Miguel de Cervantes Saavedra

DON KIHOT
Seminarski rad iz kolegija: Uvod u svjetsku knjievnost

SADRAJ

1. UVOD.3
2. O PISCU.4
3. ANALIZA DJELA.6
4. ZAKLJUAK...11
5. LITERATURA.12

UVOD

Nakon Biblije, Don Quijote je doivio najvie prijevoda. Sama ta injenica govori nam da bi
roman svakako trebalo proitati. Na hrvatski je knjigu preveo Iso Velikanovi 1915.godine.
Njegov je prijevod redigirao i napomenama popratio Josip Tabak, te je takav objavljen 1951.
Bistri vitez Don Quijote od Manche smatra se jednim od najboljih prijevoda na hrvatski
uope. Radnja romana je zasiena tolikim uzbuenjem, neoekivanim obratima te uz to i
ironijom i humorom, da itatelja doslovno "lijepi" za stolicu.
Zamiljen kao satira na preivjele, ali u to doba jo popularne viteke romane, Don Quijote je
u toku stvaranja prerastao pieve intencije i postao djelom opeljudske vrijednosti, u kojem u
likovima don Quijota i Sancha Panze oivljuju dvije razne panjolske, dvije povijesne epohe i
dvije vjene dileme ovjeanstva - sukob izmedu ideala i stvarnosti.

O PISCU

Miguel de Cervantes Saavedra (1547. 1616.) je bio pisac koji je znaio najvii uspon i
sintezu panjolskog duha i panjolske stvarnosti svojega
vremena. Roen je u gradiu Alcala de Henares, nedaleko od
Madrida, kao etvrto od sedmero djece siromana kirurga.
Tijekom rane mladosti esto je sa svojom obitelji mijenjao
mjesto boravka. kolovao se u rodnom mijestu, Sevilli i
Madridu, gdje je poeo pisati svoje prve pjesme. Sa dvadeset
godina, kao lan pratnje kardinala Acqavive, papina delegata
u panjolskoj, odlazi u Italiju. Tu je upoznao i talijansku
knjievnost i ivot, bujniji i slobodniji nego u svojoj
domovini. Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alir. Nakon pet
godina otkupljen je i vraen u panjolsku. Ali, ni u domovini ga nije doekala srea. Nitko
nije mario ni za zasluge ni za patnje isluenog vojnika. U 37. godini se eni, a od 1582.
godine se okree literaturi, no njegovi kazalini komadi i pjesme ne nalaze izdavaa.

Godine 1585. izdao je pastoralni roman "Galatea". Unato popularnosti takvih romana, ovo
Cervantesovo djelo nije poluilo slavu i novac kojima se on nadao. Tada ga steaj novara,
kod kojega je poloio svoj novac, upropatava i dovodi u zatvor.

U tamnici pie prva poglavlja "Don Quijotea" koji e biti objavljen 1605.
pod naslovom "Otroumni vitez Don Quijote od Manche, prvi dio" i postie
veliki uspjeh.

Cervantes razvija vrlo ivu knjievnu djelatnost. Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne
novele", kojom tu proznu vrstu uvodi u panjolsku knjievnost ;satiriko didaktiku poemu

"Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih meuigri". Potaknut objavljivanjem nastavka
romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda, Cervantes objavljuje svoj nastavak
romana. Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteki roman "Persiles i Sigismunda",
objavljen posmrtno. Cervantes je umro u Madridu 23. travnja 1616. godine, iste godine kada i
Shakespeare.

ANALIZA DJELA

Vrsta djela:
Satiriki viteki roman
Mjesto radnje:
panjolska
Vrijeme radnje:
16. stoljee
Tema:
Pustolovine viteza Don Quijotea i njegovog perjanika Sancha Panze.
Motivi:
Vitetvo, ivoti vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakter, te ope drutveno stanje
toga doba.
Problematika koja se obrauje u djelu:
Fiktivni svijet vitetva u kojem Don Quijote vjeruje da ivi, te posljedice njegovog djelovanja
pod tom zabludom.

Analiza glavnih likova:

Don Quijote je na poetku romana Alonso Quijano, "plemi koji se po dobi hvatao pedesetih
i bio je snana rasta, suhovljav, mrav u licu, veliki ranoranilac i ljubitelj lova". Odjednom
spazi ari itanja starih vitekih romana i poslije i sam, pomuenog uma od tolikog itanja,
odlui postati vitez i odlazi u pustolovine po panjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i
ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. Iako bezuman u svojim postupcima, plemenit
je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zrae veliinom. On je lud, ali to
nije patoloko ludilo, ve sam nain njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden
na lakrdijaku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo. On
nije odbaen od okoline, ve uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne ini tako. Don
Quijote je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za
pravdom, istinom i nedostinim idealima. On je luak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi
do bistrih spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan.
Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraa Dulcineji
prije svakog dvoboja, a dostojan je najveim ljubavnicima. Cervantes mu pred smrt ipak vraa
razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lano ime i odluno umire kao Alonso Quijano.
Sancho Panza je Don Quijoteov perjanik. Fiziki izgled
mu je opisan vrlo krto, ali istovremeno i precizno kada se
kae da je "imao golemu trbuinu, a nizak rast i tanke
noge". Iako se pri prvom spominjanju kae da je bio bez
mnogo "soli u glavi", u budunosti se dokazuje suprotno.
On je Don Quijoteva ista suprotnost. Dok se Don Quijote
uputio u traenje pustolovina idealistiki nastrojen,
Sancho je to napravio iskljuivo iz svoje koristi. Nasuprot Don Quijoteu, on izbjegava fizike
sukobe premda je spreman sebe braniti koliko moe. Pohlepan je i sebian, ne okljeva
opljakati ni fratra. Sklon je citiranju malograanskih poslovica i izreka, pa ga ak i sam Don
Quijote trai da se odrekne te navike. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u
svoj svijet te e se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara. Sancho Don Quijotea
na samrti uvjerava da e postati pastiri. Tu njegova privrenost vladaru dolazi do izraaja vie
nego ikada, jer mu on vie nita ne moe niti eli obeati, a Sancho ga je ipak spreman
podrati u njegovoj zadnjoj ludosti.
Zakljuak o likovima:

Don Quijote i Sancho Panza su dva dijametralno suprotna lika, te bi se trebali odbijati, barem
u pravom svijetu. Ali zaudo njih dvojica su nali neke zajednike interese i privlae se
moda ak i vie nego to bi se privlaila dva kompatibilna lika. Spoj sanjara i realista daje
neponovljivo djelo, koje se odralo ak 400 godina kao vrsti primjer svoj sili suvremenih i
manje suvremenih romana i novela.
Sporedni likovi:
Gazdarica, sinovica, brija, pop, Don Roland, vojvoda, vojvotkinja, upnik, kanonik, fratri,
krmar, krmarica, seljanke, Tome Cecial, Kiterija, Basilio, Tereza, Don Pedro Recio, Don
Antonio, Sanson Carrasco, mazgari, galijai, glumci itd.

Uz glavnu

fabulu

koja

je

poznata,

pisac

ovoga

djela

uvodi

dodatnu

radnju

koja se ne vidi iz glavne, ve stoji u njenoj pozadini. Naime, Don Quijotea

kroz cijelu radnju potajno, na trenutke, prate njegovi mjetani bakalar Sanson Carrasca,
upnik, brija i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet. Skrivajui se uvijek
pod drugim lanim imenima i ulogama, pokuavaju Don Quijotea odvesti kui da tamo ostane
i nastavi normalno ivjeti. To na kraju i uspijeva bakalar Carrasco. Osim te skrivene radnje
pisac nam esto daje uvid u samu ironiju djela, te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos";
tj. pretvaraju se da ih cijene i potuju. Ovi to, naravno, u svojoj zasljepljenosti ne vide.

Ideja:
Svijet se mijenja, a s njime se trebaju mijenjati i ljudi. Oni koji se ne uspiju prilagoditi nee
moi opstati. Dokaz je Don Quijote.
.

Donkihotizam:
Donkihotizam oznaava svaki uzaludan, besmislen pothvat koji izaziva podsmjeh ; sklonost
fantaziranju.
8

Borba s vjetrenjaama:
Pojam Borba s vjetrenjaama oznaava borbu koja je uzaludna i besmislena .
( U djelu Don Quijote nasre na vjetrenjae uvjeren da su posrijedi krakati gorostasi, a onda,
dignut u zrak zajedno s bojnim kljusetom Rocinantom i survan na tlo, objanjava Sanchu
Panzi da je arobnjak Freston pretvorio divove u mlinove samo da mu otme slavu pobjede.)

Stil i jezik:
Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilino podudara s vitekim romanom, ali Cervantes u
njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnog lika, on u svoje djelo unosi nekoliko
novela, od kojih su, neke vie a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje. On sam
objanjava taj postupak kao nain razbijanja jednolinosti pripovijedanja o samoj dvojici
glavnih likova. U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik
Sansona Carrasca. Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnutih
novela. Po obradi grae drugi dio je sloeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on govori o
pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche", a u drugom dijelu o lanom
(Avellenadinom) nastavku romana. esto se pojavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et
ossa fuit", poslovice kao to je "nije zlato sve to sja" i citati. Cervantes upotrebljava poredbe
(skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lia i ploda i tijelo bez due) i metafore (zatrpati
provaliju straha; osvijetliti zbrku smetenosti). Slui se pripovijedanjem, dijalogom i
opisivanjem.

Kritika drutva:
Don Quijote je vieslojan roman sa bezbroj znaenja i isto toliko tumaenja. Osim otre
kritike i parodiranja vitekih i pastoralnih romana, popularnih u Cervantesovo doba, ovaj
roman predstavlja takoer i kritiku crkve i inkvizicije, kritiku tadanjeg panjolskog drutva
9

koja se ogledala u podjeli na stare i nove krane, obiaja i ljudskih naravi. U Cervantesovo
doba, mnoge od ovih kritika su mogle kotati autora slobode ili ak i ivota, a jedini nain da
ih izrazi bio je kroz usta mentalno poremeenih literarnih junaka. Isto e uraditi i u jednoj od
svojih Uzornih noveli, Stakleni licencijat (p. El licenciado Vidriera).
Kritika djela:
Cervantes je prvi donio ovjeku najrjeu, najslau, najbolniju nasladu: suzu humora, i nije
udo to Don Quijote posta biblijom svih tunih, ironijskih i osjetljivih dua, knjiga Heinove
mladosti i evanelje velikih humorista... Premda je najpopularnije miljenje da je Don Quijote
djelo satirino satira na ondanje vitetvo, parodija vitekih romana ta knjiga ne moe se
uvrstiti ni u koju tono ogranienu knjievnu vrstu. No o tome nema sumnje da je don Quijote
tip vie humoristian no satirian, uzbuujui uvijek nau simpatiju, nikad antipatiju:
Vitetvo je majka jednakosti kao ljubav. Duh ne unitava hrabrost i junatvo ne gasi duha.
Bog i Priroda dadoe im slobodu, nitko na svijetu nema prava unititi tu slobodu veli u
duhu modernog proletarca, oslobaajui robijae, na plemeniti ljivar Alonso Quijano,
S nadimkom Dobriina. ovjek tako plemenite logike i portvovnog morala ne moe biti
junak satire, a ako je Don Quijote satira, nije satira na izvjesnu kastu i epohu, ve na ivot,
ovjeka i ideal uope, satira na idealiste, teoretike, doktrinare i pjesnike. Quijote je simbol
jedne, Sancho Panza druge polovine ovjeanstva: one realistine, ograniene, puzave mase,
to unato priroenoj lijenosti klike za Quijotima, za svojim Muhamedima, Kolumbima,
Napoleonima.
Antun Gustav Mato
ZAKLJUAK

10

Vjera u ideale ini Don Quijotea uzvienim, a pustolovine u koje hrli prava su avantura,
vrhunska zabava i do danas nisu izgubile na svojoj zanimljivosti i potpunoj otkaenosti.
Don Quijote je ovdje kako bi nam pokazao kako nije sve u loginosti i praktinosti, kako nam
treba neto vie od toga.
Pokuati prekrojiti svijet prema svojim snovima i iluzijama nije mogue, ali svi to moramo
pokuati. Don Quijote, luckasti borac za pravdu, tu je da nas itajui djelo podsjeti da vi
ovjek bez snova, ideala, zanesenjatva i makar zrnca ludila bio osuen na ruan, prizeman i
nezanimljiv ivot u realnosti koja je drugo ime za nepravdu i zlo koje nas okruuje.

11

LITERATURA

Bistri vitez Don Quijote od Manche, kolska knjiga, Zagreb, 1995.

Uskokovi, D., Merkler D., Vodi za lektiru za srednje kole; Mozaik knjiga, Zagreb,
1999.

12