Professional Documents
Culture Documents
Futurizam Seminarski
Futurizam Seminarski
Ovakvo stanje u svetu dovodi i umetnost do naglih promena. Javlja se citav niz
– izama, umetnickih pravaca (obuhvacenih imenom avangarda) koji imaju
zajednicke uzroke:
Futurizam je jedan od tih pravaca. Sam naziv potice od latinske reci futurum,
sto znaci budocnost i objasnjava teznje predstavnika ovog pravca. Nastao je u
Italiji, razvio se i u Rusiji, a imao je i odjeka u Ukrajni (panfuturisti), Poljskoj
(krakova i varsavska skola), Madjarskoj, Francuskoj, Engleskoj ( Ezra Paund ),
Srbiji (zenitizam).
Za datum nastanka futurizma uzima se 20. Februar 1909. godine kada je Filipo
Tomazo Marineti, italijanski pesnik u pariskom listu “Figaro” objavio
“Futuristicki manifest”.
antitradicionalizam,
teznja za originalnoscu,
oslobadjanje stiha metrickih stega,
inovacije u pesnickom jeziku,
stil istupanja – drskost, samouverenost, prkos.
ITALIJANSKI FUTURIZAM
Marineti i njegovi istomisljenici bili su vrlo aktivni, puni energije i novih ideja,
tako da su u u razdoblju od 1909. do 1914. godine objavili sezdeset manifesta
koji ce promovisati njihove ideje. Oni isticu snagu, agresivnost, temperament,
pustolovinu naspram sentimentalizma, romanticarskog zanosa i sanjarskih
junaka, ali i naspram pesimizma i pasivnosti aktuelne knjizevnosti. Njihove
junake odlikuju, pre svega, snaga i muzevnost (gaje prezir prema zenama), to su
ratnici, piloti i soferi. Knjizevni postupak italijanskih futurista odlikuje
inovativnost na planu morfologije, sintakse i eufonije. Zalazu se za slobodu reci
odbacujuci sintaksu, interpunkciju, veznike, prideve, glagolske nacine i
vremena. Izrazavaju se slikama, imenicama i neodredjenim nacinom;
matematicke znake i hemijske formule koriste umesto interpunkcije; neguju
VERS LIBRE – “slobodni stih koji jedini moze izraziti, nesputan tradicijom,
ritmove moderne duse”; takodje koriste i “topografske reljefe” – narocit
raspored reci i slova. Pored ovoga telegrafski stil i nelogizmi doprinose
hermeticnosti futuristicke poezije. Kod futurista su ucestali i onomatopejski
oblici (sumovi, krici,skripa, huk motora, buka radionice).
PORTRET VLADIMIRA
MAJAKOVSKOG
Egofuturizam je futuristicki pravac u ruskoj knjizevnosti nastao izmedju 1910.
i 1911. godine. Sam pojam egofuturizam doslovno znaci “ja u buducnosti”.
Inicijator pokreta je Igor Severjanjin, koji okuplja grupu mladih pesnika pod
nazivom “Ego”. Cinili su je K. Fofanov, G. Ivanov, Gral-Areljski, I. Oredez,
P. Kokorin i P. Sirokov. U novembru 1911. godine izlazi knjiga I. Severjanjina
“Prolog ego-futurizma”.1912. godine egofuturisti menjaju ime u “Akademija
Ego-poezije”. Iste godine izdali su casopis “Petrogradski glasnik”. Nakon
raspada grupe, po ugledu na “Akademiju Ego-poezije” Ignjatev osniva grupu
“Intuitivna asocijacija Ego-futurizma” (I. Ignjatev, P. Širookov, V. Gnedov).
1) Celina – Egoizam
2) Bozanstvo – Celina
3) Covek – deo Boga
4) Rodjenje – izdvajanje iz Vecnosti
5) Zivot – deo izvan Vecnosti
6) Smrt – povratak dela u celinu
7) Covek – Egoista
Ubzo posle toga, iste godine, ova grupa se raspala.
Djakomo Bala
Bitka za galeriju
Umberto Boconi
Sahrana Anarhiste
Karlo Kara
1912. godine Boconi izdaje drugi manifest koji se bavi skulpturom. Pored dva
osnovna cilja futurista koja vaze za sliku, pokret i brzina, za skulpturu vazi jos
i snaga. Futuristi pokusavaju da sistematizuju uzajamno prodiranje povrsina
kod oblika u pokretu. Boconi kaze: ”Mi razlazemo figuru i ukljucujemo je u
okolinu.” Pravi primer futuristicke skulpture je Boconijeva figura koja trci, pod
nazivom “Jedinstveni oblik kontinuiteta u prostoru”1. On nije pokusavao da
predstavi oblik ljudskog tela, vec otisak njegovog pokreta u prostoru u kome se
krece (sto cini skulpturu zapanjujuce slozenom).
JEDINSTVENI OBLIK
KONTINUITETA U
PROSTORU
Umberto Boconi
1
Ova Boconijeva skulptura nalazi se na kovanici Italijanskog eura
U sredistu zanimanja futuristickih arhitekata je grad, vidjen kao simbol
dinamike i modernosti. Klasicna arhitektura se osudjuje kao staticna i
monumentalna, dok su karakteristike futuristickog grada, grada buducnosti,
pokret i promet. Antonio Sant’Elija, italijanski futuristicki arhitekta, izjavio
je: ”Moramo zamisliti i rekonstruisati futuristicki grad kao ogromno, bucno
dvoriste, a futuristicku kucu kao dzinovsku masinu.” Njegovi projekti, kao sto
je Cita nuova (Novi grad), monolitni neboderi s terasama i mostovima, i uopste
ideja grada kao trajnog gradilista u vecitom pokretu je utopisticka. Futurizam u
arhitekturi imao je samo teorijsko – eksperimentalni znacaj, posto je nemoguce
traziti izlaz iz sadasnjice u buducnost (makar i da je tehnicki ostvarivo)
odvojeno od socijalno – bioloskih uslova drustva.