Professional Documents
Culture Documents
DRŽAVNA MATURA
šk. god. 2022./2023.
HRV.61.HR.R.K1.32
Hrvatski jezik
IK
Prepisan točan odgovor Paraf (skraćeni potpis)
I. Čitanje
U Đukinu sokaku skupljaju se ljudi na divan i razgovor pred kućom čiča-Pane. (...)
Naročito ga ljutilo njihovo isticanje laka života. On je vidio iz njihovih riječi da sve njihove težnje i
sva njihova pregnuća imaju jedinstven cilj u njih: dostignuti lak i lagodan život. Njemu samomu, činilo
se, nije nigda bilo do toga. Njemu je bilo najvećma stalo ne ćutjeti nikakovih veza i spona na sebi, na
duši svojoj, biti neovisan o ljudima, o prilikama, o selu. (...)
– A kolik’ ste vi utukli novaca, a?... Vi se tobože poirošite, pociknete bajagi raspojaso1, skoknete
gajdašu, tucnete ga po ramenu, zazvečite škudama u džepu, ko da ćete sav onaj novac sasuti pred
njega. A šta bude, a? Izvučete par krajcara2, šakom ih turite u njegov rog i onda se još falite, lažovi,
da ste škudu dali. A kod mene?... A kod mog oca Šime, pokoj mu duši? – ciganinu na egedama3
strune pucaju, flaše idu na komade, vino se rasipa ko pljusak kiše! A to je koštalo, ej! Bankama,
peticama je to trebalo plaćati! – sasipava Đuka pred starce i čiče... (...)
Starci dakako vole takovo bančenje i hvalisanje, uživaju naprosto kao da ih se krunom kruni, ali
ne smiju oni da popuste od svoga. I ne dadu se oni.
– E... dobro... dobro... Al, šta j’ najpotlem u tom tvome životu, e? Šta je bolje već u nas, a?
U čemu je tvoj život nadmetniji, u čemu nad našim? – idu starci onda na Đuku, a on još i više
orječuje...
– U čemu? – Eto! Vi ste živili – kaže im Đuka – uvjereni u duši da živite dobro i valjano jer živite
kako živi vaš komšija, vaše selo, vaš kraj. Vi ste živili iz ugledavanja u druge. Da su drugi drugače
živili, i vi bi. (...) Ako drugi ore, orali ste i vi, ako žanje – žnjeli ste i vi. I jeli ste tako! Na rano jutro
idete bajagi u komšiluk na razgovor. A kad tamo: žena vas poslala da vidite što komšinica pravi za
ručak, pa će i ona. Eto – kakvi ste. Svakom loncu poklopac, al nikad sami lonac.
– Kaki ti to onda misliš da smo?
– Kaki? Zapećkari, slabunjci, povađači, skutonoše, lutke. Kud vas tiskaju – tamo idete. A tako i
marva kad joj „iške” vikneš!
1
Vi se tobože poirošite, pociknete bajagi raspojaso – Vi se pravite da ste razuzdani i raspojasani
2
krajcara – sitan novac
3
egeda – vrsta žičanoga instrumenta
A. na retoričkim pitanjima
B. na novotvorenicama
C. na dijalektizmima
D. na umanjenicama
(1 bod)
Prođe i ljeto, a Kamenski se još ne smiri. Nedavno primi pismo koje ga još više uzruja. Majka mu
onako mimogred javljaše kako je Š., njegov znanac, ubio u nekom gaju tik Zagreba mladu učiteljicu
J-ovu, koju Kamenski također poznavaše jer joj roditelji stanovahu u istoj kući s njegovom majkom,
i sebe. Od tog djevojčeta ostade mu u uspomeni samo blijeda, žuta koprena od lica, a na njoj se
vampirski krijese velike, vlažne i ponoćne oči i ruje bolesne usne kao rumen karanfil na sirotinjskom
prozorčetu. Š-a poznavaše kao veliku ćutljivicu, držaše ga kukavcem koji ne bi ni pileta zaklao, i gle
– –! Ko bi, ko bi to i u snu pomislio! Samotno šumsko veče, plahi i pogureni Š. u crnim naočarima
sastaje se sa crnim, vampirskim očima i strasnim usnama koje su namijenjene drugomu. Tihi stari
ljubavnik pita, moli, preklinje, vuče drhtavom rukom iz džepa revolver,... ona bježi, on puca, onako
kratkovid zapliće se o šiblje, crni mu naočari padaju, juri kao bjesomučnik, trza ju za dugačku vranu
kosu i probije joj djevičansko blijedo čelo posljednjim kuršumom, a ona mu probija uzdrhtalo srce
posljednjim očajnim vriskom... I Š. ... nađe svoje naočare, ide kući po pušku, vrati se, pali šikarjem
žigice i zabada se glogom, i kupinom, padne preko crnih, vampirskih očiju i krvavih pjega i – prosvira
si mozak...
– Pa to da se desi u Zagrebu... ni u snu se ne bih tomu nadao! – I Kamenski se zabrinuo,
pribojavao, pa ipak je tajno žudio taku ljubav, taku smrt!
Jedne večeri ode u svratište Metropolu svome meceni i, skidajući u predsoblju ogrtač, čuje
barona šaptati kroz pritvorena vrata:
– Ha, gospođo, ovo je moj pijanista koji vas toliko zanimaše danas poslije podne te me počastiste
svojom dragom posjetom! Odmah će svirati: to će biti nešto za vas! Samo se, molim vas, ne
pokazujte, jer moj „tip” pred nepoznatima svira konvencionalno, slabije.
Kamenskoga ujede u grudima. Uđe i, pozdravivši glasno domaćina, šane mu kod glasovira:
– Našto ta komedija? Tu ima još neko. Šta se skriva iza vrata?
– Oprostite! Ali to je neka ekscentrična, napola luda moja aristokratkinja iz Beča. Pst! Svirajte!
Kamenski sjedne uz glasovir, rastežući konvulzivno dugačke i mršave prste. Bacivši cigaretu,
osjeti nježni i slatki ženski parfem iz kojega se izvije blijeda koprena, a na njoj dva škura, ponoćna
oka, usnice ko krvav karanfil, a večernji suton, koji gustijaše po sobi, stane mu čisto dirati čelo kao
razbarušena i meka ženska kosa. Na glasoviru opazi gospodsku bijelu rukavicu, iza zastora na
protivnim vratima začu prigušeno disanje. (...)
– Još vam jedared velim, dragi Kamenski, još vas jedared, čujete li, molim da pođete sa mnom –
veli Diamant čisto promuknuv od zanosa.
– Samac sam, u mene ćete živjeti dobro, platit ću vam koliko želite. Vi niste za koncerte, vi niste
za nikakovu vrst praktičnog života. Vas će ubiti takozvana publika i moda. Vi niste da svirate na
daskama!
Uto izađe ona gospođa iz svog skrovišta i sjedne pored Kamenskoga bez riječi. On se ne mače.
Bijaše satrven i kao začaran. Bankar, paleći lampu, pokaza mu glavom na nju, začkilji okom i metnu
sumnjivo prst na čelo. – Svjetlost povrati pijanistu, ali gospođa se nasmije i rekne toplim, prekrasnim
altom:
– Ostanite samo ovako! Ta ja te odavna poznajem.
– I ja tebe!
A. s učiteljicom
B. s vampirom
C. sa starcem
D. s majkom
(1 bod)
... On trči uz konjića, potrkuje pred njim, vidi kako ga tuku po očima, po samim očima! Plače.
Srce mu se nadima, suze curkom cure. Jedan od onih što šibaju konja zahvati ga po licu, ali on ništa
ne osjeća, krši ruke, viče (...). Jedna ga seljanka hvata za ruku i hoće da ga odvede, ali joj se on
otima i opet hita do konjića. Konjić je već posve klonuo, ali se još jedanput počinje ritati. (...) Nekoliko
momaka, isto tako crveni i pijani, grabe tko što stigne – bičeve, štapove, rukunicu1 – i jure do kobilice
što izdiše. Mikolka stane sa strane i mlati je nasumce polugom po leđima. Kljuse ispruži glavu, teško
uzdahne i ugiba. (...)
– Moja je! – dere se Mikolka s polugom u rukama, krvlju podljevenih očiju. Stoji kao da mu je žao
što nema više koga tući.
– Pa zbiljam, bome, nisi ti krštena duša! – dovikuju mu već mnogi iz svjetine.
Siroti dječak nije više pri sebi. Vrišteći probija se kroz svjetinu do riđuše, grli joj mrtvu,
okrvavljenu glavu i ljubi je, ljubi je u oči, u gubicu... Zatim odjednom skoči na noge i izbezumljeno
navali svojim šačicama na Mikolku. U taj hip ga otac, koji je već dugo jurio za njim, napokon hvata i
iznosi iz svjetine.
– Idemo! Idemo! – govori mu. – Idemo kući!
– Tatice! Zašto su oni... jadnog konjića... ubili?... – jeca on, ali mu dah zastaje, a riječi mu se
otimaju kao vrisak iz stiješnjenih prsa.
– Pijani su pa luduju, što nas briga, idemo! – govori mu otac. On grli oca, ali ga u prsima nešto
guši, guši. Htio bi predahnuti, viknuti, i uto se probudi.
Probudi se sav uznojen, kosa mu mokra od znoja, jedva diše. Pridiže se užasnut.
– Hvala bogu, to je bio samo san! – reče sjedajući pod drvo i duboko predišući. – Ali što to znači?
Da me ne hvata vrućica: kakav ružan san!
Bio je sav kao isprebijan; u duši mu mutež i tmina. (...)
– Bože! – usklikne. – Pa zar ću ja zbilja, zar ću zbilja uzeti sjekiru i udariti je po glavi, razmrskati
joj lubanju... pa gaziti po ljepljivoj toploj krvi, obijati bravu, krasti i tresti se; sakrivati se sav obljeven
krvlju... sa sjekirom... Bože sveti, zar ću zbilja to učiniti?
Podrhtavao je kao list na vjetru dok je to govorio.
„Ama, što ja ovo radim?” produži uspravljajući se ponovno, nekako strahovito iznenađen. „Znao
sam da to ne bih mogao, pa što sam sve dosad mučio sama sebe? Pa i jučer, jučer, kad sam išao
na tu probu, i jučer sam već potpuno shvatio da ne bih to mogao... Pa što sad hoću? Zašto sam još
sve dosad sumnjao? Upravo jučer, dok sam silazio niza stube, rekao sam da je to podlo, gadno,
nepošteno, nepošteno... (...) Baš da i nema nikakve sumnje u tim mojim proračunima, kad bi sve to
što sam smislio u ovo mjesec dana bilo jasno kao dan, točno kao matematika, bože mili, svejedno
se ne bih mogao nakaniti! Ne bih mogao, ne bih mogao!” (...)
Bio je blijed, oči mu gorjele, osjećao je iznemoglost u svim udovima, ali je odjednom nekako
lakše disao. Ćutio je da je već zbacio sa sebe ono strašno breme što ga je toliko dugo pritiskalo
i odjednom mu bje lako i mirno pri duši. „Bože!” molio se. „Pokaži mi put, a ja se odričem one
proklete... tlapnje svoje!”
1
rukunica – držak; drška
A. ponavljanjem imperativa
B. upotrebom umanjenica
C. apostrofiranjem Boga
D. retoričkim pitanjima
(1 bod)
A. etička
B. govorna
C. psihološka
D. socijalna
(1 bod)
A. Bio je izbezumljen.
B. Bilo mu je hladno.
C. Bio je pretučen.
D. Bio je ljut.
(1 bod)
15. Na koji se događaj iz cjeline djela odnosi podcrtana riječ u sljedećemu primjeru?
A. za istinom
B. za ljubavlju
C. za smrću
D. za vlašću
(1 bod)
O, to je vrt neoplijevljen;...
A. Gertruda
B. Herkul
C. Nioba
D. Ofelija
(1 bod)
22. Koji je od sljedećih ciljeva Hrvatska pokušala ostvariti do kraja 2020. godine?
A. geotermalna energija
B. sunčeva energija
C. energija vjetra
D. energija vode
(1 bod)
A. Nije zanemarivo i da svojim pozitivnim primjerom možemo utjecati na ljude oko sebe, kao i
na njihove potrošačke navike.
B. U Hrvatskoj se svake godine baca oko 400 000 tona hrane, najviše iz kućanstava, gdje
svaka osoba baci 75 kg hrane u godini dana, (...).
C. Vlada RH 2019. godine donijela je Plan sprečavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane
Republike Hrvatske 2019. – 2022. godine.
D. Višak hrane, odnosno prekomjerno konzumiranje hrane u Hrvatskoj, i javnozdravstveni je
problem (...).
(1 bod)
Planinarenje
Već na samom početku uspona svaki neiskusni hodač čini istu pogrešku. Osjećajući se odmoran i
pun snage, krenut će brzim tempom, sve dok vrlo skoro ne stane, iscrpljen i zapuhan, hvatajući zrak.
Da bi mogao podnijeti dugotrajno pješačenje i ostale planinarske napore, planinar treba biti u što
boljoj fizičkoj kondiciji. Ako se obično na usponu zapušeš, prije nego te noge počnu konstantno
boljeti, trebaš poraditi na kondiciji ili skidanju viška kilograma, a dotada ne idi na zahtjevnije izlete.
Ako te noge zabole prije pluća, znači da si u dobroj kondiciji. U oba slučaja treba na vrijeme smanjiti
tempo pa neće biti nikakvih bolova ni muka. (...)
Na čelu i začelju većih skupina uvijek treba biti po jedan iskusan planinar. Vodič pazi na
markacije i brine se za tempo hoda skupine, a zadnji (tzv. metla ili gonič) brine se za one koji su
zaostali u napredovanju. Promatraj stazu ispred i ispod sebe kako se ne bi dogodilo da zapneš
za korijen drveta, upadneš u neku rupu ili blato, posklizneš se na klizav kamen ili zapneš za nisku
granu. Izbjegavaj naslage starog lišća jer nikad ne znaš što je ispod njih.
Na strminama, gdje se to može, treba se penjati u zavojima, ne krateći stazu, jer tako bolje
održavamo ravnotežu i manje se umaramo. Na mjestima gdje možeš birati između dviju staza,
računaj na to da je kraća ujedno i strmija. (...)
Dugotrajno hodanje u nerazgaženim ili premalenim gojzericama ili s nedovoljnim brojem čarapa
(najmanje dva para!) na nogama može izazvati žuljeve. U slučaju žulja, još prije nego se pojavi
mjehur, treba zalijepiti flaster i, po potrebi, obući još čarapa. Nove gojzerice treba razgaziti na kraćim
izletima. (...)
Kako bismo se u slučaju pada mogli spretno dočekati, za vrijeme hodanja ruke trebaju biti
slobodne (izuzetak su štapovi). Doći ćeš možda u napast da prazne ruke gurneš u prazne džepove,
ali ako nemaš i praznu glavu na ramenima, sjetit ćeš se da je to, iz istog razloga, još opasnije.
Ako ti gojzerice propuštaju vodu, na noge preko čarapa navuci obične PVC-vrećice, kako bi ti
noge ostale suhe. U naprtnjači ponesi rezervne čarape. Neki planinari gojzerice špricaju sprejem
za impregnaciju kože kako bi koža duže zadržala svoja svojstva. Treba, međutim, znati da gojzerice
obično najprije popuste i promoče na šavovima, a ne kroz kožu.
Kočenje pri silasku poseban je napor za noge i lako se dogode padovi i ozljede. Zato se kaže
da je silazak teži od uspona. Ne samo da se tako kaže, nego je uistinu tako! (...) Usredotoči se i
pazi kako hodaš pri silasku. Imaj na umu da su na silasku posebno opterećena koljena i hrskavice
u njima (trajno oštećenje zove se artroza, a to znači kraj planinarske karijere) te mišići (grčevi).
Pogotovo izbjegavaj trčanje nizbrdo!
U trenucima kad se osjećamo slabo i iscrpljeno, za oporavljanje upotrebljavamo autotransfuziju.
To nije transfuzija krvi za automobile, već položaj tijela u kojem su glava i noge blago povišene. Tako
se postiže gravitacijsko slijevanje krvi prema srcu i ostalim životnim organima. Takav način odmora
osobito je koristan za obnovu energije izgubljene dugotrajnim hodanjem.
27. Koja situacija prema autorovu mišljenju može izazvati žuljeve na nogama?
A. igrom riječi
B. upotrebom paradoksa
C. upotrebom fizikalnih pojmova
D. tumačenjem uzroka i posljedice
(1 bod)
II. Književnost
Kad je popio tri čaše i utažio žeđ, počeo je razmišljati kako se njegova i njezina glad razlikuju.
On je uporno gladovao ne želeći prositi, a ona je u toj bogataškoj kući bila gladna ljubavi.
A. čaše
B. žeđ
C. glad
D. kući
(1 bod)
A. himna
B. elegija
C. ep
D. tragedija
(1 bod)
A. Pokreće se tiskanje Enciklopedije, čiji je cilj na jednome mjestu skupiti sve znanje onoga
vremena.
B. Razdoblje je obilježila vladavina apsolutističkoga vladara Luja XIV., a njegov dvor u
Versaillesu središte je kulturnoga života.
C. To je vrijeme katoličke obnove, pod čijim se utjecajem pojavljuju religiozne i mistične teme u
kojima se naglašava čovjekova prolaznost.
D. Nastala je u Italiji, i to u urbanim središtima sjeverne i srednje Italije, u sklopu razvoja
neovisnih gradova država i njihove građanske kulture.
(1 bod)
A. na barok
B. na romantizam
C. na realizam
D. na modernizam
(1 bod)
A. na lirizaciju književnosti
B. na stilski pluralizam
C. na kriterij doličnosti
D. na načelo tipičnosti
(1 bod)
A. dan – noć
B. lovac – lovina
C. mladost – starost
D. smiješno – ozbiljno
(1 bod)
Tko zna kakav će te klipan lopatom lupati po lubanji... ako poslije svega još ostane cijela.
I neće biti Hamleta da pita ‘čija je?’ ‘nekog ludog vragolana... izjela ga kuga, tog ludog
ugursuza. To je lubanja Parampionova’... Da vidim (Hamlet uzima lubanju) ‒ Ah, ubogi
Parampione! ‒ Poznavao sam ga, Eustahije ‒ bio je to beskrajno šaljiv čovjek. ‒ Gdje su sada
tvoje rugalice, tvoje skakutanje, gdje su tvoje pjesme, tvoje blistave šale od kojih se često čitav
stol grohotom smijao?
A. iz Hamleta
B. iz Kiklopa
C. iz Stranca
D. iz Zločina i kazne
(1 bod)
Na pitanje može li se nadvladati sudbina, u svojemu djelu nudi dvojak odgovor: Klarinova smrt
pokazuje kako sudbinu ne možemo izbjeći, a čini se kako je Sigismund uspio pobijediti sudbinu
tako što je pobijedio sama sebe.
A. na Sofokla
B. na Williama Shakespearea
C. na Pedra Calderόna de la Barcu
D. na Johanna Wolfganga Goethea
(1 bod)
Svoja politička uvjerenja mijenja ovisno o tome koja mu stranka daje veću financijsku korist
kako bi mogao sinu omogućiti školovanje u inozemstvu.
A. na Antu Stipančića
B. na don Fernanda
C. na Ignjata Glembaja
D. na prijana Lovru
(1 bod)
42. O kojoj se književnosti kritički progovara u sljedećemu primjeru iz Šenoina Prijana Lovre?
Vazda jedno te isto. Dvoje mladih se zavoli, ali im se nameću kojekakve vrlo obične prepone
kojih vrlo običnim načinom uklone, pa budu, hvala budi Bogu, svoji. K tomu malo sunca,
mjeseca, cvijeća, suza – i pripovijest je svršena. Samo katkad uđe kome piscu u glavu, te junak
ili junakinja moraju se otrovati, probosti, pače umrijeti od suhe bolesti! Vječna idila, vječna
monotonija!
A. o renesansnoj
B. o baroknoj
C. o romantičarskoj
D. o realističkoj
(1 bod)
A. bezcarinska trgovina
B. bezgranični prostor
C. bezkofeinska kava
D. beztežinsko stanje
(1 bod)
44. Koja je od sljedećih rečenica napisana u skladu s pravilima o pisanju velikoga i maloga
početnog slova?
A. Hrvatski kralj Petar Krešimir Četvrti pripadao je dinastiji Trpimirovića, koji su ime dobili po
Knezu Trpimiru.
B. Prijestolnica Istočnoga Rimskog Carstva bio je Carigrad, grad koji se danas zove Istanbul i
glavni je grad Turske.
C. U Mohačkoj bitki 1526. godine Osmanlije su porazile Hrvatsko-Ugarskoga kralja Ludovika II.
D. Sveta Eufemija u Rovinju rekonstruirana je u razdoblju Baroka u venecijanskome stilu.
(1 bod)
A. nemotiviranijega
B. nesposobnijega
C. neučinkovitijega
D. nezainteresiranijega
(1 bod)
A. detaljno
B. kontrastno
C. proporcionalno
D. skladno
(1 bod)
A. kutija za cipele
B. hodati unatrag
C. pričati viceve
D. plavo nebo
(1 bod)
A. aktovima
B. godinama
C. publici
D. obitelji
(1 bod)
A. navrijeme
B. iako
C. nebrojene
D. protiv
(1 bod)
A. školski
B. gledatelj
C. pravopisni
D. građevinar
(1 bod)
A. baka
B. kocka
C. luka
D. lutka
(1 bod)
Zbornik je običajnoga prava kojim se uređuju odnosi između općina i krčkih knezova,
a pisan je glagoljicom 1288. godine.
A. na Bašćansku ploču
B. na Misal po zakonu rimskoga dvora
C. na Povaljsku listinu
D. na Vinodolski zakonik
(1 bod)
U zadatku višestrukoga izbora s nadopunjavanjem (58.1. – 58.5.) samo je jedan odgovor točan.
Točan odgovor morate označiti znakom X na listu za odgovore.
Svaki točan odgovor donosi jedan bod.
U zadatku višestrukoga izbora s nadopunjavanjem moguće je ostvariti 5 bodova.
58. Bliži se (1.) __________, dan polaganja završnoga ispita. (2.) ____________, još nisam počeo
učiti, sve me više muči (3.)________ i sve se lošije osjećam (4.) __________ se ne mogu
prisiliti da počnem. Dani prolaze, a ja još uvijek samo govorim da (5.) _______ učiti i nikako da
počnem.
58.1. 58.4.
58.2. 58.5.
58.3.
A. grižnjom savješću
B. grižnja savješću
C. grižnja savjesti
D. grižnja savjest
(1 bod)
ca
ni
ra
st
a
zn
ra
P