Provjera teorije empirijskim

činjenicama
Metodologija istraživanja u socijalnom radu
 Teorija kao simbolički model
• Opažanjem i uočavanjem podudaranja u obilježjima prepoznajemo
pravilnosti u empirijskim činjenicama.
• Kad uočimo neku pravilnost, prikupljamo nove empirijske činjenice tražeći
nove objekte spoznaje i provjeravajuću jesu li se obilježja podudarala kod
novih „slučajeva”.
• Naše zadovoljstvo zaključkom (koji u privatnom životu izvodima već na
osnovi jednog slučaja) ne staje kad nađemo nekoliko ponavljanja
pravilnosti koju smo uočili.
• Nakon što utvrdimo dovoljan broj puta uočenu pravilnost u obilježjima
riječima opisujemo pravilnost.
• Izgradnja teorije podrazumijeva i objašnjenje zašto nastaje uočena
pravilnost – najčešće imenovanjem hipotetskog konstrukta koje objedinjuje
činjenice koje smo objasnili, ali i pretpostavlja i druga obilježja koja bi
mogla biti povezana s tim hipotetskom konstruktom.
 Teorija u nastajanju – objekt spoznaje

• Uveli smo nekoliko različitih pojmova koje treba objasniti:

• Objekt spoznaje – neki objekt koji ima više svojstava kod kojeg
promatramo dio svojstava od našeg interesa. Objekti spoznaje mogu
biti fizički objekti (vrsta predmeta), žive jedinke (npr. ljudi, mačke,
bukve, jaglaci, rodilje, studenti), definirani objekti koji nemaju fizičku
egzistenciju nego skup relacijskih karakteristika (npr. obitelj, volonterska
skupina, radna organizacija, internetska aplikacija za socijalno
umrežavanje) itd.
• Objekt spoznaje je cijela skupina istovrsnih objekata koja se sastoji od
jedinki, pojedinačnih primjeraka objekata iste vrste.
• Cilj empirijske spoznaje nije pojedinačna jedinka, već opća pravilnost
koja je prisutna kod svih jedinki skupine.
 Teorija u nastajanju – svojstva objekt spoznaje

• Svaki objekt spoznaje istog tipa ima niz obilježja, svojstava koja su u
manjoj ili većoj mjeri prisutna kod svake jedinke takve vrste.
• Naš cilj u empirijskom prikupljanju činjenica je utvrditi stanja pojedinih
svojstava jedinki koje smo zahvatili našim prikupljanjem činjenica.
• Utvrđivanje stanja više svojstava kod iste jedinke i ponavljanje tog
procesa na drugim jedinkama može nas dovesti do uočavanja da se
neka svojstva podudaraju.
• Što je podudarnost? Ako imamo dva svojstva koja smo proučavali kod
svake jedinke možda one jedinke koje imaju malo jednog svojstva
imaju i malo drugog svojstva, a jedinke koje imaju više prvog svojstva
imaju i više drugog svojstva.
 Teorija u nastajanju – hipotetski konstrukt

• Uočene podudarnosti se mogu definirati kao pravilnost u verbalnom obliku

(pravilo opisano riječima).
• Je li opisana pravilnost hipoteza? Ne, pravilnost povezuje činjenice, a
hipoteza povezuje konstrukte.
• Konstrukt (hipotetski konstrukt) povezanost svojstava tumači na generalnijem
obliku pretpostavljajući opće pojmove (pretpostavljanje=hipotetiziranje)
kojima se može protumačiti pravilnost među činjenicama. Dakle, hipotetski
konstrukt je pojmovni oblik većeg stupnja općenitosti kojim opisujemo veze
među svojstvima. Veća razina općenitosti podrazumijeva da smo: odbacili
neka nevažna svojstva jedinki (apstrakcija, najčešće odbacujem svojstva
koja ne odgovaraju pravilnosti koje slijedimo u drugim svojstvima), povezali
neka svojstva u skup istovrsnih informacija koje upućuju na stanje konstrukta
(podudarna svojstva) i pravilnosti u odnosima s drugim svojstvima opisali kao
odnos prema drugim konstruktima.
 Teorija u nastajanju – razlikovanje hipotetskih
konstrukata
• Ako su svojstva jedinki podudarna, kako znamo da pripadaju istom, a
kako da pripadaju različitim konstruktima?
• Kriterij razdvajanja svojstava u različite konstrukte je „naše”
(znanstveno) objašnjenje – u nekim slučajevima nije jednostavno, i
teško je objašnjivo povezati sva podudarna svojstva u isti konstrukt.
• Tada podudarnosti prenosimo na odnose među konstruktima – takvu
pravilnost odnosa nazivamo hipoteza.
• Teorija objašnjava i zašto pojedini hipotetski konstrukti objedinjuju neka
pojavna svojstva u svoj značenju (sve je na razini pretpostavljenog
postojanja tog konstrukta), te zašto se podudarni s drugim
konstruktima.
 Teorija u nastajanju – razlikovanje hipotetskih
konstrukata
• Ako su svojstva jedinki podudarna, kako znamo da pripadaju istom, a kako
da pripadaju različitim konstruktima?
• Kriterij razdvajanja svojstava u različite konstrukte je „naše” (znanstveno)
objašnjenje – u nekim slučajevima nije jednostavno, i teško je objašnjivo
povezati sva podudarna svojstva u isti konstrukt.
• Tada podudarnosti prenosimo na odnose među konstruktima – takvu
pravilnost odnosa nazivamo hipoteza.
• Teorija objašnjava zašto pojedini hipotetski konstrukti objedinjuju neka
pojavna svojstva u svoj značenju (sve je na razini pretpostavljenog postojanja
tog konstrukta), te zašto se podudarni s drugim konstruktima.
• Objašnjenje treba biti na takvoj razini razumljivosti da znanstveni model mora
biti prihvatljiv razumu i jednostavan za primjenu u novim situacijama
(parsimonija i logička dosljednost).
 Primjer – konstrukti spola

• Objekt spoznaje? ---- ljudska jedinka

• Svojstva: pamet, brzina kretanja, visina, govorljivost, grudi, bokovi, rast grubih
dlačica na licu, mišići, zaobljenost zbog masnog tkiva, menstruacija,
poštenje, spretno kuhanje…
• Svojstva koja povezujem u konstrukt spola: pamet, brzina kretanja, visina,
govorljivost, grudi, bokovi, rast grubih dlačica na licu, mišići, zaobljenost zbog
masnog tkiva, menstruacija, poštenje, spretno kuhanje…
• Odbacio sam neka svojstva jer se ne uklapaju u objašnjenje tjelesnih razlika i
zamišljanja da se radi o razlici organskog funkcioniranja ljudskih jedinki.
• Odbacio sam neka svojstva jer nisu (dovoljno) dosljedna u raspoznavanju
stanja konstrukta spola kod pojedinih jedinki, tj. dovode me do pogrešnog
zaključka o stanju konstrukta kod nove jedinke ako ih primijenim.
• Svojstva koja su mi indikativna za konstrukt (mogu sa na njih osloniti kao
pokazatelj konstrukta) nazivam indikatorima.
 Primjer – konstrukt tradicionalnih rodnih uloga

• Objekt spoznaje? ---- ljudska jedinka

• Svojstva: pamet, brzina kretanja, visina, govorljivost, grudi, bokovi, rast grubih dlačica
na licu, mišići, zaobljenost zbog masnog tkiva, menstruacija, poštenje, spretno
kuhanje…
• Svojstva koja povezujem u konstrukt tradicionalnih rodnih uloga: pamet, brzina
kretanja, visina, govorljivost, grudi, bokovi, rast grubih dlačica na licu, mišići,
zaobljenost zbog masnog tkiva, menstruacija, poštenje, spretno kuhanje…
• Odbacio sam neka svojstva jer se ne uklapaju u objašnjenje tradicionalnih rodnih
uloga i zamišljanja da se radi o razlici ljudskih jedinki u društvenim ulogama (npr.
menstruacija, grudi).
• Odbacio sam neka svojstva jer nisu (dovoljno) dosljedna u raspoznavanju stanja
konstrukta tradicionalnih rodih uloga kod pojedinih jedinki, tj. dovode me do
pogrešnog zaključka o stanju konstrukta kod nove jedinke ako ih primijenim.
• Svojstva koja su mi indikativna za konstrukt (mogu sa na njih osloniti kao pokazatelj
konstrukta) nazivam indikatorima.
 Hipoteza: U tradicionalnim društvima su spol i
rodne uloge visoko povezane.
• Pretpostavljene povezanosti između tjelesnih karakteristika i drugih
karakteristika koje se ne smatraju tjelesnima dovode do očekivanja da
će za žene biti očekivana drugačija društvena uloga od društvene
uloge muškarca.
• Povezivanje kojih obilježja na to ukazuje:
• Spol i pamet (Muškarci su pametniji od žena?)
• Spol i snaga (Muškarci su snažniji od žena?)
• Spol i fokusiranost (Menstruacija dovodi do manje fokusiranosti na
zahtjeve posla?)
• Spol i emocije (Žene se više vode emocijama pa im je mjesto u odgoju
djece, kuhanju itd.?)
 Empirijska provjera teorije
• Teorija nam vrlo često daje više pretpostavki nego gotovih i
dokazanih znanstvenih zakona. Pri tome imamo jasna očekivanja
koja proizlaze kao zaključci našeg znanstvenog modela ili teorije.
• Kako bismo provjerili ta očekivanja trebamo izdvojiti jedan
„zaključak” iz teorije koji nije dovoljno potvrđen empirijskim
činjenicama i prikupiti empirijske činjenice koje će ili potvrditi ili
opovrgnuti takav zaključak u teoriji.
Teorija Hipoteza iz teorije Istraživački problem Hipoteza istraživanja

• Istraživački problem shvaćamo kao pitanje na koje će teorija dati

odgovor.
• Hipotezu istraživanja shvaćamo kao odgovor koji se iz teorije može dati na
osnovi teorijske hipoteze.
 Cilj empirijske provjere

 Cilj empirijske provjere je dati odgovor je li teorija točno odgovorila na

postavljeno pitanje.
 Smisao početne razrade empirijske provjere je da problem:
 Ne postavljamo pitanja na koja se ne može dati odgovor na osnovi teorije
(teorijska relevantnost).
 Da pitanje bude postavljeno tako da se na njega može dati jednoznačan
odgovor (jednoznačnost).
 Te da odgovor koji dajemo nije već u potpunosti izvjestan (nedovoljna
istraženost).
 Cilj empirijske provjere

• Smisao početne razrade empirijske provjere je da hipoteza:

• Bude direktan i nedvosmislen odgovor na postavljeni problem.
• Da je dani odgovor provjeriv prikupljanjem empirijskih podataka.
• Zaključak prikupljanja podataka daje odgovor DA – unaprijed dani
odgovor na osnovi teorijske hipoteze je točan, ili NE - unaprijed dani
odgovor na osnovi teorijske hipoteze je nije točan.
 Dekonstrukcija teorijske hipoteze koju empirijski
provjeravamo
 Da bismo provjerili hipotezu koja odgovara na istraživački problem moramo
deduktivnim putem razložiti odnos opisan u teorijskoj hipotezi i zatim prikupiti
nove empirijske podatke o tom odnosu.
 Za svaki od konstrukata treba izabrati indikatore koji će najbolje opisati stanje
tih konstukata kod jedinki koje će ući u empirijsku provjeru.
 Izabrani indikatori za svaki konstrukt moraju točno opisivati stanje konstrukta
koji indiciraju.
 Poželjno je da budu ekonomični u pogledu vremena i truda koji su potrebni
da se utvrdi stanje indikatora jer ćemo u empirijsku provjeru uključiti što je
moguće više jedinki (kompliciraniji postupak -> manje obuhvaćenih jedinki).
 Postupak utvrđivanja stanja konstrukta kod svake jedinke (objekt spoznaje)
mora po preciznost mjerenja odgovarati preciznosti hipoteze! (što je
hipoteza preciznija i mjerenje mora biti preciznije).
 Model provjere hipoteze
• Problem:
Žene su bolje kuharice od Pokazuju li osobe ženskog
muškaraca jer se kuhanje zasniva spola veću uspješnost u
na osjetilima i spretnosti. kuhanju?

• Hipoteza (teorijski
odgovor):
Žene su bolje u profesiji
pripreme hrane od
muškaraca.

• Jesmo li sigurni da je
Uspješnost u odgovor točan?
Spol (dovoljno je kuhanju (utvrđena Nema dovoljno empirijskih
razlikovati muškarce kroz položaj u kuhinji dokaza da je taj odgovor
i žene) kod zaposlenih u na osnovi teorije u skladu s
restoranima) realnim činjenicama.
 Što radimo u empirijskoj provjeri

• Za svaki konstrukt u hipotezi treba razviti postupak „mjerenja”.

• Mjerenja konstrukata uključenih u hipotezu moraju biti nezavisna
jedna od drugog iako se provode na istim jedinkama.
• Primjer:
• Spol utvrđujemo vizualnim utvrđivanjem tjelesnih karakteristika osobe, ili na
osnovi osobnih dokumenata
• Položaj u kuhinji restorana bodovat ćemo kroz položaj u kuhinji na tri razine:
priprema namirnica – 1 bod, obrada namirnica – 2 boda, kompozicija jela –
3 boda
• Stoga treba prikupiti podatke o spolu i položaju u kuhinji restorana za
svaku osobu koja je uključena u empirijsko istraživanje.
 Kada i zašto provjeravati teoriju

• Ako je problem upućivao na hipotezu za koju ima dovoljno

empirijskih dokaza da je istinita (znanstveni zakon) empirijska
provjera neće donijeti ništa novo u našoj spoznaji.
• Ako postoji vjerojatnost da odgovor na istraživački problem iz teorije
nije točan u realnosti.
• Ako empirijske činjenice koje prikupimo ne potvrde odgovor dan
unaprijed na osnovi teorije – tada teorija nije prošla test
korespondencije s realnošću te je treba popraviti/promijeniti
(sadržajni kriterij dobre teorije).
• Tako ćemo postići da na osnovi teorije možemo planirati odnos
prema realnosti, umjesto da svaki put ponovo provjeravamo
empirijske činjenice.
 Kako mjeriti konstrukte?

• Konstrukti su misaone kategorije u našoj teoriji te nije uvijek (nije

uopće često) moguće direktno pristupiti konstruktu kao predmetu
mjerenja.
• Stoga je prvi korak u razradi postupka mjerenja uočiti što bi od
svojstava dostupnih uvidu (empirijskoj provjeri) moglo poslužiti kao
pokazatelj (indikator) stanja konstrukta.
• Na neke pokazatelje može ukazati i autor teorije, ali vrlo često se od
empirijske provjere očekuje da definira koji indikatori dobro ukazuju
na stanje konstrukta i da razviju način stupnjevanja količine u
indikatoru kojim ćemo mjeriti konstrukt.
 Koji kriterij uzeti u obzir kada se radi o
znanstvenoj provjeri?
 Za razliku od svakodnevne prakse znanost inzistira na provjeri
„valjanosti” (ispravnosti) indikatora za mjerenje konstrukta.
 Valjanost je svojstvo mjerenja da je primjereno značenju
konstrukta.
 Indikator kao ukazivač na konstrukt se treba mijenjati u svom stanju
sukladno promjenama u konstruktu.
 Indikator zato provjeravamo tako da na poznatim jedinkama
provjerimo je li neki izabrani indikator pokazivao da su oni s više
konstrukta imali i više stanje na indikatoru, a oni s manje kostrukta
manje stanje na indikatoru.
 Mjerenje je …

 Mjerenje je razrada postupka u kojem neki indikator koristimo za

empirijski uvid u stanje konstrukta.
 Pri tome postupak treba davati najmanje dva ishoda mjerenja –
ima-nema ili više-manje, ali bi bilo poželjno da je tih ishoda više.
 Svojstvo postupka mjerenja da može dati više ishoda mjerenja
naziva se osjetljivost mjerenja.
 Ukoliko imamo više indikatora i niti jedan nije
savršen
• Ukoliko imamo više različitih strategija mjerenja moguće je:
• Izabrati najbolji prema zahtjevima istraživanja
• Izvršiti više mjerenja istog konstrukta i kombinirati je u jednu zajedničku
mjeru – tada govorimo o višestrukim operacionalizacijama
• Tada mjerimo više indikatora koje kasnije kombiniramo u jedan
pokazatelj stanja konstrukta (npr. u mjerenju spola možemo pratiti:
veličinu grudi, …..) i na kraju kombinirati u zajedničku mjeru u kojoj
navodimo koliko puta je u svim upotrijebljenim indikatorima osoba
razvrstana u ženski spol
• Time izbjegavamo pogreške svakog pojedinog indikatora i postižemo
veći broj stupnjeva u mjerenju kojima graduiramo izmjereno svojstvo
na više stupnjeva.
 Razrada postupka mjerenja
 U razradi postupka mjerenja vodimo se s dva načela:
 Mjerni postupak mora mjeriti konstrukt, a ne nešto drugo (valjanost mjerenja)
 Mjerni postupak mora biti osjetljiv na male razlike u količini konstrukta koji
mjerimo (osjetljivost ili diskriminativnost mjerenja)
 Postupak razvoja novih metoda mjerenja konstrukta sastoji se od
povezivanja tri slična termina:
 Konstrukt (pojam upotrjebljen u teoriji)
 Indikator (empirijskim metodama dohvatljivo svojstvo koje ima barem dva
stanja: odsustvo i prisustvo konstrukta)
 Varijabla (empirijski zahvaćeno svojstvo za koji imamo razrađen postupak
mjerenja i koji je u stupnjevanju razina količine postigao primjereno razlikovanje
nivoa svojstva)
 Provjera indikatora na poznatim slučajevima
 Odabrani indikator provjeravamo na slučajevima (djeci) za koju
znamo da su bila žrtve vršnjačkog zlostavljanja i djeci koja nisu bila
žetve.
 Ukoliko indikator pokazuje dobro razlikovanje između žrtava i ne-
žrtava, pristupamo razradi mjernog postupka i mogućem skaliranju
(stupnjevanju) koje daje više mogućih razina: nezlostavljan, malo
zlostavljan, srednje zlostavljan, više zlostavljan ili sl.
 Operacionalizacija postupka mjerenja kao
25 način definiranja varijable
 Mjerenje podrazumijeva:
 Objekte mjerenja (entitet, jedinku)
 Svojstvo koje mjerimo (osobina, karakteristika, svojstvo)
 Postupak mjerenja kojim se utvrđuje stanje svojstva koje smo mjerili kod svakog
objekta na jednak način.
 Sa stanovišta teorije, objekti mjerenja su samo primjerci egzistencije, a svojstvo
koje mjerimo je naš stvarni predmet interesa, jer teorija uglavnom nastoji
povezati različita svojstva u uzročno posljedične relacije.
 Tako naše mjerenje provjerava različitost egzistencijskih stanja objekata na
jednom odabranom svojstvu.
 Ishod mjerenja je pripisivanje stanja svojstva koje smo mjerili svakom objektu.
Operativno to obično izvodimo u obliku tablice u kojoj su reci pridijeljeni
objektima mjerenja (i označeni jedinstvenim identifikatorima), a stupci svojstvima
koja smo mjerili (više mjerenja na istim objektima zapisuje se u posebne stupce).
Metodologija istraživanja u socijalnom radu 2015-2016.
 Primjeri
 Mjerenje visine:
 Objekt mjerenja: osoba
 Svojstvo koje se mjeri: visina
 Postupak mjerenja: utvrditi visinu osobe u stojećem stavu s punim stopalima na
tlu

 Mjerenje inteligencije:
 Objekt mjerenja: osoba
 Svojstvo koje se mjeri: intelektualna sposobnost definirana teorijom inteligencije
 Postupak mjerenja: broj bodova u standardiziranom testu inteligencije
 Mjerenje i njegove karakteristike
 Mjerenje koje smo razvili kao operacionalizaciju uvida u stanje
nekog konstrukta u konačnici mora zadovoljiti pet kriterija:
 Da mjeri konstrukt koji smo htjeli mjeriti (valjanost)
 Da je dovoljno osjetljivo da može razlikovati male razlike u svojstvu koje
mjerimo (osjetljivost)
 Da ne ovisi o onome tko ga provodi (objektivno)
 Da ne varira u vremenu ukoliko mjerimo isti objekt mjerenja (pouzdano)
 Da se skala mjerenja koja je upotrijebljena može lako interpretirati, tj. da
imamo uporišne točke na skali za koje znamo njihovo značenje (baždarenost)
 Sve ove karakteristike mogu se provjeriti nakon probnih mjerenja,
prije nego se postupak mjerenja primijeni za provjeru hipoteza.
 Metodološki motivirani problemi empirijskog
istraživanja
• Kako operacionalizacija, postupak mjerenja ili način utvrđivanja
odnosa među konstruktima mogu varirati ovisno o sposobnostima
istraživača ili odabiru jedinki u empirijskoj provjeri hipoteza teorije
problemi istraživanja mogu biti motivirani i metodološkim razlozima:
• Uklanjanjem nedostataka prethodnih istraživanja
• Unaprjeđenjima u postupcima mjerenja
• Ponavljanjem istraživanja u svrhu uklanjanja tzv. statističke pogreške
(šanse da smo u prethodnom istraživanju došli do pogrešnog
zaključka)
 Popperov tremin opovrgavanje
• Osvrnemo li se na Popper-ovu kritiku induktivnog zaključivanja možemo
zaključiti sljedeće:
• Teorija nastaje induktivnim putem iz poznatih činjenica. Moguće je da pri
nastanku teorije nisu bile poznate činjenice koje nisu u skladu s teorijskim
tumačenjem.
• Proces provjere teorije deduktivnim putem – izdvajanjem hipoteze i
prikupljanjem novih empirijskih činjenica o dva konstrukta iz teorijske hipoteze
provjeravamo teorijsku hipotezu u pogledu podudaranja s empirijskim
činjenicama. Taj proces od izdvajanja teorijske hipoteze prikupljanja
empirijskih činjenica o konstruktima u hipotezi i donošenje zaključka je li
hipoteza u skladu s empirijskim činjenicama nazivamo empirijska provjera
teorije – što u Popper-ovom kritičkom pristupu predstavlja pokušaj
opovrgavanja teorijskog zaključka ili kraće opovrgavanje ili falsifikacija.
• Čime provodimo falsifikaciju? Prikupljenim novim empirijskim činjenicama.
 Literatura
 Milas, G. (2009).Istraživačke metode u psihologiji drugim društvenim
znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap.
 poglavlje 2.1 Teorija
 poglavlje 4. Temeljni elementi istraživačkog procesa str. 63-71
• Prezentacije s predavanja