You are on page 1of 206

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET "VITEZ" VITEZ

INSTITUT S/U "VITEZ" Vitez


CENTAR ZA CIJELOŽIVOTNO UČENJE
ODJEL ZA KONTINUIRANU PROFESIONALNU EDUKACIJU S/U "VITEZ" Vitez
Školska 23 Travnik
+387 30 509 – 751
edukacije.unvi@gmail.com
www.unvi.edu.ba

REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

- Skripta –

Doc.dr.sc. Semina Škandro

Travnik, septembar, 2020.godine


I. OKVIR REVIZIJE – POJAM, SUŠTINA, VRSTE REVIZIJE I
REVIZORA

1) Pojam, uloga i definicija revizije

Riječ „Revizija“ potiče od lat.riječi „Revidere“ što znači „Ponovno, nadnadno vidjeti“.
Eng. „audit“ – slušalac, pregledač računa ili revizor poslovnih knjiga.
Revizija je sistematiziran proces objektiviziranog pribavljanja i stvaranja dokaza o
ekonomskim događajima i rezultatima u cilju da se ustanovi usklađenost između postojećih
izvještaja o poslovanju i unaprijed postavljenih kriterija i da se to dostavi zaniteresovanim
korisnicima. (Asocijacija američkih računovođa – AAA)
Revizija je neovisno ispitivanje finansijskih izvještaja ili onih finansijskih informacija što se
odnose na subjekt, onaj profitno usmjeren ili onaj koji to nije, bez obzira na njegovu veličinu
ili zakonski oblik, kada je takvo ispitivanje potaknuto s izražavanjem mišljenja o tome,
(Međunarodni revizijski standardi – MRevS)
Mišljenje se izražava putem izvještaja koji se zove revizijski izvještaj i putem kojeg revizor
prenosi rezultate revizije zainteresovanim korisnicima.
Potencijalni korisnici informacija mogu biti:
• investitori (ulagači), koji su naročito zainteresovani za procjenu rizika pri ulaganju
kapitala,
• akcionari, kojima su potrebne informacije za donošenje odluka o zadržavanju ili
prodaji akcija (dionica),
• uprava, radi planiranja i donošenja poslovnih odluka i kontrole,
• radnici i sindikat, radi procjene stabilnosti i profitabilnosti poslodavca, sposobnosti
osiguranja zarada, penzionog i socijalnog osiguranja i zapošljavanja,
• zajmodavci, radi procjene mogućnosti pravovremenog vraćanja kredita i kamate,
• dobavljači i kupci, radi procjene naplate i ocjene boniteta, kao i ugovaranja buduće
poslovne saradnje,
• vlada i njezini organi, radi izmirenja poreskih obaveza,
• javnost, radi mogućnosti povećanja zapošljavanja i ulaganja u lokalnu infrastrukturu
Osnovne karakteristike revizije su:
1) Naknadno se ispituje poslovanje preduzeća i to prvenstveno finansijski izvještaji
2) Traži se usklađenost poslovanja preduzeća, i to prije svega, finansijskih izvještaja s
unaprijed postavljenim kriterijima, čime se osigurava objektivnost i realnost finansijskih
izvještaja
3) Mišljenje revizora temelji se na objektivnim dokazima i dostavlja se zainteresovanim
korisnicima
4) Reviziju obavljaju nezavisne stručne institucije izvan preduzeća
Revizija se može definisati kao pokušaj objektivne usporedbe izvršenih poslova (ili evidencija
o izvršenim poslovima) sa specifičnim kriterijima uvažavajući da je:
✓ Potrebno utvrditi usaglašenost između izvršenih poslova i kriterija,
✓ Formirati sud o stepenu usaglašenosti i
✓ Saopštiti svoj nalaz nadležnim osobama.

Uloga revizije sastoji se od:


✓ Zaštite interesa vlasnika kapitala
✓ Stvaranje realne i objektivne informacijske podloge za upravljanje i
✓ Pomoći u pribavljanju dodatnog kapitala smanjenjem rizika ulaganja.
Razlozi revizije:
✓ interni
✓ eksterni
Znači, jedan od razloga zašto nezavisni revizor izvješava o finansijskim izvještajima je taj što
se interesi preduzeća koje priprema finansijske izvještaje mogu razlikovati od interesa koje
imaju korisnici tih izvještaja
Zakon o reviziji (Službeni glasnik BiH br. 12/06 .) i Zakon o računovodstvu i reviziji u
Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH, broj 83/09. od 30. 12. 2009.)

Revizija finansijskih izvještaja je ispitivanje finansijskih izvještaja radi davanja mišljenja o


tome da li oni objektivno i istinito, po svim materijalno značajnim pitanjima prikazuju stanje
imovine, kapitala i obaveza, rezultate poslovanja, tokove gotovine i promjene na kapitalu, u
skladu sa MRS i MSRI – (čl. 2. tačka 3. Zakona – FBiH).

Revizija je postupak provjere i ocjene finansijskih izvještaja i konsolidiranih finansijskih


izvještaja, te podataka i metoda koje se primjenjuju pri sastavljanju finansijskih izvještaja , na
temelju kojih se daje stručno i neovisno mišljenje o istinitosti i objektivnosti finansijskog stanja,
rezultata poslovanja i novčanih tokova.

Revizija obuhvata i druge poslove predviđene Zakonom o trgovačkim društvima, te posebnim


propisima.

Obavezna primjena MRevS.


2) Vrste revizije i vrste revizora

Interna revizija ima za cilj da tokom revidiranja menadžmentu organizacije daje preporuke,
savjete, analize, procijene na osnovu kojih menadžment efektivnije i efikasnije vodi poslovanje
organizacije, odnosno donosi poslovne odluke koje idu u korist poslovanja.
Eksterna revizija predstavlja nezavisno ispitivanje finansijskih transakcija subjekta, njegovih
finansijskih izvještaja i njegovog poslovanja, te na osnovu toga daje nezavisno revizorsko
mišljenje, i izvještava korisnike i javnost o istom.
Revizija finansijskih izvještaja je postupak ispitivanja i ocijenjivanja realnosti i objektivnosti
finansijskih izvještaja, tj. istinitosti i fer prikaza sadržanog u finansijskim izvještajima
Revizija finansijskih izvještaja (Auditing of Financial Statements) podrazumijeva ispitivanje
finansijskih izvještaja radi utvrđivanja da li oni daju istinit i tačan prikaz ili istinito prezentuju
finansijske podatke u skladu s navedenim kriterijima. Kriteriji za ocjenu realnosti i
objektivnosti finansijskih izvještaja uobičajeno su zakonski propisi te računovodstvena načela
i računovodstveni standardi, a sam postupak ocjene provodi se u skladu s Međunarodnim
revizijskim standardima.
Ovu vrstu revizije vrše nazavisni, ovlašteni revizori, što znači da se pod revizijom finansijskih
izvještaja najčešće misli na eksternu reviziju. Međutim, za potrebe menadžmenta preduzeća
reviziju finansijskih izvještaja mogu provoditi i interni revizori.
Korisnici informacija koji su sadržani u finansijskim izvještajima, nakon njihovog revidiranja,
imaju povjerenje da finansijski izvještaji realno i objektivno prikazuju stanje imovine, obaveza
i kapitala, kao i rezultata poslovanja i novčanog toka. Revizija je mjera vjerodostojnosti
finansijskih izvještaja jer zadatak revizije nije da daje svoju interpetaciju finansijskih izvještaja,
već da poveća sigurnost da je ono što je dato u finasijskim izvještajima istinita i objektivna
realnost datog privrednog subjekta.
Informacije sadržane u revidiranim finansijskim izvještajima predstavljaju kvalitetnu podlogu
za poslovno odlučivanje. Pri tome, informacije treba da budu neutralne za sve korisnike,
korektne za odlučivanje, te dostavljene na profesionalan način. Korisnici finansijskih izvještaja
donose odluke o nastavku svojih finansijskih odnosa sa privrednim subjektom na osnovu
saznanja iz finansijskih izvještaja.
Pogrešan prikaz u finansijskim izvještajima revizor shvata kao posljedicu:
a) netačnog prikupljanja ili obrađivanja podataka na temelju kojih se sastavljaju
finansijski izvještaji;
b) ispuštanja iznosa ili objava;
c) netačne računovodstvene procjene nastale previdom činjenica ili običnim pogrešnim
shvaćanjem činjenica;
d) ocjene menadžmenta u vezi s računovodstvenim procjenama koje revizor smatra
nerazumnim ili izbora i primjene računovodstvenih politika koje revizor smatra
neprimjerenim.
Revizija poslovanja predstavlja ispitivanje i ocijenu poslovanja cijelog preduzeća ( ili dijela
poslovanja) s ciljem da se unaprijedi poslovanje preduzeća i poveća uspješnost poslovanja (
rentabilnost).

Revizija poslovanja (Operational Auditing) se bavi ispitivanjem neke organizacione jedinice


radi vrednovanja uspješnosti njenog poslovanja. U sklopu revizije poslovanja, obavlja se
analiza pojedinih ili svih poslovnih aktivnosti unutar preduzeća radi procjene efikasnosti i
rentabilnosti poslovanja. Efikasnost predstavlja mjerilo na osnovu koga se utvrđuje u kojoj
mjeri preduzeće ostvaruje zacrtane ciljeve poslovanja.

Rentabilnost poslovanja pokazuje koliko dobro organizacija koristi svoje resurse za


ostvarivanje poslovnih ciljeva. Ova ispitivanja ne moraju biti ograničena na računovodstvo, već
mogu obuhvatiti i procjenu organizacione strukture, marketinga, proizvodnih metoda,
kompjuterskih operacija kao i bilo kojeg drugog područja poslovanja za koje organizacija
smatra i zahtijeva procjenu. Po završetku ispitivanja, upravi se daju preporuke u pogledu
mogućnosti poboljšanja poslovanja.
Revizija poslovanja je usmjerena na potrebe rukovodstva preduzeća i u savremenoj literature
sve češće se naziva revizijom za potrebe upravljanja ili upravljačkom revizijom (management
auditing) koja se sve više usmjerava na ciljeve preduzeća te ocjenu usklađenosti poslovanja
preduzeća s utvrđenom (usvojenom) poslovnom politikom.
Zaključak o koristima koje se mogu ostvariti revizijom poslovanja posmatraju se u užem i širem
smislu. U užem smislu posmatranja, podrazumijevaju se koristi koje bi preduzeće trebalo da
ostvari po obavljenoj reviziji sopstvenog poslovanja. Te koristi materijalizuju se u navodima i
preporukama revizora poslovanja u revizorskom izveštaju, a podrazumijevaju: upoređivanje
poslovanja ili njegovog dijela sa definisanim kriterijumima, lociranje, identifikaciju i
kvantifikaciju pojedinačnih problema i konkretne preporuke za njihovo poslovanje, čime
preduzeće treba da poboljša sopstvene performanse.
Važno je naglasiti da revizija poslovanja neće sama doprinijeti poboljšanju, već je to zadatak
organa upravljanja preduzeća da iznijete preporuke na optimalan način implementira u praksi i
time doprinese poboljšanju poslovanja. Tek tada je revizija poslovanja u potpunosti opravdala
svrhu svog postojanja i omogućila da se ostvare i koristi u širem smislu, koje podrazumevaju:
povećanje društvenog blagostanja, društvenog proizvoda i drugih makroekonomskih
pokazatelja, redovniji i veći priliv u državni budžet i slično

Najčešći cilj revizije poslovanja je utvrditi posluju li određene poslovne jedinice učinkovito
Revizija podudarnosti ili revizija usklađenosti s pravilima i propisima ima za cilj da utvrdi
da li je poslovanje preduzeća usklađeno s određenim pravilima, politikama i propisima
(ugovori, zakoni, državni propisi), definisanim od strane više instance.
Revizija usklađenosti je ispitivanje poslovanja organizacije da bi se utvrdilo da li ta organizacija
poštuje određene postupke, pravila i propise, definisane od strane više instance. Revizija
usklađenosti procjenjuje da li su određeni podaci koje klijent prezentuje, u skladu sa
ustanovljenim kriterijima. Način vršenja i uspješnosti revizije usklađenosti zavisi od postojanja
provjerivih podataka, tj. podataka koji se mogu dokazati i priznatih kriterija ili standarda, kao
što su ustanovljena pravila i propisi, ili usvojena politika i pravila poslovanja organizacije.
Revizor je stručno lice koje je, na osnovu zakona, ovlašteno od nadležnog državnog organa da
vrši reviziju poslovanja preduzeća, a koje pored poznavanja struke mora znati sva svoja prava
i obaveze na osnovu postojećih propisa i raspolagati visokim moralnim kvalitetima.
Sve revizore možemo klasifikovati u tri grupe:
• nezavisni (eksterni) revizori,
• interni revizori i
• državni revizori (revizori javnog sektora).
Nezavisni ili eksterni revizori su lica koja u okviru revizorskog društva obavljaju poslove na
tržištu. Oni su potpuno nezavisni od rukovodstva klijenta za koga vrše reviziju. Suprotno tome,
interni revizori su zaposleni u kompanijama, a njihov primarni cilj jeste da vrše procjenu
efektivnosti i efikasnosti za potrebe rukovodstva. Državni revizori imaju zadatak da vrše
reviziju rada vlade i njenih agencija, odnosno da obavljaju reviziju opšte i zajedničke potrošnje
koja u svim zemljama ima veliki procenat učešća u društvenom proizvodu
Primarna dužnost nezavisnih revizora je da vrše reviziju objavljenih finansijskih izvještaja
preduzeća koja javno posluju, većine velikih preduzeća koja ne posluju javno, kao i mnogih
malih preduzeća.
Prema Pravilniku o uslovima, načinu i naknadama za sticanje zvanja ovlaštenog revizora,
Ovlašteni revizor je stručno lice koje ima završen prvi ciklus dodiplomskog studijskog
programa i zvanje certifikovanog računovođe, sa najmanje tri godine radnog iskustva u ovom
zvanju, te položene ispite predviđene za zvanje Ovlaštenog revizora. Pored toga, kandidat mora
da ima najmanje tri godine praktičnog rada kod ovlaštenog revizora (ako je radio kod
ovlaštenog revizora, morao je da radi godišnje na najmanje dvije revizije). O prethodno
navedenim činjenicama potvrdu izdaje ovlašteni revizor kod koga je radio kandidat. Ukoliko
lice zadovoljava prednje uslove, ono mora da prihvati obavezu poštivanja Kodeksa etike
profesionalnih računovodstvenih eksperata i stalno profesionalno usavršavanje predviđeno za
ovo profesionalno zvanje.
Zvanje Ovlaštenog revizora može steći lice koje ispunjava prethodno spomenute uslove, te je
položilo ispite pred Komisijom za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine za zvanje
Ovlašteni revizor.
Ispitom se dokazuje nužni nivo profesionalne stručnosti za samostalno davanje mišljenja o fer
i korektnom prikazu finansijskih izvještaja koji su predmet revizije. Pored znanja i iskustva
utvrđenih za Certifikovanog računovođu, Ovlašteni revizor treba da posjeduje dopunska
aktuelizovana znanja o Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja i Međunarodnim
standardima revizije, te tehnikama revizije finansijskih izvještaja, što se dokazuje polaganjem
ispita. Praktično iskustvo može se sticati prije, u toku ili nakon polaganja ispita, s tim da
kandidat ne može steći profesionalno – stručno zvanje dok ne ispuni zahtjeve u vezi sa
praktičnim iskustvom.
Prema Zakonu o računovodstvu i reviziji FBiH, definicija revizora glasi:
“ ovlašteni revizor je lice koje posjeduje licencu izdanu od strane Federalnog ministarstva
finansija, nakon što joj je izdat certifikat od strane profesionalnog tijela u skladu sa članom 5.
ovog Zakona”.

Interni revizori
Mnoge velike kompanije i organizacije imaju stalno zaposlene službenike za internu reviziju.
Pojedine kompanije zapošljavaju interne revizore kako bi za potrebe uprave vršili ispitivanja i
procjene efikasnosti poslovanja kompanije. Njihova pažnja je velikim dijelom usmjerena na
procjenu unutrašnje kontrole. Veliki dio njihovog posla se odnosi na reviziju poslovanja.
Odjeljenje internih revizora u velikim kompanijama može da zapošljava i preko 100 lica koji
podnese izvještaje direktno predsjedniku upravnog odbora. Interni revizor mora biti nezavisan,
odnosno na njegov rad ne mogu uticati šefovi odjeljenja i drugi rukovodioci čiji se rad ispituje.
Ipak, interni revizori nikada ne mogu biti nezavisni u onom smislu u kome su to nezavisni
(eksterni) revizori, zato što su oni zaposleni u kompaniji u kojoj vrše reviziju.
Interni revizori vrše sistematičan pregled i ocjenu upravljanja rizikom, internih kontrola i
rukovođenja organizacijom, što uključuje politike i procedure i aktivnosti organizacije. Interni
revizori imaju zadatak da ocjenjuju adekvatnost i efikasnost sistema za finansijsko upravljanje
i kontrole, u pogledu:
▪ ispunjavanja zadataka i postizanja definisanih ciljeva organizacije,
▪ ekonomične, efikasne i djelotvorne upotrebe resursa,
▪ usklađenosti sa uspostavljenim politikama, procedurama, zakonima i regulativama,
▪ čuvanja sredstava organizacije od gubitaka kao rezultata svih vidova nepravilnosti,
▪ integriteta i vjerodostojnosti informacija, računa i podataka, uključujući procese
internog i eksternog izvještavanja.
Interni revizor ima prava da:
• uđe u prostorije organizacije u kojoj vrši reviziju, uzimajući u obzir sigurnosna
pravila i pravila dobrog ponašanja,
• pristupi odgovarajućoj dokumentaciji vezanoj za reviziju u organizaciji u kojoj vrši
reviziju, uključujući boravak, profesionalnim ili poslovnim tajnama i ostaloj
dokumentaciji i podacima koji su elektronski čuvani, obezbjeđujući zaštitu tajnosti
definisanu u zakonima, podzakonskim i internim aktima,
• traži fotokopije, izvode ili potvrde pomenutih dokumenata, i u izvjesnim
slučajevima, da uzme originalna dokumenta, ostavljajući kopiju nazad, sa potvrdom
o uzimanju,
• zahtijeva usmenu ili pismenu informaciju od zaposlenih radnika ili rukovodioca
organizacije u kojoj se vrši revizija,
• zahtijeva informacije od drugih institucija vezano za aktivnosti i upravljanje
organizacijama u kojima se vrši revizija.
Interni revizor ima obaveze da:
• sprovede program revizije za vrijeme obavljanja aktivnosti revizije,
• da informiše rukovodioca organizacije u kojoj se vrši revizija o početku revizije i da
mu prezentira pismo o imenovanju,
• prouči dokumentaciju i značajne uslove za formulisanje objektivnog mišljenja, g) u
pisanoj formi, objektivno i istinito vrednuje nalaze i podrži ih dokazima,
• informiše rukovodioca jedinice za internu reviziju ako se, za vrijeme obavljanja
revizije, pojavi sumnja na nepravilnosti i/ili prevare,
• napravi nacrt revizorskog izvještaja i razmotri ga sa upravom i odgovornim osobama
u organizaciji u kojoj se vrši revizija,
• uključi u završni revizorski izvještaj sva neslaganja uprave organizacije u kojoj se
vrši revizija,
• pošalje nacrt i konačan revizorski izvještaj rukovodiocu jedinice za internu reviziju,
• rukovodioca interne revizije odmah informiše, u slučaju sukoba interesa vezanih za
reviziju,
• vrati sva originalna dokumenta nakon završetka revizije,
• čuva svaku državnu, profesionalnu ili poslovnu tajnu koju je možda saznao u toku
interne revizije i
• čuva cjelokupnu radnu dokumentaciju interne revizije.
Pored internog i eksternog revizora bitnu ulogu u praksi ima Odbor za reviziju, koji predstavlja
vezu između interne revizije, eksternog revizora i nadzornog odbora preduzeća. Odbor za
reviziju podrazumijeva nezavisno, stalno tijelo izabrano izvan uprave preduzeća koje pruža
savjete u oblasti interne revizije. Savjeti mogu obuhvatiti pitanja o: strukturi jedinice za internu
reviziju, imenovanju i razrješenju rukovodioca jedinice za internu reviziju, strateškom i
godišnjem planu jedinice za internu reviziju, godišnjem izvještaju jedinice za internu reviziju,
izvještaju o naknadnom pregledu i izvještaju o eksternom pregledu kvaliteta rada jedinice za
internu reviziju.
Revizori javnog sektora (državni revizor)
Revizori javnog sektora su lica koja je imenovao Glavni revizor za obavljanje poslova iz
nadležnosti Glavne službe za reviziju. Glavni revizor i zamjenik glavnog revizora imenuju se
na period od sedam godina, bez mogućnosti ponovnog imenovanja. Narodna skupština imenuje
glavnog revizora i zamjenika glavnog revizora dva mjeseca prije isteka mandata.
Revizori javnog sektora su ovlašteni: a) da mogu, u bilo koje razumno vrijeme, ući u bilo koju
prostoriju koju koristi institucija koja je predmet revizije od strane Glavne službe za reviziju;
b) da imaju pravo na potpun i slobodan pristup, u bilo koje razumno vrijeme, bilo kom
dokumentu ili drugoj imovini; c) da mogu pregledati, kopirati ili uzeti izvode bilo kojeg
dokumenta.
Forenzički revizor – naziv novijeg datuma

3) Organizacije koje utječu na razvoj revizije


Američki institut ovlaštenih javnih računovođa (AICPA- American Institute of Certified Public
Accountans), koja danas broji preko 300.000 članova.
U Velikoj Britaniji postoje sljedeće revizijske asocijacije: ACCA (Association of Chartered
Certified Accountants) – Povlašteni Savez ovlaštenih revizora, ICAEW (Institute of Chartered
Accountants in England and Wales) – Institut ovlaštenih računovođa Engleske i Velsa, ICAS
(Institute of Chartered Accountants of Scotland)– Institut ovlaštenih računovođa Škotske ICAI
(Institute of Chartered Accountants of Ireland)– Institut ovlaštenih računovođa Irske.
Njemačka - Komore privrednih ispitivača i smatra se jednom od najuređenijih, jer je Njemačka
svoje zakonodavstvo uskladila sa IV, VII i VIII direktivom
Na međunarodnom -Međunarodna fonadacija računovođa (International Federation of
Accountants – IFAC) koja je osnovana 1877.g i predstavlja asocijaciju nacionalnih
računovostvenih organizacija sa 153 organizacije članice iz 123 države.
Cilj IFAC-a ogleda se u jačanju računovodstvene profesije u smislu predlaganja i usvajanja
revizijskih standarda i etičkih normi ponašanja, kao i kontinuirani rad na njihovom adaptiranju
prema zahtijevima teorije i prakse revizije i javnosti.
IFAC podržava i razvija računovodstvenu profesiju na sljedeće načine:
• razvija, promoviše i održava globalne profesionalne standarde i Etički kodeks
profesionalnog ponašanja revizora,
• aktivno radi na pružanju podrške usaglašavanju sa računovodstvenim standardima,
revizijskim standardima, etikom finansijskog izvještavanja i obrazovanja,
• kontinuirano radi na unapređenju kvalitete provođenja revizije,
• pruža pomoć državama u razvoju, te sarađuje sa regionalnim računovodstvenim
organizacijama.
Ključni aspekti reformiranja Osme direktive EU u kontekstu kvalitete i povjerenja u
usluge revizije koje se pružaju javnim ili kotiranim kompanijama su:
▪ pojačavanje značaja etičkog ponašanja i nezavisnosti
▪ pozivanje na IFAC – ove međunarodne standarde revizije (MSR)
▪ javni nadzor
▪ struktura kapitala revizorskih firmi
▪ interna i eksterna rotacija po isteku određenog trajanja angažmana (5 ili 7 godina) uz
prepuštanje izbora zemljama članicama.
4) Međunarodni revizijski standardi
Revizijski standardi su osnovna pravila koja se koriste pri reviziji finansijskih izvještaja.
Svaka država, u pravilu, ima neka svoja pravila koja se više ili manje razlikuju. Međutim, ta
pravila uopštavaju se na međunarodnom nivou i objavljuje se kao Međunarodni revizijski
standardi (International Standards on Auditing – ISA)
Revizorski standardi predstavljaju skup pravila i konvencija pomoću kojih se osigurava
stručnost, nezavisnost i potrebna stručna pažnja revizora.
Općeprihvaćeni revizijski standardi
Revizijske standarde u SAD-u donosi Američki institut ovlaštenih javnih računovođa
(American Institute of Certified Public Accountaints – AICPA). U tu svrhu Američki institut
ovlašenih javnih računovođa ustanovio je Odbor za revizijske standarde (Auditing Standards
board- ASB)
Ovaj odbor ovlašten je da donosi i Upute (smjernice) za primjenu revizijskih standarda.
Općeprihvaćeni revizijski standardi podijeljeni su tri grupe:
1. Opći standardi (General Standards)
2. Standardi obavljanja revizije (Standards of Field Work)
3. Standardi izvještavanja (Standards of Reporting)
Opći stanardi:
• Reviziju treba obaviti osoba ili osobe koje posjeduju odgovarajuću tehničku obučenost
i imaju stručnost revizora
• U svim pitanjima vezanim uz angažman revizor ili revizori, s aspekta intelektrualnog
stava, trebaju zadržati nezavisnost,
• Prilikom obavljanja revizije i pripremanja revizorskog izvještaja potrebno je udovoljiti
zahtjevu postupanja s dužnom profesionalnom pažnjom
Standardi obavljanja revizije:
• Posao treba primjereno isplanirati, a rad pomoćnika, ako ih ima, treba nadzirati
• Odgovarajuće poznavanje interne kontrole bitno je kao osnovica za planiranje revizije,
te za utvrđivanje osobine, vremena i obima testova koje treba provesti
• Detaljnim ispitivanjem posmatranjem, te upitom i konfirmacijom potrebno je pribaviti
dovoljno kompetentnih dokaza kako bi se na taj način osigurala razumna osnova za
formiranje mišljenja o finansijskim izvještajima.
Standardi izvještavanja:
• u izvještaju se navodi jesu li finansijski izvještaji objavljeni u skladu sa
općeprihvaćenim računovodstvenim načelima
• izvještaj upućuje na okolnosti u kojima se takva načela nisu dosljedno primjenjivala u
tekućem periodu u odnosu na prethodni
• objavljivanje informacija u finansijskim izvještajima smatra se razumno ispravnim,
osima kao drugačije nije navedeno u izvještaju
• izvještaj sadrži ili izraženo mišljenje u pogledu finansijskih izvještaja u cjelini ili izjavu
da mišljenje nije moguće dati. Kad nije moguće izraziti opće mišljenje treba navesti
razloge za takvu nemogućnost. U svim slučajevima u kojima se ime revizora povezuje
sa finansijskim izvještajima revizorov izvještaj treba jasno upućivati na karakter
ispitivanja, ako ono posotji, ako i na stepen preuzete obaveze.

Međunarodni revizijski standardi


Pri određivanju revizijskih postupaka koje treba obaviti u obavljanju revizije u skladu s
MRevSima, revizor treba postupiti u skladu sa svakim MRevS-om relevantinim za reviziju.
U obavljanju revizije, od revizora se može zahtijevati da postupa ne samo u skladu sa MRevS-
ima, nego i sa drugim profesionalnim, pravnim i reulativnim zahtjevima.
MRevS- ovi ne stavljaju van snage lokalne zakone i regulativu koji uređuju reviziju finansijskih
izvještaja.
U slučajevima kada se ti zakoni i regulativa razlikuje u odnosu na MRevS-ove, revizija
obavljena u skladu sa lokalnim zakonima i regulativom automatski NEĆE biti u skladu s
MRevS-ovima. Revizor ne smije navesti da je postupio u skladu s MRevS-ima ako u potpunosti
nije postupio sa SVIM MRevS-ima relavantnim za reviziju.
Međunarodni standardi revizije sadrže osnovne principe, postavke i smjernice koje služe kao
temelj i vodič u provođenju revizije i razvrstani su u sljedeće grupe:
• Uvod (100)
• Odgovornost (200-299)
• Planiranje (300-399)
• Interna kontrola (400-499)
• Revizijski dokazi (500-599)
• Korištenje radom drugih (600-699)
• Zaključci revizije i izvještaji (700-799)
• Posebna područja (800-899).
Brojčano su označeni i razvrstani u grupe zajedničkog sadržaja, i to:
100 – 199 Uvod
MRevS 100, Angažmani s izražavanjem uvjerenja
MRevS 120, Okvir Međunarodnih revizijskih standarda
200 – 299 Odgovornost
MRevS 200, Cilj i temeljna načela revizije finansijskih izvještaja
MRevS 210, Uslovi preuzimanja obaveze revizije
MRevS 220, Kontrola kvaliteta revizorova rada
MRevS 230, Dokumentacija
MRevS 240, Revizorova odgovornost da u reviziji finansijskih izvještaja razmotri
prijevare i pogreške
MRevS 250, Razmatranje zakona i propisa u reviziji finansijskih izvještaja
MRevS 260, Izvještavanje o revizijskim pitanjima onih koji su zaduženi za upravljanje
300 – 399 Planiranje
MRevS 300, Planiranje
MRevS 310, Poznavanje poslovanja preduzeća
MRevS 320, Značajnost u reviziji
400 – 499 Interna kontrola
MRevS 400, Procjena rizika i interna kontrola
MRevS 401, Revidiranje u uslovima računskih informacijskih sistema
MRevS 402, Revizijska posmatranja poslovnih subjekata koji koriste uslužne
organizacije
500 – 599 Revizijski dokazi
MRevS 500, Revizijski dokaz
MRevS 501, Revizijski dokaz – dodatno razmatranje
MRevS 505, Eksterne konfirmacije
MRevS 510, Početno angažiranje revizora – početna stanja
MRevS 520, Analitički postupci
MRevS 530, Revizija na temelju uzorka i ostali selektivni postupci
MRevS 540, Revizija računovodstvenih procjena
MRevS 545, Revidiranje mjerenja i objavljivanja fer vrijednosti
MRevS 550, Povezane stranke
MRevS 560, Događaji poslije datuma bilanse
MRevS 570, Vremenska neograničenost poslovanja
MRevS 580, Izjava menadžmenta
600 – 699 Korištenje rada drugih
MRevS 600, Korištenje radom drugih revizora
MRevS 610, Razmatranje rada interne revizije
MRevS 620, Korištenje rada stručnjaka
700 – 799 Zaključci revizije i izvještaji
MRevS 700, Revizorov izvještaj o finansijskim izvještajima
MRevS 710, Usporedne informacije
MRevS 720, Ostale informacije u dokumentima koje sadrže revidirane finansijske
izvještaje
800 – 899 Posebna područja
MRevS 800, Revizorov izvještaj za posebne namjene
MRevS 810, Ispitivanje finansijskih informacija temeljenih na predviđanjima

900 – 999 Povezane usluge


MRevS 910, Preuzimanje obaveze uvida u finansijske izvještaje
MRevS 920, Preuzimanje obaveze obavljanja dogovorenih postupaka koji se odnose na
finansijske informacije
MRevS 930, Preuzimanje obaveze kompiliranja finansijskih informacija

UVOD
Uvod je podjeljen u dva dijela, i to:
✓ Angažmani s izražavanjem uvjerenja (oznaka 100)
✓ Okvir MRevS (oznaka 120)
MRevS 100, osigurava sveobuhvatni okvir za angažmane s izražavanjem uvjerenja kojima je
namjera pružiti visok ili umjeren, odnosno srednji nivo uvjerenja. Svrha je ovog standarda
objasniti ciljeve i osnove angažmana s izražavanjem uvjerenja, definirati standarde i pružiti
upute profesionalnim računovođama javnog sektora za obavljanje poslova. Pri razmatranju
Okvira MRevS naglašen je okvir finansijskog izvještavanja te okvir za provođenje revizije i
povezanih usluga. Pod povezanim uslugama podrazumjeva se uvid, dogovoreni postupci i
kompilacije.

ODGOVORNOST
MRevS 200 – Cilj i temeljna načela provođenja revizije finansijskih izvještaja
Opći cilj revizije finansijskih izvještaja je omogućiti revizoru izražavanje mišljenja o
pouzdanosti tih izvještaja.
Revizorovo mišljenje nije garancija buduće sposobnosti dobrog poslovanja klijenta.
Odgovornost za finansijske izvještaje snosi menadžment klijenta, a revizor je odgovoran za svoj
izvještaj. Pri razmatranju djelokruga revizije, potrebno je da obuhvati sve aspekte poslovanja
klijenta, a u kontekstu temeljnih revizijskih načela ističe se:
nezavisnost, čestitost, objektivnost, profesionalna nadležnost i dužna pažnja, povjerljivost,
profesionalno ponašanje i tehnički standardi.
Prilikom pokretanja sudskog postupka protiv revizora ukoliko se klijent poziva na nemarnost u
ponašanju, potrebno je da dokaže uzročnu vezu između revizorove nemarnosti i štete koju je
komitent imao
Kako bi revizorsko društvo izbjeglo sudske postupke, potrebno je da poduzme sljedeće:
▪ Uvođenje odgovarajuće kontrole kvaliteta i nadzora nad kontrolom kvalitete
▪ Osiguranje da su članovi društva neovisni
▪ Postupati oprezno prema rizičnim faktorima koji mogu rezultirati sudskim postupcima
▪ Marljivo izvođenje i dokumentiranje rada
MRevS 210 – Uslovi preuzimanja obaveze revizije
Obaveze revizije preuzima se pismom o preuzimanju obaveze revizije. Revizor potvrđuje svoje
imenovanje, ukazije na cilj i djelokrug revizije. Utvrđuje obim odgovornosti prema klijentu,
komunikaciju itd.
MRevS 220 – Kontrola kvalitete revizorova rada
Ovaj Standard se odnosi na kontrolu kvalitete rada koju je revizor prenio na svoje pomoćnike.
Nadziranje pomoćnika provodi se u samom toku provođenja revizije, a pregled nakon što je
određen posao obavljen
Najviše pažnje posvećuje se prikupljenim dokazima te predloženom izvještaju. Osim kontrole
pojedinačnih revizija, ovaj Standard obuhvaća i kontrolu opšte kvalitete koja se odnosi na
kontrolu opštih politika i postupaka koje je usvojila revizijska kuća.
MRevS 230 – Dokumentacija
Radna dokumentacija revizora predstavlja vezu između knjigovodstvenih evidencija klijenta i
revizorskog izvještaja
Ona pomaže u planiranju i obavljanju revizije, pri nadzoru i pregledu postupaka revizije, te
služi kao dokaz o obavljenoj reviziji i kao potpora revizorovu mišljenju.
Radna dokumentacija vlasništvo je revizora i on se mora brinuti o povjerljivosti informacija
koje su sadržane u njoj.
MRevS 240 – Revizorova odgovornost da u reviziji finansijskih izvještaja razmotri prijevare i
pogreške
Izraz “prijevare” označava namjerno pogrešan iskaz (falsifikat)
Izraz “pogreške” predstavlja nenamjerne propuste (računske greške, pogrešno interpretiranje
činjenica, i sl.)
Odgovornost za sprečavanje prijevara i pogrešaka ima menadžment i zbog toga on razvija
sistem internih kontrola.
Treba napomenuti da je rizik neotkrivanja, u pravilu veći kod prijevara nego kod pogreške, a
revizor o istim mora obavijestiti vlast i menadžment.
Primjer:
Neuobičajeni poslovni događaji se odnose na:
▪ kompleksni poslovni događaji
▪ plaćanje za usluge (na primjer, advokatima, konsultantima i posrednicima) koja
izgledaju visoka u odnosu na izvršene usluge
MRevS 230 – Dokumentacija
Radna dokumentacija revizora predstavlja vezu između knjigovodstvenih evidencija klijenta i
revizorskog izvještaja
Ona pomaže u planiranju i obavljanju revizije, pri nadzoru i pregledu postupaka revizije, te
služi kao dokaz o obavljenoj reviziji i kao potpora revizorovu mišljenju.
Radna dokumentacija vlasništvo je revizora i on se mora brinuti o povjerljivosti informacija
koje su sadržane u njoj.
PLANIRANJE
MRevS 300 – Planiranje
Planiranje revizije se temelji na poznavanju poslovanja klijenta, odvija se neprekidno, rebalans
po potrebi, uključivanje asistenata, jer planovi njima predstavljaju upute.Razlikuje se opći plan
revizije od programa revizije koji prikazuje vrstu, vremenski okvir i obim revizijskih postupaka.
MRevS 310 – Poznavanje poslovanja
Revizor i asistenti moraju dobro upoznati poslovanje klijenta, zatim se moraju poznavati opšti
uslovi i pravila poslovanja koji utječu na poslovanje iste djelatnosti (grane).
MRevS 320 – Značajnost u reviziji
Temeljna ideja ovog standarda sastoji se u tome da revizor svoju pozornost mora usmjeriti na
materijalno značajne informacije. Ako se poveća prihvatljiv nivo značajnosti, smanjuje se
revizijski rizik i obrnuto.

INTERNA KONTROLA
MRevS 400 – Procjena rizika i interna kontrola
REVIZIJSKI RIZICI OBUHVAĆAJU:
a) Inherentni rizik koji proizlazi iz vjerovatnoće da u finansijskim izvještajima klijenta
postoje pogreške,
b) Kontrolni rizik koji predstavlja vjerovatnoću da sistem internih kontrola klijenta neće
spriječiti ili otkriti takve pogreške u finansijskim izvještajima, i
c) Rizik neotkrivanja koji proizlazi iz vjerovatnoće da revizor neće otkriti preostale
pogreške sadržane u finansijskim izvještajima.
Upoznavanje i ocjena sistema internih kontrola i procjena revizijskih rizika izuzetno su značajni
za cjelokupni tok revizije.
Inherentni i kontrolni rizik postoje neovisno o reviziji, dok je rizik neotkrivanja direktno vezan
uz postupak revizije.
Ako je ocjena inherentnog i kontrolnog rizika na niskom nivou, revizor može prihvatiti visok
nivo rizika neotkrivanja.

MRevS 401 – Revidiranje u uslovima računskih informacijskih sistema


U ovom Standardu sadržane su dodatne upute za provođenje revizije u uslovima računskih
informacijskih sistema s tim da se eksplicitno ističe da je opšti cilj i djelokrug revizije u tim
uslovima isti kao i kod klasične obrade podataka.
Ovdje se traži viši nivo stručnog znanja i sposobnosti revizora što podrazumjeva poznavanje
hardvera, softvera i cjelokupnog sistema obrade podataka klijenta.
U tom kontekstu ističu se i razlike pri provođenju revizije i procjeni rizika u odnosu na klasičnu
obradu podataka.
MRevS 402 – Revizijska razmatranja poslovnih subjekata koji koriste uslužne organizacije
U skladu s odrednicama ovog Standarda revizor treba, radi planiranja i razvijanja učinkovitog
revizijskog pristupa, razmotriti na koji način uslužna organizacija (revizor), čijim se radom
koristi klijent, utječe na računovodstveni sistem i sistem internih kontrola klijenta.

REVIZIJSKI DOKAZI
MRevS 500 – Revizijski dokazi
Revizor mora prikupiti dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi mogao izraziti mišljenje i
sastaviti revizorski izvještaj o finansijskim izvještajima.
U kontekstu pouzdanosti revizijskih dokaza naglašava se da su vanjski dokazi uvijek pouzdaniji
od unutarnji.
Ako se razmatraju unutarnji dokazi, oni su pouzdaniji u slučajevima kada klijent ima
zadovoljavajući sistem internih kontrola.
Dokazi koje prikupi revizor pouzdaniji su od dokaza koje je prikupio klijent. Dokazi u pisanom
obliku pouzdaniji su od usmenih dokaza.

REVIZIJSKI DOKAZI
Postupci prikupljanja revizijskih dokaza su:
a) inspekcija ili pregledavanje (provjera knjiženja, isprava, postojanje stvari, itd),
b) promatranje (inventura),
c) propitkivanje i konfirmiranje (ankete, usmene konsultacije, potvrđivanje, tj.
usklađivanje otvorenih stavka),
d) izračunavanje (provjera količina), i
e) analitički postupci (značajni pokazatelji i trendovi, istraživanje neuobičajenih promjena
i stavaka).
MRevS 501 – Revizijski dokaz – dodatna razmatranja za posebne stavke
Svrha ovog Standarda je uspostaviti pravila i pružiti upute kao dopunu odrednicama MRevS
500, Revizijski dokazi, i to u svezi s posebnim iznosima i njihovim objavljivanjima.
Ovaj Standard sadrži nekoliko dijelova, i to:
dio A. Prisutnost popisa zaliha,
dio B. Zamijenjen s MRevS 505 Eksterne konfirmacije,
dio C. Upiti o parnicama i odštetnim zahtjevima,
dio D. Vrednovanje i objavljivanje dugotrajnih ulaganja,
dio E. Informacije o dijelovima.

MRevS 505 – Eksterne konfirmacije


Eksterno konfirmiranje je postupak koji podrazumjeva dobivanje pouzdanog revizijskog
dokaza putem neposredne komunikacije s trećim licima kao odgovor na zahtjev za informaciju
o određenoj stavki koja utječe na tvrdnje menadžmenta dane u finansijskim izvještajima.
Eksterno konfirmiranje se najčešće koristi u svezi sa stanjima računa i njihovi dijelova.
U ovom Standardu se detaljno obrađuje utjecaj postupaka eksternog konfirmiranja na
revizorovu procjenu inherentnog i kontrolnog rizika, zatim tvrdnje koje se mogu potvrđivati
pomoću eksternih konfirmacija, zahtjevi menadžmenta u svezi konfirmacija, osobine traženika,
ocjenjivanje rezultata postupaka konfirmiranja, i sl.
MRevS 510 – Početno angažiranje revizora – početna stanja
Na realnost i objektivnost finansijskih izvještaja, osim poslovanja u tekućoj godini, utječu i
stanja iz proteklih godina te računovodstvene politike u proteklim godinama.
Ovdje se podrazumjeva komunikacija s predhodnim revizorom te uvid u njegovu radnu
dokumentaciju uz uvažavanje profesionalne etike revizora.
Ako revizor nema dokaza za početno stanje, a ona su značajna, tada izražava mišljenje s
rezervom ili se suzdržava od izražavanja mišljenja.
U slučajevima kada postoje greške u početnim stanjima te nedosljedna primjena
računovodstvenih politika u odnosu na početno stanje, izražava se mišljenje s rezervom ili
negativno mišljenje.
MRevS 520 – Analitički postupci
Pod analitičkim postupcima podrazumjeva se analiza značajnih pokazatelja i tendencija
uključujući i rezultate istraživanja neuobičajenih promjena i stavaka u finansijskim
izvještajima.
Analitički postupci koriste se i kao dokazni testovi.
MRevS 530 – Revizija na temelju uzoraka i ostali selektivni postupci testiranja
Neovisno od korištenja uzorka (statističkog ili nestatističkog), inherentni i kontrolni rizik uvijek
postoji. Rizik neotkrivanja vezan je s revizijom na temelju uzorka.
U slučajevima kada je statistička masa iz koje se uzima uzorak vrlo velika, pristupa se dijeljenju
statističke mase u slojeve, tj. stratifikaciji.
Nađene greške u uzorku treba koristiti za predviđanje pogreške u cijeloj masi iz koje je uzet
uzorak.
MRevS 540 – Revizija računovodstvenih procjena
Menadžment je odgovoran za izbor računovodstvenih procjena sadržanih u finansijskim
informacijama klijenta, a odgovornost revizora svodi se na utvrđivanje prihvatljivosti
računovodstvenih procjena uključenih u finansijske izvještaje.
Revizor mora prikupiti dovoljno odgovarajućih dokaza koji će mu omogućiti zaključak o
opravdanosti računovodstvenih procjena .
MRevS 545 – Revidiranje mjerenja i objavljivanje fer vrijednosti
Ovim Standardom uspostavljena su pravila i upute za revidiranje mjerenja i objavljivanja fer
vrijednosti sadržanih u finansijskim izvještajima.
Procjene fer vrijednosti sadrže neizvjesnosti u pogledu iznosa i vremena budućih novčanih
tokova, posebno onih koja uključuju ugovorne novčane tokove ili za koje nisu na raspolaganju
tržišne informacije kada se koriste procjene.
Stoga revizor treba dobiti dostatne primjerne revizijske dokaze da su mjerenja i objavljivanja
fer vrijednosti u skladu s okvirom finansijskog izvještavanja koji je odabrao poslovni subjekt.
MRevS 550 – Povezane stranke
Ovaj Standard usko je povezan s MRS 24 – Objavljivanje povezanih stranaka, i preuzete su
definicije iz MRS-a 24.
Revizor mora imati imena svih povezanih stranaka te utvrditi i proučiti sve značajnije
transakcije s povezanim strankama, a posebnu pažnju mora posvetiti transakcijama u
neuobičajenim okolnostima.
U kontekstu pribavljanja dokaza kao potpore revizorovu mišljenju, revizor se više može osloniti
na dokaze dobivene od nepovezanih stranaka.
Ako revizor ne može prikupiti dovoljno dokaza o povezanim strankama i transakcijama s njima,
te ako objavljivanje povezanih stranaka nije u skladu s MRS-om 24, tada on treba na primjeran
način modificirati svoj izvještaj (izražava mišljenje s rezervom ili se suzdržava od izražavanja
mišljenja).
Povezani subjekti su:
▪ pridružena preduzeća, definirana MRS 28 – Ulaganja u pridružena preduzeća
▪ subjekti ukoliko jedan od njih ima mogućnost da vrši kontrolu nad drugim subjektom
ili da vrši značajan utjecaj na donošenje poslovnih i finansijskih odluka drugog
subjekta
Revizijski postupci usmjereni na identifikaciju postojanja poslovnih događaja sa
povezanim subjektima:
▪ su detaljne provjere poslovnih događaja i stanja na računima,
▪ su pregled računovodstvene evidencje o velikim i neuobičajenim poslovnim
događajima ili stanjima na računima, a posebno onima koji su nastali pred kraj ili na
kraju obračunskog perioda,
▪ nisu računska provjera obračuna amortizacije i revalorizacije,

MRevS 560 – Događaji poslije datuma bilanse


Na revizorov izvještaj stavlja se datum na dan kada je završeno ispitivanje, a to uključuje
razdoblje poslije datuma bilanse što znači da je revizor uzimao u obzir i one događaje i
djelovanje poslije datuma bilanse, ali prije njegova izvještaja.
U razdoblju između revizorova izvještaja i datuma objavljivanja finansijskih izvještaja
menadžment je odgovoran za izvještavanje revizora o događajima koji mogu uticati na
finansijske izvještaje.
U slučajevima otkrića činjenica poslije objavljivanja finansijskih izvještaja, ako menadžment
odluči ispraviti finansijske izvještaje, revizor mora obaviti postupke nužne u tim okolnostima i
izdati novi izvještaj o ispravljenim finansijskim izvještajima.
MRevS 570 – Vremenska neograničenost poslovanja
Kada zbog određenih finansijskih, poslovnih ili ostalih naznaka revizor uoči da je dovedena u
pitanje vremenska neograničenost poslovanja, tu činjenicu primjerno je objaviti u revizorovu
izvještaju, i to uobičajeno u zasebnom odjeljku izvještaja.
Potrebno je naglasiti da mišljenje revizora o realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja nije
jamstvo neograničenog vremena poslovanja klijenta.
MRevS 580 – Izjava menadžmenta
Izjave menadžmenta o finansijskim izvještajima uobičajeno se razmatra kao revizijski dokaz.
Revizor treba imati dokaz da menadžment klijenta priznaje svoju odgovornost za odgovarajuće
prikazivanje finansijskih izvještaja te da je odobrio te izvještaje.
KORIŠTENJE RADOM DRUGIH
MRevS 600 – Korištenjem radom drugog revizora
Ovaj Standard odnosi se na situaciju kada se glavni revizor subjekta koristi radom drugog
revizora koji predstavlja revizora sastavnih dijelova subjekta (odjeli, filijale, pridružene firme).
Ako glavni revizor ocijeni da finansijski izvještaji sastavnih dijelova za cjelinu poslovanja
subjekta nisu važni, tada se ovaj Standard ne primjenjuje.
MRevS 610 – Razmatranje rada interne revizije
Ako je u preduzeću interna revizija dobro organizovana i dobro funkcionira, tada to za revizora
finansijskih izvještaja znači lakši i kraći postupak revizije.
MRevS 620 – Korištenje rada stručnjaka
Revizor snosi punu odgovornost za rad angažiranog stručnjaka i zbog toga treba voditi računa
o njegovim sposobnostima, vještinama i objektivnostima te sarađivati s njim.
Ako revizor izražava pozitivno mišljenje, tada se on ne treba pozivati na rad stručnjaka, a u
slučajevima kada se izražava mišljenje različito od pozitivnog, revizor će se, uz saglasnost
eksperta, pozvati na njegov rad.
ZAKLJUČCI REVIZIJE I IZVJEŠTAJI
MRevS 700 – Revizorov izvještaj o finansijskim izvještajima
Temeljni elementi revizorskog izvještaja su:
a) naslov (“revizorov izvještaj”)
b) naslovnik (kome se naslovljava izvještaj)
c) početni ili uvodni odjeljak koji sadrži identifikaciju revidiranih finansijskih izvještaja i
iskaz o odgovornosti menadžmenta subjekta te o odgovornosti revizora,
d) odjeljak o djelokrugu revizije u kome se opisuju obilježja revizije u koja se ubraja poziv
na primjenjene revizijske standarde ili primjenjenu praksu te opis obavljenog
revizijskog posla,
e) odjeljak u kome se izražava mišljenje ili suzdržanost od mišljenja o finansijskim
izvještajima,
f) datum izvještaja
g) revizorova adresa, i
h) revizorov potpis

POSEBNA PODRUČJA
MRevS 800 – Revizorov izvještaj za posebne namjene
Pod revizorovim izvještajem za posebne namjene podrazumjevaju se izvještaji o finansijskim
informacijama, osim onih izvještaja koji su obuhvaćeni MRevS 700.
Prije svega, misli se na izvještaje o finansijskim izvještajima sastavljenim u skladu s drugim
pouzdanim računovodstvenim osnovama (novčani primici i izdaci, objektivnost potraživanja, i
sl.).
MRevS 810 – Ispitivanje finansijskih informacija temeljenih na predviđanjima
Informacije koje sadrže predviđanja temelje se na pretpostavkama i po svojoj naravi vrlo su
subjektivne.
Ovo ispitivanje, u pravilu, se temelji na poznavanju poslovanja klijenta i na istorijskim
informacijama.
Revizor treba razmotriti jesu li te istorijske informacije revidirane i jesu li pri njihovu
sastavljanju primjenjena prihvatljiva računovodstvena načela.

POVEZANE USLUGE
MRevS 910 – Preuzimanje obaveze uvida u finansijske izvještaje
Obavljanje uvida se, u pravilu, ograničava na dvije vrste revizorskih postupaka, i to na upite
(usmene ili pisane) i na analitičke postupke.
MRevS 920 - Preuzimanje obaveze obavljanja dogovorenih postupaka koji se odnose na
finansijske informacije
Da bi utvrdio činjenično stanje revizor mora formirati dokumentaciju i prikupiti odgovarajuće
dokaze, a oslanja se na: a) upite i analize, b) ponovno izračunavanje i provjere tačnosti, c)
promatranje, d) ispitivanje, i e) pribavljanje konfirmacija.
MRevS 930 – Preuzimanje obaveze kompilacije finansijskih informacija
Pri preuzimanju obaveze kompilacije koja se odnosi na prikupljanje, klasifikaciju i
objedinjavanje finansijskih informacija računovodstveno znanje pretpostavlja se revizijskom
znanju.
Računovođa u svom izvještaju o obavljenoj kompilaciji finansijskih izvještaja mora istaknuti
kako nije obavljena, ni revizija, ni uvid u finansiske izvještaje i kako ne izražava nikakvo
uvjerenje o tim informacijama.
Drugačije rečeno, to je tipičan računovodstveni, a ne revizijski posao.
II. INTERNA KONTROLA I INTERNA REVIZIJA

1. Pojam, uloga i suština sistema interne kontrole


Interna kontrola je nadzorni mehanizam koji sve elemente sistema interne kontrole međusobno
povezuje i osigurava ostvarivanje unaprijed postavljenih ciljeva i uspješno funkcionisanje
sistema, njegov rast, razvoj i opstanak kroz provođenje formalnog i sadržajnog nadzora,
odnosno kontrole.

Interna kontrola je postupak koji provode članovi uprave, rukovodioci i ostali zaposlenici
sa ciljem da pruži razumno uvjerenje u vezi s postizanjem cilja:
▪ efikasnosti i uspješnosti poslovanja
▪ pouzdanosti finansijskog izvještavanja
▪ usklađenosti s mjerodavnim zakonima i propisima
Pri provođenju formalne interne kontrole procijenjuje se da li je dokumentacija koja je temelj
za finansijsko - računovodstvene poslove potpuna u pogledu njenih bitnih sastavnih dijelova,
kao što su:
✓ Ko je sačinio knjigovodstveni dokument i kada?
✓ Da li je potpis originalan?
✓ Da li se sadržaj dokumenta poklapa sa prilozima itd.
Sadržajna kontrola zazire dublje, gdje se kontroliše da li su ispravno iskazane cijene na
fakturama, da li je pravilno obračunat pdv, porez, da li se podudaraju podaci u finansijskom i
materijalnom knjigovodstvu, da li je faktura istinita ili fiktivna , da li je izvršeno pravilo
knjiženje poslovnih događaj i slično.
Interna kontrola se smatra jednim od najvažnijih elemenata za upravljanje rizikom nastanka
prevara. Izostanak ili greška interne kontrole je „inicijalna kapsula“ za stvaranje prilike
počinjenja prevare u preduzeću.
Interna kontrola je proces kojeg oblikuje uprava preduzeća, viši menadžment i osoblje, sa
svrhom sticanja razumnog uvjerenja o ostvarenju sljedećih ciljeva:
▪ Pouzdanost finansijskog izvještavanja
▪ Usklađenost poslovanja sa zakonima i ostalom regulativom
▪ Učinkovitost i djelotvornost poslovnih operacija
▪ Zaštita imovine.

Suvremeni pristup internoj kontroli podrazumijeva preventivno djelovanje i primjenu načela


samokontrole
Interne kontrole se mogu podijeliti u sljedeće vrste:
▪ Administrativne kontrole
▪ Računovodstvene kontrole

2. Komponente sistema interne kontrole
Commitee of Sponsoring Organisations of the Treadway Commission (COSO), dobrovoljno
je udruženje američkih preduzeća, koje je početkom devedesetih godina postavila sebi za cilj
stvoriti jedinstvene općepriznate standarde i metode za opći koncept interne kontrole.
Razvijeni model COSO MODEL koji je bio koncipiran kako za profitna tako i za neprofitna
preduzeća, odnosno socijalna profitna preduzeća, sadrži pet elemenata u uzajamnom odnosu:
okruženje kontrole, procjena rizika, aktivnosti kontrole, informacije i komunikacije, te nadzor.
Ovaj koncept je 2003 godine dopunjen za “Enterprise Risk management Framework” koji je
bio objavljen u oktobru 2004 godine. Sad novi model obuhvaća osam sastavnih dijelova kao
okvirnih uslova za efikasno provođenje interne kontrole.
Komponente interne kontrole – COSO MODEL
 Kontrolno okruženje;
 Proces procjene rizika;
 Kontrolne aktivnosti;
 Informacioni sistem i komunikacije;
 Praćenje kontrola (monitoring).
Kontrolno okruženje
Kontrolno okruženje se sastoji od akcija (radnji), politika i procedura, koje odražavaju
(prikazuju) cjelokupne stavove rukovodstva, direktora i vlasnika nekog subjekta o internoj
kontroli i koja je bitna za klijenta (subjekta).
Jezgro svakog preduzeća čine njegovi ljudi – njihove individualne osobine, uključujući
integritet, moralne vrijednosti i kompetentnost i okruženje u kome oni rade. Kontrolno
okruženje podrazumijeva ukupno ponašanje, shvaćanje i aktivnosti direktora i uprave u pogledu
sistema interne kontrole i njenog značaja u preduzeću. Kontrolno okruženje čini temelj svih
drugih komponenata interne kontrole, pod uslovom da postoji disciplina i organizacija.
Faktori koji se ispoljavaju u kontrolnom okruženju su:
a) funkcije upravnog odbora i njegovih komisija
b) filozofija i stil rada uprave
c) organizaciona struktura preduzeća i metode dodjele ovlašćenja i odgovornosti,
d) kontrolni sistem uprave, uključujući funkcije interne revizije, kadrovsku politiku
i razdvajanje dužnosti
Proces procjene rizika
Procjena rizika je pokretanje pregleda aktivnosti poslovnog okruženja da identificira bilo što,
što bi moglo spriječiti (upozoriti) na ostvarenje ciljeva. Budući da se povezuje sa rizikom od
pojave prevara, procjena rizika uključuje prepoznavanje internih i eksternih sredstava koja bi
mogla potencijalno ugroziti organizacionu kontrolnu strukturu i prikriti akcije (radnje) od
menadžmenta.
Kompanija mora biti svjesna rizika s kojima se suočava i mora o njima voditi računa.
Kompanija određuje poslovne ciljeve koje nastoji da ostvari. Zatim, uprava utvrđuje rizike
vezane za postizanje zacrtanih ciljeva i poduzima određene korake radi kontrole tih rizika. S
obzirom da će se ekonomski, privredni, zakonodavni i radni uslovi stalno mijenjati, neophodni
su mehanizmi koji će identificirati i kontrolirati rizike koje te promjene nose.
Informacioni sistem i komunikacije
Poslovni subjekt će uspostaviti adekvatan IT sistem kojima će integrirati poslovne procese
vezane za finansijsko izvještavanje
Efikasan infomracijski sistem ima sljedeće karakteristike:
▪ Sistem treba da proizvede infomracije u pravo vrijeme, blagovremeno u upotrebljivom
obliku i na prihvatljivom nivou tačnosti
▪ Obrada ulaznih podataka u cjelokupnom informacionom sistemu je jednoobrazan osim
u slučaju kada se mijenja neki aspekt sistema.
Informacije su potrebne na svim nivoima organizacije: finansijske informacije; poslovne
informacije; informacije o usklađenosti (s propisima ili određenim pravilima) i informacije o
vanjskim događajima, aktivnostima i uslovima. Te informacije moraju biti utvrđene, dobivene
i prenijete u onoj formi i vremenskom okviru koji će ljudima omogućiti da izvrše svoje dužnosti
i obaveze. Informacioni sistemi prave izvještaje i omogućavaju vođenje i kontrolu preduzeća.
Najvažniji informacioni sistem za internu kontrolu je računovodstveni sistem. Računovodstveni
sistem je serija zadataka i knjiženja jednog preduzeća pomoću kojih se transakcije obrađuju
radi vođenja finansijskih evidencija. Ti sistemi identificiraju, sakupljaju, analiziraju,
izračunavaju, klasificraju, evidentiraju – knjiže i sumiraju transakcije i druge događaje, te
izvještavaju o njima.
Kontrolne aktivnosti
Kontrolne aktivnosti usmjeravaju pažnju (fokusiraju se) na rizično područje ako kontrolne
procedure nisu adekvatno (dovoljno) definisane i dosljedno sprovedene unutar organizacije i
tada je otvorena mogućnost za prevaru.
Kontrolne politike i procedure se moraju ustanoviti i obavljati kako bi pomogli upravi da
osigura provođenje ovih aktivnosti koje ona smatra neophodnim da bi se kontrolirali rizici
vezani za postizanje zacrtanih ciljeva preduzeća. Bez obzira da li se nazivaju kontrolnim
aktivnostima, ili kontrolnim procedurama – postupcima, oni predstavljaju politike i postupke
koje je uprava uspostavila radi postizanja konkretnih ciljeva preduzeća. Oni obuhvaćaju čitav
niz aktivnosti kao što su odobrenja, ovlaštenja, verifikacije, usklađivanja, opća ispitivanja,
provjera aritmetičke tačnosti, kao i kontrolu promjene i uslova rada kompjuterskih
informacionih sistema.
Kontrolne aktivnosti mogu biti mnogobrojne, ali se one, uglavnom, svrstavaju u pet kategorija:
(1) Adekvatno razdvajanje dužnosti;
(2) Pravilno odobravanje transakcija i aktivnosti;
(3) Adekvatna dokumentacija i evidencije;
(4) Fizička kontrola sredstava i poslovnih knjiga;
(5) Nezavisne provjere uspješnosti rada.

Monitoring/Praćenje
Monitoring uključuje razmatranje da li kontrole funkcionišu onako kako je predviđeno i da li
ih treba prilagođavati izmjenjenim uslovima.
Cjelokupan proces mora biti praćen i po potrebi se mora modificirati. To se postiže stalnim
aktivnostima praćenja i nadgledanja, posebnim procjenama ili kombiniranjem tih dvaju
postupaka. Stalni monitoring se vrši tokom obavljanja redovnih poslovnih aktivnosti. Na taj
način sistem može adekvatno reagirati, odnosno mijenjati se dinamikom koju nalažu
promijenjeni uslovi. Obim i učestalost ocjenjivanja će zavisiti od procjene rizika i efikasnosti
tekućih postupaka monitoringa.

3. Ograničenja djelovanja sistema internih kontrola u preduzeću


Sistem interne kontrole treba biti osmišljen i djelovati na način da pruži razumno uvjerenje u
pogledu ostvarivanja ciljeva preduzeća. Koncept razumnog uvjrenja počiva na zahtjevu da
troškovi i sistem interne kontrole ne prelaz koristi koje se od tog sistema očekuju. Kako bi se
između troškova kontrole i povezanih koristi uspostavila ravnoteža, uprava mora sprovesti
značajne procjene i sudove.
Učinkovitost sistema interne kontrole podložna je određenim ograničenjima svojstvena svakom
sistemu što uključuje i kršenje interne kontrole od strane uprave, pogreške zaposlenika i tajne
sporazume
Neodstatak u internoj kontroli i obaveze revizora:
▪ Nedostatak u internoj kontroli se javlja kada je kontrola osmišljena, provedena i funkcionira
tako da ne može blagovremeno da spriječi, otkrije i ispravi pogrešne iskaze u finansijskim
izvještajima.
▪ Nedostatak u internoj kontroli se javlja kada nedostaje kontrola koja je neophodna da bi se
blagovremeno spriječili, otkrili i ispravili pogrešni iskazi u finansijskim izvještajima.
▪ Revizor treba blagovremeno i u pisanoj formi da saopći nedostatke u internoj kontroli
osobama ovlaštenim za upravljanje.
Najbolju kvalitetu informacija u pogledu efikasnosti djelovanja interne kontrole revizor će
dobiti primjenom tehnike posmatranja zaposlenika.

4. Pojam, uloga i definicija interne revizije


Interna revizija (Internal Auditing) je, uz reviziju finansijskih izvještaja, vrlo zanačajan segment
cjelokupne revizijske profesije.
Provode je organi onog preduzeća koji je objekat revizije i oni sami organizuju i provode
program interne revizije kao cjelovit test efikasnosti svih aspekata sistema interne kontrole i
poslovanja preduzeća.
Najznačajniji poslovi interne revizije su ispitivanje organizovanosti, te razvoj i poboljšanje
efikasnosti pojedinih poslovnih funkcija, ispitivanje načina donošenja poslovnih odluka, te
funkcionisanje informacijskog sistema i drugi poslovi kojima se provodi ispitivanje i ocjena
poslovanja preduzeća.
Postupak ispitivanja usklađenosti poslovanja preduzeća s navednim kriterijima definiše se
standardima interne revizije, kodeksom etike internih revizora, pravilima odbora za reviziju i
sl.
Osnovne karakteristike interne revizije:
1. Internu reviziju provode osobe zaposlene u preduzeću čije se poslovanje ocjenjuje
2. Radi se o nezavisnoj funkciji ispitivanja, prosuđivanja i ocjenjivanja, bez ikakvih
ograničenja ili restrikcija u prosudbi internog revizora
3. Sve aktivnosti preduzeća spadaju u djelokrug rada internog revidiranja
4. Interna revizija organizuje se kao podrška i pomoć menadžmentu i organizaciji u
cjelini, pa je stoga savjetodavana (stožerna), a ne linijska funkcija preduzeća
“Interna revizija je nezavisno, objektivno uvjeravanje i konsultantska aktivnost kreirana sa
ciljem da se doda vrijednost i unaprijedi poslovanje organizacije. Ona pomaže organizaciji da
ostvari svoje ciljeve osiguravajući sistematičan, discipliniran pristup ocjeni i poboljšanju
efikasnosti upravljanja rizikom, kontrolama i procesima upravljanja“,

5. Obuhvat i područje djelovanja interne revizije


Interna revizija , kao nezavisna funkcija u organizaciji ima za cilj da tokom revidiranja
menadžmentu organizacije daje preporuke, savjete, analize, procjene na osnovu kojih
menadžment efektivnije i efikasnije vodi poslovanje organizacije, odnsono donosi posovne
odluke koje idu u korist poslovanja.
Interna revizija djeluje u jednom ili više područja, kao što su:
▪ Pregledavanje računovodstvenog sistema i s njim povezanog sistema internih kontrola.
Uspostavljanje odgovarajućeg računovodstvenog sistema i sistema interne kontrole,
odgovornost je menadžmenta koji o tome treba stalno brinuti. Menadžment obično
dodjeljuje određenu odgovornost internoj reviziji za pregledavanje tih sistema, praćenje
njihovog djelovanja i predlaganje njihovog unapređenja.
▪ Ispitivanje finansijskih i poslovnih informacija. Ovaj segment rada interne revizije može
uključiti uvid u načine određivanja, mjerenja, razvrstavanja i izvještavanja o
finansijskim i poslovnim informacijama, te određeno ispitivanje o pojedinačnim
stavkama, uključujući iscrpnu provjeru transakcija, salda i postupaka.
▪ Pregledavanje uspješnosti i učinkovitosti poslovanja, uključujući nefinansijske kontrole
u poslovnom subjektu.
▪ Provjera usklađenosti sa zakonima i propisima, te s ostalim vanjskim odredbama, kao i
provjera usklađenosti sa politikama i odlukama menadžmenta i ostalim internim
zahtjevima.

6. Organizacijsko pozicioniranje interne revizije u preduzeću


▪ Organizacija interne revizije kao dijela finansijske službe
▪ Organizacija interne revizije kao samostalne organizacijske jedinice
▪ Organizacija interne revizije kao stožernog tijela
▪ Organizacija interne revizije odgovorne odboru za reviziju
▪ Djelimično decentralizirana organizacije interne revizije
▪ Potpuno decentralizirana organizacija interne revizije
7. Odnos interne kontrole i interne revizije prema eksternoj reviziji finansijskih
izvještaja
Zadatak internih revizora je revizija/provjera pravila interne kontrole organizacije, prakse i
procedura u svrhu adekvatnosti tih kontrola u postizanju i ispunjavanju misije/zadatka te
organizacije, te je veoma važno da se zadrži njihova nezavisnost.
Internu reviziju vrši osoba koja je prije svega nezavisna, stručna i koja sistemski procjenjue
kako funkcioniše sistem finansijskog upravljanja i kontrole. Menadžmentu organizacije interna
revizija daje stručna mišljenja i preporuke kako bi oni unaprijedili funkcionisanje sistema
interne kontrole, ukazauju na nedostatke i propuste i daju smjernice za njihovo otklanjanje.
Ako interna revizija kroz svoj rad dođe do saznanja da je sistem interne kontrole s određenim
anomalijama koje štetno djeluju na organizaciu, rukovodstvo će dati savjetodavne preporuke za
poboljšanje funkcionisanja sistema interne kontrole.
III. PLANIRANJE REVIZIJE, ZNAČAJNOST I REVIZIJSKI RIZIK U
REVIZIJI FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA

1) Ciljevi revizije finansijskih izvještaja


Revizija finansijskih izvještaja (Auditing of financial Statements) je postupak ispitivanja i
ocjenjivanja realnosti i objektivnosti finansijskih izvješaja, tj. istinitosti i fer prikaza sadržanog
u finansijskim izvještajima.
Finansijski izvještaji koji su predmet eksterne revizije su:
▪ Bilans stanja
▪ Bilans uspjeha
▪ Izvještaj o novčanim tokovima
▪ Izvještaj o promjenama na kapitalu
▪ Zabilješke uz finansijske izvještaje.
Cilj revizije je izražavanje mišljenja o stepenu realnosti i objektivnosti informacija
prezentiranih u finansijskim izvještajima koji prikazuju finansijski položaj, uspješnost
poslovanja i novčani tok u skladu sa općeprihvaćenim računovodstvenim načelima i okvirom
za finansijsko izvještavanje.
Izjava menadžmenta o finansijskim izvještajima ima veliki uticaj na ciljeve i program revizije.
Menadžment daje direktno ili indirektno izjave koje se odražavaju u komponentama
finansijskih izvještaja.
Kriterij za ocjenu realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja uobičajno su zakonski propisi,
te računovodstvena načela i računovdstveni standardi, a sam postupak se provodi u skladu s
Međunarodnim revizijskim standardima MRevS.
U pravilu je provode stručne, nezavisne i za taj posao ovlaštene revizijske firme, što znači da
se pod revizijom finansijskih izvještaja najčešće misli na eksternu reviziju.
Cjelokupna metodologija se zaniva na uzorku ( audit sampling), revizor ne ispituje sve
transakcije tokom perioda, već nastoji odabrati reprezentativan uzorak, te ispitivanje tog uzorka
doći do spoznaje o cjelini poslovanja preduzeća i o njegovim finansijskim izvještajima.
Zakon o računovodstvu i reviziji u FBiH, član 49; definiše reviziju kao:
“ Revizija je postupak provjere i ocjene finansijskih izvještaja, te podataka i metoda koje se
primjenjuju pri sastavljanju finansijskih izvještaja, na osnovu kojih se daje nezavisno mišljenje
o istinitosti i objektivnosti finansijskog stanja, rezultata poslovanja i novčanih tokova pravnog
lica, u skladu sa MRS-a, MSFI-a i drugim propisima u Federaciji, u cilju zaštite javnog interesa
kod javnog prezentiranja finansijskih izvještaja”.
2) Predrevizijske radnje
U ovoj fazi revizor se bavi pitanjem da li prihvatiti klijenta od kojeg je zaprimio zahtjev ili
zadržati već postojećeg.
Svaka revizijska firma mora imati definisane i razrađene kriterije i postupke za donošenje
odluke o prihvaćanju novih klijenata i zadržavanje postojećih.
To je bitno zbog toga da se mogućnost povezivanja s nepoštenim klijentima svede na
zanemarivu mjeru.
Za revizora je važno preuzimanje obaveze obavljanja revizije samo u slučaju kada postoji
razumno uvjerenje o tome da između revizora i menadžmenta klijenta može postojati
međusobno povjerenje.
Posljedica rada sa nepoštenim klijentima, su neotkrivanje značajnih grešaka i propusta u
računovodstvenom procesu i finansijskim izvještajima, postavljanje pitanja odgovornsoti
revizora za izraženo mišljenje, sudske tužbe i nadoknade štete korisnicima revizorovog
izvještaja.
Ispitivanje boniteta klijenta
Postupci procjene potencijalnog klijenta:
Pismo o preuzimanju obaveze revizije
Pismo o preuzimanju obaveze revizije koje revizor upućuje klijentu kako bi dobio njegovu
saglasnost za obavljanje revizije na način obrazložen u tom pismu, a koji je rezultat prethodno
dogovoren između revizora i klijenta.
Svrha pisma o preuzimanju obaveze revizije je potvrđivanje djelokruga rada revizora od strane
naručitelja revizije, te isticanja obima odgovornosti obije strane- revizora i klijenta. Svi
navedeni uslovi u pismu potvrđuju se potpisom revizora i klijenta, i tek tada pismo ima snagu
ugovora.
Osnovna načela sastavljanja i sadržaja pisma o preuzimanju obaveze revizije određeni su
MRevS-om 210- uslovi preuzimanja revizije.
Nisu strogo shematizirani i određeni, mogu se razlikovati za svakog pojedinog klijenta, odnosno
najčešće su uslovljeni okolnostima koje se tiču obavljanja revizije u konkretnim uslovima.
Prema MRevS-u 210- uobičajeni sadržaj pisma o preuzimanju obaveze revizije obuhvaća:
1) Cilj revizije finansijskih izvještaja
2) Odgovornost menadžementa za finansijske izvještaje
3) Djelokrug revizije, uključivo s pozivanjem na odgovarajuće zakonodavstvo, propise i
mišljenja stručnih tijela, na osnovu kojih revizor radi,
4) Oblik bilo kojeg izvještaja ili drugih načina obavještavanja o rezultatima preuzete
obaveze
5) Činjenice da zbog načina testiranja i drugih svojstvenih ograničenja u reviziji, zajedno
s pratećim ograničenjima svojstvenim računovodstvenom sistemu i sistemu interne
kontrole, postoji neizbježan rizik da će neka zanačajna greška iskazivanja ostati
neotkrivena
6) Dostupnost svim evidencijama, dokumentaciji i drugim informacijama potrebnim za
reviziju.

3. Planiranje revizije

Dobro isplanirana revizija omogućuje da se revizor usredotoči na bitna područja revizije, kako
bi utvrdio moguće probleme i blagovremeno završio posao. U ovoj fazi revizije, revizor
utvrđuje opću strategiju revizije i plan revizije.
Opća strategija se odnosi na razumijevanje klijentovog posla, odnosno prirode djelatnosti
kojom se klijent bavi. Revizor treba da upozna:
✓ snagu konkurencije,
✓ dobavljače materijala,
✓ snagu kupca,
✓ karakteristike djelatnosti (ekonomske uslove, finansijske trendove, izmjenu tehnologije,
računovodstvene metode i slično),
✓ organizacionu strukturu,
✓ proizvodne linije,
✓ kanale distribucije,
✓ finansijsku strategiju,
✓ ostalo.

Plan revizije uključuje sljedeće:


✓ Opis vrsta, vremenskog rasporeda i obima planiranog postupka procijene rizika.
✓ Opis vrsta, vremenskog rasporeda i obima planiranih daljnjih revizijskih postupaka za
svaku značajnu grupu transakcija, stanja računa i objavu.
✓ Ostale revizijske postupke koje je potrebno obaviti kako bi se postupilo u skladu s
MRevS-ovima (npr.komunikacija sa klijentovima advokatima).

4. Značajnost u reviziji

Značajnost se može definisati kao veličina ispuštenih ili pogrešnih računovodstvenih


informacija zbog kojih je prema okolnostima vjerovatno da će sud razumne osobe, koja se
oslanja na informacije promjeniti ili će propasti ili će pogreška na njega uticati.
Pojam „značajnost“ definisan je Okvirom za sastavljanje i prezentiranje finansijskih izvještaja:
„ Informacija je značajna ukoliko njeno izostavljanje ili krivi prikaz mogu uticati na poslovne
odluke koje korisnici donose na temelju finansijskih izvještaja. „
MrevS 315- razumjevanje poslovnog subjekta i njegovog okruženja, te procjenjivanje rizika
značajno pogrešnog prikazivanja- se bavi revizorovom odgovornošću da prepozna i procjeni
rizike značajnog pogrešnog prikazivanja u finansijskim izvještajima, kroz sticanje
razumijevanje subjekta i njegovog okruženja, uključujući i subjektivne interne kontrole.
Svrha procjene značajnosti je da se identifikuje i ocjeni rizik od značajno pogrešno materijalnih
grešaka u finansijskim izvještajima.
Značajnost se utvrđuje na dva načina:
▪ Numerički način
▪ Kvalitativni način

Koraci u primjeni značajnosti


Postoje tri su osnovna koraka pri utvrđivanju značajnosti u reviziji. Koraci 1 i 2 obično se izvode
na početku revizije u fazi planiranja. Treći korak revizor izvodi tokom procjene dokaza na kraju
revizije kako bi utvrdio podržavaju li oni realan prikaz finansijskih izvještaja.
Korak 1: Utvrđivanje početne procjene značajnosti. Prema revizijskom standardu od revizora
se zahtijeva da kod planiranja revizije utvrdi početnu procjenu značajnosti.
Kvantificiranjem značajnosti revizor može bolje planirati obim revizije i procijeniti rezultate
revizijskih testova. Početna procjena značajnosti predstavlja maksimalan iznos do kojeg
revizor vjeruje da finansijski izvještaji mogu biti pogrešni, a da još uvijek ne utiču na odluke
razumnog korisnika. Odnosno, to je maksimalan iznos do kojeg revizor može tolerisati greške
u finansijskim izvještajima, smatrajući da iste ne mogu bitno uticati na odluke korisnika
informacija sadržanih u finansijskim izvještajima. Značajnost je relativno, a ne apsolutno
načelo.
Pri procjeni značajnosti revizor često koristi ukupnu imovinu, ukupne prihode i dobit prije
oporezivanja. Prednost upotrebe pokazatelja vezanih za ukupnu imovinu ili ukupne prihode je
u tome što su za većinu preduzeća ti faktori stabilniji i iz godine u godinu, manje variraju nego
dobit prije oporezivanja. Poteškoće se takođe javljaju kada se neto dobit koristi kao osnova u
situaciji kada je preduzeće blizu tačke pokrića gubitka ili ostvaruje gubitak.
Za utvrđivanje značajnosti uobičajni temelji su:
▪ Ukupna imovina
▪ Ukupni prihodi
▪ Dobit prije oporezivanja
▪ Dobit poslije oporezivanja
▪ Kratkotrajna imovina
▪ Dugotrajna imovina
▪ Ukupna aktiva
▪ I sl.
Pri procjeni značajnosti revizor treba uvažiti sljedeće:
• značenje računa u odnosu na finanasijske izvještaje,
• očekivanje greške i
• relativne troškove revizije pojedinih računa ili vrsta poslovnih događaja.
Ako revizor, na osnovu prošlogodišnje revizije ili drugih faktora za neki račun očekuje malu ili
nikakvu grešku, za taj se račun može procjeniti veći iznos značajnosti. Ako revizor očekuje
malu grešku, može se umanjiti obim revizije računa. Kako revizor nastoji provoditi efikasnu
reviziju, sobzirom na troškove, ipak mora biti oprezan da takvo razmatranje ne utiče na
sposobnost otkrivanja značajnih grešaka.
Postojeći revizorski standardi ne pružaju neka određena uputstva za utvrđivanje značajnost iz
više razloga. Prvo, vrlo je teško procijeniti šta znači značajnost različitim grupama korisnika.
Drugo, revizori se ne mogu međusobno usaglasiti oko toga što je značajno, a konačno dio
revizora nije voljan kvantifikovati značajnost u vezi sa sudskim sporovima.
Pravila koja se uobičajeno koriste za utvrđivanje pokazatelja značajnosti u praksi su:
- 5 do 10% neto dobiti prije oporezivanja,
- 5 do 10% tekućih sredstava,
- 5 do 10% tekućih obaveza,
- ˝ do 2% ukupnih sredstava,
- ˝ do 2% ukupnih prihoda i
- 1 do 5% ukupnog vlastitog kapitala.
Korak 2. Raspored početne procjene značajnosti na pojedine račune ili vrste poslovnih
događaja. Početna procjena značajnosti utvrđena u koraku 1 raspoređuje se na pojedine račune
ili vrste poslovnih događaja, odnosno pozicije finansijskih izvještaja, kao što su potraživanja
od kupaca, zalihe, itd. Revizor raspoređuje utvrđenu početnu značajnost na pojedine pozicije
izvještaja da isplanira obim revizijskih postupaka za pojedini račun ili vrstu poslovnih događaja.
Raspored iznosa utvrđene početne procjene značajnosti na pojedine stavke finansijskih
izvještaja u praksi se češće primjenjuje na pozicije bilansa stanja nego pozicije bilansa uspjeha.
Takođe, ovo raspoređivanje se vrši na materijalno značajne stavke finansijskih izvještaja,
posebno na one koje neće biti u potpunosti revidirane (100%), nego će biti ispitivane metodom
uzorka.
Na materijalno značajne stavke koje se mogu u potpunosti provjeriti (na primjer, kapital,
dugoročne obaveze i sl.) ne vrši se raspoređivanje početne procjene značajnosti. Raspoređeni
iznos utvrđene početne procjene značajnosti po pojedinim stavkama predstavlja dopustivu
grešku za svaku pojedinu stavku, a njihov zbir predstavlja ukupan iznos dopustive greške
(početne procjene značajnosti).
Ako je na primjer početna procjena značajnosti od 500.000 KM, znači da pogrešno knjiženje
do 500.000 KM nije materijalno značajno. Svrha utvrđivanja početne procjene značajnosti je
da pomogne planiranju obima revizijskih dokaza koje treba prikupiti za vrijeme obavljanja
revizije.
Korak 3. Procjena vjerovatnih grešaka i poređenje zbirova sa rasporedom početne procjene
značajnosti, odnosno sa dopustivom greškom za stavke finansijskih izvještaja.
U posljednjem, trećem koraku, revizor uspoređuje sve otkrivene greške s utvrđenim iznosima
dopustivih grešaka na svakoj izabranoj stavci finansijskih izvještaja. Ovaj treći korak, za razliku
od prethodna dva koraka koji su vezani za fazu planiranja revizije, odnosi se na završnu fazu
revizije, kada revizor vrši procjenu prikupljenih dokaza, u kojoj se od revizora očekuje
izražavanje mišljenja o realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja. Revizor upoređuje ne
samo otkrivene greške na pojedinim stavkama s njihovim utvrđenim iznosima
dopustivihgrešaka, već i iznos ukupno otkrivenih grešaka sa utvrđenim iznosom početne
procjene značajnosti.
Kada su ukupno otkrivene greške manje od početne procjene značajnosti, revizor može
zaključiti kako su finansijski izvještaji prikazani realno i objektivno. Suprotno, kada su ukupno
otkrivene greške veće od utvrđenog iznosa početne procjene značajnosti, revizor od klijenta
treba zatražiti prilagođavanje finansijskih izvještaja. Ako klijent odbija finansijske izvještaje
uskladiti s otkrivenom pogreškom, revizor u tom slučaju može izraziti mišljenje s rezervom ili
negativno mišljenje.

Primjer izračuna značajnosti


▪ Revizor planira reviziju preduzeća „XY“ na dan 31.12.2018. godine. Podaci revidiranog
preduzeća su sljedeći:
▪ Potraživanja od kupaca 102.500 KM
▪ Zalihe 65.300 KM
▪ Postrojenja (neto) 591.000 KM
▪ Ukupna vrijednost imovine 832.900 KM
▪ Godišnji prihod 788.000 KM
▪ Neto dobit 4.500 KM
▪ Ukupne tekuće obaveze 43.600 KM
▪ Dugoročne obaveze 670.000 KM.

Kao temelj revizor će koristiti ukupnu imovinu koja iznosi 823.900 KM i množit će ju sa
faktorom značajnosti između 0,05 – 0,03 iz tablice značajnosti.

Utvrđivanje osnovnog iznosa;


Osnovni iznos je 823.900 KM ( ukupna imovina je veća od ukupnih prihoda)

Izračunavanje procijene planirane značajnosti:


Osnovni iznos x postotak planiranja značajnosti (tablice značajnosti).
823.900 KM x 0,03 = 24.717 KM
Utvrđivanje početne procijene značajnosti od 24.717 KM za račune potraživanja od
kupaca na osnovu isključivo relativnih veličina:
102.500/1.472.400*24.717= 1.721 KM ( zaokruženo)
Na isti način su izračunate veličine i za ostale stavke iz bilansa
5. Procjena rizika revizije
Procjena revizijskih rizika (MRevS 400) – revizor mora procijeniti inherentni i kontrolni rizik
koji postoji bez obzira na to da li se provodi revizija FI i u skaldu s tom procjenom revizor mora
odrediti prihvatljivost rizika neotkrivanja koji je neposredno povezan s porcesom revizije
finansijskih rizika.
Rizik revizije na nivou finansijskih izvještaja definiše se kao “rizik revizora da neznajući
propusti modificirati svoje mišljenje o finansijskim izvještajima koji su materijalno krivo
predstavljeni”
Prije davanja mišljenja o finansijskim izvještajima, revizor želi smanjiti rizik revizije na nivo
dovoljno nizak da opravda davanje mišljenja.
Rizik revizije, revizor smanjuje provodeći revizijske postupke, toliko dugo da ne prikupi
dovoljno važnih činjenica za svaku tvrdnju.
Revizor prikuplja i ocjenjuje revizorske dokaze, kako bi stekao razumno uvjerenje pružaju li
finansijski izvještaji istinit i fer prikaz ili ferz prezentiraju u svim značajnim odrednicama, u
skladu s primjenjivim okvirom finansijskog izvještavanja.
Koncept razumnog uvjerenja pretpostavlja postojanje da revizorovo mišljenje bude
neodgovarajuće. Rizik da revizor izrazi neogovarajuće revizorsko mišljenje kada su finansijski
izvještaji značajno pogrešno prikazani naziva se “Revizijski rizik”
Revizor se koncentriše na značajne greške prikazivanja i nije odgovoran za otkrivanje pogrešnih
prikazivanja koja nisu značajna za finansijske izvještaje u cjelini.
Rizik revizije se može posmatrati na sljedećim nivoima:
 na nivou finansijskih izvještaja,
 na nivou stanja računa i
 na nivou vrste transakcija.
Tri sastavna dijela rizika revizije i to:
 Inherentni rizik
 Rizik neotkrivanja ili detekcijski rizik i
 Kontrolni rizik.
Inherentni rizik je rizik revizije gdje postoji vjerovatnoća da će se zbog slabog funkcionisanja
ili nedostataka u sistemu internih kontrola, u finansijskim izvještajima koje prezentira klijent
pojaviti materijalno značajne greške.
Primjer:
Ako revizor uoči fluktuaciju zaposlenika u računovodstvenom odjelu, treba povećati procjenu
inherentnog rizika i obim revizije.
Ako uprava snažno inicira ostvarivanje planiranih zarada u svrhu podržavanja očekivanja na
tržištu kapitala, revizor treba povećati procjenu inherentnog rizika.
Revizorska društva procijenjuju inherentni rizik iznad 50%, a nije mali broj slučajeva da ta
procijena bude čak i 100%, a sve na temelju analize prikupljenih finansijskih i nefinansijskih
pokazatelja o klijentu i djelatnosti kojom se bavi
“Kontrolni rizik” – rizik da pogrešno prikazivanje, koje se može pojaviti na stanju računa ili
vrsti transakcije i koje može biti značajno, pojedinačno ili zajedno s ostalim pogrešnim
prikazivanjima na stanjima ili vrstama transakcija, neće biti pravovremeno spriječeno ili
otkriveno djelovanjem računovodstvenog sistema i sistema internih kontrola.
Dakle, preliminarna procjena kontrolnog rizika obuhvaća procjenu efikasnosti
računovodstvenog sistema i sistema interne kontrole.
Revizor polazi od pretpostavke da sistem internih kontrola, bez obzira na to kako je
organizovan, neće otkriti sve pogrešeke. Procjenu efikasnosti sistema internih kontrola revizor
provodi putem testova kontrole i osigurav dokaze kao podlogu za svoje zaključke o tom
sistemu.
Ako je rezultat testova kontrole izvan revizorova očekivanja u negativnom smislu, revizor će
kontrolni rizik procjeniti kao vrlo visok. Revizor ne može značajno uticati na kontrolni rizik.
Kontrolni rizik je rizik da interna kontrola preduzeća neće pravovremeno spriječiti ili otkriti
značajnu pogrešku.
Kontrolni rizij je rizik koji predstavlja vjerovatnoću da salda računa ili klasa transakcija sadrži
značajnu grešku koje sistem interne kontrole organizacije nije spriječio ili otkrio
Revizor se može odlučiti na najvišu procjenu kontrola rizika (100%) jer vjeruje da politika
kontrole ili kontrolni postupci nisu učinkoviti i ne pružaju zančajno tačne finansijske
informacije, te se iz tog razloga na njih ne može osloniti.
Revizor također može utvrditi maksimalni nivo kontrolnog rizika, jer vjeruje da je jeftinije
provoditi opsežnija nezavisna testirnja računa nego detaljne testove interne kontole.
Ako revizor odluči procjeniti kontrolni rizk ispod maksimuma, mora prethodno odlučiti hoće li
se osloniti na komitentove kontrolne postupke. Pretpostavlja se da je revizor detaljno upoznao
internu kontrolu ciklusa prodaje.
Revizor može postaviti kontrolni rizik na najviši nivo za sve ili čak samo za jednu izjavu zbog
toga što je procijenio da kontrole ne djeluju efikasno ili ne može dovoljno dobro ocijeniti
efikasnost kontrole.

Kontrolni rizik treba da bude procijenjen kao maksimalan za neku ili sve izjave, ako:
a) nije vjerovatno da su politike i procedure efikasne.
b) se ne raspolaže sa dovoljnim brojem odgovarajućih dokaza,
c) se kontrole i postupci najvjerovatnije ne odnose na te izjave.
“Rizik neotkrivanja ili detekcijski rizik je rizik da revizor u izvođenju dokaznih revizijskih
postupaka neće otkriti značajnu grešku na pojedinima stavkama ili vrstama poslovnih događaja,
odnosno transakcija. To znači da revizor neće u svojim dokaznim postupcima koje bude
provodio otkriti pogrešna prikazivanja koja postoje na saldima računa ili u vrstama transakcija,
a koja bi mogla biti značajna.
Detekcijski rizik" je: rizik da revizor neće otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti
materijalna bilo pojedinačno ili kada se uzme zajedno sa drugim greškama
Kako se prihvatljivi nivo rizika neotkrivanja smanjuje treba se povećati uvjerenje dobiveno
dokaznim testovima!!!!
Rizik neotkrivanja sastoji se od dva rizika ili neizvjesnosti;
✓ Rizik korištenja uzorka, odnosi se na činjenicu da u mnogim slučajevima revizor ne
ispituje računovodstvene stavke ili vrste poslovnih događaja 100%.
✓ Rizik koji se odnosi da nekorištenje uzorka može se pojaviti kad revizor ne koristi
odgovarajući revizijski postupak, kad ne uspije otkriti grešku pri primjeni
odgovarajućeg revizijskog postupka ili pogrešno protumači revizijski rezultat.

Detekcijski rizik je moguće izračunati pomoću sljedeće formule;

Najčešće se u praksi ne može 100% ispitati stanje salda na računima ili vrste transakcija klijenta,
nego se koristi uzorak koji je reprezentativan.
Kod primjene uzorka , detekcijski rizik se sastoji od dva rizika i to:
✓ Rizik analitičkih postupaka, poznatiji kao Alfa rizik (AR).
✓ Rizik neposrednog testiranja, poznatiji kao Beta rizik (TD).
Alfa rizik ili rizik nepravilnog odbacivanja je takav rizik koji bez obzira na rezultat koji je
dobijen uzorkom, ne podržava zaključak da je stanje koje je evidentirano na računu bitno
pogrešno iskazano, ustvari što znači da do značajne pogreške nije došlo. U prevodu bi ovo
značilo da je revizor prihvatio iskazano stanje kao pogrešno, a ono je ustvari bilo tačno.
Beta rizik ili rizik nepravilnog prihvaćanja, je rizik kada rezultat koji je dobijen kao produkt
uzorka, podržava zaključak da je stanje koje je evidentirano na nekom računu bitno pogrešno
iskazano, a u stvari je došlo do značajne pogreške. Ovo znači, da je revizor prihvatio stanje koje
je prikazano na računu kao tačno, a u stvari ono je pogrešno.
Model revizijskog rizika se može primjeniti na nivou ukupnih finansijskih izvještaja i na nivou
pojedinih stavki
RR = IR x KR x RN
RR- revizijski rizik
IR – inhertni rizik ( rizik da će značajna greška nastati uz pretpostavku da nije u vezi sa
internom kontrolom)
KR – kontrolni rizik ( rizik da interna kontrola neće spriječiti ili uočiti značajne greške koja
se može dogoditi)
RN – rizik neotkrivanja ( rizik da revizor neće otkriti značajnu grešku koja postoji u
finansijskim izvještajima

6. Sastavljanje i dokumentiranje plana i programa revizije


Nakon utvrđivanja značajnosti i detaljnih analiza svih komponenati rizika u završnoj fazi
planiranja revizije vrši se pripremanje memoranduma o planu revizije i programa revizije.
Memorandum o planu revizije je dokument o detaljima planiranog metoda revizije i
finansijskom planu revizije. On uglavnom sadrži sljedeće:
• informacije i podatke o djelatnosti i organizaciji, kao i svim značajnim pitanjima o
klijentu, sa fusnotama iz revizorske dokumentacije,
• ciljeve i svrhu revizije,
• procjenu rizika angažmana,
• imena revizora, eksperata i njihovih uputstava koja će se koristiti,
• procjenu značajnosti,
• inherentne rizike
• zaključke u vezi sa kontrolnim okruženjem, ocjenu kvaliteta računovodstvenog sistema
i sistema internih kontrola
• kratak prikaz revizorskih postupaka,
• vremenski raspored i terminski plan rada, uz navođenje postupaka koji će se vršiti prije,
na datum, ili nakon datuma bilansa stanja. Navode se i datum postupaka, provjere
gotovine, zaliha i konfirmacija, i
• finansijski plan revizije.
Memorandum o planu revizije se izrađuje prije početka rada, odobrava ga šef revizije-menadžer
i partner, a može se mijenjatu po potrebi u toku revizije.
Program revizije je dokument koji sadrži prirodu, terminski raspored i obim planiranih
postupaka revizije koji su neophodni za realizaciju ukupnog plana revizije. Na osnovu njega se
vrši raspored osoblja i određivanje poslova koje trebaju obaviti. To je skup uputstava koje
koriste pomoći revizori i kao sredstvo pomoću koga se vrši kontrola pravilnosti obavljanja
posla.
On sadrži ciljeve revizije svake pojedine oblasti. Da bi se postigli utvrđeni ciljevi definišu se
različiti revizorski postupci, kombinacije različitih postupaka i definiše: koliko dokaza je
potrebno, koliko dati postupak obezbjeđuje revizijskih dokaza i terminski raspored postupaka
revizije.
Program se radi za svaki angažman posebno. U toku provođenja revizije program se može
mijenjati, na primjer ako se utvrde slabosti interne kontrole, što zahtijeva veći obim revizije, te
testove, postupke i radnje koje nisu bile predviđene programom revizije.
IV. OCJENA POUZDANOSTI SISTEMA INTERNIH KONTROLA U
PREDUZEĆU PRI REVIZIJI FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA

1. Upoznavanje s klijentovim sistemom interne kontrole


Proces u kome učestvuje odbor direktora, menadžment i ostalo osoblje pravnog lica, a kreiran
je s namjerom da se obezbijedi odgovarajuća sigurnost u pogledu ostvarivanja ciljeva u
sljedećim kategorijama:

• Efektivnost i efikasnost poslovnih operacije – poslovni ciljevi


• Pouzdanost finansijskog izvještavanja – infomracioni ciljevi
• Usaglašenost sa važećim zakonima i propisima – ciljevi usklađenosti
S obzirom da je rukovodstvo odgovorno da zaštiti interese vlasnika i upravlja u njegovo ime
čitavim poslovanjem, njemu sistem interne kontrole služi upravo u postizanju svih navedenih
ciljeva.
Uvedeni sistem interne kontrole pruža razumno uvjerenje vlasnicima da se vrši odgovarajući
nadzor nad imovinom i knjigama preduzeća, ali i obezbjeđuje pouzdane informacije za potrebe
donošenja odluka.
Za revizora su interne kontrole bitne jer je on, prema MRevS obavezan da upozna intene
kontrole kao pretpostavku za planiranje revizije i definisanje vrste, potrebnog vremena i obima
revizijskih testiranja.
Prilikom planiranja revizije revizor se treba u dovoljnoj mjeri upoznati sa svakom od navedenih
pet komponenti interne kontrole koje su dovoljne za planiranje revizije izvođenjem kontrolnih
postupaka mjerodavnih za pripremanje finansijskih izvještaja u pogledu načina na koji su
osmišljeni, ali i načina na koji se primjenjuju i djeluju u praksi. Upoznavanje svake komponente
sistema interne kontrole je od velike važnosti za revizora jer on na taj način procjenjuje koliki
je kontrolni rizik i u kolikoj mjeri se može osloniti na sistem interne kontrole komitenta
U njegovom fokusu su kontrole koje se odnose na:

• Evidentiranje,
• Obradu
• Sumiranje
• I objavljivanje finansijskih ivzroacija vezanih za izjave rukovodstva.
Njega zanima na koji način interne kontrole utiču na realnost i objektivnost finansijskog
izvještavanja, te zaštitu imovine i poslovnih knjiga.
Prilikom vrednovanja internih kontrola revizor koristi sljedeće postupke:
▪ procjena kontrolnog rizika
▪ testovi kontrola
▪ određivanje učinka procjene kontrolnog rizika na dokazne testove
▪ ponovna procjena kontrolnog rizika
▪ postizanje razumijevanja interne kontrole
Poznavanje interne kontrole ključno je za odručivanje o strategiji revizije.
Početni korak revizora je preliminarno upoznavanje sa internom kontrolom
Na raspolaganju su mu 2 strategije:

• Prva strategija neoslanjanja na internu kontrolu klijenta ili strategija nezavisnosti .


Revizor dokumentuje svoja saznanja o internoj kontroli, ali kontrolni rizik ocjenjuje na
max nivou i odlučuje se za direktno i detaljno testiranje pojedinih elemenata finansijskih
izvještaja.
• Druga strategija oslanjanja na internu kontrolu klijenta. Revizor se detaljnije upoznaje
sa sistemom interne kontrole, kako bi kontrolni rizik mogao ocijeniti na nivou ispod
max . Dokumentuje saznanja o sistemu interne kontrole, planira i izvodi testove
kontrole. Kontrolni rizik se procjenjuje na osnovu rezultata sprovedenih testova
kontrole . Ako je utvrđeni kontrolni rizik veći od planiranog, revizor će morati sprovesti
detaljnije dokazne testove . Ukoliko je procijenjeni kontrolni rizik na nivou planiranog,
to se mora dokumentovati, a zatim će se sprovesti dokazni testovi manjeg obima
Revizor nikada ne izabire neku od ove dvije strategije za čitavu reviziju, već ih donosi za svaki
segment revizije (poslovne cikluse ili pojedine izjave/ciljeve). On se može odlučiti da oredi
max nivo kontrolnog rizika za sve ili samo neke od izjava rukovodstva. Revizor će donijeti
ovakvu odluku u slučaju da :

• se kontrole ne odnose na datu izjavu


• je utvrdio da kontrole nisu efikasne
• ograničena je mogućnost procjene efikasnosti kontrola
Ukoliko revizor odluči da se osloni na internu kontrolu za neke izjave rukovodstva, onda on
treba da:

• Identifikuje odgovarajuće interne kontrole za datu izjavu a koje bi trebalo da spriječe


ili otkriju značajne greške
• Testira ove kontrole kako bi procijenio njihovu efektivnost (tj. sposobnost da ostvare
zadate ciljeve)
Ciljevi revizije koji se odnose na internu kontrolu obuhvataju:

• Valjanost - svi obrađeni poslovni događaji su valjani


• Potpunost - svi poslovni događaji su uključeni u evidencije i FI
• Pravovremenost - svi poslovni događaji su pravovremeno evidentirani
• Autorizacija/Odobrenje - svi poslovni događaji su odobreni na odgovarajući način
• Procjena - svi poslovni događaji su pravilno procijenjeni
• Klasifikacija - svi poslovni događaji su ispravno klasifikovani
• Prenos i sumiranje - svi poslovni događaji su ispravno uneseni u dnevnike i ispravno
prenešeni u pomoćne i glavnu knjigu
Upoznavanje sa internom kontrolom obavlja se sa ciljem da se:

• utvrdi da li je preduzeće podobno za reviziju


• utvrde vrste mogućih grešaka
• ocijeni kontrolni rizik koji se odražava na nivo rizika neotrkivanja (detekcije)
• kreiraju i izaberu odgovarajući dokazni testovi
Koliko detaljno će se revizor upoznavati sa internu kontrolu, zavisi od:

• spoznaje iz prethodnih revizija


• poznavanja grane djelatnosti u kojoj posluje klijent
• procjene inherentnog rizika
• procjene značajnosti
• složenosti i sofisticiranosti poslovanja klijenta i njegovog sistema
Ukoliko se revizor opredijeli sa strategiju oslanjanja na internu kontrolu, onda će se morati
detaljno upoznati sa svakom od 5 komponenti sistema interne kontrole.
Upoznavanje sa internom kontrolom:
• Upoznavanje sa kontrolnim okruženjem - da bi mogao razumjeti stav, svijest i postupke
rukovodstva (suština je u primjeni kontrola)
• Razumijevanje procjene rizika - da bi mogao razumjeti kako rukovodstvo procjenjuje
rizike vezane za ciljeve finansijskog izvještavanja i kako upravlja tim rizicima
• Razumijevanje kontrolnih aktivnosti - opsežnost zavisi od odabranje strategije revizije
• Razumijevanje sistema informisanja i saopštavanja - mora prikupiti informacije o
svakom rač. ciklusu koji utiče na značajna salda u finansijskih izvještaja
• Razumijevanje nadzora - mora razumjeti kako se nadziru interne kontrole u procesu
finansijskog izvejštavanja, te kako taj nadzor dovodi do iniciranja korektivnih radnji
• Revizijski postupci
2. Dokumentiranje sistema interne kontrole
Revizor treba da dokumentuje svoje saznanje o internoj kontroli klijenta kako bi se osigurao u
slučaju tužbe (sudskog spora) - dokaz da je revizija obavljenja u skladu sa MSR
Revizor može dokumentovani svoje spoznaje o internoj kontroli na više načina:

• primjercima pisanih pravila i organizacionim shemama koje se odnose na postupke


preduzeća,
• bilješkama revizora,
• upitnicima o internoj kontroli,
• dijagramima toka.
Dokumentovanje informacija - pisana pravila i organizacione sheme Npr. Pravilnikom o
računovodstvu se reguliše:

• organizacija i način rada računovodstva


• knjigovodstvene isprave
• poslovne knjige i način vođenja knjigovodstva
• procjenjivanje bilansnih pozicija
• finansijsko izvještavanje
• obaveze i odgovornost za poslove računovodstva i
• kontrola i revizija poslovnih knjiga i izvještaja

Dokumentovanje informacija - bilješke revizora

• Bilješka revizora je pismeni opis politika i postupaka interne kontrole.


• Bilješke su prikladne kada je sistem internih kontrola jednostavan
• Omogućava revizoru da napiše samo ono što je značajno za reviziju.
• Tehnika koju revizori često koriste za izradu svojih bilješki prilikom snimanja sistema
je ‘hod kroz sistem’
• Primjenom ove tehnike revizor prati jednu transakciju od njenog nastanka do njenog
okončanja

Dokumentovanje informacija - upitnici :

• Upitnici o internoj kontroli se generalno koriste kod preduzeća sa složenijim sistemom


interne kontrole
• Upitnici su organizovani po vrstama poslovnih aktivnosti
• Vode revizora kroz postavljena pitanja koja traže pisane odgovore, zahtijevajući
navođenje:
✓ svake vrste aktivnosti,
✓ izvorne isprave koje iniciraju poslovnu aktivnost,
✓ lica odgovornog za iniciranje aktivnosti,
✓ evidencije u kojima se ove aktivnosti evidentiraju i
✓ gdje su one iskazane u FI ili ostalim izvještajima.
Dokumentovanje informacija - dijagrami toka
• Različiti su načini izrade dijagrama toka i svaka revizorska firma odabere neki od njih
koji prilagođava svojim potrebama
• Osnovni principi i korišteni simbola su kod svih isti
• Prednosti se ogledaju u:
✓ jednostavnosti;
✓ dobrom razumijevanju sistema interne kontrole;
✓ prikladan je za uočavanje slabosti u sistemu radi izvještavanja uprave...

Testovi kontrole;
• To su testovi kojima se ocjenjuje kako su interne kontrole kreirane i da li funkcionišu
• Kada se revizor opredijeli za strategiju neoslanjanja na internu kontrolu, onda se ovi
testovi ne sprovode!
• Ako se revizor opredijeli za strategiju oslanjanja na internu kontrolu, onda on mora da
obavi testiranje kako bi dokazao da je kontrolni rizik niži od maksimalnog
• Postupci koje revizori koriste za testiranje kontrola uključuju:
✓ raspitivanje kod odgovarajućeg osoblja
✓ pregled dokumenata i izvještaja koji govore o primjeni neke politike ili
procedure
✓ posmatranje primjene politika i procedura
✓ ponovna primjena neke politike ili procedure od strane revizora
• Opseg ovih testova će zavisiti od procijenjenog kontrolnog rizika - što je više dokaza o
načinu funkcionisanja interne kontrole, to će se moći bolje opravdati niži nivo
kontrolnog rizika
Procjena kontrolnog rizika

• Ovo podrazumijeva procjenu koliko su interne kontrole efektivne u sprečavanju ili


otkrivanju značajnih grešaka u finansijskim izvještajima
• Ako se koristi strategija nezavisnosti (neoslanjanja na IK), nivo kontrolnog rizika je
već max
• Ako se slijedi strategija oslanjanja na interne kontorle, moraju se procijeniti rezultati
testova kontrole
• Tek nakon procjene rezultata se donosi zaključak o nivou procjene kontrolnog rizika
• Ako je nivo procijene kontrolnog rizika na nivou planiranog, onda nema potrebe
korigovati vrstu, obim i vrijeme sprovođenja dokaznih testova
• Ako je ocijenjeni nivo kontrolnog rizika ipak viši od onog koji je prelimnarno utvrđen,
tj. planiran, onda revizor mora da podigne nivo kontrolnog rizika i modifikuje vrstu,
obim i vrijeme sprovođenja dokaznih testova
Dokumentovanje nivoa procjenjenog kontrolnog rizika

• Revizor mora da dokumentuje osnovu, tj. argumente od kojih polazi prilikom procjene
kontrolnog rizika
• Procjena može da bude u:
✓ kvantitativnom obliku - skala se kreće od 0,0 (ne postoji KR) do 1,0 (max KR)
✓ kvalitativnom obliku - maksimalan, veliki, umjeren i mali
• Dokumentovanje osnove za zaključivanje o ocjeni kontrolnog rizika može biti u vidu:
✓ razrađene radne dokumentacije revizora
✓ upitnika o internim kontrolama
✓ bilješkama
Sprovođenje dokaznih testova

• Vrsta, obim i vrijeme sprovođenja dokaznih testova zavisi od utvrđenog nivoa RN


(rizika neotkrivanja)
• Rizik da se dokaznim revizijskim postupcima neće otkriti značajne greške koje postoje
u saldu nekog računa ili vrsti poslovnih događaja
• Nivo rizika neotrkivanja se određuje na osnovu planiranog nivoa revizorskog rizika i
procijenjenih nivoa inherentnog rizika i kontrolnog rizika
• Viši nivoi inherentnog rizika i kontrolnog rizika podrazumijevaju niži dozvoljeni rizik
neotrkivanja i obratno
• Što je niži nivo rizika neotkrivanja, to će revizori biti prinuđeni da sprovode opsežnije i
detaljnije dokazne testove
• Moraće da prikupe pouzdanije vrste dokaza (konfirmacije i ponovno izvođenje)
• Većinu postupaka će morati da sprovedu krajem godine
• Korišteni testovi će biti opsežniji (veći uzorak)
Vrijeme sprovođenja revizijskih postupaka :

• Revizijski postupci mogu da se izvode tokom godine (tzv. predrevizija) ili na kraju
perioda
• Testovi kontrole su ti koji se obično rade u toku godine, tj. prije kraja godine:
✓ jer je računovodstveno osoblje manje zaposleno tada nego krajem godine
✓ jer, u slučaju neefektivnosti IK, revizor ima više vremena da prilagodi svoju
strategiju
✓ jer se rukovodstvo može na vrijeme informisati o propustima i greškama kako
bi se one otklonile prije dovršetka revizije FI
• Dokazni testovi se uglavnom sprovode krajem godine, ali mogu i u okviru
predrevizijskih radnji .Tada treba uzeti u obzir:
✓ nivo KR, promjene u poslovanju do kraja godine,
✓ kontrolne i cutoff postupke,
✓ mogućnost ispitivanja promjena za preostali period do kraja godine
• U principu: što je viši nivo kontrolnog rizika, to će se dokazni testovi više sprovoditi
krajem godine

3. Identificiranje kontrola na koje se revizor može potencijalno oslonuti

Pravilan opis sistema interne kontrole treba da sadrži sljedeće elemente:


▪ naznaku kontrolnih postupaka relevantnih za procjenu kontrolnog rizika
▪ porijeklo svakog dokumenta i evidencije u sistemu
▪ sve obrade koje se vrše
▪ prirodu svakog dokumenta i evidencije u sistemu
Kontrolne aktivnosti uključuju dva elementa:

• Politike - definiše šta treba uraditi?


• Procedure – definiše kako treba raditi? (tj. aktivnosti na sprovođenju navedenih politika)
Postoje četiri osnovne vrste kontrolnih aktivnosti:

• Kontrola na vrhu - uključuje pregled stvarnog učinka u odnosu na budžete, prognoze i


rezultate u ranijim periodima.
• Obrada informacija - dvije široke grupe kontrolnih aktivnosti informativnih sistema su
opšte kontrole i aplikativne (softverske) kontrole.
• Fizičke kontrole - obuhvataju fizičku bezbijednost sredstava, uključujući adekvatnu
zaštitu pristupa sredstvima i evidenciji kao i periodično brojanje i upoređivanje sa
iznosima iskazanim u kontrolnoj evidenciji.
• Razdvajanje dužnosti – podrazumijeva razdvajanje tri ključne dužnosti: autorizacije
transakcija, evidentiranja transakcija i nadzora nad sredstvima.
Revizora zanimaju kontrolni postupci koji su mjerodavni za komitentovo:
▪ evidentiranje finansijskih informacija u skladu sa izjavama uprave
▪ obradu finansijskih informacija u skladu sa izjavama uprave
▪ zbrajanje finansijskih informacija u skladu sa izjavama uprave
▪ objavljivanje finansijskih informacija u skladu sa izjavama uprave
Vrste kontrolnih postupaka:

• Prema fazama kontrole


• Prema fazama obrade podataka
• Prema metodama obrade podataka
Kontrolni postupci prema fazama kontrole:

• Preventivni postupci
• Detektivni postupci
• Korektivni postupci
Preventivni kontrolni postupci:
Ugrađuju se u sistem kontrola s namjerom da se spriječe greške ili nastanak nekih događaja koji
se ne mogu detektovati. Mogu npr. obuhvatati:

• organizacionu strukturu preduzeća koja je postavljena s ciljem razdvajanja dužnosti •


• zaključavanje određenih prostorija kako bi se spriječio neovlašten pristup opremi koja
se tamo nalazi
• odobravanje sa dva potpisa svih značajnijih isplata
• provjera računske tačnosti faktura prije plaćanja...
Troškovno najisplativiji mehanizmi kontrole
Detektivni kontrolni postupci:
Kreiraju se tako da se menadžment alarmira o greškama ili problemima čim se oni pojave .
Mogu npr. obuhvatati:

• prebrojavanje novca i usaglašavanje sa stanjem u dnevniku blagajne na kraju dana


• upoređivanje bankovnih izvoda sa stanjem u knjigama
• fizičko brojanje zaliha i utvrđivanje njihove zastarjelosti...
Osnova za poređenje: standardne veličine, planovi, budžeti, zakoni…
Korektivni kontrolni postupci:
Djeluju zajedno sa detektivnim postupcima, a cilj je da se preduzeće što prije oporavi od
posljedica nepoželjnih događaja, i spriječi njihovo ponavljanje u budućnosti.
Prije preduzimanja korektivnih postupaka potrebno je definisati:

• uzrok problema
• način korigovanja pogreške
• modifikaciju sistema
Kontrolni postupci prema fazama:
• Kontrola ulaza - Prva faza kontrole, preventivni kontrolni postupak. Usmjerena na
kontrolu unosa podataka - kontrola isprava (formalna, računska, suštinska), kontrola
kontiranja…
• Kontrola obrade
✓ Osnovne računovodstvene kontrole
✓ Dvojno knjigovodstvo (duguje = potražuje)
✓ Dnevnik – glavna knjiga (bruto bilans)
✓ Analitika – sintetika (glavna knjiga – pomoćne knjige)…
✓ Popisi
✓ Kontrola primjene zakonskih propisa
• Kontrola izlaza:
✓ Kontrola finansijskih izvještaja (forma, sadržaj, rokovi)
✓ Kontrola pristupa informacijama (“tajne” informacije)
Kontrolni postupci prema metodi obrade podataka:
✓ Kontrola u uslovima ručne obrade podataka
✓ Kontrola u uslovima kompjuterske obrade
Savremeni RIS:
▪ kontrole pristupa,
▪ kontrole inputa,
▪ komunikacione kontrole,
▪ kontrole obrade,
▪ kontrole baze podataka,
▪ kontrole outputa (izlaza)

4. Procjena kontrolnog rizika

Identifikovanje i analiza relevantnih rizika koji prijete ostvarivanju ciljeva, što predstavlja
osnovu za utvrđivanje načina na koji se može upravljati tim rizicima.
Revizore posebno zanimaju rizici bitni za pripremu realnih i objektivnih finansijskih izvještaja
koji su sačinjeni u skladu sa MRS/MSFI .
Promjene su neizbježne postojanje mehanizama za otkrivanje i reagovanje na rizike u vezi sa
promjenama:
✓ Promjene uslova poslovanja
✓ Novi zaposleni
✓ Novi ili dorađeni informacioni sistemi
✓ Nagli rast
✓ Nove tehnologije; proizvodne linije, proizvodi i aktivnosti
✓ Restruktuiranje preduzeća
✓ Poslovanje sa inostranstvom
✓ Računovodstveni propisi
Tehnike upravljanja rizikom uključuju:
✓ Izbjegavanje rizika (npr. odustajanjem od aktivnosti koja izaziva određeni rizik);
✓ Transfer rizika (npr. kupovinom osiguranja ili korišćenjem finansijskih instrumenata u
strategiji obezbjeđivanja od rizika);
✓ Smanjenje/ublažavanje rizika (npr. projektovanjem i primjenom politika i procedura
interne kontrole);

5. Izvještavanje osoba zaduženih za upravljanje o ocjeni pouzdanosti sistema internih


kontrola

MSR zahtjevaju od revizora da izvijesti odbor za reviziju ili upravni odbor o svim bitnim
nedostacima interne kontole, oni koji mogu negativno uticati na sposobnost klijenta da
evidentira, obrađuje i izvještava o finansijskim informacijama koje se odnose na izjave
rukovodstva
Bitni nedostaci se mogu otkriti bilo putem prikupljanja informacija o elementima sistema
interne kontrole ili prilikom izvođenja dokaznih testova
Ovi nedostaci se saopštavaju u pisanoj formi, tj. izvještaju koji uključuje:
✓ Izjavu da je svrha revizije izvještavanje o finansijskim izvještajima, a ne garantovanje
kvaliteta informacija o internoj kontroli
✓ Definiciju bitnih nedostataka
✓ Izjavu o ograničenjima distribucije takvog izvještaja
Pravilan opis sistema interne kontrole treba da sadrži sljedeće elemente:
▪ Porijeklo svakog dokumenta i evidencije u sistemu
▪ Sve obrade koje se vrše
▪ Prirodu svakog dokumenta i evidencije u sistemu
▪ Naznaku kontrolnih posutupaka relevantnih za procjenu kontrolnog rizika
Prema MSR 265 – Saopštavanje nedostataka u internoj kontroli licima ovlaštenim za
upravljanje i rukovodstvu, odnose se na:
▪ Nedostatak u internoj kontroli se javlja kada nedostaje kontrola koja je neophodna da bi
se blagovremeno spriječili, otkrili i ispravili pogrešni iskazi u financijskim izvještajima.
▪ Revizor treba blagovremeno i u pisanoj formi saopštiti nedostatke u internoj kontroli
licima ovlaštenim za upravljanje.
V. DOKAZI U REVIZIJI FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA

1. Izjave u finansijskim izvještajima, specifični ciljevi revizije i revizijski postupci


Cilj revizije je izražavanje mišljenja o stepenu realnosti i objektivnosti informacija
prezentiranih u finansijskim izvještajima koji prikazuju finansijski položaj, uspješnost
poslovanja i novčani tok u skladu sa općeprihvaćenim računovodstvenim načelima i okvirom
za finansijsko izvještavanje.
Izjava menadžmenta o finansijskim izvještajima ima veliki uticaj na ciljeve i program
revizije. Menadžment daje direktno ili indirektno izjave koje se odražavaju u komponentama
finansijskih izvještaja.
Npr. ako je na poziciji bilansa stanja na kontu „obaveza prema dobavljačima“ iznos od
350.000,00 KM, izjavom menadžment izjavljuje da su obaveze prema dobavljačima, obaveza
preduzeća i da su obuhvaćene sve obaveze koje podpadaju pod ovu poziciju.
Isto tako, ako se u bilansu stanja na kontu „potraživanja od kupaca“ prikazuje iznos od
200.000,00 KM, menadžement svojom izjavom izjavljuje da potraživanja od kupaca stvarno
postoje i da im je stvarna neto vrijednost 200.000,00 KM.
Izjave (tvrdnje) menadžmenta uobičajno se odnose na:
▪ Postojanost ili nastanak - Izjava o postojanju ili nastanku, da su sredstava i izvora
sredstava na dan sastavljanja bilansa stanja postojala ili nastala, te da su se određeni
poslovni događaji dogodili u toj poslovnoj godini.
Pri testiranju izjave o postojanju nekog sredstva, revizor obično kreće od računovodstvenih
evidencija do podupirućih dokaza
▪ Potpunost – Izjava o potpunosti, da su svi poslovni događaji i bilansne pozicije objavljene
u finansijskim izvještajima.
▪ Prava i obaveze – Izjava o pravima i obavezama, da preduzeće ima pravo nad imovinom
iskazanom u bilansu stanja i da su obaveze stvarno obaveze preduzeća.
▪ Procijena i raspored – Izjava o procijeni i rasporedu, da su iznosi koji su navedeni u
finansijskim izvještajima koji su vezani za imovinu, obaveze, prihode i rashode
odgovarajući.
▪ Objavljivanje – Izjava o objavljivanju, da su određene pozicije (komponente) finansijskih
izvještaja pravilno klasifikovane, opisane i objavljenje.
▪ Valjanost daje odgovor na pitanje da li su bilansne pozicije evidentirane u skladu sa
odgovarajućom vrijednošću, te da li prihodi i rashodi koji su priznati pripadaju
obračunskom periodu.
▪ Potpunost ukazuje na izjavu (tvrdnju) menadžmenta o potpunosti, tj. odnosi se na dobijanje
odgovora na pitanje da li su svi poslovni događaji koji se odnose na obračunski period
evidentirani u poslovnim knjigama u potpunosti. Npr. ako komitent izostavi da evidentira
poslovni događaj koji se odnosi na nabavku imovine, ili poslovni događaj koji se odnosi na
prodaju, finansijski izvještaji će biti pogrešni.
▪ Cilj cutoff (vremensko razgraničenje) se također odnosi na izjavu (tvrdnju) menadžmenta
o potpunosti, a bavi se dobijanjem odgovora na pitanje da li su poslovni događaji
evidentirani u okviru odgovarajućeg perioda. Revizor će svojim postupcima utvrditi da li
su poslovni događaji koji su nastali pred kraj poslovne godine evidentirani u finansijskim
izvještajima u odgovarajućem obračunskom periodu.
Npr. Uvidom u cutoff prodaje revizor će najvjerovatnije otkriti neevidentirani godišnji
prihod od prodaje.
▪ Revizorski cilj vlasništvo odnosi se na dobijanje odgovora na pitanje da li je preduzeće
vlasnik imovine i obaveza i odnosni li se ta pozicija direktno na izjave (tvrdnje)
menadžmenta o pravima i obavezama.
▪ Mehanička tačnost podržava izjavu (tvrdnju) menadžmenta koja se odnosi na procijenu i
raspored. Ovaj revizijski cilj se odnosi na dobijanje odgovora jesu li poslovni događaji i
iznosi u poslovnim knjigama računski tačno, tj.ispravno evidentirani i sabrani.
▪ Procijena odnosi se na izjavu (tvrdnju) menadžmenta o procijeni i rasporedu. Ovaj
revizijski cilj se odnosi na dobijanje odgovora na pitanje jesu li pozicije objavljene u
finansijskim izvještajima realno iskazane.
▪ Klasifikacija odnosi se na izjavu (tvrdnju) menadžmenta o objavljivanju. Za revizora je
važno da se poslovni događaji evidentiraju pravilno i na odgovarajući konto, te da su
pozicije u finansijskim izvještajima primjereno objavljene.
▪ Objavljivanje direktno se odnosi na izjavu (tvrdnju) menadžmenta o objavljivanju i odnosi
se na dobijanje odgovora na pitanje jesu li sve informacije objavljene u finansijskim
izvještajima i zabilješkama uz finansijske izvještaje.
Npr. Pismo kojim se traži od pravnog sektora informacija o sudskim sporovima treba
da sadrži:
▪ postojanje uvjeta ili okolnosti koje ukazuju na mogućnost gubitka zbog parnice,
potraživanja ili procjena
▪ period u kojem se osnovni uzrok parnice pojavio
▪ vjerojatnost nepovoljnog ishoda

2. Metode i tehnike pribavljanja dokaza revizije

Metode prikupljanja revizorskih dokaza;

▪ Pregledavanje – inspekcija
▪ Posmatarnje
▪ Propitkivanje i konfirmiranje- potvrđivanje
▪ Izračunavanje
▪ Analitički postupci
Pregledavanje- testiranje interne i eksterne dokumentacije, načina evidentiranja poslovnih
događaja, te provjere imovine u materijalnom obliku. Najčešće se provjerava da li
knjihovodstvena dokumentacija udovoljava kriterijima koji se od njih traže da bi bila
vjerodostojan dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni.
Posmatranje- obuhvaća praćenje procesa ili postupaka što iz obavljaju drugi. Najčešće se
spominje prisustvo revizora popisu zaliha kojeg provode popisne komisije klijenta. Revizor
provjerava pravilnost rada popisne komisije i sastavlja izvještaj o prisustvu revizora popisu
zaliha.
Propitkivanje i konformiranje - tokom provođenja revizijskih postupaka revizor primjenjuje i
metodu propitkivanja ili ispitivanja kojom skuplja odgovarajuće informacije i usmena
obrazloženja dobro obavještenih pojedinaca unutar ili izvan klijentove organizacije. Usmene
izjave i obrazloženja menadžmenta i zaposlenih na različitim nivoima pružaju revizoru
indirektno uvjerenje o realnosti FI, i u pravilu nisu dovoljan revizijski dokaz. Konfirmacija je
potrvrđivanje od stane trećih lica (dužnika ili povjerilaca).
Izračunavanje- provjera računske tačnosti izvornih dokumenata i evidencije. Izračunavanje
uključuje ponovno, odnosno naknadno sastavljanje obračuna od strane revizora koji dobivene
rezultate upoređuje sa stanjima iskazanim u poslovnim knjigama ( amortizacija, porezi ....)
Analitički postupci - analiza značajnih pokazatelja i tendencija, upoređivanje, razčlanjivanje...
Trend, regresijska analiza.
Npr. analitičke postupci koji se mogu primjeniti u reviziji nekretnina, postrojenja i
opreme:
▪ komparacija prošlogodišnjeg salda nekretnina, postrojenja i opreme i amortizacije sa
saldom tekuće godine, uzevši u obzir eventualne promjene u uslovima i rasporedu
imovine
▪ izračunavanje omjera između troškova amortizacije i povezanih računa nekretnina,
postrojenja i opreme i njegova komparacija s omjerima prošlih godina
▪ izračunavanje omjera između troškova popravke i održavanja i povezanih računa
nekretnina, postrojenja i opreme i njihova komparacija s omjerima prošlih godina
▪ uvid u planove nabavke dugotrajne materijalne imovine i komparacija utrošenih
sredstava sa planiranim
Analitički postupci u fazi planiranja revizije su pomoćno sredstvo za razumijevanje poslovanja
klijenta i identifikaciju oblasti sa potencijalnim rizikom,

Konfirmacije mogu biti:


✓ Pozitivna konfirmacija
✓ Negativna konfirmacija
Pozitivna konfirmacija je takva u kojoj se poslovnom partneru od klijenta uputi zahtijev da
potvrdi svoje slaganje ili izrazi neslaganje o tačnosti navedenog iznosa.
Negativnom konfirmacijom treba da se odgovori revizoru samo ako se stanje duga prema
klijentu po njegovim poslovnim knjigama razlikuje od onog iskazanog u računovodstvenoj
evidenciji klijenta. Sve konfirmaicije se direktno šalju revizoru.
Negativna konfirmacija salda potraživanja od kupaca imaju slabiji učinak od pozitivne
konfirmacije salda Jer revizor ne može zaključiti jesu li svi oni koji nisu odgovorili provjerili
svoje informacije o obavezama

Npr. Revizor ne mora primjeniti postupak konfirmacije salda potraživanja kada su:
▪ Potraživanja od kupaca beznačajna za finansijske izvještaje
▪ Primjena metode konfirmacije salda neće biti efikasna
▪ Revizor pocjenjuje mali interentni i kontrolni rizik, a dokazi prikupljeni drugim
dokaznim testovima dovoljni su za prihvatljivo smanjenje revizijskog rizika

Pouzdanost dokaza prikupljenih konfirmacijom direktno su pod uticajem faktora:


▪ davalac odgovora
▪ osobina informacija koje se provjeravaju konfirmacijom
▪ prethodno iskustvo
▪ oblik konfirmacije
3. Primjena metode uzorka u reviziji

Revizija na temelju uzorka definisana je prema MRevS-u 530 kao „primjena postupaka revizije
na manje od 100 % stavki iz stanja računa ili vrste transakcije tako da svaka jedinica iz uzorka
ima mogućnost biti odabrana. To pomaže revizoru da pribavi i odjeni revizijske dokaze o nekim
obilježjima odabranih stavki kako bi oblikovao, ili kako bi to pomoglo oblikovanju, zaključaka
u vezi s populacijom iz koje je uzet uzorak“

Veličina uzorka je funkcija značajnosti i prihvatljivosti revizijskog rizika. Što je revizijski rizik
manji, veći je uzorak potreban za provjeru cilja revizije.

Prednosti metode uzorka – manji troškovi u odnosu na troškove koji su vezani za cjeloviti popis,
što je izuzetno izraženo kod velikih populacija, većoj brzini prikupljanja podataka i dobivanja
rezultata.....
Neodstatak – uzorak ne daje podatak za svaku jednicu osnovnog skupa, izbor uzorka daje
rezultate koji sadrže greške uzorka, potrebna je specijalna obuka ljudi.
Jedinice uzorka kod nestatističkih metoda uzorka u postupcima suštinskog ispitivanja
(dokaznim testovima salda) su slučajno izabrani računi ili poslovni događaji nakon izdvajanja
pojedinačno značajnih elemenata populacije koji će se testirati pojedinačno.
Prednost statističkog pristupa metodi uzoraka u odnosu na nestatistički je u tome što statistički
pristup pomaže revizoru da procijeni je li prikupljeni dokazni materijal dovoljan. Planiranje
strategije revizije na temelju uzorka uključuje:
▪ Planiranje uzorka
▪ Izbor uzorka
▪ Testiranje uzorka
▪ Vrednovanje rezultata.

Kada je u pitanju određivanje veličine uzorka za testove važi pravilo:

▪ što je niži rizik neotkrivanja, bit će potrebna veća veličina uzorka


▪ što je niži prihvatljivi pogrešni prikaz, to je potrebna veća veličina uzorka
▪ za velike populacije stvarna veličina populacije ima vrlo mali, ili nema nikakav
utjecaj na veličinu uzorka
Za određivanje veličine uzorka za potrebe provjere funkcionisanja kontrola (testova kontrola),
pored dozvoljene stope odstupanja i prihvatljivog stepena procjene kontrolnog rizika preniskim,
revizor treba da razmotri očekivanu stopu odstupanja za populaciju
Greška koja se može tolerisati je: maksimalna greška u populaciji koju je revizor spreman
da prihvati, a da ipak zaključi da je rezultatom obrade uzorka postignut cilj revizije
Prilikom analize grešaka otkrivenih u uzorku, revizor će:
a) utvrditi da li konkretna stavka predstavlja grešku polazeći od uslova koji konstituišu
neku grešku i povezujući ih sa ciljevima revizije,
b) tretirati kao grešku situaciju kada ne može da pribavi očekivani revizijski dokaz u vezi
sa određenom stavkom iz odabranog uzorka, tek ako nije izvršio ili bio u mogućnosti
da izvrši zadovoljavajuće alternativne revizijske postupke usmjerene na pribavljanje
zadovoljavajućeg dokaza,

4. Temeljna načela revizijskih dokaza


Temeljna načela revizijskih dokaza su:
▪ Osobina dokaza
▪ Kompetentnost dokaza
▪ Dovoljnost dokaza
▪ Procjana dokaza
Računovodstvene informacije koje se mogu koristiti kao dokaz u provjeri revizijskih ciljeva
jesu knjige sa izvornim knjiženjima (glavna knjige, analitika evidencija...) dokazni materijal
odnosi se na dokomentirane materijale, kao što su: čekovi, fakture, ugovori, zapisnici,
konfirmacije i pisane izjave. Također , dokazni materijali odnose se i na informacije koje je
revizor pribavio putem upita, posmatranja, provjera i ispitivanja fizičkog postojanja.
Dokazi se smatraju kompetentnim ako pružaju značajne i pouzdane informacije.
Značajnost – kompetentnost dokaza zavisi od njihove značajnosti za revizijski cilj na koji se
odnosi. Ako se revizor oslanja na dokaze koji su nevezani za revizijski cilj, može se izvući
pogešan zaključak o izjavama uprave.
Pouzdanost se odnosi na pitanje može li se revizor pouzdati u određenu vrstu dokaza kao
pokazatelj tačnosti izjave ili revizorskog cilja.
Npr.
▪ interno generirani dokazi su pouzdaniji kada su relevantne interne kontrole efektivne
▪ dokazi u formi originalnih dokumenata su pouzdaniji od dokaza u formi fotokopija i
faksimila

Dovoljnost dokaza – revizor određuje iznos i vrstu dokaza koji su dovoljan dokaz za račune
ili vrste poslovnih događaja koji se revidiraju.
Revizor će pribaviti dovoljno adekvatnih revizijskih dokaza o tome jesu li u početnim stanjima
sadržani pogrešni prikazi koji značajno utječu na financijske izvještaje tekućeg perioda tako što
će:
▪ utvrditi jesu li zaključna stanja prethodnog perioda ispravno prenesena u tekući period
ili su, gdje je odgovarajuće, prepravljena
▪ utvrditi odražavaju li početna stanja primjenu primjerenih računovodstvenih politika
▪ ako je obavljena revizija financijskih izvještaja za prethodnu godinu, pregledati radne
papire revizora prethodnika
Revizor treba temeljito tražiti i nepristrasno procjenjivati dokaze. Ovdje do izražaj dolazi
vještina i iskustvo revizora.
Revizijski dokazi predstavljaju izvornu dokumentacija i računovodstvene evidencije koje
čine podlogu za sastavljanje računovodstvenih izvještaja kao i potkrepljujuće informacije iz
drugih izvora, koje je revizor pribavio u vezi s izvođenjem zaključaka na kojima se zasniva
mišljenje revizora

5. Vrste revizijskih dokaza

MRevS 500- revizijski dokaz definiše dokaz kao: infomracije koje je revizor pribavio u vezi
sa izvođenjem zaključaka na kojima zasniva mišljenje revizora.
Revizorski dokaz obuhvata izvornu dokumentaciju i računovodstvene evidencije koje čine
podlogu za sastavljanje finansijskih izvještaja, kao i potkrepljujuće infromacije iz drugih izvora.
Vanjski dokazi koje prikupljaju revizori su uvijek pouzdaniji od unutrašnjih, a unutrašnji su
pouzdani samo ako imaju dobru internu kontrolu, također pismeni dokazi su pouzdaniji od
usmenih.
Revizorski dokazi se razvrstavaju u sljedeće vrste:
▪ Dokazi dobiveni fizičkim ispitivanje
▪ Dokazi dobiveni ponovim izvođenjem
▪ Dokumentacija
▪ Konfirmacija
▪ Dokazi dobiveni analitičkim postupcima
▪ Dokazi dobiveni upitima zaposlenicima ili upravi komitenta
▪ Dokazi dobiveni posmatranjem

Prema ISA 500 revizor treba da dobije dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi mogao izraziti
mišljenje, a to su:
▪ adekvatnost
▪ dovoljnost

6. Radna dokumentacija
Kompletiranje dokaza i formiranje radne dokumentacije (MRevS 230)- kao podrška za
izražavanje revizorskog mišljenja. Radna dokumentacija mora biti “potpuna i detaljna” što
znači da na osnovu te radne dokumentacije mora biti moguće rekonstruisati cjelokupni proces
revizije. To je posebno značajno kada dolazi do sudskih sporova i zahtjeva za nadoknadom
štete. Radna dokumentacija vlasništvo je revizora i zbog povjerljivosti podataka i informacija
sadržanih u njoj revizor je mora čuvati u skaldu sa zahtjevima profesionalne etike.
Radna dokumentacija
Od revizora se zahtjeva da pribavi dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi izrazio utemeljeno
mišljene o realnosti i objetivnosti finansijskih izvještaja. Dokazi su sadržani u radnoj
dokumentaciji revizora ili radnim spisima. Osim toga, pomoćne radne dokumentacije dokazuju
da je revizija zaista obavljena i da je obavljena korektno.
Stepen pouzdanosti interne kontrole uticat će na sud revizora o količini, vrsti i sadržaju radne
dokumentacije.
Značaj radne dokumetnacije revizora može se razmotriti i u kontekstu veze između
knjigovodstvene evidencije klijenta i revizorovog izvještaja. Naime bez odgovarajuće radne
dokumentacije ne može se izraziti konkretno mišljenje revizora koje je sadržano u revizorovom
izvještaju.

KNJIGOVODSTVENE RADNA
REVIZORSKI
EVIDENCIJE DOKUMENTACIJA
IZVJEŠTAJ
KLIJENTA REVIZORA

Cjelokupni proces revizije finansijskih izvještaja, od definisanja ciljeva i preliminarnih


aktivnosti do kompletiranja revizije i sastavljanja revizorskog izvještaja o finansijskim
izvještajima, REVIZOR MORA DOKUMENTIRATI ODGOVARAJUĆIM RADNIM
PAPIRIMA ILI SPISIMA sadržanim u radnoj dokumentaciji.
Sadržaj radne dokumentacije može biti vrlo različit, s obzirom na postupke ravizora i
karakteristike poslovanja klijenta.
Radnu dokumentaciju može sadržavati niz dokumenata, npr:
▪ Opći podaci o klijentu
▪ Statut
▪ Bruto bilans
▪ Organizacijske sheme
▪ Razne analize, testovi,
▪ Programi i planovi revizije
▪ Bilješke o sistemu interne kontole,
▪ Objašnjenja o formiranju uzorka i provedenih testova i sl.

Radna dokumentacija minimalno treba da sadrži:


▪ informacije o planiranju revizije
▪ prirodu, vremenski raspored i sadržaj obavljenih postupaka revizije
▪ rezultate obavljenih postupaka revizije
Oblici radne dokumentacije
1. Administrativna dokumentacija- revizija je složen proces koji zahtjeva odgovarajuće
planiranje, nadgledanje, kontrolu i koordinaciju. Da bi revizor mogao obavljati ove
aktivnosti, priprema se i kompletira posebna grupa dokumentata koja uključuje radne
programe i planove, pismo o preuzimanju revizije, bilješke o klijentovom sistemu
interne kontrole, vremenski plan, kontolu konfirmacija i sl.
2. Radna bruto bilanca- tabelarni je pregled stanja i prometa svih računa glavne knjige za
tekuću i prethodnu godinu s kolonom predviđenom za revizijske ispravke i klasifikacije,
te za konačne iznose koji bi se trebali pojaviti u finansijskim izvještajima.
3. Osnovne tablice – sastavljaju se na način da se računi koji se u bruto bilanci prikazuju
jednom pozicijom detaljnije analitički razrađuju. Npr. Osnovna tablica za potraživnja
od kpaca može sadržavati pozicije potraživanja od kupaca u zemlji, od kupaca u
instranstvu, od kupaca građana, sumnjiva i sporna potraživanja i sl.
4. Ispravci knjiženja i reklasifikacija knjiženja – kojekakve greške na koje revizor nailazi
tokom obavljanja revizije utiču na realnosti i objektivnsot finansijskih izvještaja. Uticaj
može biti materijalno značajan, ali i ne mora, zavisno o revizorovoj procjeni.
5. Pomoćne tablice – gotovo svi radni spisi koji se sastavljaju tokom obavljanja revizije
pojavljuju se u obliku tablica, pomoću kojih revizori provode testiranja i donose
zaključke o rezultatima dobivenim verifikacijom odabranih uzoraka.
6. Analize konta glavne knjige- svrha je analize konta glavne knjige prikazati na radnom
spisu sve promjene imovine, obaveza, kapitala, prihoda, rashoda nastale tokom godine
za koju se obavlja revizije.
7. Potvrdni dokumenti (konfirmacije)- u kontekstu pouzdanosti revizijskih dokaza ističe
se da su vanjski dokazi pouzdaniji nego unutarnji, pa je iz tog razloga uobičajan
revizijski postupak potvrđivanje salda putem konfirmacije IOS
8. Obračuni – jedna od metoda prikupljanja revizijskih doakaza koji kompletiraju radnu
dokumentaciju jest izračunavanje, što uključuje obračun koji sastavlja revizor, a
rezultate uspoređuje sa stanjima iskazanim u poslovnim knjigama klijenata
(amortizacija, obračun kamata, obračun poreza,....)
9. Ostala dokumentacija- kopije zapisnika sa sastanaka upravnog odbora, skupštine
dioničara, kopije važnijih ugovra, sporazimi o partnerstvu i sl.
Sadržaj i organizacija radne dokumentacije
Radna dokumentacija revizora obično se organizuje na način da se osnuju Registri koji
osiguravaju njezino adekvatno odlaganje, čuvanje i pronalaženje.
Za svakog klijenta ustanovljuje se stalni registri koji sadrže dokumentaciju trajnijeg značaja i
tekući registri za svaki period koji se revidira.
Broj registara zavisi o veličini klijenta, primijenjenim revizijskim postupcima i vremenu
obavljanja revizije i tome slično.
Dokumentacija koja se uključuje u stalne registre ima trajniju vrijednost u provođenju revizije
i obično sadrži:
1. Izvode ili kopije dokumenata preduzeća koji su važni za nastavak poslovanja, kao što su
interni akti preduzeća, propisi, upute, dugoročni ugovori i sporazumi o obveznicama,
dionicama i sl. Ova dokumentacija važna je onoliko godina koliko transakcije koje iz te
dokumentacije proizilaze imaju uticaja na poslovanje preduzeća.
2. Analize prethodnih godina i račune koji imaju stalno značenje za revizora, kao što su
dugoročne obaveze, vlasnički kapital, goodwill, dugotrajna imovina i sl. Omogućava
revizoru analizu promjena u tekućoj godini, dok rezultati iz prethodnih revidiranh godina
u obliku koji je brzo dostupan za pegled
3. Informacije koje se odnose na razumijevanje sistema interne kontole i procjenu
kontrolnog rizika. Takve informacije dokumentiraju se u obliku shema, dijagrama,
upitnika i ostalih bilježaka u vezi sa sistemom internih kontola, uključujući specifikacije
internih kontola i slabosti sistama.
4. Rezultate primjene analitičkih postupaka iz prethodnih godina.
Značenje stalnih registara revizije ogleda se u tome što;
a) Podsjećaju revizora na postupke primjenjive kroz nekoliko godina
b) Osiguravaju članovima revizorskog tima brzo i učinkovito upoznavanje s klijentovim
politikama i organizacijom
c) U njima se pohranjuje dokumentacija koja obuhvaća područja s vrlo malo promjena
tokom godina, te na taj način uklanjaju potrebnu pripremu iste dokumentacije svake
godine
Tekući registri- iako se stalni i tekući registri, odnosno njihov sadržaj treba posmatrati u cjelini,
jer se međusobno nadopnujuju i tako čine sveobuhvatan dokaz o korektno provedenoj reviziji,
podloga za sastavljanje revizorskog izvještaja za tekuću godinu je dokumentacija sadržana u
tekućem registru. Tekući registar uključuje sve radne spise prikupljene za godinu za koju se
obavlja revizija.
Sadržaj stalnih registara preispituje se i obnavlja svake godine, dok se tekuća radna
dokumentacija prikuplja za svaku godinu za koju se obavlja revizija.
Sadržaj tekućeg registra nije u potpunosti standardiziran već zavisi o niza faktora i o
okolnostima u kojima se provodi svaka revizija. Tekuće radne spise treba organizovati logičnim
nizom po određenoj hijerarhiji kako bi se uspostavila odgovarajuća povezanost s finansijskim
izvještajima koji su objekt ispitivanja revizora.
Tekuća dokumentacija mora biti: JASNA, SAŽETA, POTPUNA I INFORMATIVNA.
Tekući registri uključuju sljedeće vrste informacija:
1. Program revizije
2. Opće informacije
3. Radna bruto bilansa
4. Ispravci i reklasifikacije knjiženja
5. Ostala dokumentacija koja podržava revizijske rezultate:
➢ Analize
➢ Bruto bilansa i popis
➢ Usklađivanje iznosa (konfirmacije od banaka, dužnika, vjerovnik...)
➢ Testovi razboritosti (testiranje obračuna amortizacije, poreza....)
➢ Sažetak postupaka
➢ Ispitivanje prateće dokumentacije
➢ Informacije ( objave i mišljenaj porezne, berze, ....)
➢ Eksterna dokumentacija (potvrde, ugovori, izvori, članci....)

Radna dokumentacija minimalno treba da sadrži:


➢ izvedene zaključke koji su doveli do mišljenja
➢ prirodu, vremenski raspored i sadržaj obavljenih postupaka revizije
➢ rezultate obavljenih postupaka revizije
➢ informacije o planiranju revizije

Karakteristike dokumentacije revizora:


▪ Forma, sadržaj i obim revizijske dokumentacije zavisi od veličine i složenosti entiteta.
▪ Radni papiri evidentiraju revizijske dokaze proistekle iz obavljene revizije radi
podržavanja mišljenja revizora.
▪ Dokumentacija koja predstavlja dobar izvor trajnih informacija bitnih za reviziju naziva
se tekuća ili radna dokumentacija revizora.
Pravni aspekti radne dokumentacije
Neograničen pristup revizora svim informacijama o poslovanju klijenta preduslov je korektnog
obavljanja revizije. Većina tih informacija povjerljive je prirode i predstavlja poslovnu tajnu
klijenta.
Informacije koje su sadržane u radnoj dokumentaciji, ako i sva saznanja o poslovanju klijenta,
revizor ne smije ni na bilo koji način prenosti drugima.
Ponašanje suprotno navedenom može klijentu prouzročiti štetu.
Otkrivanje povjerljivih informacija nastoji se spriječiti tako da se od članova revizorskog tima
zatraži potpisivanje izjave kojom se obavezuju da će sve podatke i informacije koje saznaju
tokom provođenja ravizijskih postupaka kod klijenta smatrati strogom poslovnom tajnom, te da
ih neće odavati, niti lično koristiti.
Povjerljive informacije ne smiju se objavljivati izvan klijentove organizacije, a često ni unutar
nje.
Kodeks profesionalne etike revizora, koji je donio Američki institut ovlašenih računovođa
(AICPA- American Institute of Certified Public Accountants), obavezuje na tajnost informacija
sadržanih u radnoj dokumentaciji revizije.
Kodeks sadrži pravilo prema kojem član koji obavlja javnu djelatnost ne smije objaviti nijednu
povjerljivu informaciju klijenta bez njegovog pristanka
Radna dokumentacija isključivao je vlasništvo revizora, a ne klijenta kod kojeg je obavljena
revizija.
Pravno vlasništvo nad dokumetnacijom ne znači da revizor radnu dokumentaciju može
upotrijebiti na način koji bi štetio klijentu ili kojim bi lično mogao ostvariti kakvu korist.
Odnos revizor-klijent podrazumijeva tajnost i povjerljivost koja je u skladu s profesionalnom
etikom revizora
Indeksiranje i upućivanje. Važno je da radna dokumentacija bude organizovana ili
indeksirana tako da svi članovi revizijskog tima mogu pronaći relevantne revizijske dokaze.
Kad revizor obavlja reviziju na jednom radnom dokumentu, a pomoćne informacije se nalaze
na drugom dokumentu iz radne dokumentacije, revizor te dokumente povezuje nekom
referentnom oznakom na svakom od dokumenata.
Navedeni postupak indeksiranja i upućivanja posebnim oznakama osigurava trag od
finansijskih izvještaja do pojedinih radnih dokumenata koje članovi revizijskog tima, ili drugi,
mogu bez teškoća pratiti.
Revizorska radna dokumentacija treba biti organizovana na takav način da svaki član
revizijskog tima može pronaći revizijske dokaze u vezi sa svakim pojedinim računom FI.

7. Koordinacija rada kojeg obavljaju drugi revizori i eksperti


MrevS 600 – korištenje radom drugog revizora. Ovaj standard odnosi se na situaciju kad se
glavni revizori klijenta koristi radom drugog revizora, koji obavlja reviziju pojedinih dijelova
klijenta (odjeli, filijale, podružnice..). Ako se glavni revizor odluči da koristi usluge drugog
revizora, treba da razmotri njegovu profesionalnu kompetentnost u kontekstu konkretno za
angažmana.
MrevS 610- razmatranje rada interne revizije. Ovaj standard se bavi situacijom u kojoj eksterni
revizor koristi radom internog revizora, odosno kada osoblje interne revizije pomaže eksternom
revizoru u obavaljanju postupaka vezanih za eksternu reviziju. Djelokrug rada interne revizije
determiniran je od strane menadžmenta, a njena zadaća uključuje ispitivanje, ocjenjivanje i
monitoring adekvatnosti i učinkovitosti internih kontrola. Određeni postupci i rezultati interne
revizije mogu biti od velike koristi eksternom revizoru. Ako je interna revizija u predeću dobro
organizovana i dobro funkcioniše, tada to za reviziju finansijskih izvještaja znači lakši i kraći
postupak revizije. Na eksternom revizoru je da procjeni može li se oslonuti na rad interne
revizije.
MrevS 620 – korištenje radom stručnjaka- nisu rijetke situacije da revizor dio svog posla
prenosi na eksperte za određenu oblast. Revizor njihov rad mora usmjeravati, nadezirati i
pregledati, i pri tome snosi punu odgovornost za rad angažovanih stručnjaka. Pri angažmanu
eksperata neophodno je voditi računa o njihovim vještinama, sposobnostima, objektivnosti i
iskustvu. Ukoliko revizor izražava mišljenje koje je različito od pozitivnog, revizor se uz
saglasnost stručnjaka može pozvati na njegov rad.
Pri korištenju rada profesionalca treba postojati razumijevanje između revizora, komitenta i
profesionalca u pogledu osobine posla koga treba izvršiti. Razumijevanje treba biti
dokumentirano i uključivati sljedeće, :
▪ objašnjenje povezanosti profesionalca s komitentom, ako postoji
▪ cilja i obima rada profesionalca
▪ svjesnost profesionalca o tome da će revizor njegove spoznaje koristiti kao
potkrepljujuće dokaze u vezi sa objavljivanjem financijskih izvještaja
VI. ZAVRŠNA FAZA REVIZIJE I IZVJEŠTAVANJE O REVIZIJI FINANSIJSKIH
IZVJEŠTAJA

Revizorski izvještaj predstavlja glavni produkt ili output procesa revizije, putem kojeg se
korisnicima finansijskih izvješaja prezentiraju nalazi provedene revizije. Pisanje revizorskog
izvješaja slijedi nakon završenih faza prikupljanja i procijene dovoljnih i mjerodavnih dokaza
u vezi sa fer i objektivnoj prezentaciji informacija u finansijskim izvještajima.
Revizorska odgovornost za izražavanje mišljenja o finansijskim izvještajima neposredno
je izražena u uvodu standardnog revizorskog izvještaja
Pogrešan prikaz u finansijskim izvještajima revizor shvata kao posljedicu:
▪ netačnog prikupljanja ili obrađivanja podataka na temelju kojih se sastavljaju finansijski
izvještaji;
▪ ispuštanja iznosa ili objava;
▪ netačne računovodstvene procjene nastale previdom činjenica ili običnim pogrešnim
shvaćanjem činjenica;
▪ ocjene menadžmenta u vezi s računovodstvenim procjenama koje revizor smatra
nerazumnim ili izbora i primjene računovodstvenih politika koje revizor smatra
neprimjerenim.
Međunarodni revizijski standard - MrevS 700 – Izvještaj nezavisnog revizora o ukupnom skupu
finansijskih izvještaja opće namjene i MrevS 701 – Modifikacija izvještaja nezavisnog revizora,
daje službene smjernice za oblikovanje i izražavanje revizorskog mišljenja u izvještaju.
Revizor u revizorskom izvještaju može dati sljedeća mišljenja:
✓ pozitivno mišljenje,
✓ mišljenje sa rezervom,
✓ uzdržano mišljenje,
✓ negativno mišljenje.

Modificirano mišljenje može biti:


▪ mišljenje s rezervom
▪ negativno mišljenje
▪ suzdržanost od mišljenja
MRevS 700 - „Formiranje mišljenja i izvještaja o finansijskim izvještajima“ sastoji se od
sljedećih pet temeljnih cjelina:
➢ uvod,
➢ temeljni dijelovi revizorskog izvještaja,
➢ revizorski izvještaj,
➢ modificirani izvještaji,
➢ okolnosti koje mogu dovesti do mišljenja drugačijeg od pozitivnog.
Pozitivno revizorsko mišljenje je najuobičajnija vrsta mišljenja koje revizor izražava u svom
izvještaju, kojim se potvrđuje da su finansijski izvještaji revidiranog subjekta sastavljani u
skladu sa primjenljivim kriterijima, odnosno u skladu sa okvirom za finansijsko izveštavanje (
zakonski propisi, MRS, MSFI, računovodstvena načela, računovodstvene politike).
Pozitivno mišljenje revizora o finansijskim izvještajima podrazumijeva:
▪ da su finansijski izvještaji pripremljeni uz korištenje prihvatljivih računovodstvenih
politika, koje su dosljedno primjenjivane
▪ da su finansijski izvještaji usklađeni s relevantnim propisima i zakonima
▪ da postoji adekvatno objavljivanje svih značajnih stvari koje su relevantne za pravilnu
prezentaciju finansijskih informacija
▪ da us finansijski izvještaji konzistentni sa revizorovim saznanjem o poslovanju
preduzeća
Prema četvrtom standardu o izvještavanju revizor može na sebe preuzeti različite stepene
odgovornosti. Postoje tri vrste revizijskih izvještaja koji odstupaju od pozitivnog revizijskog
izvještaja i koje revizor može objaviti. Uslovi pod kojim revizor odstupa od pozitivnog
revizijskog izvještaja:
▪ Ograničen obim revizije. Ograničenje obima revizije može biti uslovljeno nedostatom
dokaza. Primjer, zbog nemogućnosti provođenja nekih revizijskim postupaka koji se
smatraju potrebnim.
▪ Odstupanje od općeprihvaćenih računovodstvenih načela. Na finansijske izvještaje pri
njihovoj izradi može uticati odstupanje od općeprihvaćenih računovodstvenih načela.
▪ Nedovoljna nezavisnost revizora. Kada revizor daje pozitivno mišljenje bitno je da ono
bude izraženo u skladu s drugim općim standardom, te s Kodeksom o profesionalnom
ponašanju.
Mišljenje sa rezervom – revizor će se odlučiti za ovakvo mišljenje kada je obim revizije
značajno ograničen ili kod odstupanja od općeprihvaćenih računovodstvenih načela, a pri tome
su ukupni finansijski izvještaji revidiranog subjekta realni i objektivni.
U slučajevima ograničenja obima revizorovog ispitivanja, revizor će izraziti mišljenje s
rezervom ili će se suzdržati od izražavanja mišljenja.
Uzdržano mišljenje – u ovakvoj situaciji revizor izjavljuje da ne može da da svoje mišljenje o
finansijskim izvještajima revidiranog subjekta zbog nedovoljnih mjerodavnih dokaza koji su
neophodni za donošenje mišljenja o informacijama prezentiranim u finansijskim izvještajima
ili zbog izostanka nezavisnosti revizora.
U slučaju neodstatka dovoljne količine dokaza revizor će donijeti odluku da ne izda mišljenje
o finansijskim izvještajima.
Negativno mišljenje – znači da finansijski izvještaji ne prikazuju finansijski položaj i
uspješnost poslovanja revidiranog subjekta realno i objektivno, odnosno finansijski izvještaji
nisu sastavljeni u skladu sa općeprihvaćenim računovodstvenim načelima i u skladu sa okvirom
za finansijsko izvještavanje
Revizijski izvještaj treba nositi datum: Kad se dovrši provedba revizijskih postupaka
1. Procedure i učestvovanje klijenta revizije u završnoj fazi revizije

Odobravanje i potpisnici
➢ prije izdavanja izvještaja partneri usaglašavaju (partner odgovoran za reviziju i drugi
partner) njegov sadržaj i na taj način ga odobravaju
➢ partner odgovoran za reviziju obično potpisuju izvještaj ručno

Nacrt izvještaja
klijentu se obično šalje nacrt izvještaja prije njegovog odobravanja sa jasnom naznakom
da se radi o nacrtu

Komunikacija sa revizorskom komisijom


➢ revizor je dužan da obavjesti revizorsku komisiju ili upravu klijenta ako uoči bilo kakve
nesaglasnosti sa zakonskim propisima
➢ revizor je dužan da obavjesti i o nedostacima interne kontrole i o predloženim dopunama
finansijskih izvještaja
Pored izvještaja koji se radi u skraćenoj formi i koji se publikuje, priprema se i opširan izvještaj
koji sadrži:
➢ sveukupan pregled angažmana na reviziji
➢ analizu finansijskih izvještaja
➢ razmatranja vezana za upravljanje rizikom i internu kontrolu
➢ različite druge teme relevantne za date okolnosti
➢ naknadu za profesionalne usluge
Sveukupan pregled angažmana na reviziji
➢ obuhvata sve detalje vezane za angažman revizora (priroda angažmana, obim revizije i
obavljeni postupci)
„Pismo uprave“ treba da bude adresirano na revizora, ili na akcionara ako je riječ o godišnjem
izvještaju
„Pismo uprave“ treba imati isti datum kao i izvještaj revizora o finansijskim izvještajima
„Pismo uprave“ treba da bude potpisano od strane članova uprave koji su najodgovorniji za
preduzeće i njegovo finansijsko poslovanja.

Ako revizor posumnja da postoje kriminalne radnje, čak i ako potencijalni efekt na
finansijske izvještaje nije materijalno značajan, on o tome obvezno treba da obavijesti
rukovodstvo klijenta
2. Oblik i sadržaj izvještaja eksterne revizije
Standardni revizorski izvještaj se sastoji od:
1. UVODNOG DIJELA
2. DIJELA O OBUHVATU
3. DIJELA O MIŠLJENJU
Prema MRevS 700 – Revizorov izvještaj o finansijskim izvještajima sastoji se od sljedećih pet
osnovnih dijelova:
1. UVOD
2. TEMELJNI DIJELOVI REVIZOROVOG IZVJEŠTAJA
3. REVIZOROV IZVJEŠTAJ
4. MODIFICIRANI IZVJEŠTAJ
5. OKOLNOSTI KOJE MOGU REZULTIRATI DRUGAČIJEM MIŠLJENJU
OD POZITIVNOG

Za pripremu i prezentaciju revidiranih finansijskih izvještaja odgovornost snosi: uprava


preduzeća
Prilikom revizije finansijskih izvještaja klijenta, odgovornost za sprečavanje i otkrivanje
prevare i greške leži na upravi kroz implementaciju i provođenje adekvatnog sistema interne
kontrole.
VII. ETIČKA PITANJA PREMA IFAC-ovom ETIČKOM KODEKSU ZA
PROFESIONALNE RAČUNOVOĐE
1. Opća primjena Kodeksa etike za profesionalne računovođe
Etika je skup moralnih principa, pravila ponašanja i normi vrijednosti. Sve poznate profesije su
izradile kodeks profesionalne etike. Osnovni cilj tih kodeksa je da se članovima profesije daju
smjernice za očuvanje profesionalnog stava i njihovog ponašanja, na način koji će poboljšati
ugled njihove profesije u cjelini.
Uspostavljanje etičkog kodeksa profesije zasniva se na samodisciplini koja je iznad discipline
koje propisuju zakonske odredbe. Revizija može da opstane samo ako postoji povjerenje
javnosti da revizija, kao profesija, njeguje etičke vrijednosti i da je u stanju da odoli pritiscima
iz okruženja.
IFAC – Međunarodna federacija računovođa odnosno njegov Odbor za međunarodne standarde
etike objelodanjuje Etički kodeks za profesionalne računovođe. Prema ovom kodeksu, profesija
treba da dostigne najviši nivo efikasnosti u radu i udovolji zahtjevima javnog interesa.
Ciljevi Kodeksa etike za profesionalne računovođe su povećanje: profesionalizma,
povjerenja, kvaliteta usluga i sigurnosti za korisnike FI (kredibilitet FI).
Etičko ponašanje i nezavisnost revizora su njihove osnovne karakteristike na kojima se
zasniva funkcija revizije. Potražnja za revizijom nastala je iz potrebe za profesionalnom i
nezavisnom osobom koja kontroliše ugovore između principala i agenta. Ako revizor nije
stručan i nezavisan, stranke ugovora će dati malo značaja pruženim uslugama. Etika se odnosi
na sistem ili niz pravila obavljanja posla, koji se zasnivaju na moralnim dužnostima i
obavezama. Američki institut ovlašćenih računovođa donio je deset opšteprihvaćenih
revizijskih standarda i Kodeks o profesionalnom ponašanju koji propisuje ponašanje revizora.
Veći dio Kodeksa govori o postupcima koji mogu narušiti nezavisnost revizora. Na primjer,
revizorima se ne dopušta da imaju finansijski ili upravljački interes kod svojih komitenata.
U današnjim uslovima revizori su suočeni sa situacijama u kojima se njihovo etičko ponašanje
i nezavisnost dovode u iskušenje. Na primjer, konkurencija među revizijskim društvima dovela
je do smanjenih naknada za reviziju što može dovesti do manje kvalitetnije revizije ili dogovora
sa komitentom o osjetljivim revizijskim i računovodstvenim pitanjima.
Moralne norme – Etička pravila interne revizije, primjenjuju se na sve ovlaštene i neovlaštene
interne revizore bez obzira da li su članovi IIA

Etički kodeks je prema Međunarodnim standardima podijeljen u tri dijela:


• prvi dio tretira osnovne principe kodeksa,
• drugi dio tretira profesionalne računovođe u javnoj praksi i
• treći dio tretira profesionalne računovođe u privredi.
Temeljna načela Kodeksa etike za profesionalne računovođe su:
a) Poštenje – biti iskren i pošten u svim profesionalnim i poslovnim odnosima.
b) Objektivnost – ne dopustiti da pristranost, sukob interesa ili neprimjeren utjecaj drugih
nadvlada profesionalne ili poslovne prosudbe računovođe.
c) Profesionalna kompetentnost i dužna pažnja – održavati profesionalna znanja i
vještine na razini potrebnoj za osiguranje da će klijent ili poslodavac primiti
kompetentnu profesionalnu uslugu temeljenu na suvremenim dostignućima prakse,
zakonodavstva i tehnika te djelovati marljivo i u skladu s primjenjivim stručnim i
profesionalnim standardima.
d) Povjerljivost – poštivati povjerljivost informacija stečenih temeljem profesionalnih i
poslovnih odnosa te stoga ne objavljivati bilo koju takvu informaciju trećim osobama
bez posebnog i odgovarajućeg odobrenja, osim ako nema zakonskog ili profesionalnog
prava ili obveze da se objavi, niti koristiti informacije za osobnu korist profesionalnog
računovođe ili trećih stranaka.
e) Profesionalno ponašanje – postupati u skladu s relevantnim zakonima i regulativama
te izbjeći svaku radnju koja diskreditira profesiju.

Osnovne prijetnje profesionalnom angažmanu računovođe prema IESBA-ovom Kodeksu


etike za profesionalne računovođe su:
a) prijetnja temeljem osobnog interesa – prijetnja da će finansijski ili drugi interes
neprimjereno utjecati na prosudbu ili ponašanje profesionalnog računovođe;
b) prijetnja temeljem samoprovjere – prijetnja da profesionalni računovođa neće
primjereno ocijeniti rezultate prethodne prosudbe ili aktivnosti ili usluge koju je obavio
profesionalni računovođa ili druga osoba iz revizorskog društva profesionalnog
računovođe ili organizacije njegovog poslodavca, na koje će se računovođa osloniti
kada stvara prosudbu kao dio obavljanja tekuće aktivnosti ili pružanja tekuće usluge;
c) prijetnja temeljem propagiranja – prijetnja da će profesionalni računovođa uzdizati
klijentov ili poslodavčev položaj do mjere koja kompromitira objektivnost
profesionalnog računovođe;
d) prijetnje uslijed zbliženosti ─ prijetnja da će zbog dugotrajnog ili bliskog odnosa s
klijentom ili poslodavcem, profesionalni računovođa biti previše suosjećajan za njihove
interese ili olako prihvaćati ono što oni rade; i
e) prijetnja uslijed zastrašenosti – prijetnja da će se profesionalni računovođa
ustručavati djelovati na objektivan način zbog stvarnog ili umišljenog pritiska,
uključujući i pokušaja da se neprimjereno utječe na profesionalnog računovođu.
R/B Praktična situacija Prijetnja
1 klijent revizije nagoviješta da revizorskom društvu neće
dodijeliti planirani ugovor o obavljanju usluge koja ne
uključuje izražavanje uvjerenja ako ustraje u neslaganju prijetnja uslijed zastrašenosti
s računovodstvenim tretmanom klijenta za određenu
transakciju
2 revizorsko društvo zaključuje dogovor o uvjetovanoj prijetnja temeljem osobnog
naknadi u vezi s angažmanom s izražavanjem uvjerenja interesa

3 revizorsko društvo priprema izvorne podatke korištene prijetnja temeljem


za stvaranje evidencija koje su predmet ispitivanja u samoprovjere
angažmanu s izražavanjem uvjerenja
4 profesionalni računovođa djeluje kao odvjetnik u ime prijetnja temeljem
klijenta revizije u parnici ili sporovima s trećim propagiranja
strankama
5 član angažiranog tima ima užeg ili najužeg člana obitelji
koji je zaposlenik klijenta na položaju da izvrši značajni prijetnje uslijed zbliženosti
učinak na predmet angažmana
6 revizorsko društvo pretjerano je ovisno o ukupnoj prijetnja temeljem osobnog
naknadi od klijenta interesa

7 član tima za izražavanje uvjerenja je, ili je nedavno bio, prijetnja temeljem
direktor ili odgovorna osoba klijenta samoprovjere

8 revizorsko društvo zabrinuto je zbog mogućnosti prijetnja temeljem osobnog


gubitka važnog klijenta interesa

9 profesionalni računovođa prima poklone od klijenta ili


mu klijent daje povlašteni tretman prijetnje uslijed zbliženosti

10 partner revizorskog društva obavijestio je


profesionalnog računovođu da neće biti provedeno
planirano unaprjeđenje ako se revizor ne složi s prijetnja uslijed zastrašenosti
neprimjerenim računovodstvenim tretmanom klijenta
revizije
koji može stvoriti prijetnju po profesionalnog računovođu u privredi:
a) poklon,
b) ugošćivanje,
c) povlašteni tretman
d) neprimjereno pozivanje na
lojalnost

2. Etička načela primjenjiva za profesionalne računovođe i javnost u praksi

Etičke smjernice za profesionalne računovođe koji rade u javnom sektoru obuhvataju sljedeće
oblasti: nezavisnost, odgovornost prema klijentima, kao što su naknade, provizije i novčane
sume klijenata, odgovornost prema kolegama, poput odnosa prema drugim profesionalcima,
reklamiranju profesionalnih usluga i aktivnostima nespojivim sa strukom.
Nezavisnost je najznačajniji etički princip za računovođe u javnom sektoru. Nezavisnost se u
revizijskoj profesiji posmatra: prvo kao koncept revizije, drugo kao osnovni postulat, treće kao
jedna od opšteprihvaćenih standarda revizije i četvrto kao osnova etičkog kodeksa. Nezavisnost
treba posmatrati kao:
• nezavisnost stava i uma, što znači da revizor treba zaključke izvoditi bez uticaja koji
mogu dovesti u pitanje profesionalno rasuđivanje i
• nezavisnost djelovanja, što znači da revizor treba izbjegavati okolnosti na osnovu kojih
razumna osoba može posumnjati u integritet, objektivnost i profesionalnu
osposobljenost revizora i na taj način njegove izvještaje dovesti u pitanje.
Nezavisnost revizora znači da revizor samostalno planira reviziju, procjenjuje značajnost i rizik,
prikuplja dokaze po vlastitoj procjeni i, na osnovu sakupljenih mjerodavnih i valjanih dokaza,
samostalno izvodi zaključke. Nezavisnost revizor ostvaruje na osnovu: stručne kompetentnosti,
iskustva u radu i poštovanja etičkog kodeksa.
Uslovi koji mogu uticati na nezavisnost revizora, ili je ugroziti, vezani su za sljedeća područja:
1. finansijsko učešće ili zaposlenost u kompanijama klijenta,
2. davanje usluga klijentima revizije, lične i porodične veze,
3. naknade, roba i usluga i
4. pravo vlasništva nad kapitalom revizorske firme.
Finansijsko učešće, ili zaposlenost u kompanijama klijenta, utiče na nezavisnost i razumnog
posmatrača navodi na pomisao da je nezavisnost ugrožena. Finansijska veza može biti u obliku:
direktnog finansijskog udjela, indirektnog finasijskog udjela, zajmova – datih ili uzetih od
klijenta, finansijskog udjela u mješovitim - združenim ulaganjima, finansijskog udjela u
preduzeću koje nije klijent, ali je sa klijentom u odnosu davanja ili primanja ulaganja ili
investicija
Davanje usluga klijentima revizije, lične i porodične veze. Prema IFAC-u nezavisnost nije
narušena davanjem konsultantskih usluga koje se odnose na upravljanje preduzećem, usluga
vezanih za poreze ili savjetodavnih usluga, pod uslovom da računovođa nije preuzeo
odgovornost za odluke uprave. U većini zemalja se poštuju ova IFAC-ova pravila, ali u nekim
zemljama konsultantske usluge vezane za upravljanje preduzeća se smatraju opasnim za
nezavisnost (Japan, Kuvajt), a u nekim nisu dozvoljene zakonom (Italija, Francuska).
Prema IFAC-ovim standardima revizor može pripremati računovodstvene evidencije klijenta
kome se vrši revizija, pod uslovima da:
• revizor ne treba da ima veze sa klijentom ili bilo kakav sukob interesa koji bi ugrozio
njegov integritet i nezavisnost,
• klijent prihvata odgovornost za izvještaje,
• revizor ne preuzima ulogu zaposlenog ili obavlja poslove vezane za upravljanje
preduzećem,
• da ne eliminiše potrebu za provođenjem adekvatnih revizorskih testova.

Lične i porodične veze predstavljaju neprihvatljivu opasnost za nezavisnost a javlja se u


slučajevima kada revizor obavlja reviziju kod klijenta kod koga su zaposlena lica sa kojima je
u rodbinskoj ili ličnoj vezi (supružnik, roditelji, braća, sestre, svekar, punica i slično).
Naknade, roba i usluga. Ako se od ukupnih bruto naknada revizora veliki dio odnosi na
naknade od jednog klijenta postoji sumnja u nezavisnost i te naknade moraju biti provjerene i
moraju biti predmet interesovanja inspekcije.
Profesionalne usluge se ne mogu pružati na bazi potencijalne naknade. Potencijalna naknada
je naknada koja se neće zaračunavati ukoliko se ne dobije određeni rezultat ili dokaz. Naknade
utvrđene od strane suda, ili drugih organa vlasti, su prihvatljive i ne smatraju se potencijalnim
naknadama.
Prihvatanje dobara, roba ili usluga od strane revizora ili supružnika, kao i pretjerana ljubaznost
mogu biti prijetnja nezavisnosti. Ljubaznost i pokloni koji nisu u saglasnosti sa normalnim
znakovima pažnje u društvenom životu, ne trebaju biti prihvaćeni.
Pravo vlasništva nad kapitalom revizorske firme – Kapital revizorske firme treba, u
potpunosti, da bude u vlasništvu profesionalnih revizora. Vlasništvo u kapitalu od strane drugih
je dopustivo, s tim da većinski dio učešća u kapitalu i glasačkih prava pripada isključivo
profesionalnim revizorima. U suprotnom, drugi vlasnici bi imali uticaj na obavljanje
profesionalnih usluga.

Odgovornost prema klijentima


Odgovornost prema klijentima ogleda se u obavljanju usluga sa integritetom i objektivnošću, u
skladu sa stručnošću i tehničkim sposobnostima.
Naknada za izvršene usluge treba da bude odraz fer vrijednosti za profesionalne usluge,
obračunata na bazi cijene časa ili dana rada. Revizor može zaračunati i nižu naknadu od
dogovorene, u saglasnosti sa prethodnom naknadom za slične usluge. Troškovi, sitni rashodi i
putni troškovi moraju biti dokumentovani, a za obračun naknada mora biti ispostavljena
pismena isprava.
Odgovornost prema kolegama
Odgovornost prema kolegama se ogleda kroz: odnos sa drugim profesionalnim računovođama,
reklamiranje i aktivnosti koje su nespojive sa profesijom.
Odnos sa drugim profesionalnim računovođama - U slučaju kada novoimenovani revizor
zamjenjuje postojećeg revizora:
• predloženi revizor treba da ostvari direktnu komunikaciju sa postojećim revizorom,
• predloženi revizor treba da traži dozvolu od klijenta da komunicira sa postojećim
revizorom,
• kada postojeći revizor dobije navedeno obavještenje, treba da odgovori u pisanoj formi,
navodeći razloge zbog kojih predloženi revizor ne treba da prihvati imenovanje,
• postojeći računovođa /revizor/, preko klijenta, treba da prenese novom računovođi
/revizoru/ sve knjige i dokumentaciju klijenta koja se čuva.
Kada računovođa obavlja dodatne usluge, ali ne zamjenjuje postojećeg računovođu/revizora/:
• primljeni računovođa treba da ograniči usluge na konkretno dobijeni posao,
• ako priroda posla zahtijeva obaveznu komunikaciju sa postojećim računovođom,
novoimenovani računovođa treba u pismenoj formi da zahtijeva od klijenta
uspostavljanje komunikacije,
• novoprimljeni računovođa treba da osigura da postojeći računovođa bude upućen u
prirodu usluga koje vrši.
Reklamiranje i traženje posla - Reklamiranje i nuđenje profesionalnih usluga treba da bude
u cilju informisanja javnosti na objektivan način, te da bude pristojno, pošteno, istinito i u
granicama dobrog ukusa. Nije dozvoljeno: stvaranje lažnih očekivanja, impliciranje
sposobnosti uticaja na sud ili regulatornu agenciju, samohvalisanje, upoređivanje sa drugim
revizorima i slično.
Aktivnosti nespojive sa praksom - Revizor se ne smije baviti poslom ili zanimanjem koji
narušavaju, ili bi mogli narušiti, njegov integritet, objektivnost i nezavisnost. Revizoru nije
dozvoljeno istovremeno angažovanje na nekom drugom poslu koji nije povezan sa
profesionalnim uslugama, čiji je efekat sprečavanje računovođe da obavlja javnu praksu u
skladu sa etičkim principima.

Zakonska odgovornost
Kad je neka kompanija, koja je bila predmet revizije, bankrotirala, razočarani investitori i
kreditori pokušavaju da pronađu ko je zakonski odgovoran za gubitke. Česta meta su i revizori,
pa zbog toga revizori moraju prići poslu sa dužnom pažnjom i stalno imati na umu da bi mogli
doći u poziciju da svoj rad brane na sudu.
Zakonska odgovornost revizora se ogleda kroz:
• odgovornost prema klijentima po opštem zakonu (kad bude tužen, jer nije izvršio svoje
obaveze u skladu sa ugovorom ili otkrio krađu sredstva),
• odgovornost prema trećim stranama po opštem zakonu (banka ga tuži, jer nije otkrio
značajno pogrešne FI),
• odgovornost prema trećoj strani po statutarnom pravu zakona i
• krivična odgovornost (vlada, ili nadležna ustanova, vodi krivični postupak protiv
revizora koji je svjesno izdao nekorektan izvještaj o reviziji).
Etički principi koje svaki profesionalni računovođa mora da poštuje su:
a) profesionalno ponašanje
b) povjerljivost
c) integritet
d) profesionalna osposobljenost i dužna pažnja

Revizorova obaveza da radi sa dužnom pažnjom u skladu s primjenjivim tehničkim i


profesionalnim standardima podrazumijeva:
▪ odgovornost da radi u skladu sa zahtjevima angažmana, pažljivo, temeljno i
pravovremeno
▪ obavezu informisanja klijenta o eventualnim ograničenjima svojstvenim uslugama
koje pruža

Primjeri mjera zaštite profesionalnih računovođa u radnom okruženju prema IESBA-ovom


Kodeksu etike za profesionalne računovođe su:
▪ Progami etike i vođenja poslovanja poslovne organizacije
▪ Primjeni disciplinski postupci
▪ programi etike i vođenja poslovanja poslovne

3. Etička načela primjenjiva na zaposlene profesionalne računovođe u privrednim društivma ili


državnoj upravi

VIII. PRAKTIČNI PRISTUP REVIZIJI FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA IZ UGLA


KLIJENTA REVIZIJE
1. Radna dokumentacija/papiri revizije – relevantni aspekti iz uglga klijenta revizije
2. Komunikacija klijenta revizije i revizorskog tima na reviziji finansijskih izvještaja
KOMISIJА ZА RАČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE

ISPIT ZА STJECАNjE PROFESIONАLNOG ZVАNjА


CERTIFICIRANI RАČUNOVOĐА
(ISPITNI TERMIN: SVIBANJ/MАJ 2017. GODINE)

PREDMET 8:
REVIZIJА I SUSTAVI INTERNE KONTROLE

I - TEST PITАNjА

1) Osnovni postupci pribavljanja revizorskih dokaza su:


a) Inspekcija,
b) Posmatranje,
c) Prisustvovanje popisu zaliha,
d) Potvrđivanje potraživanja iz poslovnih odnosa
e) Ispitivanje i potvrda,
f) Računska kontrola i
g) Аnalitički postupci.

2) Nakon objavljivanja FI revizor nije obavezan nastaviti postavljati upite ili provoditi
druge postupke u vezi FI na koje se njegov izvještaj odnosi, osim:
a) ako je informacija postojala na datum revizorskog izvještaja i može uticati na
vjerodostojnost izvještaja,
b) ako uprava preduzeća zahtjeva od revizora da ponovo objavi svoj izvještaj,
c) ako informacija koja se pojavila nakon završetka revizije ne privuče pažnju revizora.
3) U pismu o angažovanju trebaju biti uključena neka od dolje navedenih pitanja:
a) cilj revizije finansijskih izvještaja,
b) odgovornost rukovodstva klijenta prema upravnom odboru za blagovremeno
dostavljanje revizorskog izvještaja,
c) odgovornost rukovodstva klijenta za finansijske izvještaje,
d) odgovornost revizora za finansijske izvještaje,
e) ograničen pristup povjerljivoj dokumentaciji bez odobrenja upravnog odbora,
f) neograničen pristup bilo kojoj evidenciji, dokumentaciji ili drugim
informacijama koje se traže radi pregleda finansijskih izvještaja,
g) izraženo očekivanje da će revizor otkriti greške i kriminalne radnje, ako postoje u
finansijskim izvještajima.,
4) Inspekcija je:
a) nadgledanje procesa ili postupaka koje obavlja neko drugo lice ili posmatranje
postupaka interne kontrole iza kojih ne ostaje trag koji revizor može naknadno da
identifikuje,
b) pribavljanje odgovora na upite koji se odnose na potvrdu informacija sadržanih u
računovod-stvenim izvještajima,
c) analiza značajnih pokazatelja i trendova, uklju-čujući i istraživanje fluktuacija i
odnosa koji nisu konzistentni sa drugim relevantnim informacijama, ili koji
odstupaju od očekivanih iznosa,
d) ispitivanje evidencija, dokumenata ili materijalnih sredstava,
e) provjera računske tačnosti podataka iz izvornih dokumenata i računovodstvenih
evidencija ili vršenje nezavisnih obračuna,
f) pribavljanje informacija od stručnih lica u okviru ili izvan pravnog lica (klijenta
revizije).
5) Аnalitički postupci:
a) se ne primjenjuju u reviziji računovodstvenih izvještaja jer ne mogu obezbijediti
zadovoljavajuće revizijske dokaze,
b) primjenjuju se samo u reviziji poslovanja,
c) treba ih primijeniti u fazi planiranja i u fazi opšteg pregleda revizije, a mogu se
primijeniti i i u drugim fazama revizije,
d) primjenjuju se samo za potrebe analize a ne i revizije.

6) Kada, nakon datuma izvještaja revizora ali prije izdavanja finansijskih izvještaja
revizor bude upoznat sa činjenicama koje mogu materijalno značajno da utiču na
finansijske izvještaje, revizor:
a) treba da razmotri da li je potrebno izmijeniti finansijske izvještaje,
b) ne treba da reaguje na te činjenice jer je njegov izvještaj izdat a činjenice nisu bile
poznate do tog momenta,
c) treba diskutovati i razmatrati te činjenice sa rukovodstvom,
d) treba preduzeti mjere primjerene okolnostima.

7) Za određivanje veličine uzorka za potrebe provjere funkcionisanja kontrola (testova


kontrola), pored dozvoljene stope odstupanja i prihvatljivog stepena procjene
kontrolnog rizika preniskim, revizor treba da razmotri i:
a) veličinu populacije,
b) očekivanu stopu odstupanja za populaciju,
c) očekivanu stopu odstupanja za uzorak,
d) rizik pogrešnog prihvatanja.

8) Za pripremu i prezentaciju revidiranih finansijskih izvještaja odgovornost snosi:


a) partner ili direktor revizorske firme koja je vršila reviziju,
b) uprava preduzeća,
c) revizor koji je provodio reviziju,
d) interni revizor.

9) Prilikom revizije finansijskih izvještaja klijenta, odgovornost za sprečavanje i


otkrivanje prevare i greške leži na:
a) revizoru koji revidira finansijske izvještaje.
b) partneru čija revizorska kuća vrši reviziju,
c) upravi kroz implementaciju i provođenje adekvatnog sistema interne kontrole.
10) Internu kontrolu čine sljedeće komponente ili sastavni dijelovi:
a) Odbor za reviziju
b) Kontrolno okruženje,
c) Proces procjene rizika,
d) Informacioni sistem,
e) Organizaciona struktura
f) Kontrolne aktivnosti,
g) Monitoring

11) Revizijski izvještaj treba nositi datum:


a) Kad se izvještaj dostavlja komitentu
b) Kad se završava revidirano fiskalno razdoblje
c) Kad se dovrši uvid u radnu dokuemtaciju
d) Kad se dovrši provedba revizijskih postupaka

12) Na osnovu prikupljenih i procijenjenih revizijskih dokaza revizor odlučuje da će


povećati nivo procjene kontrolnog rizika u odnosu na onu koja je u početku
planirana. Da bi nivo revizijskog rizika bio jednak planiranom nivou, revizor treba:
a) Povećati inherentni rizik
b) Povećati nivo značajnosti
c) Smanjiti obim dokaznih testova
d) Smanjiti rizik neotkrivanja

13) Koja od sljedećih izjava o radnoj dokumentacjiji je pogrešna:


a) Revizor može podržati svoje mišljenje i drugim sredstvima pored radne dokumentacije
b) Radnu dokumentaciju treba oblikovati tako da može zadovoljiti okolnosti svake
pojedine revizije
c) Revizorska radna dokumnetacija ne može služiti komitentu kao izvor
informacija
d) Radna dokumentacija treba pokazati da je interna kontrola proučena i procijenjena do
potrebnog stepena
14) Koja od sljedećih tehnika će najvjerovatnije osigurati najbolju kvalitetu informacija
u pogledu učinkovitosti djelovanja interne kontrole:
a) Upiti zaposlenima
b) Ponovno izračunavanje salda
c) Posmatranje zaposlenih
d) Postupak konfirmacije

15) Revizora planira ispitati na uzorku od 20 narudžbenica je li odobrenje izvršeno na


odgovarajući način. Jedna od narudžbenica u uzorku od njih 20 se ne može pronaći,
a revizor nije u mogućnosti upotrijebiti alternativne postupke testiranja je li
nedostajuća narudžbenica pravilno tretirana. Revizor treba:
a) Izabrati drugu narudžbenicu kako bi zamijenio nedostajuću
b) Ocijeniti cijeli test nevaljalim
c) Na nepostojeću narudžbenicu gledati kao na devijaciju prilikom procjenjivanja
uzorka
d) Izabrati potpuno novu skupinu od 20 narudžbenica

16) Za utvrđivanje potpunosti obaveza prema dobavljačima revizor provodi test kako bi
provjerio je li sva primljena roba evidentirana. Dokumentacija na kojoj se provode
ovi testovi sastoji se od svih:
a) Ulaznih faktura
b) Narudžbenica
c) Izvještaja o primitku
d) Poništenih čekova

17) Kontrolnim postupcima cutoffa nabavke utvrđuje se jesu li sve zalihe:


a) Koje su kupljene i primljene prije kraja godine plaćene
b) Koje su naručene prije kraja godine primljene
c) Koje su kupljene i primljene prije kraja godine evidentirane
d) Koje su u vlasništvu preduzeća u njegovu posjedu na kraju godine

18) Revizor će izjaviti da se suzdržava od izražavanja mišljenja u slučaju:


a) da postoji ograničenje obima ispitivanja
b) odstupanje od opšteprihvaćenih računovodstvenih načela ili standarda koja nisu
značajna za tačnost finansijskih izvještaja
c) nedostatka dokaza za donošenje mišljenja
d) odstupanje od opšteprihvaćenih računovodstvenih načela ili standarda koja su
značajna za tačnost finansijskih izvještaja
19) Koja od navedenih izjava o internoj kontroli je tačna:
a) odgovarajuća interna kontrola pruža razumno uvjerenje o tome da neće biti tajnih
sporazuma između zaposlenih
b) postavljanje i održavanje sistema interne kontrole je važna dužnost internog revizora
c) izuzetno jak sistem interne kontrole je dovoljan razlog da revizor eliminiše dokazne
testove za značajna salda
d) odnos troškova i koristi je primarni kriterij koji se treba razmotriti prilikom
izrade sistema interne kontrole

20) Pouzdanost revizorskih dokaza je veoma važna. U pogledu pouzdanosti revizorskih


dokaza prepoznajte netačne konstatacije:
a) revizorski dokazi iz internih izvora generalno govoreći su pouzdaniji od eksterno
generisanih dokaza
b) dokaz dobijen direktno od strane revizora je pouzdaniji od dokaza dobijenog od strane
klijenta
c) najpouzdaniji oblik revizijskog dokaza je vizuelno posmatranje transakcija ili dokaza
od strane revizora
d) najmanje pouzdani revizijski dokazi su usmene izjave radnog osoblja klijenta

II - ZАDАCI
Zadatak broj 1.
Vi ste revizor kompanije „А“, društva sa ograničenom odgovornošću kojem godina završava
30. novembra. Vi trenutno planirate reviziju 20h1.g. i želite da inkorporirate procedure koje će
osigurati da u finaliziranju svojih finansijskih izvještaja kompanija zadovolji zahtjeve iz MRS
10, o događajima nakon datuma bilansa stanja.
Vaš zadatak je da:
a) Navedite detalje procedura koje ćete inkorporirati u vaš plan revizije.
b) Opišite vrste događaja, kako je definisano u standardu i njihov računovodstveni tertman.

Rješenje:

(a) Detaljne procedure u inkorporaciji u planu revizije


i. Budite sigurni da cjelokupno osoblje ukratko upoznato sa zahtjevima
računovodstvenog standarda MRS 10 i odnosni standard MRS 37 (Rezervisanja,
potencijalne obaveze i potencijalna sredstva)
ii. Budite sigurni da su sljedeće procedure uključene u program revizije :
1) Razmotriti sa menadžmentom korake koji su poduzeti radi indentificiranja i
djelovanja u vezi s događajima koji su se desili nakon datuma bilansa stanja u
pripremanju finansijskih izvještaja.
2) Ispitati sve finansijske evidencije za period između datuma bilansa stanja i
datuma izvještaja revizije, koji se posebno odnose na:
• Knjigu gotovine za plaćanja koja indiciraju obaveze na dan bilansa stanja,
• Evidenciju potraživanja za naredna plaćanja, izdavanje nota odobrenja,
• Fajlove korespodencije sa kupcem,
• Evidencije obaveza i fajlove neplaćenih faktura za neevidentirane fakture,
• Prodajne i specijalne cijene, uključujući potrebu za popisom zaliha,
• Dnevničke unose,
• Prelazne račune menadžmenta,
• Područja koja zahtjevaju posebnu pažnju, područja sa visokim rizikom,
• Zapisnike sa direktorskih sastanaka,
3) Uvjeriti se da su svi veliki ili neuobičajeni artikli, ili značajna odstupanja,
alocirana na tačan period i pravilno evidentirani.
iii. Potvrdi da pismo preporuke obuhvaća događaje nakon datuma bilansa stanja,
iv. Potvrdi da pregled tekućih problema ukljućuje i uzimanje u obzir utjecaj događaja
nakon datuma bilansa stanja,
v. Potvrdi da su utjecaji događaja nakon bilansa stanja na potencijalne obaveze uzeti u
obzir,
vi. Razmoti da li je materijalnost događaja nakon datuma bilansa stanja indentificirana
od strane revizora pomoćnih i pridruženih kompanija,
vii. Uvjeriti se da su mogući utjecaji događaja između datuma izvještaja revizije i
datuma godišnjeg generalnog sastanka uzeti u obzir, gdje su takvi događaji
primjećeni od strane revizora,
viii. Razmotri situaciju sa internim revizoraima (ako ih ima),
ix. Razmotri bilo koje pitanje koje se može pojaviti kao rezultat ovih testiranja sa
menadžmentom radi procjene štaje još potrebno poduzeti.

(b) Tipovi događaja i računovodstveni tretman


Događaji nakon datuma bilansiranja mogu biti:
• Događaji koji stvaraju promjene i
• Događaji koji ne stvaraju promjene.
Događaji koji stvaraju promjene su događaji nakon datuma bilansa stanja koji pružaju dodatne
evidencije na postojeće stanje na datum bilansu stanja. Materijal o događajima koji ne stvaraju
promjene trebaju biti objavljeni u zabilješkama uz finansijske izvještaje, ukoliko ne izazivaju
sumnju na status kompanije, u kojem slučaju finansijski izvještaji trebaju biti izmjenjeni. Bilo
koja zabilješka treba objasniti prirodu događaja, procjenu efekata prije oporezivanja i efekte
oporezivanja.
Zadatak broj 2.
Vršimo reviziju finansijskih izvještaja a.d. MNN za 2015. godinu. Društvo je iskazalo slijedeći
bilans stanja i uspjeha:

OPIS 2014. 2015.


Oprema 10.000.000 9.000.000
Transportna sredstva 0 100.000
Zalihe 3.000.000 3.000.000
Potraživanja za PDV (za automobil) 17.000
Novčana sredstva 100.000 100.000
АKTIVА 13.100.000 13.217.000
Kratkoročne obveze 600.000 217.000
Dugoročne obaveze 2.500.000 3.000.000
KАPITАL 10.000.000 10.000.000
PАSIVА 13.100.000 13.217.000

UKUPАN PRIHOD 5.000.000


UKUPNI RАSHODI 5.000.000
DOBIT/GUBITАK 0

Revizorski tim je proveo sve dokazne postupke i nisu utvrđene značajne nepravilnosti.
Međutim, revizorski tim mora raspraviti još slijedeću spornu situaciju:
Oprema je nabavljena u decembru 2014. i aktivirana (stavljena u upotrebu) 31.12.2014.
Na dan 30.12.2015. kupljen je automobil za potrebe kabineta generalnog direktora prema
fakturi na iznos 100.000 + 17% PDV. Tokom 2015. godine nije bilo otuđenja nekretnina
postrojenja i opreme.
U Bilješkama uz finansijske izvještaje društvo je, pored ostalog, objavilo:
Nekretnine postrojenja i oprema početno se priznaju po trošku nabavke. Naknadno vrednovanje
vrši se po trošku nabavke umanjenom za akumuliranu amortizaciju. Primjenjuju se slijedeće
stope amortizacije: za opremu 10%, za transportna sredstva 15%.
Utvrđena je ukupna značajnost u iznosu 200.000 KM. Na stalna sredstva raspoređena je
značajnost u iznosu od 10.000 KM. Trebate dati revizorsko mišljenje o finansijskim
izvještajima MNN a.d.

ODGOVOR

Osnova za mišljenje sa rezervom


Društvo je na dan 31.12. iskazala potraživanja za ulazni PDV u iznosu od 17.000 KM. Prema MRS 16,
povratni porezi i iznosi naplaćeni u ime drugih ne mogu se uključiti u trošak nabavke nekretnine.
Međutim, pošto prema Zakonu o PDV nije moguće izvršiti povrat PDV plaćenog za putnička vozila
koja se koriste za potrebe menadžmenta, društvo nije moglo iskazati potraživanja za PDV. Zbog ove
nepravilnosti transportna sredstva društva su potcjenjena za 17.000 KM, a za isti iznos su precjenjena
potraživanja za ulazni PDV.

Mišljenje (s rezervom)

Osim za učinke navedene u prethodnom poglavlju, po našem mišljenju finansijski izvještaji


predstavljaju fer prikaz finansijskog stanja privrednog društva MNN na dan 31. 12. 2010., te njegova
poslovnog rezultata i novčanih tokova tada završene godine, u skladu sa Međunarodnim standardima
finansijskog izvještavanja.
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE
ISPIT ZA STICANjE PROFESIONALNOG ZVANjA
CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2017.GODINE)

PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I - TEST PITANjA

1. Kontrolni rizik treba da bude procijenjen kao maksimalan za neku ili sve izjave, ako:
d) nije vjerovatno da su politike i procedure efikasne.
e) se ne raspolaže sa dovoljnim brojem odgovarajućih dokaza,
f) se kontrole i postupci najvjerovatnije odnose na te izjave,
g) se kontrole i postupci najvjerovatnije ne odnose na te izjave.

2. Tehnike prikupljanja dokaza su:


a) Posmatranje,
b) Inspekcija,
c) Zapisnici upravnog odbora klijenta,
d) Analitički postupci.
e) Konfirmacija,
f) Izračunavanje,
g) Upiti.

3. Osnovne vrste revizije su:


a) revizija poslovanja
b) državna revizija
c) revizija usklađenosti sa pravilima i propisima
d) revizija učinka
e) interna revizija
f) revizija odgovornosti
g) revizija finansijskih izvještaja

4. Etički principi koje svaki profesionalni računovođa mora da poštuje su:


e) subjektivnost
f) profesionalno ponašanje
g) povjerljivost
h) integritet
i) pristrasnost
j) profesionalna osposobljenost i dužna pažnja
5. Rizik da je revizor dao neodgovarajuće mišljenje o FI (na primjer, pozitivno mišljenje
za FI koji sadrže značajne pogrešne navode) naziva se:
a) detekcioni rizik.
b) kontrolni rizik,
c) revizorski rizik,
d) inherentni rizik,

6. Pozitivno mišljenje revizora o finansijskim izvještajima podrazumijeva:


a) da su finansijski izvještaji pripremljeni uz korišćenje prihvatljivih
računovodstvenih politika, koje su dosljedno primjenjivane,
b) da su finansijski izvještaji blagovremeno sastavljeni,
c) da su finansijski izvještaji usklađeni sa relevantnim propisima i zakonima,
d) da su finansijski izvještaji stopostotno tačni,
e) da su finansijski izvještaji konzistentni sa revizorovim saznanjem o poslovanju
preduzeća,
f) da postoji adekvatno objavljivanje svih značajnih stvari koje su relevantne za
pravilnu prezentaciju finansijskih informacija,
g) da se u objavljenim finansijskim izvještajima ne zadrži više od 5% pogrešnih
informacija, jer revizor ne može garantovati njihovu apsolutnu tačnost.

7. Analitički postupci u fazi planiranja revizije:


a) su najpouzdanije sredstvo za razumijevanje poslovanja klijenta i identifikaciju oblasti
sa potencijalnim rizikom,
b) nepotrebni su jer ne mogu ukazati na nova saznanja relevantna za utvrđivanje prirode,
vremena obavljanja i obima ostalih postupaka revizije,
c) su pomoćno sredstvo za razumijevanje poslovanja klijenta i identifikaciju oblasti
sa potencijalnim rizikom,
d) moraju bazirati samo na finansijskim informacijama.

8. Revizijski postupci usmjereni na identifikaciju postojanja poslovnih događaja sa


povezanim subjektima:
a) su detaljne provjere poslovnih događaja i stanja na računima,
b) nisu pregledi zapisnika sa sastanaka skupštine akcionara i upravnog odbora,
c) nisu pregled poslovnih događaja u vezi sa plasmanima,
d) su pregled računovodstvene evidencje o velikim i neuobičajenim poslovnim
događajima ili stanjima na računima, a posebno onima koji su nastali pred kraj
ili na kraju obračunskog perioda,
e) nisu računska provjera obračuna amortizacije i revalorizacije,
f) nisu pregled potvrda salda o datim i primljenim kreditima i potvrda salda od banaka.
9. Prilikom analize grešaka otkrivenih u uzorku, revizor će:
a) svako odstupanje tretirati kao grešku,
b) utvrditi da li konkretna stavka predstavlja grešku polazeći od uslova koji
konstituišu neku grešku i povezujući ih sa ciljevima revizije,
c) tretirati kao grešku svaku situaciju kada ne može da pribavi očekivani revizijski
dokaz u vezi sa određenom stavkom iz odabranog uzorka,
d) tretirati kao grešku situaciju kada ne može da pribavi očekivani revizijski
dokaz u vezi sa određenom stavkom iz odabranog uzorka, tek ako nije izvršio
ili bio u mogućnosti da izvrši zadovoljavajuće alternativne revizijske postupke
usmjerene na pribavljanje zadovoljavajućeg dokaza,
e) razmotriti samo kvantitativne aspekte grešaka.

10. Jedinice uzorka kod nestatističkih metoda uzorka u postupcima suštinskog ispitivanja
(dokaznim testovima salda) su:
a) Računi ili poslovni događaji koji sadrže izabranu novčanu jedinicu,
b) Vrijednosti dobijene dijeljenjem knjigovodstvene vrijednosti populacije sa veličinom
uzorka za različite nivoe prihvatljivog rizika,
c) Slučajno izabrani računi ili poslovni događaji,
d) Svaka stavka unutar populacije veća od unaprijed utvrđenog iznosa zavisno od
prihvaćenog standarda materijalnosti,
e) Slučajno izabrani računi ili poslovni događaji nakon izdvajanja pojedinačno
značajnih elemenata populacije koji će se testirati pojedninačno.

11. Najčešći cilj revizije poslovanja je utvrditi:


a) prikazuju li finansijski izvještaji rezultate poslovanja realno i objektivno
b) posluju li određene poslovne jedinice učinkovito
c) jesu li informacije o poslovanju u skladu sa opčeprihvaćenim revizijskim standardima
d) djeluje li interna kontrola učinkovito

12. Kako se prihvatljivi nivo rizika neotkrivanja smanjuje:


a) Treba se smanjiti uvjerenje dobiveno dokaznim testovima
b) Treba se povećati uvjerenje dobiveno testovima kontrole
c) Treba se smanjiti uvjerenje dobiveno testovima kontrole
d) Treba se povećati uvjerenje dobiveno dokaznim testovima

13. Koji od sljedećih postupaka pruža najpouzdaniji revizijski dokaz:


a) Upiti o komitentovoj internoj revizijskoj radnoj skupini
b) Provjera bankovnih izvoda koje je pribavio revizor
c) Provjere rednih brojeva narudžbenica u odjelu za nabavu
d) Analitički postupci koje izvodi revizor u probnom bilansu
14. Koja od sljedećih izjava se najvjerovatnije ne odnosi na preduzeća čiji se podaci knjiže
putem računara ,a ne ručno:
a) Slučajna pogreška koja je u vezi sa obradom istih poslovnih događaja na različite načine
obično je veća
b) Obično neovlaštene osobe lakše prilaze i mijenjaju podatke
c) Obično je teže uporediti knjigovodstvenu s inventurnom vrijednošću imovine
d) Pažnja se usmjerava na tačnost postupka programiranja, a ne na pogreške pojedinih
poslovnih događaja

15. Prednost statističkog pristupa metodi uzoraka u odnosu na nestatistički je u tome što
statistički pristup pomaže revizoru:
a) Da procijeni je li prikupljeni dokazni materijal dovoljan
b) Da eliminiše rizik pogrešaka koje ne proizlaze iz primjene uzorka
c) Da relativno umanji revizijski rizik i značajnost
d) Da minimizira nemogućnost otkrivanja pogrešaka i nepravilnosti

16. Dvije izjave koje se najbolje mogu dokazati konfirmacijom salda potraživanja jesu:
a) Potpunost i procjena
b) Prava i obaveze te nastanak
c) Nastanak i potpunost
d) Procjena te prava i obaveze

17. Negativna konfirmacija salda potraživanja od kupaca imaju slabiji učinak od


pozitivne konfirmacije salda:
a) Jer većina kupaca nije voljna objektivno odgovoriti
b) Jer neki kupci mogu upisati pogrešne iznose salda što zahtjeva dodatno ispitivanje
c) Jer se negativnom konfirmacijom salda ne dobiva dokazni materijal koji se može
statistički kvantificirati
d) Jer revizor ne može zaključiti jesu li svi oni koji nisu odgovorili provjerili svoje
informacije o obavezama

18. Od revizora „X” je zatraženo da pruži mišljenje o primjeni računovodstvenih načela


u preduzeću za koje je reviziju bio izvršio revizor „Y”. Pri tome revizor „X” može:
a) Odbiti takav angažman jer će to smatrati neetičnim
b) Odbiti takav angažman jer neće imati dovoljno dokaza na temelju kojih može formirati
svoje mišljenje
c) Prihvatiti angažman ali se pri tome savjetovati sa revizorom „Y”
d) Prihvatiti angažman ali pri tome napisati nezavisno mišljenje bez savjetovanja sa
revizorom „Y”

19. U kojem slučaju revizor neće moći izdati pozitivan standardan izvještaj uz
objašnjenja:
a) sumnja u vremensku neograničenost poslovanja preduzeća
b) nedosljednost
c) revizor nije saglasan sa odstupanjem od primjene računovodstvenih načela i
standarda
d) naglašavanje nekog značajnog događaja
20. Tri su osnovna koncepta obavljanja revizije. Prepoznajte šta od navedenog nije
osnovni koncept revizije:
a) značajnost
b) revizijski rizik
c) dokaz
d) značajke uprave

II - ZADACI
Zadatak broj 1.
Vaše preduzeće vrši reviziju finansijskih izvještaja za godinu završno sa 31. marta 20x7. Za
preduzeće sa ograničenom odgovornosti „A“ proizvodnja.
Vama je povjerena revizija stalnih sredstava preduzeća, koja obuhvata:
(a) Vlastito zemljište i građevine,
(b) Postrojenja i oprema,
(c) Inventar i instalacije,
(d) Motorna vozila.
Zemljište i građevine su kupljeni u aprilu 20x7 za 2 miliona KM. Procjenjivač je zemljište
procijenio na 1 milion KM i vrijednost građevina, takođe na 1 milion KM na dan kupovine. Od
20x7., amortizacija zgrada je obračunavana po 2% godišnje na iznos troška. Na dan 31. marta
20x7. Akumulirana amortizacija prije revalorizacije je iznosila 200,000 KM.
Ovlašteni procjenitelj, koji nije zaposlen u preduzeću je nedavno procijenio zemljište i
građevine na 5 miliona KM, i to:
(a) Zemljište na 2.9 miliona KM,
(b) Građevine na 2.1 milion KM.
Ove vrijednosti će biti uključene u izvještaj na dan 31. marta 20x7.
Partner zadužen za reviziju je zabrinut zbog velikog povećanja vrijednosti zemljišta i građevina,
sobzirom da su kupljeni 20x7., i zamolio vas je da provjerite pouzdanost i tačnost vrednovanja.
Predložio je da bi vam MSR 620 Korištenje rada eksperta mogao pomoći.
Dodatno se od vas traži da potvrdite prisutnost i kompletnost postrojenja i opreme koji su
uknjiženi u kompjuterizovani registar preduzeća za stalnasredstva.
Registar za stalna sredstva bilježi opis svakog stalnog sredstva, početni trošak, trošak
amortizacije i akumulisanu amortizaciju.
Računovodstvena politika preduzeća za stalna sredstva kapitalizuje samo stavke preko 500 KM.

Vaš zadatak je da:

(a) Opišite revizijske aktivnosti koje ćete provesti kako bi ste provjerili da li je procjenjivač
izvršio tačnu i nezavisnu procjenu zemljišta i građevina.
(13 poena)
(b) Opišite revizijske aktivnosti koje ćete provesti da provjerite postojanje i potpunost
postrojenja i opreme, onako kako je to uneseno u registar stalnih sredstava preduzeća.
(8 poena)

(c) Opišite revizijske aktivnosti koje ćete provesti da potvrdite da:


i. Su samo kapitalne stavke uključene u naknadne kupovine stalnih sredstava.
ii. Materijalne stavke kapitalnih izdataka nisu obračunate kao trošak perioda.
(9 poena)
Ukupno (30 poena)

Rješenje:
(a) Treba da se napravi sljedeći rad :
• Potvrditi da je procjenjivač trenutni član odnosnog profesionalnog tijela.
• Utvrditi iskustvo koje procjenjivač ima od procjenjivanja slične imovine u istom
geografskom području. Ako procjenjivač ima malo iskustva, vrijednos rnjegove
evidencije vjerojatno će biti smanjena prema procjeni specijaliste za imovinu
• Procijeni nezavisnost procjenjivača, uzimajući u obzir da li sljedeći faktori imaju uticaj
na objektivnost.
1) Da li procjenjivač ima isto prezime kao neki od direktora. Ako nikakva veza nije
pronađena, od direktora se treba tražiti da to potvrde napismeno.
2) Da li procjenjivač posjeduje dionice kompanije; ako posjeduje značajan dio onda
njegova neovisnost može biti kompromitirana. Revizor treba da provjeri registar
članova.
3) Da li plaća procjenjivaču zajedno sa plaćom za bilo koji drugi posao u kompaniji
koji procjenjivač primi iznosi značajan dio procjenjivačeve godišnje zarade.
• Provjeriti uslove po kojima je procjenjivač imenovan ispitivanjem pisma o
imenovanju. Uslovi trebaju obuhvatiti ciljeve i obim procjenjivačevog posla, planove
njegove upotrebe ii nformacije koje se odnose na napret postavke, podatke i metode koje
će procjenjivač koristiti.
• Provjeriti vrednovanje; dokumenat treba biti original koji je procjenjivač potpisao, i
adresa procjenjivača treba biti provjerena u telefonskom imeniku.
• Razmotriti da li se evidencije i podaci korišteni uvrednovanju izgledaju pouzdanim, i
da li izgleda da je procjenjivač proveo instrukcije koje su mu date.
• Razmotri da li su osnove na kojima je vrednovanje napravljeno razumne. Cifre
sugeriraju da ovo može biti osjetljivo. Vrednovanje treba biti na korištenju postojeće
osnove; baza zamjene troškova ne bi bila potvrđena kao veća od trnutn evrijednosti koja
se koristi i baza razvoja troškova bi anticipirala buduće dobiti.
• Razmotri da li su rezultati procjenjivanja razumni u odnosu na:
1) Procjene za drugu sličnu imovinu u istom području bazirane na drugim klijentima
sa sličnom imovinom i cijenama koje se trenutno traže za takvu imovinu.
2) Da li su promjene u vrednovanju slične generalnim promjenama u vrednovanju
tržišta industrijske imovine u cjelini; trebaju biti pregledani nacionalni indeksi ako
su raspoloživi.
3) Bilo koji značajni razvoji koji su se desili od datuma vrednovanja.
4) Bilo koja druga relavantna evidencija revizije.
• Razmotriti efekte na izvještaj revizije ukoliko evidencija sugerira da bi vrednovanje
moglo biti materijalno netačno. Moguć je izuzetak u procjeni, i u slučaju velikog broja
precjenjivanja može biti zahtijevano suprotno mišljenje.
(b) Proveo bih sljedeće testove na postojanje stalnih sredstava u registrima stalnih
sredstava.
• Potvrditi da je kompanija ispitala sve stavke u registru stalnih sredstava.
• Ispitati sredstva koncentrišući se na visoko vrijednim stavkama i dodacima. Potvrditi
da su pregledana sredstva tačna provjeravajući serijske brojeve i druge oznake za
indentifikaciju.
• Provjeriti evidenciju sredstava koja stvaraju zaradu radi potvrde da je zarada
stvorena tokom godine.
• Za neka sredstva, kao što su motorna vozila, ja bih usaglasio početno i konačno
stanje prema broju sredstava i prema iznosima.
Radi provjere kompletnost isredstava u registru stalnih sredstava, uradio bih sljedeće testove.
• Uporedio registar stalnih sredstava sa glavnom knjigom da dobijem objašnjenja za
postojeće razlike.
• Provjerio da li su stalna sredstva koja postoje zavedena u registar stalnih sredstava.
(c) Potvrdio bih tačnost stavki kapitala/prihoda prema sljedećem:
• Provjerio da li se politika kapitalizacije kompanije slaže sa zakonima i
računovodstvenim standardima i da li se oni stalno primjenjuju.
• Procijenio da li su dopune stavki u toj godini trebale bi titretirane kao troškovi.
• Provjerio da li su stavke koje koštaju manje od 500 KM bile kapitalizovane.
• Provjerio da li su bilo koji troškovi zapopravke, troškovi motora ili troškovi sušenja
trebali biti kapitalizovani. Uradio bih to provjeravanjem dokumentacije za
pojedinačne stavke (uglavnom visoko vrijedne stavke) i proveo sveobuhvatn i
analitički pregled, ispitujući svako značajno povećanje u bilo kojoj kategoriji
troškova.
Zadatak broj 2.
Vršimo reviziju finansijskih izvještaja d.d. MNN za 2015. godinu. Društvo je iskazalo slijedeći
bilans stanja i uspjeha:

OPIS 2014. 2015.


Oprema 10.000.000 9.000.000
Zalihe 3.000.000 1.500.000
Novčana sredstva 1.000.000 500.000
AKTIVA 14.000.000 11.000.000
Kratkoročne obveze 12.500.000 12.500.000
Dugoročne obaveze 2.500.000 2.500.000
UKUPNE OBAVEZE 15.000.000 15.000.000
Gubitak tekuće godine (2.500.000) (3.000.000)
Akumulirani gubitak (8.500.000) (11.000.000)
Dionički kapital 10.000.000 10.000.000
UKUPAN KAPITAL (1.000.000) (4.000.000)
PASIVA 14.000.000 11.000.000

UKUPAN PRIHOD 5.000.000


UKUPNI RASHODI 8.000.000
DOBIT/GUBITAK 3.000.000

Revizorski tim je proveo sve dokazne postupke i nisu utvrđene značajne nepravilnosti.
Međutim, revizorski tim mora raspraviti još slijedeću spornu situaciju:
U Bilješkama uz finansijske izvještaje (bilješka broj 8 ) Društvo je navelo: „Društvo je na dan
31.12.2014. iskazalo ukupan nepokriveni gubitak od 11 miliona KM. Na skupštini Društva
održanoj 31.05.2015. raspravljalo se o pokriću gubitka, ali nije donesena odluka o načinu
pokrića, nego je odlučeno da se konačna odluka o pokriću gubitka donese naredne godine,
nakon izrade finansijskih izvještaja za 2015. Društvo je u 2015. ostvarilo gubitak od 3 miliona
KM, tako da ukupan nepokriveni gubitak na dan 31.12.2015. iznosi 14 miliona KM“

Potrebno je napisati revizorsko mišljenje!

ODGOVOR;

Napomena: Revizor mora modificirati svoje izvješće dodajući odjeljak radi isticanja
značajnog pitanja u vezi s pretpostavkom vremenske neograničenosti poslovanja.

Mišljenje (pozitivno)
Po našem mišljenju, finansijski izvještaji prikazuju objektivno i realno, u svim materijalno
značajnim stavkama, finansijski položaj Društva MNN na dan 31. decembra 2010. godine, te
rezultate njegovog poslovanja i promjene u novčanom toku za godinu koja je tada završila, u
skladu s Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja.

Isticanje pitanja
Bez kvalificiranja našeg mišljenja, skrećemo pažnju na bilješku 8. finansijskim izvještajima u
kojoj je Društvo ostvarilo gubitak od 3 miliona KM, tako da ukupno nepokriveni gubitak na
dan 31.12.2010. iznosi 14 miliona KM. Pošto dionički kapital iznosi 10 miliona KM, ukupan
kapital ima negativan iznos od 4 miliona KM. Obaveze Društva značajno su premašile njegovu
ukupnu imovinu.
Te okolnosti, uz ostala pitanja navedena u bilješci 8. ukazuju na postojanje značajne
neizvjesnosti koja stvara značajnu sumnju u sposobnost Društva da nastavi s vremenski
neograničenim poslovanjem.
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE

ISPIT ZA STJECANJE PROFESIONALNOG ZVANJA


CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: SVIBANJ / MAJ 2019. GODINE)

PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I – TEST PITANJA

1. Prilikom vrednovanja internih kontrola revizor koristi sljedeće postupke:


a) postizanje razumijevanja interne kontrole
b) procjena kontrolnog rizika
c) procjene inherentnog rizika
d) testovi kontrola
e) postizanje razumijevanja menadžmenta
f) ponovna procjena kontrolnog rizika
g) određivanje učinka procjene kontrolnog rizika na dokazne
testove

2. Metoda za utvrđivanje rizika podrazumijeva izvođenje sljedećih postupaka:


a) utvrditi osnovne resurse preduzeća i odrediti one koji su najviše izloženi riziku
b) utvrditi obaveze koje bi mogle nastati
c) spriječiti nastajanje određenih rizika
d) razmotriti bilo koje dodatne rizike koje nameću nove obaveze ili novi spoljni
faktori
e) razmotriti i one rizike koji nisu od značaja za poslovanje kompanije

3. Tehnike prikupljanja dokaza su:


a) Postavljanje upita
b) Posmatranje
c) Inspekcija
d) Izračunavanje
e) Konfirmacija
f) Zapisnici
upravnog
odbora klijenta
g) Analitički postupci

4. Revizija ekonomičnosti, efektivnosti i efikasnosti je:


a) revizija prava
b) revizija poslovanja
c) revizija usklađenosti
5. Komponente revizorskog rizika su:
a) konkurentski rizik
b) inherentni rizik
c) ekonomski rizik
d) kontrolni rizik
e) detekcioni rizik

6. Prilikom upoznavanja entiteta i njegovog okruženja, uključujući i upoznavanje


interne kontrole, revizor treba da razumije sljedeće:
e) poslovanje entiteta
f) vlasničku i upravljačku strukturu,
g) opis radnih mjesta svih zaposlenih u entitetu
h) kodeks oblačenja definisan od strane entiteta
i) vrste investicija koje pravno lice vrši ili namjerava da vrši
j) način na koji je entitet organizovan i kako se finansira

7. Radni papiri predstavljaju:


a) direktno pomoćno sredstvo u planiranju, obavljanju i superviziji revizije
b) sadrže evidenciju o odgovornom revizorskom timu i naknadi
c) služe radi prezentacije mišljenja upravnom odboru klijenta
d) sadrže evidenciju dokaza prikupljenih tokom obavljanja revizije
e) pomažu pri opštoj analizi posla obavljenog na reviziji

8. Faktori koji se ispoljavaju u kontrolnom okruženju su:


a) funkcije upravnog odbora i njegovih komisija
b) edukovanost menadžmenta
c) filozofija i stil rada uprave
d) optimalan broj zaposlenih kod klijenta
e) organizaciona struktura preduzeća i metode dodjele ovlašćenja i
odgovornosti,
f) kontrolni sistem uprave, uključujući funkcije interne revizije, kadrovsku
politiku i razdvajanje dužnosti
g) opšte ekonomsko stanje u zemlji

9. Analitički postupci:
a) se ne primjenjuju u reviziji računovodstvenih izvještaja jer ne mogu obezbijediti
zadovoljavajuće revizijske dokaze,
b) primjenjuju se samo u reviziji poslovanja,
c) treba ih primijeniti u fazi planiranja i u fazi opšteg pregleda revizije, a mogu se
primijeniti i i u drugim fazama revizije,
d) primjenjuju se samo za potrebe analize, a ne i revizije.
10. Prilikom revizije računovodstvenih procjena, revizor:
a) ne vrši pregled i provjeru procesa koje je koristilo rukovodstvo jer bi to moglo uticati na
njegovu procjenu,
b) vrši nezavisne procjene radi upoređivanja sa procjenom koju je izvršilo rukovodstvo
pravnog lica – klijenta revizije,
c) ne vrši pregled naknadnih događaja jer su oni irelevantni za procjene koje je izvršilo
rukovodstvo pravnog lica - klijenta revizije,
d) insistira na posebnoj pisanoj izjavi rukovodstva u vezi sa računovodstvenim procjenama kao
jedinom i zadovoljavajućem revizijskom dokazu za ove potrebe.

11. Odluka revizora da ne izda mišljenje o finansijskim izvještajima određenog


društva najvjerovatnije nije uslovljena:
a) nedostatkom iskustva revizora s takvim poslovnim subjektom
b) nedostatkom osiguranja za moguće gubitke od poslovanja u revidiranom subjektu
c) nemogućnošću procjene iznosa gubitka u navedenom preduzeću
d) nedostatkom dovoljne količine dokaza

12. Da bi finansijski izvještaji društva bili prikazani realno i objektivno te u skladu s


općeprihvaćenim računovodstvenim načelima:
a) izabrana se načela trebaju dosljedno primjenjivati u odnosu na prethodnu godinu
b) izabrana načela trebaju objediniti načela kojima se koristi većina preduzeća u toj
djelatnosti
c) izabrana načela treba odobriti Odbor za revizijske standarde ili odgovarajuće gransko
tijelo.
d) izabrana načela trebaju odražavati poslovne događaje na način koji finansijske
izvještaje prikazuje unutar prihvatljivih granica

13. Revizorova reakcija na nedostatke u kontrolnom okruženju komitenta prema


MRevS 330 može biti:
a) obaviti više revizijskih postupaka na kraju perioda, nego tokom perioda
b) dokaznim postupcima prikupiti šire revizijske dokaze
c) povećati broj lokacija koje treba uključiti u djelokrug revizije
d) izdati negativno mišljenje

14. Pogrešan prikaz u finansijskim izvještajima revizor shvata kao posljedicu:


a) netačnog prikupljanja ili obrađivanja podataka na temelju kojih se sastavljaju
finansijski izvještaji;
b) ispuštanja iznosa ili objava;
c) netačne računovodstvene procjene nastale previdom činjenica ili običnim
pogrešnim shvaćanjem činjenica;
d) ocjene menadžmenta u vezi s računovodstvenim procjenama koje revizor smatra
nerazumnim ili izbora i primjene računovodstvenih politika koje revizor smatra
neprimjerenim.
15. U kojoj situaciji revizor obično izražava negativno mišljenje:
1. revizor nije prisustvovao inventuri preduzeća te ne može saldo zaliha na
zadovoljavajući način provjeriti drugim revizijskim postupcima
2. revizoru je onemogućeno prikupljanje dovoljnih i primjerenih dokaza u vezi izjava iz
finansijskih izvještaja
3. događaji objavljeni u finansijskim izvještajima dovode do toga da se kod revizora
javljaju značajne sumnje o sposobnosti preduzeća da nastavi s poslovanjem
4. ništa od navedenog
16. Prema MrevS 240: Revizorove odgovornosti u vezi s prevarama u finansijskim
izvještajima, za sprječavanje i otkrivanje prevara i grešaka u finansijskim izvještajima
odgovoran je:
a) šef računovodstva
b) uprava društva
c) eksterni revizor
d) porezni inspektor

17. Prema IESBA-ovom Kodeksu etike za profesionalne računovođe, prijetnje temeljnim


etičkim načelima su:
a) prijetnja uslijed zbliženosti
b) prijetnja temeljem općeg
interesa
c) prijetnja uslijed zastrašenosti
d) ništa od navedenog

18. Revizorova obaveza da radi sa dužnom pažnjom u skladu s primjenjivim tehničkim i


profesionalnim standardima podrazumijeva:
a) odgovornost da radi u skladu sa zahtjevima angažmana, pažljivo, temeljno i
pravovremeno
b) obavezu informisanja klijenta o eventualnim ograničenjima svojstvenim
uslugama koje pruža
c) obavezu sticanja kompetencija
d) obavezu održavanja kompetencija

19. Primjeri mjera zaštite profesionalnih računovođa u radnom okruženju prema IESBA-
ovom Kodeksu etike za profesionalne računovođe su:
a) programi etike i vođenja poslovanja poslovne organizacije
b) postupci zapošljavanja u poslovnoj organizaciji koji ističu važnost zapošljavanja slabo
kompetentnog osoblja
c) formalne interne kontrole
d) primjereni disciplinski postupci

20. Šta od navedenog predstavlja poticaj koji može stvoriti prijetnju po profesionalnog
računovođu u privredi:
a) poklon,
b) ugošćivanje,
c) povlašteni tretman
d) neprimjereno pozivanje na lojalnost
II – ZADACI
ZADATAK 1.
Revizor se mora u razumnoj mjeri upoznati sa svakom komponentom komitentovog sistema
interne kontrole za potrebe planiranja revizije komitentovih finansijskih izvještaja.
Vaš zadatak je da:
(a) Navedete i objasnite komponente sistema interne kontrole. (10 bodova)

(b) Objasnite zašto je revizoru za planiranje revizije bitno poznavanje komponenti


komitentovog sistema interne kontrole! (6
bodova)
(c) Objasnite koje tehnike revizori koriste kako bi prikupili dokaze o sistemu interne kontrole!
(8 bodova)
(d) Da li revizor može za jednu ili više izjava uključenih u finansijske izvještaje, procijeniti
kontrolni rizik na najviši nivo? Zašto? (6 bodova)

RJEŠENJE:
(a) Navedite i objasnite komponente sistema interne kontrole.
Interna kontrola se sastoji od pet međusobno povezanih komponenti. One su proistekle iz načina
na koji uprava vodi preduzeće i integrisane su u proces upravljanja. COSO izvještaj navodi
sljedeće komponente:
1. Kontrolno okruženje
Jezgro svakog preduzeća čine njegovi ljudi – njihove individualne osobine, uključujući
integritet, moralne vrijednosti i kompetentnost i okruženje u kome oni rade. Kontrolno
okruženje podrazumijeva ukupno ponašanje, shvaćanje i aktivnosti direktora i uprave u pogledu
sistema interne kontrole i njenog značaja u preduzeću. Kontrolno okruženje čini temelj svih
drugih komponenata interne kontrole, pod uslovom da postoji disciplina i organizacija.
2. Procjena rizika
Kompanija mora biti svjesna rizika s kojima se suočava i mora o njima voditi računa.
Kompanija određuje poslovne ciljeve koje nastoji da ostvari. Zatim, uprava utvrđuje rizike
vezane za postizanje zacrtanih ciljeva i poduzima određene korake radi kontrole tih rizika. S
obzirom da će se ekonomski, privredni, zakonodavni i radni uslovi stalno mijenjati, neophodni
su mehanizmi koji će identificirati i kontrolirati rizike koje te promjene nose.
3. Kontrolne aktivnosti/procedure
Kontrolne politike i procedure se moraju ustanoviti i obavljati kako bi pomogli upravi da
osigura provođenje ovih aktivnosti koje ona smatra neophodnim da bi se kontrolirali rizici
vezani za postizanje zacrtanih ciljeva preduzeća. Bez obzira da li se nazivaju kontrolnim
aktivnostima, ili kontrolnim procedurama – postupcima, oni predstavljaju politike i postupke
koje je uprava uspostavila radi postizanja konkretnih ciljeva preduzeća. Oni obuhvaćaju čitav
niz aktivnosti kao što su odobrenja, ovlaštenja, verifikacije, usklađivanja, opća ispitivanja,
provjera aritmetičke tačnosti, kao i kontrolu promjene i uslova rada kompjuterskih
informacionih sistema. Kontrolne aktivnosti mogu biti mnogobrojne, ali se one, uglavnom,
svrstavaju u pet kategorija:
(6) Adekvatno razdvajanje dužnosti;
(7) Pravilno odobravanje transakcija i aktivnosti;
(8) Adekvatna dokumentacija i evidencije;
(9) Fizička kontrola sredstava i poslovnih knjiga;
(10) Nezavisne provjere uspješnosti rada.
4. Informacija i komunikacija
Informacije su potrebne na svim nivoima organizacije: finansijske informacije; poslovne
informacije; informacije o usklađenosti (s propisima ili određenim pravilima) i informacije o
vanjskim događajima, aktivnostima i uslovima. Te informacije moraju biti utvrđene, dobivene
i prenijete u onoj formi i vremenskom okviru koji će ljudima omogućiti da izvrše svoje dužnosti
i obaveze. Informacioni sistemi prave izvještaje i omogućavaju vođenje i kontrolu preduzeća.
Najvažniji informacioni sistem za internu kontrolu je računovodstveni sistem. Računovodstveni
sistem je serija zadataka i knjiženja jednog preduzeća pomoću kojih se transakcije obrađuju
radi vođenja finansijskih evidencija. Ti sistemi identificiraju, sakupljaju, analiziraju,
izračunavaju, klasificraju, evidentiraju – knjiže i sumiraju transakcije i druge događaje, te
izvještavaju o njima.
5. Nadgledanje i praćenje
Cjelokupan proces mora biti praćen i po potrebi se mora modificirati. To se postiže stalnim
aktivnostima praćenja i nadgledanja, posebnim procjenama ili kombiniranjem tih dvaju
postupaka. Stalni monitoring se vrši tokom obavljanja redovnih poslovnih aktivnosti. Na taj
način sistem može adekvatno reagirati, odnosno mijenjati se dinamikom koju nalažu
promijenjeni uslovi. Obim i učestalost ocjenjivanja će zavisiti od procjene rizika i efikasnosti
tekućih postupaka monitoringa.
(b) Objasnite zašto je revizoru za planiranje revizije bitno poznavanje komponenti
komitentovog sistema interne kontrole!
Prilikom planiranja revizije revizor se treba u dovoljnoj mjeri upoznati sa svakom od navedenih
pet komponenti interne kontrole koje su dovoljne za planiranje revizije izvođenjem kontrolnih
postupaka mjerodavnih za pripremanje finansijskih izvještaja u pogledu načina na koji su
osmišljeni, ali i načina na koji se primjenjuju i djeluju u praksi. Upoznavanje svake komponente
sistema interne kontrole je od velike važnosti za revizora jer on na taj način procjenjuje koliki
je kontrolni rizik i u kolikoj mjeri se može osloniti na sistem interne kontrole komitenta.
(c) Objasnite koje tehnike revizori koriste kako bi prikupili dokaze o sistemu interne
kontrole!
Kako bi prikupili dokaze o sistemu interne kontrole, revizori koriste testove kontrola koji
predstavljaju revizijske postupke kojima se ispituje efikasnost kontrolnih politika radi podrške
smanjenom kontrolnom riziku. Ti testovi kontrola obuhvaćaju:
1. Postavljanje upita osoblju preduzeća – Dokazi putem upita se zasnivaju na intervjuima
koji se odnose na efikasnost kontrole. Intervjui mogu biti direktni i indirektni. Direktni upiti
se odnose na postavljanje pitanja osobama koje obavljaju kontrolne postupke ili aktivnosti
nadgledanja i praćenja. Indirektni upiti se odnose na postavljanje pitanja drugim osobama
koji su u takvoj poziciji da mogu znati da li se kontrolni postupci efikasno sprovode, bez
obzira što ih oni sami ne obavljaju.
2. Zapažanje – Kod kontrola koje ne ostavljaju dokumentirani dokaz, revizor uglavnom
posmatra njihovu primjenu. Posmatranje obavljanja kontrolnog postupka ili aktivnosti
nadgledanja pruža neposredan dokaz o njegovoj efikasnosti.
3. Inspekcija ili ispitivanje dokumenata – Mnoge kontrolne aktivnosti ostavljaju jasan
dokumentiran trag ili dokaz, bilo u pisanoj formi, bilo u formi kompjuterskoj izvještaja. Ako
vršimo ispitivanje takvih dokumenata onda je riječ o kontrolnoj aktivnosti koja se naziva
inspekcija.
4. Ako je sadržaj dokumenata i izvještaja nedovoljan da bi se moglo procijeniti da li se kontrole
efikasno provode, tada revizor ponovo obavlja kontrolnu aktivnost da bi provjerio da li su
dobiveni rezultati pravi.
(d) Da li revizor može samo za jednu izjavu, uključenu u finansijske izvještaje, procijeniti
kontrolni rizik na najviši nivo? Zašto?
Može. Revizor može postaviti kontrolni rizik na najviši nivo za sve ili čak samo za jednu izjavu
zbog toga što je procijenio da kontrole ne djeluju efikasno ili ne može dovoljno dobro ocijeniti
efikasnost kontrole.

ZADATAK 2.
Revizorski tim “ABC” vrši reviziju finansijskih izvještaja za 2018. godinu kod privrednog
društva “XYZ”. Privredno društvo “XYZ” je iskazalo sljedeći bilans stanja:
Bilans stanja privrednog društva “XYZ”
OPIS Iznos 31.12.2017. Iznos 31.12.2018.
Zemljište 1.120.000 1.250.000
Građevinski objekti 2.330.000 2.400.000
Oprema 1.100.000 1.550.000
Dugoročna aktivna vremenska razgraničenja 100.000 250.000
Zalihe sirovina i materijala 200.000 300.000
Zalihe gotovih proizvoda 100.000 500.000
Potraživanja od kupaca 800.000 900.000
Novčana sredstva 100.000 50.000
AKTIVA 5.850.000 7.200.000
Obaveze prema dobavljačima 550.000 500.000
Obaveze za neto plaće 200.000 400.000
Obaveze za poreze i doprinose po osnovu plaća 300.000 600.000
Dugoročne obaveze po kreditima 2.200.000 3.000.000
Dobit perioda 500.000 600.000
Kapital 2.100.000 2.100.000
PASIVA 5.850.000 7.200.000

Provedeni su svi dokazni postupci i zabilježena je sljedeća sporna situacija:


Zabilješka br. 1
U društvu “XYZ” tokom 2018.godine nastali su sljedeći troškovi iskazani po prirodnim vrstama
i mjestima nastanka:
1. Osnovni materijal izrade: pogon A 39.200 KM, pogon B 78.400 KM, pogon C 29.400 KM.
2. Ostali materijal: pogon A 4.000 KM, pogon B 5.000 KM, pogon C 3.000 KM, uprava i
prodaja 5.000KM.
3. Plaće zaposlenika: pogon A 40.000 KM, pogon B 60.000 KM, pogon C 20.000 KM, uprava
i prodaja 50.000 KM. Omjer obračunatih plaća neposrednih izvršilaca u proizvodnji i
administrativnog osoblja po pogonima je 80/20, respektivno.
4. Amortizacija stalnih sredstava obračunata funkcionalnim sistemom: pogon A 20.0000 KM,
pogon B 10.000 KM, pogon C 5.000 KM, uprava i prodaja 35.000 KM.
5. Redovno godišnje održavanje stalnih sredstava: pogon A 2.0000 KM, pogon B 1.000 KM,
pogon C 1.000 KM, uprava i prodaja 3.000 KM.
6. Sitan inventar vrijednosti 6.000 KM dat u upotrebu u pogon C u decembru 2017.
rashodovan je. Korištena metoda otpisa je 50% - direktna varijanta.
7. Premija osiguranja, koja je plaćena unaprijed 03.01.2017. za period od 24 mjeseca iznosi
2.000 KM mjesečno i odnosi se na upravu i prodaju.
8. Obračunata nefakturisana električna energija za pogon A iznosi 10.000 KM, pogon B 5.000
KM, pogon C 2.000 KM i Uprava i prodaja 5.000 KM. 20% obračunate električne energije
je fiksnog karaktera.
9. Ostali troškovi 15.000 KM i odnose se na upravu i prodaju.
Ostvareni kapacitet odgovora iskorištenosti 80% normalnog kapaciteta. Pogon C ne proizvodi
gotove proizvode već pruža usluge pogonima A i B. Stoga, se troškovi pogona C prenose na
pogon A i pogon B srazmjerno njihovim direktnim troškovima. Pogon A je proizveo 10.000
kom. proizvoda "a", dok je pogon B proizveo 30.000 kom. proizvoda "b". Sve proizvedene
zalihe tokom 2018. su smještene u skladište gotovih proizvoda i nije zabilježena prodaja istih
do kraja 2018.godine. Početne zalihe gotovih proizvoda su prodate tokom 2018.godine. Društvo
“XYZ” je primjenjivalo ukupni sistem obračuna troškova proizvodnje.
Revizorski tim “ABC” ukupnu značajnost utvrđuje u visini 2% ukupnih sredstava revidiranog
preduzeća. Raspored značajnosti na pojedine pozicije vrši se srazmjerno njihovoj veličini na
dan 31.12.2018. Sve pozicije se uključuju u raspored početne značajnosti.
Napomena: Revizorski tim “ABC” pregledao je kompletan set finansijskih izvještaja društva
“XYZ” za 2018.godinu.
Vaš zadatak je:
a) Odrediti iznos početne značajnosti, a budući da je poslovanje klijenta u prethodnim
godinama bilo opterećeno brojnim nepravilnim evidencijama poslovnih događaja, istu
korigujte za 20% što će biti nivo konačne procjene značajnosti – sačiniti odgovarajući radni
dokument revizora. (2 boda)
b) Izračunati značajnost raspoređenu na pozicije bilansa stanja – sačiniti odgovarajući radni
dokument revizora. (2 boda)
c) Procijeniti da li postoji precjenjivanje ili potcjenjivanje elemenata finansijskih izvještaja –
sačinite odgovarajući primjer radne verzije procjene eventualne greške u računovodstvenoj
evidenciji privrednog društva “XYZ”, uz kvalifikaciju da li ista rezultira precjenjivanjem
ili potcjenjivanjem pozicija finansijskih izvještaja društva “XYZ” te da li se radi o značajnoj
grešci ili ne, uzimajući u obzir ranije raspoređene vrijednosti značajnosti. (6 bodova)
d) Dati revizorsko mišljenje o finansijskim izvještajima privrednog društva “XYZ” u skladu
sa međunarodnim revizorskim standardima. Nije potreban cijeli tekst revizorskog mišljenja
nego samo pasusi u kojima se izražava mišljenje i eventualno pasusi u kojima se objašnjava
osnova za modifikaciju i pasusi u kojima se naglašavaju određene činjenice. (10 bodova)
e) Pripremite obračun troškova proizvodnje u preduzeću “XYZ” uvažavajući zahtjeve
relevantih MSFI uz obezbjeđenje informacija o visini troškova koji pripadaju troškovima
zaliha/troškovima perioda. (10 bodova)
RJEŠENJE ZADATKA:
a) Značajnost iznosi 115.200 KM prema radnom dokumentu 1: (2 boda)
Radni dokument 1: Utvrđivanje početne značajnosti
Komitent: Privredno društvo “XYZ”
Datum bilansa stanja: 31.12.2018.
Baza za izračunavanje značajnosti: ukupna sredstva 7.200.000 KM
Procenat značajnosti: 2%
Iznos početne značajnosti: 7.200.000 x 2% = 144.000 KM
Konačna procjena značajnosti: 144.000 x 80% = 115.200 KM
Obrazloženje za konačnu procjenu značajnosti: Poslovanje privrednog društva “XYZ” u
prethodnim godinama bilo je opterećeno brojnim nepravilnim evidencijama poslovnih
događaja, pa je konačna procjena značajnosti korigovana za 20%.

b) Značajnost raspoređena na pozicije bilansa stanja prema radnom dokumentu 2. (2


boda)
Radni dokument 2: Raspored početne značajnosti na pozicije bilansa stanja komitenta:
Privredno društvo “XYZ” na datum bilansa stanja: 31.12.2018.
OPIS 31.12.2018. Raspored značajnosti
Zemljište 1.250.000 10.000
Građevinski objekti 2.400.000 19.200
Oprema 1.550.000 12.400
Dugoročna aktivna vremenska razgraničenja 250.000 2.000
Zalihe sirovina i materijala 300.000 2.400
Zalihe gotovih proizvoda 500.000 4.000
Potraživanja od kupaca 900.000 7.200
Novčana sredstva 50.000 400
Obaveze prema dobavljačima 500.000 4.000
Obaveze za neto plaće 400.000 3.200
Obaveze za poreze i doprinose po osnovu plaća 600.000 4.800
Dugoročne obaveze po kreditima 3.000.000 24.000
Dobit perioda 600.000 4.800
Kapital 2.100.000 16.800
ZBIR POZICIJA ZA RASPORED ZNAČAJNOSTI 14.400.000 115.200

c) Postoji precjenjivanje i potcjenjivanje elemenata finansijskih izvještaja. (6 bodova)


Zabilješka br.1 ukazuje na precjenjivanje vrijednosti gotovih proizvoda, a time i nepravilno
iskazan finansijski rezultat tekućeg perioda, zbog primjene ukupnog sistema obračuna troškova
prilikom vrednovanja zaliha učinaka. Zahtjev MRS 2 Zalihe je da vrijednost zaliha gotovih
proizvoda bude iskazana troškovima konverzije kako je obračunato i prikazano u radnom
dokumentu 4 (dio e ovog zadatka).
Primjer radne verzije procjene greške u računovodstvenoj evidenciji privrednog društva
“XYZ”, uz kvalifikaciju da li navedna greška rezultira precjenjivanjem ili potcjenjivanjem
pozicija finansijskih izvještaja društva “XYZ” te da li se radi o značajnoj grešci ili ne, uzimajući
u obzir ranije raspoređene vrijednosti početne značajnosti na pozicije bilansa stanja prikazan je
u radnom dokumentu 3.
Radni dokument 3: Procjena grešaka u računovodstvenoj evidenciji komitenta:
Privredno društvo “XYZ” na datum bilansa stanja: 31.12.2018.
Bilje Pozicija Dopustiva Nastala greška
ška greška Sredstva Obaveze Kapital Prihodi Rashodi
1 Zalihe
gotovih 4.000 166.480
proizvoda
Dobit perioda 4.800 166.480
Pogrešno vrednovanje zaliha gotovih proizvoda rezultiralo je precjenjivanjem
vrijednosti gotovih proizvoda i dobiti perioda za iznos od 166.480 KM.
Greška je značajna, jer prelazi dopustivu grešku izračunatu rasporedom značajnosti
po pozicijama gotovih proizvoda i dobiti perioda, ali i ukupnu značajnost obračunatu
na nivou finansijskih izvještaja društva.

d) Negativno mišljenje (10 bodova)


IZVJEŠTAJ NEOVISNOG REVIZORA
Dioničarima Društva “XYZ” [ili drugi odgovarajući naslovnik]
Negativno mišljenje
Obavili smo reviziju finansijskih izvještaja Društva “XYZ” (Društvo), koji obuhvataju izvještaj
o finansijskom položaju na 31. decembar 2018., izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti, izvještaj o
promjenama u glavnici i izvještaj o novčanim tokovima za tada završenu godinu te bilješke uz
finansijske izvještaje, uključujući i sažetak značajnih računovodstvenih politika.
Prema našem mišljenju, priloženi finansijski izvještaji ne prezentiraju fer, u svim značajnim
odrednicama, finansijski položaj Društva na 31. decembar 2018. i njegovu finansijsku
uspješnost te njegove novčane tokove za tada završenu godinu u skladu s Međunarodnim
standardima finansijskog izvještavanja (MSFI-ima).
Osnova za negativno mišljenje
Zalihe gotovih proizvoda društva iskazane su u izvještaju o finansijskom položaju u iznosu od
500.000 KM. Menadžment nije iskazao zalihe prema odredbama MRS-a 2 - Zalihe odnosno po
troškovima konverzije. Evidencije društva pokazuju da je potrebna korekcija zaliha u iznosu
od 166.480 KM za njihovo svođenje na trošak konverzije. Također, dobit prihoda je
posljedično neopravdano povećana za isti iznos.
Obavili smo našu reviziju u skladu s Međunarodnim revizijskim standardima (MRevS-ima).
Naše odgovornosti prema tim standardima su podrobnije opisane u našem izvještaju u Odjeljku
o revizorovim odgovornostima za reviziju finansijskih izvještaja. Neovisni smo od Društva u
skladu s etičkim zahtjevima koji su relevantni za našu reviziju finansijskih izvještaja u
[jurisdikciji] i ispunili smo naše ostale etičke odgovornosti u skladu s tim zahtjevima.
Vjerujemo da su revizijski dokazi koje smo dobili dovoljni i primjereni da osiguraju osnovu za
naše negativno mišljenje.
e) Obračun troškova proizvodnje u skladu sa zahtjevima MRS-a 2 Zalihe (10 bodova)
Troškovi zaliha društva „XYZ“ u 2018.

Iznosi u KM
Pogoni
OPIS
Ukupno A B C
Materijal izrade 147.000 39.200 78.400 29.400
Plate izrade 96.000 32.000 48.000 16.000
Ukupni direktni troškovi 243.000 71.200 126.400 45.400
Ostali materijal 12.000 4.000 5.000 3.000
Amortizacija stalnih sredstava 35.000 20.000 10.000 5.000
Električna energija 13.600 8.000 4.000 1.600
Ukupni varijabilni indirektni troškovi 60.600 32.000 19.000 9.600
Plate administracije 24.000 8.000 12.000 4.000
Održavanje stalnih sredstava 4.000 2.000 1.000 1.000
Sitan inventar 6.000 0 0 6.000
Električna energija 3.400 2.000 1.000 400
Ukupni fiksni indirektni troškovi 37.400 12.000 14.000 11.400
Korekcija fiksnih indirektnih troškova -7.480 -2.400 -2.800 -2.280
Konačni fiksni indirektni troškovi 29.920 9.600 11.200 9.120
Ukupni troškovi proizvodnje 333.520 112.800 156.600 64.120
Prenos troškova pogona C 0 23.104 41.016 -64.120
Ukupni troškovi zaliha 333.520 135.904 197.616 0

500.000 – 333.520 = 166.480

KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU BOSNE I HERCEGOVINE


ISPIT ZA STICANJE PROFESIONALNOG ZVANJA
CERTIFIKOVANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2018. GODINE)

PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I – TEST PITANJA

1. Interne kontrole se mogu podijeliti u sljedeće vrste:


a) administrativne kontrole,
b) poslovne kontrole,
c) računovodstvene kontrole,
d) službene kontrole.

2. Pravilan opis sistema interne kontrole treba da sadrži sljedeće elemente:


a) porijeklo svakog dokumenta i evidencije u sistemu,
b) sve obrade koje se vrše,
c) potpis referenta koji vrši obradu,
d) prirodu svakog dokumenta i evidencije u sistemu,
e) potpis člana uprave klijenta na svaki dokument,
f) naznaku kontrolnih postupaka relevantnih za procjenu kontrolnog rizika.

3. Prema ISA 500 revizor treba da dobije dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi
mogao izraziti mišljenje, a to su:
a) preciznost,
b) dovoljnost,
c) adekvatnost.

4. Koja je od navedenih tvrdnji vezanih za Pismo uprave tačna?


a) Pismo uprave treba da bude adresirano na revizora, ili na akcionare ako je riječ o
godišnjem izvještaju.
b) Pismo uprave ne treba da sadrži sve informacije koje je zahtijevao revizor, nego samo
one informacije za koje uprava smatra da su relevantne da ih prezentira revizoru.
c) Pismo uprave treba da ima isti datum kao i izvještaj revizora o finansijskim
izvještajima.
d) Pismo treba da bude potpisano od strane članova uprave koji su najodgovorniji za
preduzeće i njegovo finansijsko poslovanje.

5. Revizija računovodstvenih procjena podrazumijeva:


a) pregled i provjera procesa koje je koristilo rukovodstvo,
b) upoređivanje procjena iz prethodnih perioda sa tekućim periodom,
c) korišćenje nezavisne procjene radi upoređivanja sa procjenom koju je izvršilo
rukovodstvo,
d) provjeru obračuna koje je za potrebe računovodstvenih procjena izvršio prethodni revizor,
e) pregled naknadnih događaja koji potvrđuju izvršenu procjenu.

6. Revizija se obavlja kao proces koji obuhvata četiri osnovne faze:


a) prihvatanje klijenta
b) prihvatanje od strane klijenta
c) planiranje revizije
d) pisanje ili slanje pisma o angažovanju
e) ispitivanje i prikupljanje dokaza
f) procjena i izvještavanje

7. Kontrolni rizik je:


a) rizik da će revizor otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti materijalna,
b) rizik koji predstavlja vjerovatnoću da salda računa ili klasa transakcija sadrži
značajnu grešku koje sistem interne kontrole organizacije nije spriječio ili otkrio,
c) rizik da će revizor ili revizorska firma biti oštećeni zbog odnosa sa klijentom revizije,
d) rizik da revizor neće otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti materijalna, bilo
pojedinačno ili kada se uzme zajedno sa drugim greškama.

8. Politike i postupci koji pomažu upravi da osigura provođenje svojih smjernica i


ciljeva se nazivaju:
a) kontrolne aktivnosti,
b) kontrolno okruženje,
c) sistem interne kontrole.

9. Za pripremu i prezentaciju revidiranih finansijskih izvještaja odgovornost snosi:


a) partner ili direktor revizorske firme koja je vršila reviziju,
b) uprava preduzeća,
c) revizor koji je provodio reviziju,
d) interni revizor.

10. Internu kontrolu čine sljedeće komponente ili sastavni dijelovi:


a) Kontrolno okruženje,
b) Odbor za reviziju,
c) Proces procjene rizika,
d) Organizaciona struktura,
e) Informacioni sistem,
f) Kontrolne aktivnosti,
g) Monitoring.
11. Koja je od sljedećih izjava o revizijskim dokazima netačna:
a) Komitentove računovodstvene informacije ne mogu biti dovoljni revizijski dokazi za
podršku finansijskih izvještaja.
b) Kompetentni revizijski dokazi trebaju biti ili više sugestivni ili mjerodavni, ali ne
oboje.
c) Mjera valjanosti revizijskih dokaza nije u procjeni revizora.
d) Teškoće i troškovi u prikupljanju revizijskih dokaza u nekom saldu predstavljaju
valjanu osnovu za donošenje odluke o neprovođenju testa.
e) Ništa od navedeno

12. Koja od navedenih izjava je tačna:


a) Ako revizor uoči fluktuaciju zaposlenika u računovodstvenom odjelu, treba
povećati procjenu inherentnog rizika i obim revizije.
b) Ako uprava preduzeća provjerava i odobrava bitne poslovne i finansijske odluke, veći
je rizik da će finansijski izvještaj sadržavati značajnu grešku.
c) Ako uprava ima lošu reputaciju u poslovnoj zajednici, revizor treba procijeniti manji
inherentni rizik.
d) Ako uprava snažno inicira ostvarivanje planiranih zarada u svrhu podržavanja
očekivanja na tržištu kapitala, revizor treba povećati procjenu inherentnog rizika.
e) Ništa od navednog

13. Što je niži nivo revizijskog rizika i značajnosti koji se mogu prihvatiti, revizor planira
reviziju većeg broja računa:
a) u svrhu otkrivanja manjih grešaka
b) u svrhu neotkrivanja većih grešaka
c) u svrhu povećavanja dopustive greške u računima
d) u svrhu smanjivanja rizika pretjeranog oslanjanja na te nivoe
e) ništa od navedenog

14. Inherentni i kontrolni rizik razlikuju se od rizika neotkrivanja po tome:


a) što su inherentni i kontrolni rizik elementi revizijskog rizika dok rizik neotkrivanja nije
b) što se inherentni i kontrolni rizik mijenjaju zavisno od revizorske procjene dok se rizik
neotkrivanja ne mijenja
c) što se inherentni i kontrolni rizik razmatraju na nivou pojedinih računovodstvenih stavki
što kod rizika neotkrivanja nije slučaj
d) što su inherentni i kontrolni rizik funkcije revizora dok je rizik neotkrivanja funkcija
komitenta
e) ništa od navedenog

15. Neovisna revizija pomaže procesu finansijskog izvještavanja jer revizija:


a) potvrđuje realnost izjava menadžmenta u vezi s finansijskim informacijama
b) daje vjerodostojnost finansijskim izvještajima
c) garantuje da su finansijske informacije objavljene objektivno i realno
d) korisnicima finansijskih izvještaja osigurava kvalitet informacija u vezi s tim da je svaka
krivotvorena informacija ispravljena
e) ništa od navedenog

16. Revizora zanimaju kontrolni postupci koji su mjerodavni za komitentovo:


a) evidentiranje finansijskih informacija u skladu sa izjavama uprave
b) obradu finansijskih informacija u skladu sa izjavama uprave
c) zbrajanje finansijskih informacija u skladu sa izjavama uprave
d) objavljivanje finansijskih informacija u skladu sa izjavama uprave
e) ništa od navedenog

17. Finansijski izvještaji preduzeća „X“ sadrže odstupanje od općeprihvaćenih


računovodstvenih načela jer će u suprotnom s obzirom na neuobičajene okolnosti
izvještaji navoditi na pogrešno mišljenje. Revizor treba izraziti mišljenje koje je
a) pozitivno bez spominjanja odstupanja
b) suzdržati se od mišljenja
c) s rezervom uz dodatno objašnjenje u vezi s tim odstupanjem
d) s rezervom ili negativno, zavisno od značajnosti, uz opis dodatnog objašnjenja u vezi s
tim odstupanjem
e) ništa od navedenog

18. Revizor će izdati negativno mišljenje:


a) ako su reviziju započeli drugi neovisni revizori koji su se povukli sa slučaja
b) ako se mišljenje s rezervom ne može izraziti zbog toga što revizor nije neovisan
c) ako je ograničenje obima revizije bilo značajno
d) ako izvještaji u cjelini prikazuju realno i objektivno finansijsko stanje preduzeća i
njegove rezultate poslovanja
e) ništa od navedenog

19. U kojoj situaciji revizor obično bira između izražavanja „osim za” i negativnog
mišljenja?
a) finansijski izvještaji nisu objavili informacije koje zahtijevaju MRS-evi
b) revizor nije prisustvovao inventuri preduzeća te ne može saldo zaliha na
zadovoljavajući način provjeriti drugim revizijskim postupcima.
c) od revizora se traži izvještaj jedino o bilansu stanja, a ne o ostalim dijelovima seta
finansijskog izvještaja
d) događaji objavljeni u finansijskim izvještajima dovode do toga da se kod revizora
javljaju značajne sumnje o sposobnosti preduzeća da nastavi s poslovanjem
e) ništa od navedenog

20. Koje korake revizorska društva mogu poduzeti za izbjegavanje sudskih postupaka:
a) uvođenje odgovarajuće kontrole kvaliteta i nadzora nad kontrolom kvalitete
b) osiguranje da su članovi društva neovisni
c) postupati oprezno prema rizičnim faktorima koji mogu rezultirati sudskim
postupcima
d) marljivo izvođenje i dokumentiranje rada
e) ništa od navedenog
II – ZADACI
Zadatak broj 1.
Revizija se može podijeliti u tri vrste: 1. revizija finansijskih izvještaja, 2. revizija usklađenosti
i 3. revizija poslovanja. Takođe, revizore možemo podijeliti na: eksterne revizore, interne
revizore i državne revizore.
Vaš zadatak je da:
(a) Objasnite sve tri navedene vrste revizije!
(8 bodova)
(b) Objasnite tko su eksterni, interni i državni revizori!
(8 bodova)
(c) Objasnite koja vrsta revizije najbolje opisuje osobinu revizije koja se provodi i navedete
vrstu revizora koji obavlja taj proces revizije!
1) Procijeniti politike i postupke Ministarstva zdravlja i Agencije za lijekove i medicinska
sredstva u pogledu donošenja novih lijekova na tržište.
2) Utvrditi objektivan i realan prikaz bilansa i izvještaja o novčanom toku farmaceutske
kuće „Chemical“.
3) Ispitati postupke plaćanja odjela za obaveze prema dobavljačima kod nekog velikog
proizvođača.
4) Procijeniti opravdanost predviđenih najamnina za planiranu izgradnju kuća za osobe s
niskim primanjima.
5) Procijeniti efikasnost upotrebe resursa u IT odjeljenju nekog preduzeća.
6) Revidirati poresku prijavu ortaštva u vezi s promjenama na nekretninama.
7) Istražiti mogućnost krivotvorenja platnog popisa u penzionom fondu radničkog
sindikata.
(14 bodova)

RJEŠENJE:
(a) Objasnite svaku vrstu revizije! (8
bodova)
1. Revizija finansijskih izvještaja (Auditing of Financial Statements) podrazumijeva
ispitivanje finansijskih izvještaja radi utvrđivanja da li oni daju istinit i tačan prikaz ili istinito
prezentuju finansijske podatke u skladu s navedenim kriterijima. Kriteriji za ocjenu realnosti i
objektivnosti finansijskih izvještaja uobičajeno su zakonski propisi te računovodstvena načela
i računovodstveni standardi, a sam postupak ocjene provodi se u skladu s Međunarodnim
revizijskim standardima. Ovu vrstu revizije vrše nazavisni, ovlašteni revizori, što znači da se
pod revizijom finansijskih izvještaja najčešće misli na eksternu reviziju. Međutim, za potrebe
menadžmenta preduzeća reviziju finansijskih izvještaja mogu provoditi i interni revizori.
Korisnici informacija koji su sadržani u finansijskim izvještajima, nakon njihovog revidiranja,
imaju povjerenje da finansijski izvještaji realno i objektivno prikazuju stanje imovine, obaveza
i kapitala, kao i rezultata poslovanja i novčanog toka. Revizija je mjera vjerodostojnosti
finansijskih izvještaja jer zadatak revizije nije da daje svoju interpetaciju finansijskih izvještaja,
već da poveća sigurnost da je ono što je dato u finasijskim izvještajima istinita i objektivna
realnost datog privrednog subjekta.
Informacije sadržane u revidiranim finansijskim izvještajima predstavljaju kvalitetnu podlogu
za poslovno odlučivanje. Pri tome, informacije treba da budu neutralne za sve korisnike,
korektne za odlučivanje, te dostavljene na profesionalan način. Korisnici finansijskih izvještaja
donose odluke o nastavku svojih finansijskih odnosa sa privrednim subjektom na osnovu
saznanja iz finansijskih izvještaja.
2. Revizija usklađenosti
Revizija usklađenosti je ispitivanje poslovanja organizacije da bi se utvrdilo da li ta organizacija
poštuje određene postupke, pravila i propise, definisane od strane više instance. Revizija
usklađenosti procjenjuje da li su određeni podaci koje klijent prezentuje, u skladu sa
ustanovljenim kriterijima. Način vršenja i uspješnosti revizije usklađenosti zavisi od postojanja
provjerivih podataka, tj. podataka koji se mogu dokazati i priznatih kriterija ili standarda, kao
što su ustanovljena pravila i propisi, ili usvojena politika i pravila poslovanja organizacije.

3. Revizija poslovanja (Operational Auditing) se bavi ispitivanjem neke organizacione


jedinice radi vrednovanja uspješnosti njenog poslovanja. U sklopu revizije poslovanja, obavlja
se analiza pojedinih ili svih poslovnih aktivnosti unutar preduzeća radi procjene efikasnosti i
rentabilnosti poslovanja. Efikasnost predstavlja mjerilo na osnovu koga se utvrđuje u kojoj
mjeri preduzeće ostvaruje zacrtane ciljeve poslovanja. Rentabilnost poslovanja pokazuje koliko
dobro organizacija koristi svoje resurse za ostvarivanje poslovnih ciljeva. Ova ispitivanja ne
moraju biti ograničena na računovodstvo, već mogu obuhvatiti i procjenu organizacione
strukture, marketinga, proizvodnih metoda, kompjuterskih operacija kao i bilo kojeg drugog
područja poslovanja za koje organizacija smatra i zahtijeva procjenu. Po završetku ispitivanja,
upravi se daju preporuke u pogledu mogućnosti poboljšanja poslovanja.
Revizija poslovanja je usmjerena na potrebe rukovodstva preduzeća i u savremenoj literature
sve češće se naziva revizijom za potrebe upravljanja ili upravljačkom revizijom (management
auditing) koja se sve više usmjerava na ciljeve preduzeća te ocjenu usklađenosti poslovanja
preduzeća s utvrđenom (usvojenom) poslovnom politikom.
Zaključak o koristima koje se mogu ostvariti revizijom poslovanja posmatraju se u užem i širem
smislu. U užem smislu posmatranja, podrazumijevaju se koristi koje bi preduzeće trebalo da
ostvari po obavljenoj reviziji sopstvenog poslovanja. Te koristi materijalizuju se u navodima i
preporukama revizora poslovanja u revizorskom izveštaju, a podrazumijevaju: upoređivanje
poslovanja ili njegovog dijela sa definisanim kriterijumima, lociranje, identifikaciju i
kvantifikaciju pojedinačnih problema i konkretne preporuke za njihovo poslovanje, čime
preduzeće treba da poboljša sopstvene performanse. Važno je naglasiti da revizija poslovanja
neće sama doprinijeti poboljšanju, već je to zadatak organa upravljanja preduzeća da iznijete
preporuke na optimalan način implementira u praksi i time doprinese poboljšanju poslovanja.
Tek tada je revizija poslovanja u potpunosti opravdala svrhu svog postojanja i omogućila da se
ostvare i koristi u širem smislu, koje podrazumevaju: povećanje društvenog blagostanja,
društvenog proizvoda i drugih makroekonomskih pokazatelja, redovniji i veći priliv u državni
budžet i slično.

(b) Objasnite tko su eksterni, interni i državni revizori! (8


bodova)
Revizor je stručno lice koje je, na osnovu zakona, ovlašteno od nadležnog državnog organa da
vrši reviziju poslovanja preduzeća, a koje pored poznavanja struke mora znati sva svoja prava
i obaveze na osnovu postojećih propisa i raspolagati visokim moralnim kvalitetima.
Sve revizore možemo klasifikovati u tri grupe:
i. nezavisni (eksterni) revizori,
ii. interni revizori i
iii. državni revizori (revizori javnog sektora).
Nezavisni ili eksterni revizori su lica koja u okviru revizorskog društva obavljaju poslove na
tržištu. Oni su potpuno nezavisni od rukovodstva klijenta za koga vrše reviziju. Suprotno tome,
interni revizori su zaposleni u kompanijama, a njihov primarni cilj jeste da vrše procjenu
efektivnosti i efikasnosti za potrebe rukovodstva. Državni revizori imaju zadatak da vrše
reviziju rada vlade i njenih agencija, odnosno da obavljaju reviziju opšte i zajedničke potrošnje
koja u svim zemljama ima veliki procenat učešća u društvenom proizvodu.
1. Nezavisni (eksterni) revizori
Primarna dužnost nezavisnih revizora je da vrše reviziju objavljenih finansijskih izvještaja
preduzeća koja javno posluju, većine velikih preduzeća koja ne posluju javno, kao i mnogih
malih preduzeća.
Prema Pravilniku o uslovima, načinu i naknadama za sticanje zvanja ovlaštenog revizora,
Ovlašteni revizor je stručno lice koje ima završen prvi ciklus dodiplomskog studijskog
programa i zvanje certifikovanog računovođe, sa najmanje tri godine radnog iskustva u ovom
zvanju, te položene ispite predviđene za zvanje Ovlaštenog revizora. Pored toga, kandidat mora
da ima najmanje tri godine praktičnog rada kod ovlaštenog revizora (ako je radio kod
ovlaštenog revizora, morao je da radi godišnje na najmanje dvije revizije). O prethodno
navedenim činjenicama potvrdu izdaje ovlašteni revizor kod koga je radio kandidat. Ukoliko
lice zadovoljava prednje uslove, ono mora da prihvati obavezu poštivanja Kodeksa etike
profesionalnih računovodstvenih eksperata i stalno profesionalno usavršavanje predviđeno za
ovo profesionalno zvanje.
Zvanje Ovlaštenog revizora može steći lice koje ispunjava prethodno spomenute uslove, te je
položilo ispite pred Komisijom za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine za zvanje
Ovlašteni revizor.
Ispitom se dokazuje nužni nivo profesionalne stručnosti za samostalno davanje mišljenja o fer
i korektnom prikazu finansijskih izvještaja koji su predmet revizije. Pored znanja i iskustva
utvrđenih za Certifikovanog računovođu, Ovlašteni revizor treba da posjeduje dopunska
aktuelizovana znanja o Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja i Međunarodnim
standardima revizije, te tehnikama revizije finansijskih izvještaja, što se dokazuje polaganjem
ispita. Praktično iskustvo može se sticati prije, u toku ili nakon polaganja ispita, s tim da
kandidat ne može steći profesionalno – stručno zvanje dok ne ispuni zahtjeve u vezi sa
praktičnim iskustvom.
2. Interni revizori
Mnoge velike kompanije i organizacije imaju stalno zaposlene službenike za internu reviziju.
Pojedine kompanije zapošljavaju interne revizore kako bi za potrebe uprave vršili ispitivanja i
procjene efikasnosti poslovanja kompanije. Njihova pažnja je velikim dijelom usmjerena na
procjenu unutrašnje kontrole. Veliki dio njihovog posla se odnosi na reviziju poslovanja.
Odjeljenje internih revizora u velikim kompanijama može da zapošljava i preko 100 lica koji
podnese izvještaje direktno predsjedniku upravnog odbora. Interni revizor mora biti nezavisan,
odnosno na njegov rad ne mogu uticati šefovi odjeljenja i drugi rukovodioci čiji se rad ispituje.
Ipak, interni revizori nikada ne mogu biti nezavisni u onom smislu u kome su to nezavisni
(eksterni) revizori, zato što su oni zaposleni u kompaniji u kojoj vrše reviziju.
Interni revizori vrše sistematičan pregled i ocjenu upravljanja rizikom, internih kontrola i
rukovođenja organizacijom, što uključuje politike i procedure i aktivnosti organizacije. Interni
revizori imaju zadatak da ocjenjuju adekvatnost i efikasnost sistema za finansijsko upravljanje
i kontrole, u pogledu:
i. ispunjavanja zadataka i postizanja definisanih ciljeva organizacije,
ii. ekonomične, efikasne i djelotvorne upotrebe resursa,
iii. usklađenosti sa uspostavljenim politikama, procedurama, zakonima i regulativama,
iv. čuvanja sredstava organizacije od gubitaka kao rezultata svih vidova nepravilnosti,
v. integriteta i vjerodostojnosti informacija, računa i podataka, uključujući procese internog i
eksternog izvještavanja.
Interni revizor ima prava da:
i. uđe u prostorije organizacije u kojoj vrši reviziju, uzimajući u obzir sigurnosna pravila i
pravila dobrog ponašanja,
ii. pristupi odgovarajućoj dokumentaciji vezanoj za reviziju u organizaciji u kojoj vrši
reviziju, uključujući boravak, profesionalnim ili poslovnim tajnama i ostaloj dokumentaciji
i podacima koji su elektronski čuvani, obezbjeđujući zaštitu tajnosti definisanu u zakonima,
podzakonskim i internim aktima,
iii. traži fotokopije, izvode ili potvrde pomenutih dokumenata, i u izvjesnim slučajevima, da
uzme originalna dokumenta, ostavljajući kopiju nazad, sa potvrdom o uzimanju,
iv. zahtijeva usmenu ili pismenu informaciju od zaposlenih radnika ili rukovodioca
organizacije u kojoj se vrši revizija,
v. zahtijeva informacije od drugih institucija vezano za aktivnosti i upravljanje
organizacijama u kojima se vrši revizija.
Interni revizor ima obaveze da:
i. sprovede program revizije za vrijeme obavljanja aktivnosti revizije,
ii. da informiše rukovodioca organizacije u kojoj se vrši revizija o početku revizije i da mu
prezentira pismo o imenovanju,
iii. prouči dokumentaciju i značajne uslove za formulisanje objektivnog mišljenja, g) u pisanoj
formi, objektivno i istinito vrednuje nalaze i podrži ih dokazima,
iv. informiše rukovodioca jedinice za internu reviziju ako se, za vrijeme obavljanja revizije,
pojavi sumnja na nepravilnosti i/ili prevare,
v. napravi nacrt revizorskog izvještaja i razmotri ga sa upravom i odgovornim osobama u
organizaciji u kojoj se vrši revizija,
vi. uključi u završni revizorski izvještaj sva neslaganja uprave organizacije u kojoj se vrši
revizija,
vii. pošalje nacrt i konačan revizorski izvještaj rukovodiocu jedinice za internu reviziju,
viii. rukovodioca interne revizije odmah informiše, u slučaju sukoba interesa vezanih za
reviziju,
ix. vrati sva originalna dokumenta nakon završetka revizije,
x. čuva svaku državnu, profesionalnu ili poslovnu tajnu koju je možda saznao u toku interne
revizije i
xi. čuva cjelokupnu radnu dokumentaciju interne revizije.
Pored internog i eksternog revizora bitnu ulogu u praksi ima Odbor za reviziju, koji predstavlja
vezu između interne revizije, eksternog revizora i nadzornog odbora preduzeća. Odbor za
reviziju podrazumijeva nezavisno, stalno tijelo izabrano izvan uprave preduzeća koje pruža
savjete u oblasti interne revizije. Savjeti mogu obuhvatiti pitanja o: strukturi jedinice za internu
reviziju, imenovanju i razrješenju rukovodioca jedinice za internu reviziju, strateškom i
godišnjem planu jedinice za internu reviziju, godišnjem izvještaju jedinice za internu reviziju,
izvještaju o naknadnom pregledu i izvještaju o eksternom pregledu kvaliteta rada jedinice za
internu reviziju.
3. Revizori javnog sektora (državni revizor)
Revizori javnog sektora su lica koja je imenovao Glavni revizor za obavljanje poslova iz
nadležnosti Glavne službe za reviziju. Glavni revizor i zamjenik glavnog revizora imenuju se
na period od sedam godina, bez mogućnosti ponovnog imenovanja. Narodna skupština imenuje
glavnog revizora i zamjenika glavnog revizora dva mjeseca prije isteka mandata.
Revizori javnog sektora su ovlašteni: a) da mogu, u bilo koje razumno vrijeme, ući u bilo koju
prostoriju koju koristi institucija koja je predmet revizije od strane Glavne službe za reviziju;
b) da imaju pravo na potpun i slobodan pristup, u bilo koje razumno vrijeme, bilo kom
dokumentu ili drugoj imovini; c) da mogu pregledati, kopirati ili uzeti izvode bilo kojeg
dokumenta.
(c) Objasnite koja vrsta revizije najbolje opisuje osobinu revizije koja se provodi i
navedete vrstu revizora koji obavlja taj proces revizije!
(14 bodova)
1) Procijeniti politike i postupke Ministarstva zdravlja i Agencije za lijekove i medicinska
sredstva u pogledu donošenja novih lijekova na tržište.
(Revizija poslovanja, državni revizor)
2) Utvrditi objektivan i realan prikaz bilansa i izvještaja o novčanom toku farmaceutske
kuće „Chemical“.
(Revizija finansijskih izvještaja, eksterni revizor)
3) Ispitati postupke plaćanja odjela za obaveze prema dobavljačima kod nekog velikog
proizvođača.
(Revizija poslovanja ili revizija usklađenosti, interni ili eksterni revizor)
4) Procijeniti opravdanost predviđenih najamnina za planiranu izgradnju kuća za osobe s
niskim primanjima.
(Revizija poslovanja, državni revizor ili eksterni revizor)
5) Procijeniti efikasnost upotrebe resursa u IT odjeljenju nekog preduzeća.
(Revizija poslovanja, interni revizor ili eksterni revizor)
6) Revidirati poresku prijavu ortaštva u vezi s promjenama na nekretninama.
(Revizija usklađenosti, državni revizor)
7) Istražiti mogućnost krivotvorenja platnog popisa u penzionom fondu radničkog
sindikata. (Revizija usklađenosti, državni ili eksterni revizor)
Zadatak broj 2.
a) Prema IESBA-ovom Kodeksu etike profesionalni računovođa treba djelovati u skladu sa
određenim temeljnim načelima.
Navedite i objasnite temeljna načela Kodeksa etike za profesionalne računovođe!
(10 bodova)
b) Djelovanje profesionalnog računovođe u skladu sa temeljnim načelima Kodeksa etike
izloženo je različitim prijetnjama.
Navedite i objasnite osnovne prijetnje profesionalnom angažmanu računovođe prema
Kodeksu etike za profesionalne računovođe! (10
bodova)
c) Za sljedeće praktične situacije prepoznajte i imenujte kojoj grupi prijetnji pripadaju
prema Kodeksu etike za profesionalne računovođe! (10
bodova)

R/B Praktična situacija Prijetnja


1 klijent revizije nagoviješta da revizorskom društvu neće
dodijeliti planirani ugovor o obavljanju usluge koja ne uključuje
izražavanje uvjerenja ako ustraje u neslaganju s
računovodstvenim tretmanom klijenta za određenu transakciju
2 revizorsko društvo zaključuje dogovor o uvjetovanoj naknadi u
vezi s angažmanom s izražavanjem uvjerenja
3 revizorsko društvo priprema izvorne podatke korištene za
stvaranje evidencija koje su predmet ispitivanja u angažmanu s
izražavanjem uvjerenja
4 profesionalni računovođa djeluje kao odvjetnik u ime klijenta
revizije u parnici ili sporovima s trećim strankama
5 član angažiranog tima ima užeg ili najužeg člana obitelji koji je
zaposlenik klijenta na položaju da izvrši značajni učinak na
predmet angažmana
6 revizorsko društvo pretjerano je ovisno o ukupnoj naknadi od
klijenta
7 član tima za izražavanje uvjerenja je, ili je nedavno bio, direktor
ili odgovorna osoba klijenta
8 revizorsko društvo zabrinuto je zbog mogućnosti gubitka
važnog klijenta
9 profesionalni računovođa prima poklone od klijenta ili mu
klijent daje povlašteni tretman
10 partner revizorskog društva obavijestio je profesionalnog
računovođu da neće biti provedeno planirano unaprjeđenje ako
se revizor ne složi s neprimjerenim računovodstvenim
tretmanom klijenta revizije
RJEŠENJE:

a) Temeljna načela Kodeksa etike za profesionalne računovođe su:


1. Poštenje – biti iskren i pošten u svim profesionalnim i poslovnim odnosima.
2. Objektivnost – ne dopustiti da pristranost, sukob interesa ili neprimjeren utjecaj drugih
nadvlada profesionalne ili poslovne prosudbe računovođe.
3. Profesionalna kompetentnost i dužna pažnja – održavati profesionalna znanja i vještine
na razini potrebnoj za osiguranje da će klijent ili poslodavac primiti kompetentnu
profesionalnu uslugu temeljenu na suvremenim dostignućima prakse, zakonodavstva i
tehnika te djelovati marljivo i u skladu s primjenjivim stručnim i profesionalnim
standardima.
4. Povjerljivost – poštivati povjerljivost informacija stečenih temeljem profesionalnih i
poslovnih odnosa te stoga ne objavljivati bilo koju takvu informaciju trećim osobama bez
posebnog i odgovarajućeg odobrenja, osim ako nema zakonskog ili profesionalnog prava
ili obveze da se objavi, niti koristiti informacije za osobnu korist profesionalnog računovođe
ili trećih stranaka.
5. Profesionalno ponašanje – postupati u skladu s relevantnim zakonima i regulativama te
izbjeći svaku radnju koja diskreditira profesiju.
b) Osnovne prijetnje profesionalnom angažmanu računovođe prema Kodeksu etike za
profesionalne računovođe su:
1. prijetnja temeljem osobnog interesa – prijetnja da će finansijski ili drugi interes
neprimjereno utjecati na prosudbu ili ponašanje profesionalnog računovođe;
2. prijetnja temeljem samoprovjere – prijetnja da profesionalni računovođa neće primjereno
ocijeniti rezultate prethodne prosudbe ili aktivnosti ili usluge koju je obavio profesionalni
računovođa ili druga osoba iz revizorskog društva profesionalnog računovođe ili
organizacije njegovog poslodavca, na koje će se računovođa osloniti kada stvara prosudbu
kao dio obavljanja tekuće aktivnosti ili pružanja tekuće usluge;
3. prijetnja temeljem propagiranja – prijetnja da će profesionalni računovođa uzdizati
klijentov ili poslodavčev položaj do mjere koja kompromitira objektivnost profesionalnog
računovođe;
4. prijetnje uslijed zbliženosti ─ prijetnja da će zbog dugotrajnog ili bliskog odnosa s
klijentom ili poslodavcem, profesionalni računovođa biti previše suosjećajan za njihove
interese ili olako prihvaćati ono što oni rade; i
5. prijetnja uslijed zastrašenosti – prijetnja da će se profesionalni računovođa ustručavati
djelovati na objektivan način zbog stvarnog ili umišljenog pritiska, uključujući i pokušaja
da se neprimjereno utječe na profesionalnog računovođu.
c) Praktične situacije i grupe prijetnji prema Kodeksu etike za profesionalne
računovođe

R/B Praktična situacija Prijetnja


1 klijent revizije nagoviješta da revizorskom društvu neće
dodijeliti planirani ugovor o obavljanju usluge koja ne
uključuje izražavanje uvjerenja ako ustraje u neslaganju prijetnja uslijed zastrašenosti
s računovodstvenim tretmanom klijenta za određenu
transakciju
2 revizorsko društvo zaključuje dogovor o uvjetovanoj prijetnja temeljem osobnog
naknadi u vezi s angažmanom s izražavanjem uvjerenja interesa

3 revizorsko društvo priprema izvorne podatke korištene


prijetnja temeljem
za stvaranje evidencija koje su predmet ispitivanja u
samoprovjere
angažmanu s izražavanjem uvjerenja
4 profesionalni računovođa djeluje kao odvjetnik u ime
prijetnja temeljem
klijenta revizije u parnici ili sporovima s trećim
propagiranja
strankama
5 član angažiranog tima ima užeg ili najužeg člana obitelji
koji je zaposlenik klijenta na položaju da izvrši značajni prijetnje uslijed zbliženosti
učinak na predmet angažmana
6 revizorsko društvo pretjerano je ovisno o ukupnoj prijetnja temeljem osobnog
naknadi od klijenta interesa

7 član tima za izražavanje uvjerenja je, ili je nedavno bio, prijetnja temeljem
direktor ili odgovorna osoba klijenta samoprovjere

8 revizorsko društvo zabrinuto je zbog mogućnosti


prijetnja temeljem osobnog
gubitka važnog klijenta
interesa

9 profesionalni računovođa prima poklone od klijenta ili


mu klijent daje povlašteni tretman prijetnje uslijed zbliženosti

10 partner revizorskog društva obavijestio je


profesionalnog računovođu da neće biti provedeno
planirano unaprjeđenje ako se revizor ne složi s prijetnja uslijed zastrašenosti
neprimjerenim računovodstvenim tretmanom klijenta
revizije
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE
ISPIT ZA STJECANJE PROFESIONALNOG ZVANJA
CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: SRPANJ/JULI 2020. GODINE)
PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I – TEST PITANJA
1. Prema MSR 265 – Saopštavanje nedostataka u internoj kontroli licima ovlaštenim za
upravljanje i rukovodstvu, prepoznajte tačne tvrdnje koje se odnose na internu kontrolu:
a) Nedostatak u internoj kontroli se javlja kada nedostaje kontrola koja je neophodna da bi
se blagovremeno spriječili, otkrili i ispravili pogrešni iskazi u financijskim izvještajima.
b) Revizor osmišlja i provodi internu kontrolu u preduzeću za koje vrši reviziju.
c) Revizor nije dužan da u procesu revizije utvrđuje nedostatke u internoj kontroli.
d) Revizor treba blagovremeno i u pisanoj formi saopštiti nedostatke u internoj kontroli
licima ovlaštenim za upravljanje.

2. Revizorska odgovornost za izražavanje mišljenja o finansijskim izvještajima:


a) posredno je izražena u standardnom revizorskom izvještaju
b) neposredno je izražena u uvodu standardnog revizorskog izvještaja
c) neposredno je izražena u obimu kao dijelu standardnog izvještaja
d) neposredno je izražena u mišljenju kao dijelu standardnog izvještaja

3. Zaokružite svaku tačnu tvrdnju koja se odnosi na karakteristike dokumentacije revizora!


a) Forma, sadržaj i obim revizijske dokumentacije zavisi od veličine i složenosti entiteta.
b) Radni papiri evidentiraju revizijske dokaze proistekle iz obavljene revizije radi
podržavanja mišljenja revizora.
c) Dokumentacija koja predstavlja dobar izvor trajnih informacija bitnih za reviziju naziva
se tekuća ili radna dokumentacija revizora.
d) Pri testiranju izjave o postojanju nekog sredstva, revizor obično polazi od podupirućih dokaza
do računovodstvene evidencije.

4. Inherentna ograničenja internih kontrola se odnose na:


a) realnu mogućnost grešaka koje mogu nastati pri korištenju informacija koje generiraju
informacijski sistemi zasnovani na IT
b) greške koje je propustila neadekvatno postavljena interna kontrola
c) realnu mogućnost pogrešnih ljudskih procjena
d) poremećaje u sistemu internih kontrola uslijed jednostavnih ljudskih grešaka ili propusta

5. Prema MSR 240 – Odgovornost revizora za razmatranje kriminalnih radnji u reviziji


finansijskih izvještaja, neuobičajeni poslovni događaji se odnose na:
a) poslovne događaje s povezanim subjektima
b) svakodnevne transakcije
c) kompleksni poslovni događaji
d) plaćanje za usluge (na primjer, advokatima, konsultantima i posrednicima) koja izgledaju
visoka u odnosu na izvršene usluge

6. Zaokružite svaku tačnu tvrdnju u pogledu pouzdanosti revizijskih dokaza!


a) Pouzdanost eksternih dokaza je manja nego kod dokaza iz internih izvora.
b) Direktno pribavljen dokaz od strane revizora je više pouzdan nego onaj dokaz koji je pribavljen
od strane klijenta.
c) Originalni dokumenti imaju veću pouzdanost nego dokazi u formi fotokopija i faksimila.
d) Usmeni dokazi su pouzdaniji od pisanih dokaza.

7. Koji od navedenih vrsta dokaza ima srednji nivo pouzdanosti?


a) potvrđivanje
b) fizička provjera
c) analitički postupci
d) upiti zaposlenima ili rukovodstvu

8. Prema MSR 505 – Eksterne potvrde, na pouzdanost dokaza revizije pribavljenih putem
eksterne potvrde utiču i:
a) konkurentnost pošiljaoca odgovora
b) nezavisnost pošiljaoca odgovora
c) ovlaštenje da se odgovor pošalje
d) objektivnost pošiljaoca odgovora

9. Postupci za potrebe iniciranja, evidentiranja, obrade i izvještavanja o transakcijama


entiteta, te održavanja evidencija o njegovim sredstvima, obavezama i kapitalu nazivaju se:
a) kontrolno okruženje
b) informacioni sistem
c) kontrolne aktivnosti
d) nadgledanje i nadzor

10. Faktori rizika koji se odnose na pogrešne iskaze nastale usljed financijskog izvještavanja
u kriminalne svrhe obuhvataju:
a) poticaje ili pritiske
b) optužbe
c) prilike
d) stav ili opravdanje

11. Vrste revizije prema subjektu koji provodi ispitivanje su:


a) revizija financijskih izvještaja, revizija podudarnosti i revizija poslovanja
b) interna revizija, eksterna revizija, državna revizija
c) interna revizija, revizija podudarnosti i revizija informacijskih sistema

12. Što od navedenog najbolje opisuje cilj eksterne revizije:


a) pomaganje upravi u donošenu odluka (stvaranje dodane vrijednosti)
b) izražavanje mišljenja o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja
c) postupak ispitivanja financijskih transakcija koje predstavljaju državne prihode i rashode u
smislu zakonskog korištenja sredstava

13. Prema Kodeksu etike za profesionalne računovođe, prijetnja da će zbog dugotrajnog ili
bliskog odnosa s klijentom ili poslodavcem, profesionalni računovođa biti previše suosjećajan
za njihove interese ili olako prihvaćati ono što oni rade predstavlja:
a) Prijetnju uslijed zbliženosti (Familiarity threat)
b) Prijetnju temeljem osobnog interesa (Self-interest threat)
c) Prijetnju temeljem propagiranja (Advocacy threat)
d) Prijetnju temeljem zastrašenosti (Intimidation threat)

14. Darovi profesionalnom računovođi mogu predstavljati:


a) isključivo prijetnju objektivnosti po osnovi osobnog interesa
b) prijetnju objektivnosti po osnovi osobnog interesa i prijetnju uslijed zbliženosti
c) prijetnju objektivnosti po osnovi osobnog interesa ali i potencijalnu prijetnju zastrašivanja kod
objavljivanja takvih poklona u javnosti

15. Neovisnost ispitivanja profesionalnog računovođe prema etičkom kodeksu predstavlja:


a) slobodu izbora tehnika i procedura ispitivanja
b) odsustvo pritisaka i drugih utjecaja u izražavanju mišljenja
c) odsustvo pritisaka i drugih utjecaja pri izboru oblasti aktivnosti, odnosa i politika menadžmenta,
a odnosi se na obuhvatnost odnosno dostupnost relevantnih informacija

16. Dokazi koji pripadaju u stalni registar su:


a) izvodi ili kopije dokumenata poduzeća (interni akti poduzeća, popisi….)
b) informacije koje se odnose na razumijevanje sustava internih kontrola i procjenu
kontrolnog rizika (organizacijske sheme – dijagrami)
c) radna bruto bilanca određenog razdoblja
d) program revizije (za svaki ciklus ili područje revizije) određenog razdoblja
e) sve gore navedeno

17. Ako je revizor u nesuglasju s upravom (menadžmentom) prema MRevS 705 formira:
a) isključivo negativno mišljenje
b) isključivo mišljenje s rezervom
c) suzdržati će se od davanja mišljenja
d) negativno ili mišljenje s rezervom

18. Kod izbora (formiranja) uzorka revizor koristi:


a) odabir prema ključu
b) sistemski odabir
c) blok uzorak
d) slučajni odabir
e) sve gore navedeno

19. Obaveza revizora da se suzdrži od izražavanja mišljenja svaki put kada za to ne postoji
mogućnost predstavlja obilježje:
a) načela neovisnosti
b) načela odgovornosti
c) načela korektnog izvještavanja
d) načela stručnosti i kompetentnosti

20. Kojom tehnikom prikupljanja dokaza se revizor najčešće koristi kod provjere
potraživanja od kupaca:
a) inspekcijom
b) konfirmacijom
c) analitičkim postupcima
d) promatranjem
II – ESEJI/ZADACI
Esej/zadatak 1.
a) Navedite „pravila palca“ koja se koriste kao pristup procjeni materijalnosti u reviziji
finansijskih izvještaja! (5 bodova)
Standardi revizije na daju precizne smjerice u vezi sa procjenom nivoa materijalnosti prilikom
revizije finansijskih izvještaja. I tog razloga u praksi se uobičajn primjenjuje tzv. „pravilo
palca“, tj. primjenjuje se odgovarajući procenat na određene pozicije iz finansijskih izvještaja.
Preporuke po „pravilu palca“ su:

• od 5 % do 10%:
✓ neto dobit
✓ obrtna ili tekuća sredstva
✓ tekuće ili kratkoročne obaveze
• od 0,5% do 2%:
✓ ukupna ili stalna sredstva
✓ ukupni prihodi
• od 1% do 5% ukupnog vlastitog kapitala
zadatak revizora je da u fazi planiranja revizije, kada se procjenjuje preliminarna
materijalnost, izračuna odgovarajuće vrijednosti i opredijeli se na osnovu vlastite
profesionalne procjene za najadekvatniji prag materijalnosti za finansijske izvještaje koji su
predmet revizije.
b) Na osnovu ponuđenih podataka iz finansijskih izvještaja, izračunajte nivo materijalnosti
primjenom „pravila palca“! (10 bodova)

OPIS 2019.
Zemljište 2.554.000
Građevinski objekti 5.510.480
Oprema 1.000.000
Materijalna sredstva u pripremi 830.100
Zalihe sirovina i materijala 500.010
Zalihe gotovih proizvoda 390.000
Novac u blagajni 500.000
Obaveze prema dobavljačima 2.000.000
Obaveze za bruto plate 864.183
Kapital 8.595.408
Ukupni prihodi 1.334.318
Ukupni rashodi 2.700.243
Dobit perioda (1.365.925)
98945,8
Stavke iz finansijskih Vrijednost stavke Preporučeni % Odabrani Preporučena
izvještaja % materijalnost
Stalna sredstava 9.894.580 0,5 do 2 1 98.946
Obrtna sredstava 1.390.010 5 do 10 5 69.500
Kapital 8.595.408 1 do 5 1 85.954
Tekuće obaveze 2.864.183 5 do 10 5 143.209
Ukupan prihod 1.334.318 0,5 do 2 Ne
Neto dobitak/gubitak (1.365.925) 5 do 10 Ne
Procjenjena materijalnost 99.402

c) Nakon izračunate materijalnosti, navedite detaljno obrazloženje postupka Vašeg


računanja! Potrebno je da date obrazloženje ukoliko niste koristili neku od pozicija iz
„pravila palca“ i da objasnite kako ste primjenjivali „pravilo palca“ u procesu računanja. (10
bodova)

Prilikom proračuna ukupan prihod nije korišten kao moguća osnovica zato što je on značajno
smanjen u tekućoj u odnosu na prethodnu godinu (pretpostavka ovog primjera i to za oko 30%),
a neto dobitak zato što je klijent revizije ostvario gubitak i to u visini od oko 16% kapitala, te
iz tog razloga ni jedna od ove dvije osnove ne bi mogla biti adekvatna u konkretnoj reviziji.
Predloženi nivo materijalnosti na nivou finanijskih izvještaja kao cjeline je približno prosjek
vrijednosti ili iznosa proračunatih korištenjem preostlih uobičajnih osnova.

d) Objasnite zbog čega su rezultati procjene ukupne materijalnosti važni za proces revizije
financijskih izvještaja! (5 bodova)

Informacija je značajna ukoliko njeno izostavljanje ili krivi prikaz mogu utjecati na poslovne
odluke koje korisnici donose na temelju financijskih izvještaja. Značajnost ovisi o veličini
stavke ili pogreške prosuđenoj u određenim okolnostima njezinog izostavljanja ili pogrešnog
prikazivanja. Prema tome, značajnost više osigurava granicu ili prijelomnicu, nego što je
primarno kvalitativno obilježje koje mora imati informacija da bi bila korisna
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE
ISPIT ZA STJECANJE PROFESIONALNOG ZVANJA
CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: STUDENI/NOVEMBAR 2020. GODINE)
PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE
I – TEST PITANJA
1. Pitanja koja revizor treba saopćiti licima ovlaštenim za upravljanje su:
a) odgovornosti revizora u vezi sa revizijom finansijskih izvještaja
b) nivo revizijskog rizika
c) planirani obim i vrijeme revizije
d) značajne nalaze revizije

2. Prema MSR 210 – Dogovaranje uslova revizorskog angažmana, ciljevi modela prihvaćanja
revizije se odnose na:
a) odluku o prihvatanju klijenta i prihvatanju izbora od strane klijenta
b) odluku o prihvatanju novog klijenta ili o nastavku saradnje sa postojećim klijentom
c) odluku o vrsti i broju potrebnih izvršilaca za revizorski angažman
d) odluku o provođenju dokaznih postupaka u procesu revizije.

3. Putem MSKK 1 ili lokalnim zakonima nalaže se obaveza društvima za reviziju da uvedu i
provode sistem kontrole kvalitete revizorskih angažmana. Ovaj sistem mora da sadrži
sljedeće politike i procedure:
a) odgovornost rukovodstva za kvalitetu poslovanja revizorske tvrtke
b) odgovornost revizora za kvalitetno financijsko izvještavanje klijenta
c) relevantne etičke zahtjeve
d) nadzor

4. Interna kontrola je sistem koji uspostavljaju i na koji utiču lica odgovorna za upravljanje,
rukovodstvo i drugo osoblje zaposleno u entitetu radi ostvarivanja ciljeva u vezi sa:
a) efektivnošću i efikasnošću poslovanja
b) poštovanja primjenljivih zakona i propisa
c) pouzdanošću finansijskog izvještavanja
d) efektivnim obavljanjem procesa eksterne revizije

5. Ukupni nivo materijalnosti na nivou financijskih izvještaja kao cjeline naziva se:
a) tolerancija greške
b) nominalni iznos
c) planirana materijalnost
d) materijalnost performanse

6. Postupak ili metoda pribavljanja revizorskih dokaza ispitivanjem evidencija, dokumenata


ili materijalnih sredstava naziva se:
a) posmatranje
b) inspekcija
c) analitički postupci
d) računska kontrola

7. Prema MSR 230 – Revizijska dokumentacija, radna ili tekuća dokumentacija revizora
sadrži:
a) plan revizije
b) program revizije
c) procjenu inherentnog i kontrolnog rizika
d) informacije o internoj kontroli

8. Nakon prikupljanja dovoljno odgovarajućih revizijskih dokaza, revizor zaključuje da


pogrešni iskazi imaju pojedinačno i grupno, materijalan i sveobuhvatan utjecaj na financijske
izvještaje. U ovakvoj situaciji, revizor izražava:
a) pozitivno mišljenje sa skretanjem pažnje
b) mišljenje sa rezervom
c) suzdržano mišljenje
d) negativno mišljenje

9. Prema MSR 706 – Pasus kojim se skreće pažnja i pasus u vezi sa ostalim pitanjima revizije
u izvještaju nezavisnog revizora, situacije u kojima je neophodno da revizor uključi pasus
kojim se skreće pažnja se odnose na:
a) neizvjesnost u vezi sa budućim ishodom sudskog spora
b) veliku katastrofu (npr. pandemija Covid – 19) koja je imala, i nastavlja da ima, značajan
utjecaj na financijski položaj subjekta
c) kada je spriječen od strane klijenta da prikupi dovoljno dokaza
d) kada ne prisustvuje popisu zaliha

10. Prema MSR 501 – Dodatna razmatranja za specifične pozicije, specifične situacije u
pribavljanju dokaza revizije su:
a) informacije o segmentu poslovanja
b) prisustvovanje popisu zaliha
c) kriminalne radnje
d) ispitivanja koja se odnose na sporove i tužbene zahtjeve

11. Što od navedenog najbolje opisuje cilj interne revizije:


a) izražavanje mišljenja o realnosti o objektivnosti financijskih izvještaja
b) postupak ispitivanja financijskih transakcija koje predstavljaju državne prihode i rashode u
smislu zakonskog korištenja sredstava
c) pomaganje upravi u donošenju odluka (stvaranje dodane vrijednosti)

12. Dokazi (podaci) koji pripadaju u tekući registar su:


a) revizijski plan i program
b) probna bilanca
c) preslike dokumenata o registraciji poduzeća
d) rezultati analitičkih postupaka prethodnih godina

13. Vrste revizije prema objektu ispitivanja su:


a) revizija financijskih izvještaja, revizija podudarnosti i revizija poslovanja
b) interna revizija, eksterna revizija, državna revizija
c) interna revizija, revizija podudarnosti i revizija informacijskih sustava

14. Revizijski cilj koji ukazuje na izjavu o postojanju ili nastanku i u svezi je s pitanjem jesu
li poslovni događaji na koje se odnose računi valjani tj. prikazani u financijskim
izvještajima je:
a) cilj cut-off
b) cilj potpunosti
c) cilj klasifikacije
d) cilj valjanosti

15. Rizik da revizorovi postupci neće otkriti pogrešno prikazivanje koje postoji u saldu
određenog računa ili u skupini transakcija je:
a) inherentni rizik (Inherent risk)
b) rizik neotkrivanja (Detection risk)
c) kontrolni rizik (Control risk)

16. Ograničenje djelokruga revizorovog rada uvjetuje:


a) isključivo negativno mišljenje
b) isključivo suzdržano mišljenje
c) isključivo mišljenje s rezervom
d) mišljenje s rezervom ili suzdržanost od izražavanja mišljenja

17. Negativne konfirmacije salda potraživanja imaju slabiji učinak od pozitivnih


konfirmacija salda:
a) jer većina kupaca nije voljna objektivno odgovoriti
b) jer neki kupci mogu upisati pogrešne iznose salda što zahtjeva dodatno ispitivanje
c) jer revizor ne može zaključiti jesu li svi oni koji nisu odgovorili provjerili svoje
informacije o obavezama
d) jer se negativnim konfirmacijama salda ne dobiva dokazni materijal koji se može statistički
kvantificirati

18. Koja prijetnja može nastati ako subjekt koji je predmet revizije nije podmirio značajan
dio naknada revizoru prije izdavanja revizijskog izvješća za sljedeću godinu:
a) prijetnja temeljem osobnih interesa
b) prijetnja temeljem samoprovjere
c) prijetnja temeljem zagovaranja

19. Prijetnja da će zbog dugotrajnog ili bliskog odnosa s klijentom ili poslodavcem
profesionalni računovođa biti previše blagonaklon u odnosu na njihove interese ili olako
prihvaćati ono što rade predstavlja:
a) prijetnju temeljem osobnih interesa
b) prijetnju uslijed zbliženosti
c) prijetnju temeljem zastrašenosti

20. Profesionalno ponašanje kao temeljno načelo profesionalnog ponašanja podrazumijeva:


a) biti iskren i pošten u svim profesionalnim i poslovnim odnosima
b) ne dopustiti da pristranost, sukob interesa ili neprimjeren utjecaj drugih kompromitiraju
profesionalne ili poslovne prosudbe;
c) pridržavati se relevantnih zakona i regulativa, te izbjegavati bilo kakvo ponašanje za koje
profesionalni računovođa zna ili bi trebao znati da bi moglo diskreditirati profesiju.
II – ESEJI/ZADACI
Esej/zadatak 1.
Kroz ovaj esej kandidati trebaju objasniti kako revizor, za potrebe planiranja i provođenja revizije
financijskih izvještaja klijenta revizije, treba upoznati i ocijeniti sistem njegovih internih kontrola.
a) Komponente sistema interne kontrole su: kontrolno okruženje; kontrolne aktivnosti;
procjena rizika; informacija i komunikacija; i nadgledanje i praćenje.

Objasnite detaljno svaku komponentu sistema interne kontrole! (10 bodova)

Interna kontrola se sastoji od pet međusobno povezanih komponenti. One su proistekle iz načina
na koji uprava vodi preduzeće i integrisane su u proces upravljanja. COSO izvještaj navodi
sljedeće komponente:
1. Kontrolno okruženje
Jezgro svakog preduzeća čine njegovi ljudi – njihove individualne osobine, uključujući
integritet, moralne vrijednosti i kompetentnost i okruženje u kome oni rade. Kontrolno
okruženje podrazumijeva ukupno ponašanje, shvaćanje i aktivnosti direktora i uprave u pogledu
sistema interne kontrole i njenog značaja u preduzeću. Kontrolno okruženje čini temelj svih
drugih komponenata interne kontrole, pod uslovom da postoji disciplina i organizacija.
2. Procjena rizika
Kompanija mora biti svjesna rizika s kojima se suočava i mora o njima voditi računa.
Kompanija određuje poslovne ciljeve koje nastoji da ostvari. Zatim, uprava utvrđuje rizike
vezane za postizanje zacrtanih ciljeva i poduzima određene korake radi kontrole tih rizika. S
obzirom da će se ekonomski, privredni, zakonodavni i radni uslovi stalno mijenjati, neophodni
su mehanizmi koji će identificirati i kontrolirati rizike koje te promjene nose.
3. Kontrolne aktivnosti/procedure
Kontrolne politike i procedure se moraju ustanoviti i obavljati kako bi pomogli upravi da
osigura provođenje ovih aktivnosti koje ona smatra neophodnim da bi se kontrolirali rizici
vezani za postizanje zacrtanih ciljeva preduzeća. Bez obzira da li se nazivaju kontrolnim
aktivnostima, ili kontrolnim procedurama – postupcima, oni predstavljaju politike i postupke
koje je uprava uspostavila radi postizanja konkretnih ciljeva preduzeća. Oni obuhvaćaju čitav
niz aktivnosti kao što su odobrenja, ovlaštenja, verifikacije, usklađivanja, opća ispitivanja,
provjera aritmetičke tačnosti, kao i kontrolu promjene i uslova rada kompjuterskih
informacionih sistema. Kontrolne aktivnosti mogu biti mnogobrojne, ali se one, uglavnom,
svrstavaju u pet kategorija:
1. Adekvatno razdvajanje dužnosti;
2. Pravilno odobravanje transakcija i aktivnosti;
3. Adekvatna dokumentacija i evidencije;
4. Fizička kontrola sredstava i poslovnih knjiga;
5. Nezavisne provjere uspješnosti rada.
4. Informacija i komunikacija
Informacije su potrebne na svim nivoima organizacije: finansijske informacije; poslovne
informacije; informacije o usklađenosti (s propisima ili određenim pravilima) i informacije o
vanjskim događajima, aktivnostima i uslovima. Te informacije moraju biti utvrđene, dobivene
i prenijete u onoj formi i vremenskom okviru koji će ljudima omogućiti da izvrše svoje dužnosti
i obaveze. Informacioni sistemi prave izvještaje i omogućavaju vođenje i kontrolu preduzeća.
Najvažniji informacioni sistem za internu kontrolu je računovodstveni sistem. Računovodstveni
sistem je serija zadataka i knjiženja jednog preduzeća pomoću kojih se transakcije obrađuju
radi vođenja finansijskih evidencija. Ti sistemi identificiraju, sakupljaju, analiziraju,
izračunavaju, klasificraju, evidentiraju – knjiže i sumiraju transakcije i druge događaje, te
izvještavaju o njima.
5. Nadgledanje i praćenje
Cjelokupan proces mora biti praćen i po potrebi se mora modificirati. To se postiže stalnim
aktivnostima praćenja i nadgledanja, posebnim procjenama ili kombiniranjem tih dvaju
postupaka. Stalni monitoring se vrši tokom obavljanja redovnih poslovnih aktivnosti. Na taj
način sistem može adekvatno reagirati, odnosno mijenjati se dinamikom koju nalažu
promijenjeni uslovi. Obim i učestalost ocjenjivanja će zavisiti od procjene rizika i efikasnosti
tekućih postupaka monitoringa.

b) Navedite karakteristike manualnih i automatiziranih elemenata interne kontrole


relevantnih za revizorovu procjenu rizika! (10 bodova)
Sistem interne kontrole subjekta obuhvata ručne, a često i amutomatizirane elemente.
Karakteristike ručnih ili automatiziranih elemenata relevantne su za revizorovu procjenu rizika
i daljenje revizorske postupke koji se na njoj zasnivaju.
Korištenje ručnih ili automatiziranih elemenata u internoj kontroli također utječe na način na
koji se transakcije iniciraju, evidentiraju, obrađuju i izvještavaju:
• kontrole u ručnom sistemu mogu uključivati takve postupke kao što su odobravanje i
pregled transakcija i usklađivanje, te praćenje usaglašavanja stavki. Subjekt može
alternativno korisitti automatizirane postupke za iniciranje, evidentiranje, obrađivanje i
izvještavanje transakcija, pri čemu zapisi u elektroničkom obliku zamjenjuju papirnate
dokumente.
• Kontrole u IT sistemu sastoje se od kombinacije automatiziranih kontrola (npr. Kontrola
uključenih u računarske programe) i ručnih kontrola. Osim toga ručne kontrole mogu
biti nezavisne od IT, mogu koristiti informacije stvorene uz pomoć IT, ili se mogu
ograničiti na monitoring djelotvornsoti funkcionisanja IT-a i automatiziranih kontrola,
te obradu izuzetnih slučajeva. Kada se IT koristi za iniciranje, evidentiranje, obrađivanje
i ivještavanje transakcija ili drugih podataka za uključivanje u finansijske izvještaje,
sistemi i programi mogu obuhvatiti kontrole koje se odnose na odgovarajuće tvrdnje za
značajne račune ili mogu biti presudne za djelotvorno funkcionisanje ručnih kontrola
koje zavise od IT-a.
Kombinacija ručnih i automatiziranih kontrola subjekta varira prema karakteristikama i
složenosti primjene IT-a u subjektu.

c) Navedite razloge zbog kojih je revizoru bitno poznavanje komitentovog sistema interne
kontrole! (5 bodova)
Prilikom planiranja revizije revizor se treba u dovoljnoj mjeri upoznati sa svakom od navedenih
pet komponenti interne kontrole koje su dovoljne za planiranje revizije izvođenjem kontrolnih
postupaka mjerodavnih za pripremanje finansijskih izvještaja u pogledu načina na koji su
osmišljeni, ali i načina na koji se primjenjuju i djeluju u praksi. Upoznavanje svake komponente
sistema interne kontrole je od velike važnosti za revizora jer on na taj način procjenjuje koliki
je kontrolni rizik i u kolikoj mjeri se može osloniti na sistem interne kontrole komitenta.

d) Da li revizor može samo za jednu izjavu, uključenu u financijske izvještaje, procijeniti


kontrolni rizik na najviši nivo? Zašto? (5 bodova)

Može. Revizor može postaviti kontrolni rizik na najviši nivo za sve ili čak samo za jednu izjavu
zbog toga što je procijenio da kontrole ne djeluju efikasno ili ne može dovoljno dobro ocijeniti
efikasnost kontrole.
Esej/zadatak 2.
Primjena koncepta značajnosti u reviziji finansijskih izvještaja:
Revizor planira reviziju finansijskih izvještaja društva ''XY'' za 2019. godinu.
U nastavku su dane osnovne informacije iz izvještaja o finansijskom položaju društva ''XY'' na dan
31.12.2019. godine i ukupni prihod ostvaren u 2019. godini.

Izvještaj o finansijskom položaju na dan 31.12.2019. god za društvo ''XY''

AKTIVA PASIVA
Opis Iznos (KM) Opis Iznos (KM)
Neto vrijednost 20.500.000 Kapital (a) 14.500.000
dugotrajne imovine
Zalihe robe 3.000.000 Dugoročne obveze (a) 3.000.000
Potraživanja od 3.500.000 Kratkoročni krediti 1.200.000
kupaca
Ostala kratkotrajna 700.000 Obveze prema 10.500.000
imovina dobavljačima
Novac 1.500.000
Ukupno aktiva 29.200.000 Ukupno pasiva 29.200.000

(a) = na pojedini element finansijskih izvještaja se ne raspoređuje početna promjena značajnosti

Ukupni prihod društva ''XY'' za 2019. godine je 49.000.000 KM.


Tablica 1: Postotci za izračun početne značajnosti

Iznos (KM) Postotak


0 – 100.000 0,07-0,05
100.001 – 1.000.000 0,05 – 0,03
1.000.001 – 5.000.000 0,03- 0,015
5.000.001 – 10.000.000 0,015 – 0,01
10.000.001 – 25.000.000 0,01 – 0,008
25.000.001 – 50.000.000 0,008 – 0,005
50.000.001 – 100.000.000 0,005 – 0,004
Iznad 100.000.000 0,004 – 0,002

Tablica 2: Otkrivene pogreške revizora za pojedine elemente finansijskih izvještaja


Opis Otkrivena pogreška
Neto vrijednost dugotrajne imovine 90.000
Zalihe robe 20.000
Potraživanja od kupaca 24.000
Ostala kratkotrajna imovina 3.300
Novac 500
Kratkoročni krediti 6.300
Obveze prema dobavljačima 57.500
Ukupna otkrivena pogreška 201.600
Od Vas se traži sljedeće:
a) Izvršite početnu procjenu značajnosti za društvo ''XY'' primjenjujući tablica za izračun
početne promjene značajnosti (5 bodova)

S obzirom da je ukupni prihod veći od ukupne imovine za osovni iznos koristi se ukupan prihod
49.000.000 KM
Za ovaj nivo prihoda koristi se faktor značajnosti u iznosu od 0,005
Početna procjena značajnosti = 49.000.000 x 0,005 = 245.000 KM
b) Rasporedite početnu procjenu značajnosti na pojedine elemente finansijskih izvještaja
koristeći samo njihovu relativnu veličinu (10 bodova)

Opis Iznos (KM) Raspored značajnosti


Neto vrijednost dugotrajne 20.500.000 122.800
imovine
Zalihe robe 3.000.000 17.971
Potraživanja od kupaca 3.500.000 20.966
Ostala kratkotrajna imovina 700.000 4.193
Novac 1.500.000 8.985
Kratkoročni kredit 1.200.000 7.188
Dobavljači 10.500.000 62.897
40.900.000 245.000

c) Usporedite iznose pogreške po pojedinom elementu kao i ukupno odstupanje te obrazložite


prijedlog izvještaja revizora (vrste mišljenja) imajući u vidu utjecaj koncepta značajnosti na
formiranje mišljenja revizora (10 bodova)
Opis Otkrivena pogreška Dopustiva greška
Neto vrijednost dugotrajne imovine 90.000 122.800
Zalihe robe 20.000 17.971 -2.029
Potraživanja od kupaca 24.000 20.966 -3.034
Ostala kratkotrajna imovina 3.300 4.193
Novac 500 8.985
Kratkoročni krediti 6.300 7.188
Obveze prema dobavljačima 57.500 62.897
Ukupna otkrivena pogreška 201.600 245.000

Revizor nalaže menadžmentu da ispravi pozicije u bilansu stanja zalihe robe i potraživanja od
kupaca.
d) Kakav je odnos između koncepta značajnosti i revizijskog rizika? (5 bodova)

Značajnost i revizijski rizik povezani su međusobno i zajedno se razmatraju tokom postupka


revizije, a temeljem prepoznavanja i procjene rizika značajnog pogrešnog prikazivanja,
utvrđivanjem vrste, vremenskog rasporeda i obima daljnjih revizijskih postupaka, izmjena
značajnosti zbog saznanja novih informacija, a zbog kojih bi revizor da su mu te informacije
bile poznate na početku revizije odredio drugačije početne iznose značajnosti, te temeljem
ocjenjivanja učinaka neispravljenih pogrešnih prikazivanja na financijske izvještaje, ako ih ima,
i na donošenje revizorovog mišljenja.
Odnos između koncepta značajnosti i revizijskih dokaza je obrnut, jer revizor mora prikupiti
više revizijskih dokaza kada je značajnost procijenjena na nižem nivou.
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE
ISPIT ZA STJECANJE PROFESIONALNOG ZVANJA
CERTIFIKOVANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: STUDENI/NOVEMBAR 2019. GODINE)
PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE
I – TEST PITANJA
1. Efikasan informacijski sistem ima sljedeće karakteristike:
a) sistem treba da proizvede informacije u pravo vrijeme, blagovremeno u upotrebljivom
obliku i na prihvatljivom nivou točnosti
b) softver mora imati licencu autora
c) obrada ulaznih podataka u cjelokupnom informacionom sistemu je jednoobrazna osim u
slučaju kada se mijenja neki aspekt sistema
d) sistem treba da omogući lak pristup svim zaposlenim u financijskom sektoru radi blagovremenog
izvršavanja poslova na svakom referatu

2. Pismo kojim se traži od pravnog sektora informacija o sudskim sporovima treba da sadrži:
a) postojanje uvjeta ili okolnosti koje ukazuju na mogućnost gubitka zbog parnice,
potraživanja ili procjena
b) period u kojem se osnovni uzrok parnice pojavio
c) ime ovlaštene osobe koja je izdala nalog za pokretanje parnice
d) vjerojatnost nepovoljnog ishoda
e) iznos potencijalnog gubitka, uključujući i sudske troškove
f) iznos potencijalnog gubitka, bez sudskih troškova

3. Ako revizor posumnja da postoje kriminalne radnje, čak i ako potencijalni efekt na
financijske izvještaje nije materijalno značajan, on o tome obvezno treba da obavijesti:
a) rukovodstvo klijenta
b) nadležne regulatorne organe
c) treću stranu.

4. Pozitivno mišljenje revizora o financijskim izvještajima podrazumijeva:


a) da su financijski izvještaji pripremljeni uz korištenje prihvatljivih računovodstvenih
politika, koje su dosljedno primjenjivane
b) da su financijski izvještaji blagovremeno sastavljeni
c) da su financijski izvještaji usklađeni s relevantnim propisima i zakonima
d) da su financijski izvještaji stopostotno točni
e) da postoji adekvatno objavljivanje svih značajnih stvari koje su relevantne za pravilnu
prezentaciju financijskih informacija

5. Prepoznajte točne tvrdnje koje se odnose na internu kontrolu:


a) Nedostatak u internoj kontroli se javlja kada je kontrola osmišljena, provedena i
funkcionira tako da ne može blagovremeno da spriječi, otkrije i ispravi pogrešne iskaze u
financijskim izvještajima.
b) Revizor osmišlja i provodi internu kontrolu u poduzeću za koje vrši reviziju.
c) Nedostatak u internoj kontroli se javlja kada nedostaje kontrola koja je neophodna da bi
se blagovremeno spriječili, otkrili i ispravili pogrešni iskazi u financijskim izvještajima.
d) Revizor treba blagovremeno i u pisanoj formi da saopći nedostatke u internoj kontroli
osobama ovlaštenim za upravljanje.

6. Ključni aspekti reformiranja Osme direktive EU u kontekstu kvalitete i povjerenja u usluge


revizije koje se pružaju javnim ili kotiranim kompanijama su:
a) pojačavanje značaja etičkog ponašanja i nezavisnosti
b) pozivanje na IFAC – ove međunarodne standarde revizije (MSR)
c) interna kontrola i interna revizija
d) javni nadzor
e) struktura kapitala revizorskih firmi
f) interna i eksterna rotacija po isteku određenog trajanja angažmana (5 ili 7 godina) uz
prepuštanje izbora zemljama članicama.

7. Radna dokumentacija minimalno treba da sadrži:


a) informacije o planiranju revizije
b) oznake i indeksiranje
c) prirodu, vremenski raspored i sadržaj obavljenih postupaka revizije
d) rezultate obavljenih postupaka revizije
e) izvedene zaključke koji su doveli do mišljenja

8. Koja su od navedenih uopćavanja u vezi s pouzdanošću dokaza točna?


a) dokazi su pouzdaniji kada su dobiveni iz internih izvora
b) interno generirani dokazi su pouzdaniji kada su relevantne interne kontrole efektivne
c) dokazi u formi originalnih dokumenata su pouzdaniji od dokaza u formi fotokopija i
faksimila
d) dokazi koje je prikupio praktičar (revizor) su manje pouzdani od dokaza dobivenih posredno ili
uz posredništvo.

9. Povezani subjekti su:


a) pridružena poduzeća, definirana MRS 28 – Ulaganja u pridružena poduzeća
b) subjekti koji su na bilo koji način povezani vlasnički ili rodbinski preko zajedničkih vlasnika
c) subjekti ukoliko jedan od njih ima mogućnost da vrši kontrolu nad drugim subjektom ili
da vrši značajan utjecaj na donošenje poslovnih i financijskih odluka drugog subjekta
d) subjekti koji jedan u drugom imaju vlasničko učešće više od 10%.

10. Greška koja se može tolerirati je:


a) greška utvrđena obradom uzorka koja se ne smatra statistički značajnom
b) greška utvrđena obradom uzorka koja se ne projektira na populaciju kao cjelinu
c) maksimalna greška u populaciji koju je revizor spreman da prihvati, a da ipak zaključi da
je rezultatom obrade uzorka postignut cilj revizije
d) greška utvrđena projekcijom rezultata obrade uzorka na populaciju kao cjelinu koja ne prelazi
iznos utvrđen odgovarajućim statističkim tablicama
e) greška utvrđena projekcijom rezultata obrade uzorka na populaciju kao cjelinu koja ne prelazi
iznos utvrđen u prethodno izvršenim revizijama

11. Koje elemente mora komitent dokazati prilikom pokretanja sudskog postupka protiv
revizora pozivajući se na nemarnost u ponašanju:
a) svjesnu namjeru revizora da djeluje u korist komitenta
b) postupanje u skladu sa zahtjevima iz Kodeksa etike za profesionalne računovođe
c) nepostupanje u skladu sa zahtjevima iz Kodeksa etike za interne revizore
d) uzročnu vezu između revizorove nemarnosti i štete koju je komitent imao

12. Identificirajte analitičke postupke koji se mogu primjeniti u reviziji nekretnina,


postrojenja i opreme
a) komparacija prošlogodišnjeg salda nekretnina, postrojenja i opreme i amortizacije sa
saldom tekuće godine, uzevši u obzir eventualne promjene u uslovima i rasporedu imovine
b) izračunavanje omjera između troškova amortizacije i povezanih računa nekretnina,
postrojenja i opreme i njegova komparacija s omjerima prošlih godina
c) izračunavanje omjera između troškova popravke i održavanja i povezanih računa
nekretnina, postrojenja i opreme i njihova komparacija s omjerima prošlih godina
d) uvid u planove nabavke dugotrajne materijalne imovine i komparacija utrošenih sredstava
sa planiranim

13. Koja će od sljedećih tehnika najvjerovatnije osigurati najbolju kvalitetu informacija u


pogledu efikasnosti djelovanja interne kontrole:
a) upiti zaposlenima
b) ponovno izračunavanje salda
c) posmatranje zaposlenih
d) postupak konfirmacije tražeći od trećih stranaka da potvrde informacije
14. U kojim okolnostima revizor ne mora primjeniti postupak konfirmacije salda
potraživanja:
a) potraživanja od kupaca su beznačajna za finansijske izvještaje
b) primjena metode konfirmacije salda neće biti efikasna
c) revizor procjenjuje mali inheretni i kontrolni rizik a dokazi prikupljeni drugim dokaznim
testovima dovoljni su za prihvatljivo smanjenje revizijskog rizika
d) revizor procjenjuje mali inheretni i kontrolni rizik a dokazi prikupljeni drugim dokaznim
testovima nisu dovoljni za prihvatljivo smanjenje revizijskog rizika

15. Koji će od sljedećih faktora najvjerovatnije uticati na sud revizora o količini, vrsti i
sadržaju radne dokumentacije:
a) sadržaj pisma predstavljanja
b) stepen pouzdanosti interne kontrole
c) vremenski raspored dokaznih testova završenih prije datuma bilansa
d) korisnost radne dokumentacije kao referentnog izvora informacija za komitenta

16. Odluka revizora da ne izda mišljenje o finansijskim izvještajima određenog društva


najvjerovatnije je uslovljena:
a) nedostatkom iskustva revizora s takvim poslovnim subjektom
b) nedostatkom osiguranja za moguće gubitke od poslovanja u revidiranom subjektu
c) nedostatkom dovoljne količine dokaza
d) nemogućnošću procjene iznosa gubitka u navedenom preduzeću

17. Koja od sljedećih izjava najbolje opisuje razlog zašto nezavisni revizor izvještava o
finansijskim izvještajima:
a) Može se dogoditi da uprava krivotvori određene informacije, te je u tom slučaju vjerovatnije da
će to otkriti nezavisni revizor.
b) Salda određenih računa mogu biti pogrešno iskazana, što će općenito biti ispravljeno kao rezultat
rada nezavisnog revizora.
c) Sistem interne kontrole može biti loše osmišljen.
d) Interesi preduzeća koje priprema finansijske izvještaje mogu biti različiti od interesa koje
imaju korisnici tih izvještaja.

18. Pouzdanost dokaza prikupljenih konfirmacijom direktno su pod uticajem faktora:


a) davalac odgovora
b) osobina informacija koje se provjeravaju konfirmacijom
c) prethodno iskustvo
d) oblik konfirmacije

19. Interna kontrola je postupak koji provode članovi uprave, rukovodioci i ostali zaposlenici
sa ciljem da pruži razumno uvjerenje u vezi s postizanjem cilja:
a) efikasnosti i uspješnosti poslovanja
b) pouzdanosti finansijskog izvještavanja
c) usklađenosti s mjerodavnim zakonima i propisima
d) rizičnosti ulaganja

20. Koja od sljedećih izjava je tačna:


a) Revizor rijetko ima uvjerljiv dokaz o stvarnom stanju revizijskog cilja.
b) U većini situacija revizor prikuplja tek dovoljno dokaza kojima se uvjerava da je revizijski
cilj prikazan realno i objektivno.
c) Različite vrste dokaza imaju različit stepen pouzdanosti.
d) Revizor zaključuje na temelju manjeg broja raspoloživih dokaza.
II – ZADACI
ZADATAK 1.
Gospodin Jović je jedan od četiri partnera u malom računovodstvenom društvu koje je registrirano
za vršenje revizije. Njihov klijent, „A“ (društvo s ograničenom odgovornošću) mu je ponudio
mjesto u odboru direktora pridruženog društva „B“ (također društvo sa ograničenom
odgovornošću). Predložili su mu da napusti svoje društvo, da se uključi u odbor „B“ i nastavi
reviziju holding poduzeća „A“ u svom aranžmanu. Oni su netočno informirali Jovića da bi, ako
napusti svoje društvo, partnerstvo bilo automatski razriješeno i postalo nepoželjno da vrši reviziju
„A“, tako da bi on mogao vršiti reviziju bez da je ponude njegovim dotadašnjim kolegama.
Na nesreću, Jović je prihvatio imenovanje u odbor direktora i reviziju holdinga „A“, bez da je
prethodno detaljno proučio odredbe standarda revizije i etičke norme ponašanja. Bivši revizori nisu
bili ponovno izabrani na generalnoj godišnjoj skupštini „A“ i gosp. Jović je odabran na njihovo
mjesto.
Vaš zadatak je da:
a) Objasnite razloge zbog kojih gosp. Jović nije pogodan kao revizor „A“. (9 bodova)
Osnovna zabrinutost ovdje je da li je Gospodin Jović oslobođen svih interesa koji bi mogli da budu
u konfliktu sa dobrim vođenjem revizije. Takav interes bi uključivao direktorski položaj u
podružnici. Gospodin Jović takođe može biti vrlo lako pod uticajem direktora akcionarske
kompanije, što takođe nije u saglasnosti sa etikom. Takođe je moguće da pravila o nezavisnosti
IFAC koji reguliše položaj gospodina Jovića, ne bi trebali da pronalaze vezu između gospodina
Jovića i društva „A“, nego ne bi dozvolila prihvatanje imenovanja od strane gospodina Jovića.
b) Objasnite koje bi korake revizor trebao poduzeti kada postane nepogodan za tu ulogu. (5
bodova)

Revizor koji postaje neprihvatljiv za rad u kancelariji, treba da napusti kancelariju odmah i
ostavi pisanu poruku kompaniji.
Izjava se obično zahtijeva u bilo kakvim okolnostima za koje (bivši) revizor smatra da treba da budu
upućene na pažnju članova ili povjerilaca, ili izjava da takve okolnosti ne postoje.
c) Objasnite posljedice kada revizor vrši reviziju, a nije pogodan za to. (5 bodova)
Kada računovođa radi u svojstvu revizora, dok je neprihvatljivo da to radi, on je kriv za prekršaj za
IFAC. Pokazivanje činjenice da neprihvatljivost nije bila poznata predstavlja odbranu.
d) Navedite što je najbolje uraditi kada reviziju vrši osoba koja nije pogodna za taj zadatak.
(6 bodova)
Tamo gdje je revizija urađena od strane neprihvatljive osobe, kompanija može tražiti drugu
reviziju ili pregled prve revizije (da bi odlučila da li je potrebna druga revizija) koja bi bila urađena
od strane kvalifikovane osobe. Kompanija koja je zabrinuta, treba da se žali sa takvim zahtjevom i
trebala bi biti u mogućnosti da pokrije troškove nastale od strane neprihvatljivog revizora.
e) Prokomentirajte izjavu direktora da će dotadašnji revizori postati nepodobni kada Jović
napusti posao, jer će tada partnerstvo po automatizmu biti prekinuto. (5 bodova)
Dokle god gospodin Jović ostaje direktor i partner „B“ i u računovodstvenoj praksi u isto vrijeme,
i on i oni su neprihvatljivi za rad kao revizori i za „A“ ili „B“. Partnerstvo neće razriješiti ostavka
gospodina Jovića i partnerstvo (umjesto rada kao individualac) može biti imenovani revizor, nema
razloga zašto partnerstvo ne bi moglo izvršiti reviziju računa „A“ kompanije.
ZADATAK 2.
a) Prema IESBA-ovom Kodeksu etike profesionalni računovođa treba djelovati u skladu sa
određenim temeljenim načelima. Međutim, djelovanje profesionalnog računovođe u skladu sa
temeljenim načelima Kodeksa etike izloženo je različitim prijetnjama. Za sljedeće praktične
situacije prepoznajte postojanje ili nepostojanje prijetnje, te u slučaju postojanja prijetnje imenujte
kojoj grupi navedena prijetnja pripada prema Kodeksu etike za profesionalne računovođe! (12
bodova)

RJEŠENJE: Praktična situacija Prijetnja


R/b
1 dobivanje garancije od poslodavne Prijetnja temeljem ličnog
organizacije interesa
2 duga povezanost s poslovnim kontaktima koji Prijetnja temeljem zbliženosti
utiču na poslovne odluke u poslodavnoj
organizaciji
3 prijetnja otkazom profesionalnom računovođi Prijetnja temeljem
zbog neslaganja o primjeni nekog zastrašenosti
računovodstvenog načela
4 prijetnja premještajem profesionalnom Prijetnja temeljem
računovođi zbog neslaganja o načinu na koji zastrašenosti
trebaju biti izvještavane finansijske
informacije
5 sudjelovanje u aranžmanu o nagrađivanju koji Prijetnja temeljem ličnog
stvara poticaj za podupiranje nastojanja da se interesa
maksimizira vrijednost dionica poslodavne
organizacije
6 prijetnja premještajem članu najuže porodice Prijetnja temeljem
profesionalnog računovođe zbog neslaganja o zastrašenosti
primjeni nekog računovodstvenog načela
7 prihvaćanje povlaštenog tretmana od Prijetnja temeljem zbliženosti
poslodavne organizacije
8 zabrinutost u vezi sa sigurnošću radnog odnosa Prijetnja temeljem ličnog
u poslodavnoj organizaciji interesa
9 prihvaćanje dara značajne vrijednosti od Prijetnja temeljem zbliženosti
poslodavne organizacije
10 Postojanje dominantne osobe u poslodavnoj Prijetnja temeljem
organizaciji koja pokušava uticati na postupak zastrašenosti
donošenja odluke u vezi s primjenom nekog
računovodstvenog načela.
11 sudjelovanje u aranžmanu o nagrađivanju koji Prijetnja temeljem ličnog
stvara poticaj za postizanje postavljenih ciljeva interesa
uspješnosti
12 odgovornost za finansijsko izvještavanje Prijetnja temeljem zbliženosti
poslodavne organizacije kada je u subjektu
zaposlen član uže porodice i donosi odluke
koje utiču na finansijsko izvještavanje subjekta
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE
ISPIT ZA STJECANJE PROFESIONALNOG ZVANJA
CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: SVIBANJ 2018. GODINE)
PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE
I – TEST PITANJA

1. Prilikom vrednovanja internih kontrola revizor koristi sljedeće postupke:


a) procjena kontrolnog rizika
b) testovi kontrola
c) određivanje učinka procjene kontrolnog rizika na dokazne testove
d) postizanje razumijevanja menadžmenta
e) procjene inherentnog rizika
f) ponovna procjena kontrolnog rizika
g) postizanje razumijevanja interne kontrole
2. Pravilan opis sistema interne kontrole treba da sadrži sljedeće elemente:
a) naznaku kontrolnih postupaka relevantnih za procjenu kontrolnog rizika
b) porijeklo svakog dokumenta i evidencije u sistemu
c) sve obrade koje se vrše
d) potpis referenta koji vrši obradu
e) potpis člana uprave klijenta na svaki dokument
f) prirodu svakog dokumenta i evidencije u sistemu
3. Prema ISA 500 revizor treba da dobije dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi mogao
izraziti mišljenje, a to su:
a) uvjerljivost
b) adekvatnost
c) dovoljnost
4. Što od navedenog predstavlja uobičajene primjere računovodstvenih procjena:
a) obračunane porezne obveze
b) rezerviranje na ime troškova održavanja u garantnom roku
c) rezerviranje za dobitke po osnovi tužbi i sudskih sporova
d) obračunani prihodi
e) gubici po osnovi kratkoročnih ugovora o izgradnji
f) amortizacija kojom se nabavna vrijednost stalnih sredstava alocira na troškove
tokom njihovog korisnog vijeka trajanja

5. "Detekcijski rizik" je:


a) rizik da će revizor otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti materijalna
b) rizik da revizor neće otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti materijalna
bilo pojedinačno ili kada se uzme zajedno sa drugim greškama
c) rizik da će revizor ili revizorska firma biti oštećeni zbog odnosa sa klijentom revizije
d) rizik koji predstavlja vjerojatnost da salda računa ili klasa transakcija sadrži značajnu
grešku koje sistem interne kontrole organizacije nije spriječio ili otkrio
6. Pri korištenju rada profesionalca treba postojati razumijevanje između
revizora,komitenta i profesionalca u pogledu osobine posla koga treba izvršiti.
Razumijevanjetreba biti dokumentirano i uključivati sljedeće, osim:
a) objašnjenje povezanosti profesionalca s komitentom, ako postoji
b) cilja i obima rada profesionalca
c) svjesnost profesionalca o tome da će revizor njegove spoznaje koristiti kao potkrepljujuće
dokaze u vezi sa objavljivanjem financijskih izvještaja
d) izjave da metode ili pretpostavke koje će se koristiti nisu dosljedne s onima koje koristi
komitent
7. Akcije, politike i procedure koje odražavaju sveukupan odnos uprave, direktora i
vlasnika nekog poduzeća prema kontroli i njenom značaju u poduzeću nazivaju se:
a) kontrolno okruženje
b) kontrolne aktivnosti
c) sistem interne kontrole
8. Komponente revizorskog rizika su:
a) rizik firme
b) inherentni rizik
c) proizvodni rizik
d) kontrolni rizik
e) ekonomski rizik
f) detekcijski rizik
g) konkurentski rizik
9. Radna dokumentacija minimalno treba da sadrži:
a) izvedene zaključke koji su doveli do mišljenja
b) oznake i indeksiranje
c) prirodu, vremenski raspored i sadržaj obavljenih postupaka revizije
d) rezultate obavljenih postupaka revizije
e) informacije o planiranju revizije

10. Revizijske dokaze predstavljaju:


a) izvorna dokumentacija i računovodstvene evidencije koje čine podlogu za sastavljanje
računovodstvenih izvještaja kao i potkrepljujuće informacije iz drugih izvora, koje je
revizor pribavio u vezi s izvođenjem zaključaka na kojima se zasniva mišljenje revizora
b) informacije i dokazi koje je osigurala interna kontrola i revizija
c) financijski izvještaji sačinjeni od strane ovlaštenih osoba subjekta kod koga se vrši revizija
d) nalazi i zapisnici financijske policije i drugih kontrolnih organa
11. Modificirano mišljenje može biti:
a) mišljenje s rezervom
b) mišljenje s naglašavanjem činjenica
c) negativno mišljenje
d) suzdržanost od mišljenja
12. Pri testiranju izjave o postojanju nekog sredstva, revizor obično kreće:
a) od financijskih izvještaja do potencijalno neevidentiranih stavki
b) od potencijalno neevidentiranih stavki do financijskih izvještaja
c) od podupirućih dokaza do računovodstvenih evidencije
d) od računovodstvenih evidencija do podupirućih dokaza
13. Revizor će pribaviti dovoljno adekvatnih revizijskih dokaza o tome jesu li u početnim
stanjima sadržani pogrešni prikazi koji značajno utječu na financijske izvještaje tekućeg
perioda tako što će:
a) utvrditi jesu li zaključna stanja prethodnog perioda ispravno prenesena u tekući period
ili su, gdje je odgovarajuće, prepravljena
b) utvrditi odražavaju li početna stanja primjenu primjerenih računovodstvenih politika
c) ako je obavljena revizija financijskih izvještaja za prethodnu godinu, pregledati radne
papire revizora prethodnika
d) narediti ponovni popis sredstava i obveza
14. Što je od navedenog točno kada je u pitanju određivanje veličine uzorka za testove
detalja:
a) što je niži rizik neotkrivanja, bit će potrebna veća veličina uzorka
b) što je veće oslanjanje na interne kontrole, to treba veći uzorak
c) što je niži prihvatljivi pogrešni prikaz, to je potrebna veća veličina uzorka
d) što je niži rizik neotkrivanja, bit će potrebna manja veličina uzorka
e) za velike populacije stvarna veličina populacije ima vrlo mali, ili nema nikakav utjecaj
na veličinu uzorka

15. Što će uvidom u cutoff prodaje revizor najvjerojatnije otkriti:


a) neevidentirani godišnji prihod od prodaje
b) preklapanje potraživanja od kupaca na kraju godine
c) prekomjerne prodajne popuste
d) neovlašten povrat robe radi odobrenja
16. U slučajevima ograničenja obujma revizorova ispitivanja, revizor će izraziti:
a) pozitivno mišljenje ili će se suzdržati od izražavanja mišljenja
b) mišljenje s rezervom ili će se suzdržati od izražavanja mišljenja
c) negativno mišljenje ili će se suzdržati od izražavanja mišljenja
d) negativno mišljenje ili mišljenje s rezervom
17. Uspostavljanje sistema internih kontrola je zadatak i odgovornost:
a) interne revizije
b) interne kontrole
c) menadžmenta
d) nadzornog odbora
18. Suvremeni pristup internoj kontroli podrazumijeva:
a) pomoć u planiranju i obavljanju interne revizije,
b) pomoć u planiranju i obavljanju eksterne revizije
c) preventivno djelovanje i primjenu načela samokontrole
d) sve navedeno

19. Utvrđivanje uzroka koji su doveli do poslovnih problema tipa: Pogreške u isporukama
zbog slabog upravljanja zalihama, oštećene isporuke roba kao posljedica loše kontrole
kvaliteta i sl. dio su:
a) operativne interne kontrole
b) financijske interne kontrole
c) upravljačke interne kontrole
d) ništa od navedenog
20. Moralne norme – Etička pravila interne revizije, primjenjuju se na:
a) samo na ovlaštene interne revizore
b) samo na certificirane interne revizore
c) samo na interne revizore koji su članovi IIA
d) sve ovlaštene i neovlaštene interne revizore bez obzira da li su članovi IIA

II – ZADACI

Zadatak broj 1.

Gospodin Perić je jedan od četiri partnera u malom računovodstvenom društvu koje je


registrirano za vršenje revizije. Njihov klijent, „A“ (društvo sa ograničenom odgovornošću) mu
je ponudio mjesto u odboru direktora pridruženog društva „B“ (također društvo s ograničenom
odgovornošću). Predložili su mu da napusti svoje društvo, da se uključi u odbor „B“ i nastavi
reviziju holding poduzeća „A“ u svom aranžmanu. Oni su netočno informirali Perića da bi, ako
napusti svoje društvo, partnerstvo bilo automatski razriješeno i postalo nepoželjno da vrši
reviziju „A“, tako da bi on mogao vršiti reviziju bez da je ponude njegovim dotadašnjim
kolegama.
Na nesreću, Perić je prihvatio imenovanje u odbor direktora i reviziju holdinga „A“, bez da je
prethodno detaljno proučio odredbe standarda revizije i etičke norme ponašanja. Bivširevizori
nisu bili ponovno izabrani na generalnoj godišnjoj skupštini „A“ i gosp. Perić je odabran na
njihovo mjesto.

Vaš zadatak je:


a) Navedite što je najbolje uraditi kada reviziju vrši osoba koja nije pogodna za taj zadatak.
b) Objasnite posljedice kada revizor vrši reviziju, a nije pogodan za to.
c) Objasnite koje bi korake revizor trebao poduzeti kada postane nepogodan za tu ulogu.
d) Objasnite razloge zbog kojih gosp. Perić nije pogodan kao revizor „A“.
e) Prokomentirajte izjavu direktora da će dotadašnji revizori postati nepodobni kada Perić
napusti posao, jer će tada partnerstvo po automatizmu biti prekinuto.

RJEŠENJE:

a) Tamo gdje je revizija urađena od strane neprihvatljive osobe, kompanija može tražiti drugu
reviziju ili pregled prve revizije (da bi odlučila je li potrebna druga revizija) koja bi bila
urađena od strane kvalificirane osobe. Kompanija koja je zabrinuta treba da se žali sa takvim
zahtjevom i trebala bi biti u mogućnosti da pokrije troškove nastale od strane neprihvatljivog
revizora.

b) Kada računovođa radi u svojstvu revizora, dok je neprihvatljivo da to radi, on je kriv za


prekršaj za IFAC. Pokazivanje činjenice da neprihvatljivost nije bila poznata predstavlja
obranu.

c) Revizor koji postaje neprihvatljiv za rad u kancelariji, treba napustiti kancelariju odmah
i ostaviti pisanu poruku kompaniji.
Izjava se obično zahtijeva u bilo kakvim okolnostima za koje (bivši) revizor smatra da trebaju
biti upućene na pažnju članova ili vjerovnika, ili izjava da takve okolnosti ne postoje.
d) Osnovna zabrinutost ovdje je: da li je gospodin Perić oslobođen svih interesa koji bi mogli
da budu u konfliktu s dobrim vođenjem revizije. Takav interes bi uključivao direktorski
položaj u podružnici. Gospodin Perić također može biti pod utjecajem direktora dioničke
kompanije, što također nije u suglasnosti s etikom. Također je moguće da pravila o nezavisnosti
IFAC, koji regulira položaj gospodina Perića, ne bi trebali da pronalaze vezu između gospodina
Perića i društva „A“, nego ne bi dozvolila prihvaćanje imenovanja od strane gospodina Perića.

e) Dokle god gospodin Perić ostaje direktor i partner „B“ i u računovodstvenoj praksi u isto
vrijeme, i on i oni su neprihvatljivi za rad kao revizori i za „A“ i za „B“. Partnerstvo neće
razriješiti ostavka gospodina Perića i partnerstvo (umjesto rada kao individualac) može biti
imenovani revizor, nema razloga zašto partnerstvo ne bi moglo izvršiti reviziju računa „A“
kompanije.

Zadatak broj 2.

Revizor provodi reviziju financijskih izvještaja za 2017. godinu. Ugovoreno je da se revizorski


izvještaj preda do 30.04.2018. godine. Revizor razmatra i događaje nastale nakon datuma
financijskih izvještaja do roka za predaju revizorskog izvještaja

a) Koje su osnovne vrste događaja koje revizor treba razmotriti?


b) Koje postupke bi revizor koristio za prikupljanje dokaza o događajima nakon datuma
bilance?

RJEŠENJE:

a) Događaji nakon datuma izvještaja o financijskom položaju su oni povoljni i nepovoljni


događaji koji su nastali između datuma izvještaja o financijskom položaju i datuma na koji je
odobreno izdavanje financijskih izvještaja. Mogu se identificirati dvije vrste događaja:
1) događaji koji su dokaz uvjeta koji su postojali na datum izvještaja o financijskom položaju
(događaji nakon datuma izvještaja o financijskom položaju koji zahtijevaju usklađivanje);
2) događaji koji ukazuju na uvjete koji su nastali nakon datuma izvještaja o financijskom
položaju (događaji nakon datuma izvještaja o financijskom položaju koji ne zahtijevaju
usklađivanje).

b) Revizor će provesti:

1) ispitivanje uprave i, gdje je odgovarajuće, onih koji su zaduženi za upravljanje o tome jesu
li nastali neki naknadni događaji koji bi mogli utjecati na financijske izvještaje;
2) čitanje zapisnika, ako ih ima, sa sjednica vlasnika subjekta, uprave i onih koji su zaduženi za
upravljanje, koje su održane poslije datuma financijskih izvještaja i upoznavanje s pitanjima
raspravljanim na takvim sastancima za koje zapisnici još nisu na raspolaganju
3) čitanje najnovijih periodičnih financijskih izvještaja subjekta, ako ih ima.
4) Ispitivanje poslovnih knjiga u narednom periodu u cilju traženja neuobičajenih
knjigovodstvenih prepravljanja, krupnijih transakcija, itd.
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE

ISPIT ZA STICANJE PROFESIONALNOG ZVANJA


CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: MAJ 2016.GODINE)

PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I - TEST PITANJA

1. Savremeni pristup internoj kontroli podrazumijeva :


A) Pomoć u planiranju i obavljanju interne revizije,
B) Pomoć u planiranju i obavljanju eksterne revizije
C) Preventivno djelovanje i primjenu načela samokontrole
D) Sve navedeno

2. Utvrđivanje uzroka koji su doveli do poslovnih problema tipa: Pogreške u isporukama


zbog slabog upravljanja zalihama, oštećene isporuke roba kao posljedica loše kontrole
kvaliteta i sl. dio su:
A) Operativne IR
B) Finansijske IR
C) Upravljačke IR
D) Ništa od navedenog

3. Osnov za pokretanje pojedinačne interne revizije je :


A) Isključivo operativni godišnji plan rada IR odobren od strane RO
B) Nalogom za pokretanje interne revizije potpisanim od rukovodioca organizacije
C) Operativnim godišnjim planom IR i u izuzetnim slučajevima nalogom za
pokretanje interne revizije potpisanim od strane rukovodioca IR
D) Nalogom vlasnika i uprave o pokretanju IR

4. Ključni cilj savremene interne revizije u preduzeću je:


A) Da vrši kontrole ireviziju procesa upravljanja
B) Da nezavisno, objektivno vrši reviziju finansijskih izvještaja
C) Da doda vrijednost i poboljša poslovanje organizacije
D) Da nezavisno, objektivno vrši reviziju finansijskih izvještaja i vrši savjetovanja

5. Prema zakonskom tretmanu interne revizije u BIH ključnu vezu između vlasnika i
funkcije interne revizije ima:
A) Nadzorni odbor
B) Skupština dioničara
C) Revizorki odbor
D) Ured glavcnog revizora
6. Prije izrade operativnog plana interne revizije izrađuje se :
A) operativna studija rizika
B) strateški plan revizije
C) studija rizika i strateški plan revizije
D) studija rizika finansijskog izvještavanja

7. Kako se treba izraziti mišljenje s rezervom.


a) finansijski izvještaji su «prezentirani fer i objektivno»
b) finansijski izvještaji su «u cjelini promatrano prezentirani fer»
c) financijski izvještaji su «prezentirani fer, osim za» efekte i segmente koji su
posebno obrazloženi

8. Provođenjem revizijskih postupaka revizor ispituje različite vrste revizijskih dokaza.


Visoku (veliku) razinu pouzdanosti pružaju slijedeći dokazi:
a) Konfirmacije
b) Dokazi dobiveni ponovnim izvođenjem
c) Dokumentacija klijenta
d) Dokazi dobiveni upitima zaposleniima ili upravi
e) Dokazi dobiveni fizičkom provjerom
f) Dokazi dobiveni analitičkim postupcima
g) Dokazi dobiveni promatranjem.

9. Za dati nivo revizijskog rizika, prihvatljivi nivo rizika neotkrivanja je

a. u obrnuto proporcionalnom odnosu spram procijenjenog rizika značajnog


pogrešnog prikazivanja za nivo tvrdnje
b. u direktno proporcionalnom odnosu spram procijenjenog rizika značajnog pogrešnog
prikazivanja za nivo tvrdnj
c. ovi rizici nisu ni u kakvom odnosu
d. nijedno od gore navedenog

10. Prema odredbama Međunarodnih revizijskih standarda koji se odnose na prevare,


koja od navedenih tvrdnji nije tačna:
a. Primarna odgovornost za prevenciju i detekciju prevara je na onima koji su
zaduženi za upravljanje subjektom i na upravi
b. Obavljajući reviziju u skladu s Međunarodnim revizijskim standardima,
revizor je odgovoran za sticanje apsulutnog uvjerenja da su finansijski
izvještaji promatrani kao cjelina bez značajnih pogrešnih prikazivanja, bilo
da su uzrokovane prevarom ili pogreškom.
c. rizik da revizor neće otkriti značajno pogrešno prikazivanje usljed prevare uprave
je veći nego usljed prevare zaposlenih zato što je uprava često u poziciji direktno
ili indirektno manipulirati računovodstvenim evidencijama
d. Prilikom sticanja razumnog uvjerenja, revizor ima obavezu zadržavanja stava
profesionalnog skepticizma tokom revizije
11. Revizor nije u mogućnosti da izrazi pozitivno mišljenje kada postoje ove
okolnosti:
a) ograničenje u pogledu obima revizije
b) postoji razumno uvjerenje da je preduzeće sposobno da trajno posluje, a ta
informacija je objavljena u finansijskim izvještajima
c) razmimoilaženje sa upravom u pogledu prihvatljivosti računovodstvenih standarda
d) Ako revizor zaključi da kriminalna radnja ili greška ima materijalno značajan
efekat na finansijske izvještaje, a taj efekat nije na odgovarajući način odražen ili
ispravljen u računovodstvenim izvještajima

12.Akcije, politike i procedure koje odražavaju sveukupan odnos uprave, direktora i


vlasnika nekog preduzeća prema kontroli i njenom značaju u preduzeću nazivaju se:
1. kontrolne aktivnosti,
2. kontrolno okruženje,
3. sistem interne kontrole.

13. Za prvi angažman, sugeriše se da revizor treba da dobije zadovoljavajuće dokaze da:
a) početni bilansi ne sadrže greške koje značajno utiču na finansijske izvještaje tekućeg
perioda;
b) su zaključna salda prethodne godine pravilno prenesena u tekući period;
c) su odovarajući računovodstveni standardi dosljedno primijenjeni.

14. Bitne karakteristike analitičkih postupaka su:


a) pomoć pri planiranju prirode, vremenskog rasporeda i obima postupaka revizije,
b) dobijanje dokaza o određenim izjavama uprave, u vezi sa saldima računa ili klasama
transakcija,
c) pomoć pri procjeni donesenih zaključaka i ocjeni ukupne prezentacije finansijskih
izvještaja._

15. Izvještaj revizora treba da sadrži sljedeće elemente:


a) naslov,
b) pošiljalac,
c) primalac,
d) uvodni paragraf,
e) osnovni paragraf,
f) paragraf u kojem se opisuje priroda revizije,
g) paragraf u kojem je izraženo mišljenje i finansijskim izvještajima,
h) datum izvještaja,
i) datum početka rada na reviziji,
j) adresa revizora,
k) potpis revizora

16. Prilikom provjere izjave/tvrdnje o postojanju nekog sredstva, revizor obično kreće
od:
a) od zadovoljavajućih dokaza do računovodstvene evidencije,
b) od računovodstvenih izvještaja do potencijalno neevidentiranih stavki,
c) od potencijalno neevidentiranih stavki do računovodstvenih izvještaja,
d) od računovodstvenih evidencija do zadovoljavajućih dokaza.
17. Povezani subjekti su:
a) subjekti koji su na bilo koji način povezani u obavljanju svojih poslovnih aktivnosti,
b) pridružena preduzeća, definisana MRS 28 – Ulaganja u pridružena preduzeća,
c) pojedini kupac, dobavljač, davalac franšize ili generali agent s kojim drugo preduzeće
obavlja značajan obim poslovanja isključivo na osnovu ekonomske zavisnosti koja iz
toga proizilazi,
d) subjekti koji su na bilo koji način povezani vlasnički ili rodbinski preko zajedničkih
vlasnika,
e) subjekti ukoliko jedan od njih ima mogućnost da vrši kontrolu nad drugim
subjektom ili da vrši značajan uticaj na donošenje poslovnih i finansijskih odluka
drugog subjekta,
f) subjekti koji jedan u drugom imaju vlasničko učešće više od 10%.

18. Indikacije rizika održivosti pretpostavke o stalnosti pravnog lica - klijenta revizije:
a) zahtijevaju odgovarajuće revizijske postupke usmjerene na prikupljanje
zadovoljavajućih revizijskih dokaza u pokušaju da, do potrebnog stepena sopstvene
uvjerenosti, razriješi sumnju u pogledu sposobnosti pravnog lica da i dalje, u
doglednoj budućnosti, nastavi sa poslovanjem.
b) ne zahtijevaju posebne revizijske postupke jer odgovornost za održivost te pretpostavke
leži na rukovodstvu i ne tangira izvještaj revizora,
c) mogu biti ublažene dejstvom drugih faktora koji balansiraju dejstvo tih indikacija,

19. Radni papiri:


f) Su direktno pomoćno sredstvo u planiranju, obavljanju i superviziji revizioje,
g) Sadrže evidenciju o odgovornom revizorskom timu i naknadi,
h) Sadrže evidenciju dokaza prikupljenih tokom obavljanja revizije,
i) Pomažu pri opštoj analizi posla obavljenog na reviziji
j) Služe radi prezentacije mišljenja upravnom odboru klijenta.

20. Šta su od navedenog predstavlja uobičajene primjere računovodstvenih procjena:


a) Amortizacija kojom se nabavna vrijednost osnovnih sredstava alocira na troškove
tokom njihovog korisnog vijeka trajanja,
b) Obračunati prihodi,
c) Obračunate poreske obaveze,
d) Rezervisanje za dobitke po osnovu tužbi i sudskih sporova,
e) Gubici po osnovu kratkoročnih ugovora o izgradnji,
f) Rezervisanje na ime troškova održavanja u garantnom roku.
II - ZADACI

Zadatak 1.

1. Revizija se može razvrstati u tri vrste: 1) revizija finansijskih izvještaja, 2) revizija


podudarnosti i 3) revizija poslovanja.

Za svaki od sljedećih primjera utvrditi koja vrsta revizije najbolje opisuje osobinu revizije koja
se provodi. Također navesti vrstu revizora (vanjski, interni ili državni revizor) koji vjerovatno
obavlja reviziju.
a) Procijeniti politike i postupke Ministarstva za hranu i lijekove u pogledu donošenja
novih lijekova na tržište. (4)
b) Utvrditi objektivan i realan prikaz bilansa, izvještaja o dobiti i izvještaja o novčanom
toku Ajax Chemical. (5)
c) Ispitati postupke plaćanja odjela za obaveze prema dobavljačima kod nekog velikog
proizvođača. (5)
d) Procijeniti opravdanost predviđenih najamnina za planiranu izgradnju kuća za osobe s
niskim primanjima. (4)
e) Procijeniti učinkovitost upotrebe resursa u Odjelu za pružanje kompjuterskih usluga
nekog preduzeća. (4)
f) Revidirati poreznu prijavu partnerstva u vezi s promjenama na nekretninama. (4)
g) Istražiti mogućnost krivotvorenja platnog popisa u penzinskom fondu radničkog
sindikata. (4)

Rješenje:
a) revizija poslovanja, državni revizor
b) revizija finansijskih izvještaja, vanjski revizor
c) revizija poslovanja ili revizija podudarnosti, interni ili vanjski revizor
d) revizija poslovanja, državni ili vanjski revizor
e) revizija poslovanja, interni ili vanjski revizor
f) revizija podudarnosti, državni revizor
g) revizija podudarnosti, državni ili vanjski revizor

ZADATAK 2

„A“ je građevinsko preduzeće koje kotira na berzi i ima godišnji prihod od 350 miliona KM i
njihov probni bilans uspjeha pokazuje dobit od poslovanja u iznosu od 40 miliona KM za
godinu završno sa 31. decembra 20h8. Ovo je prva revizija koju vrši ova revizijska kuća.
Pregled prethodnog revizora nije otkrio razloge za zabrinutost. Prilikom obavljanja revizije
preduzeća, voditelj revizije je uradio nacrt izvještaja čiji su izvadci dati ispod.
a) Vrednovanje zaliha
Zalihe uključuju 7 miliona KM po trošku, za stare automobilske gume. Ovaj materijal se
naširoko koristi u drugim zemljama kao završni sloj za ceste. Ugovor o izgradnji ceste sa
Agencijom za autoputeve u ovoj zemlji, državnim organom za izgradnju cesta, trenutno ne
dozvoljava upotrebu ovog materijala. Međutim, ovaj je slučaj bio u razmatranju, i kako im je
ponuđena specijalna cijena za ovaj materijal, preduzeće „A“ je vjerujući u pozitivan ishod
rješenja nabavilo materijal. U februaru 20h9., malo prije nego što je uprava usvojila finansijske
izvještaje, Agencija za autoputeve je izjavila da upotreba ovog materijala nije prihvatljiva. Kada
bi se koristila za poslove koji nisu sklopljeni sa Agencijom, neto nadoknadiva vrijednost ne bi
prešla 2 miliona KM. Finansijski direktor smatra da pitanje Izvještaja agencije za autoputeve
nije događaj nakon datuma bilansa stanja koji se treba ispraviti. Otpis zaliha bi se stoga trebao
odraziti u finansijskim izvještajima slijedećeg perioda.
(10 poena)
b) Amortizacija
2014. godine, preduzeće je za 2,500,000 KM kupilo dva kompjuterski kontrolisana kopača, a
20h5. je nabavilo još dva po istoj cijeni. Amortizacija je obračunavana linearnom metodom po
10%, po istoj osnovi kao i prethodno amortizovani obični kopači. Ove godine, 20h8., preduzeće
je zaključilo da je napredak u tehnologiji učinio njihove prve dvije mašine vrijednim
rashodovanja, te da ih treba zamijeniti najnovijim modelima po cijeni od 4,000,000 KM za
svaku. Šef inženjeringa u preduzeću vam je rekao da se tehnologija razvija tako brzo da se čini
da će morati mijenjati ove mašine svakih pet godina. Uprkos ovome finansijski direktor tvrdi
da je amortizaciona stopa od 10% u skladu sa granskim standardom i odražava moralni vijek
mašine. On tvrdi da se napredak u tehnologiji ne može predvidjeti i da nema opravdanog razloga
da se stopa amortizacije poveća na 20% zbog mogućnosti tehnološke zastarjelosti.
(10 poena)
c) Potencijalne obaveze
Agencija za autoputeve je tužila preduzeće za 50 miliona KM zbog greške u radu na nedavno
završenoj cesti. Preduzeće tvrdi da su zadovoljili specifikaciju Agencije i da je sve drugo greška
inženjera Agencije koji su napravili grešku prilikom izrade specifikacije. „A“ tvrdi da tu ništa
nije upitno, da nema mogućnosti gubitka slučaja i da slučaj ne treba objavljivati kao potencijalni
događaj. Jedan preduzetan novinar je nedavno objavio članak u kojem navodi da i druge ceste
koje je ovo preduzeće gradilo imaju slične greške. Generalni direktor je priznao da se ispituju
tehnike izgradnje preduzeća od strane Agencije za autoputeve. Ako preduzeće izgubi ovaj
slučaj njegovo buduće poslovanje bi moglo biti ugroženo.
(10 poena)
Vaš zadatak je da:
Objasnite uticaj svakog slučaja:
i. na finansijske izvještaje i,
ii. ako preduzeće odbije da izmijeni finansijske izvještaje, na izvještaj revizora.
Vaš odgovor bi trebao razmotriti značajnost gdje je to potrebno.
Ukupno (30 poena)

Rješenje:
a) Vrednovanje zaliha
Efekat na finansijske izvještaje
Zalihe treba da budu vrednovane po nižem od troška i neto prodajne vrijednosti (NPV) prema
MRS 2. Kako Agencija za puteve neće dozvoliti korištenje materijala na cestama, izgleda da je
NPV stvarno 2m KM.
Efekat ovoga na finansijske izvještaje je da su zalihe precijenjene za 5m KM i rezultiraju time
da su sredstva i dobiti precijenjeni u značajnom iznosu.
Argument direktora da bi zalihe trebale biti djelomično otpisane u slijedećem periodu nije tačna.
Zalihe treba da budu otpisane u ovom periodu.
Efekat na revizorski izvještaj
Uz 12.5% operativnog dobitka, greška je značajna.
Revizori se neće složiti sa računovodstvenim tretmanom zaliha u finansijskim izvještajima jer
su po trošku, a ne NPV, u skladu sa MRS 2.
Greška se ne proteže na račune nego samo utiče na vrednovanje zaliha. Preostali računi nisu
pogrešno navedeni.
Prema tome, mišljenje vezano za zalihe će biti kvalifikovano na osnovu neslaganja. Ovo se
očekuje za kvalifikaciju. Prvi paragraf u dijelu davanja mišljenja će uspostaviti razloge za
neslaganje, a drugi paragraf izražava mišljenje.

b) Amortizacija
Efekat na finansijske izvještaje
Amortizacija treba da bude terećena tako da otpiše trošak sredstva u toku očekivanog korisnog
životnog vijeka biznisa. MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema zahtijevaju da korisni životni
vijek sredstva treba da bude revidiran redovno, a amortizacija usklađena tamo gdje postoji
promjena u korisnom životnom vijeku.
Sredstva imaju korisni životni vijek od samo pet godina. Finansijksi direktor ih amortizuje u
toku deset godina.

Efekat na revizorski izvještaj

Godina Trošak Terećenje NjDV Preostale Terećenje Stvarno Potrebno


nabavke 000 KMs do 1.1h8. 1.1.h8. godine potrbno u terećenje u usklađivanje
$000 20h8.g. 20h8.g.
Na bazi Na bazi (razlika)
životnog životnog vijeka
vijeka od 5 od 10 godina
godina
20h5 5,000 1,500 3,500 2 1,750 500 1,250
20h8 8,000 8,000 5 1,600 800 800
2,050

Po 2,050,000 KM razlika između dva iznosa amortizacije je na granici da bude značajna za


račune.
Svakako, u pitanju je prosuđivanje i pošto je ono samo na rubu značajnosti, revizor vjerovatno
neće moći da kvalifikuje izvještaj po ovom pitanju.
On će to dodati listi grešaka i ako njihov zbir postane značajan, mi ćemo trebati da razmotrimo
posljedice njegovog izvještaja. Kako izgleda da postoje značajne druge greške, on će možda
morati da dobro razmotri kvalifikaciju grupe problema osim ako nisu napravljene promjene.

c) Potencijalna odgovornost / stalnost


Efekti na finansijske izvještaje
Direktor vjeruje da je mogućnost ekonomskog transfera mala. Kao u slučaju amortizacije, ovo
je pitanje prosuđivanja od strane direktora. Kao takvo, računi nisu netačni niti imaju
objavljivanje u parnici.
Dokazi sugerišu da je mišljenje direktora pogrešno i da postoji takođe, istraga koja je u toku o
drugim problemima. Ovo podrazumijeva da je šansa ekonomskog transfera veća i da će obim
tog transfera dovesti u pitanje stalnost koja se primjenjuje na račune.
Ovo znači da postoji naslijeđena nesigurnost na bazi računa. Ako se za pretpostavku o stalnosti
dokaže da je pogrešna, finansijski izvještaji bi trebali da budu sačinjeni na drugoj osnovi,
vjerovatno na break up bazi.
Efekti na revizorski izvještaj
* Potencijalna obaveza
Revizor se možda neće složiti sa zaključkom direktora da su ekonomski transferi slabi (mali).
U ovom slučaju, revizor bi želio da vidi objavljivanje iznosa u finansijskim izvještajima.
Nedostatak objavljivanja potencijalne obaveze na računima ne prožima račune.
Prema tome, revizor će dati kvalifikaciju “osim za” na ovo objavljivanje, praveći na taj način
sam objavljivanje. On će ocijeniti kao nekvalifikovan izvještaj za ostatak računa.
* Stalnost
Pojavljivanje parnice i vladine inspekcije će sugerisati revizoru da, možda postoji problem
stalnosti sa klijentom. Ovo znači da postoji fundamentalna svojstvena neizvjesnost.
Neizvjesnost je fundamentalna jer utiče na status stalnosti kompanije.
Ovo će značiti da dopunski paragraf treba da bude dodat u revizorski izvještaj između osnove
mišljenja i mišljenja. On bi trebao pružiti detalje fundamentalne neizvjesnosti. On bi takođe
trebao navesti da revizorski izvještaj nije kvalifikovan sa ovog aspekta.
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE
ISPIT ZA STICANJE PROFESIONALNOG ZVANJA
CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: MAJ 2015.GODINE)
PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I - TEST PITANJA

1) Revizorski dokazi se smatraju kompetentnim ako:


a) Pružaju pouzdane informacije
b) Pružaju značajne i pouzdane informacije
c) Pružaju dovoljno informacija
d) Niti jedno od navedenog

2) Koje od navedenih karakteristika predstavljaju karakteristike pozitivne


konfirmacije:
a) Informaciju traži revizor
b) Odgovor daje treća nezavisna strana
c) Konfirmacijom se traži odgovor samo u slučaju neslaganja s navedenim saldom ili
informacijom
d) Iznos za konfirmiranje može da bude neunešen

3) Revizor će zahtijevati od menadžmenta davanje pisane izjave da je menadžment


ispunio svoju obavezu pripremanja finansijskih izvještaja u skladu s primjenjivim
okvirom finansijskog izvještavanja, da je revizoru pružio sve relevantne informacije i
osigurao pristup kako je dogovoreno u uvjetima revizijskog angažmana i da su sve
transakcije evidentirane i iskazane u finansijskim izvještajima. Ukoliko menadžment
ne da takvu izjavu, revizor će:
a) Dati pozitivno mišljenje sa naglašavanjem činjenica
b) Dati uslovno mišljenje
c) Suzdržati se od mišljenja
d) Dati negativno mišljenje

4) Koja je funkcija radne dokumentacije revizora:


a) Pomoć u planiranju i obavljanju revizije,
b) Pomoć u nadzoru i pregledu revizije,
c) Predstavljanje dokaza o obavljenoj revizije te podupiru revizorovo mišljenje,
d) Sve navedeno.

5) Pojam internog revizora, kao i sve obaveze koje iz toga proističu odnose se na i
proizašli su iz:
a) Isključivo na certificirane revizore i dio su pravila o radu IR
b) Za sve koji pružaju usluge interne revizije i dio su pravila rada IR
c) Sve članove profesije, nosioce ili kandidate za dobivanje stručnog certifikata, a dio su
etičkog kodeksa IR
d) Sve članove profesije koji pružaju usluge interne revizije u okviru definicije
interne revizije, a u skladu sa etičkim kodeksom IR

6) Raspored resursa odjela IR vrši se u skladu sa:


a) U skladu sa cost –benefit principom
b) Sa operativnim planom IR
c) Sa Strateškim planom IR
d) Studijom rizika IR perioda

7) Strateški plan, Operativni plan i Godišnju studiju rizika, na :


a) Na prijedlog Revizorskog odbora, odobrava, odnosno usvaja Upravni-Nadzorni Odbor
b) Na prijedlog Upravnog-Nadzornog odbora, odobrava, odnosno usvaja Odbor za
reviziju
c) Na prijedlog direktora Odjela, odobrava, odnosno usvaja Odbor za reviziju
d) Na prijedlog Upravnog-Nadzornog Odbora, odobrava, odnosno usvaja Skupština

8) Model revizijskog rizika se može primijeniti na:


a) Na nivou finansijskih izvještaja
b) Na nivou angažmana revizora
c) Na nivou svakog pojedinog elementa revizijskog rizika
d) na nivou pojedinačnih stavki

9) Plaćanja izvršena bez odgovarajučeg odobrenja, sa aspekta elemenata revizijskog


rizika to je:
a) Inherentni rizik
b) Kontrolni rizik
c) Rizik revizije
d) Rizik neotkrivanja

10) Sumnja se na nastanak značajne pogreške na računu primljenih mjenica, uz


pretpostavku da ne postoji odgovarajuća interna kontrola :
a) Inherentni rizik
b) Kontrolni rizik
c) Rizik revizije
d) Rizik neotkrivanja

11) Prilikom vrednovanja internih kontrola revizor koristi sljedeće postupke:


a) Postizanje razumijevanja interne kontrole
b) Postizanje razumijevanja menadžmenta,
c) Procjena kontrolnog rizika,
d) Procjene inherentnog rizika,
e) Testovi kontrola,
f) Ponovna procjena kontrolnog rizika
g) Odredjivanje učinka procjene kontrolnog rizika na dokazne testove

12) Osnovne vrste revizije su:


a) Revizija finansijskih izvještaja
b) Državna revizija
c) Revizija učinka
d) Revizija poslovanja
e) Interna revizija
f) Revizija odgovornosti
g) Revizija usklađenosti sa pravilima i propisima

13) Etički principi koje svaki profesionalni računovođa mora da poštuje su:
a) Integritet
b) Subjektivnost
c) Profesionalna osposobljenost i dužna pažnja
d) Povjerljivost
e) Pristrasnost
f) Profesionalno ponašanje

14) Komponente revizorskog rizika su:


a) Rizik firme
b) Proizvodni rizik
c) Inherentni rizik
d) Ekonomski rizik
e) Konkurentski rizik
f) Kontrolni rizik
g) Detekcioni rizik

15) Za pripremu i prezentaciju revidiranih finansijskih izvještaja odgovornost snosi:


a) Partner ili direktor revizorske firme koja je vršila reviziju
b) Uprava preduzeća
c) Revizor koji je provodio reviziju
d) Interni revizor

16) Rizik da je revizor dao neodgovarajuće mišljenje o FI (na primjer, pozitivno


mišljenje za FI koji sadrže značajne pogrešne navode) naziva se:
a) Revizorski rizik
b) Inherentni rizik
c) Kontrolni rizik
d) Detekcioni rizik

17) Model standardnog postupka revizije uključuje četiri faze. Cilj faze III (Testiranje i
dokazi) je da se:
a) Izvrši testiranje dokaza koji podupiru internu kontrolu i istinitost finansijskih
izvještaja
b) Odredi količina i vrsta dokaza koja je potrebna da se da revizorsko uvjerenje da nema
značajnih pogrešnih navoda finansijskih izvještaja
c) Pripremi revizorski izvještaj
d) Procijeni biografija klijenta i razlozi revizije

18) Faktori koji se ispoljavaju u kontrolnom okruženju su:


a) Funkcije upravnog odbora i njegovih komisija
b) Edukovanost menaxmenta
c) Filozofija i stil rada uprave
d) Optimalan broj zaposlenih kod klijenta
e) Organizaciona struktura preduzeća i metode dodjele ovlašćenja i odgovornosti
f) Kontrolni sistem uprave, uključujući funkcije interne revizije, kadrovsku
politiku i razdvajanje dužnosti
g) Opšte ekonomsko stanje u zemlji

19) Negativno mišljenje se izdaje kada je:


a) Efekat neusklađenosti prelazi fer i korektnu primjenu
b) Efekat neusklađenosti toliko značajan ili sveobuhvatan za finansijske izvještaje
da revizor mora zaključiti da rezerva izražena u njegovom izvještaju nije
dovoljna da otkrije pogrešnu ili nepotpunu prirodu finansijskog izvještaja
c) Efekat neusklađenosti toliko značajan za finansijske izvještaje koji ne pružaju fer i
korektne informacije investitorima i akcionarima za donošenje pouzdanih odluka

20) Zahtjev za potvrdu potraživanja iz poslovnih odnosa:


a) Mora isključivo imati pozitivnu formu
b) Sačinjava i šalje klijent revizije po nalogu revizora
c) Šalje revizor uz napomenu da dužnik odgovor dostavi direktno revizoru
d) Šalje revizor uz napomenu da dužnik odgovor može dostaviti ili klijentu revizije ili
direktno revizoru
e) Sadrži ovlašćenje dužniku da objelodani sve neophodne informacije revizoru
f) Ako se i nakon opomene ne dobije odgovor na pozitivnu potvrdu, revizor treba
primijeniti alternativne postupke ili stavku tretirati kao grešku

II - ZADACI

1. Revizor vrši reviziju finansijskih izvještaja za 2013. kod društva X. Društvo je iskazalo
slijedeći bilans stanja

OPIS 2013. 2012


Nekretnine, postrojenja, oprema 1.500.000 1.200.000
Zalihe 80.000 100.000
Potraživanja 2.500.000 2.000.000
Novčana sredstva 500.000 700.000
AKTIVA 4.580.000 4.000.000
Kratkoročne obveze 2.400.000 1.800.000
Dugoročne obaveze 1.500.000 1.600.000
Kapital 680.000 600.000
PASIVA 4.580.000 4.000.000

Društvo je ostvarilo ukupan prihod u 2013. Godini u iznosu od 6.500.000 KM.


Revizor je postavio značajnost na 2 % od prihoda ili imovine, zavisno šta je veće.

Tokom revizije je ustanovljeno sljedeće:

Zabilješka 1
Pošto je angažman ugovoren tokom 2014. Godine, revizor nije prisustvovao popisu zaliha, niti je
mogao se dodatnim radnjama uvjeriti u tačnost iskazanih zaliha.

Zabilješka 2
Ustanovljeno je da je društvo angažovalo posebnog procjenitelja da izvrši procjenu nadoknadive
vrijednosti nekretnina, postrojenja i opreme (NPO) i da je on utvrdio da ta vrijednost iznosi 1.400.000
KM. iz izvještaja je vidljivo da je postupak procjene proveden krajem 2013. godine a i relevantni
podaci za procjenu su iz te godine, ali da izvještaj o procjeni nosi datum 15. januar 2014. godine.
Obrazloženje uprave je da zbog tog datuma procjena nije korištena za potrebe sastavljanja godišnjeg
finansijskog izvještaja za 2013. Revizor je dalje ustanovio da do 15. januara nije bilo značajnijih
promjena u bitnim podacima korištenim za procjenu.

Zabilješka 3
Revizijom NPO ustanovljeno je da je određena oprema prodata početkom 2013. godine lizing kući i
odmah uzeta od nje u finansijski njam na period od četiri godine. Društvo je od prodaje opreme ostvarilo
dobit od 300.000 KM (kao razliku između prodajne cijene i neamortizovane vrijednosti oprem. Međutim
društvo nije odmah priznalo svu dobit (300.000 KM) kao prihod, nego smo 25% tog iznosa, a ostatak
prikazalo kao razgraničeni prihod.

Zabilješka 4
Revizor na kraju procesa revizije nije dobio od uprave pisanu izjavu da je uprava ispunila svoju obavezu
pripremanja finansijskih izvještaja u skladu s primjenjivim okvirom finansijskog izvještavanja kako je
dogovoreno u revizijskom angažmanu, da je odgovorna za osmišljavanje i provedbu internih kontrola,
ta da je revizoru pružila sve relevantne informacije i osigurala pristup kako je dogovoreno u uvjetima
revizijskog angažmana, te su sve transakcije evidentirane i iskazane u finansijskim izvještajima.
Obrazloženje uprave je da je potpisivanjem finansijskih izvještaja indirektno dala i izjave koje se od nje
traže.

Potrebno je:
a) Za svaku od pojedinačnih zabilješki, apstrahujući sve ostale, sastaviti obrazloženje revizora
i odrediti koju biste vrstu mišljenja dali (pozitivno, s rezervom, itd.) Nije potrebno pisati
samo mišljenje.
b) Za sve zabilješke kao cjelinu, sastaviti obrazloženje revizora i odrediti samo jedno
sintetizovano zaključno mišljenje. Nije potrebno pisati samo mišljenje.

RJEŠENJE:

POD A)

Za zabilješku 1: Utvrđena je značajnost u iznosu od 130.000 KM (prihodi od 6.500.000 x 2%).


Ukupan iznos zaliha na početku perioda je 100.000, na kraju perioda iznosi 80.000, što je ispod
praga značajnosti, te se za ovu stavku može dati pozitivno mišljenje (5 bodova)

Za zabilješku 2: Revizor smatra da je za korištenje izvještaja o procjeni bitno iz kojeg perioda


potiču podaci koji su korišteni za procjenu i u kom je periodu procjena vršena, a to je u ovom
slučaju 2013. godina. Takođe je ustanovljeno da nije bilo značajnijih izmjena bitnih podataka
za procjenu u tom kratkom periodu od 15 dana. Dalje, iako izvještaj nosi datum 15. januar
2014., može se kao takav posmatrati čak i kao događaj nakon datuma izvještavanja koji
zahtijeva usklađivanje knjigovodstvene vrijednosti NPO, prema MRS 10, te ja podatke iz
procjene trebalo koristiti za sastavljanje finansijskih izvještaja za 2013. godinu. Shodno tom
zključku, NPO su precijenjena za 100.000 KM (1.500.000 – 1.400.000). Pošto je iznos
pogrešnog prikazivanja (100.000) manji od praga značajnosti (130.000) za ovu stavku se može
dati pozitivno mišljenje. (5 bodova)

Za zabiljšku 3: Društvo je pravilno postupilo u ovom slučaju i transakciju prikazalo kao


transakciju prodaje i povratnog najma, u kom slučaju dobit od prodaje treba razgraničiti na
period trajanja najma – u ovom primjeru na 4 godine, odnosno za prvu godinu (2013) prikazati
jednu četvrtinu (25%) dobiti kao prihod. Za ovu stavku se može dati pozitivno mišljenje. (5
bodova)

Za zabilješku 4: Prema tački 20. MrevS 580 Pisane izjave revizor će se suzdržati od mišljenja
ukoliko uprava ne dostavi pisane izjave koje su navedene u tačkama 10. i 11. Ovog MrevS-a, a
to su:
a) Da je uprava ispunila svoju obavezu pripremanja finansijskih izvještaja u skladu s
primjenjivim okvirom finansijskog izvještavanja, uključujući, gdje je relevantno, za
njihovu fer prezentaciju, kako je navedeno u uvjetima revizijskog angažmana
b) Da je revizoru pružila sve relevantne informacije i osigurala pristup kako je dogovoreno
u uvjetima revizijskog angažmana,
c) Da su sve transakcije evidentirane i iskazane u finansijskim izvještajima.
Dakle, pošto uprava nije dostavila traženu pismenu izjavu, revizor se suzdržava od mišljenja.
(5 bodova)
Napomena: nije potrebno navoditi koji MrevS i koja tačka i citirati ih, nego samo dati
obrazloženje da je u zabilješci navedena izjava izjava nophodna prema Međunarodnim
revizijskim standardima i da njeno nedavanje povlači revizorovo suzdržavanje od mišljenja.

POD B)
Dakle, pošto uprava nije dostavila traženu pismenu izjavu, u sintetizovanom zaključnom
mišljenju revizor se suzdržava od mišljenja. (10 bodova)
2. MSR 500 Revizijski Dokaz zahtijeva da "revizor treba obezbijediti dovoljno
odgovarajući revizijski dokaz kako bi mogao donijeti razumne zaključke na kojima
zasniva revizorsko mišljenje". Dio koji objašnjava MSR 500 navodi pet procedura za
pribavljanje revizijskih dokaza. MSR 500 takođe nudi smjernice za procjenu pouzdanosti
revizijskih dokaza.
Vaš zadatak je da:
(a) Navedite i opišite procedure za obezbjeđenje revizijskih dokaza.
(8 poena)
(b) Za svaku od procedura opišite jedan test revizije korištenjem te procedure za pribavljanje
dokaza o bilansu postrojenja i opreme uključujući povezana salda akumulirane
amortizacije i zaduženja dobiti i gubitka.
(8 poena)
(c) Za svaku od procedura obrazložite razmatranja koja su uticala na vašu ocjenu o
pouzdanosti dokaza i sa odgovarajućim povezivanjem sa testom opisanim u vašem
odgovoru pod (b). (14 poena)
Ukupno (30 poena)
Rješenje:
(a) Procedure za obezbjeđivanje dokaza revizije
i. Inspekcija Pregledavanje knjiženja, dokumenata i
sredstava,
ii. Posmatranje Gledanje drugih izvedbi procedura (posebno tamo
gdje ne postoji trag revizije, na primjer popis
zaliha),
iii. Upitnik/ Traženje informacije ili znanja od nekog u
okviru organizacije koja se revidira,
Potvrda Odgovor na upit radi potvrđivanja iznosa na
računima,
iv. Računanje Provjera aritmetičke tačnosti kalkulacija koja
podržava iznose na računima,
v. Analitičke procedure Analiza odnosa između podataka (ili
finansijskih ili ne-finansijskih).

(b) Testovi revizije


i. Fizičko verifikovanje uzorka sredstava da se osigura da su sredstva u upotrebi ista kao
sredstva u knjigama. (verifikovanje dodatka uz nabavnu fakturu je takođe primjer
inspekcije).
ii. Posmatranje kontrola procesuiranja faktura vezano za nabavku ne-tekućih sredstava.
(Posmatranje članova osoblja klijenta kako vrši inspekciju sredstava je drugi primjer
posmatranja).
iii. Ispitivanje finansijskog direktora ili direktora nabavke da li postoje neke ugovorene
kapitalne obaveze na kraju godine.
Traženje potvrda o broju vozila koje iznajmljuje kompanija.
iv. Provjera kalkulacija godišnjeg amortizacionog troška.
Ukupni amortizacioni trošak može biti revidiran analitičkim pregledom, da bi se vidjelo
da li uzimajući poznata kretanja na računu, iznosi izgledaju razumno u poređenju sa
prošlom godinom.

(c) Pouzdanost dokaza


i. Fizička verifikacija je test napravljen od strane revizora tako da ovo znači da je
pouzdaniji nego dokaz pružen od strane klijenta.
Pouzdanost će zavisiti od kvaliteta informacija koje revizor očekuje od bilo koga.
Ako on uzme uzorak iz registra ne-tekućih sredstava koji samo opisuje sredstvo sa malo
detalja, on će se oslanjati do određene mjere na prezentaciju menadžmenta da on vrši
inspekciju pravog sredstva. U tom slučaju, on može zaželjeti da pokuša potkrijepiti dokaz
sa drugim procedurama da bi ih učinio pouzdanijim.
Ako radi iz detaljnog registra koji pamti stvari takve kao serijske brojeve, on se neće
oslanjati u istoj mjeri na prezentaciju i dokaz će biti dovoljan.
ii. Pouzdanost testa posmatranja oslanja se na to da li je osoblje koje je bilo posmatrano
bilo upozoreno da će biti posmatrano i da li je činjenica da su zbog toga što su bili
posmatrani, imala uticaja na posao. Revizor mora prosuditi o ove dvije stvari.
iii. Na ovom nivou, kada je revizor vidio prezentaciju menadžmenta, on treba da je
potkrijepi sa drugim dokazima jer je dokaz generiran od strane revizora pouzdaniji nego
dokaz klijenta.
On može pregledati naruddžbe za nabavku oko kraja godine ili pregledati zapisnike borda
radi potkrijepljivanja.
Pouzdanost primljenog dokaza od treće strane će zavisiti od toga da li su pisani ili usmeni
i od nezavisnosti treće strane. Potvrde od treće strane kompanije za iznajmljivanje su
izuzetno pouzdane ako se dobiju u pismenoj formi.
iv. Dokaz koji rezultira iz ponovnog obračuna amortizacije bi trebao biti generiran od strane
revizora i biće visoko pouzdan dokaz.
v. Analitičke procedure na ovom nivou imaju dokaz koji ih suštinski razdvaja od drugog posla
uređenog u tom području. Analitičke procedure su opšte pouzdane, ali su ograničene
sposobnošću revizora da utvrdi razumnost. Ako rezultati ne izgledaju razumno, daljnji rad
treba da bude urađen da objasni zašto analitičke procedure ukazuju na probleme.
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE

ISPIT ZA STICANJE PROFESIONALNOG ZVANJA


CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: MAJ 2014.GODINE)

PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I - TEST PITANJA

1) Revizijski rizik je:


a) rizik da će značajna greška nastati uz pretpostavku da nije u vezi sa internom kontrolom
b) rizik da interna kontrola neće spriječiti ili uočiti značajnu pogrešku koja se može
dogoditi
c) rizik da revizor neće otkriti značajnu grešku koja postoji u finansijskim izvještajima
d) rizik da revizor može nesvjesno (bez znanja i namjere) pogriješiti kod davanja
mišljenja
e) rizik da se revizor izloži gubitku ili povredi profesionalne prakse zbog sudskog spora,
negativnog mišljenja ili drugih događaja u vezi sa revizijom koju vrši

2) Objašnjenja uz standardan pozitivan izvještaj su potrebna u slučaju:


a) mišljenje revizora je utemeljeno na izvještaju drugog revizora
b) sumnja u vremensku neograničenost poslovanja preduzeća
c) revizor je saglasan sa odstupanjem od primjene računovodstvenih načela
d) nedosljednost
e) nedovoljnost prikupljenih dokaza
f) naglašavanje nekog značajnog događaja

3) Šta od navedenog predstavlja revizijski dokaz:


a) valjanost
b) potpunost
c) cutoff
d) vlasništvo
e) mehanička tačnost
f) procjena
g) konfirmacija
h) objavljivanje

4) Revizor će izdati negativno mišljenje:


a) ako su reviziju započeli drugi revizori koji su se povukli sa slučaja
b) ako revizor nije nezavisan s obzirom na preduzeće kod kojeg obavlja reeviziju
c) ako izvještaji u cjelini ne prikazuju realno i objektivno finansijsko stanje
preduzeća i njegove rezultate poslovanja
d) ako nije prikupio dovoljno dokaza
5) Prepoznajte koji oblik odgovornosti ne spada u odgovornost revizora:
a) odgovornost prema klijentima prema opštem zakonu zato što nije ispunio uslove
ugovora o obavljanju revizije
b) odgovornost prema trećim stranama, npr prema banci jer revizor nije otkrio značajno
pogrešne finansijske izvještaje
c) odgovornost za tačnost finasijskih izvještaja komitetna, zato što finansijski
izvještaji nisu sastavljeni u skladu sa računovodstvenim standardima
d) krivična odgovornost zato što je revizor svjesno izdao nekorektan izvještaj o reviziji

6) Najčešči cilj revizije poslovanja je utvrditi:


a) djeluje li interna kontrola efikasno
b) jesu li informacije o poslovanju u skladu sa opšteprihvaćenim revizijskim standardima
c) prikazuju li finansijski izvještaji rezultate poslovanja realno i objektivno
d) posluju li određene poslovne jedinice efikasno

7) Koje od pomenutih aktivnosti se obično provode kada se radi o istraživanjima


vezanim za postojećeg klijenta:
a) posjetiti njegove poslovne prostorije,
b) pregledati radnu dokumentaciju iz prethodnih godina,
c) pregledati godišnje izvještaje koji se šalju akcionarima,
d) obaviti razgovore sa menadžmentom klijenta,

8) Nezavisnost revizora se narušava:


a) momentom pokretanja sudskog spora ali ne i najavom pokretanja sudskog spora
b) ako revizor posjeduje dionice komitenta a ipak želi da obavi reviziju
c) ako od komitenta prima skupocjene poklone
d) ako obavlja računovodstvene poslove za komitenta kojeg treba revidirati

9) Kontrolni rizik je:


a) je komplementaran nivou pouzdanosti koji revizorska firma očekuje u svojim
revizijama
b) rizik koji predstavlja vjerovatnoću da neki saldo ili klasa transakcije sadrži značajnu
grešku, pod pretpostavkom da ne postoji potrebna interna kontrola
c) rizik koji predstavlja vjerovatnoću da salda računa ili klasa transakcija sadrže
značajnu grešku koje sistem interne kontrole organizacije nije spriječio ili otkrio
d) rizik da će revizor ili revizorska firma biti oštećeni zbog odnosa sa klijentom

10) Da bi dokazao prevaru revizora tužitelj (treća strana) mora dokazati:


a) da je revizijski izvještaj realan
b) da je revizor znao za uslove ili bio uvjeren u to da je prikaz poslovanja nerealan
c) da je revizor namjeravao navesti treću stranku da se osloni na nerealna izvještaj
d) da je usljed toga treća stranka pretrpjela štetu

11) Prilikom vrednovanja internih kontrola revizor koristi sljedeće postupke:


a) postizanje razumijevanja interne kontrole
b) postizanje razumijevanja menadžmenta,
c) procjena kontrolnog rizika,
d) procjene inherentnog rizika,
e) testovi kontrola,
f) ponovna procjena kontrolnog rizika
g) odredjivanje učinka procjene kontrolnog rizika na dokazne testove.

12) Tehnike prikupljanja dokaza su:


a) upiti,
b) intervjui,
c) posmatranje,
d) inspekcija,
e) izračunavanje,
f) konfirmacija,
g) zapisnici upravnog odbora klijenta,
h) analitički postupci.

13) Radna dokumentacija sadrži:


a) informacije o planiranju revizije
b) prirodu, vremenski raspored i sadržaj obavljenih postupaka revizije
c) pojedinačne listove revizora koji su obavili postupke revizije
d) rezultate obavljenih postupaka revizije
e) izvedene zaključke na osnovu kojih je dato mišljenje

14) Opšti principi eksterne revizije prema MSR 200 su:


a) pridržavati se Etičkog kodeksa
b) pridržavati se Međunarodnih standarda revizije (ISA),
c) pridržavati se Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja (IFRS)
d) pridržavati se Međunarodnih standarda angažovanja na pregledu (ISRE)
e) razumno uvjerenje
f) za FI je odgovorna uprava, a revizor za formiranje i izražavanje mišljenja o FI

15) Osnovne vrste revizije su:


a) revizija finansijskih izvještaja
b) državna revizija
c) revizija učinka
d) revizija poslovanja
e) interna revizija
f) revizija odgovornosti
g) revizija usklađenosti sa pravilima i propisima

16) "Detekcioni rizik" je


a) rizik da će revizor otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti materijalna
b) rizik koji predstavlja vjerovatnoću da salda računa ili klasa transakcija sadrži značajnu
grešku koje sistem onterne kontrole organizacije nije spriječio ili otkrio
c) rizik da će revizor ili revizorska firma biti oštećeni zbog odnosa sa klijentom revizije
d) rizik da revizor neće otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti
materijalna, bilo pojedinačno ili kada se uzme zajedno sa drugim greškama

17) Akcije, politike i procedure koje odražavaju sveukupan odnos uprave, direktora i
vlasnika nekog preduzeća prema kontroli i njenom značaju u preduzeću nazivaju se:
a) kontrolne aktivnosti
b) kontrolno okruženje
c) sistem interne kontrole
18) Etički principi koje svaki profesionalni računovođa mora da poštuje su:
a) integritet
b) subjektivnost
c) profesionalna osposobljenost i dužna pažnja
d) povjerljivost
e) profesionalno ponašanje

19) Završni postupci revizije prije izdavanja mišljenja revizora su:


a) testovi detalja salda
b) sveukupni pregled
c) prikupljanje konačnih dokaza i provjera neevidentiranih obaveza.
d) dobijanje dokaza i pisama vezanih za sudske sporove, tužbe i procjene
e) ispitivanje naknadnih događaja

20) Šta se podrazumjeva pod procjenom rizika?


a) planiranje odstupanja i grešaka
b) identifikaciju i analizu (rizika) vezanih za postizanje ciljeva organizacije,
pouzdanosti finansijskih informacija koje se koriste unutar preduzeća ili se
objavljuju
c) uspostava glavne knjige u organizaciji
II - ZADACI

Popunite prazna polja: FORMIRANJE MIŠLJENJA O FINANSIJSKIM


IZVJEŠTAJIMA

NE
Da li su dobijeni i razmotreni dokazi
Da li je mogući efekat na fin. (5)
za koje je razumno očekivati da budu
izvještaje toliko značajan ili DA
na raspolaganju?
sveobuhvatan da bi ih mogao učiniti
neprihvatljivim u cjelini? (5)

DA
NE NE
Da li su finansijski izvještaji Da li je odstupanje neophodno da
sastavljeni u skladu sa MRS? bi se dobio istinit i pošten prikaz?

DA DA
NE

DA Da li je izvršeno adekvatno
objavljivanje odstupanja od MRS?

DA Da li finans. izvještaji uključuju NE


napomene za objavljivanje o
Ima li važnih neizvjesnosti koje važnim neizvjesnostima, daju
utiču na finansijske izvještaje? istinit i pošten prikaz?

DA
NE

(5)
Da li je efekat neslaganja tako
značajan ili sveobuhvatan da
Da li finansijski izvještaji daju NE su finansijski izvještaji kao
istinit i pošten prikaz? cjelina pogrešni

DA NE DA

(5) (5)
(5)
Rješenje:

Da li je mogući efekat na fin. Mišljenje s rezervom


izvještaje toliko značajan ili DA
sveobuhvatan da bi ih mogao učiniti
neprihvatljivim u cjelini? Suzdržano

DA
NE NE
Da li su finansijski izvještaji Da li je odstupanje neophodno da
sastavljeni u skladu sa MRS? bi se dobio istinit i pošten prikaz?

DA DA
NE

DA Da li je izvršeno adekvatno
objavljivanje odstupanja od MRS?

DA Da li finans. izvještaji uključuju NE


napomene za objavljivanje o
Ima li važnih neizvjesnosti koje važnim neizvjesnostima, daju
utiču na finansijske izvještaje? istinit i pošten prikaz?

DA
NE

Pozitivno s
Da li je efekat neslaganja tako
napomenom značajan ili sveobuhvatan da
Da li finansijski izvještaji daju NE su finansijski izvještaji kao
istinit i pošten prikaz? cjelina pogrešni

DA NE DA

Mišljenje s Negativno
Pozitivno
rezervom
2. Vaše revizorsko preduzeće je sklopilo ugovor o obavljanju revizije finansijskih izvještaja za
2013. godinu sa klijentom - A, AD iz oblasti drvne industrije. Ugovor je sklopljen 15. marta
2014. godine, nakon što je klijent raskinuo ugovor o reviziji sa prethodnim revizorom.
Preduzeće A je sačinilo finansijske izvještaje na dan 31. decembra, odnosno u periodu od 1.
januara do 31. decembra 2013. godine, uz tvrdnju da je primjenjivalo MSFI. Finansijski
izvještaji za 2013. godinu, bilans stanja i bilans uspjeha, koji su predmet revizije, prikazani su
u daljem tekstu.

PREDUZEĆE "A"

BILANS STANjA
Na dan 31. decembra 2013. godine
(U KM)
2013. 2012.
AKTIVA
Stalna sredstva
Nematerijalna ulaganja 6.173.299 6.790.628
Nekretnine, postrojenja i oprema 24.682.192 23.734.613
Dugoročni finansijski plasmani - 709.359
Svega stalna sredstva 30.855.491 31.234.600
Obrtna (tekuća) sredstva
Zalihe 5.884.545 6.391.801
Potraživanja od kupaca 2.071.921 2.450.105
Druga potraživanja 157.766 161.359
Gotovina i ekvivalenti gotovine 38.721 72.379
Svega obrtna (tekuća) sredstva 8.152.953 9.075.644
Ukupna aktiva 39.008.444 40.310.244

2013. 2012.
PASIVA
Kapital i rezerve
Akcijski kapital 33.901.568 33.901.568
Neraspoređeni dobitak/(nepokriveni ubitak) -4.642.801 -
Svega kapital i rezerve 29.258.767 33.901.568
Tekuće (kratkoročne) obaveze
Primljeni avansi, depoziti i kaucije 9.881 9.881
Obaveze iz poslovnih odnosa 4.827.348 3.017.740
Ostale obaveze 2.069.052 2.300.679
Kratkoročne finansijske obaveze 2.843.396 1.080.379
Svega tekuće (kratkoročne) obaveze 9.749.677 6.408.676
Ukupna poslovna pasiva 39.008.444 40.310.244
PREDUZEĆE A
BILANS USPJEHA
U periodu od 01. do 31. 12. 2013. godine
(U KM)
2013. 2012.
Poslovni prihodi
Prihodi od prodaje 3.952.955 5.907.736
Drugi poslovni prihodi 2.707 829.520
Promjena vrijednosti zaliha učinaka 587.717 -229.243
Svega poslovni prihodi 4.543.379 6.508.013
Poslovni rashodi
Nabavna vrijednost prodate robe 221.191 321.763
Troškovi sirovina i materijala 2.585.798 2.307.673
Troškovi bruto zarada i ostali lični rashodi 2.939.115 2.758.678
Troškovi amortizacije 1.571.882 293.570
Drugi poslovni rashodi 1.608.093 1.116.300
Svega poslovni rashodi 8.926.079 6.797.984

(4.382.701
Poslovni dobitak/(gubitak) ) (289.970)
Rashodi finansiranja (326.819) (262.720)
Prihodi od kamate i investiranja 66.718 552.690
(4.642.801
Dobitak/(gubitak) prije oporezivanja ) -
Porez i doprinosi iz dobitka -
(4.642.801
Neto dobitak/(gubitak) ) -

U toku revizije ste došli do sljedećih zaključaka te sačinili radne papire-zabilješke:

Zabilješka (RP) br. 1


S obzirom na datum zaključenja Ugovora o reviziji, nismo mogli prisustvovati popisu zaliha
čiji su rezultati uključeni u finansijske izvještaje koji su predmet revizije. Međutim, popisu
zaliha na dan 31.12.2013. godine je prisustvovao prethodni revizor. S obzirom da su i prethodni
revizor i klijent, sve do kraja januara 2013. godine smatrali da će reviziju za 2013. godinu
završiti prethodni revizor, on je prisustvovao popisu zaliha i o tome sačinio odgovarajuću radnu
dokumentaciju.
Klijent nam je omogućio komunikaciju sa prethodnim revizorom. Uvidom u njegovu radnu
dokumentaciju nismo stekli uvjerenje da su procedure popisa zaliha uredno obavljene. Pored
toga, odgovarajućim alternativnim postupcima nismo se dodatno uvjerili u stvarno stanje zaliha
iskazanih u bilansu stanja na dan 31.12.2013. godine.

Zabilješka (RP) br. 2


U strukturi ukupnih zaliha dominiraju zalihe gotovih proizvoda. Dio tih zaliha se odnosi na
komponente za izradu namještaja koje su rađene za ino kupce, vrednovane po cijeni koštanja u
ukupnoj vrijednosti od 955.000 KM. Pošto je dosadašnji kupac početkom januara otkazao
narudžbe, odmah se krenulo u traženje novih kupaca. Postignuti su preliminarni dogovori, ali
su zahtjevi potencijalnih novih kupaca strožiji u pogledu dozvoljene vlage, te je potrebno
navedene komponente ponovo tretirati u specijalnoj sušioni, ili za iznos procijenjenih troškova
sniziti cijenu koštanja, odnosno vrijednost tih zaliha svesti na neto prodajnu cijenu.
Ukupni troškovi dodatnog sušenja su procijenjeni u iznosu od 225.000 KM. Uprava smatra da
je to za preduzeće neprihvatljivo, te da će uspjeti da tokom 2014. godine, pronađe kupca koji
će prihvatiti isporuku bez dodatnih troškova, te zalihe prodati najmanje po cijeni koštanja, po
kojoj su i bilansirane, te stoga nije prihvatila da se taj dio zaliha iskaže po fer vrijednosti
(mogućoj prodajnoj cijeni). Po navedenom osnovu bi trebalo umanjiti vrijednost ukupnih zaliha
za 225.000 KM.

Zabilješka (RP) br. 3


Na bazi analize starosne strukture potraživanja od kupaca, usaglašavanja putem izvoda
otvorenih stavki i konfirmacije ustanovili smo da potraživanja od kupaca sadrže potraživanja
starija od godinu dana u vrijednosti od 108.500 KM. Nije vršena ispravka vrijednosti ovih
potraživanja. Rukovodstvo Preduzeća smatra da ne treba vršiti ispravku vrijednosti, pošto su
sva ta potraživanja priznata od strane kupaca i vjeruje da će biti naplaćena tokom 2014. godine.
Tim kupcima Preduzeće ne vrši nove isporuke.

Zabilješka (RP) br. 4


Postoje pouzdane indikacije da je dio nematerijalnih sredstava precijenjen i da bi trebalo
iskazati smanjenje njihove vrijednosti tj. obezvrjeđenje ili imparitetni gubitak u finansijskim
izvještajima za 2013. godinu u iznosu od najmanje 325.000 KM. Iako Preduzeće A prihvata
činjenicu da su njegova nematerijalna sredstva precijenjena, zbog poteškoća procjene njihove
fer vrijednosti i uticaja na rezultat perioda nije izvršilo potrebnu korekciju, niti na
nematerijalnim sredstvima, niti je po tom osnovu uvećalo rashode.
Zabilješka (RP) br. 5
Polovinom 2013. godine zbog izražene nelikvidnosti Preduzeće A je bilo prinuđeno da uzme
kratkoročne kredite od dvije poslovne banke u ukupnom iznosu od 400.000 KM. Nažalost
poslovna i finansijska situacija se u drugoj polovini 2013. godine dodatno pogoršala i uzeti
krediti se nisu mogli vratiti na datum dospijeća krajem decembra. Kroz pregovore sa bankama
je postignut aranžman da se kredit produži za narednih šest mjeseci uz pripis redovne, ali
zatezne kamate u ukupnom iznosu 125.000 KM. Uprkos tome, klijent nije izvršio
ukalkulisavanje troškova zatezne kamate u 2013. godini, "prenoseći" tu obavezu u 2014.
godinu.

Od Vas se zahtijeva:

1. Procijenite i obrazložite procijenjeni nivo ili prag materijalnosti za finansijske


izvještaje za 2013. godinu kao cjelinu.
(5 poena)

2. Za svaku od pojedinačnih pretpostavljenih zabilješki, apstrahujući sve ostale,


sastavite obrazloženje revizora i formulišite odgovarajuće mišljenje. Nije potrebno
da pišete uvodni pasus i pasus o obimu revizije.
Svaki pojedinačni pozitivni odgovor nosi 2 poena.
(ukupno: 5h3 =15 poena)

3. Za sve zabilješke kao cjelinu, tretirajući ih zabilješkama odnosno radnom


dokumentacijom po konkretnom ugovoru, kao i na osnovu ukupnih informacija
koje pružaju finansijski izvještaji koji su predmet revizije, sastavite obrazloženje
revizora i dajte samo jedno sintetizovano zaključno mišljenje. Nije potrebno da
pišete uvodni pasus i pasus o obimu revizije.
(10 poena)

Očekivani odgovori

(1) ODGOVOR:
U vezi sa procjenom nivoa materijalnosti prilikom revizije finansijskih izvještaja, u praksi
uobičajeno primjenjuju tzv. pravila palca, tj. primjenjuju se odgovarajući procenti na određene
pozicije iz finansijskih izvještaja. Takve preporuke se mogu naći u relevantnoj literaturi.
Zadatak revizora je da u fazi planiranja revizije, kada se procjenjuje preliminarna materijalnost,
proračuna odgovarajuće vrijednosti i opredijeli se, na osnovu vlastite profesionalne procjene,
za najadekvatniji prag materijalnosti za finansijske izvještaje koji su predmet revizije.
- iznosi u KM -
Stavka iz finansisjkih izvještaja Vrijednost Preporučeni Odabrani Proračunata
31.12.2013. % % materijalnost
Stalna sredstva 30.855.491 0,5 do 2 0,5% 154.277
Obrtna sredstva 8.152.953 5 do 10 5% 407.648
Kapital 29.258.767 1 do 5 1% 292.588
Tekuće obaveze 9.749.677 5 do 10 5% 487.484
Ukupan prihod 4.610.097 0,5 do 2 ne -
Neto dobitak/gubitak -4.642.801 5 do 10 ne -
Procijenjena materijalnost 335.499

Obrazloženje:
S obzirom da po prvi put vršimo reviziju u Preduzeću A, revizijski rizik je veći. U skladu sa
tim, da bi se smanjio revizijski rizik, potrebno je povećati značajnost (a to znači utvrditi niži
prag značajmosti). Zbog toga, iz raspona postotaka značajnosti koji se nalaze u redu u kojem
je sadržana osnovica, treba primijeniti onaj postotak koji je manji, kako bi prag značajnosti
bio niži.
Prilikom proračuna ukupan prihod nije korišćen kao moguća osnovica zato što je on značajno
smanjen u 2013. u odnosu na 2012. godinu ( za oko 30%), a neto dobitak zato što je naš klijent
ostvario gubitak i to u visini od oko 14% kapitala, te stoga nijedna od ove dvije osnove ne bi
mogla biti adekvatna u konkretnoj reviziji.
Predloženi nivo materijalnosti je približno prosjek vrijednosti ili iznosa proračunatih
korišćenjem preostalih uobičajenih osnova.
(2) ODGOVOR:
Zabilješka (RP) broj 1:

Osnove za uzdržavajuće mišljenje

Prema zabilješki 1. nismo prisustvovali popisu zaliha sa stanjem na dan 31. decembra 2013.
godine, pošto je ugovor o reviziji potpisan 15.03.2014. godine. Međutim, popisu zaliha na dan
31.12.2013. godine je prisustvovao prethodni revizor. S obzirom da su i prethodni revizor i
klijent, sve do kraja januara 2014. godine smatrali da će reviziju za 2013. godinu završiti
prethodni revizor, on je prisustvovao popisu zaliha i o tome sačinio odgovarajuću radnu
dokumentaciju. Klijent nam je omogućio komunikaciju sa prethodnim revizorom. Uvidom u
njegovu radnu dokumentaciju nismo stekli uvjerenje da su procedure popisa zaliha uredno
obavljene. Pored toga, odgovarajućim alternativnim postupcima nismo se dodatno mogli
uvjeriti u stvarno stanje zaliha iskazanih u bilansu stanja na dan 31.12.2013. godine.

Uzdržavajuće mišljenje

Zbog značaja pitanja navedenih u Osnovama za uzdržavajuće mišljenje, nismo bili u


mogućnosti da pribavimo zadovoljavajuće revizijske dokaze, koji obezbeđuju osnovu za
izražavanje revizorskog mišljenja. Shodno tome, ne izražavamo mišljenje o finansijskim
izvještajima Preduzeća "A" a.d. za 2013. godinu.

Ili

Osnov za izražavanje mišljenja sa rezervom

Prema zabilješki 1. nismo prisustvovali popisu zaliha sa stanjem na dan 31. decembra 2013.
godine, pošto je ugovor o reviziji potpisan 15.03.2014. godine. Međutim, popisu zaliha na dan
31.12.2013. godine je prisustvovao prethodni revizor. S obzirom da su i prethodni revizor i
klijent, sve do kraja januara 2014. godine smatrali da će reviziju za 2013. godinu završiti
prethodni revizor, on je prisustvovao popisu zaliha i o tome sačinio odgovarajuću radnu
dokumentaciju. Klijent nam je omogućio komunikaciju sa prethodnim revizorom. Uvidom u
njegovu radnu dokumentaciju nismo stekli uvjerenje da su procedure popisa zaliha uredno
obavljene. Pored toga, odgovarajućim alternativnim postupcima nismo se dodatno mogli
uvjeriti u stvarno stanje zaliha iskazanih u bilansu stanja na dan 31.12.2013. godine.

Mišljenje sa rezervom

Po našem mišljenju, osim za moguće efekte na finansijske izveštaje pitanja koja su navedena
u Osnovama za mišljenje sa rezervom, prezentovani finansijski izvještaji istinito i objektivno,
po svim materijalno značajnim pitanjima, prikazuju finansijski položaj Preduzeća AD na dan
31. decembra 2013. godine, kao i rezultate njegovog poslovanja i tokove gotovine za godinu
koja se završava na taj dan, u skladu sa računovodstvenim propisima.

2. Zabilješka (RP) br. 2


Mišljenje:
Po našem mišljenju finansijski izveštaji istinito i objektivno, po svim materijalno
značajnim pitanjima, prikazuju finansijski položaj Preduzeća A na dan 31. decembra
2013. godine, kao i rezultate njegovog poslovanja i tokove gotovine za godinu koja se
završava na taj dan, u skladu sa računovodstvenim propisima. (potrebna korekcija je
ispod praga materijalnosti)
Skretanje pažnje:
Ne izražavajući rezervu u odnosu na dato mišljenje, skrećemo pažnju na zabilješku broj 2.
zalihe gotovih proizvoda su precijenjene za 225.000 KM. Preduzeće nije izvršilo rezervisanje
troškova u bilansu uspjeha za 2013. godinu radi iskazivanja fer vrijednosti zaliha gotovih
proizvoda koja omogućava njihovu prodaju, što je svakako trebalo da učini.

3. Zabilješka (RP) br. 3.


Mišljenje:
Po našem mišljenju finansijski izveštaji istinito i objektivno, po svim materijalno
značajnim pitanjima, prikazuju finansijski položaj Preduzeća A na dan 31. decembra
2013. godine, kao i rezultate njegovog poslovanja i tokove gotovine za godinu koja se
završava na taj dan, u skladu sa računovodstvenim propisima. (potrebna korekcija je
ispod praga materijalnosti)

Skretanje pažnje:
Ne izražavajući rezervu u odnosu na dato mišljenje, skrećemo pažnju na zabilješku broj 3
konstatovano je da potraživanja starija od 1 godine u iznosu od 108.500 KM nisu otpisana, jer
uprava očekuje da će se ona naplatiti, budući da ih kupci ne osporavaju. S obzirom da nisu date
nikakve garancije da će se plaćanje zaista izvršiti, smatramo da je trebalo izvršiti otpis
navedenog iznosa u 2013. godini.

4. Zabilješka (RP) br. 4


Mišljenje:
Po našem mišljenju finansijski izveštaji istinito i objektivno, po svim materijalno
značajnim pitanjima, prikazuju finansijski položaj Preduzeća A na dan 31. decembra
2013. godine, kao i rezultate njegovog poslovanja i tokove gotovine za godinu koja se
završava na taj dan, u skladu sa računovodstvenim propisima. (potrebna korekcija je
ispod praga materijalnosti)
Skretanje pažnje:
Ne izražavajući rezervu u odnosu na dato mišljenje, skrećemo pažnju na zabilješku broj 4 -
postoje pouzdane indikacije da je dio nematerijalnih sredstava precijenjen i da bi trebalo
iskazati smanjenje njihove vrijednosti tj. obezvrjeđenje ili imparitetni gubitak u finansijskim
izvještajima za 2013. godinu u iznosu od najmanje 325.000 KM. Iako preduzeće A prihvata
činjenicu da su njegova nematerijalna sredstva precijenjena, zbog poteškoća procjene njihove
fer vrijednosti i uticaja na rezultat perioda nije izvršilo potrebnu korekciju, niti na
nematerijalnim sredstvima, niti je po tom osnovu uvećalo rashode.

5. Zabilješka (RP) br. 5


Mišljenje:
Po našem mišljenju finansijski izveštaji istinito i objektivno, po svim materijalno
značajnim pitanjima, prikazuju finansijski položaj Preduzeća A na dan 31. decembra
2013. godine, kao i rezultate njegovog poslovanja i tokove gotovine za godinu koja se
završava na taj dan, u skladu sa računovodstvenim propisima. (potrebna korekcija je
ispod praga materijalnosti)
Skretanje pažnje:
Ne izražavajući rezervu u odnosu na dato mišljenje, skrećemo pažnju na zabilješku broj 5 -
konstatovani su problemi preduzeća u vezi sa održavanjem likvidnosti, dodatnim kreditnim
zaduženjem i nemogućnošću vraćanja tih novih kratkoročnih kredita prema ugovorenom roku
do kraja 2013. godine. Po osnovu postignutih dogovora sa bankama o produženju kredita uz
pripis redovne i zatezne kamate, navedena obaveza se trebala uvećati za 125.000 KM zatezne
kamate, ali to uprava preduzeća A nije uradila u finansijskim izvještajima za 2013. godinu.
Zbog propuštanja da se navedeni troškovi zatazne kamate ukalkulišu u 2013. godini, za
navedeni iznos su potcijenjene kratkoročne finansijske obaveze i rashodi.

(3) ODGOVOR:

Osnove za uzdržavajuće mišljenje

Prema zabilješki 1. nismo prisustvovali popisu zaliha sa stanjem na dan 31. decembra 2013.
godine, pošto je ugovor o reviziji potpisan 15.03.2014. godine. Međutim, popisu zaliha na dan
31.12.2013. godine je prisustvovao prethodni revizor. S obzirom da su i prethodni revizor i
klijent, sve do kraja januara 2014. godine smatrali da će reviziju za 2013. godinu završiti
prethodni revizor, on je prisustvovao popisu zaliha i o tome sačinio odgovarajuću radnu
dokumentaciju. Klijent nam je omogućio komunikaciju sa prethodnim revizorom. Uvidom u
njegovu radnu dokumentaciju nismo stekli uvjerenje da su procedure popisa zaliha uredno
obavljene. Pored toga, odgovarajućim alternativnim postupcima nismo se dodatno mogli
uvjeriti u stvarno stanje zaliha iskazanih u bilansu stanja na dan 31.12.2013. godine.

Uzdržavajuće mišljenje

Zbog značaja pitanja navedenih u Osnovama za uzdržavajuće mišljenje, nismo bili u


mogućnosti da pribavimo zadovoljavajuće revizijske dokaze, koji obezbeđuju osnovu za
izražavanje revizorskog mišljenja. Shodno tome, ne izražavamo mišljenje o finansijskim
izvještajima preduzeća "A" a.d. za 2013. godinu.
Ili

Osnove za negativno mišljenje:


1. Kao što je navedeno u zabilješki broj 1. nismo prisustvovali popisu zaliha sa stanjem na
dan 31. decembra 2013. godine, pošto je ugovor o reviziji potpisan 15.03.2014. godine.
Međutim, popisu zaliha na dan 31.12.2013. godine je prisustvovao prethodni revizor. S
obzirom da su i prethodni revizor i klijent, sve do kraja januara 2014. godine smatrali da
će reviziju za 2013. godinu završiti prethodni revizor, on je prisustvovao popisu zaliha i o
tome sačinio odgovarajuću radnu dokumentaciju. Klijent nam je omogućio komunikaciju
sa prethodnim revizorom. Uvidom u njegovu radnu dokumentaciju nismo stekli uvjerenje
da su procedure popisa zaliha uredno obavljene. Pored toga, odgovarajućim alternativnim
postupcima nismo se dodatno mogli uvjeriti u stvarno stanje zaliha iskazanih u bilansu
stanja na dan 31.12.2013. godine.
2. Kao što je navedeno u zabilješki broj 2. zalihe gotovih proizvoda su precijenjene za
225.000 KM. Preduzeće nije izvršilo rezervisanje troškova u bilansu uspjeha za 2013.
godinu radi iskazivanja fer vrijednosti zaliha gotovih proizvoda koja omogućava njihovu
prodaju, što je svakako trebalo da učini.
3. Kao što je navedeno u zabilješki broj 3 konstatovano je da potraživanja starija od 1 godine
u iznosu od 108.500 KM nisu otpisana, jer uprava očekuje da će se ona naplatiti, budući da
ih kupci ne osporavaju. S obzirom da nisu date nikakve garancije da će se plaćanje zaista
izvršiti, smatramo da je trebalo izvršiti otpis navedenog iznosa u 2013. godini.
4. Kao što je navedeno u zabilješki broj 4 - postoje pouzdane indikacije da je dio
nematerijalnih sredstava precijenjen i da bi trebalo iskazati smanjenje njihove vrijednosti
tj. obezvrjeđenje ili imparitetni gubitak u finansijskim izvještajima za 2013. godinu u
iznosu od najmanje 345.000 KM. Iako preduzeće A prihvata činjenicu da su njegova
nematerijalna sredstva precijenjena, zbog poteškoća procjene njihove fer vrijednosti i
uticaja na rezultat perioda nije izvršilo potrebnu korekciju, niti na nematerijalnim
sredstvima, niti je po tom osnovu uvećalo rashode.
5. Kao što je navedeno u zabilješki broj 5 - konstatovani su problemi preduzeća u vezi sa
održavanjem likvidnosti, dodatnim kreditnim zaduženjem i nemogućnošću vraćanja tih
novih kratkoročnih kredita prema ugovorenom roku do kraja 2013. godine. Po osnovu
postignutih dogovora sa bankama o produženju kredita uz pripis redovne i zatezne kamate,
navedena obaveza se trebala uvećati za 125.000 KM zatezne kamate, ali to uprava
preduzeća A nije uradila u finansijskim izvještajima za 2013. godinu. Zbog propuštanja da
se navedeni troškovi zatazne kamate ukalkulišu u 2013. godini, za navedeni iznos su
potcijenjene kratkoročne finansijske obaveze i rashodi.

Negativno mišljenje:
Po našem mišljenju, zbog značaja pitanja navedenih u Osnovama za negativno mišljenje,
prezentovani finansijski izveštaji ne daju istinit i objektivan prikaz finansijskog položaja
Preduzeća A na dan 31. Decembra 2013. godine, kao i rezultate njegovog poslovanja i
tokove gotovine za godinu koja se završava na taj dan, u skladu sa računovodstvenim
propisima.
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE

ISPIT ZA STICANJE PROFESIONALNOG ZVANJA


CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2014. GODINE)

PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I - TEST PITANJA

1) Pravilan opis sistema interne kontrole treba da sadrži sljedeće elelemente:


a) porijeklo svakog dokumenta i evidencije u sistemu
b) sve obrade koje se vrše
c) potpis referenta koji vrši obradu
d) prirodu svakog dokumenta i evidencije u sistemu
e) naznaku kontrolnih postupaka relevantnih za procjenu kontrolnog rizika
f) potpis člana uprave klijenta na svaki dokument

2) Kontrolni rizik treba da bude procijenjen kao maksimalan za neku ili sve izjave,
ako:
a) se kontrole i postupci najvjerovatnije ne odnose na te izjave
b) se kontrole i postupci najvjerovatnije odnose na te izjave
c) se ne raspolaže sa dovoljnim brojem odgovarajućih dokaza
d) nije vjerovatno da su politike i procedure efikasne

3) Prema ISA 500 revizor treba da dobije dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi moga
izraziti mišljenje, a to su:
a) dovoljnost
b) ubjedljivost
c) adekvatnost

4) Radni papiri:
a) su direktno pomoćno sredstvo u planiranju, obavljanju i superviziji revizioje
b) sadrže evidenciju o odgovornom revizorskom timu i naknadi
c) sadrže evidenciju dokaza prikupljenih tokom obavljanja revizije
d) pomažu pri opštoj analizi posla obavljenog na reviziji
e) služe radi prezentacije mišljenja upravnom odboru klijenta

5) Revizija računovodstvenih procjena podrazumijeva:


a) pregled i provjera procesa koje je koristilo rukovodstvo
b) upoređivanje procjena iz prethodnih perioda sa tekućim periodom
c) korišćenje nezavisne procjene radi upoređivanja sa procjenom koju je izvršilo
rukovodstvo
d) provjeru obračuna koje je za potrebe računovodstvenih procjena izvršio prethodni revizor
e) pregled naknadnih događaja koji potvrđuju izvršenu procjenu.
6) "Detekcioni rizik" je
a) rizik da će revizor otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti materijalna
b) rizik koji predstavlja vjerovatnoću da salda računa ili klasa transakcija sadrži značajnu
grešku koje sistem onterne kontrole organizacije nije spriječio ili otkrio
c) rizik da će revizor ili revizorska firma biti oštećeni zbog odnosa sa klijentom revizije
d) rizik da revizor neće otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti
materijalna, bilo pojedinačno ili kada se uzme zajedno sa drugim greškama

7) Koji od sljedećih postupaka se ne provodi u fazi planiranja revizije:


a) procijeniti uslove poslovanja klijenta i razloge za reviziju
b) dobiti informacije o poslovanju kompanije i privredne grane
c) istražiti podatke vezane za zakonodavstvo
d) izvesti početne analitičke postupke
e) izvesti postupke radi sticanja razumjevanja interne kontrole
f) procijeniti rizik i utvrditi značajnost
g) odabrati radno osoblje koje će izvršiti reviziju
h) pripremiti program revizije

8) Prilikom revizije finansijskih izvještaja klijenta, odgovornost za sprečavanje i


otkrivanje prevare i greške leži na:
a) revizoru koji revidira finansijske izvještaje
b) partneru čija revizorska kuća vrši reviziju
c) upravi kroz implementaciju i provođenje adekvatnog sistema interne kontrole

9) Internu kontrolu čine sljedeće komponente ili sastavni dijelovi:


a) odbor za reviziju
b) kontrolno okruženje
c) proces procjene rizika
d) informacioni sistem
e) organizaciona struktura
f) kontrolne aktivnosti
g) monitoring

10) Priroda, vremenski raspored i obim postupaka koje revizor treba da obavi kako bi
stekao saznanja o računovodstvenom i sistemu interne kontrole zavisi od:
a) veličine i složenosti klijenta i njegovog kompjuterskog sistema
b) pitanja značajnosti
c) vrste internih kontrola
d) broja internih kontrolora
e) prirode dokumentacije preduzeća o specifičnim internim kontrolama
f) revizorske procjene inherentnog rizika
g) rizika detekcije

11) Specijalne revizijske metode prema smjeru ispitivanja dijele se na:


a) direktnu i indirektnu
b) progresivnu i retrogradnu
c) potpunu i preskočnu
d) formalnu i materijalnu
12) Zaokružite među datim karakteristikama onu koja se odnosi na internog revizora:
a) služi vlasnicima i trećim licima kojima su potrebne pouzdane finansijske informacije
b) fokusiran je na tačnost i razumljivost istorijskih događaja koji su prikazani u
finansijskim izveštajima
c) direktno brine o prevenciji prevare u bilo kom obliku ili stepenu pregledane
aktivnosti
d) nezavisan je od menadžmenta i upravnog odbora direktora kako u činjenicama tako i u
odnosu sa njima

13) Svrha, nadležnost, odgovornost, nezavisnost, objektivnost, stručnost, dužna


profesionalna pažnja, program osiguranja i unapređenja kvaliteta rada interne
revizije predstavljaju dio:
a) atributivnih standarda IR
b) standarda izvođenja IR
c) standarda implementacije IR
d) svega navedenog

14) Od 1988. godine, kada su usvojene nove Moralne norme – Etička pravila IR, ona se
primjenjuju na:
a) samo na ovlaštene IR
b) samo na IR članove IIA
c) Sve ovlaštene i neovlaštene IR bez obzira da li su članovi IIA
d) na certificirane IR

15) Savremeni sistem interne revizije obuhvata :


a) finansijsku, menadžersku i ekspertnu reviziju
b) finansijsku, poslovnu i operativnu reviziju
c) finansijsku, menadžersku i operativnu reviziju
d) ništa od navedenog

16) Revizorov izvještaj za revizije godišnjih finansijskih izvještaja obavljene u skladu s


Međunarodnim revizijskim standardima obuhvata:
a) naslov
b) ko je primalac
c) uvodni odjeljak
d) odgovornost menadžmenta za finansijske izvještaje
e) revizorova odgovornost
f) revizorovo mišljenje
g) bilans stanja
h) bilans uspjeha
i) zabilješke uz finansijske izvještaje

17) Da bi izrazo pozitivno mišljenje, između ostalog potrebno je da postoje neke od


navedenih okolnosti:
a) ograničenje u pogledu obima revizije
b) postoji razumno uvjerenje da je preduzeće sposobno da trajno posluje, a ta
informacija je objavljena u finansijskim izvještajima
c) razmimoilaženje sa upravom u pogledu prihvatljivosti računovodstvenih standarda
d) ako revizor zaključi da kriminalna radnja ili greška ima materijalno značajan efekat na
finansijske izvještaje, a taj efekat nije na odgovarajući način odražen ili ispravljen u
računovodstvenim izvještajima

18) Početna procjena značajnost predstavlja:


a) minimalan iznos do kojeg revizor vjeruje da finansijski izvještaji mogu biti pogrešni, a
da još uvijek ne utiču na odluke korisnika
b) maksimalan iznos do kojeg revizor vjeruje da finansijski izvještaji mogu biti
pogrešni, a da još uvijek ne utiču na odluke korisnika
c) iznos koji ne utiču na odluke korisnika
d) ništa od navedenog

19) Koje od pomenutih aktivnosti se obično ne provode kada se radi o istraživanjima


vezanim za postojećeg klijenta:
a) posjetiti njegove poslovne prostorije
b) pregledati radnu dokumentaciju iz prethodnih godina
c) pregledati godišnje izvještaje koji se šalju dioničarima
d) obaviti razgovore sa menadžmentom klijenta

20) Revizija ekonomičnosti, efektivnosti i fikasnosti je:


a) re izija poslovanja
b) revizija učinka
c) revizija prava
d) revizija pravednosti

II - ZADACI
Zadatak broj 1.
Gospodin Perić je jedan od četiri partnera u malom računovodstvenom društvu koje je
registrovano za vršenje revizije. Njihov klijent, „A“ (društvo sa ograničenom odgovornošću)
mu je ponudio mjesto u odboru direktora pridruženog društva „B“ (takođe društvo sa
ograničenom odgovornošću). Predložili su mu da napusti svoje društvo, da se uključi u odbor
„B“ i nastavi reviziju holding preduzeća „A“ u svom aranžmanu. Oni su netačno informisali
Perića da bi, ako napusti svoje društvo, partnerstvo bilo automatski razriješeno i postalo
nepoželjno da vrši reviziju „A“, tako da bi on mogao vršiti reviziju bez da je ponude njegovim
dotadašnjim kolegama.
Na nesreću, Perić je prihvatio imenovanje u odbor direktora i reviziju holdinga „A“, bez da je
prethodno detaljno proučio odredbe standarda revizije i etičke norme ponašanja. Bivši revizori
nisu bili ponovno izabrani na generalnoj godišnjoj skupštini „A“ i gosp. Perić je odabran na
njihovo mjesto.
Vaš zadatak je da:
a) Objasnite razloge zbog kojih gosp. Perić nije pogodan kao revizor „A“. (9 poena)
b) Objasnite koje bi korake revizor trebao preduzeti kada postane nepogodan za tu ulogu.
(5 poena)
c) Objasnite posljedice kada revizor vrši reviziju, a nije pogodan za to. (5 poena)

d) Navedite šta je najbolje uraditi kada reviziju vrši lice koja nije pogodno za taj zadatak.
(6 poena)
e) Prokomentarišite izjavu direktora da će dotadašnji revizori postati nepodobni kada Perić
napusti posao, jer će tada partnerstvo po automatizmu biti prekinuto.
(5 poena)
Ukupno (30 poena)
Rješenje:
(a) Osnovna zabrinutost ovdje je da li je Gospodin Perić oslobođen svih interesa koji bi mogli
da budu u konfliktu sa dobrim vođenjem revizije. Takav interes bi uključivao direktorski
položaj u podružnici. Gospodin Perić takođe može biti vrlo lako pod uticajem direktora
dioničkog društva, što takođe nije u saglasnosti sa etikom. Takođe je moguće da pravila o
nezavisnosti IFAC koji reguliše položaj gospodina Perića, ne bi trebali da pronalaze vezu
između gospodina Perića i društva „A“, nego ne bi dozvolila prihvatanje imenovanja od
strane gospodina Perića.
(b) Revizor koji postaje neprihvatljiv za rad u kancelariji, treba da napusti kancelariju
odmah i ostavi pisanu poruku kompaniji.
Izjava se obično zahtijeva u bilo kakvim okolnostima za koje (bivši) revizor smatra da treba
da budu upućene na pažnju članova ili povjerilaca, ili izjava da takve okolnosti ne postoje.
(c) Kada računovođa radi u svojstvu revizora, dok je neprihvatljivo da to radi, on je kriv za
prekršaj za IFAC. Pokazivanje činjenice da neprihvatljivost nije bila poznata predstavlja
odbranu.
(d) Tamo gdje je revizija urađena od strane neprihvatljive osobe, kompanija može tražiti drugu
reviziju ili pregled prve revizije (da bi odlučila da li je potrebna druga revizija) koja bi
bila urađena od strane kvalifikovane osobe. Kompanija koja je zabrinuta, treba da se žali sa
takvim zahtjevom i trebala bi biti u mogućnosti da pokrije troškove nastale od strane
neprihvatljivog revizora.
(e) Dokle god gospodin Perić ostaje direktor i partner „B“ i u računovodstvenoj praksi u isto
vrijeme, i on i oni su neprihvatljivi za rad kao revizori i za „A“ ili „B“. Partnerstvo neće
razriješiti ostavka gospodina Perića i partnerstvo (umjesto rada kao individualac) može biti
imenovani revizor, nema razloga zašto partnerstvo ne bi moglo izvršiti reviziju računa „A“
kompanije.

Zadatak broj 2.
Prilikom revizije salda potraživanja od kupaca, revizor će ispitivati pojedine tvrdnje koristeći
različite postupke (konfirmacija, analitički postupci, praćenje otpremnica, izlaznih računa itd.)
Opišite postupke koje biste koristili za ispitivanje pojedinih tvrdnji za salda potraživanja od
kupaca.

Tvrdnja Revizijski postupak


Postojanje
Potpunost
Cutoff
Tačnost
Vrednovanje
Klasifikacija
Objavljivanje
Rješenje
Tvrdnja Revizijski postupak
Postojanje Slanje konfirmacije kupcu
Provjera plaćanja u narednom obračunskom periodu
Potpunost Pribavljanje starosne liste potraživanja i usklađivanje sa glavnom
knjigom
Provjera otpremnica i uvezivanje sa izlaznim računima
Cutoff Ispitivanje izlaznih faktura na kraju prethodnog i početku revidiranog
perioda i usaglašavanje sa otpremnicama
Ispitivanje izlaznih faktura na kraju revidiranog i oočetku sljedećeg
perioda i usaglašavanje sa otremnicama
Tačnost Pribavljanje starosne liste potraživanja i usklađivanje sa glavnom
knjigom, ako je porebno
Provjera pojedinih stavki iz liste potraživanja praćenjem do izlazne
fakture
Provjera analitike za sumnjiva i sporna i usaglašavanje sa glavnom
knjigom
Vrednovanje Provjera konfirmacija sa saldima u analitičkim evidencijama, odnosno
glavnoj knjizi
Ispitivanje primjerenosti ispravke za sumnjiva i sporna potraživanja
Klasifikacija Uvod u starosnu listu potraživanja i ugovore kako bi se utvrdilo ima li
dugoročnih potraživnja
Pribavljanje izjava uprave o tome da li ima prodaja sa dugoročnim
odloženim plaćanjem
Objavljivanje Ispitivanje da li ima potraživanja od povezanih stranaka kako bi se ista
objavila
Ispitivanje da li ima založenih potraživanja
KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU
BOSNE I HERCEGOVINE

ISPIT ZA STICANJE PROFESIONALNOG ZVANJA


CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2013.GODINE)

PREDMET 8:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I - TEST PITANJA

1. Pitanja koja se nalaze u pismu uprave klijenta su:


a) potvrda uprave da je ona odgovorna za fer prezentaciju finansijskih izvještaja
b) potvrdu u kojoj se navodi ime i prezime, kao funkcija lica koje je odgovorno za fer
prezentaciju finansijskog izvještaja
c) raspoloživost svih finansijskih evidencija i za njih vezanih podataka
d) informacije vezane za transakcije povezanih strana
e) planovi ili namjere koje mogu uticati na knjigovodstvenu vrijednost ili
klasifikaciju sredstava,
f) informaciju o Međunarodnim računovodstvenim standardima koji su korišćeni
prilikom sastavljanja finansijskih izvještaja,
g) objavljivanje kompenzacionih salda i drugih aranžmana koji uključuju
ograničenja gotovinskih salda.

2. Ugovor o reviziji shodno pravilima IFAC-a se zaključuju:


a) u godini za koju će se vršiti revizija finansijskih izvještaja
b) nakon isteka poslovne godine za koju će se vršiti revizija finansijskih izvještaja
c) prema zahtjevu klijenta

3. Prilikom utvrđivanja veličine uzorka, revizor treba da razmotri:


a) rizik korištenja uzorka
b) prihvatljivu grešku
c) očekivanu grešku
d) grešku koja se ne može tolerisati

4. Revizija računovodstvenih procjena podrazumijeva:


a) pregled i provjera procesa koje je koristilo rukovodstvo
b) upoređivanje procjena iz prethodnih perioda sa tekućim periodom
c) korištenje nezavisne procjene radi upoređivanja sa procjenom koju je izvršilo
rukovodstvo
d) provjeru obračuna koje je za potrebe računovodstvenih procjena izvršio prethodni
revizor
e) pregled naknadnih događaja koji potvrđuju izvršenu procjenu

5. Koje od navedenih organizacija utiču na reviziju:


a) profesionalne asocijacije
b) Međunarodna federacija računovođa (IFAC):
c) Evropska unija (direktive i propisi)
d) Međunarodna organizacija glavnih revizijskih institucija (INTOSAI)
e) Međunarodna Asocijacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO)
f) Odbor sponzorskih organizacija (COSO)

6. Prepoznajte koja od navedenih tvrdnji nije tačna:


a) MSR 240 sugeriše da revizor treba da blagovremeno izvijesti upravu o rezultatima
ispitivanja koji ukazuju na prevaru ako se vjeruje da prevara postoji, čak i ako je
potencijalni učinak na finansijsku informaciju nebitan
b) MSR 240 sugeriše da revizor treba da blagovremeno izvijesti upravu o rezultatima
ispitivanja koji ukazuju na prevaru ako je otkrivena prevara ili pronađena značajna
greška
c) MSR 240 sugeriše da revizor treba da blagovremeno izvijesti nadležne regulatorne
organe o rezultatima ispitivanja koji ukazuju da prevara stvarno postoji

7. Koji od sljedećih postupaka se ne provodi u fazi planiranja revizije:


a) procijeniti uslove poslovanja klijenta i razloge za reviziju
b) dobiti informacije o poslovanju kompanije i privredne grane
c) istražiti podatke vezane za zakonodavstvo
d) izvesti početne analitičke postupke
e) izvesti postupke radi sticanja razumjevanja interne kontrole
f) procijeniti rizik i utvrditi značajnost
g) odabrati radno osoblje koje će izvršiti reviziju
h) pripremiti program revizije

8. Pri korištenju rada profesionalca treba postojati razumijevanje između revizora,


komitenta i profesionalca u pogledu osobine posla koga treba izvršiti. Razumijevanje
treba biti dokumentovano i uključivati slijedeće, osim:
a) cilja i obima rada profesionalca
b) izjave da metode ili pretpostavke koje će se koristiti nisu dosljedne s onima koje
koristi komitent
c) objašnjenje povezanosti profesionalca s komitentom, ako postoji
d) svjesnost profesionalca o tome da će revizor njegove spoznaje koristiti kao
potkrepljujuće dokaze u vezi sa objavljivanjem FI

9. Etički principi koje svaki profesionalni računovođa mora da poštuje su:


a) integritet
b) subjektivnost
c) profesionalna osposobljenost i dužna pažnja
d) povjerljivost
e) profesionalno ponašanje

10. Komponente revizorskog rizika su:


a) rizik firme
b) proizvodni rizik
c) inherentni rizik
d) ekonomski rizik
e) konkurentski rizik
f) kontrolni rizik
g) detekcioni rizik
11. Kod sistema distribuirane obrade podataka koju će od sljedećih kontrola revizor
najvjerovatnije ispitati:
a) kontrolu hardvera
b) kontrolu dokumentacije sistema
c) kontrolu pristupa
d) kontrolu kojom se omogućava ponovno pokretanje sistema ako se nekom katastrofom
uništi postojeći

12. Šta će uvidom u cutoff prodaje revizor najvjerovatnije otkriti:


a) neevidentirani godišnji prihod od prodaje
b) preklapanje potraživanja od kupaca na kraju godine
c) prekomjerne prodajne popuste
d) neovlašten povrat robe radi odobrenja

13. Za utvrđivanje potpunosti obaveza prema dobavljačima revizor provodi test kako bi
provjerio je li sva primljena roba evidentirana. Dokumentacija na kojoj se provode
ovi testovi sastoji se od svih:
a) ulaznih faktura
b) narudžbenica
c) izvještaja o primitku
d) poništenih čekova

14. U svrhu prikupljanja dokaza u vezi sa saldom bankovnog računa, revizor će ispitati
svaku sljedeću stavku osim:
a) bankovnog izvoda za potrebe cutoffa
b) Bankovnog izvoda na dan bilansa
c) bankovne konfirmacije
d) glavne knjige

15. Od revizora „X” je zatraženo da pruži mišljenje o primjeni računovodstvenih načela


u preduzeću za koje je reviziju bio izvršio revizor „Y”. Pri tome revizor „X” može:
a) odbiti takav angažman jer će to smatrati neetičnim
b) odbiti takav angažman jer neće imati dovoljno dokaza na temelju kojih može formirati
svoje mišljenje
c) prihvatiti angažman ali pri tome napisati nezavisno mišljenje bez savjetovanja sa
revizorom „Y”
d) prihvatiti angažman ali se pri tome savjetovati sa revizorom „Y”

16. U kojem slučaju revizor neće moći izdati pozitivan standardan izvještaj uz
objašnjenja
a) sumnja u vremensku neograničenost poslovanja preduzeća
b) revizor nije saglasan sa odstupanjem od primjene računovodstvenih načela i
standarda
c) nedosljednost
d) naglašavanje nekog značajnog događaja
17. Pouzdanost revizorskih dokaza je veoma važna. U pogledu pouzdanosti revizorskih
dokaza prepoznajte netačne konstatacije:
a) revizorski dokazi iz internih izvora generalno govoreći su pouzdaniji od eksterno
generisanih dokaza
b) dokaz dobijen direktno od strane revizora je pouzdaniji od dokaza dobijenog od strane
klijenta
c) najpouzdaniji oblik revizijskog dokaza je vizuelno posmatranje transakcija ili dokaza
od strane revizora
d) najmanje pouzdani revizijski dokazi su usmene izjave radnog osoblja klijenta

18. Prepoznajte koja od navedenih tvrdnji se ne odnosi na faktor djelatnosti kod


procjene inherentnog rizika ciklusa prodaje:
a) nivo potražnje (smanjena potražnja djeluje na smanjenje prodaje)
b) uprava bi trebala biti uključena u proces odobravanja cijena, da bi se spriječila
mogućnost da odjel prodaje samostalno određuje cijene
c) nivo konkurencije (utiče na politiku cijena uslove kreditiranja, politiku servisiranja
proizvoda – garancije i sl.)
d) nivo državnog regulisanja (npr proizvodnja lijekova, zaštita potrošača, zaštita okoline)

19. Da bi finansijski izvještaji bili prikazani realno i objektivno te u skladu sa


općeprihvaćenim računovodstvenim načelima:
a) izabrana se načela trebaju dosljedno primjenjivati u odnosu na prethodnu godinu
b) izabrana načela treba odobriti Odbor za revizijske standarde ili odgovarajuće tijelo
c) izabrana načela trebaju odražavati poslovne događaje na način koji finansijske
izvještaje prikazuje unutar prihvatljivih granica
d) izabrana načela trebaju objediniti načela kojima se koristi većina preduzeća u toj oblasti

20. Koja od izjava u pogledu nezakonitih radnji komitenta je tačna:


a) odgovornost revizora da otkrije nezakonite radnje koje imaju neposredan i
značajan uticaj na finansijske izvještaje ista je kao i za pogreške i propuste
b) revizija u skladu sa opšćeprihvaćenim revizijskim standardima normalno uključuje
posebno osmišljene revizijske postupke za otkrivanje nezakonitih radnji
c) revizor razmatra nezakonite radnje više sa stanovišta pouzdanosti objavljivanja uprave,
a manje sa stanovišta njihove povezanosti sa ciljevima revizije
d) revizor nema odgovornosti za otkrivanje nezakonitih radnji komitenta koje imaju
posredan uticaj na finansijske izvještaje
II - ZADACI

1. Vaše preduzeće za reviziju je dana 1.04.2013 g. sklopilo ugovor sa Preduzećem A za


obavljanje revizije finansijskih izvještaja za 2012. godinu.
Vaš klijent je društvo sa ograničnom odgovornošću, prvobitno registrovano za prodaju robe
koju nabavlja od kompanije B koja je njegov osnivač i ulagač. Uloženi kapital iznosi 400.000
KM, koji je na dan 31. decembra 2000. godine iskazan u revalorizovanom iznosu, u skladu sa
tada važećim računovodstvenim standardima. Isti ulagač (B) ima vlastito proizvodno preduzeće
C koje se bavi proizvodnjom robe koju prodaje Vaš klijent. Ulagač je odlučio da to preduzeće
pripoji Vašem klijentu i do pripajanja je došlo u novembru 2012. godine.
Pripojeno proizvodno preduzeće je u toku svog ranijeg poslovanja iskazivalo značajne gubitke,
tako da je njegov nepokriveni gubitak na dan pripajanja bio veći od uloženog kapitala. Nakon
pripajanja, kapital Vašeg klijenta je uvećan za iznos kapitala pripojenog preduzeća, s tim što je
prenijet i njegov nepokriveni gubitak. U izvještaju o promjenama na kapitalu i rezervama su
prikazani sljedeći iznosi:
Udjeli Dobitak-
gubitak
Stanje na početku godine 429.911 16.878
Prenos kapitala i gubitka pripojenog preduzeća 942.714 (965.108)
Dobitak za tekuću godinu - 173.714
Prenos u zakonske rezerve (8.646)
Stanje na kraju godine 1,372.625 (783.162)

Pored navedenog, preuzet je i podatak da je ukupna inicijalna nabavna vrijednost


nematerijalnih osnovnih sredstava iznosila 695.367 KM.
Na dan 31. decembra 2012. godine Preduzeće A je sastavilo sljedeći bilans stanja i bilans
uspjeha, koji uključuju sredstva i obaveze pripojenog preduzeća i rezultate poslovanja
pripojenog preduzeća od datuma pripajanja, kao i ukupne godišnje rezultate poslovanja
preduzeća kome je izvršeno pripajanje:

PREDUZEĆE A
BILANS STANJA
Na dan 31. decembra 2012. godine
(U KM)
2012. 2011.
AKTIVA
Stalna sredstva
Nekretnine, postrojenja i oprema 1,445,372 429,911
Nematerijalna ulaganja 305,896
Dugoročni finansijski plasmani 186,947 147,153
Svega stalna sredstva 1,938,215 577,064

Obrtna (tekuća) sredstva


Zalihe 637,232 250,459
Potraživanja od prodaje 139,083 73,229
Druga potraživanja 3,250 4,373
Dati avansi 228,680 88,827
Kratkoročni finansijski plasmani 70,711 35,355
Gotovina i ekvivalenti gotovine 120,792 18,884
Svega obrtna (tekuća) sredstva 1,199,748 471,127
Ukupna aktiva 3,137,963 1,048,191

PASIVA
Kapital i rezerve
Udjeli osnivača 1,372,625 429,911
Zakonske rezerve 8,646 -
Neraspoređenidobitak-(nepokriveni gubitak) (783,162) 16,878
Svega kapital i rezerve 598,109 446,789
Dugoročni krediti 381,838 254,558
Tekuće (kratkoročne) obaveze
Primljeni avansi, depoziti i kaucije 1,635,609 73,289
Obaveze iz poslovnih odnosa 93,535 58,240
Ostale obaveze 78,872 65,315
Kratkoročne finansijske obaveze 350,000 150,000
Svega tekuće (kratkoročne) obaveze 2,158,016 346,844
Ukupna poslovna pasiva 3,137,963 1,048,191

PREDUZEĆE A
BILANS USPJEHA
U periodu od 01. do 31. 12. 2012. godine
(U KM)
2012. 2011.
Poslovni prihodi
Prihodi od prodaje 2,352,741 1,608,668
Drugi poslovni prihodi 35,341 22,981
Promjena vrijednosti zaliha učinaka 8,839 -
Svega poslovni prihodi 2,396,921 1,631,649
Poslovni rashodi
Nabavna vrijednost prodate robe 616,360 590,611
Troškovi sirovina i materijala 67,256 17,961
Troš. bruto zarada i ostali lič.rashod 603,915 299,554
Troškovi amortizacije 76,450 29,947
Drugi poslovni rashodi 849,629 673,420
Svega poslovni rashodi 2,213,610 1,611,493
Poslovni dobitak/(gubitak) 183,311 20,156
Rashodi finansiranja (14,587) (7,252)
Prihodi od kamate i investiranja 4,990 3,974
Dobitak/(gubitak) prije oporezivanja 173,714 16,878
Porez i doprinosi iz dobitka - -
Neto dobitak/(gubitak) 173,714 16,878

Bilans na dan statusne promjene pripojenog proizvodnog preduzeća nije bio predmet revizije.
Rukovodstvo klijenta Vam nije dozvolio da ispitujete sredstva i obaveze pripojenog preduzeća
na dan pripajanja, već je od Vas zahtijevalo da bilans stanja pripojenog preduzeća na dan
statusne promjene prihvatite onakav kakav Vam je prezentovan, pošto su ga sastavili priznati
eksperti koje je osnivač angažovao. Nije Vam data informacija o kojim se ekspertima radi.
Iz informacija koje su Vam bile dostupne saznali ste strukturu nekretnina postrojenja i opreme
na početku i na kraju godine, kao i vrijednosti nekretnina, postrojenja i opreme i nematerijalnih
ulaganja uknjižene prilikom pripajanja proizvodnog preduzeća. Ta struktura je sljedeća:

Na početku Na kraju
godine godine

Građevinski objekti 68.751 315.159


Ispravka vrijednosti - (13,742)
Oprema 498.663 1,670.644
Ispravka vrijednosti (137.503) (543,480)
Osnovna sredstva u pripremi - 16,791

Dobili ste informaciju da su sljedeća sredstva uknjiženja prilikom spajanja:

Građevinski objekti 246.408


Ispravka vrijednosti građ. Objekata (13.442)
Oprema 1,204.390
Ispravka vrijednosti opreme (354,746)
Osnovna sredstva u pripremi 2,649

Dobili ste još informaciju da je u toku godine otuđena oprema čija je nabavna vrijednost iznosila
88.167 KM, a ispravka vrijednosti 13,350 KM., s tim da je nabavljeno opreme u vrijednosti od
55.758 KM.
Amortizacija kojom je terećen bilans uspjeha za 2012. godinu iznosila je: za građevinske
objekte 300 KM, za opremu 64.581 KM, a za nematerijalna ulaganja 11.589 KM. Nematerijalna
ulaganja se odnose na kapitalizovane troškove pripojenog preduzeća nastale ranijih godina u
toku probne proizvodnje čija ispravka vrijednosti iz ranijih godina iznosi 377.882 KM.
Poslali ste zahtjev za dobijanje nezavisne potvrde salda primljenih avansa od ulagača, ali niste
dobili odgovor. Rukovodstvo preduzeća Vam nije moglo dati detaljne podatke o primljenim
avansima, osim informacije da se oni najvećim dijelom odnose na pripojeno preduzeće.

U toku revizije ste došli do sljedećih zaključaka te sačinili radne papire-zabilješke:


Radni papiri:

Zabilješka br. 1.
Pregledom sistema vođenja poslovnih knjiga-računovodstva konstatujemo da nije moguće
utvrditi stanje zaliha na dan 31.12.2012. godine.

Zabilješka br. 2.
Od rukovodstva nismo dobili saglasnost da provjerimo poslovne knjige preduzeća C koje je
pripojeno Klijentu i preuzeto u bilans. Nismo dobili ni podatke o licima koja su sastavila bilans
niti smo se mogli uvjeriti u istinitost i objektivnost bilansa (sredstava i obaveza u njemu).

Zabilješka br. 3.
U toku revizije nismo došli u posjed konfirmacija za pripojeno preduzeće tako da potraživanja
i obaveze prikazane u bilansu stanja nisu pouzdane.

Zabilješka br. 4.
Zapažamo da postoji nesklad između kratkoročnih potraživanja i likvidnih sredstava pa čak
postoji nesklad ukupnih kratkoročnih obaveza i kratkoročnih sredstava, što ugrožava princip
stalnosti poslovanja, dok poslovodstvo nije najavilo aktivnosti na ovom planu.

Potrebno je:

1. Da napište mišljenje revizora, od uvodnog pasusa do zaključnog mišljenja prema


MSR 700. (15 poena)

2. Da sastavite pregled promjena na nekretninama, postrojenjima i opremi i na


nematerijalnim ulaganjima. (10 poena)

3. Da komentarišete ograničenje obima revizije koji Vam je nametnulo rukovodstvo, kao


i postupke koje biste preduzeli da Vam je rukovodstvo saopštilo ime eksperata koji su
sastavili bilans stanja pripojenog preduzeća na dan statusne promjene.
(5 poena)

ODGOVORI
1.
Izveštaj nezavisnog revizora
Adresat
Uvod
Bili smo angažovani na reviziji priloženih finansijskih izvještaja Preduzeća A (u daljem tekstu
“Preduzeće”) koji obuhvataju bilans stanja na dan 31. decembra 2012. godine, odgovarajući
bilans uspjeha, izvještaj o promjenama na kapitalu i izveštaj o tokovima gotovine za godinu
koja se završava na taj dan, kao i pregled značajnih računovodstvenih politika i napomene uz
finansijske izvještaje.
Odgovornost rukovodstva za finansijske izveštaje
Rukovodstvo je odgovorno za sastavljanje i objektivnu prezentaciju ovih finansijskih
izvještaja u skladu sa računovodstvenim propisima, kao i za interne kontrole koje su
relevantne za pripremu finansijskih izvještaja koji ne sadrže pogrešne informacije od
materijalnog značaja, nastale usled neregularnosti ili greške.
Odgovornost revizora
Naša odgovornost je da izrazimo mišljenje o priloženim finansijskim izvještajima na osnovu
revizije koja se vrši u skladu sa Međunarodnim standardima revizije i Zakonom o
računovodstvu i reviziji. Zbog pitanja koja su navedena u Osnovama za uzdržavajuće mišljenje,
nismo bili u mogućnosti da prikupimo zadovoljavajuće revizijske dokaze koji bi predstavljali
osnovu za revizorsko mišljenje.
Osnove za uzdržavajuće mišljenje
Kao što je navedeno u zabilješci broj 2, Od rukovodstva nismo dobili saglasnost da provjerimo
poslovne knjige preduzeća C koje je pripojeno Klijentu i preuzeto u bilans. Nismo dobili ni
podatke o licima koja su sastavila bilans niti smo se mogli uvjeriti u istinitost i objektivnost
bilansa (sredstava i obaveza u njemu).
Kao što je navedeno u zabilješci broj 3, u toku revizije nismo došli u posjed konfirmacija za
pripojeno preduzeće tako da potraživanja i obaveze prikazane u bilansu stanja nisu pouzdane.
Kao što je navedeno u zabilješci broj 4, postoji nesklad između kratkoročnih potraživanja i
likvidnih sredstava pa čak postoji nesklad ukupnih kratkoročnih obaveza i kratkoročnih
sredstava, što ugrožava princip stalnosti poslovanja, dok poslovodstvo nije najavilo aktivnosti
na ovom planu.

Uzdržavajuće mišljenje
Zbog značaja pitanja iznetih u Osnovama za uzdržavajuće mišljenje, nismo bili u mogućnosti
da prikupimo zadovoljavajuće revizijske dokaze koji bi predstavljali osnovu za revizorsko
mišljenje. Shodno tome, ne izražavamo mišljenje o finansijskim izveštajima.

[Revizorov potpis]
[Datum revizorovog izvještaja]
[Revizorova adresa]

2.
Ukupno
Nematerijalna
Osnovna ulaganja,
sredstva nekretnine
Nematerijalna Građevinski u posrojenja i
ulaganja objekti Oprema pripremi oprema
Nabavna/fer vrijednost
Stanje na dan 01.01.2012. godine 695.367 68.751 498.663 0 1.262.781
Nabavke u toku perioda 246.408 1.260.148 16.791 1.523.347
Rashodovanja/otuđenja -88.167 -88.167
Stanje na dan 31.12.2012. godine 695.367 315.159 1.670.644 16.791 2.697.961
2.697.961
Akumulirana amortizacija
Stanje na dan 01.01.2012. godine 377.882 0 137.503 515.385
Rashodovanja/otuđenja -13.350 -13.350
Amortizacija u toku perioda 11.589 13.742 419.327 444.658
Stanje na dan 31.12.2012. godine 389.471 13.742 543.480 0 946.693
946.693
Sadašnja vrijednost
Stanje na dan 01.01.2012. godine 317.485 68.751 361.160 0 747.396
Stanje na dan 31.12.2012. godine 305.896 301.417 1.127.164 16.791 1.751.268

3.
Od rukovodstva nismo dobili saglasnost da provjerimo poslovne knjige preduzeća C koje je
pripojeno Klijentu i preuzeto u bilans. Nismo dobili ni podatke o licima koja su sastavila bilans
niti smo se mogli uvjeriti u istinitost i objektivnost bilansa (sredstava i obaveza u njemu).
Kao posljedica toga, nismo bili u mogućnosti utvrditi da li su potrebne određene korekcije u
vezi sa sredstvima i obavezama pripojenog preduzeća C.
Sama spoznaja imena eksperata koji su sastavili bilans stanja pripojenog preduzeća, u smislu
uvjeravanja u istinitost i objektivnost bilansa, nama kao revizoru ova informacija ne znači
mnogo, bez uvida u računovodstvenu dokumentaciju. Ukoliko bismo raspolagali tom
informacijom zadovoljavajuće dokaze revizije u vezi sa sredstvima i obavezama, kao i drugim
računovodstvenim i bilansnim podacima, bismo morali tražiti kroz pristup i uvid u poslovne
knjige pripijenog preduzeća, odnosno provođenje uobičajenih postupaka revizije u ovakvim
okolnostima. To znači da bismo sačinili odgovarajući plan i program revizije i insistirali na
provođenju predviđenih postupaka revizije. Teško je pretpostaviti kako bi na takav zahtjev
reagovao klijent, imajući u vidu da nam prema pretpostavkama zadatka uskratio i informaciju
ko je uopšte sastavio bilans pripojenog preduzeća.

2. Vršimo reviziju finansijskih izvještaja d.d. RTN za 2010. godinu. Društvo je iskazalo
slijedeći bilans stanja
OPIS 2009. 2010
Građevinski objekti u pripremi 2.100.000
Oprema 10.000.000 9.000.000
Zalihe 3.000.000 4.000.000
Novčana sredstva 100.000 100.000
AKTIVA 13.100.000 15.200.000
Kratkoročne obveze 600.000 200.000
Dugoročne obaveze 2.500.000 5.000.000
KAPITAL 10.000.000 10.000.000
PASIVA 13.100.000 15.200.000

Revizorski tim je proveo sve dokazne postupke i nisu utvrđene značajne nepravilnosti.
Međutim, revizorski tim mora raspraviti još slijedeću spornu situaciju:
Oprema je nabavljena u decembru 2009 i aktivirana (stavljena u upotrebu) 31.12.2009.
U decembru 2010 društvo je uknjižilo građevinski objekat u pripremi (društvo je počelo graditi
poslovnu zgradu u Ljubljani) u vrijednosti 2.100.000 KM. Knjiženje je izvršeno na osnovu
neovjerene i nejasne fotokopije fakture građevinske firme iz Ljubljane koju je dostavilo
predstavništvo društva iz Ljubljane. Menadžment društva nije bio saglasan da izvršimo reviziju
predstavništva u Ljubljani, a nije nam dopušteno da pošaljemo konfirmaciju izvođaču radova
iz Lubljane.
Naša revizorska firma ima utvrđenu slijedeću politiku utvrđivanja značajnosti (materijalnosti):
Ukupna značajnost se utvrđuje u visini od 2% ukupnih sredstava revidiranog preduzeća.
Raspored značajnosti na pojedine pozicije vrši se srazmjerno njihovoj veličini na dan
31.12.2010. Sve pozicije bilansa se uključuju u raspored početne značajnosti.
ODGOVORITE:
a) koliki je iznos početne značajnosti (materijalnosti) ? (4 boda)

b) koliki je iznos početne značajnosti (materijalnosti) raspoređen na stalna sredstva u pripremi?


(4 boda)

c) Prema Međunarodnom revizorskom standardu 700, revizor treba izraziti pozitivno mišljenje
kada zaključi da su financijski izvještaji sastavljeni, u svim značajnim odrednicama, u skladu s
primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja. Međutim, ako revizor zaključi da, temeljeno
na dobivenim revizijskim dokazima, financijski izvještaji kao cjelina nisu bez značajnog
pogrešnog prikazivanja ili ne može prikupiti dostatne i primjerene revizijske dokaze da bi
zaključio kako su financijski izvještaji kao cjelina bez značajnog pogrešnog prikazivanja, on će
modifikovati mišljenje u revizorovm izvještaju u skladu s MRevS-om 705.
Da li će u slučaju koji je opisan u zadatku revizor izraziti pozitivno mišljenje u skladu sa MRevS
700 ili revizor treba modifikovati mišljenje u skladu sa MRevS 705.? (4 boda)
d) Da li revizor u ovom slučaju može izraziti revizorsko mišljenje ili se treba suzdržati od
mišljenja jer ima značajno sužen djelokrug rada koje je nametnulo društvo? Ako smatrate da
revizor može izraziti revizorsko mišljenje navedite kakve dokazne postupke je revizor mogao
primijeniti radi utvrđivanja postojanja zemljišta, građevina i transportnih sredstava ? (4 boda)

e) Postoji li precjenjivanje ili potcjenjivanje elemenata finansijskih izvještaja? Ako smatrate da


postoji, opišite zbog čega to smatrate i navedite iznos precjenjivanja ili potcjenjivanja (4
boda)

f) Trebate dati revizorsko mišljenje o finansijskim izvještajima društva RTN u skladu sa


međunarodnim revizorskim standardima. Nije potreban cjelovit tekst revizorskog mišljenja
nego samo pasusi u kojima se izražava mišljenje i eventualno pasusi u kojima se objašnjava
osnov za modifikaciju i pasusi u kojima se naglašavaju određene činjenice. (10 bodova)

ODGOVOR
a) ukupna značajnost iznosi 304.000 KM ( 15.200.000 x 2% = 304.000) (4 boda)

b) značajnost raspoređena na stalna sredstva u pripremi iznosi 21.000 KM a prema donjoj


tabeli (4 boda)

OPIS 2010 RASPORED Izračunavanje


ZNAČAJNOSTI
Građevinski objekti u pripremi 2.100.000 21000 2100 / 30400 x 304.000
Oprema 9.000.000 90.000 9100 / 30400 x 304.000
Zalihe 4.000.000 40.000 4000 / 30400 x 304.000
Novčana sredstva 100.000 1.000 100 / 30400 x 304.000
Kratkoročne obveze 200.000 2.000 200 / 30400 x 304.000
Dugoročne obaveze 5.000.000 50.000 5000 / 30400 x 304.000
KAPITAL 10.000.000 100.000 10000 / 30400 x 304.000
Zbir pozicija 30.400.000 304.000

c) revizor treba modificirati mišljenje u skladu sa MRevS 705. (4 boda)


d) Revizor ne može izraziti revizorsko mišljenje jer postoji značajno ograničenje djelokruga
revizora koje je nametnulo društvo RTN . U ovom slučaju drugi dokazni postupci ne postoje(4
boda)

e) Revizor nije mogao pribaviti revizorske dokaze o tome postoji li precjenjivanje ili
podcjenjivanje elemenata finansijskih izvještaja, pošto revizor nema revizorske dokaze. (4
boda)

f) MIŠLjENjE (suzdržavanje od mišljenja) 10 bodova


Osnova za suzdržavanje od mišljenja (zbog ograničenja djelokruga)
U decembru 2010 društvo je uknjižilo građevinski objekat u pripremi (društvo je počelo graditi
poslovnu zgradu u Ljubljani) u vrijednosti 2.100.000 KM. Knjiženje je izvršeno na osnovu
neovjerene i nejasne fotokopije fakture građevinske firme iz Ljubljane koju je dostavilo
predstavništvo društva iz Ljubljane. Menadžment društva nije bio saglasan da izvršimo reviziju
predstavništva u Ljubljani, a nije nam dopušteno da pošaljemo konfirmaciju izvođaču radova
iz Ljubljane. Zbog ograničenja djelokruga našeg rada kojeg je nametnulo Društvo nismo se
mogli uvjeriti u postojanje građevinskih objekata u pripremi.
Mišljenje
Zbog značajnosti pitanja navedenih u prethodnom odjeljku, ne izražavamo mišljenje o
financijskim izvještajima.

KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU


BOSNE I HERCEGOVINE

ISPIT ZA STICANJE PROFESIONALNOG ZVANJA


CERTIFICIRANI RAČUNOVOĐA
(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2010.GODINE)
PREDMET:
REVIZIJA I SISTEMI INTERNE KONTROLE

I - TEST PITANJA

1. Revizor će izjaviti da se suzdržava od izražavanja mišljenja u slučaju:


a) da postoji ograničenje obima ispitivanja
b) odstupanje od opšteprihvaćenih računovodstvenih načela ili standarda koja nisu
značajna za tačnost finansijskih izvještaja
c) nedostatak dokaza za donošenje mišljenja
d) odstupanje od opšteprihvaćenih računovodstvenih načela ili standarda koja su
značajna za tačnost finansijskih izvještaja

2. Koja od nevadenih osnova za utvrđivanje značajnosti je najmanje opravdana:


a) ukupna imovina
b) ukupni prihodi
c) dobit prije oporezivanja
d) kapital

3. Negativna konfirmacija salda potraživanja imaju slabiji učinak od pozitivnih


konfirmacija salda:
a) jer većina kupaca nije voljna objektivno odgovoriti
b) jer neki kupci mogu upisati pogrešne iznose salda što zahtijeva dodatno ispitivanje
c) jer revizor ne može zaključiti jesu li svi oni koji nisu odgovorili provjerili svoje
informacije o obavezama
d) jer se negativnim konfirmacijama salda ne dobiva dokazni materijal koji se može
statistički kvantificirati

4. Jedna od izjava uprave o finansijskim izvještajima je vrednovanje. Koji od navedenih


odgovara predstavlja definiciju izjave uprave o vrednovanju:
a) sredstvo ili obaveza postoje na dati datum
b) sredstvo ili obaveza su evidentirani po odgovarajućoj knjigovodstvenoj vrijednosti
c) transakcija ili događaj je evidentiran u odgovarajućem iznosu
d) neka stavka sredstava je objavljena, klasifikovana i opisana u skladu sa prihvatljivim
računovodstvenim okvirom

5. Prepoznajte koja od navedenih tvrdnji nije tačna:


a) Ako je značajna, neka stavka računovodstvene informacije se objavljuje na način koji
je čini relevantnom i pouzdanom
b) iako je neka stavka beznačajna ona se navodi u finansijskom izvještaju
c) nevažna greška u fiansijskom izvještaju se ne ispravlja, osim u slučaju kada to propisuje
zakon
d) procjena o tome šta je značajno je stvar profesionalnog suda i stručnog mišljenja
revizora
6. Revizija finansijskih izvještaja:
a) Ispituje finansijske izvještaje radi procjene uspješnosti poslovanja preduzeća
b) Ispituje finansijske izvještaje da bi se utvrdilo da li perduzeće postupa prema
specifičnim procedurama, pravilima i propisima predviđenim od strane više instance,
nadležnog višeg organa
c) Ispituje finansijske izvještaje radi utvrđivanja da li oni daju istinit i fer prikaz
finansijskih podataka o poslovanju preduzeća
d) Ispituje finansijske izvještaje radi utvrđivanja odgovornosti rukovodilaca pogona
preduzeća
7. Inherentni rizik je:
a) je komplementaran nivou pouzdanosti koji revizorska firma očekuje u svojim
revizijama
b) rizik koji predstavlja vjerovatnoću da neki saldo ili klasa transakcije sadrži
značajnu grešku, pod pretpostavkom da ne postoji potrebna interna kontrola
c) rizik koji predstavlja vjerovatnoću da salda računa ili klasa transakcija sadrže značajnu
grešku koje sistem interne kontrole organizacije nije spriječio ili otkrio
d) rizik da će revizor ili revizorska firma biti oštećeni zbog odnosa sa klijentom
8. Prepoznajte koje od navedenih stavki predstavljaju značajke poslovanja I djelatnosti:
a) odluke dopnosi jedna osoba ili manja skupina
b) organizacija je decentralizovana bez adekvatnog nadzora
c) postoji mnogo spornih računovodstvenih pitanja
d) sumnje u sposobnost preduzeća da nastavi poslovanje
e) prisutni poslovni događaji povezanih stranaka
9. Veliki nivo pouzdanosti se obično povezuje sa:
a) Fizička provjera
b) Ponovno izvođenje
c) Upiti
d) Posmatranje

10. Šta od navedenog ne spada u radni dokument revizora:


a) revizijski plan i program
b) probni bilans
c) procjena
d) analitika računa i izvodi otvorenih stavki

11. Šta su od navedenog predstavlja uobičajene primjere računovodstvenih procjena:


a) Amortizacija kojom se nabavna vrijednost osnovnih sredstava alocira na troškove
tokom njihovog korisnog vijeka trajanja,
b) Obračunati prihodi,
c) Obračunate poreske obaveze,
d) Rezervisanje za dobitke po osnovu tužbi i sudskih sporova,
e) Gubici po osnovu kratkoročnih ugovora o izgradnji,
f) Rezervisanje na ime troškova održavanja u garantnom roku i dr.

12. Opšti principi eksterne revizije prema MSR 200 su:


a) Pridržavati se Etičkog kodeksa
b) Pridržavati se Međunarodnih standarda revizije (ISA),
c) Pridržavati se Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja (IFRS)
d) Pridržavati se Međunarodnih standarda angažovanja na pregledu (ISRE)
e) Razumno uvjerenje
f) Za FI je odgovorna uprava, a revizor za formiranje i izražavanje mišljenja o FI
13. Koje od navedenih organizacija utiču na reviziju:
a) Profesionalne asocijacije
b) Međunarodna federacija računovođa (IFAC):
c) Evropska unija (direktive i propisi)
d) Međunarodna organizacija glavnih revizijskih institucija (INTOSAI)
e) Međunarodna Asocijacija komisija za HOV (IOSCO)
f) Odbor sponzorskih organizacija (COSO)
14. Osnovne vrste revizije su:
a) revizija finansijskih izvještaja
b) državna revizija
c) revizija učinka
d) revizija poslovanja
e) interna revizija
f) revizija odgovornosti
g) revizija usklađenosti sa pravilima i propisima
15. "Detekcioni rizik" je
a) rizik da će revizor otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti materijalna,
b) rizik koji predstavlja vjerovatnoću da salda računa ili klasa transakcija sadrži značajnu
grešku koje sistem onterne kontrole organizacije nije spriječio ili otkrio
c) rizik da će revizor ili revizorska firma biti oštećeni zbog odnosa sa klijentom revizije
d) rizik da revizor neće otkriti grešku koja postoji u tvrdnji, a koja može biti
materijalna, bilo pojedinačno ili kada se uzme zajedno sa drugim greškama
16. Prepoznajte koja od navedenih tvrdnji nije tačna:
a) MSR 240 sugeriše da revizor treba da blagovremeno izvijesti upravu o rezultatima
ispitivanja koji ukazuju na prevaru ako se vjeruje da prevara postoji, čak i ako je
potencijalni učinak na finansijsku informaciju nebitan; ili
b) MSR 240 sugeriše da revizor treba da blagovremeno izvijesti upravu o rezultatima
ispitivanja koji ukazuju na prevaru ako je otkrivena prevara ili pronađena značajna
greška.
c) MSR 240 sugeriše da revizor treba da blagovremeno izvijesti nadležne regulatorne
organe o rezultatima ispitivanja koji ukazuju da prevara stvarno postoji.
17. Koji od sledećih postupaka se ne provodi u fazi planiranja revizije:
a) procijeniti uslove poslovanja klijenta i razloge za reviziju,
b) dobiti informacije o poslovanju kompanije i privredne grane,
c) istražiti podatke vezane za zakonodavstvo,
d) izvesti početne analitičke postupke,
e) izvesti postupke radi sticanja razumjevanja interne kontrole,
f) procijeniti rizik i utvrditi značajnost,
g) odabrati radno osoblje koje će izvršiti reviziju,
h) pripremiti program revizije.
18. Akcije, politike i procedure koje odražavaju sveukupan odnos uprave, direktora i
vlasnika nekog preduzeća prema kontroli i njenom značaju u preduzeću nazivaju se:
a) kontrolne aktivnosti,
b) kontrolno okruženje,
c) sistem interne kontrole.

19. Etički principi koje svaki profesionalni računovođa mora da poštuje su:
a) integritet
b) subjektivnost
c) profesionalna osposobljenost i dužna pažnja
d) povjerljivost
e) profesionalno ponašanje

20. Komponente revizorskog rizika su:


a) rizik firme
b) proizvodni rizik
c) inherentni rizik,
d) ekonomski rizik
e) konkurentski rizik
f) kontrolni rizik
g) detekcioni rizik.

II - ZADACI

1. Revizija se može razvrstati u tri vrste: 1) revizija finansijskih izvještaja, 2) revizija


podudarnosti i 3) revizija poslovanja.

Vaš zadatak je:

Za svaki od sljedećih primjera utvrditi koja vrsta revizije najbolje opisuje osobinu revizije koja
se provodi. Također navesti vrstu revizora (vanjski, interni ili državni revizor) koji vjerovatno
obavlja reviziju.

h) Procijeniti politike i postupke Ministarstva za hranu i lijekove u pogledu donošenja


novih lijekova na tržište. (4)
i) Utvrditi objektivan i realan prikaz bilansa, izvještaja o dobiti i izvještaja o novčanom
toku Ajax Chemical. (5)
j) Ispitati postupke plaćanja odjela za obaveze prema dobavljačima kod nekog velikog
proizvođača. (5)
k) Procijeniti opravdanost predviđenih najamnina za planiranu izgradnju kuća za osobe s
niskim primanjima. (4)
l) Procijeniti učinkovitost upotrebe resursa u Odjelu za pružanje kompjuterskih usluga
nekog preduzeća. (4)
m) Revidirati poreznu prijavu partnerstva u vezi s promjenama na nekretninama. (4)
n) Istražiti mogućnost krivotvorenja platnog popisa u penzinskom fondu radničkog
sindikata. (4)

Rješenje:
h) revizija poslovanja, državni revizor
i) revizija finansijskih izvještaja, vanjski revizor
j) revizija poslovanja ili revizija podudarnosti, interni ili vanjski revizor
k) revizija poslovanja, državni ili vanjski revizor
l) revizija poslovanja, interni ili vanjski revizor
m) revizija podudarnosti, državni revizor
n) revizija podudarnosti, državni ili vanjski revizor

2. Vaša firma vrši reviziju u dva dolje navedena preduzeća i od vas se traži da razmotrite
oblik mišljenja sa rezervom i pozitivnog mišljenja koje treba izdati.
(a) Preduzeće sa ograničenom odgovornosti "ABC", ima poslovnicu koja je uključena u
stalna sredstva u iznosu od 710,000 KM i koja mu nosi gubitak, te su izvršili umanjenje
sredstava od 250,000. KM. Direktori vjeruju da ako se izvrše neke promjene u
poslovanju i poboljšaju ekonomski uslovi, postoji realna vjerovatnoća da će poslovnica
trgovati na zadovoljavajućem nivou, što će opet dovesti do povećanja tekuće vrijednosti
materijalnih stalnih sredstava preko 710,000. KM. Kako bilo, prema ovim uslovima,
uprava smatra svako dalje umanjenje neizvjesnim. Vama je obezbijeđena sva
dokumentacija za koju smatrate da je potrebna.
Ako se trgovinski uslovi ne poboljšaju, vaša revizijska ispitivanja ukazuju da bi
poslovnicu trebalo zatvoriti. Ako se zatvori, materijalna stalna sredstva će biti
bezvrijedna, s obzirom da je imovina u najmu, i da bi trošak pomijeranja bilo kojeg
materijalnog stalnog sredstva bio veći nego njegova neto prodajna vrijednost. Ako su
materijalna stalna sredstva bezvrijedna, zaključili ste da će efekat ovoga biti značajan,
ali neće dovesti do toga da su finansijski izvještaji pogrešni.
(b) Preduzeće sa ograničenom odgovornosti "HUZ", prodaje robu krajnjim potrošačima i
kupci plaćaju gotovinom ili čekovima. Vaš revizijski nalaz pokazuje da su kontrole
gotovinske naplate i čuvanje zaliha slabi, i niste bili u mogućnosti doći do evidencije
dovoljne da se kvantifikuje učinak eventualnih otuđenja zaliha ili naplaćene gotovine.
Zaključili ste da:
(i) Ako se neizvjesnost odnosi na sve prodaje preduzeća, to bi moglo rezultirati greškom
u finansijskim izvještajima; i
(ii) Ako se neizvjesnost odnosi samo na prodaju svježeg voća i povrća, koji predstavljaju
10% ukupne prodaje, to će imati značajan uticaj na finansijske izvještaje ali neće
rezultirati greškom u njima.

Vaš zadatak je
(a) Navedite i kratko opišite sadržaj jednog pozitivnog revizorskog mišljenja.
(10 peona)
(b) Razmotrite i opišite oblik pozitivnog, ili mišljenja s rezervom koji biste izdali u svakoj
od slijedećih situacija:
(i) Mišljenje o finansijskim izvještajima preduzeća "ABC" ako se slažete sa izjavama
direktora o neizvjesnosti koja se odnosi na vrijednost materijalnih stalnih sredstava
poslovnice.
(ii) Mišljenje o finansijskim izvještajima preduzeća "ABC" ako ste došli do zaključka da
se uslovi trgovine neće popraviti i da će preduzeće zatvoriti poslovnicu. Stoga, stalna
materijalna sredstva će biti bezvrijedna.
(iii) Mišljenje o finansijskim izvještajima preduzeća "HUZ" ako se neizvjesnost o
otuđenju zaliha i gotovinskih naplata odnosi na ukupnu prodaju preduzeća
(iv) Mišljenje o finansijskim izvještajima preduzeća "HUZ", ako se neizvjesnost o
otuđenju zaliha i gotovinskih naplata odnosi samo na prodaju svježeg voća i povrća
koji predstavljaju 10% od ukupne prodaje preduzeća. (20
poena)

OČEKIVANI ODGOVOR

(a) Sadržaj nekvalifikovanog izvještaja o reviziji je slijedeći:


(i) Naziv koji identifikuje osobu ili osobe kojima je izvještaj namijenjen, odnosno
članovima kompanije koja se revidira.
(ii) Uvodni paragraf identifikuje revidirane finansijske izvještaje (odnosno izvještaje i
zabilješke ali ne izvještaje direktora o takvim drugim informacijama).
(iii) Respektivne odgovornosti menaxmenta i revizora. Ovo treba da uključi:
(1) Izjavu da su finansijski izvještaji odgovornost menadžmenta kompanije koji
izvještava,
(2) Izjavu da je odgovornost revizora da izrazi mišljenjee o finansijskim
izvještajima na bazi svoje revizije.
(iv) Osnova revizorskog mišljenja uključuje:
(1) Izjavu da je revizija izvršena u skladu sa međunarodnim standardima o reviziji,
(2) Izjavu da su oni planirali i izvršili reviziju kako bi stekli razumno uvjerenje da su
finansijski izvještaji oslobođeni od značajnih pogrešnih izjava.
(3) Izjava da proces revizije uključuje:
• Pregledanje, na bazi testa, dokaza koji podržavaju iznose i objavljivanja u
finansijskim izvještajima,
• Ocjenu korištenih računovodstvenih principa i značajne procjene napravljene
od strane menaxmenta preduzeća koje izvještava u pripremi finansijskih
izvještaja,
• Procjena prezentacije finansijskih izvještaja.
(4) Izjava da oni vjeruju da revizija pruža razumnu osnovu za njihovo mišljenje.
(v) Mišljenje revizora o finansijskim izvještajima dolazi slijedeće.
(vi) Rukopis ili štampan potpis revizora na dan revizorskog izvještaja treba da predstavlja
kraj izvještaja.
(b) (i) Svojstvena neizvjesnost vezano za vrijednost materijalnih netekućih sredstava u branch
filijali koja pravi gubitke može biti smatrana kao fundamentalna za finansijske
izvještaje. Takođe, objavljivanje napravljeno u finansijskim izvještajima od strane
direktora i dokaz revizije koji sam obezbijedio po ovom pitanju su takvi da sam
zadovoljan time da finansijski izvještaji daju istinit i fer pregled.
Prema tome, mišljenje revizora će bit nekvalifikovano, ali će sadržavati paragraf sa
objašnjenjima. Ovaj paragraf će objasniti da je vrijednost nekog materijalnog ne-
tekućeg sredstva neizvjesna i da se odnosi na objavljivanje napravljeno u finansijskim
izvještajima. Paragraf će završavati sa izjavom "naše mišljenje nije kvalifikovano u
tom pogledu".
(ii) U ovom slučaju ja se ne slažem sa tretmanom materijalnih netekućih sredstava u filijali
i smatram da ona treba da budu djelomično otpisana do vrijednosti nula. Takođe, osim
za neslaganje, ja sam zadovoljan jer finansijski izvještaji prikazuju istinit i fer pregled.
Ovo je zato što greška zbog notpisivanja vrijednosti materijalnih ne-tekućih sredstava
u filijali nije imala značajan ili prožimajući efekat na finansijske izvještaje koji bi
doveli do ozbiljno krivog shvaćanja.
Prema tome, moje revizorsko mišljenje treba da bude kvalifikovano na temelju
neslaganja. Ja ću objasniti pitanje u kojem se ne slažemo, da su materijalna netekuća
sredstva precijenjena u vrijednosti za 710,000 KM i zašto ja mislim da je to slučaj.
Moje revizorsko mišljenje će se onda složiti sa izvještajem po našem mišljenju "osim
za odsustvo rezervisanja za materijalno netekuće sredstvo, o tome da finansijski
izvještaji daju istinit i fer prikaz".
(iii) Nisam primio sve dokaze za koje normalno očekujem da budu na raspolaganju u vezi
sa čuvanjem zaliha i uzimanja gotovine. Takođe, ako je neizvjesnost oko pogrešnog
korištenja zaliha i uzimanja gotovine vezana za svu prodaju u kompaniji, onda mora
biti razmotreno kao nešto šte se proteže na druge, čineći tako finansijske izvještaje
pogrešnim. Prema tome, ja ću izdati protivljenje mišljenja dajući pažnju na ograničenja
u obimu revizije. Moje mišljenje će imati slijedeću formu:
“…... Svakako, raspoloživi dokazi su bili ograničeni zato što X KM od knjiženog
obrta kompanije se sastoji od prodaje za gotovinu, za koju ne postoji sistem
kontrole na koji bismo se mi mogli osloniti u svrhu naše revizije. Takođe, ne
postoji sistem kontrole držanja zaliha koje se prikazuju u bilansu stanja po X
KM. Ne postoje nikakve druge zadovoljavajuće procedure koje bismo mogli
usvojiti da potvrdimo da su prodaja za gotovinu i zalihe adekvatno knjižene. U
formiranju našeg mišljenja mi smo takođe procijenili ukupnu adekvatnost
prezentacije informacija u finansijskim izvještajima.
Zbog značaja pitanja o kojima se raspravljalo u prethodnom paragrafu, mi ne
izražavamo mišljenje o finansijskim izvještajima.
(iv) Kao u (iii) naprijed, ja nisam primio sve potrebne dokaze i u ovom slučaju
potrebno je odlučiti o mjeri neizvjesnosti. Ovdje, neizvjesnost utiče samo na
10% prodaje kompanije. Prema tome, neizvjesnost je značajna, ali ne prožima
druge stvari tako da bi finansijski izvještaji vodili ka krivim zaključcima.
Nadalje, ja ću izdati revizorsko mišljenje "osim za"koje će biti vrlo slično onome
u (ii) naprijed navedenom. Osnova paragrafa o mišljenju će biti ista osim da će
iznos knjiženog obrta za koji je vezana neizvjesnost iznositi samo 10% od
ukupnog obrta.
Paragraf o mišljenju bi počinjao kako slijedi:
Po našem mišljenju, osim za svako usklađivanje koje može biti smatrano
neophodnim, ako mi budemo u mogućnosti sakupiti dovoljne dokaze vezano za
prodaju za gotovinu i držanje zaliha, finansijski izvještaji daju istinit i fer
pregled….
Paragraf će završiti sa sličnom izjavom jer su ograničenja našem radu data u (iii).

You might also like