10. 18.

GRUPA - PLEMENITI PLINOVI

10.1. Opće osobine

Do šezdesetih godina XX vijeka plemeniti plinovi su nazivani “inertni plinovi”.

Ponekad se ova grupa periodnog sistema elemenata označava kao nulta, što
također indicira njihovu inertnost. Međutim, danas smatramo da naziv “inertni
plinovi“ nije adekvatan. Sinteza prvih spojeva ksenona i plemenitih plinova
uopće se desila 1962.g., kada je Bartlett sintetizirao spoj O2+(PtF6)-. Ovaj događaj
izazvao je bitne promjene u hemijskim shvaćanjima o neophodnosti egzistiranja
apsolutno stabilne elektronske konfiguracije posljednjeg kvantnog nivoa sa
potpuno popunjenim s- i p-orbitalama. Od tada je postalo jasno, da se pri
razmatranju reaktivnosti hemijskih elemenata moraju uzeti u obzir i drugi
uticajni faktori. Međutim, danas, još uvijek nije poznat ni jedan spoj helija,
neona i argona.
U grupu plemenitih plinova spadaju: helij (He), neon (Ne), argon (Ar), kripton
(Kr), ksenon (Xe) i radon (Rn).
Elektronska konfiguracija posljednjeg kvantnog nivoa pokazuje da su
valencijske orbitale potpuno popunjene:
helij (He) 1s2
neon (Ne) 2s22p6
argon (Ar) 3s23p6
kripton (Kr) 4s24p6
ksenon (Xe) 5s25p6
radon (Rn) 6s26p6
Prvih pet članova ove grupe ulaze u sastav atmosfere, a radon je produkt
radioaktivnog raspada radija. Plementi plinovi su otkriveni krajem XIX vijeka,
iako je još Cavendish 1875.g. ispitujući sastav zraka ustanovio postojanje
nepoznatog plina sa sadržajem oko 1%. Za ove elemente, u vrijeme njihovog
otkrića, nije bilo predviđeno mjesto u periodnom sistemu, pa je iza halogenih
elemenata kasnije dodata nova grupa.
Zrak je glavni izvor plemenitih plinova, pa se svi, izuzev radona, dobivaju
ukapljivanjem zraka i frakcionom destilacijom tekućeg zraka.
Osim toga, helij se može naći i kao sastavna komponenta nekih prirodnih
plinova.
Kao što je pokazano, atomi svih plemenitih plinova imaju potpuno popunjene
valentne orbitale, helij sa 2 elektrona, a kod ostalih sa 8 elektrona. Radi toga, ovi
se plinovi ne pojavljuju u dvoatomarnim molekulama, a između pojedinih atoma
djeluju samo Van der Waalsove sile.
Energije jonizacije kod plemenitih plinova su visoke što znači da teško otpuštaju
elektrone. Ni primanje elektrona nije svojstveno ovim elementima. Samo teži
elementi ove grupe mogu hemijski reagirati sa izuzetno elektronegativnim
elementima kao što su oksigen i fluor, jer sa porastom rednog broja elemenata
dolazi do smanjenja energije jonizacije, tabela 17.

Tabela 17.: Osobine atoma i elementarnih supstanci grupe plemenitih plinova

Helij Neon Argon Kripton Ksenon Radon

Redni broj 2 10 18 36 54 86
Relativna at.masa 4,0 20,2 39,9 83,8 131,3 222
Prva energija ionizacije/eV 26,6 21,6 15,8 14,0 12,1 10,8
Talište/oC - -248,7 -189,4 -157,3 -111,9 -113
Velište/oC -268,9 -246 -185,24 -152,3 -108,1 - 65

Prvi stvarni spoj plemenitih plinova je ksenonov heksafluoroplatinat Xe+PtF6-.

Ovaj spoj je dobiven mješanjem tamnocrvenih para platina(VI) fluorida PtF 6 sa
viškom ksenona na sobnoj temperaturi:
Xe(g) + PtF6(g)  XePtF6(s)
Ksenonov heksafluoroplatinat je čvrsta supstanca žute boje
Nakon ovog otkrića, dobiveni su i drugi spojevi plemenitih plinova ksenona,
kriptona i radona.

10.2. Spojevi plemenitih plinova

Najznačajniji spojevi plementih plinova su spojevi ksenona sa fluorom i

kisikom.
Ksenonfluorid, XeF4, je bezbojna, kristalna supstanca sa tačkom topljenja 100oC.
Ima planarnu kvadratnu građu. Dobiva se reakcijom između ksenona i fluora u
omjeru 1:5 uz energiju koja nastaje kao rezultat električnog pražnjenja, UV-
zračenja ili zagrijavanja. Struktura XeF4 je data na sl. 33.

slobodni elektronski
parovi

Slika 33.: Struktura ksenon(IV) fluorida, XeF4

Ksenonfluorid, XeF2, je spoj linearne strukture. Disproporcionira pri
zagrijavanju:
(+2) (0 ) ( +4)

2 XeF2(s)  Xe(g) + XeF4(s)

Osim ova dva fluorida ksenona, sintetiziran je i XeF koji je također bezbojna
čvrsta supstanca. Sva tri fluorida ksenona se rastvaraju u fluoridnoj kiselini, HF.
Sa vodom reagiraju različito, XeF2 oksidira vodu do O2:
( +2) (-2) (0 ) (0)

2 XeF2(s) + 2 H2O  O2(g) + 2 Xe(g) + 4 HF,

a XeF6 na slijedeći način pri čemu nastaje XeO3:
XeF6(s) + 3 H2O  XeO3(s) + 6 HF H = + 401 kJ mol-1
Ksenon(VI) oksid, XeO3 je spoj koji je u čvrstom stanju eksplozivan. Vodeni
rastvor je stabilan i djeluje jako oksidirajuće. Sa jakim lužinama nastaju soli
ksenonove kiseline H2XeO4 koje sa OH--jonima disproporcioniraju:
( +6 ) (+8) ( 0)

2 HXeO4- + 2 OH-  XeO64- + Xe(g) + O2(g) + 2 H2O

Jon XeO64- je jako oksidacijsko sredstvo (perksenat jon). Poznati su Na 4XeO6 i
Ba2XeO6.
Ksenon(VIII) oksid, XeO4, je supstanca koja je čak i na -40oC eksplozivna, pri
čemu se razlaže na elemente. Ovaj spoj ima tetraedarsku strukturu sličnu jonu
IO4-. Dobiva se iz barijevog perksenata i koncentrirane sulfatne kiseline.
Osim navedenih spojeva, sintetizirani su oksidfluoridi ksenona, XeOF4, XeO2F2 i
XeOF2, hloridi ksenona, XeCl2 i XeCl4, fluoridi radona RnFx i fluorid kriptona
KrF2.
Međutim, potrebno je pomenuti da su ustvari prvi “spojevi” plemenitih plinova
klatrati. Klatrati mogu nastati pri mržnjenju vode u atmosferi plemenitog plina
uz povišen pritisak (više od 10 bara). Pošto u strukturi leda postoje heksagonalne
šupljine, dolazi do okluzije (zarobljavanja) atoma plemenitog plina, a
rezultirajući sistem se zove klatrat. Interakcija između molekula vode i atoma
plemenitog plina je slaba i pripada tipu Van der Waalsovih veza, pa se zato
klatrati ne mogu smatrati pravim hemijskim spojevima. Primjena klatrata je
ograničena, npr. mogu da se koriste za čuvanje plemenitih plinova i njihovih
radioaktivnih izotopa nastalih u nuklearnim reakcijama.
U najvećem broju slučajeva, stvaranje veza kao i geometrija pravih spojeva
plemenitih plinova, mogu da se objasne teorijom valentne veze. Također, pri
tome treba uzeti u obzir različite mogućnosti hibridizacije npr. kod ksenona
(sp3, sp3d, sp3d2 i sp3d4). Pri stvaranju spojeva sa oksigenom, ksenon se smatra
donorom elektronskog para, npr. u XeO4 nađen je tetraedarski raspored atoma
oksigena oko centralnog atoma ksenona. Sasvim je očigledno da je to posljedica
sp3-hibridizacije tako da su sve četiri veze donorsko-akceptorskog tipa. Kod
spoja XeO2F2 hibridizacija pripada tipu sp3d pa je raspored veza i slobodnih
elektronskih parova trigonalno-piramidalnog tipa.
Pomenuti pravi spojevi plemenitih plinova, za sada imaju samo teorijsko
značenje i njihova primjena je ograničena na znanstvena istraživanja.
Međutim, primjena samih plemenitih plinova je od značaja, posebno u
laboratorijama gdje imaju funkciju zaštitnih plinova, zatim u kriogenoj i
reaktorskoj tehnici. Helij se koristi za punjenje balona, a helijev zrak
(21%02 + 79% He) za punjenje ronilačkih boca radi male rastvorivosti helija u
krvi.Tako se može sprječiti tzv. “ronilačka bolest”. Ova smjesa pomaže I kod
bronhijalne astme.
Helij se koristi kao gas prenosnik u gasnoj hromatografiji.
Argon se primjenjuje kao zaštitni plin u metalurškim procesima, za zavarivanje,
kao i punjenje sijalica. Neon se koristi za punjenje svijetlećih cijevi, jer isijava
žarku narandžasto-ljubičastu svjetlost, kada kroz plin pod smanjenim pritiskom
dođe do električnog pražnjenja.
Kripton i ksenon su bili istraživani za moguću upotrebu kao anestetici. Međutim,
mali sadržaj ovih elemenata u prirodi ograničava njihovu primjenu. Izotop
ksenona, 133Xe je korišten u dijagnostičkim istraživanjima. Radon se koristi
umjesto radija u tretmanu različitih tipova kancera. Zapečaćene cijevčice koje
sadrže plin se umeću u tkivo koje se tretira.