Slobodna teza -prijateljstvo Doh Kihota i Sanče

Don Kihot je na početku romana Alonso, koji ima oko 50 godina. Zadivljen viteškim
romanima koje je konstantno čitao te tako isprao um, odluči postati vitez lutalica
koji odlazi u pustolovine po Španiji. Don Kihot je hrabar i neustrašiv, idealista
koji se sukobljava sa stvarnošću. Istovremeno je velikodušan i plemenit, ali i
lahkovjeran i naivan. Živi u svojim iluzijama i vidi samo ono sto on želi da vidi,
iako mu svi ostali govore suprotno. Gleda svijet samo iz svog ugla. Njegovi podvizi
događaju se u neprikladnom vremenu i zato nije prihvaćen.
Don Kihot izražava vjeru u nešto vječno i harmonično. Sančo je Don Kihotov
perjanik. Iako se na početku prikazuje kao čovjek bez „klikera“ u glavi, do kraja
romana se dokazuje suprotno. On je Don Kihotova sušta suprotnost, koja ga
balansira, kao i Kihot njega. Veoma je plašljiv i izbjegava fizičke sukobe. Don
Kihot i Sančo predstavljaju dva svijeta, koliko suprotna, toliko i povezana, jer
jedan bez drugog ne mogu. Oni su iluzija i realnost, ideali i sebičnost, ludost i
razum, hrabrost i oprez. Međusobno se sudaraju i stapaju, odudaraju i privlače,
isprepliću i balansiraju i tvore život. Don Kihot je tu da bi pokazao Sanču kako
možda nije sve u logičnosti i praktičnosti, kako ljudi imaju potrebu za nečim
višim. Jedina njihova zajednička osobina je dobrota, od koje je i sastavljen čitav
ovaj roman.