OBITELJSKA PEDAGOGIJA

OBITELJ je mala grupa usko povezanih ljudi koji daju svoj doprinos, udružuju se i
odgovorni su jedni za druge.

PSIHOLOŠKA DEFINICIJA OBITELJI

Obitelj čine interakcije svih njezinih članova, njihovi osjećaji jedni za druge i način na koji su
integrirani u dnevni život.

PEDAGOŠKA DEFINICIJA OBITELJI

Obitelj je zajednica roditelja i njihove biološke i /ili adoptirane djece koji zajedno obitavaju te
tvore tri obiteljske pozicije odnosa: muž-otac, žena-majka i potomak -brat/sestra.

TRADICIONALNA OBITELJ - bila je promatrana kroz oca, koji je bio zaposlen, i majku,
koja nije bila zaposlena već je njena zadaća bila briga o djeci i kućanstvu. Stukturu takve
obitelji činili su: otac, majka i njihova djeca, te krvni srodnici obitelji: djed, baka, ali i drugi
članovi šire obitelji. Dijete od roditelja nasljeđuje i stavove, osjećaje i ideale koji se mogu
nazvati obiteljskom tradicijom ili obiteljskom kulturom. Podjela rada se određuje prema spolu
ali i prema dobi. Muškarac ima dominantan položaj u obitelji, njegovo mišljenje se cijeni više
od mišljenja žena.

SUVREMENA OBITELJ - promjenjen životni stil i obiteljske strukture. Bez obzira na njenu
strukturu, životni stil ili zaposlenost roditelja, dijete predstavlja integralni dio života u obitelji. „Obitelj
je mjesto gdje se dijete razvija tjelesno, intelektualno, gdje razvija svoje osjećaje i osobnost, socijalne i
moralne vrijednosti, te gdje se stvara i razvija obiteljski identitet. Majke se sve više odluĉuju na ulogu
majke i poslovne ţene, te brigu i djeci preuzimaju plaćeni profesionalci. Djeca se moraju prilagođavati
dvjema sferama života, onoj institucijonalnoj i obiteljskoj. Mijenja se stuktura obitelji od
homoseksualnih parova, jednoroditeljstvo, baka-djed odgoj…

Obilježja suvremene obitelji (nekonvencionalni tipovi organizacije života)

1. Jednoroditeljske obitelji (zbog smrti jednog roditelja, razvoda i sl.)

2. Baka/djed obitelji – preuzimaju ulogu primarnog skrbnika u obitelji

3. Istospolne obitelji

4. Međurasne, međuetničke, međuvjerske obitelji

5. Obitelji adolescenata

6. „Patchwork obitelji“ – nakon razvoda

7. Obitelji s usvojenom djecom

8. Razvodi, suživot , zaposlene majke , zamijenjena uloga oca i majke

Struktura obitelji:

1. Obitelj u užem smislu – odnosi se na nuklearnu (dvogeneracijsku obitelj) tj. roditelji i

njihova djeca
2. Obitelj u širem smislu – odnosi se na proširenu obitelj (višegeneracijsku); uz roditelje i
njihovu djecu obuhvaća i ostale srodnike koji su povezani krvlju ili brakom s
članovima nuklearne obitelji.
3. Jednoroditeljska obitelj
4. Kohabitacija – vanbračna zajednica; gdje partneri zajedno žive, poneki imaju djecu, ali
nisu u braku.

Porodica – zajednica koja obuhvaća pretke, potomke i ostale srodnike neovisno o tome
obitavaju li zajedno ili ne.

Domaćinstvo - se odnosi na osobe koje žive zajedno bez obzira jesu li u rodbinskim
odnosima ili ne, a obitelj se odnosi na rodbinski povezane ljude koji obitavaju zajedno.

Proširena obitelj je socijalni sustav koji se sastoji od dvaju ili više obiteljskih odnosa od
kojih barem jedan od njih nije nuklearni dijadni odnos. Primjerice s nuklearnom obitelji živi
baka ili djed ili neki drugi srodnik u zajedničkom kućanstvu.

OSNOVNE ZADAĆE OBITELJI

Biološko – reproduktivna: odnosi se na rađanje djeteta i stvaranje potomstva, kako ne bi

nestalo kontinuiteta života ljudske zajednice.

Odgojna zadaća: obitelj je prva društvena jezgra koja odgaja dijete i provodi prvu
socijalizaciju. Odgojno djelovanje obitelji je najučinkovitije i najdjelotvornije.
Društveno – kulturna zadaća: obitelj je temeljna jedinica i osnovna zajednica društva, a u
njoj se stvaraju prvi društveni odnosi, uspostavljaju prve komunikacije, osobni interesi
usklađuju s interesima drugih osoba, uspostavlja se primarna socijalizacija.

Gospodarska zadaća: odnosi se na podmirenje svih bioloških, materijalnih i duhovnih

potreba obitelji i njezinih članova te uvođenje mladih u svijet rada i razvoj pozitivnog stava
prema radu i njegovim rezultatima.

Moralna zadaća: usklađivanje pojedinačnih i zajedničkih interesa uz razvijanje moralno-

vrijednosne sfere.

Religijska zadaća: vjerska pripadnost obitelji i djece.

Domoljubna zadaća: poimanje domovine, osjećaj nacionalne pripadnosti, čuvanje povijesnih

tekovina, tradicija i kulture.

FUNKCIONALNE OBITELJI (potpune ili integrirane)

U ovakvim obiteljima granice su jasno određene i prikladne, a potreba za privatnošću se

poštuje. U tim obiteljima postoje dobri bračni odnosi i dobra interakcija roditelj- dijete.
Komunikacija je djelotvorna i izražavanje emocija je slobodno. U tim obiteljima nailazimo na
humor i optimizam, i više se pregovara nego što ima kompromisa i pomirdbi.

DISFUNKCIONALNE OBITELJI (osamljene ili izolirane)

To su obitelji koje propadaju jer nisu u mogućnosti suočiti se sa životnim problemima. U

takvim obiteljima često dolazi do nasilja, bračni odnosi su napeti i bez povjerenja, a djeca
ostaju bez dostatnog roditeljskog nadzora i emocionalne stabilnosti na kojoj bi temeljila svoje
buduće bračne i obiteljske odnose. Djeca iz ovakvih obitelji više manifestiraju psihopatologija
od djece iz funkcionalnih obitelji.

OBITELJSKO FUNKCIONIRANJE

1. Potpune ili integrirane obitelji – karakteristike: bolje se nose sa stresom, otvoreni

komunikacijski kanali, spremnost na suradnju, povjerenje u druge ljude, topli odnosi,
samopouzdanje i pouzdanje u druge.
2. Nepotpune ili izolirane obitelji – karakteristike: osjećaj izoliranosti, funkcioniranje kao
zatvoreni sustav, manjak samopouzdanja, nepovjerenje, osjećaj krivnje, srama, straha.

Znanstveni pristup obiteljskom funkcioniranju uključuje istraživanje dviju temeljnih

međusobno povezanih dimenzija:

1. Prilagodljivost – sposobnost obitelji da se prilagođava raznim životnim situacijama

2. Kohezivnost – stupanj međusobne emocionalne povezanosti s članovima obitelji

EKOLOŠKI MODEL OBITELJSKOG SUSTAVA:

1. Mikrosustav – obitelj

2. Mezosustav – škola, prijatelji, susjedstvo, proširena obitelj

3. Egzosustav – sustav kulturne, zdravstvene, socijalne, gospodarske potpore

4. Makrosustav – ukupan sustav zakonodavstva i državne institucije, te opće kulturno

okruženje.

Obitelj je smještena u određeni vremenski, društveni, politički, gospodarski, kulturni okvir i

čini most između pojedinca i društva štiteći dijete od društvene okoline i istodobno ga
pripremajući za samostalan život u njoj.

OBITELJSKA ZAJEDNICA KAO SUSTAV

Obiteljska zajednica kao sustav – Obitelj je živi sustav koji predstavlja organiziranu,
relativno trajnu, reproduktivnu društvenu cjelinu; u kojem postoje uloge, struktura i način
djelovanja.

KARAKTERISTIKE OBITELJI KAO SUSTAVA:

1. Cjelovitost - sustav je organizirana cjelina koja je veća od zbroja njezinih dijelova, zato se
svojstva ne mogu spoznati proučavajući samo funkcioniranje pojedinih komponenti već se
pozornost mora usmjeriti totalitetu.

2. Integritet podsustava – sustavi se sastoje od podsustava koji su u međusobnom odnosu

jedan prema drugome.
3. Cirkularnost podsustava – unutar sustava obrazac utjecaja je cirkularan. Promjena u
jednom podsustavu implicira promjene u drugim podsustavima.

Gledajući iz perspektive sustava, obitelj se može smatrati cjelinom sastavljenom od dvije

vrste komponenata:

1. Pojedinih članova

2. Odnosa među njima

ODREDNICE SVAKOG SUSTAVA SU:

- kohezija je usmjerena na zajednički interes, usmjerenost jedno prema drugome, stalni

rast i razvitak, vijek trajanja.

OBITELJSKI PODSUSTAVI :

1. podsustav – bračni par (intimnost, povjerenje, prijateljstvi, osobni razvoj,

potpora…)

2. roditeljski podsustav ( autoritet, odgoj, briga, ustroj, ograničenje…)

3. podsustav potomaka (vršnjaci, prijateljstvo, druženje, igra)

4. podsustav roditelj – dijete (vođenje, poučavanje, skladan i razvijajući odnos,

slušanje, savezništvo..)

Belsky – Interakcije između djece i njihovih roditelja : posredni i neposredni efekti – -

Djetetovo ponašanje ima svoj utjecaj na roditelje koji utječu na njega, ali istodobno ono utječe
i na bračni odnos koji povratno utječe na djetetovo ponašanje.

1. Veza između kvalitete braka i dječjeg razvoja često je isticana. Utvrđeno je kako
roditelji s lošim bračnim odnosima češće imaju djecu koja su nesigurna u odnosu s
njima nego je to slučaj u odnosima između djece i roditelja koji imaju dobre bračne
odnose. Ali također priroda djeteta (npr. „teško“ dijete) može utjecati na vrstu
roditeljstva, ali i na kvalitetu bračnih odnosa.

2. O obitelji kao sustavu moguće je govoriti i u terminima: generacija, rođenje i uloga ,

usmjerenih zajedničkom cilju(obiteljski cilj) – formiranje prvog konteksta za učenje
jezika, kognitivnih vještina, te socijalnih i moralnih vrijednosti kulture u koje dijete
 raste i razvija se. Cilj je odgojiti dijete za odgovorno ponašanje, da je odgovoran prema
sebi i prema drugima.

3. Efekt trećih stranaka – treće stranke mogu poslužiti kao djelotvorna potpora u
djetetovu razvoju i odgoju, ali isto tako, mogu biti i na štetu njegove dobrobiti. U
slučajevima kad je djetetov razvoj otežan zbog ugroženog odnosa među roditeljima,
ostali članovi obitelji, posebno baka i djed, mogu to nadoknaditi- imajući topao odnos s
djetetom ili pomažući roditeljima u obnašanju roditeljske uloge. Ali također baka i djed
mogu razmaziti dijete što je na štetu njegove dobrobiti.

PARA RODITELJSTVO

Riječ je o neformalnoj, obično privremenoj, ponekad i trajnoj pomoći i potpori koju pojedinci
pružaju obiteljimas 1 roditeljem i obiteljima s niskim primanjima, a koja se teško nose sa
stresnim balansiranjem između profesionalne i roditeljske uloge pri čemu ne mogu računati na
pomoć rodbine. Ovakav oblik pomoći obično obiteljima pružaju prijatelji ili neka druga osoba
koja se obvezuje na pružanje pomoći i skrbi.

OBITELJSKO OZRAČJE

Obiteljsko ozrače određuju komunikacija u obitelji, odnosi, pravila, granice, roditeljski

stilovi, odnos prema društvu.

Komunikacija – unutar obitelji komunikacija bi trebala biti direktna, otvorena, čista i

jednoznačna.

KONGURENTNA KOMUNIKACIJA – podrazumijeva jasnu verbalizaciju onoga što se

misli, doživljava i osjeća.

INKONGURENTNA KOMUNIKACIJA – indirektna komunikacija koja obilježava

poremećenu bračnu i obiteljsku psihodinamiku.

Nezdravo obiteljsko ozračje - ubojite navike u komunikaciji koje ugrožavaju odnose:

okrivljavanje, žaljenje, prigovaranje, prijetnje, kritiziranje, kažnjavanje. Zatvoreni obiteljski
sustavi – obiluju nejasnom, , indirektnom, optužujućom komunikacijom te ograničavajučim i
neprikladnim pravilima, a takvo obiteljsko ozračje stvara osjećaj nesretnosti, nesigurnosti, i
nezadovoljstva članova obitelji.

Zdravo obiteljsk ozračje - skrbne navike koje grade i unapređuju ljudske odnose:
ohrabrivanje, vjerovanje, podržavanje, prihvaćanje, pregovaranje, aktivno slušanje. Otvoreni
obiteljski sustavi – u takvim obiteljima doživljaj vlastite bvrijednosti pojedinca je visok,
komunikacija je otvorena, jasna, ohrabrujuća, pravila otvorena, promjenjiva, takvo ozračje
stvara zadovoljstvo članova obitelji, osjećaj sigurnosti.

ODNOS OBITELJI I DRUŠTVA

1. Potpuno nepropusna membrana – tip odnosa u kojem gotovo nema kontakta između
obitelji i društva. Obitelj funkcionira kao zatvoreni sustav sa strogo određenim pravilima,
vrijednostima, stavovima.. utjecaji društva na obitelj smatraju se prijetnjom, te članovi obitelji
s nepovjerenjem doživljavaju sve što dolazi izvana.

2. Potpuno propusna membrana – predstavlja one obitelji koje ne postavljaju granicu

između sebe i obitelji. Te obitelji nemaju svoj identitet i intimu. Članove te obitelji ne vezuje
ništa jedinstveno osim nekih vanjskih materijalnih ili zakonskih čimbenika.

3. Polupropusna membrana – članovi obitelji se stalno prilagođavaju realitetu u kojem

obitelj funkcionira, pri tom ne gubi svoju posebnost, intimu i jedinstvenost. To su zdrave i
otvorene obitelji.

BRAK

Brak je ugovor među partnerima koji daju svoj pristanak na formuliranje jedne potpuno nove
zajednice potvrđene od strane Crkve i/ili države. Bit braka čine međusobni odnosi među
bračnim partnerima..

Razlika između braka kao institucije i braka kao živog interpersonalnog zajedništva-
brak je po svojim vanjskim obilježjima institucija čiju vanjštinu određuju: zakonodavstvo,
kultura, društvene norme, ali bit braka čine interpersonalni odnosi među bračnim partnerima.
Buber bračne odnose dijeli na:

1. Ja-ti odnosi – zdrave bračne veze utemeljene su na ja-ti odnosima uzajamnog davanja
i primanja između međusobno jednakih pojedinaca.
2. Ja-to odnosi – to su vlasnički i manipulativni odnosi, te kao takvi izazivaju
neravnotežu moći koja vodi prema sukobima.

O bračnim partnerima ovisi kvaliteta njihovih međusobnih odnosa, ali i funkcioniranje bračne
zajednice u cjelini što nije moguće pravno regulirati.

- Monogamija- brak muškarca i žene

- Poliginija- brak muškarca i više žena

- Poliandrija – brak između jedne žene i više muškaraca.

PEDAGOŠKA ULOGA OBITELJI

- U određivanju pedagoške uloge obitelji nužno je uzeti u obzir stalno prožimanje triju
elemenata: obitelj, roditelji i odgoj. Odgoj je proces koji se ponajprije odvija u obitelji, a
nositelji tog procesa su roditelji čija je namjera odgojiti dijete kako bi ona prihvatilo ili
usvojilo određena društvena pravila i prilagodila se društvu.

- Odgoj djeteta odvija se u užem (obitelj) i širem socijalnom kontekstu (vrtić, škola…) i pod
utjecajem velikog broja čimbenika:
1. Psiho-fizičkih osobina djeteta

2. Roditelja i ostalih odgajatelja

3. Kulturnih normi i vrijednosti šire društvene zajednice

RODITELJSTVO

. je preuzimanje brige za djetetov fizički razvoj i dobro zdravlje, pružanje topline i sigurnosti,
disciplina za moralni razvoj i stimulacija za intelektualno napredovanje. Uključuje
ravnopravno i majčinstvo i očinstvo.
Roditeljsko ponašanje nije unaprijed ustaljeno i oblikovano. Ono se pojavljuje pojavom
(rođenjem) djeteta, vrlo je promjenjivo i određeno biološkim čimbenicima, društvenim
normama i očekivanjima.

Ono što opterećuje jest činjenica da je roditeljstvo trajno i nepovratno, to je uloga od koje se
ne može odustati. Roditeljstvo je sastavljeno od niza interakcija roditelja i djeteta. Vrijednost
interakcije između roditelja i djeteta najveća je u ranom djetinjstvu. Djetetov razvoj zahtjeva
odgovarajuće prilagođivanje u roditeljskim stavovima i ponašanju u svakom periodu razvoja
djeteta, a to uzrokuje razvojne promjene u ličnosti roditelja. Bračna podrška i komunikacija
jedan je od značajnih indirektnih utjecaja na roditeljstvo.

Roditeljstvo - je važana i zahtjevna životna uloga koja traje do smrti. Roditeljstvo uključuje
osjećaje roditelja prema djetetu, specifične misli i djelovanja roditelja, te funkcije: odgoj i
obrazovanje u skladu sa kulturnim, religijskim, moralnim normama, vrijednostima i slično.

Dva tipa roditeljstva: biološki i socijalni.

OSNOVNE ZADAĆE RODITELJSTVA

• njega (fizički zahtjevi djeteta, roditelji su odgovorni za dijete, njegovo zdravlje i

prevenciju od bolesti)

• materijal ili građa (načini na koje se roditelji brinu za dječji fizički svijet i
organiziraju ga)

• socijalizacija (uključuje raznolikost vizualnoga, verbalnog, afektivnog i fizičkog

ponašanja roditelja, koje se koristi u privlačenju djece ka interpersonalnim odnosima:
poticanje, ljubljenje, doticanje, smješkanje i igranje)

• poučavanje ili odgoj (sastavljeno je od različitih strategija roditelja, koje se koriste

kako bi stimulirali djecu u privlačenju i razumijevanju okoliša. Također, uključuje fokusiranje
dječje pozornosti na pravila, stvari ili događaje u okolini; upoznavanje, razmišljanje i
interpretiranje vanjskog svijeta; opisivanje i demonstriranje; kao i provociranje ili pribavljanje
prilika za promatranje, imitiranje i učenje).
Roditeljstvo – je proces koji prolazi različite faze.

FAZE RAZVOJA RODITELJSTVA

prema goldner-vukov, 1988.

● osnivanje obitelji
● obitelj s malim djetetom
● obitelj s predškolskim djetetom
● obitelj sa školskim djetetom
● obitelj s adolescentom
● obitelj koju napuštaju djeca
● obitelj s »praznim gnijezdom«
● obitelj koja stari

PREMA BRAJŠA, 1990.

Sedam faza bračnog i obiteljskog života:

● predbračna i bračna faza zaljubljenosti

● prva faza bračne ljubavi
● faza roditeljstva
● faza suroditeljstva ili proširenog i podijeljenog roditeljstva
● faza zrelog roditeljstva
● druga faza bračne ljubavi
● treća faza bračne ljubavi

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA RODITELJSTVO

• biološko određenje roditelja (godine, stres, bolesti, izloženost otrovima)

• karakteristike ličnosti roditelja (empatija, predvidivost, nenametljivost i

emocionalnu stabilnost)

• aktualne i zapažene karakteristike djeteta (dječji zdravstveni status, srodstvo s

djetetom, godine djeteta, temperament djeteta)

• utjecaji okoline (socijalna situacija, SES, kultura)

Financijski i socijalni stresovi utječu na stanje i zdravlje roditelja i zahtijevaju od njih
pozornost i emocionalnu energiju. Oni mogu preokrenuti smirenost, reducirati pozornost i
toleranciju prema djetetu.

Zaposlenje i nezaposlenost važna je sociološka varijabla, koja se pokazala prediktivnom za

objašnjenje mnogih oblika ponašanja pojedinca i socijalnih skupina.

Obrazovanje bračnih partnera, osobito žena, moglo bi imati značajan utjecaj na stavove o
roditeljstvu.

Od suvremenog se roditelja očekuje da dobro poznaje razvoj djeteta, da je u stanju odabrati

najbolje za svoje dijete, da primjenjuje odgovarajuće odgojne postupke.

PROCJENA- je visoka razina percepcije drugih (ljudi, stvari, pojava) tj. percepcija
objektivne stvarnosti kojoj je pridodan vrijedonosni sud opažača.

SAMOPROCJENA- postupak usmjeren na procjenu samog procjenjivača, a odnosi se na

usklađivanje onoga što pojedinac želi u odnosu na ono što percipira da ima. To je proces koji
se odnosi na postavljanje pitanja samom sebi i davanje iskrenih odgovora.

PITANJA ZA SAMOPROCJENU:
1. Što želim? 2. Što radim da dobijem to što želim? 3. Pomaže li mi to što radim da dobijem
tošto želim? Samoevaluacija
4. Plan (uvijek mogu izabrati nešto drugo)
STILOVI RODITELJSTVA

AUTORITARNI RODITELJI - su kombinacija ravnodušnih i zahtjevnih roditelja. Koriste

nagrade i kazne kako bi pridobili djecu da slijede ta pravila i zahtjeve. Daju djeci malo
slobode da sami odluče što će i kako raditi, te da čine vlastite izbore. Djeca ovakvih roditelja
teško donose vlastite odluke i kada pogriješe druge krive za to.

SKRBNO - ZAHTJEVNI RODITELJI - su podržavajući, glasno iskazuju svoje standarde i

kriterije. Vjeruju da i djeca i roditelji imaju prava, ali roditelji imaju posljednju riječ u
donošenju odluka. Istraživanja kažu da ovakav stil ima najviše izgleda proizvesti zrelo dijete i
adolescenta.

POPUSTLJIVO - SKRBNI RODITELJI - su kombinacija brižnih, toplih, suosjećajnih i

popustljivih roditelja. Oni vjeruju da djeca moraju imati mnogo slobode, ovakvi roditelji
imaju malo ili nimalo kontrole nad djecom i posjeduju malo načina disipliranja. Oni su
brižljivi i suosjećajni, ali nisu zahtjevni. Djeca često imaju pozitivnu sliku o sebi, dobro
mišljenje u većini slučajeva i bolje nego što bi njihovi učitelji ili vršnjaci o njima rekli

POPUSTLJIVO - RAVNODUŠNI RODITELJI - su kombinacija hladnih, nesuosjećajnih

roditelja, koji su u isti mah ppustljivi. Oni nisu brižljivo suosjećajni niti zahtjevni,takva djeca
imaju sve u materijalnom smislu, ali rastu prepušteni sami seb. Razvijaju hladan odnos prema
drugima i nemaju dobre socijalne vještine, skloni su manipuliranju i uspostavljanju kontrole
nad drugima.
RODITELJSKI STILOVI

AUTORITATIVNI (DEMOKRATSKI - DOSLJEDAN) -odgojni stil je kombinacija

emocionalne topline i čvrste kontrole. Roditelji koji odgajaju djecu autoritativnim stilom
postavljaju velike zahtjeve prema djetetu, sukladno njegovoj dobi, određuju granice i
postavljaju nadzor, ali istovremeno pružaju djetetu puno topline i potpore (ČudinaObradović i
Obradović, 2006). Možemo reći da su takvi roditelji brižni i osjetljivi prema svojoj djeci, a s
druge strane postavljaju jasne granice i okolinu održavaju predvidivom (Vasta i sur., 1998).
Granice i pravila koja su postavljeni djetetu su dobro objašnjena. Autoritativni roditelji su
pažljivi, topli i osjetljivi na potrebe svog djeteta. Oni uspostavljaju ugodne, emocionalno
ispunjavajuće odnose s djetetom, koji čine dijete blisko povezanim sa roditeljem (Berk, 2015).
Uloga takvih roditelja nije nadzorna, već savjetnička, tj. sve svoje zahtjeve oni dobro
objašnjavaju djetetu te mu kroz primjere i savjete daju odgovor zašto ti zahtjevi postoje
(Čudina-Obradović i Obradović, 2006). Autoritativni roditelji postupno daju odgovarajuću
autonomiju djetetu tako što mu dozvoljavaju da samo odlučuje u područjima u kojima je
spremno donositi odluke (Berk, 2015). Također, oni pridaju važnost komunikacije sa djetetom
te djeteta s njima samima, a razvijaju je potičući dijete na izražavanje svojih misli, osjećaja i
želja. Ukoliko se dogodi da se dijete i roditelj u nečemu ne slažu, autoritativan roditelj donosi
odluku zajedno sa djetetom kad god je to moguće. Spremnost roditelja da se prilagodi
stajalištu djeteta pridonosi lakšem uvažavanju stajališta roditelja kod djeteta i djetetovu
poslušnost kad je ona potrebna (Berk, 2015). Djeca koja žive u takvom okruženju su spontana
i slobodno izražavaju mišljenje i emocije (Čudina-Obradović i Obradović, 2006).

AUTORITARAN (AUTOKRATSKI, KRUTI – STROGI, ZAHTJEVNI) odgojni stil

podrazumijeva odgojni stil u kojem roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve prema
djetetu, provodeći strogi nadzor i kontrolu, pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške
(ČudinaObradović i Obradović, 2006). Autoritarni odgojni stil karakterizira nisko prihvaćanje
i uključenost, visoku prisilnu kontrolu te nisko davanje autonomije (Berk, 2015). Autoritarni
roditelji su hladni i odbacujući, često omalovažavaju svoju 22 djecu rugajući im se i
kritizirajući dijete. Glavni odgojni ciljevi autoritarnog odgoja su postizanje djetetove
samokontrole i poslušnosti. Za postizanje autoritarnih odgojnih ciljeva roditelji se postavljaju
kao autoritet koji postavlja zahtjeve i određuje pravila, ali ih ne objašnjava djetetu. Roditelji
usmjereni na postavljanje granica i pravila skloni su kažnjavanju, a često i tjelesnom
kažnjavanju, u situacijama kada dijete to ne poštuje ili prekrši nešto od toga (Čudina-
Obradović i Obradović, 2006). Za postizanje kontrole nad djetetom oni viču, prijete i
kritiziraju. Stav autoritarnih roditelja je: "Napravi to zato što sam ja tako rekao/la!" i time ne
daju djetetu nikakvo objašnjenje za izvršavanje zahtjeva (Berk, 2015). Autoritarni roditelji se
ne koriste razgovorom, niti obiteljskim pravilima, jer vjeruju da dijete mora prihvatiti pravila
koja im oni postave bez suprotstavljanja. Takvi postupci roditelja nepovoljno utječu na dijete
te djeca postaju nesretna, anksiozna, niskog samopoštovanja i samopouzdanja. Djeca koja
neprestano žive u autoritarnoj okolini često mijenjaju svoja raspoloženja, vrlo su razdražljiva i
bojažljiva te nisu spontana (ČudinaObradović i Obradović, 2006). Djeca koja dolaze iz
autoritarne okoline u frustrirajućim situacijama postanu neprijateljski nastrojena, a kako bi
dobila ono što žele, djeca se koriste silom, baš poput svojih roditelja (Berk, 2015). Također,
postupci i ponašanje autoritarnih roditelja utječu na razvoj agresivnosti i probleme u
ponašanju kod djece.

PERMISIVAN (POPUSTLJIVI) ODGOJNI STIL je stil odgoja u kojem dominira

kombinacija emocionalne topline i slabe kontrole. Permisivni roditelji ne postavljaju velike
zahtjeve prema djetetu i provode slabu kontrolu, a istovremeno pružaju veliku toplinu, ljubav
i podršku (Čudina-Obradović i Obradović, 2006). Odnos roditelja i djeteta u ovom odgoju
temelji se na velikoj emocionalnoj osjetljivosti roditelja prema djetetu, na prevelikoj slobodi
djeteta bez postavljanja granica, pravila te općenito bez kontrole ponašanja. Permisivni
roditelji ispunjavaju djetetu sve želje i zahtjeve jer misle da će na taj način najbolje pokazati
svoju ljubav prema djetetu, a istovremeno ne postavljaju jasno određena pravila ponašanja.
Oni djeci daju preveliku slobodu da 23 donose odluke sami za sebe u dobi u kojoj to još nisu
spremna (Berk, 2015). Ovakav odgoj onemogućuje djeci stjecanje normi i pravila ponašanja.
Primjerice, djeca permisivnih roditelja sama odlučuju kada žele ići u krevet, kada će uzimati
obroke, nemaju određeno vrijeme gledanja televizije, nemaju zadane kućanske zadatke, niti
ne moraju naučiti pravila lijepog ponašanja (Berk, 2015). Prevelika sloboda nije primjerena za
malo dijete jer kod njega uzrokuje nesigurnost i nesnalaženje u granicama. Samim time,
nesnalaženje kod djeteta potiče agresivno i impulzivno ponašanje (Čudina-Obradović i
Obradović, 2006). Osjećaje koje djeca razviju su najčešće sreća i dobro raspoloženje, ali samo
do tog trenutka kada se sve njima podređuje.

INDIFERENTNI (ZANEMARUJUĆI) (RAVNODUŠNI) ODGOJNI STIL karakterizira

emocionalna hladnoća i slaba kontrola. Indiferentni roditelji postavljaju prema djetetu male
zahtjeve, ne postavljaju kontrolu, ne pružaju toplinu, a niti potporu djetetu (Čudina-Obradović
i Obradović, 2006). Vrlo često su ti roditelji emocionalno distancirani, depresivni, obuzeti
stresom života te imaju vrlo malo energije za svoje dijete (Berk, 2015). Odnosi između
roditelja i djece temelje se na niskoj razini razumijevanja, niskoj razini interesa za dijete i
njegove aktivnosti, nepokazivanje roditeljske ljubavi te neprovođenje zajedničkog vremena.
Djeca na ovakav roditeljski odnos reagiraju neprijateljstvom i otporom, a to utječe na loš
uspjeh djece u školi i nemogućnost stjecanja društvene kompetencije (Čudina-Obradović i
Obradović, 2006). Također, indiferentni stil odgoja ne potiče zdravi socijalni razvoj djeteta,
što naposljetku dovodi do neposlušnosti i neprimjerenog sudjelovanja u igri (Vasta i sur.,
1998)
STRUKTURA I NEKE TRADICIONALNE OBITELJI SUVREMENE OBITELJI
TEMELJNE FUNKCIJE

-velike obitelji s više djece (četvero - male obitelji s malim brojem djece
ili više djece)
VELIČINA OBITELJI - obitelji bez djece po vlastitoj odluci

-otac – majka / djed – baka i drugi - otac – majka

članovi rodbine
STRUKTURA OBITELJI samohrani roditelj

razvedeni brakovi

- majke i izvanbračna djeca

-autoritarni -autoritativni

STIL ODGOJA DJECE U -autoritarni

OBITELJI
-permisivni i indiferentni

-odgoj djece u obitelji -tendencija prebacivanja odgojne

funkcije na druge osobe ili institucije
ODGOJNA FUNKCIJA

-u obitelji -tendencija prebacivanja

socijalizacijske funkcije izvan obitelji
SOCIJALIZACIJA DJECE

-gotovo isključivo u obitelji -izvan obitelji

SLOBODNO VRIJEME

-otac – zaposlen -otac i majka (ne)zaposleni,

BRIGA O EKONOMSKOJ -majka – kod kuće -pomoć mlađim članovima od starijih

SIGURNOSTI članova obitelji