Don Quijote, koji je napisao Miguel de Cervantes početkom 17.

stoljeća, naširoko se smatra jednim

od najvećih književnih djela svih vremena. Roman govori o čovjeku po imenu Alonso Quixano koji
postaje toliko zaljubljen u priče o viteštvu i avanturama u knjigama da odlučuje i sam krenuti kao
vitez lutalica. Uzima ime Don Quijote i u pratnji svog vjernog štitonoše Sancha Panze kreće u niz
avantura koje često graniče s apsurdom i uvijek završavaju razočaranjem. Jedna od ključnih tema Don
Quijotea je napetost između idealiziranog svijeta viteštva i surove stvarnosti svijeta u kojem likovi
žive. Don Quijoteove zablude navode ga da obične ljude i predmete vidi kao vitezove, divove i
čudovišta, a njegovi pokušaji da se ponaša kao skitnica često rezultiraju premlaćivanjem,
ponižavanjem i uhićenjem njega i Sancha. Međutim, unatoč tim neuspjesima, Don Quijote ostaje
uporan u svom uvjerenju da je pravi vitez i da su njegovi postupci plemeniti i junački. Druga važna
tema u romanu je ideja fikcije i stvarnosti. Kroz cijelu knjigu Cervantes se igra s idejom što je stvarno,
a što nije, često brišući granice između to dvoje. Na primjer, Don Quijoteove zablude čitatelju se
prikazuju kao stvarne, iako očito nisu, a likovi unutar romana često komentiraju činjenicu da su
izmišljene kreacije. Ovo služi za naglašavanje ideje da je stvarnost koju percipiramo često oblikovana
našim vlastitim uvjerenjima i očekivanjima. Osim po temama, Don Quijote je također poznat po
svojim složenim i višestrukim likovima. Sam Don Quijote složena je i tragična figura čije zablude u
konačnici dovode do njegove propasti. Sancho Panza je, s druge strane, više utemeljen u stvarnosti i
služi kao folija Don Quijoteovom idealizmu. Drugi likovi, poput vojvode i vojvotkinje, svećenika i
brijača, također igraju važne uloge u priči i dodaju dubinu i složenost romanu. Sveukupno, Don
Quijote je majstorsko i trajno književno djelo koje nastavlja osvajati čitatelje do danas. Njegovo
istraživanje tema kao što su napetost između idealizma i stvarnosti, priroda fikcije i složenost ljudske
prirode čine ga bezvremenskim klasikom koji će se zasigurno čitati i proučavati još mnogo godina.