HMO pripreme - geometrija

Krunoslav Ivanović, Ivan Vojvodić

18. svibnja 2022.

Inverzija je jako korisna transformacija ravnine s kojom ćemo se danas upoznati.

Prvo ćemo definirati inverziju, a onda kroz nekoliko primjera vidjeti najklasičnije kon-
figuracije u kojima najbolje prolazi. Kroz predavanje, s T ′ označavat ćemo inverz točke
T.

1. Definicija i osnovna svojstva

Iako se na prvu čini malo apstraktnom i nepotrebnom, vidjet ćete da sljedeća definicija
ima smisla.

Definicija 1.1 (Inverzija)

Neka je ω kružnica sa središtem u O i polumjerom r. Inverzija s obzirom na kružnicu
ω je transformacija ravnine koja svaku točku ravnine A šalje u točku A′ na polupravcu
OA takvu da vrijedi OA · OA′ = r2 . Posebno, točku O šalje u točku u beskonačnostia ,
a točku u beskonačnosti u točku O.

A
A′

O
ω

B′
a ne morate se previše s ovim zamarat na ovoj razini, najčešće vas ni ne brine gdje ide točka O

Naravno, onome tko je upoznat s potencijom točke odmah iskače činjenica da je

OA · OA′ = OB · OB′ , odnosno, da su točke A,A′ ,B i B′ konciklične. Osnovno pita-
nje koje nam se nameće je koja je korist svega ovog, odnosno, koje stvari se čuvaju pod
inverzijom i što nam inverzija točno olakšava. Također, zanima nas u što će se različiti
oblici slikati.
Elementarni oblici u geometriji su nam pravci i kružnice, pa ćemo se prvo s njima
pozabaviti.

1.1. Slike pravaca i kružnica

Prvo, uočimo da ako imamo pravac kroz O, on će ostati fiksiran. No, ako imamo pravac
koji ne prolazi kroz O, ipak moramo razmisliti da bi zaključili što se događa.
 P Q

P′
Q′

Ako je P nožište visine iz O na naš pravac ℓ, za bilo koju točku Q na pravcu ℓ vrijedi
∠OPQ = 90◦ . No, zbog gore opisane tetivnosti, imamo da je onda i ∠OQ′ P′ = 90◦ ,
dakle, točka Q′ se nalazi na kružnici promjera OP′ . Dakle, slika pravca ℓ koji ne prolazi
kroz središte inverzije je kružnica koja prolazi kroz središte inverzije.
Naravno, kako je inverzija involucija1 , znamo da će slika bilo koje kružnice kroz sre-
dište inverzije biti pravac koji ne prolazi kroz središte inverzije.
Preostaje još samo jedan slučaj, a to je kada imamo kružnicu koja ne prolazi kroz
središte inverzije.

C′
C

O A′
A B B′

Neka je Γ kružnica koja ne prolazi kroz O, središte inverzije. Neka su A i B na Γ takve

da su O,A i B kolinearne te je AB promjer kružnice Γ. Uočimo da iz svojstava inverzije
za proizvoljnu točku C ∈ Γ imamo

∠ B′ C ′ A′ = ∠OC ′ A′ − ∠OC ′ B′ = ∠OAC − ∠OBC = ∠ ACB = 90◦ ,

dakle, C ′ je na kružnici s promjerom A′ B′ .

Pozor!
Iako se na prvu može tako učiniti, središte kružnice se ne slika (!!!) u središte
kružnice, no, središta se nalaze na istome pravcu kao i središte inverzije.

Dakle, kružnica koja ne prolazi kroz središte inverzije O se slika u kružnicu koja ne
prolazi kroz središte inverzije O.
1 involucijom generalno nazivamo svaku funkciju f takvu da je f ◦ f ≡ id.
 Pozor!
Da rezimiramo, pod inverzijom sa središtem O imamo:

• pravac koji prolazi kroz O ostaje fiksan;

• kružnica oko koje invertiramo ostaje fiksna;

• pravac koji ne prolazi kroz O prelazi u kružnicu koja prolazi kroz O;

• kružnica koja prolazi kroz O prelazi u pravac koji ne prolazi kroz O;

• kružnica koja ne prolazi kroz O prelazi u kružnicu koja ne prolazi kroz O.

1.2. Duljine
Ako se vratimo na početnu skicu, lagano vidimo da su trokuti △OAB i △OB′ A′ slični,
to jest, imamo
A′ B′ OA′ r2
= =⇒ A′ B′ = · AB.
AB OB OA · OB
Naravno, kako je ( A′ )′ ≡ A, direktno dobivamo

r2
AB = · A′ B′ .
OA′ · OB′
Iako ih nećemo morati uvijek koristiti, ovi identiti su često korisni kada trebamo ra-
diti s nekim duljinama među invertiranim točkama. Naravno, iza ovog ne stoji neka
preduboka teorija nego jednostavna potencija točke i sličnost.

2. Generalna strategija
Sada kada smo definirali inverziju i vidjeli neka njena osnovna svojstva, pitanje koje se
nameće je kada je ona korisna. Prije svega, važno je za uočiti da je inverzija bijekcija,
sve dok gledamo ravninu zajedno s točkom u beskonačnosti. Također, inverzija čuva
relaciju „biti na”, odnosno, ako je točka A na nekom objektu k, onda je A′ na objektu k′ .
To znači da ako nas u zadatku traži da dokažemo da je neka točka na nekom objektu,
dovoljno je dokazati da isto vrijedi u invertiranom dijagramu. Također, inverzija će
često čuvati odnose među objektima, na primjer, paralelnosti, tangentnosti, dvoomjere
i dr.
Upravo u tome leži glavna moć inverzije, jer kao što smo vidjeli, u nekim slučajevima,
kružnice se mogu slati u pravce. Naravno, često je s pravcima lakše raditi nego s kruž-
nicama, pa je ideja originalni zadatak invertirati te dokazati tvrdnju u invertiranom
dijagramu. Identifikacija objekata u invertiranom dijagramu će nam ili biti dana sa-
mom inverzijom2 , ili ćemo određivati sliku nekoliko točaka tog objekta (u načelu, slika
dvije do tri točke jedinstveno određuje bilo koji objekt, s obzirom da u načelu radimo
samo s kružnicama i pravcima).
Naravno, jako je teško apstraktno pričati o heuristikama za rješavanje pa prelazimo
na primjere.

2 vidjet ćete u primjerima

3. Primjeri
Kroz sljedeće primjere upoznat ćemo se s generičkim zadacima s inverzijom te ćemo
vidjeti neke najpoznatije i najstandardnije inverzije.

Primjer 3.1 (IMO shortlist 2003./G4). Neka su Γ1 , Γ2 , Γ3 i Γ4 disjunktne kružnice takve

da se Γ1 i Γ3 te Γ2 i Γ4 diraju izvana u istoj točki P. Pretpostavimo da se Γ1 i Γ2 , Γ2 i Γ3 ,
Γ3 i Γ4 te Γ4 i Γ1 sijeku u točkama A, B, C i D, tim redom, te su sve te točke različite od
P. Dokažite da vrijedi
AB · BC PB2
= .
AD · DC PD2
Rješenje 3.1. Za početak, nacrtajmo skicu.

B
P

C
D

Kao što na prvu vidimo, skica je dosta nezgrapna. Naime, imamo četiri kružnice, po-
vezane u parovima vanjskom tangentnosti u točki P. Da bi tu tangentnost uspješno
iskoristili, morali bi dodati još dosta točaka što bi još dodatno zakompliciralo skicu i za-
datak. Umjesto toga, prepoznamo da kroz točku prolaze čak četiri kružnice, odnosno,
sve kružnice zadatka. Invertirajmo oko kružnice radijusa 1, sa središtem u P.
Idemo redom:
1. kružnice Γ1 i Γ3 diraju se izvana u točki P koja je središte inverzije, dakle, šalju se
u paralelne pravce;
2. kružnice Γ2 i Γ4 se istom argumentacijom također šalju u paralelne pravce;
3. točka A je definirana kao presjek Γ1 i Γ2 , dakle, točka A′ je presjek pravaca koje
dobijemo nakon inverzije kružnica Γ1 i Γ2 ;
4. analogne identifikacije vrijede i za ostale točke.
Naravno, iz prva dva uvjeta je jasno da pravci koje su inverzne slike kružnica čine pa-
ralelogram, odnosno, točke A′ , B′ , C ′ i D ′ su vrhovi paralelograma.
A′

B′
P

D′

C′
Ako iskoristimo formulu za duljine, znamo da je

r2
A′ B′ = · AB =⇒ AB = A′ B′ · PA · PB.
r =1
PA · PB
Kombinirajući sva četiri identiteta, dobivamo

AB · BC A′ B′ · PA · PB · B′ C ′ · PB · PC PB2
= ′ ′ =
AD · DC A D · PA · PD · D ′ C ′ · PD · PC PD2
jer je riječ o paralelogramu.

Primjer 3.2 (Ptolomejeva nejednakost). Neka je ABCD četverokut. Dokažite da je AB ·

CD + DA · BC > AC · BD pri čemu se jednakost postiže ako i samo ako je četverokut
tetivan.
Rješenje 3.2. Ovo je jedan od zadataka gdje na prvu nije očito gdje je inverzija (dapače,
nemamo ni kružnice?!), no inverzija ga značajno olakša. Naime, motivacija nam je
upravo slučaj jednakosti, pa ima smisla invertirati oko jednog od vrhova četverokuta.
Promotrimo inverziju oko vrha A, radijusa 1. Imamo sljedeće:
1. točke B, C i D se slikaju u točke B′ , C ′ i D ′ na polupravcima AB, AC i AD takve
da AX ′ = AX1
.
Također, opet koristimo formulu za udaljenost pa imamo

r2 ′ ′ C′ D′
CD = · C D =⇒ CD = .
AC ′ · AD ′ AC ′ · AD ′
Analognu tvrdnju dobivamo i za BD i BC pa nejednakost koju trebamo dokazati prima
oblik
1 C′ D′ 1 B′ C ′ 1 B′ D ′
· + · > ·
AB′ AC ′ · AD ′ AD ′ AB′ · AC ′ AC ′ AB′ · AD ′
što je upravo nejednakost trokuta za točke B′ , C ′ i D ′ odakle tvrdnja direktno slijedi3 .

Primjer 3.3. Upisana kružnica trokuta △ ABC dira stranice BC, CA i AB u točkama D,
E i F, redom. Ako su I i O središta upisane, odnosno, opisane kružnice, dokažite da
ortocentar trokuta △ DEF leži na pravcu IO.
Rješenje 3.3. Opet, počinjemo s normalnom skicom.
A

E
P
F
I
Q R

B D C

C ′ na B′ D ′ što znači da je slika pravca B′ C ′ D ′ kružnica, odnosno,

3 jednakost se postiže ako i samo ako je

točke B, C i D leže na kružnici kroz A

Opet, postavlje se pitanje zašto bi ovdje išta invertirali, i naravno, nije nužno, no zna-
čajno olakša zadatak. Naime, znamo da imamo tetivne četverokute ( AFIE), ( BDIF )
te (CEID ). To nam je odmah indikator da invertiramo iz točke I. Ovaj put i imamo
kružnicu kojoj je I središte pa ćemo invertirati oko nje. Imamo sljedeće:
1. točke D, E i F nalaze se na kružnici oko koje invertiramo te one ostaju fiksne;

2. točka A se nalazi na kružnici ( AFIE), pa je točka A′ presjek pravaca AI i E′ F ′ ,

odnosno AI i EF;

3. O, središte kružnice ABC slika se u neku točku na pravcu kroz središte kružnice
A′ B′ C ′ i točku I.
Iz svojstava upisane kružnice imamo da se A slika u polovište dužine EF, B polovište
dužine FD i C u polovište dužine DE. To znači da je središte kružnice A′ B′ C ′ upravo
središte kružnice devet točaka trokuta △ DEF pa automatski imamo da se to središte
nalazi na pravcu kroz I (središte opisane kružnice trokuta △ DEF) i ortocentar trokuta
△ DEF. Zbog svojstava inverzije, i točka O se nalazi na tome pravcu pa smo dokazali
tvrdnju zadatka.

Primjer 3.4 (Državno 2018. 3.r.). Zadan je trokut △ ABC takav da je AB = AC. Neka
su M i N polovišta stranica AB i BC redom. Neka je P sjecište pravca AN s opisanom
kružnicom trokuta △ AMC, različito od A. Pravac kroz točku P paralelan s BC siječe
opisanu kružnicu trokuta △ ABC u točkama B1 i C1 . Dokažite da je trokut △ AB1 C1
jednakostraničan.
Rješenje 3.4. Opet, prvo nacrtajmo skicu.

P
B1 C1
B N C

Ako pokušate razne pristupe zadatku, vidjet ćete da zapravo jako teško možete nešto
konkretno dobiti. Naime, točka M je polovište dužine koje u načelu ne znamo pove-
zati s nekim identitima s kutevima, a točka P je upravo definirana kao točka koja leži
na kružnici ( AMC ). Znamo da kružnice „puni potencijal” ostvaruju kad imamo neke
kuteve pa je nekako jasno da u zadatku nešto fali. Naravno, sada imamo više opcija,
jedna od njih je docrtati neke točke koje će povezati sve elemente zadatka i riješiti za-
datak onako kako je riješen u službenom rješenju, no mi ćemo otići u drugom smjeru.
Naime, invertirati ćemo zadatak oko kružnice sa središtem u A, radijusa AB (da
fiksiramo točke B i C). Imamo sljedeće:
1. točke B i C ostaju fiksne;

2. za točku M′ vrijedi da je AM′ · AM = AB2 odakle vidimo da je B polovište dužine

AM′ ;
 3. pravac BC šalje se u kružnicu ( ABC ) i obrnuto;

4. točka P šalje se u presjek pravca AN s pravcem CM′ ;

5. točke B1 i C1 šalju se u neke točke na pravcu BC, uz uvjet da je kružnica AB1′ C1′
tangencijalna na kružnicu ( ABC ).

Ako nacrtamo invertiranu skicu, to izgleda ovako:

A

B C
B1′ C1′

P′

M′

Naravno, još uvijek ostaje pitanje kako ćemo riješit zadatak. Uočimo da nam je u ori-
ginalnom zadatku bilo dovoljno da je ∠ B1 AC1 = 60◦ , jer je zbog simetrije očito riječ
o jednakokračnom trokutu, no iz svojstava inverzije znamo da je ∠ B1′ AC1′ = ∠ B1 AC1 ,
dakle, dovoljno je da je trokut △ AB1′ C1′ jednakostraničan.
Na prvu uočavamo da je P′ težište u velikom trokutu, pa iz relacija s dužinama i
svih polovišta koje imamo dobivamo da je preslika točke P′ preko dužine B1′ C1′ ujedno
i ortocentar (poznata lemma) i središte opisane kružnice (iz duljina) trokuta △ AB1′ C1′
što nam upravo daje da je trokut △ AB1′ C1′ jednakostraničan.

√
3.1. bc inverzija
U prethodnom primjeru, vidjeli smo inverziju pri kojoj smo „fiksirali” trokut △ ABC.
Iako smo tu imali jednakokračan trokut, skoro pa istu stvar možemo napraviti
√ i u ge-
neralnom slučaju. Naime, promotrimo inverziju sa središtem u A, radijusa AB · AC
komponiranu zajedno s preslikavanjem preko simetrale kuta.
S takvom inverzijom, točke B i C se mijenjaju, odnosno, kružnica ( ABC ) prelazi u
pravac BC i obrnuto. Ova inverzija se u načelu koristi u naprednijim zadacima, no kao
što vidite, konceptualno nije ništa komplicirano.

Primjer 3.5 (Simedijana). Dan je trokut △ ABC. Tangente na opisanu kružnicu u toč-
kama B i C sijeku se u točki T. Dokažite da je pravac AT preslika težišnice iz vrha A
preko simetrale kuta pri vrhu A.
√
Rješenje 3.5. Naravno, napravit ćemo bc inverziju. Vrijedi sljedeće:

1. točka B i točka C se slikaju jedna u drugu;

2. pravac TB slika se u kružnicu AT ′ C koja je tangentna na pravac BC u točki C;

3. pravac TC slika se u kružnicu AT ′ B koja je tangentna na pravac BC u točki B.

Dakle, točka T ′ je presjek dvaju kružnica koje su tangentne na pravac BC u točkama B
i C te prolaze kroz A. Naravno, sada vidimo da je AT ′ radikalna os tih dvaju kružnica
pa ona raspolavlja zajedničku tangentu, odnosno, pravac AT ′ prolazi kroz polovište
′
dužine BC. √ No to upravo znači da je AT težišnica iz vrha A u trokutu △ ABC pa iz
definicije bc inverzije dobivamo tvrdnju zadatka.

Primjer 3.6. Neka kružnica ω dira stranice AB i AC te opisanu kružnicu trokuta △ ABC
u R. Neka pripisana kružnica nasuprot A dira stranicu BC u D. Dokaži da je AR re-
fleksija AD preko simetrale kuta.
√
Rješenje 3.6. Opet, koristimo bc inverziju iz vrha A. Znamo da je slika kružnice ω
neka kružnica koja dira pravce AB, AC i BC. Naravno, postoje četiri takve kružnice,
upisana i tri pripisane, no, zbog definicija unutar zadatka (ω je unutar opisane kruž-
nice, dira iznutra), jedini kandidat je pripisana kružnica nasuprot vrha A. Znamo da
se diralište šalje u diralište, pa se točka R šalje u točku D što nam direktno daje tvrd-
nju.
Kružnica ω iz prethodnog zadatka zove se A-mixtillinearna kružnica i za nju vrijede
razna svojstva, od kojih se neka dokazuju inverzijom.

3.2. „Trozubac” inverzija

√
Druga poznata i jako česta inverzija je u biti varijanta bc inverzije, samo bez preslika-
vanja. Prvo pogledajmo sljedeću skicu.
A

B C

IA

Poznata „lema o trozubcu” govori da su točke B, I, C i I A konciklične, pri čemu je

središte kružnice na kojoj se te točke nalaze upravo polovište luka. Sada vidimo da
inverzija sa središtem u M, radijusa MB fiksira točke B, I, C i I A , te kružnicu ( ABC )
šalje u pravac BC i obrnuto. Dakle, u konfiguracijama koje se vrte oko točke M, isplati
se probati invertirati oko nje.

Primjer 3.7. Dan je trokut △ ABC, I centar upisane kružnice, a M polovište luka BC koji
ne sadrži A. Neka je X bilo koja točka na BC i Y drugi presjek pravca MX s kružnicom
( ABC ). Dokažite da je MI tangenta na kružnicu ( IXY ).
Rješenje 3.7. Opet, nacrtajmo skicu.
 A

B X C

Promotrimo što se događa prilikom inverzije sa središtem u M, radijusa MB. Vrijedi

sljedeće:
1. točke B, I i C ostanu fiksne;

2. kružnica ( ABC ) slika se u pravac BC i obrnuto;

3. točka X slika se u presjek pravca MX i kružnice ( ABC ), što je točka Y, i obrnuto.

S obzirom da su X i Y inverzi s obzirom na opisanu inverziju, imamo da je

MX · MY = MB2 = MI 2

što uz obrat potencije točke direktno daje da je MI tangenta na danu kružnicu.

Primjer 3.8 (Ćevidova lemma). Neka su Γ i ω kružnice takve da ω dira Γ iznutra u

točki T. Neka je P točka na ω različita od T i neka tangenta u P na kružnicu ω siječe
kružnicu Γ u točkama B i C. Ako je M polovište luka BC kružnice Γ koji ne sadržu
točku T, pokaži da su M, P i T kolinearne.
Rješenje 3.8. Krećemo od skice.
T
ω

B C
P

Opet, primjenjujemo inverziju sa središtem u M i radijusom MB. Vrijedi sljedeće:

1. točke B i C ostaju fiksne;

2. kružnica ( MBC ) šalje se u pravac BC i obrnuto;

3. kružnica ω je tangentna na pravac BC i ( MBC ) pa će slika kružnice ω biti tan-

gentna na ( MBC ) i BC, odnosno, ω ostaje fiksirana;
 4. kako ω ostaje fiksirana, točka P je diralište ω i BC pa je P′ diralište ω i ( MBC ),
odnosno, P′ ≡ T.
Kako su P i T međusobni inverzi pri inverziji sa središtem u M, te tri točke su kolinearne.

Primjer 3.9. Dan je trokut △ ABC, I središte upisane, a X središte A-pripisane kružnice.
Neka je M središte kružnice opisane trokutu △ BIC, a G diralište A-pripisane kružnice
sa stranicom BC. Neka je Ω kružnica s promjerom AX. Ako se Ω i kružnica ( ABC )
sijeku u točkama A i P, dokažite da su točke M, G i P kolinearne.
Rješenje 3.9. Opet, nacrtajmo skicu.
A
P

I
D
B G C

Opet, koristimo istu inverziju, sa središtem u M radijusa MB. Vrijedi sljedeće:

1. točke B, I, C i X ostaju fiksirane;
2. kružnica ( ABC ) se šalje u pravac BC i obrnuto;
3. točka A se šalje u točku D;
4. kružnica ( AXP) se šalje u kružnicu kroz X i D sa središtem na XD, što je zbog
definicije točke G upravo kružnica ( DXG ).
Kako je P = ( AXP) ∩ ( ABC ), imamo da je P′ = ( DXG ) ∩ BC, odnosno, P′ ≡ G što
upravo daje traženu kolinearnost.

3.3. Inverzije s ortocentrom

Promatramo sljedeću konfiguraciju.

F
H

B D C
Uočavamo dvije ključne jednakosti, prva je da je

AF · AB = AH · AD = AE · AC,
√
odnosno, čini nam se da bi inverzija sa središtem u A i radijusom AB · AF mogla
imati potencijala (s i bez preslikavanja preko simetrale kuta). Druga jednakost koja je
korisna jest
H A · HD = HB · HE = HC · HF,
√
što daje inspiraciju za inverziju sa središtem u H, radijusa H A · HD, pri čemu ćemo
to komponirati sa preslikavanjem preko točke H (kako bi mijenjali točke A i D i ostale
parove). Prelazimo na primjere.

Primjer 3.10. Neka je H ortocentar trokuta △ ABC i P i Q na kružnici s promjerom BC

takve da su AP i AQ tangente na tu kružnicu. Dokaži da su H, P i Q kolinearne.
Rješenje 3.10. Prvo nacrtamo skicu.
A

Q
H
P

B D M C

√
Promatramo inverziju sa središtem u A, radijusa AH · AD. Ta inverzija fiksira točke
P i Q te točku H šalje u točku D. Dakle, željeli bi da je četverokut APDQ tetivan. No,
kako je M središte kružnice s promjerom BC i ∠ MDA = 90◦ , imamo da sve te točke
leže na kružnici s promjerom AM.

4. Što smo danas naučili?

Kao što smo kroz prethodnih 10 primjera vidjeli, inverzija je iznimno moćan alat, u
istuacijama kada se zapravo može iskoristiti. Naravno, prepoznavanje tih situacija je
upravo jedan od glavnih izazova rješavanja zadataka na natjecanju, no s vježbom i vre-
menom, stječete iskustvo i intuiciju koja vam pomaže. Iako postoje neke užasno očite
situacije u kojima se javlja inverzija, kao u prvom primjeru, najčešće će u zadacima to
biti mnogo suptilnije. Također, inverzija svoj puni potencijal ostvaruje u kombinaci-
jama s ostalim geometrijskim metodama, ali ponekad imamo sreće da inverzija samos-
talno u potpunosti riješi zadatak. Naposljetku, ponovimo ključne činjenice koje smo
danas naučili.

Pozor! (Zapamtiti!)
Inverzija oko kružnice sa središtem u O radijusa r je transformacija ravnine koja
svaku točku A šalje u točku A′ na polupravcu OA tako da vrijedi OA · OA′ = r2 .
Točka O se šalje u točku u beskonačnosti i obrnuto. Inverzija je involucija, odnosno,
 ( A′ )′ ≡ A za svaku točku A. Vrijedi sljedeće:
• pravac kroz O ostaje fiksiran;

• pravac koji ne prolazi kroz O šalje se u kružnicu koja prolazi kroz O;

• kružnica koja prolazi kroz O šalje se u pravac koji ne prolazi kroz O;

• kružnica koja ne prolazi kroz O šalje se u kružnicu koja ne prolazi kroz O;

• za bilo koje dvije točke vrijedi ∠OAB = ∠OB′ A′ ;

• za bilo koje dvije točke vrijedi A′ B′ = r2

OA·OB AB;

• inverzija čuva tangentnosti i sjecišta.

Kroz primjere smo vidjeli neke najpoznatije inverzije i uvijek ako imate sličnu konfi-
guraciju, isplati se vidjeti što se događa pri inverziji. Inverzija se (načelno) isplati u
sljedećim slučajevima:

• ako imamo neke tangentnosti u zadatku;

• ako imamo puno kružnica kroz jednu točku;

• ako inverzija fiksira puno stvari na skici;

• ako imamo puno kuteva ∠ AXB, s fiksnim A i B (tada invertiramo iz A ili iz B).

U drugu ruku, inverzija (načelno) neće pomoći u situacijama:

• ako imamo puno različitih kuteva;

• ako imamo puno pravaca, a ne kružnica;

• ako objekti u zadatku nisu previše povezani.

5. Zadaci
5.1. Inverzija
Ovdje imate nekoliko lakših zadataka iz inverzije, kako bi samostalno prošli kroz kon-
cepte koje smo danas naučili.

1. Neka je dan trokut △ ABC sa središtem opisane kružnice O. Invertirajmo oko A,

s radijusom 1. U kakvom su odnosu točke O′ , A, B′ i C ′ ?

2. Dan je pravokutan trokut △ ABC s pravim kutom pri vrhu X i točke X i Y na

unutrašnjosti stranica CA i CB, redom. Konstruiramo četiri kružnice koje prolaze
kroz C, sa središtima u A, B, X i Y. Dokažite da su četiri točke sjecišta tih kružnica
(osim C) konciklične.

3. Dane su kružnice k1 , k2 , k3 i k4 koje se međusobno diraju4 u točkama A, B, C i D.

Dokažite da je četverokut ABCD tetivan.

4. Dan je četverokut ABCD čije su dijagonale AC i BD okomite te se sijeku u E. Do-

kažite da preslike točke E preko stranica AB, BC, CD i DA leže na jednoj kružnici.

4k dira k i−1 i k i+1 , gdje indekse gledamo mod 4

i
 5. Za dvije kružnice k1 i k2 sa središtima u O1 i O2 koje se sijeku u X i Y kažemo da
su ortogonalne ako je ∠O1 XO2 = 90◦ . Dokažite da k2 ostaje fiksna pri inverziji
oko k1 .

6. U trokutu △ ABC s opisanom kružnicom Ω, simetrala kuta pri vrhu A siječe BC

u D i Ω u točkama A i E. Kružnica s promjerom DE siječe Ω u točkama E i F.
Dokažite da je AF simedijana trokuta △ ABC.

7. Dan je trokut △ ABC takav da je AB = AC. Neka su D i E točke na kraćim

lukovima AB i AC, redom. Pravci AD i BC se sijeku u F, a pravac AE siječe
kružnicu opisanu trokutu △ FDE u točkama E i G. Dokažite da je pravac AC
tangentan na kružnicu opisanu trokutu △ ECG.

5.2. Klasika
8. Dan je trokut △ ABC i neka su E i F nožišta visina iz B i C, redom. Pravci BC i
EF sijeku se u T. Ako je H ortocentar trokuta △ ABC, a M polovište dužine BC,
dokažite da je TH ⊥ AM.

9. Upisana kružnica trokuta △ ABC dira stranice BC, CA i AB u točkama A′ , B′ i C ′ ,

redom. Okomica iz I na težišnicu iz vrha C siječe pravac A′ B′ u točki K. Dokaži
da je CK ∥ AB.

10. Neka je ABCD jednakokračan trapez u kojem je AB ∥ CD. Upisana kružnica

ω trokuta △ BCD dira CD u točki E. Neka je F točka na simetrali kuta ∠ DAC
takva da je EF ⊥ CD. Neka kružnica opisana trokutu △ ACF siječe pravac CD u
točkama C i G. Dokaži da je trokut △ AFG jednakokračan.

11. U šiljastokutnom trokutu △ ABC, točke D, E i F su nožišta visina iz A, B i C,

redom. Točke P i Q leže na dužini EF tako da je AP ⊥ EF i HQ ⊥ EF, gdje
je H ortocentar trokuta △ ABC. Pravci DP i QH sijeku se u točki R. Odredite
HQ/HR.

5.3. Napredno
12. Neka je Ω kružnica opisana trokutu △ ABC. Kružnica ω dira stranice AC i BC te
dira kružnicu Ω iznutra u točki P. Pravac paralelan s AB koji siječe unutrašnjost
trokutta △ ABC tangentan je na ω u točki Q. Dokažite da je ∠ ACP = ∠QCB.

13. U trokutu △ ABC, točka D je na stranici BC. Opisana kružnica trokuta △ ABD
siječe AC u F, a opisana kružnica trokuta △ ADC siječe AB u E. Dokažite da kako
se D kreće po BC, kružnica opisana trokutu △ AEF prolazi kroz fiksnu točku
različitu od A.

14. Dane su dvije kružnice ω1 i ω2 . Neka je S skup svih trokuta △ ABC takvih da
je ω1 opisana kružnica △ ABC, a ω2 A-pripisana kružnica trokuta △ ABC. Neka
ω2 dira BC, CA i AB u točkama D, E i F, redom. Ako je S neprazan, dokažite da
je težište trokuta △ DEF fiksna točka.

15. Dan je šiljastokutan trokut △ ABC, pri čemu je AB ̸= AC. Neka je H ortocentar
trokuta △ ABC i neka je M polovište stranice BC. Dane su točke D i E na strani-
cama AB i AC takve da je AE = AD i točke D, H i E su kolinearne. Dokažite da
je pravac HM okomit na zajedničku tetivu kružnica opisanih trokutima △ ABC i
△ ADE.
16. Postoji li beskonačan skup točaka u ravnini koje leže na jednoj kružnici i udalje-
nost između bilo koje dvije točke je racionalna?