Sveučilište u Mostaru

Filozofski fakultet

Odsjek za hrvatski jezik i književnost

Kolegij: Uvod u stariju hrvatsku književnost

Marina Mirić

BAROKNA RELIGIOZNA POEMA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

(Mandaljena pokornica prema Suzama sina razmetnoga)

Seminarski rad

Mentorica: izv. prof. dr. sc. Iva Beljan Kovačić

U Mostaru, prosinac 2020.

 Sadržaj

1. UVOD 1

2. NOVI BAROKNI ŽANR - POEMA 2

3. RELIGIOZNA POEMA 2

4. O AUTORIMA 3

5. MANDALJENA POKORNICA 3

6. KOMPOZICIJA DJELA 4

7. LIK MANDALJENE 5

8. USPOREDBA MANDALJENE POKORNICE I SUZA SINA RAZMETNOGA 6

9. TEMA GRJEŠNIKOVA POKAJANJA 6

10. ZAKLJUČAK 8

Literatura 9
1. UVOD

Barok kao književno razdoblje u hrvatskoj književnosti ističe se po četirima književnim

vrstama: lirika, ep, melodrama i poema. Melodrama i poema kao književne vrste nastaju
upravo u vrijeme baroka. Ovaj seminarski rad baviti će se religioznom poemom kao novom
književnom vrstom u hrvatskoj književnosti. Glavni cilj religiozne poeme je usmjeravanje
čovjeka na pravi put opisivanjem raskalašenog i neurednog života grešnika koji naposljetku
doživljava obraćenje, pokaje se i iskreno teži za Božjom milošću. Hrvatski pisci preuzeli su
religioznu poemu od svojih europskih uzora. U ovom seminarskom radu obradit će se
religiozna poema Ivana Bunića Vučića Mandaljena pokornica te usporedba navedene poeme s
onom Ivana Gundulića Suze sina razmetnoga.
2. NOVI BAROKNI ŽANR – POEMA

U vrijeme baroka uz melodramu, kao novi književni žanr, nastaje i poema. Milivoj Solar
definira poemu kao književnu vrstu u kojoj se fabularnim elementi isprepleću s neposrednim
lirskim izricanjem, a motivi povezuju ne samo fabularnim vezama, već asocijativnim
nizanjem koji je karakterističan za lirsku poeziju. (Solar, 2005: 148) Poema je književna vrsta
lirsko-epskog karaktera pisana u stihu, a nastaje iz potrebe da se uobliče neki novi sadržaji, ne
samo kao udovoljavanje izrazito književnim, već i ideološkim potrebama. (Kombol – Novak,
1996) Primarna tema kao i kod ostalih baroknih djela jest prolaznost ljudskog života, Za
razliku od epa poema je usmjerena na jedan pojedinačni događaj, a likovi su psihološki
naglašeniji.

3. RELIGIOZNA POEMA

Religiozna poema bila je karakteristična vrsta hrvatske barokne književnosti prema europskim
uzorima kao što su Luigi Tansillo sa svojim djelom Suze sv. Petra te Erasmo da Valvasone
autor djela Suze Marije Magdalene. Sličnosti religioznih poema u hrvatskoj baroknoj
književnosti mogu se analizirati na tri osnovne razine: tematskoj, motivskoj i strukturnoj.
Tematika takvih, uz manje iznimke, prikazuju pokajanje grešnika te se taj motiv javlja i kad to
nije glavna tema djela, nego tek jedna od njegovih komponenata .Takvu tematiku imaju
najprepoznatljivija djela toga žanra: Gundulićevo, Buinćevo, Đurđevićevo, Kanižlićevo.
Razloge pojavi teme grešnikova pokajanja proizlazi iz protureformacijskih nastojanja koja su
inzistirala na magičnosti pokajanja kako bi vjernike vratili u krilo crkve. Na motivskoj razini
se također mogu primjetiti razne sličnosti. Postoji niz motiva koji se javljaju u svim tim
djelima iako nisu najužoj vezi sa samom temom tih djela. Neki od tih motiva su motiv špilje i
pustoši u kojoj se pokajnik nalazi, prisjećanje grijeha, opis ženske ljepote koja je uzrok itd.
Strukturalne sličnosti proizlaze iz tematskih i motivskih sličnosti. Religiozne poeme su
većinom monološki ustrojene, a piščevi su komentari su rijetki. Glavni sadržaj ovakve vrste
poeme jest grešnikovo prisjećanje vlastite prošlosti te njegovo pokajanje i vapaj za Božjom
milošću. (Pavličić, 1979)
4. O AUTORIMA

Ivan Gundulić rođen je 8. siječnja 1588. godine, a njegov mlađi kolega i suvremenik Ivan
Bunić Vučić 1591. godine . Oba autora potječu iz dubrovačkih vlastelinskih obitelji. Ivan
Gundulić bio je član Velikog i Malog vijeća Republike, ali za razliku od Vučića nikad nije
dobio priliku biti knezom jer je umro prije svoje pedesete godine, dok je Vučić tu dužnost
obnašao čak četiri puta. Dok je Vučić prvenstveno poznat kao pjesnik ljubavne lirike, Ivan
Gundulić stekao je pjesničku slavu zahvaljujući najviše svom epskom djelu Osman,
melodrami Dubravka i religioznoj poemi Suze sina razmetnoga. Svoja mladenačka djela
nazivao je ˝porodom od tmine˝ zato što nisu imale veću književnu vrijednost, već su imale
zabavni karakter. Djela Ivana Bunića Vučića koja su privukla najviše pažnje jesu zbirka
ljubavnih pjesama Plandovanja i religiozna poema Mandaljena pokornica. Bunić je iza sebe
ostavio i pet Ekloga koje su vrsta idilične poezije s dijalozima, rjeđe monolozima pastira.

5. MANDALJENA POKORNICA

Mandaljena pokornica, djelo Ivana Bunića Vučića je religiozna poema koja je prvi put tiskana
1630. godine u Anconi. Prvim izdanjima ovog djela izgubio se trag pa je ono poznato u svom
trećem, posthumnom izdanju iz 1659. godine. Sudeći po broju rukopisa odmah nakon njegove
smrti, Mandaljena pokornica Bunićevo je najčitanije djelo. Utemeljena je na katoličkoj ideji o
smislu pokore i veličine božanskog milosrđa, s jedne strane, a s druge strane na religiozno-
teološkim koncepcijama i filozofiji ljubavi, koju je renesansa predala u naslijeđe 17. stoljeću,
na shvaćanju da je ljubav transcendentalno načelo bića. Osnovna tema iz koje proizlaze sva
druga značenja djela jest Kristova ljubav prema Mandaljeni i njena duhovna ljubav prema
Kristu.

Paka reče Mandalijeni: Tebi je, tebi oproštena,

Za veliku tvoju viru nu nije meni tvoja zloba,

tebi grijesi su oprošteni, meni za nju, Mandalijena,

pođi u dragom veće miru. trpjet muku, znaj podoba.

Mandaljenina ljubav simbolizira težnju duše za sjedinjenje s Bogom, u slijedu mističke
koncepcije ljubavi prema Kristu, koja je sadržavala i mnoge elemente svjetovne ljubavi pa se
prema tome Bunićeva Mandaljena mora čitati u shvaćanju ljubavi koja omogućuje preobrazbu
amor carnalis u amor spiritualis. (Fališevac, 1998)

Ko k njim priđe dikla mila, Čini, slatki Gospodine,

Ovu pjesan tužnu kliče: koji nebo i svijet stvori,

Zašto li sam ostavila ko ju slijedjeh u krivine

tebe, višnji Ljubovniče?... da ju slijedim i u pokori.

Načelo kojim se ova poema vodi jest da je božanska ljubav pokretačka sila bića i univerzalno
načelo svijeta. Najveći dokaz te ljubavi je opraštanje grijeha za koje da bi ga dobili moramo
se iskreno pokajati te ćemo tako moći živjeti u božanskoj ljubavi. Najvažniji element poeme
jest alegorični smisao, priča o Mandaljeni je priča o izgubljenoj i grešnoj duši koja traži i
nalazi Boga.

6. KOMPOZICIJA DJELA

Kompozicija ove poeme podređena je idejnom, filozofsko-teološkom značenju poeme.

Napisana je osmeračkim katrenom u tri cviljenja koja su u međusobnom kontrastu. Prvo
cviljenje koje predstavlja grešni život i zemaljsku ljubav u kontrastu je s drugim cviljenjem
koji predstavlja pokajanje i pokoru i trećim cviljenjem koji predstavlja Božje oproštenje,
milosrđe i ljubav. Drugo cviljenje koje predstavlja pokajanje i pokoru u kontrastu je s trećim
cviljenjem koje predstavlja ljubav prema Kristu, Kristovo milosrđe i vječno blaženstvo.
Prema ovom može se zaključiti da je antitetičnost osnovno načelo oblikovanja teksta ovoga
djela. Poema započinje u prijelomnom trenutku, odlučnom za dramu pokajanja i oprosta
grijeha, a zatim se izlažu razni momenti i različiti aspekti pokajanja spoznanja i skrušenja.
Pritom se iznose samo oni elementi fabule koji su važni za idejno alegorični smisao poeme, a
to su:
 1. priča o Mandaljeninom svjetovnom životu, susret s Kristom u hramu nakon kojeg
slijedi pokajanje i obraćenje duhovnoj ljubavi i Kristu

2. susret grešnice i Isusa u Šimunovoj kući

3. muka i smrt Kristova

4. susret Mandaljene i Krista u liku vrtlara

5. Kristov razgovor s Mandaljenom prije uzašašća

7. LIK MANDALJENE

Izbor junakinje nije slučajan. Marija Magdalena nadahnula je mnoge pjesnike i slikare toga
doba u čijim djelima dolazi do izražaja duhovna razdvojenost tadašnjeg čovjeka očitujući se s
jedne strane u pobožnoj namjeri, a s druge strane u svjetovnom isticanju ženske ljepote. Bunić
Mandaljenu prvo prikazuje kao zavodljivu grješnicu, ali kad se ona kasnije, ugledavši Isusa u
hramu naglo skruši i stane nagrđivati pjesnik ne zaboravlja istaknuti njezinu ljepotu u duhu
tadašnje poezije.

Blag Isukrs tuj zapovijeda Suzami se sva oblila

sve zakone umrlima djevojčica prigizdava,

Mandalijenu kad pogleda pače e oči obratila

svojim očima milosnima da su rijeke Sava i Drava…

I ona k njemu pogled svrnu, Ište se u svem poružiti

ter ga pomno slišat uze, nu svijem tijem se ljepša pazi;

i u srcu sva protrnu, želi se u svem pogrubiti,

i ončas ronit poče suze… a tijem draža vele izlazi.

8. USPOREDBA MANDALJENE POKORNICE I SUZA SINA RAZMETNOGA

Ono što je zajedničko i jednom i drugom djelu jest to što su po vrsti religiozne poeme,
tematike preuzete iz Biblije, počinju in medias res, glavno načelo kojim su oblikovana oba
djela jest antitetičnost te alegorični smisao. Također ih na neki način povezuje lik bludnice što
je u Mandaljeni pokornici ona sama, a u Gundulićevom djelu žena zbog koje je sin upao u
grijeh. Ono po čemu se razlikuju jest struktura pisanja, oblikovanje djela, različiti broj likova i
drugačiji pristup Bogu. Mandaljena pokornica napisana je u osmeračkim katrenima u tri
cviljenja dok su Suze sina razmetnoga pisane u osmeračkim sestinama. Bunićevo djelo
oblikovano je različitim tipovima iskaza: dijalozi, monolozi, pripovijedanje, opisi i ekstatični
lirski prikazi, dok je Gundulićevo svedeno uglavnom na monolog sina oblikovanog lirskim
raspoloženjima, a pripovijedanje je svedeno na minimalnu razinu. U Bunićevom djelu
spominju se tri lika: Mandaljena, Isus i Šimun Gubavac, dok se u Gundulićevom djelu
spominju samo dva lika: otac i sin koji nisu imenovani. Najupečatljivija razlika ova dva djela
jest sam pristup grješnika prema Bogu. U Bunićevom djelu prikazan je Mandaljenin prisan
odnos s Kristom pun poštovanja, što se očituje u Kristovoj muci kada ona jedina uz njegovu
majku i učenika Ivana ostaje uz njega, te u samoj činjenici da je ona bila prva osoba kojoj se
Krist pokazao nakon svog uskrsnuća. Mandaljena je u izravnom kontaktu sa živim Bogom te
ne osjeća nikakav strah jer je snaga vjere nakon oproštenja grijeha ohrabrila. Suze sina
razmetnoga prikazuje potpuno drukčije razmišljanje i osjećaje grješnika. Otkriva neizvjesnost
i strah pojedinca pred preprekama koje vode do spasenja, što bi se moglo opravdati time da za
razliku od Mandaljene, sin razmetni nema izravni kontakt s Bogom. Poema je ispunjena
strahom i pesimizmom, ali na kraju ipak završava oprostom što opravdava alegorični smisao
toga da je Bog milostiv te da oprašta grijehe svima onima koji se za njih iskreno pokaju.

9. TEMA GRJEŠNIKOVA POKAJANJA

Najznačajnija poveznica ovih djela je grješnikovo pokajanje koje dovodi do pomirenja s

Bogom U doba baroka tema grješnikova pokajanja bila je aktualna i popularna zbog
protureformacijskih nastojanja koja su inzistirala na mogućnosti pokajanja i povratak u krilo
crkve.
 "Ćaćko!" I da veće izusti Oči, suze pripravite,

Svoj grijeh treptje i iščeznu, prvi uzroci grijeha moga,

Riječ mu umrije posred usti, da me blude potopite

A u suzah vas ogreznu ; sred potopa vodenoga…

Tim s bolesti teške umuknu,

Kako da mu srce puknu. Tijem sva s kojijeh, Bože od nebi,

svaki grijeh se moj uzroči

Pak do njegdi jur za time odsad služe samo tebi

Obilnije daždeć suze. pomas, usti, pram i oči.

S uzdasima žalosnime

Besjedu istu glasit uze:

"Ćaćko! - zgriješih!" Ali opeta

Plač i uzdah riječ mu smeta…

10. ZAKLJUČAK

Oba djela su karakteristična za hrvatsku baroknu književnost preuzeta iz europskih uzora.

Rezultat su protureformacijskih nastojanja kojim se pokušalo pokazati kako se ne treba bojati
Božje kazne jer je on milostiv i oprašta grijehe te takvim pristupom vratiti čovjeka u krilo
crkve Činjenica je da je Gundulićevo djelo steklo veću popularnost, ali to ne umanjuje
književnu vrijednost Bunićeva djela. Iako neki kritičari smatraju Bunićevo djelo previše
sladunjavim, takva konstatacija trebala bi biti prepuštena na mišljenje čitatelja. “Bunić je
svoju Mandalijenu prikazao najprije kao zavodljivu grješnicu, ali kada se ona kasnije,
ugledavši Isusa u hramu, naglo skruši i stane nagrđivati, pjesnik ne zaboravlja dodati, da se
ipak ››svim tijem ljepša pazi‹‹ ističući njezinu ljepotu sasvim u duhu tadašnje svjetovne
poezije. Bunićeva je Mandaljena od grješne zavodnice postala žena spremna da služi i dvori,
ali ona i u to služenje unosi mnogo ženskog umiljavanja. Prema ozbiljnom, svečanom i
strogom Gunduliću Bunićev je spjev i odviše sladunjav.” (Kombol – Novak, 1996: 242)
 Literatura

1. Fališevac, Dunja. Stoljeća hrvatske književnosti. Dživo Bunić Vučić – Djela. Matica
hrvatska. Zagreb, 1995.
2. Gundulić, Ivan. Suze sina razmetnoga; Dubravka; Osman: (izbor). Zagrebačka stvarnost,
Zagreb, 1996.
3. Kombol, Mihovil. Prosperov Novak, Slobodan. Hrvatska književnost do narodnog
preporoda. Školska knjiga. Zagreb, 1996

4. Pavličić, Pavao, Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti. Čakavski sabor, Split, 1979

5. Prosperov Novak, Slobodan. Povijest hrvatske književnosti 3. Antibarbarus. Zagreb, 1999.