Sveučilište u Splitu

Umjetnička akademija
Odjel za kazališnu umjetnost
Preddiplomski studij glume

Denis Tomić

DON QUIJOTE

seminarski rad

Kolegij: Književnost 1
Nositelj kolegija: izv. prof. dr. sc Srećko Jurišić

Split 2019./2020.
 1. MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA

Rođen u gradiću Alcala de Henares, nedaleko od Madrida, kao četvrto od sedmero djece,

Miguel de Cervantes Saavedra (1547. – 1616.) prestavlja najviši uspon i sintezu španjolskog

duha i stvarnosti ondašnjeg vremena. Prve stihove je pisao još tokom školovanja u Madridu i

Sevilli. Sa dvadeset godina odlazi u Italiju kao član pratnje kardinala te se upoznaje sa

talijanskom književnosti i životom. Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio zarobljen u

Alžiru, tamo provodi pet godina, a onda se vraća u svoju domovinu, gdje ga nije čekala sreća.

Imao je poteškoća sa nalaskom izdavača za njegove kazališne komade i pjesme. Pastoralni

roman Galatea izdaje 1585. godine, no to mu djelu nije omogučilo slavu i novce kojima se nadao

te ga stečaj novčara, kod kojega je položio svoj novac, upropaštava i dovodi u zatvor. U tamnici

piše prva poglavlja Don Quijotea koja će biti objavljena 1605. pod naslovom Oštroumni vitez

Don Quijote od Manche, 1.dio. Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost. Izdaje zbirku od

dvanaest novela Uzorne novele, te time uvodi novele u španjolsku književnost ;satiričko

didaktičku poemu Put na Parnas i Osam komedija i osam novih međuigri. Potaknut

objavljivanjem nastavka romana Don Quijote Alonza Fernandeza de Avellaneda, Cervantes

objavljuje svoj nastavak romana. Herojsko-viteški roman Persiles i Sigismunda, objavljen

posmrtno. Cervantes je umro u Madridu 23. travnja 1616.

 2. VITEŠKI ROMAN

U 15. stoljeću viteštvo počinje jačati na materijalnom planu i time postaje manje primitivno I

kulturniji društveni sloj. Šire mu se obzori i zanima se za više od samog ratovanja, a vitezima

ljubav I individualno junaštvo postaju ideali.

Počinju se javljati romani na viteške tematike kao npr. Tristan i Izolda, Vitezi okruglog stola ,

Vitezi svetoga Grala i dr. U njima uvijek postoji neki vitez lutalica koji je zaljubljen u neku vilu.

Takvi junaci su pustolovi, pomažu slabijima od sebe i bore se za pravdu. Radnja je brza, često u

šumama.

U 16. Stoljeću pada interes društva za ovakvim romanima I usporedno se počinju javljati

parodije i satire na viteške romane. Prije nastanka Don Quijotea u mnogim djelima su se

ismijavali takvi romani te su bili osuđivani i ismijavani.

3. ROMAN DON QUIJOTE

Don Quijote je satirički viteški roman. Radnja je u Španjolskoj u 16. stoljeću. Motivi u

romanu su viteštvo, životi vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakter, te opće društveno

stanje toga doba, a tema jest pustolovina Don Quijotea i njegovog sluge Sancha Panze.

Problematika kojom se Saavedra bavi u romanu je fiktivni svijet viteštva u kojem Don Quijote

vjeruje da živi, te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.

4. LUDILO
 Postavlja se pitanje, je li moralno ponasanje opravdava ludilo? Don Quijote je hrabar,

skroman, pomaže slabijima od sebe i dr., a istovremeno ima poremaćaj indetiteta. Može li ga

se uopće nazvati ludim? Svakako nema jednostavnog odgovora na to. Sam koncept cijele

radnje i kompozicije romanat e vremena i prostora u kojem je pisan stvara pojačano

razmišljanje. Roman pisan nakon parodija i satira na viteške romane, gdje čitaoc viteških

romana umišlja da je vitez gdje i sam čitatatelj gubi iz ruku pomicanje granice fiktivnog I

stvarnog. Čak I sam protagonist nije siguran što je fikcija a što je stvarno.

4. THE MAN WHO KILLED DON QUIXOTE

Nevjerojatna je činjenica da se film The man who killed Don Quixote iz 2018. snimao toliko

dugo. Redatelj filma Terry Gilliam je ostajao uporan do samog kraja. Film nije spektakl ili nešto

što se do 2018.godine već nije vidjelo, režija je osrednja. Ali ono što ovom filmu daje toliku

lijepotu upravo jest proces stvaranja tog filma i redateljeva upornost koja vrlo slična Don

Quijotovoj. Redatelj je živio pustolovinu stvarajući ovaj film.

Umjetničku vrijednost također daje postojanje dokumentarnog filma Lost in la Mancha, film o

nastajanju The man who killed Don Quixote, i prije nego je film izašao 2018.godine.

Životni projekt Terryja Gilliama u konačnici ipak nije ispao donkihotovski juriš na vjetrenjače, a

nevjerojatno zvuči i činjenica da je od faze pretprodukcije do svečane premijere filma na Cannes

film festivalu prošlo gotovo 25 godina. Teško je zamisliti živućeg redatelja čiji bi autorski

svjetonazor bolje korespondirao s izmaštanim univerzumom Cervantesovog romana o

avanturama sumanutog viteza Don Quijotea i njegovog vjernog štitonoše Sancha.

 5. BORBA S VJETRENJAČAMA

U današnjem se svijetu izraz borba s vjetrenjačama smatra kao uzaludan posao, nešto što je

nemoguće ispraviti ili promjeniti. Onaj koji se bori sa vjetrenjačama ili obavlja uzuludan posao

često je toga i svjestan. Također problem je vidljiv ne samo subjektu nego i ostalima. Svi objekt

vide isto. No kod Don Quijotea to nije tako, on je siguran da vidi ono što drugi ne vidi. U

današnjem se svijetu to stanje ne bi nazvalo borba sa vjetrenjačama, nego halucinacija ili

shizofrenija. I upravo je zbog morala i idealističnog gledanja na život sam Don Quijote opravdan

sa strane Saavedre.

6. DON QUIJOTE I SANCHO PANZA

Don Qujiote nije tako i pametan i lud istovremeno, već je pametan u okviru ludosti.

Isto tako se ne može reći da je i plemenit i lud, već da je plemenit na lud način. Promatrajući

Sancha i njegove karakteristike, također bi se moglo reći da su u liku spojene mudrost i

glupost. Tako je on mudar na glup način. Ova dva lika ustvari i nisu u kontrastu, već

predstavljaju razumnu ludost koja liči na plemenitost i mudru budalaštinu, a opet su dijametralno

čista suprotnost. I bez obzira na to na neki nevjerojatan način se slažu bolje nego da su sličnok

karaktera. Lik Sancha je rezultat autorove namjere kako bi ismijao idealnu stranu Don Quijotea.

Iako zna da je sve ludost gospadara on ga i dalje prati, ali iz svoje koristi. Odnos ta dva lika je

poslužio u mnogim pričama kao idealan odnos dvojca koji imau neki cilj. Bilo dva detektiva, dva
pustolova, dva istraživača i dr. ( umnogim crtićima i pričama srećemo takve suprotne karaktere,

koji daju homorističnu stranu njihovog odnosa )

7. NIHILIZAM

Nihilist je osoba koja se odriče svake moralne vrijednosti, a njegove osnovne karakteristike

su te da svijet smatra nepravedno uređenim te drži da ljudi ne zadovoljavaju moralne vrijednosti.

Međutim, najčešće je slučaj da je nihilistu stalo do onoga što negira, te se odriče nečega što mu

je bitno. Za njega nisu karakteristične pedagoške ambicije, te često teži za razaranjem etičkih

iluzija drugih osoba. No nihilisti supostoje sa stvarnim , realnim svijetom. Može li se Don

Quijotea nazvati nihilistom? Ja mislim da može. Bez obzira na njegov fiktivni život, on i u

stvarnome životu ima nihilistički duh i etičko razmišljanje. Njegov stvarni svijet u svakom

pogledu oprvdava njegovo ludilo. On odlazi u drugi svijet svijestan stvarnosti i time njegova

bolest prestaje biti bolest I postaje hrabra borba za boljim i moralnijim svijetom.

8. ZAKLJUČAK

Don Quijote je puno više od viteškog romana. To je najprodavanija knjiga nakon Biblije,

inspiracija umjetnicima, tema psiholozima i psihijatrima te jedan cijeli krug znanosti o

sociologiji. Tjera nas na razmišljanje o našem suodnosu sa društvom, moralu i mašti kao

pomagaču ili odmagaču u našoj svakodnevnici. Uvijek će se nametati pitanje opravdava li etično

ponašanje ludilo. Ne znam što bih na to odgovorio, ali sam uvjeren da ako ga I ne opravdava,

Don Quijote je zasigurno iznimka koja potvrđuje pravilo.

 9. LITERATURA

Miguel de Cervates Saavedra: Don Quijote

Michel Foucault: The Order of Things (1996.), uvod

Terry Gilliam: Lost in La Mancha (2002.)

Terry Gilliam: The Man Who Killed Don Quixote (2018.)

https://bs.wikipedia.org/wiki/Don_Quijote

https://hr.wikipedia.org/wiki/Nihilizam

http://ps.pfb.unbi.ba/wp-content/uploads/2018/10/PS-br-1-Uvodna-rijec.pdf