Hanne Ørstavik

LJUBAV
 Nakladnik
Fidipid Zagreb

Biblioteka prijevodne knjiæevnosti

Knjiga 16.

Za nakladnika
Slobodan DelaliÊ

Urednici
Tonko MaroeviÊ
Diana Burazer

JeziËna urednica
Ljiljana ©ariÊ

Design omota
Elvis Duspara

Layout i grafiËka priprema

Fidipid Zagreb

Tisak
Denona Zagreb

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 781841

ISBN 978-953-7542-11-5

Copyright ∂ Fidipid 2011

Printed in Croatia 2011

 HANNE ØRSTAVIK

LJ U B A V
Roman

S norveπkoga preveo
Munib DelaliÊ
 Naslov izvornika
Kjœrlighet ∂ Oktober as 1997
Kad odrastem, putovat Êemo vlakom. ©to je moguÊe dalje.
Kroz prozor gledati planine, i gradove, i mora, razgovarati s
ljudima iz nepoznatih zemalja. Cijelo vrijeme biti zajedno. I
nikada ne stiÊi.

Proe s tri knjige tjedno, nekad i Ëetiri, ponekad pet. Najradije

bih cijelo vrijeme Ëitala, sjedila u krevetu, pod poplunom, s kavom,
s mnogo cigareta, i toplom spavaÊicom. Mogla bih se rijeπiti i tele-
vizora, pa nikad ga i ne gledam, pomisli, ali valjda ne bi bilo u redu
zbog Jona.
Skrene ustranu, da propusti neku staru æenu, koja se odgega, vu-
kuÊi sivu torbu na kotaËiÊe po zaleenoj cesti. MraËno je, veliki
nanosi snijega pokraj puta sve zaklanjaju, pomisli Vibeka. A onda
primijeti da je zaboravila upaliti prednja svjetla, i da je skoro cije-
lim putem do kuÊe vozila autom u mraku. UkljuËi ih.
Jon pokuπava ne treptati. No, ne moæe. Ne moæe umiriti miπiÊe
oko oka, koji se stalno trzaju. KleËi u krevetu i gleda kroz prozor.
Sasvim je tiho. »eka da Vibeka doe kuÊi. Pokuπava oËi dræati otvo-
rene i mirne, zuri u isto mjesto s druge strane prozora. Ondje je naj-
manje metar snijega. A u zemlji, pod snijegom, æive miπevi. Imaju
svoje hodnike i kanale. PosjeÊuju jedni druge, misli Jon, moæda
jedni drugima daju hranu.
Zvuk auta. Kad Ëeka da se on oglasi, ne moæe se sjetiti kako iz-
gleda. Zaboravio sam ga, pomisli. A zatim on doe, najËeπÊe kad
malo zastane u Ëekanju, i na to ne misli. Tad ona doe, i on opet
osjeti zvuk, Ëuje ga, trbuhom, trbuh pamti zvuk, ne ja, pomisli Jon,

5
i domalo nakon πto je Ëuo auto, moæe ga i vidjeti, s jednog od
kutova prozora, njen plavi auto dolazi iza zavoja s velikim snjeænim
nanosom, skreÊe prema kuÊi, i penje se uz malu uzbrdicu do ulaz-
nih vrata.
Motor je buËan, i sasvim se jasno Ëuje unutra u sobi, sve dok ga
ona ne ugasi. Zatim je Ëuje kako zalupi vratima auta, i otvara
vanjska vrata, broji sekunde dok se ona ne zatvore. Isti zvuci svaki
dan.
Vibeka gura vreÊice u hodnik, i saginje se da odveæe Ëizmice.
Ruke su natekle od hladnoÊe, neπto nije u redu s grijanjem u autu.
Proπlog je tjedna jednu kolegicu odvezla kuÊi iz trgovine, ta je
kazala da poznaje nekoga tko to jeftino popravlja. Vibeka se na-
smijeπi kad na to pomisli. Nema tako mnogo novca, i ne bi ga nika-
ko troπila na auto. Dok ide, ide, pomisli ona.
Pokupi poπtu sa stola pod ogledalom. Osjeti malu ukoËenost u
ramenima, nije ni Ëudo nakon napornog dana, stane i pokrene ra-
menima, ispruæi vrat, te zabaci glavu unatrag, i ispusti jedno ah.
Razodijeva se, pomisli on, predstavlja je sebi u hodniku, ispred
ogledala, vjeπa kaput o klin dok se ogleda. Sigurno je umorna, po-
misli. Otvara kutiju πibica i vadi dvije. Stavlja ih u oËne duplje, da
kapke dræi otvorenim, i da ne trepÊe. Nestat Êe to s godinama, kaæe
Vibeka kad je raspoloæena. ©ibice su kao debeli trupci, teπko je gle-
dati. Pomisli na sjedala vlaka, ne moæe a da na to ne misli, na πto
god pomislio, u misli mu doe vlak, nakrivljen u zavoju s cvileÊim
piskom, i odjuri dalje. Moæda bi joj mogao izmasirati lice, pomisli,
masirati joj Ëelo, obraze, to su uËili na gimnastici, bilo bi to dobro.
Ona unosi vreÊice u kuhinju, stavlja poπtu na stol, i namirnice
slaæe u hladnjak, nekoliko kutija stavi na policu. Pomisli na inæe-
njera s TehniËkog odjela, na onog crnomanjastog sa smeim oËima,
sjedio je preko puta nje kad su iznosili Plan za kulturu, njen prvi
zadatak kao tek namjeπtene savjetnice za kulturu. Bila je inzistirala
da se prednja strana otisne viπebojno, s nadahnutom slikom nekog
lokalnog umjetnika. Stoji pokraj klupe s Ëaπom vode u ruci, pije.
Iπlo je veoma dobro, poslije su ljudi prilazili i kazali da su radosni

6
πto imaju baπ nju. Da su im se otvorile vizije, ukazale nove mo-
guÊnosti. One smee oËi su joj se nasmijeπile viπe puta za vrijeme
iznoπenja Plana, pri saæetku kazao je da je krajnje zainteresiran za
tjeπnju suradnju meu odjelima.
PomiËe vlas kose s lica, skuplja svu kosu i prebacuje preko
jednog ramena, i pogladi, zadovoljna πto je napokon postala duga.
»uje njene korake po podu iznad sebe. Cipele. Vibeka uvijek
nosi cipele po kuÊi. Ljetne cipele s niskom petom. Sklanja πibice.
Jednu od njih kresne o kutiju, ne puhne, dræi plamen πto moæe dulje.
Suknja i ruæ za usne, na poslu. A kad doe kuÊi, odjene sivu
trenirku s patentnim zatvaraËem, do grla zakopËanu. Moæda se sad
presvlaËi. Tako je mekana iznutra, doi i osjeti. Dala mu je papuËe
kad su se doselili ovamo. Donijela ih je kad je doπla s posla, jednog
od prvih dana, upakirane u papir s cvjetiÊima. Bacila ih je prema
njemu, te ih je morao uhvatiti u zraku. Vunene papuËe skroz do Ëla-
naka, s koænim potplatom. Zatvaraju se metalnom kopËom. Kad ne
zatvori kopËu, papuËe zveckaju dok hoda.
Vibeka stavlja Ëaπu s vodom na stol. Gleda kroz prozor, mraËno
je. UliËne su svjetiljke upaljene, osvjetljavaju cestu izmeu kuÊa
poredanih s obje strane puta. Sa sjeverne se strane mjesni put
ulijeva u dræavnu cestu. To je neka vrsta kruga, pomisli ona, moæeπ
uÊi u centar mjesta, pokraj opÊinske uprave i trgovina, kroz naselje,
skrenuti gore na dræavnu cestu, iÊi njome prema jugu, i opet uÊi u
centar naselja. U veÊine kuÊa prozori dnevne sobe su okrenuti pre-
ma cesti. Moramo neπto uËiniti s cjelokupnom arhitekturom. Iza je,
na sve strane, πuma. Biljeæi krilatice na papir: Identitet, samo-
svijest. Estetika. Informacija.
Ulazi u dnevnu sobu. Na kauËu je sivi vuneni pled s bijelim
krugovima, sa straænje je strane bijel, krugovi sivi. Ponese ga, te
povuËe naslonjaË do grijalice pod prozorom. Podiæe knjigu s malog,
okruglog stola.
Knjiga ima velik omot, ugodno ju je dræati. Pomiluje ju lijevom
rukom, prije nego πto je otvori. »ita nekoliko redaka. Zatim sjedi s

7
rasklopljenom knjigom u krilu, naslanja se, sklapa oËi. PredoËuje
sebi lica s posla, ljude koji navrate u ured, tamo je sad postalo tako
fino. Razmiπlja o onome πto se dogodilo, ponavlja svoju vlastitu
mimiku.
Jon stoji u vratima dnevne sobe i gleda je. Pokuπava ne treptati.
Htio bi je neπto upitati o roendanu, sutra navrπava devet godina.
Pomisli da to moæe i priËekati, ona spava. Knjiga u krilu. Navikao
je tako ju vidjeti. Knjiga, oπtro svjetlo podne svjetiljke. »esto joj je
zapaljena cigareta u ruci, tad on obiËno prati dim oËima, dok se on
uvija prema stropu. Njena se duga, tamna kosa rasula preko lea
stolice, jedan dio visi preko ruba, polako se pokreÊe. Pomiluj me po
kosi, Jone.
OkreÊe se i ulazi u kuhinju, uzima keks iz ormariÊa. Stavlja
cijeli keks u usta, i pokuπava ga sisati, polako, da se ne slomi.
Ponovno silazi u svoju sobu, klekne na krevet. Slaæe kekse na
prozorsku dasku.
Gleda snijeg ispred prozora, pomiπlja na sve pahuljice koje su
potrebne da bi se napravila snjeæna gomila. Pokuπava u glavi
izbrojiti koliko je toga potrebno. Danas su o tome govorili u πkoli.
To su snjeæni kristali, tako se zovu. I niti jedan nije isti. Koliko bi
toga moglo biti u jednoj grudi. Ili na prozoru, u maloj snjeænoj
mrlji.

8
 Vibeka otvara oËi. Kroz velike prozore dnevne sobe moæe
vidjeti crvena πtop-svjetla nekog automobila koji nestaje niz cestu.
Pokuπava se prisjetiti svih koje poznaje, bi li mogao biti netko od
njih. Inæenjer, pomisli, moæda on.
Ustane i pogleda na sat, zatim ulazi u kuhinju i pristavi malo
vode, isjecka pola luka. Kad voda prokuha, pomakne lonac s ploËe,
i u nj stavi hrenovke, otvara hladnjak i vrati ostatak luka. UkljuËi
radio. Neka intervju-emisija, ne sluπa πto govore. Promjena glasova
stvara neku vrstu melodije. Sklanja prljavi tanjur sa stola. Po
rubovima su mrvice kruha, na dnu ostatak mlijeka. Joπ uvijek je na
njoj ona kratka suknja, stara je, ali i udobna, podatna oko bedara i
otraga. Tanke Ëarape su luksuz koji sebi priuπtiπ. VeÊina se odijevaju
prema vremenu. Debele hulahupke, i preko njih joπ jedne Ëarape,
koje skinu u toaletu kad dou na posao. Æivot je prekratak, pomisli
ona, da ne bi bio fin. Ali se onda i smrzavaπ.
Ispere tanjur pod slavinom, sastruæe Ëetkom nekoliko mrvica
koje su se bile zalijepile. To Jon obiËava jesti kad doe kuÊi iz
πkole. Keks, ili kukuruzne pahuljice. »esto on ukljuËi radio dok
jede, i onda ga zaboravi ugasiti. Nekoliko je puta uπla u hodnik
nakon posla i Ëula tihe glasove iz kuhinje, pomislila je da je netko
unutra.
Intervju-emisija je zavrπena, sviraju neku pjesmu, i zna da je
grupa poznata, zna da joj zna i ime, ali ga se upravo tad ne moæe
sjetiti. Osjeti potrebu za dobrom knjigom, za nekom baπ debelom,
jednom od onih koje djeluju jaËe i stvarnije i od samog æivota. To
sam zasluæila, pomisli, nakon truda na poslu i svega ostalog.
Jon sjedne na krevet. Krevet je odmah uz grijalicu pod pro-
zorom. Kad leæi, osjeÊa toplinu duæ jedne strane tijela. Na kraju

9
kreveta, iznad njegova jastuka, stoji u plavo obojena polica, na njoj
su, izmeu ostalog, listovi, rola ljepila, dæepna svjetiljka i vodeni
piπtolj. Pritisne tipku na radiju koji stoji iznad police, i okreÊe dug-
me dok ne nae neku glazbu. Pokuπava izdvojiti razliËite
instrumente jedan od drugog. ZraËne gitare, pomisli, jer je Ëuo da
netko tako kaæe. ZraËne gitare.
Lijeæe na krevet i sklapa oËi. Pomisli da, kad ne misli ni na πto,
u glavi mora biti skroz mraËno; kao u velikoj sobi kad je svjetlo
ugaπeno.
I odjednom se ona sjeti kako se grupa zove. Pa naravno, pomisli.
Scena sa zavrπne studentske zabave: neki student, mlai od nje, s
konjskim repom, plesali su upravo uz tu pjesmu; stajao je, i ritmiË-
no se njihao kukovima prema njenoj zadnjici, na naËin koji je za-
pravo priliËno vulgaran. Ona se nasmijeπi.
Uzela je vreÊicu s palaËinkama iz ladice, i vilicu da izvadi hre-
novke. Naginje se prema hodniku i zovne Jona. Pronalazi podloæak
za lonac, stavlja ga na stol. Poæeli upaliti svijeÊu, potraæi u ladici,
ali je ne nae, sigurno je zaboravila kupiti. No njega nema. Ona joπ
jednom zovne, silazi niz stepenice do njegove sobe.
On sanjari da igra koπarku s nekoliko drugova, sunËano je i
toplo, i mnogo njegovih udaraca pogaa koπ, veseo je i trËi u kuÊu
da to ispriËa Vibeki. Ona polako dolazi iz kuhinje. On joj govori, no
ona se osmjehuje tako Ëudno, te se on okreÊe i zaputi niz stepenice
prema svojoj sobi. Odmah iza ugla na stubama stoji neka æena koja
izgleda baπ kao Vibeka. Neπto mu tiho πapÊe, kao da ga pokuπava
primamiti k sebi. Kad krene da se uz nju priljubi, neka se treÊa æena
pojavi na stepenicama. Moæda je ona Vibeka. On stane i stoji
sasvim mirno.
Uto se Vibeka pojavi na vratima, te se on razbudi. Svijetlo je oko
nje. RuËak je spreman, kaæe ona.
Jon prolazi kraj nje i penje se uz stepenice, sjedaju za kuhinjski
stol. Vibeka gasi radio. Gleda poπtu dok jedu. Jon vidi da su to
reklamne broπure lanaca namjeπtaja i velikih trgovina hrane. Na

10
jednom je papiru otisnut naslov: Tivoli. Upita πto o tome joπ stoji.
Vibeka Ëita naglas, tivoli je stigao na igraliπte pokraj opÊinske
zgrade, imaju UFO-stroj i centrifugalni kotaË. Tivoli valjda nije za
tebe, Jone, kaæe ona. Jon pita imaju li 3 D-igru. Vibeka ne zna πto
je to. Automate sa svemirskim brodom, i sliËno, kaæe Jon, kom-
pjutorska igra gdje sjediπ u odreenom stroju i kreÊeπ se svemirom
i moraπ savladati prepreke. Vibeka joπ jednom Ëita to πto stoji na
papiru, no ne moæe naÊi niπta o tome.
On pogleda u nju, ona nastavlja jesti i listati, on Ëuje pucanj kad
ona zagrize kroz zategnutu koæicu hrenovke.
Jon uzima joπ jednu hrenovku. One se nagomilavaju u njegovom
trbuhu, poput debala u πumi, i uvijek je moguÊe naÊi mjesta za joπ
jednu.
Ide jedna staza u πumu, s tajnog, zabaËenog mjesta.
Tu stazu valja pronaÊi, ostalo Êeπ naÊi sâm, smjesta.
Pored drveÊa i cvijeÊa i humaka, unutra do staroga dvora,
u kojemu tri djevojke sjede, ljepπe od najljepπega stvora.
Sjede one i Ëekaju princa, pitaju se hoÊe li on ikada doÊi,
pjevaju pjesmu dok Ëekaju, sjetnu, kao da je sve proπlo,
kao da Êe sve odmah proÊi.
Kako je tamo izgledalo, uvijek bi Vibeka upitala kad je princeza
pobjegla u nepoznate dvore. IspriËaj, Jone. On se sjeÊa da joj je
sjedio u krilu i opisivao velike, puste odaje s otvorenim prozorima
i dugim, laganim zavjesama. S upaljenim svijeÊama i mekanim
sagovima. Ti znaπ πto treba, Jone, obiËavala bi ona kazati. Ja tako
volim velike, svijetle odaje.
On pogleda kroz prozor. U kuÊi, s druge strane ceste, æivi neki
starac. Put do njegove kuÊe nije toliko ni oËiπÊen od snijega, jer on
nema auto. Starac tek toliko, lopatom, napravi stazu u snijegu. Kad
Êe do trgovine koristi spark, saonice u obliku stolice. To ide sporo,
Jon ga je vidio kako se zaustavlja i sjedi na sjedalu da se odmori.
Nije ga zadnjih dana vidio da izlazi iz kuÊe. Sigurno je za njega
odveÊ hladno. Staza gotovo da i nije oËiπÊena od snijega. Gospoa
iz trgovine doe u malom kombiju. Ostavi motor da radi, dok ona

11
gaca kroz snijeg do kuÊe. Jon ju je vidio kako isporuËuje nekoliko
vreÊica kroz procjep u vratima, a zatim otrËkara do auta na cesti.
Vibeka gleda u svoju ruku, dok je pruæa da uzme joπ jednu
palaËinku. Prsti su dugi, ona pogledom prati æile na πaci. Zrak u
kuÊi isuπuje koæu, zapravo jedino pomaæe spenol. I onda nokti.
Kosa. Na hladnoÊi ona postaje suha.
Nije tako daleko do grada, a ipak kao da odavno nije bila tamo.
Pokuπava se prisjetiti kad je to bilo. Ma prestani, Jone. Malo viπe od
jednoga tjedna. Proπle subote. Knjiæara, naravno. Ona i Jon su jeli
kolaËe, negdje gdje je zabranjeno puπiti. ©to joπ? Boæe, koje mjesto,
plastiËna slastiËarnica. Tom gradu nedostaje kavana s promiπljenim
dizajnom, to je poput kuÊe bez pristojnog predsoblja. Prestani,
Jone. Ustvari, odavno nisam kupila niπta od odjeÊe, pomisli. Dobro
bi bilo malo se ponoviti, stvarno je to i zasluæila nakon preseljenja.
Zar ne moæeπ prestati, Jone, cijelo vrijeme trepÊeπ oËima, izgledaπ
kao miπ. Pomisli na usku, jednobojnu, beæ suknju, koju je jednom
vidjela na nekoj æeni na seminaru.
Jon pogleda u sliku na zidu pokraj prozora. To je fotografija
mjesta, uslikana iz zraka, u crnom okviru. Visjela je tamo kad su se
uselili. Gleda u nju, dok jede joπ jednu hrenovku. KuÊe su poredane
uz cestu. A cesta je ravna crta. Iako je fotografija stara, veÊ poËinje
i æutjeti, nikakve razlike nema izmeu onda i sad, samo πto je sve
bilo novije kad je fotografija naËinjena. Pokuπava si predoËiti tko
sve æivi u tim kuÊama, ali on poznaje samo kuÊe u kojima æive oni
koji idu u njegov razred. Ako gleda u sliku dovoljno dugo, uËini mu
se da ljudi izlaze iz kuÊa, i poËinju se pokretati, kao u crtanom
filmu.
Jedan od djeËaka iz razreda je, za roendan, dobio avion, lovac,
prije dva tjedna. Jon je sebi poæelio vlak. Märklin. U poËetku mu ne
treba viπe od nekoliko dijelova, jednostavne traËnice, i, prije svega,
lokomotiva.
U njegovom ruksaku su sreÊke za sportski klub. Kad zavrπi s
hrenovkama, zaputit Êe se prema kuÊama, koje vidi na slici, i pro-
davat Êe sreÊke.

12
 Vibeka ustaje i odnosi tanjure i Ëaπe na kuhinjski stol, koji je
priËvrπÊen za zid. Jon kleËi na stolici i naginje se preko stola, ona
vidi da pokuπava dohvatiti zadnju hrenovku vilicom, kao harpu-
nom. On priËa neki vic koji je upravo smislio, o nekom Ëovjeku koji
se baca kroz prozor, i nikada ne padne na zemlju. Ona smatra da
njegovi vicevi nemaju nikakve poruke. On dohvaÊa hrenovku,
prepolovi je, i polovicu daje njoj. Ona se nasmijeπi. Uvijek zadnju
tako pojedu, podijele je, i niπta na nju ne stave. Zatim on malo
podigne laktove, kao da neπto Ëeka. PriËa o nekoj slici muËenja koju
je vidio u nekom listu, neki Ëovjek visi odmah iznad poda, s
kapuljaËom preko glave. Ruke su svezane konopcem za metalnu
polugu, on visi tako dugo da se ruke gotovo odvajaju od tijela, kaæe
Jon. Zar ne moæeπ nekamo otiÊi, pomisli ona. Smisliti neπto, malo
se igrati.
∑ Fino je da misliπ na one kojima je teπko ∑ kaæe ona. ∑ Kad bi
svi tako Ëinili, moæda bi svijet postao malo bolji.
Ispruæi ruku i pomiluje ga po kosi.
∑ Jesi li ovdje naπao kakvog prijatelja?
Kosa mu je tanka i mekana.
∑ Jone ∑ izusti ona ∑ najdraæi Jone.
Ponovi pokret, gleda u svoju ruku. Nalakirala je nokte svijetlim
beæ lakom, pomalo ruæiËastim, voli biti diskretna na poslu. Sjeti se
nove garniture koja i dalje mora ostati u torbi, boja πljive, ili moæda
vina; taman, senzualan ruæ za usne, i lak u istoj nijansi. Pribor koji
se slaæe s crnomanjastim, smeookim muπkarcem, odjednom po-
misli, uz mali smijeπak.
Jon nalazi ruksak u hodniku. Vadi blok sa sreÊkama iz onog
malog dijela s prednje strane, gdje obiËno dræi uæinu. NavlaËi na
noge joπ jedne Ëarape, prije nego πto zaveæe sive Ëizme. OblaËi
kaput, stavlja plavi πal. Kapu. Pogleda se u ogledalu. Pokuπava se
zaustaviti, ali ne moæe. Poseæe za dæepovima njenog kaputa. Meu
raËunima i starom autobusnom kartom pronalazi neπto novca. Po-
viËe u hodnik da odlazi.
Otvara vrata, Ëasak zastane na pragu. Kad udahne, u nosu osjeti
koliko je hladno.

13