za gorćiti
život, bacit ćem o školu i sve vas u
zrak.
- Ubit ćete djecu? - zaprepastio
se Ted Mason.
- M i uvijek n ajprije m islim o na
svoju kožu, ućo! A sada - svi u dru­
gu učionicu! - zapovjedio im je
strogo Gil.
Mason je trenutak oklijevao, ali
samo trenutak, jer kad je vid io .da
s tim ljudima nem a šale, obratio se
djeci:
22
- N itk o da nije izustio ni riječi
kad izidem o odavde. O v i nam ljudi
prijete da će nas sve ubiti ne bude­
m o li ih pokorno slušali. S to g a m o­
lim vas, djeco, nikakvih gluposti!
Ustanite!
Svi su ustali i stali u red.
- Izlazite-jedan po jedan i ravn o
u razred gospođice Pieston. Kažite
joj da ću joj ja sve objasniti.
Ted M ason čekao je dok nije izi­
šao i posljednji đak, a zatim je i on
pošao u drugu učionicu. G il g a je
slijedio u stopu.
Kad je Pat otvo rio vra ta druge
učionice, p ostarija žen a ljutita lica
stajala je iza katedre na podiju is­
pred razreda.
- Što to znači, gospodine M aso­
ne? - upitala je ljutito.
- O v i ljudi drže djecu kao taoce,
gospođice Pieston. O n i će vam to
sam i objasniti.
U čiteljica se srdito okrenula p re­
m a Gilu. Kad je Pat ušao u razred
s uperenom sačm aricom i za tvorio
za sobom vrata, gospođica Pieston
počela je žestoko prosvjedovati.
G il ju je odm ah ušutkao:
- Postavili smo eksploziv ispod
svlačionice za djevojke i ispod škol­
ske zgrade. N e budete li postupali
po našim naređenjim a, bacit ćem o
u zrak i školu i djecu! Svlačionicu
ćem o svakako ra zo riti da pokaže­
mo gradu da se ne šalimo, a škol­
sku ćem o zgradu dići u zrak samo
ako netko pokuša da nas onem ogu­
ći u našim nam jeram a. A to vrijedi
i za stare učiteljice - usidjelice!
G ospođica Pieston nakostriješila
se kao stara mačka.
- K ako to sa m nom razgovarate,
mladiću. Ja vam ne dopuštam da u
moj razred ulazite naoružani! -
p rosik ta la je bijesno.
G il prisloni revolversku cijev na
sljepooćicu djevojčice što je sjedila
u prvoj klupi. D jevojčica je odmah
LA SO 346
briznula u plač. O čim a je zaklinjala
svoju učiteljicu d a joj pomogne.
- O pom injem vas još jednom,
stara ženo, ne budete li nas slušali,
ustrijelit ću ovo dijete!
- N ećete se usuditi!
G il napne kokot revolvera. Škljo-
caj odjekne sablasno učionicom.
- Pustite je, m olim vas!. - zava-
pila je učiteljica i skljokala se u sto­
lac iza katedre sva u suzam a
- Dobro, gospođice - posprdno
je izustio Gil, sprem io revo lver u
k orice i blago p ogladio prestavlje-
nu i blijedu djevojčicu po kosi.
S vi su odahnuli. G il se popeo na
katedru.
- Onaj gospodin - počeo je G il
- koji stoji s napetom sačm aricom
na vratim a ostat će ovdje s vama.
Ja m oram u grad. Iza škole još je
jedan stražar. M i smo vrlo okrutni
ljudi i ubit ćem o svakoga tko nam
se pokuša suprotstaviti.
D jeca su zabezeknuta buljila u
Gila, ukočena od straha.
- D ošli smo da opljačkam o ban­
ku, i budete li m irn i i poslušni taoci,
m i vas nećem o ni pipnuti. Ja ću p o ­
vesti sa sobom u gra d dvije d jevoj­
ke da građ an i vid e kako s nam a
nem a šale. N ek a se javi Beth W ells!
Vitka, crnokosa djevojka istupila
je h rabro iz klupe.
- Ja sam Beth W ells.
- Janice Stalker - prozvao je
G il drugu djevojku.
Janice je bez riječi ustala i stala
pored Beth W ells, svoje prijateljice.
Pogledom punim m ržnje ošinula je
G ila
G il se još jednom osvrnuo po ra ­
zredu.
- Sada sjedite i strpljivo čekajte
dok ne odem o iz grada. I pazite što
radite! N em ojte nas svojim nesm o­
trenim vladanjem natjerati u k rv a ­
vo nasilje! - u p ozorio ih je G il pa
se zatim obratio učitelju:
LA S O 346
- Masone, vi odgovarate za ovu
djecu! Pazite na njih! Jedan pucanj
iz sačm arice učinit će od vaše škole
krvavu klaonicu! A vas dvije -
u p ozorio je Beth i Janice - ne bu­
dete li poslušne, im at ćete na duši
sm rt svojih prijateljica!
G il je poveo Janice i Beth sa so­
bom. Zastao je još jednom na v ra ti­
ma.
- Sjednite i nem ojte se napraviti
u gaće od straha kad dignem o u
zrak svlačionicu za djevojke - d o­
b acio im je N ick i izišao s djevojka­
m a u hodnik ostavivši vra ta u čioni­
ce otvoren a kako bi ih Pat m ogao
d ržati na oku.
* * *
Dok je išao niz M aple Street,
N ick se bojao da se G il ne p ren agli
i ne učini neku nesm otrenost koja
bi pok varila njegov c ijeli plan. Bio
je uvjeren da g a taj revolveraš p re­
zire i ne drži do njega koliko je c r ­
no ispod n ok ta
Bankarevu je kuću, obraslu u
bršljan, ugledao već izdaleka. O tvo­
rio je vrata na plotu ispred kuće i
ušao u dvorište. S porim se k o ra ci­
m a uputio p rem a trijemu.
Pozvonio je. Za koji trenutak v ra ­
ta mu je otvorila ružna žen a u izbli-
jedjeloj kućnoj haljini. U ruci je d r­
žala perušku za brisanje prašine.
Kosu je zavezala u crven rubac, a
p rega ča joj je bila prljava.
- G ospoda W ells? - upitao ju je
N ick i pod igao šešir.
- D a - tiho mu je o d govorila i
odm jerila g a od gla ve do pete zna­
tiželjnim pogledom .
- Ja sam H ow ard - predstavio
joj se N ick uz srdačan osm ijeh pa
dodao: - Poslao m e vaš muž da vas
štitim dok se ne obavi isplata u zla­
tu. Zabrinuo se za vas budući da je
š e rif ranjen a John Black daleko.
O tp ratit ću vas do banke.
23
 Žena se odm ah opustila i nasm i­
ješila Nicku.
- Baš mi je d ra go što se napo­
kon i on odlučio da nešto poduzme.
T a g a isplata u zlatu m ori već cijeli
tjedan. N iti jede, niti spava! Izvolite,
uđite! - pozvala g a je i širom otvo­
rila vrata.
- O prostite - nastavila je - ni­
sam baš uređena za posjet. U pravo
posprem am kuću, kako vidite. Že­
ljezara izdim i užasnu pašinu na
grad, ali da nje nema, ne bi bilo ni
grada, zar ne?
- Svakako, gospođo W ells - p o­
tvrdio joj je N ick okrećući n ervoz­
no šešir u rukama.
- Ja sam - nastavio je N ick -
došao jer se čuju glasine da vas
razbojn ici žele u grabiti za taoca
kako bi im vaš muž predao zlato
kao otkupninu.
Žena se groh otom nasm ijala kad
je to čula.
- E, to im ne bi m nogo pom oglo!
G eorge više voli svoj novac negoli
m ene - p rizn ala mu je iskreno.
- Kako v i kažete gospođo! V i ga
bolje poznajete od m ene - krotko
je izustio Nick.
- Pričekajte m e trenutak dok se
m alo dotjeram . G eorgeu ne bi bilo
odveć drago da ovakva iziđem na
ulicu pa da cijeli gra d sazna kako
n jegova žena m ora sam a pospre­
m ati kuću. To bi ok rn jilo njegov
ugled. Želite li nešto popiti dok me
budete čekali?
- Ne, hvala! M oram o požuriti,
gospođo! - podsjetio ju je Nick.
- Neću ja dugo, m ladiću - utje­
šila g a gospođa W ells i potapšala
po ruci.
I poslije, dok su išli p rem a banci
njezina muža, uhvatila g a je ispod
ruke.
- V eć odavno nisam šetala po
gradu s nekim p ristalim mladićem,
a ni s m ojim mužem! C ijeli sam dan
24
kod kuće i sam o služim G eo rgea i
Elizabethu, ali to vas zacijelo ne za ­
nima, mladiću!
- A tko je Elizabetha?
- N aša kći. Zovem o je još skra­
ćeno Beth. N a vršila je već trinaest
godina. V iše ne znam ni sam a kako
da s njom razgovaram . V rem en a su
se p ro m ije n ila M ladež više nije ono
što je bila dok sam ja bila mlada.
M ladi su danas neovisniji o svojim
roditeljim a nego što su bili prije ra ­
ta.
Zakrenuli su u M ili Sreet i pošli
nizbrdice ulicom p rem a središtu
grada.
* * *
G il je izišao s djevojkam a na tri­
jem škole.
- Idite polagano ulicom prem a
banci. Ja ću vas slijediti u stopu.
Pravite se kao da vas ne slijedim -
zapovjedio im je, a djevojke su ga
pokorno poslušale.
- N ije li ono tvoja majka, Beth?
Tko je onaj čovjek s njom? - upi­
tala je Janice svoju prijateljicu kad
su izišle na ulicu.
Beth je rukom zasjenila oči.
- N e poznam ga! M ajk a mi je re ­
kla da će danas n apraviti dobar ru­
čak čim posprem i kuću. N e znam
zašto se predom islila.
- Ili je i to m ožda dio vašeg pla­
na? - dobacila je Beth preko ra ­
m ena Gilu.
G il je samo kim nuo glavom i na­
stavio šutke hodati iza djevojaka.
Pokraj njih prošao je m ršav mladić.
V odio je za sobom osam konja. Kad
je došao do trijem a škole, zavezao
je konje i strpljivo sjeo na stube.
Veselo čavrljajući, gospođa W ells
i N ick prošli su pokraj zatvora i še-
rifo v a ureda. Krupan čovjek prešao
je tog trenutka p rek o ulice i ušao
u š erifo v ured.
G il je s djevojkam a stigao do še-
LA SO 346
rifo v a ureda u isti čas kad je N ick
s gospođom W ells stigao u banku.
Janice je u tren ok a skočila u stra­
nu i utrčala u šerifo v ured prije ne­
g o što ju je G il m ogao zaustaviti.
- O pljačkat će banku! Dignut će
školu u zrak! - vrisnula je Janice
čim je otvorila vra ta šerifo va u re­
da.
Dixon je iznenađeno podigao p o­
gled sa stola.
- Što to govoriš, Janice? Zašto
nisi u školi?
- O pljačkat će banku! Z ar si
gluh? John Black ne bi ostao sjediti
s glupim izrazom na licu kad bi to
čuo. On bi im se suprotstavio. Zaus­
tavio bi ih! - predbacila mu je lju-
tito Janice derući se iz sveg grla.
G il je u m eđuvrem enu ušao u
ured i nacerio se zlobno iza Janice.
- R ekla vam je istinu, šerife! O p ­
ljačkat ćem o banku! Iziđite na ulicu
da vidite kako ćem o i školu dignuti
u zrak, ako zatreba - dodao j e G il
d ržeći ispred sebe Beth i štiteći se
njezinim tijelom.
- N e m iči se, stari! - za grm io je
dubok glas iz dna prostorije. K ru ­
pan čovjek stajao je ispred zem ljo­
pisne karte s u perenim revolverom
u Andyja, pom oćnika šerifa, koji je
bio posegnuo za puškom na polici
uza zid.
- Izlazi na ulicu s ostalima, stari!
- zapovjedio je G il Andyju strogim
glasom.
* * *
N ick je p riček ao trenutak na v ra ­
tim a banke dok nije vid io ostale
kako izlaze iz še rifo v a ureda. Zatim
je ušao u banku i pošao za gosp o­
đom W ells u ured njezina muža,
vlasnika i d irek tora banke.
Bankar je bio očito smeten i neu­
godno iznenađen kad g a je ugledao
na pragu svoje sobe.
- M oj se muž grdn o iznenadio
LA SO 346
kad m e vidio. K aže da on nije unaj­
m io nikakva stražara da m e dop ra­
ti ovam o i da ništa nije čuo o neka­
kvoj otm ici - ogorčen o se gospođa
W ells okom ila na N ick a čim je
ušao u sobu.
- A k o nije čuo, sada će čuti! -
o d govorio joj je N ick uz sm iješak i
povukao revo lver koji je držao skri­
ven ispod kaputića.
- I pam et u glavu! D ržim o vašu
kćer i Janice Stalker kao taoce. K
tome, ispod školske zgra d e postavi­
li smo eksploziv koji ćem o potpaliti
ne budete li razumni. A sada iziđite
na ulicu i p ridru žite se šerifu i
ostalim a!
Ćim su izišli na ulicu, W ells kao
da je za b oravio na N icka, odm ah je
potrčao p rem a Dixonu.
- V i ste za sve krivi, Dixone! Dok
je John Black bio naš šerif, nitko se
nije usudio ni prism rdjeti u grad!
- predbacio mu je vlasnik banke.
D ixon g a je m irn o pogledao.
- K oliko se sjećam, v i ste na sa­
stanku gradskog vijeća glasali p ro ­
tiv m og p rijed loga da dobijem još
jednog pom oćnika - odvratio mu
je Dixon oslanjajući se na štake.
- Jesi li poslao po gradon ačeln i­
ka? - upitao je N ick Auggieja.
- Da. Poslao sam on og starog
pom oćnika šerifa. Eno ih, čin i m i se
da dolaze.
Ljutit kao ris i zadihan, Sim on
Stalker se gotovo zatrćao među
njih. Za njim je kaskao stari Andy.
- Što je sad? Što se dogodilo?
Zašto ste se svi skupili ovdje, na­
sred ulice? - obasipao ih je pita­
njima, a tada mu se pogled zausta­
vio na njegovoj k ćeri Janice.
- Što ti radiš ovdje? Zašto nisi u
školi?
N ick mu je u nekoliko riječi obja­
snio zašto njegova kći nije u školi.
- I zapam tite dobro, m i vas ne
obmanjujemo, pa ćem o vam to sada
25
i dokazati! Pogledajte gore, p rem a
djevojačkoj svlačionici izm eđu ško­
le i crkve!
A u g g ie je mahnuo crven im rup­
cem koji je izvukao iz d že p a K oji
trenutak nakon toga niski je kuće-
rak nestao u crnom oblaku dim a i
vatre. Eksplozija je nad njihovim
gla va m a odjeknula kao prasak g r o ­
ma
Uplašeni gra đ a n i istrčali su na
ulicu buljeći p rem a brežuljku. N e ­
kolik o najznatiželjnijih potrčalo je
prem a školi i crkvi.
N ick je op alio d va hica u zrak.
Ljudi su zastali i okrenu li se, zap re­
pašteni n eočekivanim h ic im a
- Š e rife - n aredio je N ick D ixo-
nu - kažite im da se vra te u kuće.
Pokuša li itko da nam se suprotsta­
vi, djeca g o re u školi u m rijet će
strašnom smrću!
A ndy i gradonačelnik p otrčali su
niz ulicu. O bjašnjavali su ljudim a u
kakvoj su opasnosti djeca ako se
odm ah ne vra te kućama. U lica je
uskoro ponovo opustjela
- A sada ćete vi, gradonačelnice,
odjahati do škole i spriječiti svako­
g a tko pokuša da se p rib liži škol­
skoj zgradi, je r u vijek se nađe pone­
k a budala k oja se želi proslaviti
kao ju n a k I zapam tite, nitko u bli­
zinu škole ako želite vidjeti svoju
k ćer živu i zdravu!
Kad je gradon ačeln ik odjahao na
konju koji je bio p rivezan ispred
susjedne kuće, N ick se obratio Di-
xonu:
- Š erife, vaša će A n dy ostati va ­
ni na u lici i p aziti da nitko ne učini
neku glupost, a m i ostali idem o u
banku. A u ggie, ti ćeš čuvati djevoj-
keL
Ušli su u banku. Bankovni čin ov­
nici i štedište koji su se tu zatekli
m orali su polijegati potrbuške na
pod uza zid. K ad je A u g g ie uveo dje­
¿8
vojk e u banku, pazio je da svi leže
nepomično.
- U p ra vo u trenutku kad sam
ulazio u banku, W illo w se s konjim a
pojavio iza ugla ulice - obavijestio
je krupni A u ggie N ick a H o w a rd a
N ick je ponovo istrčao na ulicu
čim je W illo w zaustavio konje is­
pred banke. U zeo je pet bisaga i
unio ih u banku.
- U zet ćem o sve do posljednjeg
c e n ta gospodine W ellse, i teško va ­
m a ako nas pokušate p revariti! Bi­
la bi to sm rtna osuda za vašu kćer!
- opom enuo g a je Nick.
Vlasnik banke stajao je neodluč­
no i zagledao se u svoju ženu.
- Nem ojte, m olim vas, nikom e
učiniti ništa nažao, gospodine Ho-
w arde! Sav taj novac nije vrijedan
ni jedn og jedinog ljudskog života -
oglasila se gospođa W ells i gurnula
svoga m uža p rem a velikoj željeznoj
blagajni.
- Ženo, ja im ne m ogu dati taj
novac. P rop ao sam čovjek ako ih
dam! U p ra va Ž eljezare m ene će
okriviti. Radnici će pobjesnjeti ako
ne dobiju plaću - zavap io je ban­
kar.
- Budemo li p risiljen i da odem o
iz g ra d a bez novca, povest ćem o sa
sobom vašu k ćer i ubiti je. A prije
to g a m alo ćem o se s njom i zab avi­
ti. B arem ja hoću. V eć je dovoljno
sazrela da razveseli odrasla mu­
škarca i utaži mu strast. Ja ću za ci­
jelo u njoj uživati. O božavam kad
su djevojčice m lade i nježne - za­
p rijetio mu je G il M ain e pakosno se
cereći, p a su svi odm ah p ovjerovali
u ono što im je rekao.
Bankar je otvo rio blagajnu. N ick
je d ržao bisage a W ells ih punio.
K ako bi koju napunio, N ick ju je do­
davao Gilu koji ih je iznosio i tova­
rio na konje.
Kad su i posljednje bisage bila
zavezan e na k o n ja N ick je dao ru­
LA SO 346
 kom znak i A u g g ie je poveo d jevoj­
ke na ulicu.
- V i ćete, djevojke, s nam a jedan
dio puta, dok ne budem o sigurni da
nas nitko ne slijedi!.
Kad je to čula, gospođa se W ells
ob ratila Dixonu:
- U činite nešto, čovječe!
- O n i drže sve k arte u svojim ru­
kama, gospođo - od govorio je D i­
xon bankarevoj ženi, p a se obratio
djevojkam a:
- Slušajte sve što vam narede.
Č im vas puste, javite m i gdje ste.
D oći ćem o odm ah po vas.
Gospođa W ells je najprije na ra ­
stanku za grlila i izljubila svoju
kćer, a zatim i Janice.
- M islila sam da ste čestit i d o­
bro odgojen m ladić kad sam vas
ugledala pred svojim vratim a. M o ­
gu li vjerovati barem vašoj riječi da
m i nećete zlostavljati kćer? - upi­
tala je N ic k a
- N eće on, ali ja hoću! Ja oboža­
vam m lade djevojke - dobacio joj
je G il uz pohotno cerekanje.
A u ggie g a je ošam ario p reko no­
sa. G il se izvalio na leđa koliko je
dug i širok. Zapiljio se u krupnog
A u g g ieja razrogaćen im očima.
- Zašto si m e udario?
- Pogana ti je jezičina! - o d vra ­
t i o mu je A u ggie - pa pogledao
rasplakanu ženu.
- N e brinite, gospođo, ja ću na
njih paziti dok budu pored mene.
D ajem vam svoju riječ! M eni G il n i­
je baš odveć drag, a ne volim ni dje­
cu odvoditi kao taoce.
- A li sam o dok budu pored tebe
- p on ovio je G il uz pakosno ce re ­
kanje.
- Dosta vas dvojica! Van i na k o ­
nje! S v i1 A ti si želio da ih paziš i
stoga ćeš se za njih i brinuti - iz­
derao se N ick na njih, a posebno na
Auggieja, dok su mu oči sijevale od
srdžbe. O gledao se zatim bijesno
LA SO 346
oko sebe p a p ovikao d a su g a svi
m ogli čuti, iako mu je m ržnja steza­
la grlo:
- Poru čite Johnu Blacku da sam
ja, N ick Howard, opljačkao banku u
njegovu gradu i odveo sa sobom
dvije djevojke kao taoce. A li to još
nije sve što sam sprem io za njega
i što g a još čeka!
A u ggie je p om ogao djevojkam a
da se popnu u sedla, a onda je jahao
pored njih.
- Vi, djevojke, d ržite se uza me!
Klonite se napasnog Gila, jer on bi
rado u činio ono što je rekao. N ick
je jahao na čelu povorke. Poveo ih
je niz ulicu p rem a staroj cesti po­
štanskih k o č ija N ije se žu rio jer se
nije m orao bojati potjere.
IX
Još p rije nego što je posljednji ja ­
hač N ick ove bande nestao iza ugla
M ill S tre e ta D ixon je odskakutao
na štakam a na ulicu uzvikujući iz
svega glasa n aloge svom pom oćni­
ku:
- O tiđi odm ah u brda do C ala
Robertsa i k aži mu što se dogodilo.
K aži mu također d a odm ah pođe za
njihovim tra govim a zajedno sa svo­
jim sinom. Prijeđu li željezničku
prugu, neka označi m jesto gdje su
je prešli i ja t i m i to prvom p rili­
kom!
P otegao je zatim uzde konja p ri­
vezan og ispred banke i zajahao ga
p rebacivši ranjenu nogu preko sed­
la.
H enry W ells istrčao je za njim iz
banke. D ixon se zagledao u banka-
revo blijedo lice.
- Izračunajte koliko su vam od ­
nijeli! Odm ah se vraćam - rekao
mu je Dixon.
Bankar p ograb i grčevito konja
za žvale.
27
 - K am o ćete čovječe? O pljačkali
su mi banku, a odlazite!?
- Pustite me, gospodine W ellse!
Idem samo do škole. M oram vidjeti
da li su nam la ga li kad su rekli da
su ispred škole postavili eksploziv
- od vratio mu je ozlojeđeno Dixon
i o d galop irao uzbrdo u oblaku p ra ­
šine. te gotovo naletio na neke g r a ­
đane koji su p on ovo izm iljeli iz ku­
ća tjeran i znatiželjom .
U čenike je našao šćućurene u
najudaljenijem kutu igrališta pod
nadzorom učiteljice Pieston. Jedan
stariji dječak kleknuo je da bolje v i­
di što radi n jegov učitelj ispod tri­
jem a škole.
G radonačelnik je stajao pokraj
trijem a i također p rom atrao Teda
Masona. O krenuo se kad je čuo to­
pot kopita i zagledao se u Dixona.
P ritrča o je konju i pom ogao ra ­
njenom Dixonu da sjaši.
- Ted M ason traži eksploziv. Još
ništa nism o našli. Gdje su Janice i
Beth?
- O d veli su ih razbojn ici sa so­
bom kao taoce. O bećali su da će ih
pustiti ćim utvrde da ih ne slijedi
potjera. Banku su opljačkali do po­
sljednjeg centa.
- W ells se sigurno pjeni od b ije­
sa?
Učitelj Ted M ason ispuzao je is­
pod trijem a. O tresao je prašinu s
ruku i s odijela čim se uspravio.
- N išta nisam našao. P reva rili
su nas, prem da sam im povjerovao
u p rvi ćas, m oram priznati! Dake
ću pustiti kućama. O dviše su uzbu­
đeni da bi danas nešto m ogli nau­
čiti.
Dixon se skljokao na stube trije ­
ma i pogledao u ranjenu nogu. R a­
na mu je ponovo prokrvarila. K rv je
prob ijala k roz sukno n ogavice hla­
ča. N ap orn o jahanje opet mu je
otvorilo ranu.
Objasnio je gradonačelniku što je
28
naum io učiniti da uhvati razbojni­
ke.
- Poslao sam C ala R obertsa s
dječakom za njima. Sam o ih oni
mogu slijediti neopazice. V rsn i su
lovci i poznaju ove k rajeve kao svoj
dlan. C im se vratim u grad, brzoja-
vit ću Johnu da dođe. M ora se v ra ­
titi da nam ih pom ogne uhvatiti.
R asparao je nogavicu hlača po
šavu, skinuo rubac s vra ta i zavio
čvrsto ranu ne bi li zaustavio k rva ­
renje.
- Ja ne mogu jahati za n jim a
Rana m i opet krvari. John je najbo­
lji ćojek kojeg m ožem o naći za taj
posao, a poznaje dobro i djevojke.
Poslat ćem o s njim još dvojicu-
trojicu. Previše bi mu ljudi samo
smetalo, i njemu i Calu Robertsu!
U z put m ože pokupiti još nekoga
ako mu zatreba pomoć.
- Ja ću poći s njim - javio se
Ted Mason.
Dixon je gradon ačeln ik začuđeno
su se zagledali u učitelja.
- Ja sam sposoban za potjeru.
O drastao sam na ranču i pucao
sam iz revo lvera i puške. A ti su
razbojn ici došli u moj razred i
ugrab ili dvije m oje učenice. Što m i­
slite kako se ja sada osjećam ? -
go rljivo će Ted Mason.
Sim on g a je prom atrao očim a
punim razum ijevanja.
- O tp rilik e isto kao i ja! Jedna
je vaša učenica m oja kći. I ja ću po­
ći s njim a Dixone! N etko od njiho­
vih rod itelja m ora b iti prisutan kad
ih oslobodim o iz njihovih ruku -
objašnjavao mu je gradonačelnik
Sim on Stalker.
Bol u nozi i osjećaj nem oći toliko
m izjedali D ixona da je krenuo i
bezobzirno o d go vo rio svom tastu:
- Pogledajte se u zrcalo, Sim one!
Pobogu, pa v i više niste za sedlo, a
kam oli za dugo i naporno jahanje!
Jedva izdržite i vožnju u kočiji.
LA SO 346
John će im ati odviše b rig a i bez
vas!
G radonačelnik je odlučno p otre­
sao glavom .
- Ja m oram ići s njim a! John v i­
še nije gradski š e rif i s njim m ora
poći netko tko je zakonski pred­
stavnik gradske uprave. N e zab ora­
vi! Sam o ja mogu preuzeti od go vo r­
nost za sve što će John učiniti. Ti si
ranjen i ne možeš, stoga ja m oram
poći s njim - odbrusio mu je od rje­
šito Sim on Stalker, a očim a g a je
preklin jao da popusti.
U tom je trenutku Andy stigao s
gradon ačeln ikovom kočijom u čija su stada pasla u ovom kraju u
školsko dvorište. Zaustavio ju je
pod trijem om .
- C al je pošao u potragu sa svo­
jim sinom. D ovezao sam grad on a­
čelnikovu kočiju. Kad sam te vidio
kako galop iraš uzbrdo, znao sam
da ćeš ponovo p ovrijed iti ranjenu
nogu, pa nećeš više m oći ni hodati,
a kam oli jahati - rekao je Andy
Dixonu s kiselim izrazom na licu.
- H vala ti, Andy! D obro si učinio!
N e sm ijem više jahati dok m i noga
ne ozdravi. O dvezi m e najprije do
telegrafsk og ureda, m olim te! - k a­
zao mu je D ixon i ustao s bolnim
grčem na licu.
- Pozvat ćeš Johna? N ism o ga
sm jeli ni pustiti da ode. John je bio
najbolji š e rif k ojega je ovaj grad
ikada im ao i boljega više nikada
nećem o naći - progunđao je g ra ­
donačelnik.
D ixon se odjednom glasno na-
smijab. Svi su se začuđeno zagledali
u nj.
- Slušajte, Simone, to ste isto g o ­
v o rili Johnu za n jegova prethodni­
ka. Što vas je natjeralo da prom ije­
nite m išljenje?
A ndy je šutke spokojno sjedio na
kozliću čekajući da se Dixon popne
na sjed ala
- Svi su oni dobri - nastavio je
LASO 346
D ixon p rek oravati gradonačelnika,
odnosno svog tasta, kad jednom
odu, i prestanite m e poučavati što
mi je raditi!
* * *
John je podizao novu ogradu oko
korala iza kuće. U z pom oć dvojice
nadničara radio je dan i noć dok
nije p op ravio staru kuću koju je
kupio zajedno sa zemljom. H tio je
da kuću završi i uredi p rije nego
što stigne glasovir koji je A m anđi
kupio za vjenčani dar.
Ranč je prvotno pripadao obitelji
koja ga je kupila od nekog stočara
vrijem e kad još nije bilo m eđa m e­
đu posjedima. John je ranću p rid o­
dao još p oveći kom ad zem lje koju je
kupio od željezn ičkog poduzeća
»Burlington R ailroad«. M alena
plodna dolina i rijek a koja je k roz
nju viju gala osigurat će mu ispašu
i krm u za stoku te zaklonište za
njegovo stado.
O sim kuće ranć je im ao i gospo­
darske zgrade. Staja je b ila još u
dobrom stanju. Iza kuće bila je lije­
pa ljetna kuhinja i spavaonica za
služinčad i kauboje. Im ao je već
kravu, psa čuvara i pet konja. K o či­
ju je kupio u susjednom gradu.
M o ra o je sam o podići nov koral.
Stara je o grad a bila trula i p resla­
ba za poludivlje konje. Ujesen, kad
zahladni i padne p rvi snijeg, odlu­
č io je da p op ra vi i d otjera ostale
gospodarske zgrade, pa će se tako
u proljeće m oći posvetiti samo uz­
goju stoke.
R adio je polagano i pažljivo dok
je slušao kako A m an da svira na
svom novom glasoviru. U poznao je
već m nogo lijepih skladbi poznatih
evropskih skladatelja, za koje nika­
da prije nije ni čuo. A li srce bi mu
ipak življe zakucalo kad bi A m anda
zasvirala neku narodnu pjesmu, na
koju mu je uho bilo naviknuto.
29
 Cuo je topot konjskih kopita iz
daljine. Zagledao se prem a cesti k o­
ja se spuštala u dolinu sa sjevera.
Jahaču se dobrano žurilo. S m jesta
na kojem je p opravljao ogradu ko­
r a la nije m ogao dobro vidjeti cestu,
pa je pošao p rem a ulazu u dvorište
ispred kuće.
I A m an d a je čula ja h a ća Izišla je
na trijem . Zaklon ila je o či rukom i
zagledala se p rek o doline.
- V idiš li ga? - upitao ju je po­
vikom.
Potresla je glavom .
- Konj m i se čin i nekako poznat.
S liči m i na on oga što si g a ti unaj­
m io kad smo p rv i put stigli u grad.
Am an da je im ala oštro oko. Čim
je prepozn ala k o n ja John se dosje­
tio tko bi m ogao biti jahač.
- T o je konjušar Jessa C assa
K ak ve li nam sam o vijesti donosi?
- Čut ćem o za koji tren!
M om čić je žurno ujahao u d vo ri­
šte preplašivši kokoši koje su se
pred njim razbježale mašući k rili­
m a i kokodakajući kao da ih netko
kolje. M ahnuo je om otnicom Johnu.
- G ospodine Black, brzojav za
vas! G ospodin Cass m i je rekao da
je vrlo hitno!
John je uzeo om otnicu i otišao ha
sunce da p ročita poruku. A m an da
je pozvala m om čića u kuću na m li­
jeko i kolače, ali prije nego što je
m om čić sjahao, John mu je d ovik ­
nuo:
- N a kolače ćeš doći drugom
zgodom , W illy! O dm ah m oraš na­
trag! O dnijet ćeš poruku za gospo­
dina C assa K aži mu da zadrži vlak
dok ja ne stignem. Ja ću poći od­
mah za tobom, da se sprem im !
- Što se dogodilo, Johne! - z a
brinuto će A m a n d a
- R azbojnici su opljačkali banku
u H ardingu i oteli Janice Stalker i
Beth W ells kao taoce. D ixon je ra ­
njen i p oziva m e da se vratim i vo ­
30
dim potjeru za ra zb o jn icim a Voda
razbojn ika javno je izjavio da je op­
ljačkao banku d a bi m i se osvetio.
Jess Cass je obećao da će zadržati
vlak što ide u H ard in g dok ja ne
stignem.
N a glo je zašutio i za g rlio Am an-
du.
- O bećao sam ti da se tim e više
neću baviti kad se vjenčam o. K aži
mi da ne želiš da idem i ja ću ostati
kod kuće s tobom, a njim a ću javiti
da im ne m ogu pomoći.
A m an da je p od igla glavu, zagle­
dala mu se u oči i blago mu se na­
sm iješila
- M oraš poći, Johne! Pom isli s a
mo na one jadne djevojke! Osedlaj
konja dok ti ja p rired im sve za put
- o d go vo rila mu je m irn im glasom
je r je znala da bi John bio nesretan
kad bi g a na silu za d rža la
A m an da je za njim dugo g le d a la
U čin io joj se višim i u spravnijim 'u
sedlu n egoli inače. Znala je da sve
m anje m isli na nju, a sve više na lov
na razbojnike. Kad je nestao iz v id i­
ka, ušla je u kuću, p regačom o b ri­
sala suze i sjela za glasovir.
Njezinu je m edenom mjesecu ne­
nadano i naglo došao tužan kraj.
Zasvirala je strastveno najbučni-
ju Beethovenu sim foniju koju je
znala napamet.
X
- M islim da je vrijem e da vam
otkrijem i drugi dio svog p la n a O v­
dje ćem o se zaustaviti i u m iru p o­
pričati.
N ick je zakrenuo u gaj uz potok,
oko milju od m jesta na kojem su
prešli prugu izm eđu D envera i R io
Grande.
- D rugi dio k ojeg plana? Svatko
će uzeti svoj dio plijen a i kuda koji,
m ili m oji! D jevojke ćem o pustiti da
se pješice vra te kući. N etko će ih
LA SO 346
već naći, p rije ili poslije, i pokupiti
- nabusito mu je odbrusio P a t
N ick je sjahao, a ostali su g a ne­
voljko slijedili. Beth je tiho jecala od
um ora i iscrpljenosti. Janice ju je
povela u stranu i tješila
- W illow e, naloži vatru i skuhaj
nam nešto za večeru! D ošlo je v rije ­
m e da čujete što nas još čeka. Bit će
nam ugodnije razgova ra ti uz toplo
jelo.
- Zar si poludio, Nick! Potjera
nam je za petam a! Z ar misliš da će
gra đ a n i H ard in ga ostati sjediti
prekrižen ih ruku, a m i smo im op-
ljaćakli banku i oteli dvije djevoj­
ke? U skoro će nas napasti p odivlja­
la svjetina budem o li sjedili oko va ­
tre i p riča li - p on ovo mu se su­
protstavio Pat.
- V araš se - odsijekao je m irn o
N ic k
D jevojke su pom ogle W illow u d a
skupi suha g ra n ja i gran čica za va ­
tru, a ostali su se okupili oko Nicka.
G il se p rezrivo i zlobno sm ijuckao
dok je slušao što im N ick govori.
- Sigurno se sjećate da sam vam
rek ao - nastavio je N ick - kad
smo se p rvi put sastali, da ćem o p o ­
slije pljačke banke m orati obaviti
još jedan m ali posao. Zbog tog po­
sla m orali smo najprije opljačkati
banku u Hardingu, jer ja im am ne­
ke osobne račune s Johnom Blac-
kom. M oram g a slom iti i dobiti u
šake. Zašto, to za vas nije važno, ali
v i ćete m i pom oći da g a smrvim.
- A li Black više nem a nikakve
vaze s H ardingom ! Cuo sam da se
sada bavi stočarstvom na svom
ranču.
- Black je otišao iz Hardinga, to
je istina! Zato smo i m ogli uspješno
izvršiti prvi dio plana, odnosno op ­
ljačkati banku. Zar m islite da bi
nam to uspjelo da je on još gradski
šerif? Prozreo bi našu prijevaru s
eksplozivom pod školom! N jegov
LA SO 346
najbolji prijatelj i pom oćnik šepa
ranjen po gradu. Taj čak ne m ože
na štakam a ni poći u potjeru za na­
ma, a u tom gradu nem a nikoga tko
bi to m ogao u činiti od straha da ne
u grozi živote d jevo ja k a Stoga će on
p ozvati Blecka da se vra ti s ranća.
- A zašto bi se vra tio ? Njem u je
tam o dobro, čin i m i se!
- Zbog djevojaka! Janice je šur-
jak in ja n jegova najboljeg p rijatelja
i nekadašnjeg pom oćnika, a sada
ran jen og grad sk og š e rifa D ix o n a
Blacku je k tom e Janice vrlo p rira ­
sla srcu. D oći će, siguran sam! A i
ja sam mu ostavio poruku!
- Kakvu poruku?
- D a sam opljačkao banku da
mu se osvetim za sve što m i je uči­
nio. V ra tit će se, jam čim vam !
- I ti si siguran da nas o voga ča­
sa nitko ne slijedi?
A k o nas ne slijedi, zašto se onda
ne bism o lijepo razišli, svatko na
svoju stranu, a ti sam s njim izra v­
naj te. svoje račune. Jer to je tvoj
problem , koji se nas baš ništa ne
tiče!
N ick n ervozno p ročep rk a pru­
tom žeravicu vatre. W illo w g a poti­
ho opom ene da mu ne baca pepeo
u zagrijan u tavu.
- Svi ste v i došli ovam o da se
obogatite - nastavio je N ick pogle­
davajući jednog po jednog u oči -
i proslavite, i to uz malu opasnost
po život!
- N e budali! H oćeš da se borim
s Johnom Blackom i to nazivaš m a­
lom opasnosti po život. Tebi zacijelo
u g la vi nije sve u redu. Taj je čovjek
led ledeni. U strijelit će m e kao šu-
g a va psa! - preplašeno će Pat.
- A što ako se s njim ogledaš p o­
što g a najprije netko dobro isprebi­
ja i šake mu budu povrijeđen e? H o­
ćeš li se tada usuditi da g a izazoveš
na dvoboj? - upitao g a je N ick p o­
31
višenim glasom i pogledao uzdig­
nutih obrva.
- Pa, usudio bih se. N ije on baš
m nogo brži od m ene! N ezgodno je
sam o kad se on zapilji u čovjeka
onim svojim očima. O nda si gotov!
A li ako g a prije toga netko dobro
prodrm a, m ožda bih mu se usudio
suprotstaviti - zaključio je Pat g o ­
tovo preko volje.
- O nda d ogovoreno! Zato sam
tebe i izab rao u družinu. D a bih mu
se m ogao osvetiti, on m ora izgubiti
taj dvoboj s tobom, m ora izgubiti
svoje sam opouzdanje i ponos prije
nego što se susretne oči u oči sa
mnom. Ja ću sve srediti da ti p ob i­
jediš, Pate! A li ti g a ne sm iješ do­
krajčiti. Ja sam o želim da mu poka­
žem kako nije nepobjediv.
Pat Sutter se duboko zamislio.
- Jamčiš li m i da ćeš sve srediti
da ja pobijedim ? To bi mi podiglo
ugled, jer ja još nikada nisam pobi­
jedio nekog revolveraša koji bi bio
tako slavan kao John Black. A k o je
tako, onda pristajem !
N o njegovo je oduševljenje spla­
snulo naglo kao što je buknulo.
- A kako ćeš g a natjerati da radi
ono što ti želiš? - upitao g a je Pat
sumnjičavo.
- Već im am o dvije djevojke kao
taoce. A k o želi da se one vrate kući
žive i zdrave, m ora raditi što mu ja
naredim , to jest boriti se za njih -
od govorio je N ick i slavodobitno se
zagledao u Pata.
- A i vi im ate dobar razlog -
ponovo se N ick ostalim a obratio
svečanim glasom - da idete sa
mnom dokraja! Ja samo želim da se
osvetim Blacku i da ponovo osvje­
tlam svoj obraz, a v i ćete zato među
sobom p odijeliti moj dio plijena iz
banke.
- Pristajem , ako m i daš riječ da
nitko neće d irati djevojke. To sam
32
obećao Bethinoj m ajci - javio se
krupni Auggie.
N ick je nehajno slegnuo ram en i­
ma.
- N e brin i se za njih, A u ggie!
D jevojkam a ne sm ije pasti ni vlas
s glave, inače su za nas bezvrijedne.
Kad je to čuo, G il se drsko nace­
rio Nicku u brk.
- Z ar doista od nas očekuješ da
ćem o mi vaditi kestenje iz vatre
umjesto tebe? K akav si ti to čovjek?
Kad bih ja nekoga toliko m rzio kao
što ti m rziš Johna Blacka, ja bih
njemu i cijelom svijetu pokazao da
sam sposoban da mu se sam osve­
tim, a ne bih za to unajm ljivao re-
volveraše i koljače.
N ick se zajapurio. O b razi su mu
se zažarili. O čito se osjećao vrlo
neugodno.
- Ja ću g a dovršiti. V i ćete ga
p rip rem iti za m ene - prom rm ljao
je zagledavši se u vatru.
- Hoćeš reći da g a m i m oram o
izm rcva riti kako bi g a ti m ogao bez
straha ubiti? Baš si m i ti neka juna­
čina! - nacerio mu se G il u lice.
- Prestani! - izderao se Nick,
ustao i stao sučelice Gilu a oči su
mu planule srdžbom. - M eni ne
treba tvoja pom oć da ubijem Blac­
ka! Ja samo hoću ...
- Što ti, zapravo, hoćeš? - upi­
tao g a je tihim ali zajedljivim gla ­
som Gil.
N ick je zašutio. Jedva se svladao
da ponovo ne plane. Sjeo je. G lava
mu je klonula na prsa.
- Hoću da pati koliko sam i ja
patio kad me je posram io i osram o­
tio - priznao je ispod glasa Nick.
Polagano je podigao glavu i duboko
uzdahnuo. - U činit ću što sam
naumio, pa m akar i bez tebe! - do­
bacio je Gilu odlučnim glasom, a
oči su mu ponovo zasjale divlja­
čkim sjajem.
Svi su neko vrijem e šutjeli. Čulo
LASO 346
se samo pucketanje suha gran ja u
vatri.
- A što ja m oram učiniti da bih
dobio tvoj dio plijena? - upitao ga
G il poslije odulje šutnje.
- T voja je specijalnost nož. Ćuo
sam da ti u tom e nitko nije ravan.
John Black se u N ew O rleansu nau­
čio boriti nožem. Im at ćeš p rotivn i­
ka koji ti je dorastao.
- A k o se okom im na njega s no­
žem u ruci, ja ću g a zaklati. K oja ti
korist od toga?
- M orate obojica ostati živi. R a­
niti g a možeš, ali ne i ubiti! Želim
da ostane živ, jer g a još čeka revol-
veraški dvoboj s Patom.
U borbi s nožem to je nem ogu­
će!
- Poznajem jedan stari indijan­
ski trik. Indijanci su se njim e služili
kad su htjeli da se zarobljen ik bori
nekoliko puta zaredom p rije nego
što g a ubiju. Ja ću ti ga pokazati
kad za to dođe vrijem e.
- A tko će g a dotući, ti ili Aug-
gie?
- A u ggie neće sudjelovati u bor­
bama. Tebe progon i loš glas da v o ­
liš iskorištavati m lade djevojke -
počeo je N ick gledajući G ila u oči
- pa će A u ggie ostati da čuva dje­
vojke. Ja svoj plan ne mogu izvesti
bez talaca, ali i ti si mi potreban!
Stoga sam zahtijevao da i A u ggie
dođe u družinu, a ne sam o ti. On m i
jam či da nećeš napastovati d jevoj­
ke.
G il je prasnuo u glasan smijeh, i
svi su okolo vatre odahnuli.
- Pam etan si ti, Nick, nem a šta!
Znači, budući da je W illo w prem lad
za Blacka, ti ćeš g a dotući!
- Pogodio si! Pošto ga ti i Pat p o­
bijedite u dvobojim a, bit će spre­
man za mene, jer g a ja osobno že ­
lim ubiti. Želim g a vidjeti kako um i­
re od moje ruke. V i ćete tom e pri-
sustovati, tako da g a pred vam a po­
LA S O 346
sram im prije smrti. - zadovoljno
će Nick, ponesen strašću svoje
osvete.
Nijem i, svi su buljili u ra zigra n i
plam en vatre, još pod dojm om N ic-
kovih riječi.
Tišinu je prekinuo djevojački
glas:
- N ikada vi nećete ubiti Johna
Blacka! On će vas svu trojicu sra v­
niti sa zem ljom !
N ick se trgnuo iz snatrenja i po­
gledao djevojku, a posprdan mu je
sm iješak za igra o oko usana.
- N isam li vam rekao da g a s
njom veže duboko prijateljstvo?
V ečera li su u tišini. Poslije veče­
re, dok su djevojke p om agale W illo-
wu da op ere suđe, A u ggie je otišao
na ra zgo vo r s Nickom .
- D jevojkam a m oram o nabaviti
jahaću odjeću. N e m ogu poći na d a­
lek put u suknjicama. A k o se razbo­
le, p ok varit će ti sve planove - r e ­
kao je Auggie.
- Imaš pravo, A u ggie! W illow e,
dvije m ilje odavde je dućan. Izm jeri
djevojke i kupi im jahaću odjeću.
Požuri, za jedan sat polazim o!
- A kam o idem o? Blacka m ože­
mo udesiti i ovdje, z a r ne? - upitao
je G il Nicka.
- Za to m oram o naći pogodnije
mjesto, a kako se John Black m ora
boriti u tri borbe, svaki put za jed­
nog taoca, jer inače neće pristati da
se s nam a ogleda, m oram o otići i
po trećeg taoca!
- A tko je taj treći talac zbog ko­
jega bi se on s nam a borio?
- N jegova lijepa i m lada žen a -
od govorio mu je N ick i pakosno se
nacerio od zadovoljstva.
XI
- V idim ih!
John je p ro virio k ro z p rozor put­
ničkog vagon a i zagledao se u tamu
upravo u trenutku kad je strojovo­
33
đa počeo k očiti i naglo zaustavio lo­
kom otivu zavivši u bijelu paru ljude
što su stajali na peronu.
Plečati čovjek visoka rasta u o v­
čjem kožuhu nosio je pušku u k ož­
natim k o ric a m a Krznenu traper-
sku šubaru nabio je do očiju koje su
svjetlucale k roz tamu. Duga bijela
brada spuštala mu se do prsiju.
P odigao je ruku na pozdrav kad
je John iskočio iz vagona.
- D rago mi je što te opet vidim,
Johne! Tvoj nasljednik i ljudi koje je
odabrao za potjeru ne vrijed e ni p i­
šljiva boba!
- I m eni je d ra go što te vidim
živa i zdrava, Cale, ali nemoj tako.
N e kudi Dixona! N ije ni on za sve
kriv. D a nije ranjen, već bi on njim a
pokazao - od vra tio mu je John i
srdačno se nasm iješio Dixonu koji
je šepao na štakam a p rem a svom
starom prijatelju.
- Tko su ti ljudi koji Calu nisu
po volji?
- Onaj debeli gradon ačeln ik i
nekakav ušljivi ućo! Do v ra g a i oni!
- progundao je s gnjušanjem g o r­
štak C al prije nego što je D ixon m o­
ga o p rozb oriti i riječ.
- Cal se šali, z a r ne? M eni treba­
ju iskusni ljudi - obratio se John
Dixonu.
- N a žalost u H ardingu više ne­
m a takvih ljudi! T i to znaš vrlo do­
bro. G radonačelnik je navalio da
pođe zbog kćeri i kao zakonski
predstavnik grada. Učitelj, pak, zna
što je puška, a zna i jahati. Žao mi
je, Johne, ali boljih ljudi nemam!
- Zar onaj Ted M ason?
- Hajde, m olim te, nemoj sada o
tom e! Bilo, p a prošlo - rekao je D i­
xon pa mu isp ričao sve što se dogo­
dilo u H ardingu prilik om pljačke u
banci. Kad su se popeli u teretni v a ­
gon gdje su bili utovareni konji i
oprem a, na vra tim a su ih dočekali
Sim on Stalker i Ted Mason. John je
34
b io zadovoljan kad je vid io da je
M ason odjeven u jahaću o d je ć a
Stalker je nestrpljivo tapkao oko
njih.
- K ada ćem o već jednom krenu­
ti? M oram o požuriti! Djevojke su s
onim pokvarenim razbojnicim a!
- Još su žive i zdrave. Prije nego
što sam krenuo po vas, poslali su
bili on og m om čića konjušara da
kupi odjeću i obuću za djevojke.
Sprem aju se, čin i m i se, na dugo
putovanje - obavijestio ih je C al i
ispljunuo grudu sažvakana duhana
- Š t o znači da ih ne nam jeravaju
uskoro pustiti! - zaključio je D i­
xon.
- A li dobro se p rem a njim a od­
nose. Čuva ih onaj krupni razboj­
nik - utješno je rek ao Cal.
- A k o ste im prišli tako blizu da
§te sve to vidjeli, onda su sigurno i
oni vas opazili - dodao je Ted M a­
son.
- Ja i moj sin nism o odrasli u
gradu, učitelju! M i smo lovci, a živ o ­
tinje nisu glupe kao ljudi - obja­
snio mu je pom alo uvrijeđeno Cal.
- Što se odm ah ljutiš, C ale? U či­
telj nije odavde. D ošao je sa sjevera,
iz W yom inga. N jeg o vi se tam o bave
stočarstvom - pom irljivo će Dixon.
- Što onda tražite u H ardingu?
Kod kuće im a dovoljno posla za
vas! - obratio se Cal Tedu.
- M oj je otac n apoličar i m oji te­
ško vežu kraj s krajem , a ja volim
raditi s djecom. N em ojte se plašiti
sa m nom nećete im ati neugodnosti!
- odgovorio mu je prkosno Ted
Mason.
- Prestanite se prepirati, m olim
vas! Radije se d ogovorim o kako da
spasim o djevojke - p rek orio ih je
Simon.
- Zasad im ne m ožem o pomoći.
Slijedit ćem o ih i čekati na povoljnu
priliku - rekao je Cal.
- A li...
LASO 340
 - S m irite se, Sim one! - rek ao je
John i obuhvatio gradon ačeln ika
rukom oko ramena. - C al im a p ra ­
vo. N e sm ijem o ih napasti je r bi i
djevojke m ogle nastradati u puc­
njavi.
- M oj ih sin d rži na oku. Prid ru ­
žit ćem o mu se. Č ovjek nikada ne
zna što tim gradskim ljudim a m ože
pasti na pam et - rekao je Cal.
N a to va rili su konje i odjahali u
noć. D ixon se prvim vlakom vra tio
natrag u Harding.
Kad su stigli u malu uvalu p re­
krivenu šum arkom u podnožju m a­
lena brežuljka, Sim one se već jedva
držao u sedlu.
- Vas dvojica - obratio se John
Tedu Masonu i gradonačelniku -
ostanite ovdje i čuvajte nam konje.
C al i ja idem o pogledati što rade
razbojnici. M oram o biti vrto tihi da
ne otkriju da smo im za petama, jer
inače nikada nećem o izbaviti dje­
vojk e iz njihovih ruku.
Ćal je poveo Johna stazicom oko
brežuljka i uza strm in u N a vrhu, u
guduri, će.kao ih je C alov sin. Pod
njim a u dolini plasm ala je va tra u
m alom gaju pokraj potoka.
John je odm ah opazio djevojke.
Sjedile s zgrbljene i utučene pored
vatre. Pokraj njih bio je onaj krupni
razbojnik.
- Sprem aju se za odlazak. D je­
vojke su se presvukle u jahaću
odjeću. O na krupna ljudina čuva ih
kao kvočka piliće - obavijestio ih
je ukratko John.
- Dobro, to će nam olakšati po­
sao - rekao je Cal i naglo se
trgnuo.
- N etko dolazi!
Sklonili su se nečujno u tam ni
guštik. O pazili su čovjeka kako se
vere uza strm inu p rem a vrhu bre­
žuljka lom eći gran je i kotrljajući
kam enje nizbrdo.
- Do v r a g a pa to je grad on ačel­
LA SO 346
nik! Z ar je šenuo pam eću? - za­
prepastio se John.
- M oram o g a zaustaviti. T i nas
pričekaj ovdje, sine, i p azi što rade
razbojn ici - rek ao je Cal, spustio
se brže-bolje niz padinu i zaskočio
gradon ačeln ika s le đ a
Sim on je kriknuo od stra h a John
mu je rukom začep io u sta a ovaj g a
je snažno ugrizao.
- Simone, z a b o g a p o vrijed ili ste
mi ruku kojom izv la č im revolver!
- prosiktao mu je John u uho.
Sim onovi su zubi napokon pustili
Johnovu ruku.
- Što tražite ovdje? Sigurno su
vas razbojn ici čuli. Bućili ste kao
slon - predbacio mu je John držeći
p ovrijeđen e prste u šaci druge ru­
ke.
- Pazio sam da hodam što tiše?
N em ojte p retjerivati! H tio sam v i­
djeti Janice, svoju kćer!
C alov je sin dopuzao nečujno do
njih s vrh a brežuljka.
- Čuli su S im o n a U zjahali su i
od ga lop ira li obalom p o to k a Da p o­
đem o za n jim a Johne? - upitao je
Cal.
- A djevojke? - zapitao je Si­
mon.
- Čuva ih ona ljudina. Toliko su
se žu rili da ni vatru nisu ugasili.
M oram o požuriti, inače će planuti
cijeli gaj.
- N ek a tvoj sin pođe za n jim a
M i ćem o sići u gaj i skuhati kavu
na njihovoj vatri, a m oram o ozbilj­
no p ora zgova ra ti i sa Sim onom -
rek ao je John Calu.
M om ak je nestao u m ra k u 'C a l je
p odigao Sim ona na noge.
Što čekam o? Pođim o odm ah za
njim a! - zadihano će Simon.
- O ni sada znaju da ih slijedim o
zahvaljujući vašoj glupoj nesm otre­
nosti! Ja ne želim da upadnem u za­
sjedu i izgubim glavu zbog vaše la-
komislenosti. M oj će nam sin javiti
35
kam o je družina pošla - odbrusio
mu je ozlojeđenim glasom Cal.
- Idem po konje i Teda Masona,
a vas dvojica nem ojte se, m olim vas,
potući dok se ja ne vratim - doba­
cio im je John.
- Platit će mi on to! U bit ću ga
ćim se vratim o kući! - odgovorio
je u šali Cal.
Sim on se zaprepašteno zagledao
u starog gorštaka, ne znajući da li
se Cal šali ili g o v o ri ozbiljno.
John se požurio po konje i Teda
M asona ližući povrijeđenu ruku i
gušeći u sebi srdžbu zbog postupka
starog Simona.
XII
Svi su bili zadihani od panična
galopiranja. K ada su se napokon
zaustavili da odahnu, N ick se o b ra ­
tio Gilu:
- Tko je to m ogao biti, G ile? N i­
sam se nadao da će nas tako brzo
dostići. Barem dok im se ne prid ru ­
ži Black. A on živ i negdje u N ebra-
ski.
G il je potegnuo dobar gutljaj iz
ploške. ) ovratn ik p odigao na noge i dobro
- Sumnjam da bi nas netko sli­
jedio s toliko buke. N ajvjerojatn ije
je neka divlja zv ije r silazila na vo-
du.
- Zašto Si nas onda n atjerao da
bježim o? I ne zaboravi, ja želim da
nas oni slijede! - opom enuo g a je
Nick.
G il mu se posprdno nasm ijao u
lice.
- Ja? Ja sam vas natjerao?! Svi
ste se n apravili u gaće od straha i
strugnuli! Uostalom, p rem a tvom
planu, m i ih m oram o nam am iti do
mjesta koje želiš a da nas oni pri
tom e ne uhvate. P reviše je novca u
pitanju da bism o im g a olako v ra ­
tili!
G il je zaškiljio i pogledom prele-
tio krajinu pred sobom.
36
- Pođite naprijed! Povedite i
m og konja! N em ojte se zaustavljati
kad ja sjašem. Ja ću m alo zaostati
i provjeriti da li nas doista netko
slijedi.
Kad su ostali zam aknuli za br­
dom, Gil je sjahao i sakrio se iza
kam enite stijene.
N ije dugo čekao.
O sam ljeni jahač, zgrbljen u sedlu
jer je proučavao tragove u poluta­
mi na mjesečini, dojahao je do m je­
sta podno stijene iza koje je Gil ču­
čao.
Gil se bacio na njega sa stijene
svom svojom težinom.
M ladić se h rabro otimao, ali
ostavši bez daha, pritisnut težinom
G ilova tijela, sm irio se. Gil mu je
uperio cijev revo lvera u sljepooćicu
i razoru žao ga.
- Tko si? - upitao g a je strogo.
M ladić je samo potresao glavom .
Gil g a udari revolverom po glavi.
- G ovori! Tko si i koliko vas
im a?
M ladić je ponovo potresao bespo­
m oćno glavom . G il g a je šćepao za
stresao.
- G ovori, bogati! U bit ću te a da
i ne trepnem , budeš li šutio! Reci mi
samo jedan razlog da ti ne zavrnem
šiju! Kaži, tko te je poslao za nam a?
M ladić je ponovo odm ahnuo g la ­
vom i pokazao mu rukom na usta.
- M isliš da ću te pustiti jer si još
m lad? Pokazat ću ja tebi koga ti vu-
češ za nos! - zaurlao je Gil.
O dgurnuo je m ladića od sebe i iz­
vukao iz čizm e britki nož. O štrica
je za reza la vra t m la d ića K rv je šik-
nula iz rane. M ladić je zakrkljao iz
dubine g rla i ra zroga čio oči.
- G ovori, ili ću te ubiti! Cuo si
što sam te pitao! - izd erao se Gil
i privukao m ladića k sebi.
M ladićeva su se usta razjapila
hvatajući zrak. O či su mu zam utile
LASO 346
suze, crte lica izobličile se od
sm rtna straha. N jegovo se tijelo p o­
čelo g rčevito trzati u G ilovim šaka­
ma.
- G ovori, boga ti balavog!
M ladić se još jednom trgnuo, za­
kolutao očim a i m lohavo klonuo.
Kad g a je G il ispustio iz ruku, skljo-
kao se na zemlju.
Bio je m rtav!
G il načas nije m ogao vjerovati
svojim očim a da je m ladić izdah­
nuo. Kad se pribrao, uhvatio je m la­
dićeva konja, o p ra o se vodom iz
m ladićeve ploške pa odjahao za
ostalim a na m ladićevu konju.
- Tko nas je slijedio? - upitao
je N ick pokazujući prstom konja na
kojem je dojahao Gil.
- N ek i mladac. Budala! U zeo
sam mu konja i poslao g a pješice
natrag - o d go vo rio mu je m irno
Gil.
- Što si mu učinio? - upitao ga
je ispod glasa N ick kad je G il d oja­
hao do njega.
- Ništa. U zeo sam mu revo lver i
nož. I m alo sam g a stresao da ga
naučim pameti. P rizn ao m i je da
nas slijedi još od H ard in ga je r je
zaljubljen u bankarevu kćer.
- K ako se zove? - upitao g a je
N ick i pogledao ispod oka.
- N e znam. U plašio se kao zec.
Od straha nije m ogao ni g o voriti
Pobjegao je što g a brže noge nose.
N ick je začas za b oravio mladića.
N jeg a su m orile druge brige.
- Što ćem o učiniti ako nitko ne
pođe za nam a? Sve će nam biti uza­
lud!
- Tebi će sve biti uzalud, a ne
nama! M i im am o svoj dio plijena i
više nam ne treba - odgovorio mu
je G il spokojno.
XIII
- Gospodine! K akav užas! Pogle­
dajte što su mu učinili!
LASO 346
Č etiri muškarca, zaprepašteni,
stajali su u krugu oko m rtva Calo-
va sina. John g a je p rvi ugledao sli­
jedeći tragove konja razbojničke
družine. Bilo je već prekasno da za ­
drži C ala da ne vid i taj jezoviti p ri­
zor.
C al je kleknuo pored m rtvog m la­
dića. C ijelo mu je tijelo drhtalo u
nijem im jecajim a tuge i bola. Ustao
je i pokušao rastrganom odjećom
pokriti m ladićeve rane. Zatim je
otišao do svog konja i na nj naslo­
nio čelo.
T ijelo su zam otali u gunj i zaveza­
li lasom.
- Iskopat ću mu grob, Cale. T o li­
ko vrem en a im am o - ponudio se
John.
C al je odlučno odm ahnuo glavom.
- Ne, Johne! Zavezat ću g a na
gra n e stabla pokraj potoka. Kad se
budemo vraćali, odnijet ću ga kući
i tam o pokopati - rek ao je Cal, pa
p odigao m ladićevo tijelo u naručje
i zavezao g a iza sedla svoga konja.
Uzjahao je i polagano otkasao na­
trag prem a potuku putem kojim su
i došli.
John je zapalio vatru i na nju p ri­
stavio lonac za kavu.
- Sada znaju sve o nam a - izu­
stio je tiho Ted M ason i duboko uz­
dahnuo.
- N išta im on nije rekao!
- K ako znaš?
John se zagledao u Teda M asona
p rije nego što mu je odgovorio.
- M ladić je bio nijem
- Zato g a nisam nikada vid io u
školi - prom ucao je Ted osjećajući
se vrlo neugodno.
- Cal g a je naučio g o v o riti prsti­
ma, indijanskim znakovim a. M ladić
nikada nije dolazio u grad, jer su
mu se dru ga d jeca rugala. Zato mu
je Cal poklonio svu svoju ljubav i
pažnju. Zapravo, m ladić i nije nje­
go v sin. N ašao g a je na nekoj fa rm i
37
 koju su spalili p lja čk a ši Calu je on
bio sve u životu, zam jena za obitelj
koju nikada nije imao. N ije mu čak
ni dao im e - objasnio im je John
i natočio kavu u lončiće.
- Zašto će g a zavezati za gran e
na drvetu? - zanim alo je T e d a
- Tam o će biti na sigurnom i iz­
van dohvata divljih z v ije ri i grabež-
ljivaca dok se C al ne vra ti po n jego­
vo tijelo. N ije htio d a g a pokopa o v­
dje u p re riji u neoznačeni grob.
Svi su neko vrijem e šutjeli i pili
toplu kavu čučeći okolo vatre.
- Plašim se on oga što bi Cal sa­
da m ogao učiniti - napokon je
p ro g o vo rio John.
- A zašto, Johne? - upitao g a je
stari Simon.
- Do sada je ra d io za grad, a od
sada će tra žiti krvnu osvetu. N ek a ­
d a dok su u ovim k rajevim a živjeli
sam o tra p eri i Indijanci, ako je net-
' ko ubio nekog člana vaše obitelji, vi
ste sve osvetili tako da biste ubili
n ekog od njegovih. Tako se onda
živjelo. C al se još drži tog nepisa­
nog zakona divljine.
- Hoćeš li g a m oći nekako obuz­
dati?
- M oram , barem dok ne oslobo­
dim o djevojke! Posum nja li samo
jedan trenutak da m i ne n am jera­
vam o ubiti razbojnike, on će ih po­
kušati ubiti sam, a onda djevojka­
m a nem a više pomoći.
Svi su još sjedili uokolo va tre kad
se Cal vratio. Sjahao je, natočio ša­
licu kave i čučnuo uz njih pokraj
vatre.
John je p rvi prekinuo napetu i
neugodnu tišinu.
- M ora li bism o poći ako ih že li­
m o stići. Ja ću jahati prvi.
Cal je ustao i zasuo vatru p ije­
skom.
- Ne, Johne, ja ću vas voditi! Ja
sam cijeli svoj život proveo u lovu
na divlje zvijeri. Pokušaju li i mene
38
dočekati u zasjedi kao m og d ječa­
k a neugodno će se izn en a d iti Kad
bi barem pokušali!
- P azi što radiš, Cale, da ne nau-
de djevojkam a zbog neke tvoje ne-
prom išljenosti. N em oj se prenagliti,
m olim te! N jih ovi ih roditelji vole
kao što si i ti vo lio svog d ječa k a
Cal g a je šutke pogledao, a zatim
je kim nuo glavom .
- Im aš pravo, Johne, a li ja im se
m oram osvetiti!
- Šćepat ćem o m i njih, C ale! D a­
jem ti svoju časnu riječ! T i pođi na­
prijed, a m i ćem o te slijediti - p ri­
stao je John.
- D ržim te za riječ, Johne! - re ­
kao je ispod glasa Cal, popeo se na
konja i odjahao stazom naprijed.
H ladnoća u njegovu glasu i odsjaj
sm rti u n jegovim oćim a izazvali su
u Johnovu tijelu neugodne trnce.
XIV
R azbojnici su se zaustavili na
sljemenu brda što je dijelilo dolinu
u kojoj je bio B lackov ranč od p re­
rije k oja se pružala p rem a jugu.
Kuća na ranću, svježe o b ijeljen a
bjelasala se na predvečern jem sun­
cu. Staja u dvorištu r a n ć a p op ra v­
ljena s nekoliko sirovih dasaka, d i­
zala se zapadno od kuće pokraj k o­
ra la s napola podignutom o g ra ­
dom. Ostale gospodarske zgrad e b i­
jahu iza staje, u stražnjem dijelu
dvorišta što se p rostiralo sve do po­
toka koji je viju gao dolinom.
Tan ka nit dim a dizala se iz dim ­
njaka na kući. D vorištem je lunjao
pas, a nekoliko kokoši i p ilića čep r­
kalo je po buništu. Bijahu to jedini
znaci života na ranću Johna Blac-
ka
- Lijepo je uredio onaj zapušteni
ranč - k a ja o je Auggie.
- O tišao je iz H ard in ga s lijepom
ušteđevinom pa g a je im ao ćim e
LASO 346
p latiti - m rzovoljno je prom rm ljao
Nick.
Što su se više p rib liža va li Blacko-
vu rancu, N ick je b ivao sve zlovolj­
niji. M ržn ja p rem a Johnu Blacku
potisnula je sva ostala n jegova čuv­
stv a O stali su članovi družine sto­
g a p a zili da g a odviše ne razdražu-
ju.
Stajali su na sljem enu brda i
strpljivo čekali dok N ick nije p ogle­
dom p regled ao cijeli kraj i ranč.
- Bit će to odlično m jesto za
Blackovu sm rt! - izjavio je N ick
nakon duže šutnje.
- Pucat ćete mu u leđa. za r ne?
- usudila se Janice da g a ubode u
najosjetljivije mjesto.
N ick se trgnuo i ošinuo je gn jev­
nim pogledom.
- Sto to trabunjaš? Da se nisi ni­
kada više usudila tako drsko ra zgo­
v a ra ti sa ninom! Ja Johna Blacka
mogu sravniti sa zem ljom kad se
god sjetim - otresao se N ick na Ja­
nice.
A u ggie se odm ah postavio izm e­
đu N ick a i d jevo ja k a
- S m iri se, Nick, m olim te! Jani­
ce je još dijete! N e obraćaj pažnje
na njezine riječi!
N o Janice se nije uopće uplašila,
nego je nastavila:
- On m isli da je v elik i junak zato
što je opljačkao banku i oteo dvije
djevojčice. Sada će se još poslužiti
i Blackovom ženom da Johna na­
m am i u svoju stu p ica M en i se čini
da taj uopće nem a hrabrosti da se
suoči s Johnom Blackom kao čov­
jek sa čovjekom !
N ick ovo zažaren o lice postupno
je dobivalo svoju prirodnu boju,
čim se uspio svladati.
- Mala, bolje ti je da držiš palce
da tvoj junak pobijedi! I jezik za zu­
bim a! Budeš li neposlušna, dopustit
ću G ilu da se zabavlja s tobom i tvo­
jom prijateljicom . Č ini m i se da on
LA SO 346
to jedva ček a je r mu se jako sviđa­
te. A k o to želite, kažite, nem ojte se
stidjeti! G il je naočit m om ak i zna
kako va lja postupati s djevojkam a
- za g ro zio joj se N ick, okrenuo ko­
nja i poveo ih niz padinu brda p re ­
m a kući na ranču.
- Nem oj g a više izazivati, dušo!
Jednoga će mu dana pasti m rak na
oči, i onda teško tebi i tvojoj p rija ­
teljici! N eće se on m nogo ob azirati
na to što ste v i još, zapravo, djeca.
N jem u nisu sve daske u g la v i - sa­
vjetovao je A u ggie djevojke i upozo­
rio ih na N ickovu prgavu ćud dok
su jahali u dolinu.
- O n je bolji i brži revolveraš od
mene. Doduše, m orat će m e ubiti
bude li htio da na vas stavi svoje
prljave šape, a v i sigurno' ne želite
da m e on ubije zbog nekih vaših p r­
kosnih i neprom išljenih izazova,
za r ne? - zaključio je Auggie.
Sa sjenom b rige na licu, A u ggie
je propustio djevojke naprijed da
jašu pred njim. Zabrin javalo g a je
to što još nije uspio dokučiti što
N ick zap ravo n am jerava učiniti s
d jevojk a m a Bio je razapet izm eđu
odanosti svojoj dru žin i i obećanja
koje je dao Bethinoj majci. Izn evjeri
li svog poslodavca koji g a je unaj­
m io N icku za ovaj pothvat, ostat će
bez posla. N ije znao što da rad i...
U jahali su u dvorište ranča i po-
plašili kokoši i piliće. Pas je počeo
uplašeno la ja ti C im je ćula buku u
dvorištu, A m an da je istrčala na tri­
jem kuće. N asm iješila se kad su
N ick i G il dojahali pred trijem , a
zatim se ukipila i uozbiljila kad je
vid jela djevojke u njihovu društvu.
Odm ah joj je sinulo tko su ti ljudi.
- Što hoćete? - u pitala ih je
hladnim i osorn im glasom.
- B ar m alo gostoljubivosti, g o ­
spođo Black! Zar-nas nećete pozvati
u kuću? - n a cerio joj se pohotno
GiL
3»
 - Ne, neću, prem da m i se čini da
m i je to uzalud!
- I jest, gospođo Black! Pogodili
ste!
G il se pom am nim očim a zagle­
dao u Amanđu. N ick mu nikada ni
jednom riječi nije dao naslutiti da
je A m an da p ra va ljepotica. Black,
bogamu, im a dobar ukus, zaključio
je G il ne skidajući očiju s Am ande.
O n a je za nj b ila sočniji zalogaj od
ovih kržljavih i suhonjavih djevojči­
ca. Lijepo ću se provesti u toj kući
s tom ženom ! Bila bi prava šteta da
svoj boravak na ranču ne zasladim
ča rim a te p relijepe žene, pom islio
je Gil.
A m an da se p ra vila da ne opaža
n jegove .pohotne poglede. P ritrčala
je da djevojkam a pom ogne sići s
k o n ja
- K ako ste, djevojke? Jesu li vas
zlostavljali o vi ogavn i ljudi? - upi­
tala ih je zabrinutim glasom.
- D o sada nisu, gospođo Black.
C in i m i se da im vrijed im o samo
kao netaknuta rob a - od govorila
joj je Janice uz blijedi osm ijeh dok
je um orno silazila s k o n ja
A u g g ie je zavezao konje za o g ra ­
du trijem a i pošao da pom ogne dje­
v o jk a m a A m an d a se srdito o k re ­
nula kad je vid jela da im prilazi.
- O n je naš anđeo čuvar, gospo­
đo B lack N e dopušta ostalim a da
nam priđu - objasnila joj je Janice.
- H vala vam , d ob ri čovječe! U đi­
te u kuću i od m orite se. Sigurno ste
um orni i gladn i - p ozvala g a je za­
hvalnim glasom Am anda.
- Jesam, gospođo - odgovorio
joj je iskreno A u g g ie dok je pom a­
ga o Beth da siđe s konja.
- G ospođo - nastavio je A u ggie
- m olim vas, pazite da ne izazovete
N ick a H ow arda! Posve je poludio
zbog vašeg m u ža Budite mu na
usluzi koliko možete.
A m an da je uvela djevojke u kuću
40
i sprem ila im krevet u svojoj sobi
da se odm ore, a potom je, po N icko-
vu nalogu, počela u kuhinji p rip re­
m ati topli obrok za družinu. Pati i
W illow otjerali su konje u staju.
Kad se W illow vra tio u kuhinju,
N ick g a je poslao u obližnji grad ić
po nam irnice. O stali su se okupili
u kuhinji i p ili kavu iz velik og lonca
što je stajao na užarenoj ploči šted­
njaka.
Poslije večere N ick je ostao sam
s A m andom u kuhinji. Sjela mu je
sučelice za kuhinjski stol.
- Što vi, zapravo, tražite ovdje?
- upitala g a je odrješito Am anda.
Pogledao ju je zakrvavljen im oči­
m a Lice mu je bilo upalo od umora.
- Došao sam da izravnam neke
stare račune s vašim mužem.
- K oje račune?
- Pon izio m e je i učinio budalu
od m ene u Hardingu. O sram otio
m e pred m ojim prijateljim a. Želim
mu vra titi m ilo za drago. Kad dođe
kući, plesat će kako ću mu ja svirati
- rek ao joj je i odvratno se nace­
rio.
- A zašto m islite da će on plesati
kako v i svirate?
- J er ja držim u rukam a tri ta­
oca. A k o želi da ih pustim žive i
zdrave, m orat će raditi ono što mu
ja naredim .
- A novac?
- S djevojkam a ću g a nam am iti
ovamo. N ovcem ću isplatiti družinu.
M en i osobno novac ne tre b a 1 za­
pamtite, vaš m e muž ne slijedi zbog
novca koji smo opljačkali u banci
- rek ao joj je Nick, ispružio ruku
p reko stola i stisnuo je snažno za
zapešće ruke.
- V i ste moj n ajdragocjen iji ta­
lac. Ležao sam u zatvoru u H ard in ­
gu i slušao g a kako g o v o ri o v a m a
O n će rado um rijeti sam o da vas
spasi. Ja ću mu pružiti tu priliku.
N a glo je istrgla ruku iz njegove.
LA SO 346
 - A što ako ja na to ne prista­
nem ? M ogu pokušati pobjeći odav­
de. A ako m i prigusti, m ogu se i ubi­
ti!
N asm ijao joj se u lice.
- Ne, gospođo Black, nećete po­
bjeći, niti ćete se ubiti, i to zbog dva
razloga. Prvi, v i m islite da ja nisam
dorastao protivn ik vašem mužu, a
drugi, vidjeli ste kako G il guta o č i­
m a djevojke. Nećete, v a ljd a ostaviti
te d vije djevojčice na m ilost i nem i­
lost Gilu?
Kad je to ćula, A m an d a se kiselo
osmjehnula. Bila je posve mirna.
- Sam o u jednom e im ate pravo,
gospodine H ow arde!
- A to je?
- V i niste dorastao protivnik
m om e mužu. N iste dostojni ni da
mu očistite čizm e!
XV .
- Š erife! M oram o stati da se od­
m orim o. G radonačelniku nije do­
bro - u pozorio je Ted Johna, koji
je jahao pored gradon ačeln ika i
prid ržavao ga.
- Još koju m ilju pa smo u gradu.
- A li on ne m ože dalje, smalak-
sao je.
- A k o ne m ože dalje, ostavit će ­
m o g a ovdje. D obro je znao što ga
čeka kad se tvrdoglavo nametnuo
da pođe s nama.
- R adije se sada odm orim o, pa
ćem o sutra u jutro ran ije krenuti.
- Slušajte Masone, prestanite
gnjaviti! R azbojn ici su krenuli p re­
m a dolini gdje je moj ranć. Ja bih
htio da noćas spavam kod kuće, u
svom krevetu sa svojom ženom, jer
se bojim za Amandu. V i to m orate
razum jeti! I v i ste se udvarali
A m an d i - razja ren o će John Black.
- N em ate ra zloga da takvo što
tvrdite. A m an da i ja bili smo samo
prijatelji. Pjevali smo u duetu -
b ran io se Ted Mason.
LASO 346
- Prestanite vas dvojica! G ori ste
od pubertetlija - p rek o rio ih je
strogo Cal.
Pao je p rvi sumrak. Vidljivost je
bila slaba. D olina se p ru žila ravna
kao dlan.
- Ja sada idem naprijed. Dobro
poznajem put. R avn ica završava
oštrom strminom. M o ra t ćem o se
niz nju spustiti do obale rijek e u
klancu. Odande im a još nekoliko
m ilja do gra d a - rek ao je John p o­
slije duže šutnje.
Spustili su se n iz strm inu u kla­
nac, a kad su izb ili obalom rijek e iz
k la n c a u gledali su g ra d u daljini.
Svjetiljke su žm irk ale razasute p re ­
m a istoku uz obalu rijeke. K olodvor
je bio u podnožju brda, na sjever­
nom kraju uvale. Cesta kojom su ja-
hali vod ila je p rek o drven a mosta
p rem a hotelu.
Kad su stigli p red hotel, p rvi je
sjahao John i p rotegao ukočene no­
ge.
- Masone, p om ogn ite Simonu!
N ajbolje bi bilo da vas d vojica p re­
spavate ovdje, u hotelu.
John se sagnuo i ušao k ro z niska
vrata u salun. Č ovjek za šankom sr­
dačno g a je pozdravio.
- Čuo sam da si se vratio, Johne!
Jesi li uspio pohvatati razbojnike?
- N isam još, Frank. N jih ov trag
vodi ovam o, u grad. A tko ti je r e ­
kao da sam se vra tio ? Tek smo sti­
gli! N ik o g a nism o sreli putom -
začuđeno g a je upitao John.
- Jess Cass je bio m alo p rije o v­
dje. R ekao mi je da je vid io riđan a
kojeg si od njega kupio ispred Tin-
k erova dućana.
John se okrenuo kao zvrk prem a
Calu, koji je zadovoljno pio svoj v i­
ski.
- Brzo, Cale, m oram o vidjeti tko
je dojahao u grad na m om riđanu!
- M isliš li da su na tvom ranću?
- T oga sam se i bojao čim sam
41
vid io da su skrenuli u dolinu. M oja
im je kuća odlično sklonište, a
uhvatit će još jednog taoca.
- Tvoju ženu?
John je sam o kim nuo glavom i iz­
išao s Calom iz saluna
Riđan je još bio vezan ispred Tin-
k ero va dućana. Cal je čekao na
prednjim vratim a, a John je otišao
iza kuće, na stra žn ja T in k er je
im ao stan iza dućana i M illie, Tin-
k ero va ž e n a pustila je Johna u ku­
ću.
- Tko je s O liverom u dućanu?
- upitao ju je šapatom John.
- N ek i momčić. Kupuje n am irn i­
ce, čitavo brdo! Zato O liv e r još nije
za tvorio dućan. A zašto m e to p i­
taš?
- Taj je m om čić dojahao na
m om konju.
P ro v irio je iza zavjese u dućan.
M om čić, koji je p rem a Dixonovu
opisu sličio na konjušara što je ra z­
b ojn icim a doveo konje pred banku
u Hardingu, razgled avao je la sa
John zak orači u dućan s revolve­
rom u ruci. O liv e r T in k er trgn e se
na šum zavjese, a m om čić pogleda
Johna i učini kretnju kao da će po­
bjeći.
- Pred vra tim a te čeka zasjed a
Stoj m irno! - zapovjedio je John,
p rišao mu, razoru žao g a pograb io
za ovratn ik i izbacio na ulicu, ra v ­
no u ruke Calu.
Kad je T in k er otvo rio usta da
prosvjeduje, John se vra tio u dućan
i objasnio mu kratko:
- N e m iješaj se, O livere! M om ak
je član razbojn ičke družine k oja je
opljačkala banku u H ardingu i
u m orila C alova d ječa k a M illie,
h vala što si m e pustila u kuću i la­
ku noć!
John je zatim napustio dućan i
zatekao C ala i m om čića u p red vo r­
ju h o te la C al se nije m nogo obazi­
42
rao na prosvjede vlasnika hotela
zbog gru ba postupka s momkom.
- M ali, nemoj da te m oram p re ­
dugo m oliti da m i kažeš tko je za ­
klao m og dječaka! - siktao je Cal!
- Ja ne znam ništa o tome, g o ­
spodine! M i n ik oga nism o ubili -
prestrašeno mu je o d go vo rio m om ­
čić. Rukavom je obrisao k rv što mu
je k apala iz nosa koji je povrijed io
kad je pao pošto g a je John izbacio
iz du ćan a
- K ako se zoveš?
Cal se naglo okrenuo kad je za ­
čuo Johnov glas iza sebe.
- Pusti g a meni, Johne! M en i su
zaklali dječaka, a ne tebi!
- A li oni drže Sim onovu kćer,
Beth W ells i moju ženu. M i smo ta­
kođer pogođeni, a ne sam o ti. M o ­
m ak će nam sve reći, i to bez gru ­
bosti, jer jam ćano ne želi da ga
objese zbog u m orstva
- U m orstva? Što je vam a, gosp o­
dine? R ekao sam vam, m i nikoga
nism o ubili! - zaprepašteno će
W illow , a oći je izbečio kao da će
mu iskočiti iz duplji.
- C alov je dječak slijedio vaše
tragove. N ašli smo g a m rtvog. N e t­
ko g a je sasjekao i zaklao - obja­
snio je John m om čiću m irnim i sta­
loženim glasom.
W illo w odjednom zakim a glavom ,
kao da se sjetio n ečega v rlo važnog.
- Tako dakle! A G il nam je rek ao
da je sam o uzeo n jegova k o n ja a
njega poslao pješice kući. Tako je
rekao, bogam i! M orate m i vjero va ­
ti! Ja s tim e nem am nikakve veze!
M oja su b rig a konji - b ran io se
momčić.
C al je dugo buljio u W illo w a
sm rknutim pogledom.
- Vjerujem ti - izustio je napo­
kon Cal pa dodao: - Žao m i je što
sam bio grub s tobom. K aži m i kako
se zove taj čovjek koji je dojahao k
LA SO 346
vam a na konju m og dječaka? -
upitao g a je Cal.
- G il Maine. On je vrlo pokva­
ren, a ponosi se tom svojom vješti­
nom. Kažu da mu nem a ravn a u
borbi nožem.
- To je onaj što nosi čizm e s pot­
kovicam a?
- D a A kako znate?
- V id io sam tragove oko tijela
m og dječaka - o d govorio je Cal
tužnim glasom, pa se zatim obratio
Johnu: - A sada g a ti pitaj što te
zanim a!
- K ako se zoveš? - ob ratio mu
se John.
- W illov.
- Sam o W illow ? - začudio se
John i pružio mu ručnik da obriše
tragove k rvi s nosa i lica.
- N ije m i više važno prezim e ot­
kako je moj otac pobjegao od kuće,
a m ati otišla živjeti s nekim drugim
čovjekom . Zovem se zato samo W il­
low.
- Dobro, W illow e, sada mi lijepo
ispričaj što se događa na m om ra n ­
cu. Jesu li za rob ili i moju ženu?
- Da, gospodine. N ick vam spre­
m a gadnu poparu. N a m a doduše,
nije sve otk rio kako vam m isli nau­
diti, ali želi vam se osvetiti zbog ne­
čega što ste v i njemu učinili.
- N ick?
- N ick Howard. O dijeva se kao
gizdelin.
- Sjećam g a se. Izbacio sam ga
iz saluna u H ardingu jer je poslije
zalaska sunca nosio skriven re v o l­
v e r ispod pazuha. A kako su d jevoj­
ke?
- N ick dobro pazi na njih. Kaže,
ako im se što dogodi, vi nećete htje­
ti doći i boriti se za njih. N ajviše mu
glavobolje zadaje Gil. Ovaj se sada
pom am io za vašom ženom jer se
u vjerio da ga N ick ne pušta blizu
djevojaka. Nadam se da nećete stići
prekasno. D jevojke su sa mnom bi­
LASO 346
le vrlo ljubazne. N jim a se, za sada,
ništa neće dogoditi.
- A mogu li ih nekako odande
izbaviti?
- M islim da ne možete. A u ggie
pazi na njih kao na zjenicu oka svo­
ga, jer se boji da im se G il ne pri-
krade.
- A u ggie?
- Onaj najkrupniji! Izvrstan je
rvać i šakać. On se u to upleo jer
je bio bez posla, kao i ja. Zam jera
N icku što je oteo djevojke. Već se
n ekoliko puta zbog njih zak vačio s
N ickom i Gilom.
- Znači ništa m i drugo ne preos-
taje nego da odjašem tam o i čujem
što taj N ick želi od m ene?
- M islim da će to biti najbolje,
gospodine!
John se okrenuo, p rišao prozoru
i zagledao se načas van. Tada je po­
gled ao Cala.
- M ožeš li nas dovesti u blizinu
kuće a da nas on i ne opaze?
- N išta lakše od toga! Ti gradski
štakori ne poznaju p rirod n e noćne
zvukove i glasove. Jesi li nešto sm i­
slio kad m e to pitaš?
- M oram vidjeti svojim očim a
što se zbiva na m om ranću i mogu
li odande izvući djevojke i svoj svo­
ju ženu. N ajvažn ije m i je da vidim
što rad i Amanda.
- K ren im o onda odm ah! Lakše-
se šuljati noću negoli danju.
XVI
N ick je zatekao G ila u salonu.
D jevojke su pom agale A m an di da
posprem i kuhinju i suđe. O stali su
otišli na sjenik da se naspavaju.
- N e znam zašto se W illo w još
nije vratio. O tišao je prije' dva sata
- kazao je zabrinuto Gil je nehajno
slegnuo ram enim a. **
- N isi g a smio pustiti u grad na
Blackovu konju. G rad ić je malen.
43
Svi će odm ah prepoznati Blackova
konja ćim ga vide.
- N aši su konji iscrpljeni, a na­
m irn ice će nam dobro doći budemo
li m orali bježati odavde navrat-
nanos.
- N eće nam ni to pom oći -
prom rljao je Gil i natočio sebi još
jednu čašu viskija.
- T i misliš da nas je Black susti­
gao, za r ne? - upitafi g a je N ick sa
strahom.
- N e go vo rim ja samo o Blacku!
Kad smo danas projahali k roz
grad, sigurno su nas svi prepoznali.
Do vraga, kakve smo mi sreće, ranč
je. m ožda već opkoljen!
N ick skoči i pogleda k roz prozor.
- Zato se ni W illo w nije vratio.
N ajvjerojatn ije im aš p ravo - p ri­
znao je N ick pa se okrenuo i zagle­
dao u Gila.
- Gile, mi bism o m orali ozbiljno
porazgovarati.
- O ćem u? - upitao g a je tobože
začuđeno Gil.
- O Blackovoj ženi. Bilo bi dobro
da je ne diraš!
- A li m olim te! Zapamti, ništa joj
se neće dogoditi što joj se već nije
dogodilo. Jasno? Preživjet će, ne boj
se, a m ožda joj se ja i sviđam. D je­
vojke nisam ni pipnuo, a li nem am
nam jere pustiti da m i prom akne
takav zalogaj. A m an da je kao stvo­
ren a za one stvari.
- R azm isli dobro što radiš. Čak
ako je i svladaš, ne zab oravi na
Blacka. O n je vrlo ponosan čovjek
i zaljubljen je do ušiju u svoju ženu.
Z ar g a hoćeš sebi natrpati na vrat
za cijeli život?
- Prepusti ti to m eniLUostalom ,
zašto da se brinem ? Zar se nisi
hvalio da ćeš g a ubiti? Pa zato smo
i došli ovam o, zaboga! A sada, pođi
spavati, Nick, i reci A m an di da mi
donese kave. Laku noć! - odvratio
44
mu je G il m irnim i pom alo zajed lji­
vim glasom.
N ick malodušno slegne ram en i­
m a i ode u kuhinju. Am an da je
u pravo završila p rati suđe, a djevoj­
ke su g a još brisale.
- G il želi da mu donesete kavu
u salon, gospođo Black.
A m an da g a je pogledala s gnju-
šan jem ..
- Neću zab oraviti čije je ovo m a­
slo, gospodine H ow arde! A, bogam i,
neće ni John!
- N e blebećite, ženska glavo! N o ­
site mu tu kavu p rije nego što p o­
želi koju djevojku.
- Gade! - odbrusila mu je
A m an da i pošla u salon s loncem
v rele kave.
A m an da je stala sučelice Gilu
kad je ušla u salon.
- Gospodin H ow ard mi je rekao
da vam donesem kavu - rek la mu
je Am an da i stavila šalicu na s to l
N atočila je u nju kavu. G il je uzeo
šalicu i srknuo iz nje gutljaj.
- N oćas ćem o se ti i ja lijepo za ­
baviti, ljepotice. Kladim se da ćeš
naučiti još m nogo toga što ne znaš
- rekao je G il gledajući je preko
ruba šalice. Stavio ju je natrag na
stol i pokazao joj rukom sofu da
sjedne.
- Sjedni. Ja ću te svući - n a re­
d io joj je G il i poćeo otkopčavati
košulju dok joj je prilazio.
Zaobišla g a je sporim korakom i
došla do sofe držeći neprestano u
ruci lonac s vrelom kavom. Kad je
G il raskopčao košulju, izvukao ju je
iz hlača i otkopčao opasač.
Stojeći pokraj sofe, Am an da je
m irno čekala da joj se G il približi.
Sam o joj je u očim a sijevala odvrat­
nost p ri pogledu na tog nasilnog
čovjeka.
- N oćas ćeš se, bogam i, dobro
provesti. K ao nikada u životu! -
n acerio se zadovoljno Gil.
LASO 346
 Kad je ispružio ruke za njom,
A m an da je odskočila u stranu i za ­
lila mu prsa vrelom kavom. V r i­
snuo je od boli kad mu je vrela k a­
va op ržila prsa, trbuh, a zatim nato­
pila donje rublje i tekla sve niže i
niže. Sagnuo se i svinuo u pasu. - ih je Gil.
Čim su čule vrisak, Janice i Beth
dotrčale su u salon. Zastale su na
pragu u čudu, razjapljenih usta i
razrogačen ih očiju.
I N ick je čuo vrisak, ali je ostao
m irn o sjediti za kuhinjskim stolom.
Od straha da g a Am anda ponovo
ne zalije vrlom kavom, G il je p oseg­ p ra ga salona.
nuo objem a rukam a za loncem.
U žaren i metal op ržio mu je prste.
Zaurlao je kao ranjena divlja zvijer.
N ick je dotrčao u sobu, odgurnuo
djevojke s p raga i ugledao G ila ka­
ko se savija od boli na podu.
- Što ste mu to učinili?
- Dala sam mu kavu kako ste mi
vi naredili. Pom ozite mu, ako m ože­
te. Čovjek strašno pati - o d g o vo ri­ strogo mu je rek la A m a n d a
la mu je Am an da i otišla n atrag u
kuhinju tjerajući djevojke pred so­
bom.
N ick se sagnuo nad G ila i podi­
ga o g a na sofu uz pom oć Auggieja,
koji je dotrčao u kuću kad je čuo
G ilovo zapom aganje.
- Pokaži mi prste, Gile!
- Ubij je, Nick! O sveti me, m olim
te! U propastila mi je ruke. Ja sam
bogalj - naricao je Gil.
N ick je na silu otvorio G ilove ša­
ke i pregledao ih. Potresao je za b ri­
nuto glavom. Gil se neće m oći b ori­
ti nožem p rotiv Johna Blacka sutra
u jutro. M orat će naći zam jenu za
Gila.
- Ne, Gile, nije mi ni nakraj pa­
m eti da je ubijem! Ja sam te op o­
menuo da joj ne prilaziš, sjećaš li
se? T a se žena lako ne predaje, a ja
bez nje ne mogu nam am iti njezina
muža u svoju stupicu. O dm araj se!
LASO 346
N aći ću neku mast za te tvoje o p e­
kotine - odvratio mu je Nick.
- Nick, nemoj m e razočarati!
Auggie, m olim te, osveti me ti kad
on neće! Što će ostali m isliti kad ču­
ju kako me je udesila? - zaklinjao
- D obio si što si i zaslužio. Zavi-
dat ću ti rane, nađem li neku mast
u kući»
- Ja ću mu p reviti rane, gospodi­
ne Hovvarde. Ostanite, pom oći ćete
m i da ga prenesem o odavde, bude
li trebalo - ja vila se A m an da s
O krenuli su se kao grom om oši-
nuti. A m anda je ušla u salon. D oni­
jela je ljekovitu mast i zavoje.
A m an da je p regled ala G ilove
opržen e prste.
- Posluži li vas sreća, m oći ćete
njim a zakopčati košulju, ali nikada
više nećete m oći otkopčavati žen ­
ske haljine. Ležite i budite m irni! -
G il ju je krotko poslušao kao m a­
leno, uplašeno dijete, svladavajući u
sebi divljački bijes. Trgnuo se od
bola kad mu je rastrgala košulju,
koja se p rilijep ila uz kožu, da mu
nam aže opekotine na prsima.
- Zašto ste mi zavid ali rane kad
me m rzite? - upitao ju je G il kad
je završila.
- Jer se ja dajem kom e ja hoću,
gospodine Maine, a ne svakom e tko
je veći i jači od mene. Ja pripadam
Johnu Blacku jer sam g a ja po svo­
joj slobodnoj volji izab rala za svog
muža, i nikom e više! Zapam itete to,
gospodine M aine!
XVII
Kad je idućeg jutra sunce izišlo
Pat se iznenadio, i to vrlo neugodno,
kad je ugledao Johna i C ala u sedlu
na sljemenu brežuljka, na puško-
m et od ceste u dolini.
45
 N ick im je poslao Am andu u su­
sret. Č im ju je John opazio, potrčao
je prem a njoj niz strminu b režu ljk a
Poljubili su se kao da se nisu vidjeli
godinu d a n a
- Jesu li te zlostavljali, Am anda?
- upitao ju je John čim je došao do
zraka.
- Odm ahnula je glavom bez r ije ­
či.
- U hvatili smo W illo w a - nasta­
v io je John - i sve nam je priznao.
- N ick želi da se s tobom sastane
na mostu. Siđi pješice sa mnom, ali
nenaoružan - prošaptala mu je
Amanda.
Ted M ason i Sim on Stalker doja-
hali su zaM oh n om i C alom u cik
zore. Sa sobom su d oveli i W illo w a
na Blackovu riđanu.
- K ako je Janice, A m anda? - b i­
lo je p rvo što je upitao Sim on kad
ju je ugledao.
- N e brinite, Simone, živa je i
z d ra v a N eće im ništa u čin iti O ne
su sam o bile m am ac za Johna da
dođe ovam o - o d go vo rila mu je
Am an da pa se zagledala u učitelja
Teda M a son a
- Iznenađena sam što vas vidim
ovdje, Tede!
- O teli su dvije djevojke iz m oje
škole - odvratio joj je Ted M ason
i zarum enio se kao zrela jabuka.
- Dakako, to vam nalaže dužnost
- dodala je brzo A m an da kad je
vid jela da je Tedu neugodno.
John je dao svoj opasač s revolve­
rom Calu u ruke.
- Idem na sastanak s H ow ardom
dolje na mostu. D ržite ga na nišanu.
U strijelite g a ako me napadne. Ja
ću pokušati da se dočepam revolve­
ra koji smo sinoć sakrili pod m o­
stom - rekao je John.
Sišao je niz brežuljak držeći
Am andu za ruku. Kad su stigli na
most, p rišao im je N ick Howard.
John je pustio Am andinu ruku.
46
- W illo w nam je sve rekao. K a ži­
te, m ožete li obuzdati G ila? - bilo
je p rvo što g a je John upitao.
- Budite bez b rige! V aša g a je že­
na sinoć o fu rila kavom. O tada je
potišten i ne luduje više na žen a m a
Dok su N ick i John razgovarali,
Am an da je ušla u dvorište ran ča i
popela se na trijem kuće.
- Šerife, vrem en a su se p rom ije­
nila! Sada v i m orate rad iti što vam
ja naredim - pohvalio se N ick kad
je A m an da ušla u kuću.
- Stoga sam i došao da ćujem
što želite od m ene - od vratio mu
je John m irnim glasom.
- A k o želite da se djevojke i vaša
žen a vra te kući žive i zdrave, m ora­
te se boriti za njihovu slobodu. Za
svaku - jedan dvohoj!
- Objasnite mi! Ja vas ne razu­
m ijem !
- M orate se b oriti u tri d vo b o ja
Svaki dvoboj za jedn og ta o c a Pobi­
jedite li u sva tri d v o b o ja tada m o­
žete pokušati da nam preotm ete i
novac koji smo opljačkali iz banke
u Hardingu. Uspije li vam da p ob i­
jedite, bit ćete sretan i bogat, ne us­
pije li vam - bit ćete m rtav čovjek!
- Čem u sve to? V i znate da ne
m ožete umaknuti p ravd i i zakonu.
- Ponos m e na to tjera! U vrijed i­
li ste me i ja vas m oram poniziti
kao što ste v i mene.
John g a je dugo začuđeno p rom a­
trao.
- P rvi je dvoboj - nastavio je
N ick - goloru ko šakanje. Pobijed i­
te li, Beth W ells je slobodna.
- A drugi?
- Dvoboj revo lverim a s Patom
Sutterom.
- Za Janice Stalker?
- Da, ali dvojim da ćete pobjedi-
ti, šerife! I zapam tite, ja osobno ne
bih želio da izgubite taj dvoboj, jer
se onda ja neću m oći s vam a o b ra ­
čunati, čemu se posebno radujem.
LASO 346
 - Zašto m e odm ah ne ustrijelite?
Ja nem am oružja!
- Ne, ja to nisam tako mislio.
M orate se n ajprije boriti za djevoj­
ke. Inače ću ih zad ržati za sebe i
svoje momke.
John Black se jedva svladao da
odm ah ne nasrne na N ick a H ow ar-
da.
- A m oja žena? - upitao je kad
se svladao.
- Za nju ćete se b oriti sa mnom
na život ili smrt!
- A tako! P rve dvije borbe m ora ­
ju iscrpsti sve m oje snage, da biste
se v i svjež i odm oran m ogli sa
m nom ogledati! V i m e se uistinu
gadno plašite! A li ja vas se svejedno
ne bojim. Sve ću vas srediti m alim
prstom - od govorio mu je John i
nasm ijao se.
- To ćem o još vid jeti tko će koga
srediti, gospodine naduvenko! P re­
više v i sebi utvarate! Slom it ću ja
taj vaš oholi ponos i p on iziti vas
kao što ste v i m ene! - p rosiktao je
Nick.
- A vi se nadajte da ja ne izgu ­
bim niti jedan dvoboj, jer će inače
Cal Roberts zap aliti ranč i vas za­
jedno s njim! On jedva čeka krvnu
osvetu, jer ste mu ubili njegova dje­
čaka.
- Zapali li C al ranč, p rva će um­
rijeti vaša žena!
- A li ja ču tada već biti mrtav,
a A m anda nije C alova žena - pod­
sjetio g a je John.
- Cal je sam, a nas smo trojica!
- A tko mi jam či da ćete pustiti
djevojku za koju ću se boriti ako
pobijedim 9 - upitao g a John kao
da nije ćuo N ick ov odgovor.
- A k o je ne pustim, ne m orate se
više boriti. Uostalom, djevojka za
koju ćete se boriti p rom atrat će
borbu zajedno sa mnom. V i m ožete
sa sobom povesti svoga čovjeka ko­
ji će vas čuvati s leđa.
LA S O 346
- K ada će početi borbe?
- C im se vratim u kuću, dopustit
ću djevojkam a da s vam a ra zgo va ­
raju u dvorištu, iza staje.
- Dobro, sastat ćem o se za dva
sata u podnožju b rd a na sjevernom
kraju doline, na prostranu proplan ­
ku.
- Sretno, Black! Što p rije i brže
izb orite slobodu za djevojke, to će­
mo se p rije nas d vojica ogledati -
dobacio mu je N ick i kiselo se na­
smiješio.
John mu se zagledao u oči.
- M oram vam još nešto priznati,
Nick. V i ćete biti p rvi čovjek u m o­
jem životu kojega ću ubiti s užit­
kom - izustio je John Black gotovo
svečano.
XVIII
- Pošli su.
John je prišao Calu i zajedno su
p rom atrali kratku povorku k oja je
izlazila iz d vorišta ranča. D jevojke
su išle odm ah iza N ick a držeći se
za ruke. N a začelju su bili Pat Sut­
ter i A u ggie W est koji se nevoljko
vukao za ostalim a, kao da baš nije
odveć oduševljen borbom sa Joh-
nom Blackom.
- V i ostanite ovdje na straži i d r­
žite kuću na oku. A m an da je ostala
u kući. I Cale, m olim te, nemoj uči­
niti neku nesm otrenost i u groziti
njen život - upozorio g a je John
gotovo šaptom. '
- Johne, moj dječak neće p očiva­
ti u m iru dok g a ne osvetim -
prom rm ljao je Cal.
- Cale, pazi što radiš! N astrada
li mi žen a zbog tvoje nagle ćudi, i
ja ću se tebi krvavo osvetiti!
- Žrtvovat ću ja i život da m i dje­
čak p očiva u miru, ali ne boj se,
Johne, neću prenagliti, jer znam da
ti voliš svoju ženu kao što sam ja
volio svog dječaka.
47
 - H vala ti, C ale - od govorio mu
je John pa se obratio W illow u: - Ti
ćeš ostati ovdje s Calom. Javit ćeš
mi ako se što nepredviđeno dogodi.
N adam se da ti mogu vjerovati.
- Možeš, Johne! W illo w je dobar
m om ak! - p otvrdio mu je Cal.
- Sve ću učiniti da vam pom og­
nem osloboditi djevojke iz N ickovih
ruku - javio se i W illow.
- Dosta ste p ričali! Idem o i mi!
- požurivao ih je Sim on koji je že­
lio da što prije bude uza svoju kćer.
John je pogledao Teda Masona.
- Masone, hoćete li m i čuvati le­
đa?
- N ik ad a još nisam pucao u čov­
jeka, šerife! N isam mogao. M ožda
sam zato i otišao u učitelje.
- Slušajte, M asone! Ja ću se bo­
riti s onim krupnim Auggiejem .
Sutter i H ow ard bit će naoružani.
Potegnu li oružje na mene, v i me
m orate zaštititi. Sim on je za to pre-
star!
- Dobro, šerife! A k o je tako, m o­
žete se u m ene pouzdati - odvratio
mu je Ted, prem da John u to nije
bio previše siguran.
Ć im su stigli na proplan ak u pod­
nožju brda, Sim on je p ritrčao k Ja­
nice i za grlio je. N asm iješio se Beth
i više se nije odvajao od djevojaka.
N ick je stajao s A u ggiejem na
sredini proplanka. D avao mu je p o­
sljednje upute. John je otkopčao
opasač s revo lvero m i predao ga
Tedu Masonu. * John g a je tada udario ljevicom
- Pazi što ću ti reći, A u ggie! N e ­
moj se izvlačiti ako ne želiš da dje­
vojke nastradaju. Ja želim da dobro
izm latiš Blacka p rije nego što se
suoči sa Sutterom .-Razum iješ? -
upućivao je N ick Auggieja.
- Dobro, Nick, ali taj m i čovjek
nije ništa nažao učinio. N ik ad a mi
se nije za m jerio - izvlačio se A u g ­
gie.
- N ije tebi, ali je m eni! I ne zabo­
48
ra vi da se boriš za djevojke! D obro
g a prem lati.
- P rem latit ću ga, ali ću i tebe
ako se nešto dogodi djevojkam a -
upozorio je A u ggie Nicka.
John im je p rišao sporim k o ra ­
kom.
- Jeste li sprem ni za borbu,
Black? - upitao g a je Nick.
- Što prije to završim , tim bolje!
- o d govorio mu je m irno John.
- T o i m eni odgovara. I zapam ti­
te - nem a pravila! Pobjednik je
onaj tko se najduže održi na n oga­
ma. A pobjednik za nagradu dobiva
Beth Wells. M ožete početi! - rekao
im je N ick pa se povukao s p ro ­
planka do m jesta gdje su stajale
djevojke sa Simonom.
John i A u ggie stisnuli su šake i
oprezno se odm jeravali.
- Š erife - kazao je A u ggie tiho
- ja sam u duši p rotiv ove borbe.
N ick kaže da će se inače osvetiti na
djevojkam a, ako vas ne premlatim,
pa se m oram o pretvarati. Budete li
pam etni, pobijedit ćete!
- Trudit ću se, A u ggie - prošap-
tao je John i kiselo se nasm iješio
krupnom čovjeku p a g a udario
snažno desnicom u prsa ispod srca.
A u ggie je od u darca posrnuo k o­
rak unatrag. Johnu je bilo jasno da
borba neće biti k ratka i laka, jer je
njegov najjači udarac tek m alo
uzdrm ao Auggieja.
dva puta zaredom . A u ggie se iz­
m aknuo udesno i zam ahnuo ljevi­
com. Šaka je očešala Johnovo čelo.
John je znao da će pasti dohvati li
g a A u ggie tako snažnim udarcem.
Kad je A u ggie za k ora čio prem a
njemu i ponovo zam ahnuo desnom
rukom, John se sagnuo i zadao
A u ggie ju tri snažna udarca u prsnu
kost p rije nego što g a je snažna ru­
ka tog krupnog čovjek a stegnula u
LASO 346
čelični zagrljaj, ovivši mu se oko
vrata, i zarob ila ga.
A u ggie ga je tada počeo udarati
ljevicom, ali ni jedan udarac nije
bio prejak. John na to udari Aug-
gieja šakom u bubrege i otm e mu
se iz zagrljaja.
Počeo je poskakivati oko krup­
nog protivnika. Tu i tam o zadao bi
mu pokoji udarac. Odjednom osjeti
kako su mu ruke otežale, dok je
A u ggie bio prejak da bi g a takva
borba izm orila.
Tada su začuli W illove povike.
O bojica su zastala i spustila ruke
niz bokove. M om čić je dotrčao sav
izbezum ljen na proplanak.
- O dveo ju je! G il je oteo gospo­
đu Black! O dvezao ju je kolim a, a
Cal je odjurio za njima.
N ick je pograb io m om čića za
ovratnik i počeo g a luđački tresti.
- Lažeš! To je neka sm icalica!
G il me neće izdati i ostaviti u p re­
sudnom trenutku! N e smije! Blac-
kova je žena moj talac! M eni je po­
trebna da mu se osvetim ! - urlao
je N ick i odgurnuo W illo w a od sebe
tako snažno da je m om čić pao na
zemlju.
John je pogledao svog krupnog
protivnika. A u ggie je slegnuo ra ­
m enim a i rekao:
- Radite što m islite da vam je
dužnost, gospodine Black! M eni je
svega toga već navrh glave!
- Masone, dodajte mi moj opa-
sać! - povikao je John učitelju, a
Ted M ason nepom ično je buljio u
Pata Suttera koji im se približavao.
John brže-bolje p ograbi pušku iz
ruku skam enjenog Teda M asona i
ubaci m etak u cijev. Kad je podigao
pogled, Sutter je stajao s rukam a uz
bokove i čekao.
- Došlo je vrijem e da vidim o tko
je bolji revolveraš od nas dvojice,
šerife! O pašite svoj opasač s revo l­
verom ! - rekao je Sutter.
LASO 346
John se osvrne oko sebe. N icka
više nije bilo na proplanku. A u ggie
se povukao u stranu do Sim ona i
djevojaka. Sam o je Pat Sutter ostao
pred Johnom kao posljednja p re­
preka.
V ratio je pušku ukipljenom M a ­
sonu i uzeo svoj opasač. O pasao ga
je bez žurbe i zavezao uzicu oko be­
dra. Podigao je glavu i zagledao se
u revolveraša.
Stisnuo je šaku i ispružio prste
desne ruke nekoliko puta a zatim je
spustio uz tijelo pored drška revo l­
vera.
- Jesi li sprem an, Suttere? -
upitao je revolveraša da su ga svi
m ogli ćuti.
John je svu svoju pažnju usredo­
točio na Suttera ispred sebe. Samo
je njega jasno vidio. Sve je ostalo
oko njega nestalo u neprozirnoj
magli.
Pošao je prem a Sutteru. Potegao
je i pod igao revo lver u tren oka. V i­
dio je kako su se Sutterove oči ra ­
zro ga čile od sm rtnog straha.
P rvi je m etak pogodio re v o lv e ra ­
ša u džep na košulji. I drugi g a je
pogodio u isto mjesto. I treći tako­
đer.
Sutterova ruka klone. N jegov je
revo lver opalio u prašinu ispred
njegovih nogu. R evolveraš se naj­
p rije p revio u pasu a zatim skvrčen
izva lio na zem lju čvrsto stišćući re ­
v o lver u desnoj ruci.
John se polako uspravio. Izbacio
je prazne čahure iz bubnja revolve­
ra.
- K am o je otišao H ow ard? -
upitao je dok je punio revolver.
- Prem a kući - javio se W illow .
John pogleda Simona. Janice je
plakala na očevim gru dim a a Beth
W ells piljila u Johna otvorenih
usta.
- Simone, pazite na djevojke! S i­
guran sam da je G il pokupio sa so-
49
bom i novac opljačkan iz banke.
O tiđite na ranč i čekajte me u kući
dok se ne vratim !
Sim on je kim nuo glavom , a John
je prišao Auggieju.
- V i ste dobar čovjek, W este!
A k o m i uspije da vas izbavim od
zatvora, hoćete li raditi za m ene na
m om ranću? - upitao ga je John
Black.
- A pljačka banke i otm ica dje­
vojaka?
- Sim on vas sigurno neće tužiti,
ni vas, ni W illow a! P azili ste na dje­
vojke kao na oči u glavi, a to će vam
sud uzeti kao olakotnu okolnost.
Kad mu vra tim o opljačkani novac,
W ellsa ćem o već nekako obraditi i
razm ekšati. M en i su potrebni po­
šteni i radin i ljudi da bih uspio kao
rančer, ljudi u koje se m ogu pouz­
dati. Bilo bi m i d ra go da vi i W illow
ostanete sa mnom.
A u g g ie je potvrdno kim nuo g la ­
vom i blago mu se nasmiješio.
- Č ekat ću vas na ranću, šerife!
Čuvat ću vam kuću dok se ne v ra ­
tite.
Kad je John došao u dvorište ra n ­
ca, vid io je N ick a kako jezdi preko
p rvog brežuljka cestom prem a ju­
gu.
XIX
- Sjeći zavoj uz rub ceste! - za­
povjedio je G il A m an di sjedeći na
kozliću kola i pijuckajući viski iz
boce. A m an da je upravljala za p re­
gom.
G ornji tok rijek e Republican te­
kao je p rem a istoku vijugajući kroz
duboku dolinu. N a sjeveru ju je
okru živalo valovito pješčano zem ­
ljište, a na jugu obrubljivala strm a
obala od raspucanih stijena i zem ­
lje koju su od osipanja očuvale žile
zelene trave i grm ovitih kaktusa.
Duboki klanci vod ili su prem a str­
moj obali. Iz nekih nije bilo izlaza,
50
a iz nekih je put vod io na zaravan
što se pružala dalje prem a jugu.
Seoska cesta koja je sjekla dolinu
p rolazila je k roz grad. Gil se bojao
da će ih u gradu prepoznati i zaus­
taviti, pa da će mu A m an da pobjeći.
Stoga je odlučio da skrene stazom
p rem a uzvisini koja je vodila do
ulaza u klance. M ora o je pronaći
prohodan klanac jer mu je John
Black bio za petama, i to što prije.
P ogriješi li, naći će se ispred visoka
kam enita zida, uhvaćen kao miš u
mišolovci.
Kad se cesta spustila do rijeke,
naišli su na nekog fa rm e ra koji im
je pokazao klanac što je bio proh o­
dan.
K lanac je postajao sve uži, a cesta
viju gala sve više i dublje usječena
u strmu padinu ispranu proljetnim
bujicam a otopljena snijega.
Izbili su gotovo na vrh klanca po­
slije oštrog zavoja. Tu je klanac bio
obrastao gustim grm ljem koje je
gotovo p rek rilo i cestu. Gilu je u
tom trenutku sinula spasonosna
misao.
N a red io je A m an di da zaustavi
kola, nasiječe i sakupi nekoliko na-
ram aka granja, te da ih nabaca na
cestu iza zavoja. Kad je prep rek a
bila podignuta, A m an da se, zadiha­
na i umorna, naslonila na kola ližu­
ći ogrebotin e što ih je zadobila
skupljajući i noseći gran je trnovita
grm lja. Trn je joj je rasparalo i halji­
nu na nekoliko mjesta, pa je to po­
kušavala sakriti prije nego što se
ponovo popela na kozlić i sjela po­
red Gila.
Gil nije silazio sa svoga mjesta
na kozliću i neprestano je naginjao
viski iz boce ne bi li alkoholom
sm anjio boli od opekotina. Pušku je
držao položenu na koljenima.
- Brže, gospođo Black! V rijem e
odmiče. M oram o naći izlaz iz klan­
LASO 346
ca prije nego što nas sustigne po­
tjera.
- Zar vi uistinu m islite da će ih
grm lje zaustaviti?
- Ne, neće ih zaustaviti, ali će ih
zadržati neko vrijem e, a mi ćem o
im dotle umaknuti. Onaj stari Cal
slijedi nas, tako reći, uzastopce. Za­
pravo, ne znam zašto nam nije sp ri­
ječio b ijeg s ranča?
- M ožda hoće da vas ubije ovdje,
u divljini - kazala je tiho Amanda,
slegnula ram en im a i dodala glasno:
- A odakle da ja znam što je nau­
m io?! Ja ga, zapravo, i ne poznam
prem da je Johnov prijatelj!
O va iznenadna situacija potpuno
je zbunila Amandu. Bila je uvjerena
da je G il toliko opržen da se neće
m oći dignuti iz k reveta nekoliko
dana. No, kad je Sim on otišao na
proplanak da bude uz djevojke i
p rom atra borbe Johna s krupnim
A u ggiejem i podm uklim Sutterom,
v ra tila se u sobu i na svoje veliko
razočaran je našla G ila na nogam a!
Stajala je ispred cijevi G ilova revol­
vera.
Gil je skinuo zavoje s ruku i opr-
ženim, svim u plikovim a prstim a
stiskao držak i obarač revolvera
pakosno se cereći.
N adala se da će Cal, kojega je
John ostavio na straži da je čuva,
shvatiti što se zbiva čim je vid i k a­
ko zap reže konje u kola, ali on je
ostao na mjestu, nepom ičan kao
kip, i pozorno prom atrao svaku nji­
hovu kretnju i svaki njihov korak.
I u tom ju je času obuzeo užasan
strah. G otovo nije bila toga svjesna,
a već su Gil i ona pojurili cestom
p rem a jugu.
Am an da se nadala da će John us­
koro dojahati za njima, i ta je nada
bilo sve što joj je preostalo. Strah joj
je sve jače stezao srce, strah da je
N ick m ožda od slijepe srdžbe i
m ržnje ustrijelio Johna s leda kad
LASO 346
je čuo da g a je G il izdao i pobjegao
s njom s ranča. S njom i s novcem !
Odm ahnula je glavom . O dlučila
je da se vlada kao da ne očekuje
Johnovu pomoć. M o ra la je p riček a ­
ti dok G il zadrijem a. K ako je stalno
pio viski iz boce, znala je da na to
neće m orati dugo čekati.
*★*
Cal se laganim kasom penjao
stazom u klanac slijedeći tragove
zap rege do m jesta gdje je A m anda
po G ilovoj zapovijed i podigla p re­
preku. O prezn o je dojahao do za vo­
ja držeći neprekidno na oku rub
klanca. S ačm arica podrezane cijevi
bijaše odveć opasno i sm rtonosno
oružje u tom strogo om eđenom
prostoru, a on je m orao paziti da
slučajno ne p ovrijed i i Amandu.
Kad je zakrenuo iza zavoja, m o­
gao je preko trn ovite p rep rek e ja­
sno vidjeti kraj klanca. Jedini znak
da su tom cestom prošla kola bija­
hu tra go vi što su vod ili u pješčano
dno klanca i zam icali preko njego­
va ruba.
Cal je sjahao. N e obazirući se
m nogo na trn ovito granje, legao je
i p rilijep io se potrbuške uza stijenu
klanca. Razgrnuo je granje. Pozvao
je konja i konj je p reskočio p rep re­
ke. Laganim je kasom pojahao p re­
ma kraju klanca.
Pošto je izjahao iz klanca, o k re­
nuo je konja i vra tio se natrag, ali
ne više cestom, nego uz rub klanca.
Jahao je sporim korakom dok nije
našao ono što je tražio. S pomoću
debele palice i svojih snažnih m iši­
ća, uspjelo mu je da pom akne g o le ­
mi kam en s n jegova ležišta na k o­
jem je stoljećim a počivao.
Dok je kam ena grom ad a padala
niz strminu kotrljajući se, poskaki­
vala je i rušila pred sobom kam enje
i lom ila grm lje. N izb rd o je pojurila
gom ila kam enja i zem lje u tolikoj
51
 količini da se činilo kad se survala
na cestu da je odande nitko više ne­
će moći ukloniti. Tako je sebi o g ra ­
dio odstupnicu i prilaz vrhu klisure.
Cal je zadovoljan sporim k ora ­
kom otkasao za tragovim a kola
znajući da se ne smije žuriti kako
ih ne bi pretekao i da će ih m orati
slijediti preko uzvisina i dolina. K o­
la su se kotrljala područjim a koja
su još bila previše blizu naseljenih
mjesta za ono što je Cal naumio
; učiniti. A k o je dobro prozreo G ilove
: nakane, valjalo mu je još projahati
kilom etre i kilom etre preko prerije
p rije nego što stigne do pruge že­
ljezničkog poduzeća »Kansas-
Pacific«. U skoro će se i Cal moći
krvavo osvetiti Gilu zbog okrutne
sm rti svog dječaka.
***
N ick više nije bio potpuno svje­
stan on oga što radi. Preokret koji
mu je porem etio planove kad je Gil
pobjegao s njegovim n ajdragocjeni­
jim taocem, pom utio mu je razum
i-d oveo ga u takvo duševno stanje
u kojem mu je sam o jedna misao
bila kristalno jasna: G ila m ora kaz­
niti zbog izdaje i ponovo uhvatiti
Am andu jer je samo pomoću nje
m ogao držati Johna u svojoj vlasti
i osvetiti mu se onako kako je to
zamislio.
U staji na ranču bio je još jedan
odm oren konj. Nenadani i drski
izazov Pata Suttera zadržao je Joh­
na Blacka i dao Nicku dovoljno v re ­
m ena da umakne Johnovoj potjeri.
Kad je stigao do obale rijeke, nai­
šao je i o n na onog istog fa rm era
koji je Gilu i A m andi pokazao put
u prohodan klanac.
Prašina se već bila slegnula iza
C alova konja kad je Nick našao
ulaz u klanac što mu ga je opisao
52
fa rm er i zatim ujahao u nj u galo-
pu'
Toliko mu se žurilo da uhvati G i­
la da mu nije bilo ni na kraj pam eti
da se obazire na tragove oko sebe.
U srcu mu je bila samo jedna želja:
stići kola što prije. Da bi brže na­
predovao, neprekidno je krvn ički
podbadao konja ostrugarna i šibao
ga bićem, sve dok konj ne bi poju­
rio kao strijela, pom ahnitao od boli.
U letio je u oštar zavoj. Konj se
umalo otklizao niz strminu. Posr-
nuo je na sipkom pijesku staze i
udarivši kopitim a propeo se. P re­
preka od zem lje i trn ovita gran ja
koja je pred njim iskrsnula, uplaši­
la ga je i iznenadila.
N ick je izgubio ravnotežu na sed­
lu još kad je konj uletio u oštar za ­
voj, a kad se konj iznenada propeo
našavši se pred preprekom , Nicko-
va je desna noga ispala iz strem e­
na.
U plašena je životin ja osjetila da
se težina jahačeva tijela objesila na
lijevu stranu, pa se i ona zabacila
ulijevo kako bi se što brže oslobodi­
la neugodna i teška tereta. Pri padu
s konja N ick se zaustavio kad je
udario svom snagom o kam eniti
zid klanca. Snaga udarca odbacila
ga je unatrag i pao je naglavce u
gusto grm lje što je raslo niz strm i­
nu podno ceste.
Pad je bio težak. N ick je slomio
gran je grm lja i udario muklo o
zemlju. Ostao je ležati zarobljen tr­
novitim grmljem.
Pri padu Nick je vrisnuo od bola
i straha. Vrisak je još jače uplašio
plahog konja i on se okrenuo i u
galopu pojurio niz klanac prem a
kući.
Čuvši topot kopita, Nick se
trgnuo. Valjao se s boka na bok u
bjesomučnom pokušaju da se izvu­
če iz neugodna zagrljaja žbunja.
Prošlo je nekoliko minuta prije ne­
LASO 34«
go što se napokon prestao koprcati.
Stisnuo je zube i pokušao razm isliti
kako da se najlakše izvuče iz neu­
godna škripca u koji je nenadano
upao. Boli koje su mu presijecale c i­
jelo tijelo zbog stotinjak ogrebotina,
jer mu je trnje p roparalo njegova­
nu kožu, i zbog udarca pri padu na
zemlju, p risilile su g a da se sm iri i
pokuša razm isliti. Shvatio je da se
iz grm lja ne m ože izvući bez pom o­
ći ili polagana i pažljivo odm jerena
napora.
Znao je da je sigurno i John p o­
šao u potjeru za G ilom i Am andom .
A k o se na vrijem e oslobodi iz te
stupice u koju je upao, m o g a o bi se
još osvetiti Johnu i tako također
dočepati konja na kojem bi m ogao
poći za Gilom.
John je lako pronašao ulaz u k la ­
nac k o jije tra žio N ick ov je konj iz ­
jurio iz njega kao da g a svi vrazi
gone. Životinja je prepoznala konja
na kojem je jahao John, zastala i
poslije k raćeg oklijevanja prišla im
njišteći od zadovoljstva. John je sja-
hao i pregledao konju rane. Poslje­
dice N ick ova divljačkog galopira-
nja bile su više n ego očite.
Pljuskanje vode pod kopitim a ko­
nja koji je prelazio rijeku Johnu iza
leđa, pobudilo je njegovu pozornost
i kad se okrenuo, ugledao je W illo-
w a na riđanu. John se potpuno
pouzdavao u W illo w a od one noći
kad su g a Cal i on uhvatili u duća­
nu O livera T in k era i poslije onog
ra zgovora u predvorju hotela. P re­
dao je ozlijeđenog konja W illow u i
poslao ga u grad s uputama da se
što bolje za nj pobrine kako bi živo ­
tinja što brže ozdravila. Dao mu je
također poruku za O livera Tinkera.
T ra žio je od trgovca da mu pošalje
nam irnice koje će mu trebati za po­
LASO 346
tjeru pa je u pozorio W illow a da se
požuri natrag pokazavši mu ulaz u
klanac gdje će moći naći tragove.
Kad je ostao sam, John je vrlo o p ­
rezno dojahao do ulaza u klanac.
N egdje tamo, ispred njega, ćekao
ga je u zasjedi N ick Howard, bez
konja i najvjerojatnije povrijeđen.
Jer John je znao da će N ick učiniti
sve da mu se osveti, a da se dočepa
njegova konja.
Sjedio je na konju i dugo p rom a­
trao ulaz u klanac. N apokon je od­
lučio da će za njega biti najbolje
ako odjaše naokolo i tako izbjegne
Nickovu_zasjedu koja bi g a spriječi­
la da uhvati G ila i oslobodi A m an ­
da _
XX
M unja je bljesnula poput blješta­
va vodopada prop aravši nebo na
zapadu, a grm lja vin a odjeknula za
njom u grom oglasn om p ozdravu
oluji što je nadolazila. ,
C al je nepom ično ležao blizu
vrh a zaobljena i izbočena hrpta na
istočnom kraju klanca. N jegova
tam na odjeća štitila g a je od pogle­
da dvoje putnika u k olim a k oja su
se p rim ica la obali potoka dolje u
p rocijepu doline.
A rick aree, rukavac rijek e Repu­
blican, tekao je p re m a istoku k roz
sredinu doline oplakujući obje oba­
le uskog riječn og otoka koji se na
svom najvišem mjestu uzdizao sa­
mo m etar iznad razin e vode. Put
prem a jugu vodio je preko tog r i­
ječnog o to k a
Kola kojim a je u pravljala A m an ­
da u tom su trenutku sišla u plićak
poplavljene nizine Sve jači i jači za ­
puši vjetra sjevernjaka nosili su na
svojim krilim a vlažne kapljice kao
opomenu da se sprem a strašna je ­
senja oluja koju su najavili tamni
oblaci što su plovili nebom cijelo
poslijepodne.
53
 Putovanje nije bilo nim alo ugod­
no. K ola su nekoliko puta m orali
voziti dugim zaobilaznicam a na­
trag prem a zapadu, oko n eprolaz­
nih kukova goleti i padina brda s
istoka, koje su se zabadale duboko
u dolinu.
G ila je m alo-pom alo sve više
svladavao viski koji je neprekidno
ispijao iz boce, ali još je m ogao d r­
žati oči otvorene i budno paziti da
g a A m anda ne p reva ri i da mu ne
pobjegne.
Snažan vjetar sve je jače puhao,
a tamni oblaci što su se skupljali
cijelog poslijepodneva zam račili su
nebo, pa je zanoćilo neopazice i iz­
nenada. Točno se vrijem e m oglo
odrediti samo po satu, a nikako ne
i po vidljivosti.
Kad su se kola prib ližila rječici,
bljesnula je ponovo munja i osvije­
tlila cijeli zapadni nebeski svod. S
njom su prokapaie i prve, krupne
kapi kiše. Divljački naleti vjetra ši­
bali su kapljicam a kiše preko d o li­
ne u kratkim valovim a.
Stegnuta je i studen.
Još jedan udar vjetra, najjači do
tada, zanjihao je kola, a uzastopno
sijevanje munja osvjetljavalo je
tamnu zemlju. G rm ljavin a je zaglu-
šivala huk vjetra. Uplašeni konji
okretali su glave da se zaštite od
hladna vjetra i studene kiše. A m an ­
da se s njim a borila, prem da je bila
na izmaku snaga, i jedva ih je uspi­
jevala obuzdati.
- N e m ožem o ovako dalje. M ora ­
mo naći neki zaklon - povikala je
Gilu između dva udara vjetra.
Gil se skutrio u kutku sjedala tr­
peći boli koje su ga mučile usprkos
velikoj količini viskija, koju je do
tada popio. Drndanje kola p ovrije­
dilo je plikove od opekotina na nje­
govu tijelu i otvorilo ih. Sm rdljiv is-
cjedak iz rana posve ga je dotukao.
54
V jetar ga je njihao i teško je sjedio
i držao Amandu na nišanu.
Čim je vjetar odnio njezin glas,
snažan nalet pom eo je dolinu uda­
rivši u njih nesmiljeno. Za njim se
spustio gusti pljusak. M orao je p ri­
čekati da prođe kako bi m ogao
progovoriti:
- Goni ih preko rijeke! N e želim
da me stjeraju u škripac uz obalu
nakon što voda nabuja!
Kratko zatišje vjetra dopustilo im
je da se spuste na pješčano dno rje­
čice. Konji su načas zastali, a zatim
potegnuli kola preko prudova i ko­
rita rječice prem a suprotnoj obali.
Kroz kišnu zavjesu razabrali su
plitku udubinu u stijeni iznad oba­
le, koja bi im m ogla poslužiti kao
privrem eni zaklon.
A m anda je p otjerala konje u tom
smjeru. Oni su poslušno odvukli ko­
la u udubinu, presretni što će se za­
štititi od oluje.
Zaklon nije bio vrijedan ni spo­
mena, ali i to je bilo bolje nego osta­
ti na otvorenom izložen punoj snazi
oluje.
Još je jedan snažan nalet vjetra
prohujao preko doline dok su se
oni šćućurili u udubini pod stije­
nom. Konji su se priljubili jedan uz
dru goga da im bude toplije.
Čim je olujni zapuh prošao, na
zapadu, na početku doline, vidjeli
su novi, koji se spuštao prem a nji­
ma valjajući pred sobom travu i tr­
gajući žbunje uz obalu.
A m anda je skočila s kozlića na
zemlju, prišla stražnjem dijelu kola
i stala prekapati po stvarima. T ra ­
žila je neprom očivu ceradu i kolći-
će koje su ona i John koristili kao
šator za vrijem e izleta u prirodu
prošloga tjedna. U pravo kad je ras-
prostrla ceradu i jedan njezin kraj
zavezala za ogradu kola, udario je
još jedan zapuh vjetra.
Teška cerada za vijorila se na vje­
LASO 346
tru, istrgla joj se iz ruku i podvila
se pod kola. B oreći se protiv zahuk­
tala pljuska, A m anda ju je pokušala
odande izvući kako bi je zakolćila
u zemlju.
Za vrijem e idućeg zatišja vjetra,
povukla je iz petnih žila, iznenađe­
na i sama. snagom koju je posjedo­
vala a da toga do tada nije ni bila
svjesna te izvukla ceradu ispod ko­
la, zavezala je za kolćiće koje je za­
tim zabila u zemlju i tako n apravila
kakav-takav zaklon.
Teška cerad a izdržala je ponovni
nalet vihora, a A m an da je nastavila
zabijati kolćiće u zem lju i vezati za
njih k rajeve cerade. Kad je završila,
unijela je u zaklon zalihe n am irn i­
ca i oprem u iz kola. Bila je prokisla
do kože i drhtala je od studeni kao
prut na vodi.
Gil ju je cijelo vrijem e pozorno
prom atrao. N ije ni prstom pom ak­
nuo da joj pomogne. Tek kada je ce­
rada bila razapeta i zaklon p od ig­
nut, uhvatio se objem a rukam a za
ogradu kozlića i spustio oprezn o na
zemlju. Iskrivivši lice od boli, sag­
nuo se pa upuzao pod ceradu. Šću­
ćurio se uz zadnji kotač kola p ro ­
m atrajući zažaren im očim a Am an-
du dok se zam atala u suhi gunj.
- Im a li još koji gunj u kolim a?
- upitao ju je tiho.
Pokazala mu je svježanj podno
njezinih nogu. G il je iz njega izvu­
kao jedan gunj i pažljivo ga om otao
oko sebe, dršćući svaki put kad bi
slučajno dotaknuo opekotine na ti­
jelu. N apokon se m alo utoplio i po­
čeo ugodnije osjećati.
Kiša je rom injala po napetoj ce­
radi nad njihovim glavam a dok ni­
je napokon, nakon nekog vrem ena,
popustila i još škropila kao sitna
rosulja.
- Pogledajte kako su konji! Su­
tra nas čeka dugo putovanje - za­
povjedio joj je strogim glasom.
LASO 346
Presjekla g a je ledenim pogledom
punim m ržnje a zatim među o p re­
mom potražila Johnov dugi jahaći
kišni ogrtač žute boje. A m andi je
bio predugačak i visio joj je preko
gležanja, pa su joj se skutovi vukli
po blatnoj zem lji unatoč nekoliko
njezinih pokušaja da jedan dio o g r ­
tača zatakne za pojas.
G ilov pijani m ozak nije opazio
srdžbu u njezinim očim a dok se
A m an da izvlačila ispod cerade na
kišu i vjetrom etinu. Čuo ju je kako
se u m raku muči s konjskom o p re­
mom m rm ljajući u bradu kletve ko­
je se inače nikada ne bi usudila iz­
ustiti.
A zatim je zavladao muk, ništa se
više nije ćulo osim fiju k a vjetra i
rom injanja kiše.
Poslije nestrpljiva čekanja, G il je
dopuzao do ruba zaklona i p ro virio
ispod cerade. M ora o je p ričekati
dok nije bljesnula munja.
N igd je ni traga A m an di ni konji­
ma!
U z bujicu psovki, ispuzao je iz za ­
klona na kišu i posrćući počeo sli­
jediti trag koji su skutovi njezina
predugačkog ogrta ča ostavili u bla­
tu.
T ra g o v i su se top ili u blatu. Kiša
ih je sve više i više ispirala.
Stao je pijano se njišući na kiši.
Polagano se osvrnuo oko sebe ne bi
li negdje ugledao neki njezin trag
ili znak. U iznenadnoj panici zbog
njezina bijega, pošao je natrag p re­
ma dolini. A tada, pod gustim plju­
skom kiše više nije m ogao naći
udubinu u stijeni gdje su ostavili
kola.
U očaju i ne znajući što da radi,
nasumce je odabrao sm jer kojim je
pretpostavljao da je Am anda pobje­
gla. M ora o ju je pron aći i uhvatiti,
jer bez konja nije m ogao pobjeći
Johnu i potjeri.
55
 John je sjedio na konju na p rije­
lazu rječice A rick a ree i prom atrao
pjenu koju je podizao vih or na uz­
burkanoj površini nabujalih brza­
ka vode. Želi li prijeći rječicu, mora
to što prije učiniti.
Znao je da je dno korita muljevito
i mekano, pa je razm išljao koliko je
prijelaz preko rječice siguran. Kise­
lo se nasm iješio i potjerao konja u
vodu. Konj je načas oklijevao, zaga­
zio u vodu i borio se sa snagom bu­
jice, a zatim se p om irio s neizbjež­
nom sudbinom i zaplivao niz struju.
Struja bujice guste, prljave vode
odmah ih je ponijela sa sobom ni­
zvodno. Poslije kratka, brza putova­
nja vodom, struja se razbila o hrid
i konj se kopitim a dohvatio tvrda
tla pri vrhu m alena rjećna otočića
John je skliznuo s konja i pustio
ga da sam ispliva iz nabujale vode
Kad su se uspentrali na obalu, John
je pozorno pregledao rukavac koji
je odvajao otok od obale s druge
strane. N ije mu se čin io ništa gorim
od onog koji su netom preplivali
Poveo je konja ponovo u vodu i obo­
jica su zaplivala prem a suprotnoj
obali. John je uskoro uhvatio neko
gran je crnog žbunja što je raslo uz
obalu i izvukao sebe a zatim i konja
na obalu.
Jak vjetar gurao ga je prem a is­
toku, ali John se zgrbio i op irao mu
se svom snagom. Znao je da dolina
obiluje guduram a s obje strane pa
se nadao da će uskoro naći neki za ­
klon. U tom trenutku više ništa nije
m ogao učiniti da pom ogne Amandi.
M orao je svakako pričekati dok ne
prestane oluja. U tom se času mo­
gao samo nadati da je našla neki
zaklon pred nevrem enom koje se
spustilo u dolinu.
Konj je naglo i snažno trgnuo
glavom i povukao uzde, a John se
spotaknuo. Kad je podigao glavu,
k roz gustu je kišu razabrao obris
56
kola u udubini pod stijenom, sa za­
klonom pod napetom ceradom.
Izvukao je revolver iz korica i o p ­
rezno prišao kolim a koristeći se
blieskanjem munja da vidi tko se
krije pod ceradom u zaklonu.
N ik oga nije našao.
Zavezao je konja za kola i upuzao
u zaklon ispod cerade. O prem a i
nam irnice bile su razbacane po
zemlji. Pojeo je nekoliko sendviča
koje je Am anda ponijela u košarici
sa sobom i razm išljao o situaciji u
kojoj se nenadano našao.
Am anda i Gil kao da su u zemlju
propali, a i zaprega, no John je
znao iz iskustva da po tom n evre­
menu nisu m ogli daleko stići, odno­
sno da se kriju negdje u blizini.
Odlučio je da se popne na najvišu
uzvisinu s koje će pucati dobar po­
gled preko cijele doline kad presta­
ne oluja, odakle će m oći vidjeti sva­
ko gibanje u dolini i potom poduze­
ti odgovarajuće korake.
N adao se da Cal nije učinio neku
brzopletu nesm otrenost iz m ržnje
prem a Gilu, koja je m ogla nauditi
i Amandi.
Uzeo je šatorsko krilo kojim su
bile pokrivene zalihe nam irnica i
oprem a, složio ga i stavio ispod pa­
zuha, pa ispuzao iz zaklona. Odlu­
čio je da pode pješice u potragu za
Gilom i Amandom. O stavio je konja
u udubini stijene, zavezana za kola,
gdje je bio u kakvu-takvu zaklonu.
Sa sobom je uzeo i vinćesterku i
bisage s hranom, pa se zaputio u
oluju grabeći uzbrdo, prem a vrhu
klanca, jer se nadao da će tam o na­
ći dobar vidikovac.
***
Cal je pošao niz južnu obalu ru­
kavca dok nije naišao na mjesto
gdje su kola s Gilom i Am andom
prešla rječicu. Dok je s uzvisine
LASO 346
prom atrao dolinu, vid io ih je kad su
skrenuli p rem a jugoistoku u p otra­
zi za zaklonom koji su našli u plit­
koj udubini stijene. Pojahao je za
njim a probijajući se kroz gustu k i­
šu i olujni vjetar. Zapam tio je dobro
obličje tla i potpuno se pouzdao u
svoj osjećaj snalaženja, koji mu je
izoštrio dugogodišnji život u preriji.
Kad se popeo na prvi uspon is­
pred udubine u stijeni, zastao je i
kleknuo da pregleda okoliš. N aleti
vjetra njihali su g a lijevo-desno.
Kad su udari prohujali, kiša se p ro ­
rijed ila i Cal je m ogao vidjeti kola
u udubini stijene, razapetu ceradu
u zavjetrin i iza kola i Johnova ko­
nja.
Budući da nije bilo odviše sigu­
ran hoće li se John veseliti što ga
vidi, polagano i bez žurbe prilazio
je prilijepljen uza stijenu prem a
udubini. P ro virio je pod ceradu.
Bljesak munje obasjao je unutra­
šnjost zaklona i Cal je u njem ugle­
dao samo razbacane gunjeve i na­
mirnice.
Uz pom oć slijedeće munje preta-
žio je ostatak udubine.
N igd je nikoga.
Razm išljao je trenutak što da uči­
ni i kako je kiša ponovo ojačala, za ­
vukao se u zaklon pod ceradu i slo­
žio razbacane stvari. U k ošarici je
našao još nekoliko A m andinih sen­
dviča pa je utažio glad.
Ispružio se na gunj na vlažnoj
zem lji a drugim se zamotao. Odlu­
čio je da se m alo odm ori dok ne
prestane oluja. Čim svane, poći će
u potragu za Gilom, još p rije nego
što se razbojnik snađe gdje se nala­
zi poslije olujne noći provedene u
besciljnom lutanju.
N adao se da se A m an da spasila
iz G ilova zatočeništva. Cal je samo
žudio da časno osveti okrutnu smrt
svoga dječaka. A kom e je Cal bio
neprijatelj, taj nije dugo živio!
LA S O 346
Pazio je da g a ne svlada dubok
san. Svakog bi se trenutka John
m ogao vratiti. John, ili njegova že­
na. Pa čak i Gil! On je već bio u
zaklonu te večeri i Cal je znao da
će lako naći put natrag ako zaželi.
Tiho se nacerio.
Po svoj p rilici svi će provesti neu­
godnu noć vani u oluji, a on će se
odm oriti i bit će svjež sutradan u
zoru.
XXI
D olina bijaše tiha i bistra pod ra ­
nim jutarnjim suncem. O pran e k i­
šom, vlati trave svjetlucale su se
kapljicama. D ivlja bujica vode
razd rla je pješčane prudove i tanki
potočići žuborili su kroz pješčano
tlo priobalja.
Johnov se pogled zaustavio na
udubini podno stijene. Tada je op a ­
zio da tam o nem a više njegova ko­
nja kojeg je ostavio p rivezan a za
kola. C erada se uleknula nad zak lo­
nom iza kola.
Počeo je pozorno pregledavati
dolinu od istoka p rem a zapadu, po­
lagano, pazeći da mu ništa ne p ro ­
m akne oku. N igdje n ikoga nije op a ­
zio.
Cupkao je nogam a na mjestu da
iz njih otjera trnce. Složio je šator-
sko krilo kojim se bio zagrnuo p ro ­
šle noći za oluje. Lice mu se
sm rknulo od b rig a koje mu nisu
dopuštale da trezven o misli. Jedno
jedino pitanje nije mu dalo da sklo­
pi oči cijelu noć: gdje je Am anda?
Pregledao je oružje koje je bilo
suho jer ga je držao ispod šator­
skog krila. Sm otao je k rilo u bisage
i prebacio ih preko ram ena, pa s
puškom u ruci pošao nizbrdice,
prem a obali rječice.
B rijeg na kojem je bio p roveo noć
nalazio se u jugozapadnom dijelu
doline. Sam o je jedna staza vod ila
iz njega. Z agazio je u široku napla­
57
vinu plićaka. Voda mu je sezala do
gležanja. P rovirio je iza plećke sje­
vernog b rijega da pregleda klanac
s dolinom.
Nešto se pom aklo u daljini. Uzeo
je pušku u obje ruke i oprezno k re­
nuo naprijed. Kad se klanac pred
njim otvorio, ugledao je tri konja
kako pasu povaljanu travu. P rep o­
znao je svoju zapregu i C alova mu­
stanga.
Mustang ga je prvi opazio. Podi­
gao je glavu i pogledao ga. Konji za­
prege prepoznali su svoga gospo­
dara. Mustang je bio osedlan i isti-
maren.
N jegov žuti kišni ogrtač bio je
prostrt preko golem og kam ena na
ulazu u pokrajnu guduru, nedaleko
od konja, da se osuši. Spustio je bi-
sage na zemlju i polagano se počeo
šuljati prem a kamenu. Mustang je
nagonski pošao za njim. Kopitom je
udario o kamenjar.
A m anda je objem a rukam a po­
gra b ila revolver i iskočila iza ka­
mena. U perila je revolver u Johna.
John se preplašio da g a A m anda ne
ustrijeli.
Odahnuo je s olakšanjem kad je
na njezinu licu opazio da ga je p re­
poznala. Bacila mu se oko vrata i
zajecala od sreće.
John ju je čvrsto za grlio pa prsti­
ma podigao bradu i nježno je polju­
bio. Kad su se napokon odvojili iz
zagrljaja, Am anda mu je ispričala
sve što joj se dogodilo otkad je po­
bjegla od Gila.
Kako po noći i oluji više nije zna­
la gdje je, uvukla se u zaklon iza
kam ena na ulazu u guduru. Toga je
jutra najprije istim arila konje, ka­
ko ju je John bio poučio, pa se op ra ­
la i osušila odjeću. Ništa nije jela od
jučerašnjeg dana. U pravo se spre­
mala da zapali vatru kad je mu­
stang udario nogom o kamenjar.
Postavio ju je na mjesto odakle je
58
m ogla nadzirati konje i ulaz u gu­
duru. Zapalio je vatru i p rired io im
doručak. Pošto su se najeli pržene
slanine i dvopeka, koje je John
im ao u bisagama, krenuli su u do­
linu prem a kolima.
Kola su stajala gdje su ih i osta­
vili. Johnov je konj nestao, a cerada
je bila odvezana od stražnjeg dijela
kola.
John je ostavio Am andu da čuva
konje, a on se oprezno prišuljao ko­
lim a s revolverom u ruci. O pazio je
da su tragovi njegova konja vodili
prem a jugu, a po dubini otiska ko­
pita da je na sebi nosio jahaća.
Mahnuo je Am andi da mu priđe.
Uhvatio je jedan kraj cerade i snaž­
no je povukao.
Pod ceradom, u lokvi vlastite krvi,
ležao je Cal. O tvorio je oči i uplaše­
no pogledao Johna. Kad ga je p re­
poznao, otvorio je usta, ali osušeno
grlo nije ispustilo ni glasa.
John je kleknuo pokraj Cala i
pregledao mu rane. Prem da je bio
uboden nekoliko puta nožem, rane
nisu bile smrtonosne.
Am anda je brže-boje zavezala ko­
nje za kola i donijela plošku punu
vode. John je podigao Calu glavu i
prin io mu vode da se napije. Zatim
mu je vlažnim rupcem oprao lice.
- Oprosti, Johne ... nisam ...
smio dopustiti ... da je odvede ...
Htio sam ... osvetu - mucao je sta­
ri Cal čim je sm ogao snage da g o ­
vori.
- Bilo, pa prošlo! Ne misli više
na to 1Nego, reci tko te ovako krvn i­
čki izbo!
- Gil. Uhvatio me na spavanju -
priznao mu je Cal dok mu je John
ispirao rane i viđao ih.
- Čuvaj ga se, Johne! Nem oj mu
p rila ziti1Zaklat će te. Pucaj u njega
čim g a vidiš - savjetovao ga je sta­
ri Cal.
- O zdravit ćeš. M oram o te od­
LASO 346
mah prevesti na ranč. A m an da će
te njegovati.
- A tko će osvetiti m og dječaka?
- Ja neću! Ti, Cale, radi što hoćeš
kad ozdraviš! D jevojke su spašene,
ja sam našao Amandu, a opljačkani
je novac iz banke u kolima. N em am
više ra zloga da g a progonim .
- A N ick?
- Taj je također dao petam a vje­
tra!
Položili su C ala na sijeno u straž­
njem dijelu kola i zapregnuli konje.
John ih je potjerao niz dolinu p re­
m a gazu na rječici.
Iza brda na suprotnoj obali poja­
vio se Johnov riđan s dva jahaća na
sebi.
- John, eno N icka! U hvatio je
W illow a! - gotovo je vrisnula
A m anda koja ih je p rva opazila.
John je zaustavio kola na ledini
uz rječicu, pograb io pušku i skočio
s kola.
- Ti pazi na C ala i ne m iči se s
kola! - zapovijedio je John Am an-
di.
N ick se zaustavio uz plićak na
suprotnoj obali.
- Sad ili nikad, Johne! - d ovik ­
nuo je.
- N e budali, H ow arde! Ostavi
nas na m iru i idi kam o te noge no­
se. Gil je već otišao svojim putom.
- Gil te nije mrzio. On se samo
bio polakom io za novcem i tvojom
ženom. Ja pak želim da ti vratim
šilo za ognjilo, i vratit ću ti ga!
- N em a više razloga da se borim
s tobom.
- A W illow ? Zar ćeš dopustiti da
ga ubijem umjesto tebe? - zlobno
mu je dobacio Howard.
John je naćas pogledao W illow a,
kao da oklijeva.
- Kako mu je uspjelo da te uhva­
ti, W illow e? - upitao je napokon
momčića.
- Kad sam se vraćao k roz kla­
LASO 346
nac s nam irn icam a po koje ste me
poslali, bio sam nesmotren.
- I uletio je u stupicu koja je ta­
mo za tebe bila postavljena! - na­
stavio je s užitkom N ick Howard.
- Borit ćem o se^Howarde, ali tek
kad pustiš W illo w a da dođe ovam o
k A m andi! - naglo je odlučio John.
N ick je gurnuo W illo w a s konja.
M om čić je potrčao p rek o plićaka
i popeo se na kozlić kola te sjeo po­
kraj Amande.
- Izaberi oružje, H ow arde! - do­
viknuo mu je John.
- R evolveri, i kaži gdje hoćeš da
te ubijem! T i dobro poznaš ovaj
kraj - osorno mu je odvratio N ick
Howard.
- N a otoku, na čistini! T i pođi s
donjeg kraja, a ja ću te ovdje čekati.
- Hajde! Jedva čekam da te ubi­
jem! - nacerio se H ow ard i odja-
hao p rem a sjevernom dijelu otoka.
N ick je podbo konja i vratio se do
kola. Predao je pušku A m an di i bez
riječi odjahao na južni kraj rjećnog
otoka.
Sjahali su obojica, pregledali re ­
vo lvere i sporim korakom pošli je ­
dan prem a drugome. W illow i
A m an da p rom atrali su ih napetih
živaca.
Kad su John i N ick prišli jedan
drugom e na kojih dvadesetak k o ra ­
ka. N ick je zastao i pakosno se na­
cerio. John mu se prim aknuo još
dva koraka, s desnom rukom p olo­
ženom uz držak kolta. Zagledao se
n etrem ice u svog protivn ik a i ništa
drugo nije vidio.
John je pozorno prom atrao Nic-
kovo desno rame. Č im mu se ram e
napelo i ruka poletjela p rem a re ­
volveru, i John je potegao kolt.
U tom trenutku dolinom je odjek­
nuo pucanj iz puške. Dok je potezao
obarač kolta, Johnove su misli bile
uz Amandu. Drugi je pucanj iz pu­
ške posve zbunio Johna.
59
 / Moja grupa
^ppjaviáujeTNT
se u sval
broju .ALÁLTA FOK

60 LASO 346
 Prvi N ickov hitac pogodio je Joh-
na u lijevo ram e i kad je onaj pote-
gao obarač kolta, prom ašio je Nic-
ka. John je hitro za k oračio u stra­
nu. N ickov drugi hitac zafiju kao je
tik uz Johnovo uho.
John se sagnuo i ponovo opalio:
Pogodio je N ick a u koljeno. Drugi je *
hitac bio viši i pogodio je N ick a u
prsa.
N ick je pokleknuo i ispustio re ­
volver iz ruke. Pao je potrbuške i
ispru žio ruku, za. revolverom .- , c
John još jednom ¡n a rilja i opali.
Pogodio je N ic k a 'u glavu. N ick se"
trgnuo u sm rtnom grču i ispružio.
D ržeći se za ranjeno rame, John
je potrčao prem a kolima. W illow je
stajao na kolim a i pokazivao mu
prstom u guštik pored obale.
- Gil! G ospođa A m an d a otrčala
je za njim. Poručila vam je da se ne
m iješate - zadihano mu je rekao
momčić. 'K
* John je pošao uzvodno u smjeru
koji mu je pokazao W illow . Izbacio
■je prazne čahure iz revo lvera i p o­
novo ga napunio.
Gil je bio naišao na kola.prije ne­
go što su ga W illoW „i A m anda p ri.
m ijetili jer su svu sVbju pažnju us­
redotočili na N ićk a i Johna. A m an ­
da ga je opazila tek kada je opalio
prvi hitac na njih iz niska žbunja.
Poslije drugog hica, skrio se u gu ­
štik pored obale.
A m anda je skočila s kola i potr­
čala za njim pošto je zapovjedila
W illowu da ostane s Calom i da ka­
že Johnu da ne ide za njom.
Žbunje je bilo vrlo gusto uz hrbat
uzvisine. A m anda je oprezn o slije­
dila G ilove tragove naćulivši dobro
uši. Nešto je šušnulo u guštiku. U pe­
rila je pušku u tom smjeru. O palila
je hitac u guštik i otkotrljala se u
stranu. N a jp rije je čula kako se lo­
me grančice, a zatim jauk i stenja­
nje, pa snažan pljusak u vodu.
LASO 34B
John je prom atrao žbunje s uzvi­
sine iznad obala kad mu je metak
prozujao pokraj glave. I on je čuo
pucketanje gran ja iz žbunja. Podi­
gao je glavu da bolje vid i što se do­
gađa.
Povlačeći se pred Am andom , Gil
je izgubio tlo pod nogam a, okliznuo
se i pljusnuo u vodu točno ispred
Johna. Koprcao-se u vodi da što b r­
že stane na noge John je skočio na
njega. Gil. ga je udario nogom i iz-
-bio rtu k b li.iz ruke.
John je pao ravno na njega. Por-
vali su se u prljavoj vodi. Gil je iz­
vukao nož iz ćizm e, zam ahnuo i ubo
Johna u slabine. John g a je odm ah
odgurnuo od sebe. G il se ustobočio
u plićaku i p odigao ruku da se no­
žem nabaci na Johna.
A m an da je dotrčala do obale, po­
d igla pušku i kundakom u darila
G ila po glavi. Stropoštao se kao
klada u vodu. W illow je dotrčao za
Am andom i p om ogao joj da drži
Gilovu glavu pod vodom. Zaslijep­
ljena m ržnjom zbog svega štd je
propatila i m isleći da joj je G il ¡za­
klao muža, A m an da je sve dublje i
dublje gu rala G ilovu glavu pod v o ­
du, pom ahnitalo uživajući u njego­
vu sam rtnom krkljanju, sve dok se
G il nije prestao otim ati i lam atati
rukam a i nogama.
John joj je nešto dovikivao, ali
ona ga nije čula. D otrčao je do nje
i gru bo je odgurnuo u stranu.
- Izvuci g a iz vode! Nećeš ga,
valjda, im ati na duši cijeli život! -
urlao je John i potegao G ila iz vode
na obalu.
- Johne, pa ti si živ!? - začuđe­
no i oduševljeno p ovikala je A m a n ­
da razrogačivši oči.
Kad su G ila izvukli napokon na
obalu, A m anda g a je s užitkom oša-
m arila nekoliko puta da g a privede
k svijesti, a zatim okrenula potrbu-
61
 čitajte »VJESNIK« svaki dan

ponedjeljkom IpĐ rO

utorkom KULTURA • VJESNIK

delegatski
srijedom LJVJESNIK
1081
I

četvrtkom rsr

VJESNIK

petkom radar
subotom
VJESNIK
1940. »VJESNIK'« 1980.
62 LASO 346
ške uz pom oć W illow a da povrati
vodu koju je progutao.
Kad je Gil počeo ponovo manje -
više norm alno disati, John je dao
kolt VVillovvu u ruku.
- Drži ga na nišanu!
Am anda i John popeli su se na
obalu i sjeli. A m anda mu je pregle­
dala rane i zavila ih rastrgavši mu
košulju u zavoje.
- O prosti mi. Zaslijepila me
mržnja. Gotovo sam ga ubila.
- Štitila si me, to je sve! Nisam
želio da njegovu smrt nosiš na sa­
vjesti cijeli život - od govorio joj je
John i zagrlio je.
John je sjedio na kozliću kola i
tjerao zapregu. Rame mu je bilo u
LASO 346
zavojim a, a rana od noža u slabina­
ma pekla ga je kao žeravica. A m an ­
da je sjedila pored njega i za tvore­
nih očiju pjevušila svoj om iljeni na­
pjev.
Cal je ležao u stražnjem dijelu
kola na sijenu, a pored njega bdio
je W illow koji je držao na oku i G i­
la, kojemu su zavezali noge i ruke.
Nebo se iznad njih razvedrilo.
Oluja prošle noći isprala je dolinu
i nebo, a i njihove živote od prljav-
štine prošlosti.
Pred njima je svitao lijep sunčani
dan i sretan život na Johnovu ran ­
cu.
63
U PRIPREMI

G. F. Unger:
DIVLJI K L A N
t>4 LASO 34JS