KO L O R K A

Giroud & Lax

Zaboravljeni iz Anama

www.fibra.hr
www.stripovi.com

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 1 10.02.2020. 10:42:05

 KO L O R K A

Knjiga 153

Giroud & Lax

Zaboravljeni iz Anama

Scenarij
Frank Giroud

Crtež i boja
Christian Lacroix Lax

Originalno izdanje
1. Les oubliés d’Annam 1 (1990.)
2. Les oubliés d’Annam 2 (1991.)

Izdavač
Naklada Fibra d.o.o.

Glavni urednik
Marko Šunjić

Prijevod
Mirna Šimat

Lektura
Aleksandar Gucunski

Dizajn
Melina Mikulić

Prijelom i priprema za tisak

Marko Šunjić

Tisak
Stega tisak d.o.o.

Naklada
500 primjeraka

ISBN 978-953-321-434-4
Zagreb, ožujak 2020.

Les Oubliés d’Annam (édition intégrale)

© DUPUIS 2000, by Lax, Giroud
www.dupuis.com
All rights reserved

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 2 10.02.2020. 10:42:06

 Kad
stvarnost
nadmaši
fikciju
Napisao Frank Giroud

1
Jesen 1986., ponoć i nekoliko minuta. Štropot listopadske tuče
po prozoru upravo je zamijenio onaj tipkovnice. Vrijeme je
posljednjeg Dnevnika. Katkada pogledam onaj u 20 h, ali puno
mi je draži ovaj. Kao prvo, između voditelja i gledatelja postoji
neko suučesništvo noćnih ptica, a osim toga, kasni sat kao da
dopušta više smjelosti: ton je slobodniji, teme bolje obrađene i,
začudo, informacije drugačije. Kao da, osim dnevnoga svijeta,
postoji svijet noći napučen drugačijim događajima. Drugačijim i
ponekad zbunjujućim…
Jesen 1986. Čudnovate slike defiliraju ekranom i stvarnost se
koleba. Francuski padobranci u bijegu, ozareni Ho Ši Min i bôdoï
u dronjcima upravo izbijaju usred vijesti dana na pisti aerodroma
Roissy. Ondje iz bunkera aviona 747 ispadaju i gomilaju se sanduci
od svijetlog drveta koje odmah identificira glas u offu: to su
LJESOVI. Ljesovi u kojima su više od trideset godina, stisnuti u
nekom hangaru na kraju svijeta, spavali naši zemljaci ubijeni u
Lang Sonu, Cao Bangu ili Diên Biên Phuu!
Stavši na kraj ratu u Indokini, Ženevska konvencija 1954. uredila
je sudbinu živih, ali ne i onu mrtvih. Oni, zbog nejasnih razloga
i bijednih sporova, ostadoše taocima nove države. Tim mladim
momcima koji su pali kao žrtve malarije i rižinih polja odbiše čak
i posthumno razvojačenje…

Preko cijele stranice: Prosinac 1946., početak rata u Indokini. (AFP)

Ispod: General Deltheil, u ime francusko-vijetnamskog zapovjedništva, i
Ta Quang Buu, za Viet Minh, potpisuju prekid vatre u Vijetnamu i Laosu
21. srpnja 1954. u Ženevi.

Zaboravljeni iz Anama ■ 3

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 3 10.02.2020. 10:42:06

 1946. Ho Ši Min, predsjednik
Republike Vijetnam, i
Jean Sainteny, komesar
Francuske Republike u
Tonkinu i Sjevernom Anamu,
u hidroavionu na putu za
zaljev Along.
1946. Vijetnamski vojnici
polažu zakletvu.
Preko cijele stranice:
1946. Brod L’Ile de France
s francuskim trupama
isplovljava prema Saigonu.
(AFP)
Desna stranica: Nico Valone.
Crtež olovkom: Lax.

4 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 4 10.02.2020. 10:42:07

 Jesen 1986. U Hanoiju pripremaju Šesti kongres vijetnamske
Komunističke partije; glavno na dnevnom redu: Doï Moï, kako
politička tako i gospodarska „obnova“. Tako se nižu geste dobre
volje, uključujući i one naspram bivše kolonijalne vlasti. I nakon tri
ili ponekad četiri desetljeća čistilišta vojnici iz borbene grupe, ili
makar njihovi sablasni ostaci, konačno se vraćaju kući!
Ta repatrijacija odnosi se tek na šačicu vojnika, kaže nam komentator;
očekuje ih se na stotine. A više od prizora tih priprostih sarkofaga koji
čekaju na kiši fascinira me ono što implicira njihov nagli povratak: što
će uraditi s tim povratnicima? Tko će ih primiti, izginule s dvadeset
godina bez potomstva, te sinove roditelja koji su često prestari da
bi još bili na ovom svijetu? Rođaci u trećem koljenu? Daleki nećaci
koji jedva da su čuli za „ujaka iz Indokine“?
A ja, zapravo? Kako bih ja reagirao našavši okružnicu Ministarstva
vanjskih poslova kojom me mole da dođem na Roissy pokupiti
posmrtne ostatke nepoznatog rođaka? Čemu bih sličio sa svojim
lijesom od egzotičnog drveta?
Lijep početak priče, zar ne?
Jesen 1986. Isti izvor informacija pružio mi je i nastavak priče.
Prošlo je neko vrijeme i noćna emisija ponovno se vraća na temu
posmrtne repatrijacije. Ovom prilikom ispituju sitnu tužnu gospođu,
osamdesetogodišnjakinju suznih očiju i drhtava glasa koja govori o
nestaloj osobi. Stvarnoj nestaloj osobi, jer njezin sin ne pripada ni
svijetu živih ni svijetu mrtvih. Barem je službeno tako. Kako joj vojska
nikada nije htjela ispostaviti potvrdu o smrti, gospođa je zaključila
da je njezin dječak dezertirao ili prešao na neprijateljsku stranu; da
se priključio onima koje su nazivali „prebjezima“ ili „bijelim vojnicima
Ho Ši Mina“…
Intervju ne zadire dublje u priču, ali meni je i ovo dovoljno: taj
neobični stroj koji mi služi kao mozak i za koji bi se moglo reći da
je stvoren kako bi izmišljao priče već se pokrenuo. Kao novinar,
sigurno bih napisao članak ili snimio emisiju o tom izgubljenom
djetetu, o tom pustolovu koji je napustio pariško predgrađe ili
provansalski zaselak da bi završio u anamskoj prašumi kao leš
nagrizen malarijom ili uglednik ovjenčan odličjima koji sad provodi
mirne dane uz nekadašnju drugaricu iz borbe bademastih očiju…
Problem: ja NISAM novinar. Jasno, ali… Jesam scenarist! Dakle,
demiurg sposoban stvoriti najsimpatičnijeg novinara. Udahnuti mu
život da bi se umjesto mene otisnuo u avanturu. I čovjek kojega
ću poslati ondje, na granicu povijesti i imaginarnog, već počinje
poprimati tijelo. Još ne znam da će se zvati Nico Valone.
„Bijeli vojnici Ho Ši Mina“… Samo ime već priča priču; u svakom
slučaju, predstavlja savršen kamen temeljac za priču koju se spremam
izgraditi. Nažalost, fenomen „prebjega“ čini se u Francuskoj gotovo
nepoznatim. Ništa neobično: kako ne bi podrivala moral boraca i
naroda, vojska je vječito poricala da postoje. Međutim, ako su doista
postojali, morao je negdje ostati nekakav trag…
Nakon nekoliko dana potrage, zaista sam na njega nabasao. U
ovom slučaju riječ je o studiji Jacquesa Doyona, potkrijepljenoj
razgovorima s ljudima koji su odabrali Viet Minh. Pravi zlatni rudnik!
Naravno, svaki pojedinac ima vlastiti put, ali možemo razlikovati
tri kategorije „prebjega“.
„Kolonijalci“ iz borbene grupe (senegalski strijelci, alžirski pješaci,
indokineski rezervisti…) predstavljaju najbrojniju kategoriju;
logično: stalno u doticaju s protivničkom propagandom, činilo im
se prirodnim pristupiti redovima bo-doi, te porobljene braće koja
su ustala protiv okupatora.

Zaboravljeni iz Anama ■ 5

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 5 10.02.2020. 10:42:07

 Erwin Borchers, mitski Chen Si kakvog ga je
zamislio Christian Lax (tabla 39, kadar 6).
Dolje: Frank Giroud i Christian Lax,
talentirani i prijateljski duo; fotografirao
Daniel Fouss u Parizu, ožujak 2000.
Preko cijele stranice: 1987. Berlinski zid blizu
slavnih Brandenburških vrata. (AFP)
Sljedeća stranica: Nico Valone. Crtež
olovkom Christiana Laxa.

6 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 6 10.02.2020. 10:42:08

 Zatim su tu prebjezi iz Legije; u to doba Legija je progresivna
jedinica s velikim brojem antifašista i antifrankista koji su izbjegli
u Francusku. Talijanski, njemački, mađarski, španjolski ili drugi
demokrati odabrali su tu uniformu ‘40., kad im je zemlja koja ih je
primila dala da biraju između nje, interniranja u logore… ili povratka
u domovinu, što je značilo sigurnu smrt.
Konačno, tu je kategorija „rođenih“ Francuza; oni većinom stižu
iz pokreta otpora. Partizani do 1944., priključili su se regularnoj
vojsci tijekom oslobođenja kako bi završili rat u Njemačkoj ili Aziji.
Puni borbenog entuzijazma ukrcali su se put Vijetnama da odande
potjeraju japanskog neprijatelja. Ali onamo su stigli poslije atomske
bombe i japanske kapitulacije… i u vrijeme kad se Ho Ši Min, zasićen
iznevjerenim obećanjima, podizao protiv kolonijalne vlasti. Bio je to
surov udarac mladim Francuzima bačenim u nepoznat i zbunjujući
svijet! Kao bivši partizani koji su ostavili mladost u borbi protiv
okupatora, sada su se odjedanput zatekli u koži okupatora i sami
progoneći druge partizane. Strašna moralna dilema… Većina ih
se nakraju prilagodila, ali ostali, tjerajući logiku i ideale do kraja,
napustili su svoje sunarodnjake kako bi se pridružili onima koje su
smatrali svojom borbenom braćom.
Jesu li oni bili izdajice?
Vojska ih je takvima smatrala i, premda je službeno poricala da
postoje, osudila ih je na smrt. U neprijateljskom okruženju proveli
su strašne sate, kojima Ženevska konvencija nipošto nije označila
kraj, jer presuda je opstala. Tek je zakašnjela amnestija šezdesetih
godina preživjelima omogućila vratiti se u domovinu; ali je li to i
dalje bila njihova domovina? Zacijelo su si mnogo puta postavili
to pitanje… Zaboravljeni vojnici, svima na teret, najsretniji među
njima, započeli su nov život u sveopćoj ravnodušnosti, dok su se
drugi morali suočiti s prezirom koji je ta zloglasna etiketa izdajnika
posvuda izazivala.
Dok je nadrealistička anegdota o putujućim ljesovima izvorište
Zaboravljenih iz Anama, priča o „prebjezima“ uvelike im je odredila
sadržaj. Kad sam saznao za njihovu dirljivu i slabo poznatu sudbinu,
poželio sam ih bolje upoznati, a zatim ih sam predstaviti drugima; to
je otkriće također poslužilo kao izgovor za šire promišljanje koncepta
izdaje. Ambiciozna tema kojoj se u stripu rijetko pristupa… i baš po
mjeri nove serije koju su tada pripremale Éditions Dupuis.
U to doba i unatoč njegovoj dobi, poštovanog su belgijskog izdavača
smatrali nepopravljivo posvećenim dječjem stripu. Njegov tadašnji
direktor Jean Van Hamme i glavni urednik Philippe Vandooren
odlučili su promijeniti taj skučeni imidž kreirajući ono što će postati
prestižnom bibliotekom „Aire Libre“. Otvorena svima, naravno da je
to bila i „kućnim“ autorima, pa tako i onima koji su u časopisu Spirou
razvijali „odraslije“ priče od većine. To je bio moj slučaj i Philippe je
od mene, dakle, zatražio scenarij za taj novi dragulj. S pričom koja
se proteže na dva ili maksimalno tri strip-albuma, slobodom u broju
stranica i dotad neviđenom temom, scenarij je kao rukavica pristajao
Zaboravljenima iz Anama. Zaboravljeni su primljeni s oduševljenjem
i odmah sam zatim svome uredniku predstavio onoga kojega sam
zamislio da ih ilustrira: svoga prijatelja Christiana Laxa.
Vrlo smo brzo postali prijatelji, ali do salona u Brignaisu, kraj Lyona,
samo smo se susretali na povremenim predstavljanjima. Tog dana
u studenom 1987. sigurno nas je sreća, prije nego slučaj, smjestila
jednog uz drugog tijekom ručka povodom zatvaranja festivala Bulle
d’Or. Sa svoje strane ja sam cijenio živu i elegantnu crtu njegove
Marquise des Lumières, dok je on s užitkom pratio pustolovine mog
Louisa La Guignea. Željan novih obzora, Christian me upitao nemam
li u svojim ladicama kakvo siroče od scenarija. Zaboravljeni su u

Zaboravljeni iz Anama ■ 7

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 7 10.02.2020. 10:42:08

 Lipanj 1946. Kročeći rižinim poljem, strijelci grupe
EDON promatraju paljbu na selo Dong Luong.
Preko cijele stranice: 1950. Francuska izvidnica
ulazi u spaljeno selo. (AFP)
Sljedeća stranica: Nico Valone. Crtež olovkom
Christiana Laxa.
Dolje: Bivši „prebjeg“ Georges Boudarel na podiju
emisije TF1 „Le droit de savoir“ 27. ožujka 1991.
U drugom planu, na lijevoj strani, sjedi Jean-
-Jacques Beucler, koji je pokrenuo „aferu“ koja
će „oko mjesec dana puniti kolumne i naslovnice
dnevnopolitičkih časopisa“.

8 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 8 10.02.2020. 10:42:10

 međuvremenu narasli; na početnu ideju sada se nakalemila priča o
špijunaži i Nico Valone upravo je poprimio novu težinu. Stoga sam
mu ispričao svoju priču. Njegova me reakcija oduševila: odlučio se
tomu smjesta posvetiti, čak i prije nego što završi ciklus Marquise!
Kako je sinopsis bio napisan, izdavač i crtač pronađeni, preostalo
je tek prionuti na posao.
Scenografija se pokazala težom nego što smo očekivali: dokumentacija
je bila rijetka, putovanje skupo, a vize su se izdavale na kapaljku.
Tako da sam, osobno, tek deset godina poslije otkrio Vijetnam.
Ali zahvaljujući liječniku iz Ho Ši Mina i reporteru novina Canard
Enchaîné, rekonstrukcija lokalnih prizora nije predstavljala problem.
Oni koji poznaju ta mjesta bez poteškoća su prepoznali opuštenu
atmosferu transvijetnamske željeznice, prometne gužve u četvrti
Cholon i sajgonske pločnike…
Kada je riječ o likovima, oni su potkrijepljeni stvarnošću. Središnji
lik čak i vijestima. Nico Valone doista je inspiriran angažiranim
novinarima koji su od svibnja 1981. ustanovili novu vrstu TV-emisija
(poput Taxi ili Résistances) pa trpjeli udare cenzure s povratkom
desnice na vlast 1986. godine.
Nico, autor emisije Scoop na početku je priče obilježen kao
„nepoželjan“. Njegovim profesionalnim i novčanim problemima
nadodaju se obiteljske muke, između ostalih i burni odnosi s kćeri koja
se također angažirala u pokretu studentskih prosvjeda koji u to doba
potresaju Francusku (reforma Devaquet, masovni prosvjedi i smrt
Malika Oussekinea…). Što se tiče Henrija Jouberta, „prebjega“ kojega
Nico traži, on je isklesan iz materijala od kojeg autentičnijeg nema.
Unatoč svim poteškoćama tog pothvata.
Da bismo što bolje opisali taj svijet „prebjega“, idealno je bilo
jednoga upoznati. Nažalost, većina onih koje je Doyon ispitao željeli
su ostati anonimni. Ipak, dvojica ili trojica odgovorili su pod pravim
imenom: među ostalima Erwin Borchers. Taj Nijemac, koji je postao
kapetan Chen Si tijekom svojeg iskustva u anamskim rižinim poljima,
zauzimao je ključan položaj u vojsci Viet Minha i, naravno, poznavao
većinu svojih suboraca. Pokušao sam ga, dakle, naći tijekom
jednog putovanja u istočni Berlin, gdje se vratio šezdesetih godina.
Uzalud. Istini za volju, taj susret nije bio neophodan: svjedočanstva
sakupljena u Bijelim vojnicima Ho Ši Mina bila su dovoljna za izgradnju
uvjerljivog portreta. Henri Joubert imao bi, dakle, ponešto od više
njih iz knjige. No to uhođenje Borchersa pobudilo je u meni želju da
iskoristim lik i pomiješam njegovu stvarnu prošlost sa Joubertovom
fiktivnom sudbinom. Kako nismo imali nijednu njegovu fotografiju,
lice smo mu izmislili. Tog mitskog Chen Sija zamišljao sam kao
modernog kondotjera plemenitog držanja i orlovskog profila: držeći
se mojih želja, Christian je narisao veličanstven lik koji pomalo sliči
dramatičaru Samuelu Beckettu… dok je izvorni Borchers možda bio
brat blizanac Michela Blanca! No u toj fazi fikcija je već pregazila
stvarnost.
Međutim, uskoro će stvarnost uloviti fikciju.
Valja spomenuti da je objavljivanje stripa prilično dobro prošlo:
dobio je Bulle d’Or za najbolji scenarij 1990., Prix de la Presse
na Festivalu u Sierreu, a žiri u Angoulêmeu dodijelio mu je titulu
„najneophodnijeg“, koja se dodjeljuje deset najboljih stripova godine.
Među najoduševljenijim čitateljima: novinari! Vrlo ih je malo znalo
za „prebjege“ i više je nego jednome izlazak Zaboravljenih pružio
priliku da napiše članak na tu temu. Premda još uvijek sramežljivo i
sporadično, „bijeli vojnici Ho Ši Mina“ stali su istupati iz sjene. Tako su
neki kolumnisti vrlo teško povjerovali da je riječ o običnoj slučajnosti
kad je, nekoliko mjeseci poslije, buknula AFERA BOUDAREL.

Zaboravljeni iz Anama ■ 9

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 9 10.02.2020. 10:42:10

 Preko cijele stranice: Studeni
1950. Prvi konvoj s francuskim
Ožujak 1991. Zaljevski rat upravo je završio. Prilično rano ujutro telefonski ranjenicima oslobođenima od
poziv: Viet Minha nakon sporazuma
između francuskog Crvenog križa
– Frank Giroud? Ovdje Dominique D., s radija France-Inter. Ovako: sutra u i Viet Minha. (AFP)
13 h lansiramo malenu bombu… Bivši državni tajnik iz Giscardova vremena,
Dolje lijevo: 27. ožujka 1991.
zatočenik Viet Minha početkom pedesetih godina, upravo je prepoznao Aktivisti ekstremne desnice
jednog od svojih mučitelja. I dalje aktivan, predaje na jednom pariškom (Action Française) prosvjeduju
sveučilištu; a radi se o jednom od onih „prebjega“ o kojima ste govorili u u četvrti Odéon u Parizu
Zaboravljenima iz Anama. Biste li nas mogli spojiti s nekima od ljudi koji zahtijevajući ostavku Georgesa
Boudarela s mjesta predavača na
su ga poznavali? sveučilištu Pariz-VII.
Čovjek se zove Boudarel. Nikada nisam čuo za njega, a kako ni sam nikad Dolje desno: Siječanj 1951.
nisam upoznao nekog „prebjega“, ne mogu biti koristan novinaru. Kažem Trenutak mira u središtu oluje:
mu to… ali uopće mi ne vjeruje: strip otkrije javnosti postojanje „bijelih francuski padobranci čitaju
vojnika Ho Ši Mina“ i nekoliko mjeseci poslije jednog od njih se raskrinka? Ne poštu.
može biti riječ o podudarnosti! A ipak, može! Unatoč njegovu navaljivanju,
ne mogu mu biti od pomoći, i to zbog dobrog razloga. Ali kako da mu to
objasnim? Sklopit će slušalicu u vrlo lošem raspoloženju, uvjeren da mu
uskraćujem informacije.
I doista, sutra je buknula „afera Boudarel“. Oko mjesec dana ona će puniti
kolumne i naslovnice časopisa, od Politisa preko L’Événement du Jeudi ili
Nouvel Observateura do VSD-a.
Činjenice sežu u 1951. godinu. Georges Boudarel ima dvadeset pet godina.
Kao mladom profesoru u Indokini, gadi mu se kolonijalni rat u koji se upušta
njegova zemlja i fascinira ga neprijateljski tabor. Hrabrost tih partizana, koji
se usprkos nerazmjeru snaga i dalje bore za svoju neovisnost, golica mu
romantičnu maštu. Kako se bliži njegova mobilizacija, ne može se pomiriti s
idejom da puca na njih. Jednoga dana, kao junak iz Zaboravljenih, odvaži se
na korak i pridružuje neprijateljskim snagama. I ondje… napravi krivi izbor.

10 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 10 10.02.2020. 10:42:10

 Umjesto da se priključi borbenoj jedinici, ulazi u propagandnu
službu i uskoro se zatekne kao politički komesar u
zarobljeničkom logoru. Pod utjecajem triju otegotnih
čimbenika, haraju nestašica hrane i bolesti.
Kao prvo, tu je politika spaljene zemlje koju provodi francuska
vojska podmećući požare na rižina polja kako bi izgladnjela
neprijatelja; isplativa taktika, jer se Viet Minh zatekao u
golemim neprilikama u opskrbi hranom. Ali dok više ne
uspijeva opskrbiti svoje suborce, može još manje hraniti
zatočenike. A posljednjih nekoliko mjeseci ima ih na bacanje:
dotada ih je zarobljavao vrlo malo, ali nakon iznenađujuće
pobjede u Cao Bangu našao se s više od tri tisuće legionara s
kojima ne zna što bi. Kako za to nije bila predviđena nikakva
specifična struktura, gomila ih u improvizirane smještaje,
gdje se za njih brine kako može. Uostalom, svoju nepriliku ne
skriva, ali međunarodna je pomoć nemoćna: jer Francuska
sukob smatra unutarnjom stvari i brani Crvenom križu ulazak
u zemlju. On će u nju moći ući tek u posljednjim godinama
rata. U tim okolnostima situacija koja vlada u logorima nije
ni po čemu bolja od one koju nalazimo u njihovim francuskim
inačicama, kao što je zlokobna kažnjenička kolonija Poulo-
-Condore. Povlaštenog, bolje hranjenog, posvojenog od
„neprijatelja“ čiju ideologiju pokušava prenijeti svojim
sunarodnjacima, u poziciji da olakša patnje ovog ili onog
zatočenika zbog „uzornog vladanja“, Boudarela su njegovi
zatvorenici brzo zamrzili. Četrdeset godina poslije nisu ga
zaboravili.
Najprije izopćenik kao svi „prebjezi“, Boudarel se vraća u
Francusku zahvaljujući De Gaulleovim amnestijama. Ondje u
potpunosti prihvaća odgovornost za svoju prošlost i 1968. piše
pamflete pod svojim pravim imenom, koje prati epitetom:
„bivši kadar Viet Minha“. U Doyonovu djelu, međutim, njegovo
je svjedočanstvo zabilježeno pod pseudonimom „Boris“. I
ovdje je došlo do jedinstvene slučajnosti: kako bih izgradio
Joubertov lik, poslužio sam se s nekoliko tih svjedočanstava,
među kojima i… Borisovim! Način na koji moj junak stupa u
dodir s borcima za neovisnost i prelazi na protivničku stranu
izravno je nadahnut njegovim uspomenama. Tada nisam znao
da će se to prvo preklapanje fikcije i stvarnosti reproducirati
kasnije, i to pod ostrašćenim reflektorima vijesti.
Naime, afera Boudarel razbuktala je strasti i podijelila javno
mnijenje. Dvojica muškaraca utjelovljuju taj sukob: s jedne
strane nekadašnji „kadar Viet Minha“, a s druge Jean-Jaques
Beucler. Bivši časnik u Indokini, državni tajnik za veterane u
Barreovoj vladi, i sam je preživio te notorne zarobljeničke
centre… te je za vrijeme neke konferencije u francuskom
Senatu prepoznao jednoga od svojih tamošnjih tamničara.
Tamničara koji naspram svoje žrtve može imati samo ulogu
zlikovca, te je u emisiji koja ih suočava pred milijunima
televizijskih gledatelja Beucler lako pobrao sve simpatije.
Kao lijep čovjek, aristokratskog, ujedno borbenog i
inteligentnog izgleda, vješt na riječima, prisjeća se, uz
pomoć fotografija, kalvarije zarobljenika. Obraća se mucavom
šezdesetogodišnjaku kojemu ne pomažu nazalan glas i
nezahvalna fizionomija. Kocka je bačena. Boudarel doživljava
medijski linč koji se ubrzava kad izvjesne novine počnu
poistovjećivati logore Viet Minha s nacističkima. Ta nepoštena
usporedba, neobranjiva kad znamo porijeklo i iznad svega
cilj jednih i drugih, sablažnjava više onodobnih stručnjaka
koji, u društvu nekoliko intelektualaca poput povjesničara
KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 11
Pierrea Vidal-Naqueta, staju u obranu „prebjega“. Međutim,
radijske postaje, televizije i novine ostaju na svađi osoba. Sudi
se pojedincu, zahtijeva se da mu se sudi za ratni zločin, ali
rijetki su oni koji smještaju priču u svoj kontekst. Sramota koja
je okaljala jednog čovjeka prelila se na sve „prebjege“, dok
odgovornost francuske vojske jedva figurira u raspravi: slijepa
represija, poharana polja, spaljena sela, napalm (prvi put
upotrijebljen u borbi za Viet Yen, baš kada Boudarel prelazi
neprijatelju), stopa smrtnosti u kažnjeničkim kolonijama –
tek su ovlaš spomenuti. Međutim, kako je moguće objasniti
jedno bez drugoga?
Nakon televizijskog sučeljavanja te dvojice, svađa se nastavlja
na ulici. Prosvjeduje se i zahtijeva optužnica za Boudarela,
studenti krajnje desnice razbijaju fakultet na kojemu on
predaje, a policija mora pucati da bi rastjerala pobunjenike. Ti
pak očito ne čitaju stripove jer tijekom tog razdoblja nijedan
primjerak Zaboravljenih nije završio u plamenu. A Nico Valone
i Henri Joubert itekako su ih mogli razjariti!
Travanj 1991. Promjena vlade, ubojstvo Chapoura Bakhtiara
i afera Péchiney bacaju Boudarela i njegove kritičare u drugi
plan vijesti. Kako su i izašli iz sjene za trajanja skandala, tako
će „prebjezi“ u nju ubrzo potom i ponovno utonuti.
Tim više smo ponosni što smo im odali počast, i tim više
sretni što je ta počast oživljena izdanjem koje držite u rukama.
Za kraj istaknimo da susret fikcije i stvarnosti može poprimiti
manje polemičke i dirljivije oblike. Među poštom koju smo
primili nakon objavljivanja Zaboravljenih tri su nas pisma
naročito ganula.
Jedno je stiglo od bivšeg „prebjega“ Claudea D., koji
nam je izrazio svoju sreću što je pustolovina njegovih
suboraca konačno ispričana; naime, kada je sam bio
pokušao rekonstruirati svoj životni put, naišao je na samu
ravnodušnost, neprijateljstvo, katkada i grubost. Njemu je
objavljivanje našega stripa pomalo značilo osvetu.
Drugo je pismo bilo od žene euroazijskih korijena, čiji se otac,
poput Jouberta, priključio neprijateljskim snagama prije nego
što se oženio vijetnamskom suborkinjom: rođena iz njihove
veze, prepoznala se u liku Kim Chi.
Posljednje od pisama poslala nam je mlada spisateljica Mano
G., od djetinjstva obilježena tajanstvenim nestankom svog
ujaka u ratu u Indokini. Napola između legende i činjenica,
tijekom godina u njoj je izrasla epopeja čiji je junak prešao
na stranu neprijatelja i prigrlio njihovu borbu, oženio se
Anamkinjom, s kojom je dobio potomstvo kao simbol bratstva
među narodima. Čovjek se zvao Henri i dolazio je iz malog
sela u Savoji sličnoga Valentrayu. Tako da ju je otkriće
Zaboravljenih šokiralo: Henri Joubert mogao je biti samo
njezin ujak, a onaj koji mu je ocrtao portret njegov sin.
Nažalost, morao sam je razočarati.
Ne, Mano, ni Christian ni ja nismo tvoji rođaci.
A ipak…
Ipak pomalo pripadamo istoj obitelji; jer dok smo se družili
s tim „prebjezima“ kako bismo ispričali njihovu priču, nismo
li na neki način postali njihova braća?
frank giroud
Zaboravljeni iz Anama ■ 11
10.02.2020. 10:42:10
KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 12 10.02.2020. 10:42:10
 KAD SU PRELE LJUDSKE SUDBINE, PARKE SU U ISTU POTKU ZNALE UPLESTI NITI NAJLUĐIH KORIJENA…

MEĐUNARODNI
AERODROM ROISSY,
LISTOPAD 1986.

LJUDI SU DANAS PARKE ZABORAVILI, ALI KATKADA SE JOŠ DOGODI DA IM SE SUDBINE POVEŽU NA NEOČEKIVANIM MJESTIMA I U NEVIDLJIVIM
VREMENIMA…

VIRIEU-SUR-LÈZE, ISTOG
DANA, PSIHIJATRIJSKA
USTANOVA SAINT-LAZARE.

FRANCUSKA INDOKINA, PUT

ZA TIEN BINH. PRIJE VIŠE
OD TRIDESET GODINA…

Zaboravljeni iz Anama ■ 13

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 13 10.02.2020. 10:42:11

 DA, VIŠE OD TRIDESET GODINA!
TREBALO JE PROĆI VIŠE OD
TRIDESET GODINA DA
BI POSTIGLI DOGOVOR!

ALI DANAS JE TO TO! NE. UJAKA. RODITELJI SU MU DAVNO

UMRLI, A ON NIJE IMAO VREMENA
IMATI DJECU. TAKO DA SMO GA MI
NASLIJEDILI!

A VI, ČEKATE
OCA?

SPOR IZMEĐU PARIZA I HANOIJA NAPOKON JE RIJEŠEN…

BOG ZNA POSMRTNI OSTACI KOJE
ŠTO ĆEMO JE DRŽALA VIJETNAMSKA
S NJIM… VLAST UPRAVO SE
VRAĆAJU U NAŠU
ZEMLJU…

14 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 14 10.02.2020. 10:42:12

 … I MOŽEMO ZAMISLITI … KOJE SU
GANUĆE ONIH KOJI DANAS SMATRALI ZAUVIJEK
DOČEKUJU USPOMENU NA IZBRISANIM IZ MOŽETE LI NAM
DRAGO BIĆE… PAMĆENJA! REĆI ŠTO OSJEĆA-
TE, GOSPODINE?

… NAŠEG DEČKA. ALI

TO ŠTO SE NISMO
MOGLI OKUPITI NA
NJEGOVOM GROBU,
TO… TO JE MOŽDA
BILO NAJSTRAŠNIJE…

Zaboravljeni iz Anama ■ 15

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 15 10.02.2020. 10:42:13

 NE. NE, ZATO ŠTO
HENRI… MOJ
SIN… NIJE
A VI, OVDJE. NIJE
GOSPOĐO? I MEĐU NJIMA…
VI OSJEĆATE
TU…

NE, NEMA GA NA POPISIMA.

ALI… MOŽDA ĆE UOSTALOM, NIKADA NISMO PRIMILI
BITI U – HM! – SLUŽBENU OBAVIJEST O SMRTI.
U… SLJEDEĆIM SAMO… ODJEDNOM SE PRESTAO
KONVOJIMA? JAVLJATI. JA… PROVELA SAM GODINE
POKUŠAVAJUĆI NEŠTO SAZNATI…
ALI… NIŠTA! NIKAD! TAKO DA SAM SE
DANAS NADALA DA… I… I NIJE OVDJE!

TO JE ZBILJA
ČUDNO. ALI MOŽDA
NETKO… NETKO
TKO NAS SADA
SLUŠA ZNA NEŠTO
O NJEMU?

KAKO SE
PREZIVATE,
GOSPOĐO?

JOUBERT.
DOLAZIM IZ
VALENTRAYA.

16 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 16 10.02.2020. 10:42:13

 BOŽE DRAGI,
NEUWIRTH!
BRZO!

Zaboravljeni iz Anama ■ 17

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 17 10.02.2020. 10:42:14

 NE PANIČARI! DOŠAO SAM TI
SAMO PRIOPĆITI JEDNU IDEJU
KOJA MI SE OD MALOPRIJE
MOTA PO GLAVI…

U PONOĆ!?
ZAR SI
PUK’O!?

A OSIM TOGA, MINERALNU

PIO SI!? ILI FRAPE OD
JAGODE?
TI SI TAJ KOJI
MMHM, NE! ZAJEBAVA, NICO MOJ
DOKAZ JE DRAGI! TI SI TAJ!
TO ŠTO SAM
ŽEDAN!
NEMAŠ NIŠTA
ZA CUGNUTI?

MA DAJ! NE
ZAJEBAVAJ!

18 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 18 10.02.2020. 10:42:15

 SAMO, ETO: NISI
DA SI U DOBRIM ODNOSIMA S UPRAVOM,
VIŠE NA VRHU,
MOGAO BI SI PLATITI SVA ČUDA KOJA TI
STARI MOJ!
SRCE ŽELI! EJ! EJ!
UPOZORAVAM
TE DA SAM
DOBIO TRI
NAGRADE!
MOGAO BI SE
NALJOSKAVATI
SVAKE VEČERI!
MOGAO BI
SE I FIKSATI
ETEROM, NITKO
TI NE BI MOGAO
PRIGOVORITI!

DA, PRIJE TRI I JESAM LI JA KRIV

GODINE. ALI PA ŠTO ŠTO SAM IZVUKAO
KOLIKO TI JE ONDA? KRIVU KARTU?
PROJEKATA JESAM LI JA
ODBIJENO U KRIV ŠTO
POSLJEDNJIH SE VRATILA
ŠEST MJESECI? INKVIZICIJA?
DOBRO,
U REDU!

ŠTO? ZAJEDNO SMO POČELI DOBRO, NISI ZATO DOŠAO!

U FIRMI, ZAR NE? A SAD SPAVA MI SE, PA GUKNI VIŠE:
ŠTO SI OPET JESI LI U TIJEKU ONE PRIČE
SAM JA NEPOŽELJAN, A TEBI
IZMISLIO? O LJESOVIMA IZ INDOKINE I
DAJU TITULU “GOSPODINA
STARICOM KOJA JOŠ NE ZNA
ZAMJENIKA DIREKTORA
ŠTO JOJ JE SA SINOM?
ZA PROGRAM”. TO JE
SLUČAJNOST?

DA, I ŠTO
S TIM?

DA NIJE TE MOJE
TITULE, STARI MOJ,
BOGZNA GDJE BI
TI BIO!

Zaboravljeni iz Anama ■ 19

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 19 10.02.2020. 10:42:16

 PA ETO! JA SAM ODLUČIO ALI GOVORIO SI O TEMI SUROGAT MAJKI! TO
PRONAĆI TOG… MOMKA! JE BILO SUPER! ZAŠTO NAS ŽELIŠ DAVITI
SRAAAAANJE! PRASTARIM PRIČAMA?

MOLIM? ŽELIM SAMO

NAPRAVITI PORTRET!
OTKRITI KAKVA JE OSOBA
TIP BIO, REKONSTRUIRATI
NJEGOV PUT…

SA SVJEDOČAN-
STVIMA, PISMI-
MA, FOTKAMA I
SVIM TIM…

A ISTODOBNO
BAŠ! VEĆ MA JA SE ŽELIM ISKORIŠTAVAMO
VIĐENO! OSIM POZABAVITI AKTUALNE DAJ, PHHH… DOBRO, JER
TOGA, PAZI! NISU JEDNIM VIJESTI: AJDE! MI SE SPAVA I JER MI
NEĆU GA ZAISTA TRAŽITI… ALI
SVI PROGUTALI ČOVJEKOM, NE KOSTURI KOJI DOBRA JE SE NE GLEDA TVOJU
PRAVIT ĆU SE KAO DA TO RADIM!
VIJETNAMSKU RATOM! GLE: SE ČETRDESET IDEJA! PIJANU TJELESINU
DOKUMENTARAC S ELEMENTIMA
PILULU… JOŠ “AUTOPSIJA GODINA POSLIJE KAKO SE VALJA PO
KRIMIĆA! ZAR TO NIJE SUPER?
ĆEŠ SI STVORITI IZGUBLJENOG VRAĆAJU U MOJIM FOTELJAMA!
PROBLEME! VOJNIKA”! ZAR TO DOMOVINU, TO
NIJE SUPER? SE NE VIĐA
SVAKI DAN!

AH, LUCAS! LUCAS!

ZNAO SAM DA SI
OSTAO DRUG! I PAZI: ODEŠ LI PREDALEKO, SVE
DOBRO, NE
ZAUSTAVLJAMO! NEKA TO BUDE
GNJAVI VIŠE!
JASNO, HA?

20 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 20 10.02.2020. 10:42:17

 SAINT-LAZARE, 23. RUJNA. JESEN JE
STARU ZGRADU PREKRILA PRIVIDOM
SPOKOJA.

… A NI LUDILO TOLIKO POTPUNO DA

BI MOGLO PONIŠTITI PROŠLOST.

NO PRIRODA NIKADA NIJE TOLIKO SNAŽNA DA BI MOGLA

IZBRISATI LUDILO…

Zaboravljeni iz Anama ■ 21

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 21 10.02.2020. 10:42:18

 RENÉ JE TO OTKRIO U SVOM OBILASKU,
GOSPODINE. ALI KREVET JE VEĆ BIO
HLADAN: MORA DA JE POBJEGAO ODMAH
NAKON GAŠENJA SVJETALA. DA DOJAVIM
POLICIJI?

JA ĆU SE ZA TO PO-
BRINUTI. NASTAVITE
GA TRAŽITI PO KUĆI,
ČISTO DA JOŠ JED-
NOM PROVJERIMO.
HALO, CORBINE? OVDJE
BEDROSSIAN. OPROSTI ŠTO
TE IZVLAČIM IZ KREVETA,
ALI U TEŠKIM SMO
GOVNIMA…

22 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 22 10.02.2020. 10:42:18

 DA, MOŽETE SE POMOLITI. JADAN
MOŽEMO TIP, NA MJESTU JE POGINUO. A
LI NEŠTO SVINJA KOJA GA JE SRUŠILA NIJE SE
NAPRAVITI? ČAK NI ZAUSTAVILA!

Zaboravljeni iz Anama ■ 23

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 23 10.02.2020. 10:42:19

 NE LASKAJTE MI: IMAMO ISTI MIRIS!…
NICOLAS VALONE IZ “SCOOPA”… NA DRUGOM!

NE ZEZAJTE!? AH, PA
TUŽNA TEMA
ONDA EVO RUKA! GABRIEL
ZA POČETAK
LARU IZ VAL HEBDOA.
DANA, HA?
STVARNO RADITE SUPER
STVAR! ALI ŠTO VAS
DOVODI U NAŠU
ZABIT??

PA, DOVRAGA,
KAKO!? IMAM LI JA
NJUŠKU PISKARALA
ILI SU VAS DRESIRALI
DA NANJUŠITE
NOVINARE??

GOSPOĐA JOUBERT. ČUJTE, AKO ŽELITE

ZNATE LI GDJE BIH JE NAPRAVITI REPORTAŽU O
MOGAO NAĆI? HENRIJU, TO JE ZGODNA
IDEJA. ČINI SE DA JE BIO
PRILIČNO SJAJAN TIP.

AAAH! GLEDALI
STE VEČERNJI
DNEVNIK PROŠLOG
PONEDJELJKA!

LAKO ĆETE
JE PRONAĆI:
STANUJE U
JEDNOJ OD
POSLJEDNJIH
KUĆA U SELU…

… ODMAH IZA
STOLARIJE.

24 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 24 10.02.2020. 10:42:20

 KADA JE KRAJEM ‘46. GODINU NAKON ŠTO
PRESTAO PISATI? JE OTIŠAO, OTPRILIKE. ZNATE,
RAZMOTRILA SAM VIŠE-MANJE SVE
MOGUĆNOSTI…

DA JE STRADAO U BORBI, PRIMILA

BIH OBAVIJEST O SMRTI. TAKO DA
SAM POMISLILA DA JE MOŽDA…
BIO…
DA JE DE-
ZERTIRAO…

Zaboravljeni iz Anama ■ 25

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 25 10.02.2020. 10:42:21

 TEŠKO BI MOGAO
PISATI IZ DUBINE
PRAŠUME… DA NE
SPOMINJEM SRAM…
ILI NADZIRANU
POŠTU… 1954.,
NAKON ŽENEVSKOG
SPORAZUMA, MNOGI
SU SE DEZERTERI
PREDALI, ALI NIJE BIO
NI MEĐU NJIMA.

GDJE… KAD… KAKO…?

… A KOJA JE SLUŽBENA NIKAD NISAM USPJELA
VERZIJA VOJSKE? SAZNATI NIŠTA VIŠE.
DAVALI SU MI TEK VRLO
NEJASNE ODGOVORE.

“SMATRAN
NESTALIM.”

NIKAD NISTE
MEĐUTIM, VIJETNAMCI POMIŠLJALI DA
SU SKUPLJALI TIJELA JE MOŽDA… NE BI BIO JEDINI: U
UBIJENIH VOJNIKA. HM… DA JE TOM RATU MNOGO
DA JE HENRI ONDJE MOŽDA… PREŠAO SE FRANCUZA
UMRO, MORAO BI NA SUPROTNU PRIKLJUČILO
BITI U KONVOJU NA STRANU? POMIŠLJALA NEPRIJATELJU…
ROISSYJU… HOĆETE REĆI: JE SAM NA TO.
LI MOJ SIN IZDAO
SVOJU ZEMLJU?

26 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 26 10.02.2020. 10:42:22

 ALI U STUDENOM ‘62. NAŽALOST, HENRI NIJE
AMNESTIRANI SU I VEĆINA IH BIO NI U TOJ SKUPINI…
SE VRATILA. OKUPILI SU IH U KAO ŠTO NIJE BIO NI
MARSEILLEU… MEĐU POVRATNICIMA ‘64.
POSLJEDNJIMA…

A TAJ CARRAZ KOJEG

STE SPOMENULI...
ON NE ZNA NIKOGA A… NJEGOVA
TKO JE OTIŠAO S CURA?
HENRIJEM?

ZNA JEDNOG OD
NJIHOVIH DRUGOVA
IZ POKRETA OTPORA.
1954. POKUŠAO GA JE
PONOVNO PRONAĆI.
NEUSPJEŠNO…

CÉCILE? ONA SE NIJE MOGLA

STRPJETI… MESAREV SIN I
NJEGOVA BLAGAJNA IZBRISALI
SU JOJ HENRIJA IZ PAMĆENJA
I PRIJE NEGO ŠTO JE
PROGLAŠEN NESTALIM.

OVA PISMA I FOTKU… KAKO GOD BILO,

MOŽETE LI MI IH PAZIT ĆU NA NJIH VIŠE NEGO NA SVOJU USKORO ĆU OPET
POSUDITI? KĆER. A AKO BILO ŠTO SAZNAM, VI ĆETE NAVRATITI…
PRVI BITI OBAVIJEŠTENI.

TO JE SVE ŠTO
MI JE OD NJEGA
OSTALO…

ONDA
DOVIĐENJA.

DOVIĐENJA!

Zaboravljeni iz Anama ■ 27

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 27 10.02.2020. 10:42:22

 28 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 28 10.02.2020. 10:42:23

 OPROSTITE, GOSPOĐO,
JESTE LI VI… CÉCILE?

ZOVEM SE CÉCILE,
DA. CÉCILE
REYNAUD…
ZAŠTO?

NICOLAS VALONE. JA SAM NOVINAR I RADIM EMISIJU O

VETERANIMA IZ INDOKINE, KAO ŠTO JE HENRI JOUBERT.
VI STE GA DOBRO POZNAVALI, ZAR NE?

“DOBRO”… NE BIH BAŠ TAKO

REKLA! ZNALI SMO SE GODI-
NU-DVIJE, DA, ALI… NEMA GA DOLAZIM
VIŠE OD ČETRDESET GODINA! OD NJE.
ŽELITE LI INFORMACIJE,
OBRATITE SE NJEGOVOJ ONDA VAM NE
MAJCI… MOŽEMO REĆI
NIŠTA VIŠE.

NE BIH VAM SE HTIO

MIJEŠATI U POSAO,
ALI… NE MISLITE LI DA A! GOSPOĐO
DANAS IMA DOVOLJNO JANIN!
JADA I BEZ KOPANJA PO JUTROS SMO
JUČERAŠNJIM? MISLILI NA DOBIO SAM
VAS! PRVOKLASAN JANJEĆI
BUT! POGLEDAJTE
SAMO!

NIJE MI
BILA NA-
MJERA…

GOSPODINE
VALONE!

Zaboravljeni iz Anama ■ 29

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 29 10.02.2020. 10:42:24

 OPROSTITE ZBOG MALOPRIJE.
ALI… TOLIKO JE VREMENA
PROŠLO DA… KAO DA STE ME
DOŠLI PITATI ZA DUHA!

ZNATE… DA, SAMO DVIJE GODINE

BILA SAM BLISKA S RIRIJEM, ALI… VEĆ NI TADA VRLO JE RANO IZGUBIO OCA
ZAPRAVO… POZNAVALI SMO SE OD NIJE BIO POPUT I ZBOG TOGA KAO DA SE
RANOG DJETINJSTVA… OSTALIH… OKRENUO SAMOME SEBI…

UMJESTO DA
ZAFRKAVA DJEVOJKE
I POTAJNO PUŠI S
OSTALIMA, ON JE
ČITAO O PUTOVANJIMA
BIO JE ZATVOREN… I PISAO PJESME…
SANJAR… ALI UNUTRA
JE BIO ŽIVA VATRA!

30 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 30 10.02.2020. 10:42:25

 BIJELA ZVIJER OTIŠLA JE, PROBUĐENA PRIRODA TITRA NO SMIJEH JOJ ZAMIRE.
ALI DRUGE SU DOŠLE… TISUĆAMA ZRNA, LATICE SU ZLATNE,
ODIŠE TISUĆAMA ŽIVOTA, AL’ NEBO OLOVNO…

TVOJE USNE I TVOJ POGLED JER U BUDUĆNOSTI ČUJEM O, DRAGA MOJA,

I TVOJE GRUDI POD HALJINOM DA NAŠA SADAŠNJOST KRVARI… O, MILA MOJA,
OTKUCAVAJU OBEĆANJA RECI MI KAD ĆE SE VRATITI
KOJA NAPOLA ČUJEM. ŽETVE NADE!

Zaboravljeni iz Anama ■ 31

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 31 10.02.2020. 10:42:26

 VOLJELA SAM GA ZBOG NJEGOVE
TREBA SE PAZITI MLADENAČKIH ZANOSA: MISLIMO DA JE NJEŽNOSTI… ONOG ŠTO JE GORJELO U
TO LJUBAV, ALI TO JE SAMO EFEKT PRVIH UZBUĐENJA… NJEMU… NJEGOVIH SNOVA…

ALI, ETO: VEĆ

TADA JANJEĆI JE
BUT BIO NA VIŠOJ
CIJENI OD SNOVA!
ALI RIRIJA, NJE-
GA… MISLIM DA
SAM GA STVAR-
NO VOLJELA.

UKRATKO: PRODAVAČ DA… POSLALA SAM

ROSTBIFA STIGAO JE MU OPŠIRNO PISMO
U PRAVI ČAS! JESTE LI U KOJEM SAM MU
PA NISAM MOGLA JAVILI HENRIJU? SVE OBJASNILA…
RAČUNATI NA
NJEGA! PRVO
POKRET OTPORA…
ZATIM ANAM!
ŠTO DALJE?
KAKO JE
AFRIKA? AMERIKA?
REAGIRAO?
PROVELA BIH ŽIVOT
ČEKAJUĆI GA!
NEMAM POJMA.
TADA JE NEGDJE
PRESTAO PISATI,
KRAJEM ‘46...

NEGO… AKO
SAZNATE NEŠTO ODUVIJEK MRZITE
ZAISTA NOVO… ŽENE?

OPROSTITE…
ONDA ĆE TO BITI U
NOVINAMA: MOŽETE
BACITI POGLED PRIJE
NEGO ŠTO U NJIH
ZAMOTATE JANJETINU.

ON TO
NE ZNAM ZAŠTO VAM TAKO ZASLUŽUJE.
ODGOVARAM. NA KONCU, NE ZNAM
NIŠTA O VAMA… A O HENRIJU JEDVA
MALO VIŠE… IPAK… MOŽDA SE ZA TO JOŠ NE ZNAM.
NJEGA VEĆ POČINJEM VEZATI… DOVIĐENJA, GOSPOĐO
REYNAUD.

32 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 32 10.02.2020. 10:42:27

 ANTOINE CARRAZ ROĐEN ODRASTAO JE U VALENTRAYU.
JE U VALENTRAYU. ONDJE JE VOLIO I PATIO, CRNČIO
I BORIO SE.

PROKLETI RITON! JOŠ

SE SJEĆAM DANA KAD
CIJELOGA NAM SE PRIDRUŽIO! BILO
ŽIVOTA BIO JE JE TO ‘44... PRVI DAN
KAO KAMEN GODINE! ZAMISLITE!
SVOGA SELA. DIO
NJEGOVE DUŠE.
ŽELIO JE TO
OSTATI I POSLIJE
SMRTI.

I KAKO BI IZBJEGAO IZNENAĐENJA,

SAM JE PRIPREMAO SVOJ ZAGROBNI
ŽIVOT.

MEĐU SVE TE MUŠKARČINE PUN IDEALA, ALI SA STRAHOM U ŽELUCU. NIJE ON

STIGAO JE ZALEĐEN I NAPOLA BIO ZA NASILJE, RITON, I TIJEKOM PRVIH AKCIJA
KREPAN, BEZ IČEGA OSIM SVOJE STVARNO MU JE TREBALA SVA VOLJA SVIJETA DA NE OKIDAČ SE DOGODIO
NJEŽNE PRIRODE I KRZNENE POBJEGNE! DVA ILI TRI MJESECA
JAKNE STAROG… POSLIJE… JEDNOG
SU NAS DANA NAPALI
MALO ŽEŠĆE NEGO
OBIČNO…

Zaboravljeni iz Anama ■ 33

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 33 10.02.2020. 10:42:28

 PRE… PREVIŠE IH
JE! T… TREBA SE
POVUĆI!

A DA? A KAKO?
OVE PEDERČINE
PRESJEKLE SU
NAM PUT!

JEBEMU, NE VJERUJEM! VJEČNO

PUÈS! NEMA SMISLA … DOSTAVIT ĆEMO
TI SE ŽURI! ZAR NISI MOGAO
RRRASPRRRAVLJATI. IM IH DOMA!
IZBROJATI KAMIONE PRIJE NEGO…
BUDUĆI DA SMO
PRRREDALEKO DA IM
POŠALJEMO SVOJE
POKLONČIĆE… PABLO! ŠTO
TO…?!?

¡LIBER… TAAAD…! ¡LIBER…

¡LIBERTAAAAD!

34 ■ Zaboravljeni iz Anama

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 34 10.02.2020. 10:42:28

 PABLOVE GRANATE RASTJERALE SU
NJEGOV STRAH. NA KRAJU RATA
I DALJE JE GAJIO ISTE IDEALE,
ALI SAKRIO IH JE POD PRAVOM
LJUŠTUROM BORCA!

ZBOG TE PROBUĐENE BORBENOSTI OPET IZ VAŠE GRUPE JEDINO JE

JE OTIŠAO U RAT?
NE BAŠ… VALJA REĆI DA ZA POKRET
OTPORA POVRATAK U GRAĐANSKI
ŽIVOT NIJE UVIJEK BIO RUŽIČAST…
HENRI OTIŠAO?
U MOM SLUČAJU BILO JE U REDU:
VRATIO SAM SE NA FARMU. ALI
OBIČNIM ŠLJAKERIMA BILO JE
NE, I JEDAN OD NAŠIH VOĐA.
ZEZNUTIJE. A KAKO SE RAT ZVAO SE GUYON. MARCEL
NASTAVIO U NJEMAČKOJ I AZIJI, GUYON. ALI NI ON SE NIJE
DOSTA IH JE OTIŠLO TAMO. NA VRATIO OVAMO I NIKAD NISAM
POČETKU JE BILO DOVOLJNO SAZNAO
ISPUNITI PRIJAVU. ŠTO MU SE
DOGODILO.

ŠTETA…

E PA, HVALA,
PUSTITE GA DA
GOSPODINE CARRAZ!
ODLEŽI!
VIDIMO SE!

USPUT, ŠTO SE
VAŠEG GROBA
TIČE… PRIJE
NEGO ŠTO SE
NJIME POSLUŽITE,
POSTUPITE KAO S
DOBRIM VINOM…

Zaboravljeni iz Anama ■ 35

KOLORKA_153 Zaboravljeni iz Anama_KB.indd 35 10.02.2020. 10:42:29