Seneka, Rasprava o gnevu glavna tema je dokazivanje razlika između razuma, emocije ljutnje

i gnjevom kojem je glavna poveznica posljedice nakon učinjenih zlodjela. Govori o procesu
stvaranja jedne emocije, te naknadno nadovezivanjem na druge, koristi razum i gnjev kako
razliku koje jedna bez druge ne idu.
Razum sam za sebe može proizvesti različite vrste emocija, te također kroz razum proizvodi
gnjev kako želju za posljedicama tj. kaznom. Kazna kao takva gleda se kao rješenje zlog
ponašanja i time se oprašta učinjeno zlodjelo. Gnjev i kaznu vezuje jedno uz drugo, kao
pročišćenje od učinjenog. Na ljude se gleda kao duševno uravnotežena bića stvorena za
činjenje dobroga. Kaznom se čisti od poroka, jer čovjek kao osjećajno biće gnjevom zamrači
dio sebe.
Aristotel predstavlja gnjev kao vrstu pokretača, njime se dobiva žar u srcu, ali tanka je
granica između nadmetanja i prkošenja u cilju dokazivanja vlastitih mogućnosti i zlih djela.
Seneka prikazuje razloge i načine balansiranja razuma i gnjeva. Ravnotežom količine gnjeva
koja se nalazi u razumu, opravdava postupke koje mi s vremenom dovele reakcija
proizvedene gnjevom. Gnjev u sebi ne nosi samo ljutnju, on proizlazi i različitih emocija kao
tuga uz potrebom za okrivljenjem nekoga ili nečega za donesenu bol, strah i odbijanje
nepoznatog, gnjev se može roditi iz čiste praznine ljudske duše, gnjev upotpunjuje osobu na
način da je žari dušu. Zavisi od od poroka osobe gnjev može zamračiti osobu ili joj otvoriti
vrata, zamagliti ciljeve ili potaknuti na ostvarenje ciljeva. Seneka opisuje gnjev kao slabost,
osobe pune gnjeva čine se ružnima, mračnima, ljutima jer skrivaju nesigurnost ispod tog
štita tame.
Uočavam poveznicu između potrebe za ispunjenjem i frustracijom. Osobe koje nemaju
ciljeve, još uvijek se gube, traže svoje mjesto u svijetu nakon nekoliko pokušaja često
odustaju i nikada više ni ne pokušaju, time nedostaje dio njih koje se puni gorčinom, gubi se
pogled na svijet i glava se puni teškim mislima. U tim trenucima pesimizam i realnost se
spajaju u jedno, dio realnosti koji u sebi ima priliku boljeg sutra nestaje. Gnjev je jedan dio
osobe koji bi svatko trebao osvijestiti u sebi, prihvatiti svoje nesigurnosti. Gnjev ne kao
emocija nego kao u divljina i neukroćeni dio duha donosi samo nemir i nespokoj čovjeka i
svega oko njega. Zašto je opće prihvatljivo prihvatiti ciljeve nastale iz gnjeva, koje prate i
podržavaju množine ljudi, bez posljedice kazne?