Konstrukcija steznog alata

Konstrukcija steznog alata za bušenje

Konstruisati stezni alat za operaciju bušenja otvora na radnom predmetu prikazanom
na slici 2.1, ako je materijal radnog predmeta čelik za cementaciju C10 i ako bi se
njegovo oslanjanje izvršilo na prizme.
d=20mm, d1=20mm, D=25±0,03mm,
𝑙1 = 46mm, l2=25mm, L=12.5±0,06mm, h1=22mm,
α=120° – ugao nagiba radnih površina prizmi,
s 0,1
= mm – dubina rezanja sječiva burgije,
2 2
K s = 2350 N/mm2 – specifični otpor rezanja,

φ=117– ugao vrha burgije,

𝜇 = 0,2 – koeficijent trenja između radnog predmeta i prizmi
de=20mm – precnik oslonca navojnog vretena
𝜇 p= 0,1 – koeficijent trenja u osloncu vretena
Potrebno je:
a) odrediti grešku baziranja,
b) izračunati silu stezanja i potisnu silu,
c) izabrati oblik, dimenzije i način izrade tijela steznog alata,
d) nacrtati kompletnu tehnicku dokumentaciju svih dijelova steznog alata
e) nacrtati sklopni crtež steznog alata.
d1

h1

l2
d
D

l1 L

1
 a) Određivanje greške baziranja

Greška baziranja je:


1 − sin
 b 2 = h2 = 2   D [mm],
 2
sin
2
δD=Dmax-Dmin=25,03-24,97=0,06mm – ukupna tolerancija prečnika zaobljenog
cilindričnog dijela,
𝛼 120°
1 − 𝑠𝑖𝑛 2 𝛿𝐷 1 − 𝑠𝑖𝑛 2 0,1
𝜀𝑏2 = ∆ℎ2 = 𝛼 ∙ 2 = ∙ = 0,046 𝑚𝑚
𝑠𝑖𝑛 2 120° 2
𝑠𝑖𝑛 2

S obzirom da je greška baziranja manja od zahtijevane tolerancije dimenzije L ,

𝜀𝑏2 = ∆ℎ2 = 0,0046 𝑚𝑚 < δL=Lmax-Lmin=12,56-11,44=0,12mm, možemo tvrditi da će
otvori biti izrađivani bez pojave škarta.
Izračunavanje sile stezanja i potisne sile

Način oslanjanja radnog predmeta na prizme prikazan je na sljedećoj slici.

2
Sa slike 2.2 vidimo da je sila stezanja:

Fs = 4  FN  sin [N],
2
F
FN = [N] – normalna sila na jednom mjestu oslanjanja,

F [N] – sila trenja na jednom mjestu oslanjanja.

Radni predmet oslanjamo na prizme na četiri mjesta (slika 2.2), na kojima se javljaju
četiri sile trenja koje trebaju spriječiti vertikalno pomjeranje radnog predmeta. Dakle,
njihov zbir treba biti veći ili jednak ukupnoj sili koja djeluje u vertikalnom pravcu:
Fv
4  F  Fv [N],  F  [N].
4

Burgija u zahvatu s materijalom, s otporima F2 i F3

Ukupna sila koja djeluje u vertikalnom pravcu je:


Fv = 2  F2  sin + F3 [N].
2
Prilikom bušenja javlja se glavni otpor rezanja F1 (djeluje okomito na osu burgije, tj. u
horizontalnoj ravni):
d s
F1 =   K s [N],
2 2
d=8mm – prečnik burgije,
20 0,05
𝐹1 = ∙ ∙ 2350 = 1175 𝑁
2 2
Otpor prodiranja sječiva F2 (djeluje okomito na sječivo) obično je jednak glavnom
otporu rezanja, tj.:
F1=F2=1175 N

Otpor pomoćnog kretanja F3 (djeluje u pravcu ose burgije) određujemo prema izrazu:

3
 𝜑 117
𝐹3 = 2 ∙ 𝐹2 ∙ 𝑠𝑖𝑛 = 2 ∙ 1175 ∙ 𝑠𝑖𝑛 = 2003,70 𝑁
2 2
117
𝐹𝑣 = 2 ∙ 1175 ∙ 𝑠𝑖𝑛 + 2003,70 = 4007,41 𝑁
2
4007,41
𝐹𝜇 ≥ = 1001,85 𝑁
4
1001,85
𝐹𝑁 = = 5009,26 𝑁
0,2
120
𝐹𝑠 = 4 ∙ 5009,26 ∙ 𝑠𝑖𝑛 = 173582,59 𝑁
2
Ako za stezanje izaberemo navrtku sa ručicom Tr16x4 tipa III, sa rukohvatom dužine
𝐿 = 300mm sa srednjim prečnikom navoja 𝑑𝑚 = 14mm i korakom navoja ℎ = 4mm,
potrebna potisna (ručna) sila na kraju rukohvata je:
𝑀𝑟 = 𝑀𝑁 +𝑀𝜇
𝑑2 14
𝑀𝑁 = 𝐹𝑠 ⋅ ⋅ 𝑡𝑔(𝛼 + 𝜌) = 17352,59 ⋅ ⋅ 𝑡𝑔(5,2° + 11,31°) = 35998,95𝑁𝑚𝑚
2 2
𝑝 4
𝑡𝑔 𝛼 = = => 𝛼 = 5,2°
𝑑 ⋅ 𝜋 14 ⋅ 𝜋
𝜌 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔 𝜇 => 𝜌 = 11,31°
𝜇 = (0,1 − 0,2)
𝑑𝑠𝑟
𝑀µ = 𝐹𝑠 ⋅ ⋅ 𝜇p
2

2 𝑑𝑒 3 − 𝑑𝑖 3 2 153 − 16,53 2 1647

𝑑𝑠𝑟 = ⋅ 2 = ⋅ = ⋅ = 18,30𝑚𝑚
3 𝑑𝑒 − 𝑑𝑖 2 3 152 − 16,52 3 81
𝑑𝑖 = 𝑑 = 16,5𝑚𝑚
18,30
𝑀µ = 17352,59 ⋅ ⋅ 0,1 = 15678,06𝑁𝑚𝑚
2
𝑀𝑟 = 𝑀𝑁 +𝑀𝜇 = 35998,95 15678,06 = 51677,01𝑁𝑚𝑚
𝑀𝑟 = 𝐹𝑝 ⋅ 𝐿
𝑀𝑟 51677,01
𝐹𝑝 = = = 172,25𝑁 ≤ 𝐹𝑝𝑚𝑎𝑥 = 200𝑁
𝐿 300

Dakle, sa sigurnošću možemo konstatovati da će radni predmet biti ukrućen.

4
Izbor oblika, dimenzija i načina izrade tijela steznog alata
Oblik i dimenzije tijela steznog alata zavise od oblika i dimenzija radnog predmeta, te
od obrade koju trebamo vršiti. Za stezanje koristimo uređaj na principu vijka s
ručicom. Pravilno vođenje reznog alata ostvarujemo vođicom. Dakle, tijelo steznog
alata ima zadatak da objedini sve ove elemente, tj. elemente za stezanje (vijak s
ručicom) i elemente za vođenje reznog alata (vođicu burgije).
Tijelo steznog alata ćemo izraditi metodom livenja i zavarivanjem. S tim da ćemo
vođicu burgije zavariti za tijelo steznog alata, a nosač vijka spojiti preklopom sa
tijelom steznog alata.
Posmatrajući sklopni crtež steznog alata, uočavajući funkciju pojedinih segmenata,
možemo konstatovati da je kritično mjesto na steznom alatu ustvari nosač vijka.

5
Na predhodnoj slici nam je dat prikaz opterćenja nosača vijka.
Zbog toga ćemo izvršiti provjeru nosača vijka na savijanje, opterećenog silom
stezanja Fs duž ose vijka. Nosač vijka je prelopno spojen sa horizontalnom pločom
tijela steznog alata, te provjeru na savijanje vršimo prema obrascu:

𝜎𝑣 = 255 𝑀𝑃𝑎 𝑧𝑎 𝐸255

𝜎𝑣 255
𝜎𝑑 = = = 170𝑀𝑃𝑎
𝑆 1,5
𝑆 = 1,5
𝑀𝑠𝑚𝑎𝑥
𝜎𝑠 = ≤ 𝜎𝑑
𝑊𝑦𝑚𝑎𝑥
𝑀𝑠𝑚𝑎𝑥 [𝑁𝑚𝑚] – maksimalni moment savijanja nosača vijka,
𝑙 = 16𝑚𝑚 – usvojena dužina (slika 2.4a),
𝑀𝑠𝑚𝑎𝑥 = 17352,59 ∙ 16 = 2600288,83 𝑁𝑚𝑚
𝐼𝑦
𝐼𝑦 = 𝑥 [𝑚𝑚3 ] aksijalni otporni moment poprečnog presjeka nosača (slika 2.4b),
𝑚𝑎𝑥

ℎ3 ⋅ 𝑏
𝐼𝑦 =
12
ℎ
𝑥𝑚𝑎𝑥 =
2
𝑏 ∙ ℎ2 28 ∙ 152
𝑊𝑦 = = = 1050𝑚𝑚3
6 6
260288,83
𝜎𝑠 = = 247,94 𝑀𝑃𝑎
1050
Provjeru nosača vijka također je poželjno izvršiti i na smicanje.
𝐹𝑠
𝜏𝑠 = ≤ 𝜏𝑑
𝐴

𝐴 = 𝑏 ⋅ ℎ = 28 ⋅ 15 = 420 𝑚𝑚2
17352,59
𝜏𝑠 = = 41,31 𝑀𝑃𝑎
420
Svedeni napon:

𝜎𝑒 = √𝜎 2 𝑠 + 𝜏 2 𝑠 = √247,942 + 41,312 = 251,43 𝑀𝑃𝑎 < 255𝑀𝑃𝑎

U prilogu se nalaze svi potrebni tehnički crteži za prvu i drugu tačku projektnog
zadatka: