Priručnik za provedbu ispita za učenike osnovne škole koji

nedostatno znaju hrvatski jezik

(primjerak za probnu primjenu ispita)
(nije lektorirano i grafički uređeno)

Autori: Ivančica Banković Mandić. Marica Čilaš Mikulić, Anita Rafaj Kostelić,
Viktorija Nevistić, Katarina Pavičić Dokoza, Sanja Fulgosi

2020
Namjena priručnika i cilj ispitivanja

Početkom 2013. godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo je Pravilnik o

provođenju pripremne i dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski
jezik i nastave materinskoga jezika i kulture države podrijetla učenika (u daljnjem tekstu
Pravilnik). Prema tome Pravilniku (članak 3) za integracije u sustav odgoja i obrazovanja
Republike Hrvatske za učenika koji ne zna ili nedovoljno zna hrvatski jezik organizira se
pripremna ili dopunska nastava. Razina znanja hrvatskoga jezika učenika koji nedostatno
znaju hrvatski jezik provjerava se pri upisu u prvi razred osnovne škole ili pri upisu u osnovnu
ili srednju školu standardiziranim ispitom znanja (članak 4). Prema zahtjevu Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sport za izradu standardiziranoga ispita (u daljnjem dijelu teksta: ispit)
zadužen je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja Centar je u skladu s tim
zahtjevom izradio Ispit za učenike osnovne škole koji nedostatno znaju hrvatski jezik (u
daljnjem dijelu teksta: ispit).

Ovaj je Priručnik namijenjen učiteljima i stručnim suradnicima koji će provesti ispit i koji će
poučavati učenike osnovne škole koji ne znaju dovoljno hrvatski jezik, odnosno nisu njime
ovladali1 dovoljno da se mogu nesmetano i samostalno uključiti u nastavni proces.

Ispit se provodi u osnovnim školama u koje se upisuju učenici koji nedostatno znaju hrvatski
jezik prema ispitnome materijalu i uputama navedenim u ovome Priručniku. Preporuka je da
se Ispit za učenike osnovne škole koji hrvatski jezik ne znaju dovoljno primjenjuje pri postupku
upisa u prvi razred te u prvom, drugom i trećem razredu ovisno o tomu kada se inojezični
učenik upisuje u školu na hrvatskome jeziku. Prema Pravilniku isti se ispit može primijeniti
nakon provedene pripremne nastave. Ako školsko povjerenstvo pri upisu učenika u školu
utvrdi da učenik uopće ne zna hrvatski jezik, preporučuje se neprovođenje ispita i osiguravanje
pripremne nastave iz hrvatskoga jezika.

Učenici koji ne znaju ili nedovoljno znaju hrvatski jezik u Republici Hrvatskoj nazivaju se
inojezičnim učenicima. Među njima se razlikuju oni kojima je hrvatski drugi jezik, primjerice,
pripadnici nacionalnih manjina/manjinskih zajednica (npr. albanske, češke, mađarske, romske,
talijanske i dr.), djeca državljana Republike Hrvatske koji su povratnici iz inozemstva odnosno

1
Ovladavanje jezikom nadređeni je pojam i usvajanju i učenju. Usvajanje se odvija u prirodnim okolnostima, najčešće spontano
(primjerice, u svakodnevnim aktivnostima). Učenje se odvija u određenim, definiranim uvjetima, najčešće osviješteno (primjerice,
u školi) Iako se usvajanje i učenje često isprepleću, stručnjaci koji se bave jezičnim razvojem naglašavaju važnost razlikovanja
tih dvaju pojmova.
djeca rođena i/ili odrasla u inozemstvu kojima je hrvatski materinski jezik, ali ga nisu u
potpunosti usvojili. Skupini inojezičnih učenika pripadaju i strani državljani kojima je hrvatski
jezik strani jezik, a najčešće su to djeca roditelja koji privremeno rade u Republici Hrvatskoj i
djeca migranata s privremenim ili trajnim boravkom u Republici Hrvatskoj.

Primjena ispita ima dva osnovna cilja. Prvi je cilj utvrditi može li učenik nesmetano i
samostalno pratiti nastavni proces ili mu je potrebna pripremna i dopunska nastava kako je
navedeno u Pravilniku. Preporuča se da svaki učenik koji je u vještini govorenja i vještini
razumijevanja postigao rezultat manji od 90% bude uključen u pripremnu i dopunsku nastavu.

Drugi je cilj ispitivanja utvrditi razinu usvojenosti hrvatskoga jezika nakon provedene
pripremne ili dopunske nastave. Time se osigurava važna povratna informacija učeniku,
učitelju, roditelju i školi.

Priručnik osim uputa vezanih uz provedbu ispitivanja sadržava i očekivani opseg jezičnih
znanja i vještina kao i metodički valjane predloške zadataka za poučavanje i vrednovanje
hrvatskoga kao inoga jezika.

Priručnik na temelju jezičnih sadržaja, ishoda ispitivanja i primijenjene metodologije ispitivanja

omogućava i svrhovito planiranje poučavanja u svim nastavnim predmetima čime se promiče
načelo vrednovanja za učenje.

Priručnik u prvome dijelu sadržava strukturni i jezični opis ispita i očekivani opseg jezičnih
znanja i vještina. U drugome se dijelu nalazi ispitni zadatci i upute za provedbu. Zadatci iz
ispitnoga materijala te strukturni i jezični okvir ispitivanja mogu istodobno biti metodička
smjernica za poučavanje i vrednovanje hrvatskoga kao inoga jezika.

Priručnik na temelju jezičnih sadržaja, ishoda ispitivanja i primijenjene metodologije ispitivanja

omogućava i svrhovito planiranje poučavanja inojezičnih učenika.
Strukturni i jezični opis ispita

Ovim se ispitom ispituju dvije jezične vještine: govorenje i razumijevanje. U ispitivanju

jezičnih znanja obično se ispituju sve četiri jezične vještine: slušanje, govorenje, čitanje i
pisanje. Budući da je ovaj ispit namijenjen inojezičnim učenicima koji su ujedno i nečitači
(nečitačima se smatraju učenici koji nisu ovladali vještinama čitanja i pisanja), ispitivanje se
temelji na vještinama govorenja i razumijevanja.

Vještina govorenja ispituje se govornom interakcijom, imenovanjem pojmova i

pripovijedanjem.

Vještina razumijevanja ispituje se zadatcima razumijevanja riječi, razumijevanja rečenica i

razumijevanja slušanoga teksta.

Vještina govorenja i razumijevanja zastupljene su u približno jednakome omjeru. Svaka se

vještina ispituje trima zadatcima što čini ukupno šest zadataka u ispitu. Procjena je da ispit
traje 60 minuta. Procijenjeno trajanje ispita ne uključuje stanke. Preporuka je da se stanka u
ispitivanju odredi u skladu s procjenom ispitivača i s potrebama pristupnika. Opća struktura
prema jezičnim vještinama prikazana je u Tablici 1.

Tablica 1. Opća struktura ispita prema jezičnim vještinama

Broj Udio u
Trajanje* Broj zadataka pojedinačnih ispitu
zadataka
Govorenje 30 minuta 3 54 51 %

Razumijevanje 30 minuta 3 50 49 %

Ukupno 60 minuta 6 104 100 %

*Trajanje zadataka i ispita u cjelini temelji se na iskustvenoj procjeni.

Struktura ispita prema redoslijedu zadataka

Predviđeni redoslijed zadataka slijedi prirodni komunikacijski tijek i metodička načela prema
kojima jednostavniji zadatci prethode složenijima. Uz pojedinu skupinu zadatak navedene su
oznake koje se nalaze u listu za odgovore.

GOVORENJE (Osobni razgovor)

RAZUMIJEVANJE (Razumijevanje pojmova)
GOVORENJE (Imenovanje pojmova)
RAZUMIJEVANJE (Razumijevanje govornih uputa)
RAZUMIJEVANJE (Razumijevanje slušanoga teksta)
GOVORENJE (Pripovijedanje prema nizu slika)

OPIS ZADATAKA I ISHODI ISPITIVANJA

U ovome su poglavlju opisani ishodi i način ispitivanja svakoga od šest ispitnih zadataka.

GOVORENJE

Vještina govorenja ispituje se trima zadatcima: osobni razgovor, imenovanje pojmova i

pripovijedanje prema nizu slika. Udio vještine govorenja u ispitu jest 53 %.

Osobni razgovor

Zadatak se sastoji od deset pitanja koje ispitivač postavlja pristupniku. Pitanja se odnose na
osnovne podatke o pristupniku i na njegove osobne interese. Zadatkom se provjerava razumije
li pristupnik česta pitanja koja počinju upitnim riječima kako, gdje, tko, kada, s kim i upitnom
česticom li. Svrha je ovoga zadatka i uspostavljanje komunikacije s pristupnikom.

Imenovanje pojmova

Svrha je zadatka imenovanja pojmova provjeriti jezično izražavanje na leksičkoj razini. Od

pristupnika se očekuje da imenuje pojam prikazan na slikovnom predlošku. Zadatkom se
ispituje imenovanje glagolskih i imenskih pojmova iz djetetova svakodnevnoga okruženja koje
se odnose na opće radnje, školu, igru, dom i djetetovu okolinu.

Pripovijedanje prema nisu slika

U zadatku pripovijedanja očekuje se da pristupnik uoči i prepriča uzročno-posljedični slijed

događaja prikazanih u nizu od šest povezanih ilustracija. Priča prikazana na ilustracijama
sadržajno je primjerena dobi i interesima pristupnika. Od pristupnika se očekuje da
jednostavnim rečenicama poveže slijed događaja. Pri tome se očekuje da pravilno imenuje
likove, događaje i okolnosti u priči koristeći jednostavne jezične strukture, odnosno očekuje se
uporaba sadašnjih i prošlih glagolskih oblika, imenskih riječi u točnome padežu, slaganje
pridjeva i imenice u rodu, broju i padežu te pravilna uporabu osobnih zamjenica.

RAZUMIJEVANJE

Vještina razumijevanja ispituje se trima zadatcima: razumijevanje pojmova, razumijevanje

govornih uputa i razumijevanje slušanoga teksta. Udio je vještine govorenja u ispitu 47 %.
Razumijevanje pojmova

Svrha je ovoga zadatka provjeriti prepoznaje li pristupnik zadani glagolski i imenski pojam od
četiri ponuđena na slikovnom predlošku. Na ilustracijama su prikazani glagolski i imenski
pojmovi iz dječjeg okruženja koji se odnose na opće radnje, školu, igru, dom i djetetovu okolinu.

Razumijevanje govornih uputa

Svrha je ovoga zadataka ispitati može li pristupnik obaviti jednostavne radnje na temelju uputa.
Zadane upute odnose se na jednostavne i pristupniku poznate svakodnevne radnje kao što su
pokreti dijelova tijela i odnosi među predmetima.

Razumijevanje slušanoga teksta

Svrha je ovoga zadatka ispitati razumijevanje priče. Pristupnici dva puta slušaju dječju priču
snimljenu na zvučnome zapisu koju istodobno prate na ilustriranom predlošku. Pristupnici
odgovaraju na pitanja o likovima, događajima i okolnostima u priči. Očekuje se razumijevanje
pojedinosti, priče u cjelini i smisla priče.

Jezični okvir

Jezični okvir podrazumijeva gramatička i leksička znanja koja se ispituju Ispitom za učenike
koji nedostatno znaju hrvatski jezik. Taj se okvir najvećim dijelom temelji na Zajedničkom
europskom referentnom okviru za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje (u daljnjem tekstu
ZEROJ).

ZEROJ je dokument koji je donijelo Vijeće Europe kao temelj za izradu nastavnih planova,
programskih smjernica, nastavnih materijala i udžbenika te okvira za standardizirano
vrednovanje jezičnoga znanja (2005:1). U ZEROJ-u se razlikuju tri glavna stupnja jezičnih i
komunikacijskih kompetencija: temeljni korisnik (A), samostalni korisnik (B) i iskusni korisnik
(C). Svaki se od tih stupnjeva dijeli na podstupnjeve: pripremni stupanj (A1), temeljni stupanj
(A2), prijelazni stupanj (B1), samostalni stupanj (B2), napredni stupanj (C1) i vrsni stupanj
(C2).
Kako je već navedeno, cilj je primjene Ispita za učenike koji nedostatno znaju hrvatski jezik
utvrditi u kojoj mjeri učenik može nesmetano i samostalno pratiti nastavni proces na
hrvatskome jeziku. Taj se ispit djelomice također temelji na europskoj praksi izrade jezičnih
ispita prema ZEROJ-u. U izradi ispita uzeo se u obzir jezični i kognitivni razvoj djeteta u dobi
za koju je predviđeno ispitivanje.
Samostalnost u uporabi jezika u tome specifičnom kontekstu podrazumijeva elemente razine
A2 i B1. Općenito prema ZEROJ-u govornici na razini A2 mogu razumjeti česte riječi i izraze
iz neposrednoga okruženja i interesa. Ti govornici mogu točno gramatički upotrijebiti vrlo česte
riječi i izraze, a ostale riječi i izraze upotrebljavaju u kanonskome obliku ili u obliku u kojem ih
najčešće čuju.

Prema ZEROJ-u govornici na razini B1 poznavanja nekoga jezika kao inoga komuniciraju s
prihvatljivom točnosti u poznatim kontekstima, upotrebljavaju česte i jednostavno strukturirane
izraze vezane uz svakodnevne situacije. Općenito su dobro ovladali gramatikom iako se
primjećuje utjecaj njihova prvog jezika na svim jezičnim razinama. Odstupanja u gramatici veća
su u novim kontekstima i situacijama.

Gramatička kompetencija djece u predškolskoj dobi na razini samostalnog korisnika

(usporedivo s razinom B1 odrasle dobi) razlikuje se od gramatičke kompetencije odraslih
govornika na toj razini (Hrvatski B1: Opisni okvir referentne razine B1, 2013) po tome što je
usvajanje inoga jezika u skladu s jezičnim i kognitivnim sposobnostima djeteta u toj dobi i što
proces usvajanja jezičnih kategorija još nije dovršen u prvom jeziku djeteta. U provjeri jezičnih
kompetencija pristupnika ovome ispitu ispituju se stoga samo dva ispitna područja –
proizvodnja i razumijevanje.

S obzirom na to da samostalnost u uporabi jezika u ranoj osnovnoškolskoj dobi ima neke

elemente razine A2 i B1, ovim se ispitom ispituju gramatička znanja koja se navode u nastavku.

Glagoli

Glagolska vremena
U ranoj osnovnoškolskoj dobi na razini samostalnog korisnika ovladalo se jesnim, upitnim i
niječnim oblicima osnovnih glagolskih vremena (prezenta, perfekta, futura prvog) što je
usporedivo s razinom B1 odraslih govornika. Upotrebljava ih samostalno i razumije ih u
komunikaciji.

Glagolski načini
Od glagolskih načina očekuje se uporaba prvoga lice jednine kondicionala prvog (niječni i jesni
oblik) i razumijevanje ostalih lica kondicionala prvog u jesnom, upitnom i niječnom obliku.
Može upotrijebiti 2. lice jednine i množine imperativa, razumije 2. lice jednine, te 1. i 2. lice
množine (jesni i niječni oblik), odnosno razumije zapovijed i zabranu.
Glagolski vid
Inojezični govornik u ranoj osnovnoškolskoj dobi razumije osnovnu vidsku razliku nesvršenosti
(izražavanje radnje u procesu) i svršenosti (izražavanje izvršene, gotove, radnje) čestih
glagola i upotrebljava vidske parnjake najčešćih glagola.

Imenske riječi
Budući da hrvatski jezik ima složenu morfologiju, ovladavanje sklonidbom svih imenskih oblika
dug je proces. Opisani jezični okvir usporediv je s razinom A2 odraslih govornika.

Kategorije roda, broja i padeža

U ranoj osnovnoškolskoj dobi inojezični govornik razumije kategoriju roda, broja i padeža u
osnovnim značenjima. Primjer razumije akuzativ cilja kretanja (Ana ide u školu.), ali ne
razumije akuzativ načina (Ana govori kroz nos.).

Imenice
Inojezični učenik koji može gotovo nesmetano komunicirati gramatički točno upotrebljava
imenice koje su mu bliske u čestim rečeničnim strukturama.

Osobne zamjenice
Od inojezičnoga učenika očekuje se da razumije osobne zamjenice u nominativu, genitivu,
akuzativu, dativu, instrumentalu društva i izražava ih u akuzativu i dativu. Na temelju iskustava
uočeno je da inojezični učenici češće koriste i točnije upotrebljavaju nenaglašene od
naglašenih oblika, npr. češće će reći: Daj mi, rekao sam ti ... Nego: Daj meni! Tebi sam rekao.

Upitne zamjenice
Samostalni inojezični učenik upitne zamjenice tko i što razumije u svim padežima, a izražava
ih u nominativu. Uglavnom razlikuje živo od neživoga.

Neodređene zamjenice
Samostalni inojezični učenik razumije i izražava neodređene zamjenice nitko i ništa u
nominativu.

Posvojne zamjenice
Samostalni inojezični učenik razumije česte posvojne zamjenice, a izražava posvojne
zamjenice moj i tvoj u nominativu.

Pokazne i upitno-odnosne zamjenice

Samostalni inojezični učenik razumije pokazne zamjenice (ovaj, ova, ovo) i upitno-odnosne
zamjenice (čiji, čija, čije; kakav, kakva, kakvo) u nominativu.

Pridjevi
Samostalni inojezični učenik često koristi i uglavnom točno upotrebljava opisne pridjeve u sva
tri roda u nominativu, a nesiguran je u uporabi ostalih padeža.

Brojevi
Samostalni inojezični učenik razumije i izražava glavne brojeve (do deset) i redne brojeve (do
tri).

Razina rečenice
Opisuju se jednostavne i složene rečenice
Jednostavne rečenice
Na rečeničnoj razini samostalni inojezični učenik može razumjeti i izraziti sintagme i
jednostavne rečenice koje sadrže osnovne rečenične članove – subjekt i predikat (SP). Uz to
razumije i izražava rečenice s dopunskim rečeničnim članovima: s atributom (At), s objektom
(O) i s priložnom oznakom (Po). Dakle može razumjeti i izraziti ovakve rečenice:

 Ana spava. (SP)

 Mala Ana spava. (AtSP)
 Ana jede jabuku. (SPO)
 Ana jede crvenu jabuku. (SPAtO)
 Ana spava u krevetu. (SPPo)
 Ana jede jabuku u kuhinji. (SPOPo)
 Mala Ana jede jabuku. (AtSPO)
 Mala Ana spava u krevetu. (AtSPPo)

Složene rečenice
Samostalni inojezični učenik može razumjeti i izraziti ovakve složene rečenice:
 sastavne rečenice s veznikom i (Dijete sjedi i jede jabuku.)
 suprotne rečenice s veznicima a (Dijete hoda, a baka sjedi.) i ali (Dijete jede jabuku,
ali više voli bananu.)
 rastavne rečenice s veznik ili (Malo dijete jede ili spava.),
 uzročne rečenice s veznik jer (Dijete plače jer je gladno.)
 zavisne objektne rečenice (Ivan je rekao da voli sladoled.)
Rječnik
Leksička znanja kojima je ovladao samostalni inojezični učenik hrvatskoga jezika predškolske
i rane osnovnoškolske dobi kao i gramatička znanja opisana u prethodnom poglavlju, imaju
elemente razina A2 i B1. Rječnik na kojemu se temelji ispit obuhvaća oko 1000 riječi. Dio tih
riječi inojezični učenik razumije, odnosno ulazi u njegov pasivni rječnik i ispituje se u području
razumijevanja, a dijelom se toga rječnika učenik aktivno služi. Taj se dio leksičkih znanja
ispituje u području izražavanja.
Istraživanja, primjerice, pokazuju da dijete u dobi od četiri godine ima u prvome jeziku
prosječan rječnik od 2000 riječi te da djeca predškolske dobi imaju najbolje preduvjete za
učenje stranog jezika. Ova spoznaja ohrabruje učitelje, roditelje i inojezične učenike u procesu
učenja hrvatskog jezika te stvara dobre preduvjete za uspješnu integraciju u obrazovni sustav
na hrvatskome jeziku.

Rječnik obuhvaća leksik koji se odnosi na učenikovu bližu okolinu i interese - igru, školu, dom,
boje, biljke i životinje i hranu, na opće radnje i česte izraze. Pretpostavka je da inojezični
učenici kada dosegnu razinu na kojoj uglavnom samostalno mogu pratiti nastavni proces i
ostvariti komunikaciju s učiteljima i vršnjacima razumiju gotovo sve riječi u rječniku. Riječi za
koje se očekuje da ih inojezični učenik upotrebljava u govoru u masno su otisnute.

A
a anđeo
adresa, i autobus
alat, i automobil (auto)
ali avion/zrakoplov
B
bacati/baciti boljeti
baka bombon
balkon/terasa bor
balon boriti se
banana bos
bazen brada
bicikl braniti
bijel brašno
bilježnica/teka brat
biljka brati
biti brisati/obrisati (ploču)
blagajna brod
blato broj/brojevi
blizu brojiti
boja brz
bojati se brži
bojica boca
 bojiti/obojiti bogat
bolest bolestan
bolnica
C
crven cvijet
cvijeće
Č
čaj četkica za zube
čarapa/čarape čist
čarobnjak čistiti
čaša čitati
čavao (čavlić) čizma/čizme
čekati čokolada
čekić čovjek
čep čuti/slušati
češalj/četka čuvati
Ć
ćup
D
da (potvrdan odgovor) dobiti
daleko dobro
dan dobar
Dobro jutro.
danas dogoditi se/ događati se
dar/poklon dolaziti/doći
dati/davati dolje
debeo donijeti
desno doručak
dignuti/dizati/dići dosadan/dosadno
dijeliti/podijeliti drvo
dijete/djeca držati
dirati/dotaknuti duboko
dječak dug/dugačak
djed duga
djevojčica/djevojka dugme/gumb
dobar dvorac
Dobar dan. dvorište
DŽ
džep
Đ
đak/učenik
E
e električar
ekran
F
film frizer/frizura
fotografija/slika
G
gaće/gaćice govoriti
 gitara grad
glačalo/pegla grah
gladan grana
glasno gristi
glava grliti/zagrliti
glazba/muzika grlo (Boli me grlo.)
gledati/pogledati grm
glista grom
glumac grožđe
gljiva gubiti/izgubiti
gnijezdo guliti/oguliti
godina (Koliko imaš godina?) gumica
gol (u sportu) gurati
golub gusar
gore guska (patka)
gospodin/gospođa/gospođica gušter
gotov guza
H
haljina hodnik
helikopter hotel
hitna pomoć hrabar
hlače hraniti (životinju ili dijete)
hladno (vrijeme) hrvat
hladnjak/frižider Hvala ti!/Hvala!
hodati hvatati/uloviti

I
i istina
ići iza
igla izabrati/birati
igračka izgubiti/gubiti
igralište (sportsko i školsko) izići/izaći
igraonica izlaz
igrati se izlet
ili iznad
imati iznenađenje
ime izvaditi/vaditi
ispod izvan
ispred Izvoli!
J
ja jesen
jabuka jesti
jagoda jezero
jahati jezik
jaje jež
jak/snažan jogurt
jakna jučer
jastuk juha
 jednak/isti juriti
jelen jutro
K
kaciga kornjača
Kako si? Kako se zoveš? kosa
kaktus kost
kamen košara
kamion košarka
kanta/koš/kantica košulja
kao kotač
kapa koza
kaput koža
karta/mapa kralj
karte (za igru) kraljica
kašljati krastavac
kazalište/teatar kratak(odjeća)
kazati/reći krava
kći/kćerka krevet
keks križ (znak)
kikiriki krletka/kavez
kino krokodil
kiselo krov
kist kroz
kiša krug
kišobran kruh
klavir krumpir
klupa kruna
ključ (ključevi) kruška
knjiga krv
knjižnica kucati
kobasica (hrenovka, kobasa,
salama) kuća
kocka kuhar
kokoš (koka) kuharica
kolač kuhati
kolica (dječja) kuhinja
koljeno kukac (buba) insekt
konac kukuruz
konj kula
kopati kupaonica
kora (voća i povrća s korom) kupiti/kupovati
korijen kutija
L
ladica lijevo
Laku noć. limun
lanac lisica
lav list/lišće
led livada
leđa lizalica
 leptir lizati
letjeti lonac
ležati lopata (lopatica)
lice lopta
lift/dizalo loš (nije dobar)
liječiti loviti/uloviti
liječnik/liječnica/doktor/doktorica lovac
lijek luk
lijen lupati/udarati
lijep lutka/beba
lijepiti
LJ
ljekarna/apoteka ljubiti/poljubiti
ljepilo ljudi
ljeto ljuljačka
ljubičast ljut
ljubimac (kućni)
M
mač miješati
mačka mikrofon
magarac mirisati
mahati/mahnuti miš
majica mjeriti
majka Mjesec
majmun mlad
maknuti/micati mlijeko
mali/malen mnogo/puno
marljiv/vrijedan moći
marmelada/džem/pekmez moj
maska mokar
maslac Molim!
mazati more
med most
medalja motocikl/motor
medicinska sestra mrak
medvjed/medo mrav
mene mrkva
meso mršav
metla muškarac/muška osoba/muško
mi
N
na natrag
naći/pronaći navijati
nagrada ne
najbrži nebo
nakon neboder/zgrada
naočale netočan
naopako
napraviti neuredan
 napisati/pisati nizak
naprijed noć
naranča noga
narančast nogomet
nastavnik nos
nastaviti nositi
naslov novac
naš novine
natjecati se nož
NJ
nježan njihov
O
o okrenuti/okretati
obitelj okruglo
oblačiti se/odijevati se olovka
oblak on
obuti/izuti ona
od oni
odgovor ono
odgovoriti opasan
odjeća Oprosti!
odmarati se ormar
odrasti otići
ogledalo/zrcalo otok
ograda otvoriti
ogrlica ovca
oko ovdje
oko (organ) ovo
P
palačinke počešljati se
papiga pod (u prostoriji)
papir podrum
papuča/šlapa pokazati
par (odjeće i obuće) pokloniti/darovati
paradajz (rajčica) poklopac
pokraj (kao dogovor na pitanje gdje
park je..)
pas pokrivač
pasta za zube pokupiti
pasti/padati pola/polovica/polovina
patka (guska) polako
pauk policajac
Pazi! politi/zaliti
pažljivo polje
pčela pomoći/pomagati
pecivo popraviti
peć pospan
peći/ispeći potrgati/slomiti/razbiti
penjati se povrće
 pidžama pozvati
pijesak prati se /oprati se
pila prazan (kutija, torba, pernica)
pilić/pile praznici
pingvin previše
Pismo priča
pista prijatelj/prijateljica
pitanje priroda
pitati prljav
piti probuditi se/buditi
pjesma proliti
pjevati proljeće
plakati prozor
planet prst
planina/brdo ptica
plav pucati
plaža puhati
ples puknuti
plesati pun/puna/puno
plivati putovati
pljeskati puž
pobijediti
R
račun rep
računalo/kompjutor rezati
računati riba
raditi ribar
radnik (graditelj) riječ
rak rijeka
raketa riža
rame robot
rana roditelji
raskrižje roditi se
rasti rođendan
ravnatelj/ravnateljica ručak
ravnalo ručnik
ravno ruka
razgovarati/pričati rukavice
različito rupa
razred rušiti/srušiti
razumjeti ruža
reći ružan
red ružičasta/roza
S
s soba
sada sok
sakriti/skriti sol
salata sova
sanjati spavaća soba
 saonice/sanjke spavati
sapun spojiti
sat spajati
seliti spor
selo sport
semafor spremiti/pospremiti
sendvič srce
sestra sretan
sići/silaziti stajati/stati
sin staklo
sir stan
siromašan star
sjediti/sjesti stepenice/stube
skakati/skočiti sto (broj)
skijati stol
skije stolac/stolica
skinuti/skidati strah me je, bojim se
stvari/svoje/tvoje/sve stvari
slab suđe
sladak suh
sladoled suknja/šos
slan sunce
slika sunčano
slikati susjed
slomiti sušiti/osušiti
slon sutra
slova suza
slušati svađati se
smeće svemir
smeđ svijeća
smijati se svinja/prase
smrditi/smrdjeti svirati
snijeg svjetlo
Š
šal škola
šalica školjka
šampon šljiva
šaren špageti
šator štap
šećer šuma
šešir
škare
T
tanjur trava
tata (otac) tražiti
tava trbuh
telefon/mobitel trčati
tenis trebati
tenisice trgovac/prodavač
 teta trgovina
težak (fizički) truba
ti tu
tiho tući se
tijelo tuš
tobogan tužan
toranj tvrdo
torba
torta
U
u umiti se/umivati se
učenik umivaonik
učitelj/učiteljica umoran
učiti unutra
ući/ulaziti upaliti
udariti/tući uredan
ugasiti usta
uho ustati
ulaz uzeti
ulica/cesta
V
vani vježbati/trenirati
vatra vladar
večer vlak
večera voće
večerati voda
velik vojnik
veseliti se/radovati se voljeti
vezati voziti
vi vrat
vidjeti vrata
vikati vreća/vrećica
vila vrt
visok vrtuljak
vitez vruć
vjetar vući
vjeverica vuk
Z
za zemlja (tlo)
zabavno zid
zaboraviti zima mi je/hladno mi je
zahod/nužnik/WC zmaj
zajedno zmija
zalijepiti/lijepiti znati
zamoliti zoološki vrt
zastava zrakoplov/avion
zašto zrcalo
zato zub/zubi
zatvoriti zubar
 završiti zvati se
zdrav zvijer
zebra zvijezda
zec zvoniti
zeleno/zelena
Ž
žaba žirafa
žalostan/tužan živjeti/stanovati
žedan životinja
željeti žlica
žena/ženska osoba žut
žica

Ocjenjivanje i izvještavanje o rezultatima

Ispit za učenike osnovne škole koji nedostatno znaju hrvatski jezik provodi školsko
povjerenstvo kako to propisuje Pravilnik, a prema uputama za provedbu ispitivanja.
Budući da Pravilnik predviđa da se razina znanja hrvatskoga jezika provjerava
standardiziranim ispitom znanja hrvatskoga jezika i usmeno, potrebno je odrediti jasne,
objektivne i pouzdane kriterije za ocjenjivanje koje standardizacija ispita podrazumijeva.

Standardizacija je ovoga ispita važna kako bi se ostvarili ciljevi ispitivanja odnosno kako bi
stručna povjerenstva škole i uredi državne uprave u županiji odnosno Gradski uredi za kulturu
i šport Grada Zagreba donijeli valjane odluke o održavanju pripremne i dopunske nastave koje
se temelje na podatcima. Istodobno objektivni pokazatelji znanja i komunikacijskih sposobnosti
inojezičnih učenika omogućavaju njihovim nastavnicima da im u nastavnome procesu pristupe
individualno te da im sustavno pomažu da dostignu razinu jezičnoga znanja koje im
omogućava da nastavu prate neometano.

U ovomu ispitu nalazi se šest skupna zadataka. Samo skupinu zadataka razumijevanja riječi
čine zatvoreni zadatci višestrukoga izbora s četiri ponuđena odgovora. Sve su ostale skupine
zadataka čine zadatci otvorenoga tipa. Zadaća je ispitivača, voditelja ispitivanja i pomoćnoga
ispitivača, u provedbi ispitivanja da prema uputi u svakome zadatku (vidi Upute za provedbu
ispitivanja) što točnije zabilježi odgovore učenika u list i za odgovore te da ih snimi uređajem
za snimanje zvuka ako uputa tako nalaže. Ispite će ocijeniti članovi stručne radne skupine koju
imenuje Centar. Izvještaji o rezultatima svakoga pristupnika Centar će dostaviti školama.

U tablici 2 prikazana je struktura ispita prema broju bodova.

 Broj skupina Broj Broj bodova
zadataka zadataka u
skupini
Razumijevanje Razumijevanje 1 23 23
pojmova
Razumijevanje 1 10 20
govornih uputa
Razumijevanje 1 17 34
slušanog
teksta
Ukupno 3 50 77
razumijevanje
Govorenje Imenovanje 1 38 76
pojmova
Osobni 1 10 10
razgovor
Pripovijedanje 1 6 9
prema nizu
slika
Ukupno 3 54 95
govorenje
Ukupno u ispitu 6 104 172
Literatura
1. Adžija, M. I Sindik, J. 2014. Learning of foreign language in pre-school children: evaluation
methods in kindergarten’s environment. Metodički obzori 9 (2014)1, No. 19 L, 48-65.
2. Gulešić Machata, M.; Grgić, A.; Nazalević-Čučević, I. (ur.) (2013). Hrvatski B1: opisni okvir
referentne razine B1, Zagreb: FF press.
3. Grgić, A Gulešić Machata, M.; (ur.) (2017). Hrvatski A2: opisni okvir referentne razine A2,
Zagreb: FF press
Ispitni materijali i upute za provedbu ispitivanja
Ovaj se dio Priručnika sastoji od općih uputa za pripremu ispita i od uputa za provedbu
ispitivanja uz pojedine ispitne zadatke.

Opće upute za pripremu ispitivanja

Ispit za učenike koji nedostatno znaju hrvatski jezik primjenjuje se individualno. Ispitni se
materijali sastoje sljedećih dijelova:

 Priručnika i ispitnih materijala za provedbu Ispita za učenike osnovne škole koji

nedostatno znaju hrvatski jezik (u daljnjem tekstu Priručnik)
 ispitne knjižice s ilustracijama
 ispitni materijal za slušanje na digitalnomu zvučnom zapisu
 listova za odgovore za voditelja ispitivanja i za pomoćnoga ispitivača
 obrasca za suglasnost roditelja ili skrbnika za obradu osobnih podataka
pristupnika

Ispit provode voditelj ispitivanja i pomoćni ispitivač. Prije provedbe ispitivanja ispitivači trebaju
podrobno proučiti ispitni materijal i upute za provedbu. Voditelj ispitivanja postavlja pristupniku
pitanja i bilježi odgovore pristupnika u obrazac za odgovore, a pomoćni ispitivač prati tijek
ispitivanja i također bilježi odgovore pristupnika u obrazac za odgovore. Odgovori pristupnika
u zadatcima za koje je to navedeno u uputama snimaju se uređajem za snimanje zvuka.
Prije provedbe ispitivanja potrebno je Nacionalnome centru za vanjsko vrednovanje
obrazovanja dostaviti obrazac kojim roditelj ili skrbnik vlastoručnim potpisom daje Centru
suglasnost za korištenje osobnih podataka pristupnika.

Uvjeti za provedbu ispitivanja

Potrebno je osigurati prostoriju koja nije izložena buci kako bi se smanjio utjecaj vanjskih
čimbenik na učenikova postignuća te kako bi kvaliteta zvučnoga zapisa bila zadovoljavajuća
za analizu odgovora. Na stolu pokraj voditelja ispitivanja i pomoćnoga ispitivača nalaze se
ispitni materijali: Priručnik, ispitna knjižica s ilustracijama, ispitni materijal za slušanje na
digitalnom zapisu, obrasci za odgovore i uređaj za snimanje zvuka. Potrebno je unaprijed
pripremiti materijale potrebne za provedbu ispitivanja (predmete potrebne za zadatak
Razumijevanje uputa). U obrascu za odgovore potrebno je upisati podatke o pristupniku i
ostale tražene podatke.
Na stolu ne smije biti predmeta koji na bilo koji način mogu odvratiti učenikovu pozornost. Sve
napomene vezane uz tijek ispitivanja koje ispitivači smatraju važnima za obradu podataka i
rezultat ispita treba navesti u prostoru za napomenu u obrascu za odgovore. Primjerice, bilježi
se nedostatak pažnje, psihomotorni nemir i emocionalna uznemirenost. Važno je također
zabilježiti ometače iz okoline koji mogu narušiti tijek ispitivanja, primjerice buku. Pozitivnim
poticajima treba održavati ugodno komunikacijsko okruženje.

Upute za provedbu ispita uz ispitne zadatke

Govorenje – Osobni razgovor

Ispitivač vodi s pristupnikom strukturirani razgovor koji se sastoji od 10 pitanja. Pitanja se

odnose na osnovne podatke o učeniku, na njegovo najbliže okruženje i na njegove interese.
Voditelj ispitivanja postavlja pitanja, a pomoćni ispitivač upisuje odgovore u za to predviđeni
obrazac. Odgovori pristupnika se snimaju. Pitanja je potrebno postaviti primjerenom brzinom,
jasno i razgovjetno vodeći pri tom računa o tome da je pristupnikova pažnja usmjerena na
voditelja ispitivanja i ispitni materijal. Pomoćni ispitivač upisuje u obrazac za odgovore točno
onako kako je pristupnik odgovorio.

U zadatcima koji se snimaju odgovore u obrazac upisuje samo pomoćni ispitivač

tijekom ispitivanja, a voditelj ispitivanja odgovore pristupnika upisuje nakon završetka
ispita na temelju zvučnoga zapisa.

Kako bi se učenik uveo u ispitnu situaciju i kako bi se osjećao opušteno, potrebno je razgovor
započeti osobnim predstavljanjem (samo imenom) i uvodnim pitanjem Kako se ti zoveš? Ako
pristupnik ne odgovori na to pitanje, pitanje je potrebno ponoviti Ako učenik ponovno ne
odgovori na pitanje, prelazi se na prvo pitanje iz zadatka osobni razgovor. Potrebno je postaviti
sva predviđena pitanja iz ovoga zadataka i to najviše tri puta. Ako ni nakon toga nema
odgovora, na predviđena mjesta za pojedino pitanje u obrascu upisuje se: Učenik nije
odgovorio. Nakon toga se ispitivanje nastavlja sljedećim pitanjem.

Pitanja u zadatku osobnoga razgovora

1. Kako si?
2. Gdje živiš?
3. Koliko imaš godina?
4. Imaš li brata ili sestru?
5. S kim si došao u školu?
6. Kako ste došli u školu? (Čime ste došli u školu?)
7. Imaš li kućnoga ljubimca?
8. Koji sport voliš?
 9. Čime se voliš igrati?
10. Želiš li ti mene nešto pitati?

Razumijevanje – Razumijevanje pojmova

Za primjenu ovoga zadataka potrebna je knjižica s ilustracijama. Na svakoj su stranici
predloška četiri crteža. Samo jedan prikazuje riječ koju ćete izgovoriti pristupniku. Započnite
sa zadatkom za uvježbavanje označenim u knjižici s ilustracijama i u obrascima za odgovore
oznakom R – RP99. Dajte pristupniku kratko vrijeme da pogleda crteže. Nakon toga recite:

Pogledaj sve slike. Pokaži na kojoj je slici autobus.

Ako pristupnik ne odgovori na pitanje, potrebno ga je ponoviti. S obzirom na to da je ovo

zadatak za uvježbavanje, ako ni nakon trećega puta pristupnik nije odgovorio, voditelj
ispitivanja treba pokazati točan odgovor. U zadatcima koji se boduju pristupnikovi se odgovori
ne komentiraju. Ako je odgovor pogrešan, pristupniku se ne upućuje na točan odgovor. Ako
pristupnik nije odgovorio, također se ne upućuje na točna odgovor nego se prelazi na sljedeći
zadatak.

Evo, ovdje je autobus.

Nakon toga nastavite s drugim zadatkom za uvježbavanje na istom slikovnom predlošku i

recite:

Pokaži na kojoj je slici auto.

Da bi se prešlo na ispitivanje zadatka koji se boduju, točan odgovor na zadatcima za

uvježbavanje nije preduvjet za nastavak ispitivanja. Naime, pristupnik može na temelju
zadataka za uvježbavanje shvatiti što se od njega traži, iako pritom ne poznaje tražene riječi,
odnosno ne nudi točno rješenje. Potrebno je postaviti sva predviđena pitanja iz ovoga
zadataka i to najviše tri puta. Prije nego što započnete s ispitivanjem zadataka koji se boduju,
recite:

Sada idemo pogledati druge sličice. Ako ne znaš što je to, reci „Ne znam”.

Zadatci za bodovanje u ispitnoj knjižici s ilustracijama R – RP01 do R – RP23

Prelaskom na zadatke koji se boduju, voditelj ispitivanja ne smije verbalno ili neverbalno
pomagati pristupniku. Dopuštena su samo opća poticanja kao: Izvrsno!, Bravo!, Dobro!, Jako
lijepo! i slično. Poučavanje tijekom ispitivanja nije dopušteno. Ne treba požurivati pristupnika u
odgovaranju. Čitajte ispitne zadatke redoslijedom kako su navedeni u obrascu za odgovore.
Ispitivači u obrazac za odgovore uz svaki zadatak upisuju znak X uz odgovor koji je dao učenik.
Ako pristupnik nije odgovorio, upisuje se znak X na za to predviđeno mjesto.

Napomena: Pitanje je potrebno postaviti tako da tražena riječ bude u osnovnome obliku
(nominativ ili infinitiv). Primjerice, zadatak poput Pokaži mi gdje vidiš mačku nije dobro pitanje
jer je promijenjen oblik riječi.

Pitanje za imenice jest: Pokaži mi gdje je na slici mačka. ili Gdje je mačka?.
Pitanje za pridjeve jest: Pokaži mi gdje je na slici zeleno. ili Gdje je zeleno?.
Pitanje za glagole jest: Pokaži mi koja slika pokazuje riječ brisati.

Govorenje – Imenovanje pojmova

Za primjenu ovoga zadataka potrebna je knjižica s ilustracijama. Odgovori pristupnika se

snimaju. Pomoćni ispitivač upisuje u obrazac za odgovore točno onako kako je pristupnik
odgovorio.
Ovim zadatcima se ispituje imenovanje pojmova. Na svakom slikovnom predlošku nalazi se
jedan crtež. Pristupnik treba imenovati što je na crtežu. Započnite sa zadatkom za
uvježbavanje označenim u ispitnoj knjižici sa slikovnim predlošcima i u obrascima za odgovore
oznakom R - PR99 i recite:

Pokazat ću ti sliku, a ti mi reci što je to. (Ispitivač pokazuje ilustracija banane.)

Ako pristupnik nije odgovorio, upisuje se:

Nije odgovorio.
Ako pristupnik ne odgovori na pitanje, potrebno ga je ponoviti. S obzirom na to da je ovo
zadatak za uvježbavanje, ako ni nakon trećega puta pristupnik nije odgovorio, voditelj
ispitivanja treba reći odgovor.

To je banana. A što je ovo? (Ispitivač pokazuje ilustraciju automobila.)

Ako pristupnik ponovno ne odgovori, treba mu reći točan odgovor:

To je auto.

Ako pristupnik ni nakon drugog zadatka za uvježbavanje ništa ne odgovori, ipak se započinje
s prvim zadatkom koji se boduje iz ove ispitne cjeline. Da bi se prešlo na ispitivanje zadataka
koji se boduju, točan odgovor na zadatke za uvježbavanje nije preduvjet za nastavak
ispitivanja. Naime, pristupnik može na temelju zadataka za uvježbavanje shvatiti što se od
njega traži, iako pritom ne poznaje tražene riječi, odnosno ne nudi točno rješenje. Potrebno je
postaviti sva predviđena pitanja iz ovoga zadataka i to najviše tri puta.
Zadatci za bodovanje u knjižici s ilustracijama od G – IP01 do G – IP38

Prije nego što započnete s ispitivanjem zadataka koji se boduju, recite:

Sada idemo pogledati novu sliku. Ako ne znaš što je to, reci „Ne znam”.

Pitanje za imenicu jest: Što je na slici? Kako se to zove?

Pitanje za glagol jest: Što (dječak/djevojčica/djeca) radi/rade?

Razumijevanje – Razumijevanje govornih uputa

Zadatcima u ovoj cjelini ispituje se razumijevanje govornih uputa. Za provedbu ovoga zadataka
potrebno je imati:
 jednu bilježnicu
 jednu gumicu
 jednu olovku
 jednu čašu
 šest bojica (crvenu, zelenu, žutu, plavu, smeđu i ružičastu).
Prije nego što postavi pitanja ispitivač mora provjeriti je li pristupnikova pažnja usmjerena na
uputu. Svaka se uputa može izreći dva puta. Svi predmeti koji se koriste u zadatcima moraju
biti na stolu ispred pristupnika. Nakon svakog zadatka korišteni predmeti moraju se vratiti na
početni položaj. Prije 9. zadatka jedan dio bojica mora biti postavljen uz čašu, a drugi
odmaknut. Prije 11. zadatka bojice, gumicu i olovku je potrebno staviti u čašu.
Govorna uputa ne smije biti praćena gestom ili bilo kojim drugim neverbalnim znakom koji
može usmjeriti pristupnika na odgovor.
Prije svake upute potrebno je reći:

Ja ću ti reći što da napraviš.

Poslušaj.

Sljedeća su dva zadatka za uvježbavanje:

(1) Ispitivač govori učeniku:

Digni ruku.

(2) Čaša na stolu mora biti prazna, a olovka mora stajati pokraj nje. Ispitivač govori
učeniku:

Stavi olovku u čašu.

Nakon svakog zadatka za uvježbavanje, ako pristupnik nije slijedio uputu, ispitivač može
pokazati što je trebalo učiniti.
Ako pristupnik i nakon drugog primjera za uvježbavanje ništa ne odgovori, započinje se s prvim
zadatkom ove ispitne cjeline. Potrebno je postaviti sva predviđena pitanja iz ovoga zadataka i
to najviše tri puta. Voditelj ispitivanja i pomoćni ispitivač bilježe odgovore pristupnika prama
opisu u obrascu za odgovore. Odgovori su opisani kategorijama 0, 1 i 2. Voditelj ispitivanja i
pomoćni ispitivač trebaju upisati broj bodova prema opisu kategorija.

Broj bodova Opis kategorije

2 Pristupnik je uputu izvršio u cijelosti.
1 Pristupnik je djelomično razumio govornu uputu. Izvršio je točno samo dio
upute.
0 Pristupnik uopće nije razumio govornu uputu. Nije napravio ništa ili je
napravio radnju koja ne odgovara uputi u zadatku.

Govorne upute

1. Digni desnu ruku.

2. Lijevom rukom dotakni nogu.
3. Dotakni oba uha.
4. Prvo dotakni nos pa onda uho.
5. Stavi olovku na bilježnicu.
6. Stavi olovku ispod bilježnice.
7. Dotakni bilježnicu olovkom.
8. Stavi gumicu pokraj čaše.
9. Uzmi bojice koje su blizu čaše.
10. Uzmi sve bojice osim žute
11. Izvadi iz čaše gumicu i četiri bojice.

Razumijevanje - Razumijevanje slušanoga teksta

Ovim se zadatkom ispituje razumijevanje priče koja se sluša uz slikovnu podršku. Odgovori
se pristupnika snimaju. Na stolu ispred pristupnika treba biti samo Slikovna knjižica, uređaj
s kojeg će se reproducirati audio priča i uređaj za snimanje zvuka. Pristupniku se daje Knjižica
s ilustracijama kako bi ga se uvelo u kontekst priče koja će se slušati. Slikovni materijal treba
cijelo vrijeme biti ispred pristupnika. Pristupniku treba reći da će slušati priču o djevojčici i
dječaku. Priča se sluša dva puta.

Nakon drugog slušanja ispitivač postavlja pitanja vezana uz svaku sliku. Svako se pitanje može
ponoviti tri puta.
Započnite sa zadatkom za uvježbavanje vezanom uz prvu sliku i recite ispitaniku:
Primjer 1. Slušao si priču o dječaku i djevojčici. Tko je ovo? (Ispitivač pokazuje djevojčicu na
crtežu.)

Ako pristupnik ne odgovori na pitanje, potrebno ga je ponoviti. S obzirom na to da je ovo

zadatak za uvježbavanje, ako pristupnik ni nakon ponavljanja ne odgovori, ispitivač treba reći
točan odgovor.
Recite: To je djevojčica.

Primjer 2.
Recite: Što je ovo? (Ispitivač pokazuje kuću na crtežu.)
Ako učenik ponovno ne odgovori, treba mu reći točan odgovor: To je kuća.

Nakon zadataka za uvježbavanje, započinje se prvim zadatkom ove ispitne cjeline. Da bi se

prešlo na ispitivanje zadataka koji se boduju, točan odgovor u zadatcima za uvježbavanje nije
preduvjet za nastavak ispitivanja. Naime, pristupnik može na temelju primjera za uvježbavanje
shvatiti što se od njega traži, iako pritom ne poznaje tražene riječi, odnosno ne nudi točno
rješenje. Odgovori se pristupnika snimaju. Pomoćni ispitivač zapisuje pristupnikove
odgovore u obrazac za odgovore točno onako kako je pristupnik odgovorio.

Zadatci za bodovanje u ispitnoj knjižici s ilustracijama od R – RT01 do R – RT06)

Tekstu uz ilustraciju R – RT01 u knjižici s ilustracijama:

Djevojčica Dora živi u velikoj kući. Voli se igrati u dvorištu s bratom Lukom.

Zadatci uz ilustraciju R – RT01 u knjižici s ilustracijama

R – RT01-1 Gdje živi djevojčica?

/u (velikoj) kući/

R – RT01-2 Gdje se djevojčica voli igrati?

/u dvorištu/

R – RT01-3 S kim se djevojčica voli igrati?

/s bratom, s Lukom, s bratom Lukom/

Tekst uz ilustraciju R – RT02 u knjižici s ilustracijama:

Jak vjetar počeo je puhati kada je bila sama u dvorištu. Podignuo je djevojčicu visoko. Dora
je letjela iznad grada i bila jako sretna.
Zadatci uz ilustraciju R – RT02 u knjižici s ilustracijama

R – RT02-1 S kim je bila u dvorištu kada je počeo puhati vjetar?

/ni sa kim, sama/

R – RT02-2 Što je napravio vjetar?

/podignuo je Doru, podignuo je djevojčicu visoko/

R – RT02-3 Kako se osjećala djevojčica dok je letjela iznad grada?

/bila je sretna i/ili nasmijana, smijala se, veselila se, radovala se/

Tekst uz ilustraciju R – RT03 u knjižici s ilustracijama

Vjetar je prestao puhati i spustio Doru na drvo. Ona nije mogla sići jer je bilo visoko. Bilo ju je
jako strah. Brat Luka vidio je Doru na drvetu. Mislio je da se sama popela. Luka i mama
pozvali su vatrogasce.

Zadatci uz ilustraciju R – RT03 u knjižici s ilustracijama

R – RT03-1 Gdje je vjetar spustio djevojčicu?

/na drvo, na stablo/

R – RT03-2 Zašto se djevojčica bojala? ili Zašto je djevojčicu bilo strah?

/Jer je bila visoko, jer nije mogla, jer nije mogla sama sići/

R – RT03-3 Što je Luka mislio kako se sestra popela na drvo?

/sama/

R – RT03-4 Zašto su mama i Luka pozvali vatrogasce?

/da spase Doru, da pomognu Dori, jer je bilo visoko, jako visoko/

Tekst uz ilustraciju R – RT04 u knjižici s ilustracijama:

Crveni vatrogasni kamion stigao je brzo. Vatrogasci su u velikoj košari spustili Doru na travu.

Zadatci uz ilustraciju R – RT04 u knjižici s ilustracijama

R – RT04-1 Kakav je bio vatrogasni kamion?

/crven i/ili brz/

R – RT04-2 U čemu su vatrogasci spustili djevojčicu?

/u košari, u velikoj košari/

Tekst uz ilustraciju R – RT05 u knjižici s ilustracijama:

„Nikad se nemoj penjati tako visoko jer je opasno“, rekla je mama i zagrlila Doru. Obećala je
da će tata napraviti kućicu na drvetu i ljestve. „Super! Kućica na drvetu! To dugo želimo!“
veselili su se Luka i Dora. (Mamino obećanje da će tata napraviti kućicu treba biti u oblačiću,
tata koji gradi kućicu.)

Zadatci uz ilustraciju R – RT05 u knjižici s ilustracijama

R – RT05-1 Što je mama rekla djevojčici da ne smije nikada raditi?

/da se penje, da se penje na drvo, da se penje visoko, da se penje jer je opasno/

R – RT05-2 Što je mama obećala djeci?

/da će tata sagraditi kućicu na drvetu/

Tekst uz ilustraciju R – RT06 u knjižici s ilustracijama:

„Kako se ona tako malena mogla popeti gore, a ja ne mogu?!“ pomislio je Luka.
„Nikad je više neću zvati Mala!“

Zadatci uz ilustraciju R – RT06 u knjižici s ilustracijama

R – RT06-1 Kako se zvala djevojčica iz priče?

/Dora/
R – RT06-2 Čemu se Luka čudio?
/kako se Dora popela na drvo/
R – RT06-3 Kako je Luka zvao sestru?
/Mala/

Govorenje –Pripovijedanje prema nizu slika

(ilustracije od R-RT01 – R-RT06 u knjižici s ilustracijama)
Zadatak pripovijedanja događaja sastoji se od šest sadržajno povezanih slika. Pristupnik treba
samostalno ispričati slijed događaja redoslijedom kojim su te slike poredane. Odgovori se
pristupnika snimaju. Pomoćni ispitivač zapisuje pristupnikove odgovore u obrazac za
odgovore točno onako kako je pristupnik odgovorio. U slučaju da pristupnik govori brzo i/ili da
njegov odgovor opsežan, snimka se može naknadno preslušati kako bi se točno zapisao
pristupnikov iskaz.
Za zadatak za uvježbavanje koristimo se izdvojenim ilustracijama iz prethodnoga zadatka
Razumijevanje slušanoga teksta (ilustracijama R– RT01, R–RT02 i R–RT03)

Potrebno je reći:

Opiši što se događa na ovim slikama.

Svrha je sljedećih pitanja da se pristupnika dodatno usmjeri prema onome što se od njega u
zadatku očekuje. Postavite onoliko pitanja koliko procijenite da je potrebno da pristupnik počne
samostalno govoriti. U nastavku slijede primjeri pitanja koja možete koristiti kao poticaj.

Što radi djevojčica? (ilustracija R– RT01)

Kakvo je vrijeme? Ima li vjetra? Je li vjetar jak? (ilustracija R–RT02)
Što radi vjetar? Gdje je djevojčica? (ilustracija R–RT02)

Ako ispitanik ne započne samostalno govoriti nakon što ste postavili sva potpitanja, voditelj
ispitivanja treba sam prepričati slijed događaja jednostavnim i jasnim rečenicama. Primjerice:

Djevojčica se igra u vrtu.

Puše jak vjetar.
Vjetar nosi djevojčicu iznad kuća. Sada je na drvetu.

Nakon primjera za uvježbavanje, započinjete s provedbom zadatka. Ispitivač ispred

pristupnika postavlja knjižicu s ilustracijama i govori:

Ti ćeš sada ispričati što vidiš na slikama.

Primjena zadatka prate poticajna pitanja i postupci koja se pristupnik vodi kroz slijed događaja
i potiče na pripovijedanje. Primjeri takvih pitanja i postupaka jesu:

Pogledaj! Što vidiš? Što rade? Što je ovdje? Još nešto? Koga vidiš? A ovdje…? A onda?

Pitanja se postavljaju uz poticajne neverbalne znakove komunikacije (kimanje glavom,

podržavajući smiješak itd.)

Ako se pristupnik udalji od sadržaja, potrebno ga je usmjeriti prema zadatku. Potrebno je

zapisati što pristupnik kaže čak i kada nije izravno vezano uz zadatak.

S obzirom na dob pristupnika, očekuje se da će pristupnik o svakoj slici reći dvije do tri
rečenice.
Okvir očekivanoga pripovijedanja jest sljedeći:

Ilustracija G – PS01
 Dječak, djevojčica s pticom na ramenu i pas idu (hodaju) prema cirkuskom šatoru.
Ilustracija G – PS02
Dječak i djevojčica kupuju sladoled i bombone. / Dječak i djevojčica daju novac.
Pas sjedi pokraj djevojčice.
Ilustracija G – PS04
Dječak i djevojčica gledaju životinje. Slon svira bubanj, a majmun baca loptice. Iza
slona i majmuna plešu dva medvjeda.
Ilustracija G – PS05
Dječak je uplašen jer nema djevojčice/ jer je djevojčica nestala. Pas spava (leži)
pokraj dječaka. Papiga leti. Papiga drži djevojčičinu torbicu.
Ilustracija G – PS05
Djevojčica stoji na jednoj nozi na ljuljački. Ljudi plješću, a baloni lete.
Ilustracija G – PS06
Dječak i djevojčica s papigom voze se na biciklu. Pas je sretan i trči pokraj
njih/pokraj bicikla.

Kriteriji za ocjenjivanje zadatka prema nizu slika

Broj Sadržaj (izvršenje zadataka) Smislenost, povezanost i
bodova tečnost iskaza
3 imenovao glavninu likova i radnji Koristi se kohezivnim
sredstvima (pripovijedanje priče
– redoslijed događanja prisutan)
Jezična točnost
prijedložno-padežni izrazi točni,
sročnost uredna, koristi točne
jednostavne rečenice,
povremeno složene

2 likovi i radnje su pogrešno ili Priča se gradi jednostavnim povremena poopćavanja

nedostatno imenovani
glagolima – nije potpuna (Medvjedi plešeju/plesaju…),
kohezivnost (opisivanje slika jasna kategorija roda i broja
dvočlanim rečenicama –
Djevojčica ima pticu, Ptica drži
torbu…; redoslijed događanja se
djelomično uočava)

1 Navodi i nabraja samo likove ili
samo nabraja radnje. Gotovo
uopćene povezuje likove s
radnjom.
0 ne navodi gotovo nikoga od likova
koji se nalaze na ilustracijama i ne
navodi gotovo ni jednu radnju ili
navodi nešto potpuno nejasno.
Niz jednočlanih rečenica s
informacijama koje su
minimalno povezane na općoj
razini (npr. To je dječak,
Prodavač je velik…)
govori potpuno nepovezane
riječi ili izraze, samo nabraja.
postoji sklonidba i sprezanje
postoji, nije potpuno točna, vrlo
česte ne podudarnosti u rodu,
broju i padežu.
riječi izgovara samo u
kanonskim oblicima