dr. sc.

Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

dr. sc. Vjenceslav Herout

Petra Preradovića 65.
43500 Daruvar
vjenceslav.herout@gmail.com

Primljeno/Received: 1.4.2018.
Prihvaćeno/Accepted: 21.5.2018.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
Izvorni znanstveni rad
Original scientific paper

UDK 908(497.5Ljudevit Selo)

LJUDEVITINO SELO – SELO KOJE JE

NASTAJALO U MUKAMA
Sažetak: Nastanak svakog sela trebalo bi smatrati njegovim rođendanom i slaviti ga.
U svakom selu su se mijenjale generacije, svima je ono priraslo srcu bez obzira na izgled,
svima je u uspomenama ostalo ono najljepše. Za razliku od stanovnika mnogih sela koji
ne znaju vrijeme nastanka svoga sela, u slučaju Luisendorfa (Ljudevitinog Sela, Lipovca)
nije tako. Njegov nastanak uspoređen je s porođajnim mukama, ali je to blaga poredba.
Dok su porođajne muke mjere u satima, rađanje Luisendorfa, kao sela slobodnih obitelji,
trajalo je više od tri desetljeća. Luisendorf su nakon ukinuća kmetstva osnovali najsiro-
mašniji češki doseljenici, oni koji nisu imali dovoljno novca da kupe parobrodsku kartu
u „obećanu zemlju,“ u Ameriku. Umjesto toga državne vlasti Habsgurške Monarhije, u
čijem su sastavu bile i hrvatske i češke zemlje, usmjeravae su migraciju prema „ugarskim
zemljama,“ gdje je zbog osmanske vlasti do konca 17. stoljeća ostalo dosta zemlje, ali
ju je trebalo najprije kultivirati i staviti u funkciju ratarske proizvodnje. Na širem da-
ruvarskom prostoru postojalo je još uvijek sredinom 19. stoljeća vlastelinstvo plemićke
porodice Jankovića. Iako je 1848. godine bilo ukinuto kmetstvo, Jankovići su zadržali dio
površina vlastelinstva, ali je trebalo naći najamne radnike koji bi tu zemlju obrađivali.
Njih je Julije Janković nalazio među doseljenim bezemljašima. Oni su mogli osnovati
i naselje, i iznajmiti dio obradivih i neobradivih površina. Ipak su sklopljeni najamni
ugovori štitili uglavnom prava najmodavca. Rezultat takvog ophođenja bio je takav, da
su već nakon nekoliko godina skoro sve obitelji koje su ga osnovale, napustile Luisendorf.
Rađanje Luisendorfa bilo je dugotrajno i bolno, trajalo je više od tri desetljeća.

Ključne riječi: Luisendorf (Ljudevit Selo), kolonisti, najamni odnosi, Julije i Ljude-
vita Janković, svakodnevni život.

157
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

Uvod

Problem migracija star je kao i ljudska povijest, a uzroci su bili slični: glad, bolesti, ratovi,
vjerski razlozi, potraga za boljim uvjetima života, smišljena preseljenja (kolonizacija) radi ne-
kih ekonomskih ili političkih razloga. Nema nijednog naroda u svijetu koji se u svojoj povijesti
nije susretao s pitanjem migracija. Uglavnom su to tragični događaji, iako ne treba zaboraviti
da su negdje imigranti u nekim segmentima doprinijeli napretku gospodarstva. Stoga je i pita-
nje migracije veoma slojevito, svako od njih bi se trebalo razmatrati zasebno.
Pitanje migracija u češkoj povijesti seže duboko u povijest, ali se o njoj počelo podrobnije
pisati tek polovinom 19. stoljeća i to traje do danas. Migracije iz Češke bile su usmjerene u ra-
zličite dijelove svijeta, pa time i prema hrvatskim prostorima. Neki hrvatski povjesničari prvim
češkim doseljenikom u Hrvatsku smatraju Svetog Duha, prvog biskupa Zagrebačke biskupije,
osnovane 1094.471 Neovisno o vjerodostojnosti ovog podatka, točno je da je prva velika struja
češke emigracije imala vjerske razloge i trajala je od 16. do 18. stoljeća. Kasnije emigracije, one
od 19. stoljeća, imale su političke, gospodarske i društvene razloge. U tom razdoblju također
treba razlikovati grupna i pojedinačna iseljavanja, jesu li bila u prvoj ili drugoj polovini 19.
stoljeća i kamo su smjerala. Česi su se u Hrvatskoj useljavali u veće hrvatske gradove, zatim
na područja Vojne krajine i dijelove civilne Slavonije. Do sada je bilo više pokušaja da se taj
proces prikaže objedinjeno, ali to nije jednostavno. Doseljeni Česi dolazili su iz raznih prosto-
ra današnje Češke. Do danas nije napravljen cjelovit popis naziva naselja iz kojih su dolazile
pojedine obitelji. Sve su te obitelji sa sobom donijele običaje svoga kraja pa ih i danas njeguju,
iako neki postupno umiru. Stoga je početkom 20-tih godina 20. stoljeća bilo više neuspjelih
pokušaja kojima bi se doseljene Čehe na hrvatskom prostoru objedinilo oko nekog zajedničko
običaja. Uspjelo je tek okupljanjem oko žetvenih svečanosti (1925.) jer su žetveni poslovi bili
zajednički, ali sama manifestacija je režirana, izvođena po ovdje napisanom scenariju.
Danas je prevagnulo mišljenje kod dijela javnosti da se u Hrvatsku doselila samo češka si-
rotinja, što je samo djelomično točno, jer su se doseljavali i imućniji seljaci i obrtnici. Veći broj
Čeha dolazio je s potrebnim novčanim sredstvima i tu su kupovali od starosjedilaca seljačka
imanja. Jeftina zemlja je uz siromaštvo bila drugi motiv doseljavanja. Česi i Hrvati živjeli su
tada u zajedničkoj državi pa je to bila unutrašnja migracija, ponekad i kolonizacija nekih pro-
stora s ciljem unapređenja ratarstva u ekonomski zaostalim sredinama. Nastanak Luisendorfa
(Ljudevit Selo) razlikuje se od nastanka sela na širem daruvarskom prostoru. Ono spada u
novonastala sela, dok su ostala osnovana u prethodnim stoljećima. Ljudevit Selo su osnovali
doseljenici iz Češke i po tome je slično Ivanovom Selu, ali su ona nastala u drugačijim okol-
nostima. Ivanovo Selo je osnovano 1826. godine na području Vojne krajine, a Ljudevit Selo
1855. na prostoru civilne Slavonije.

471 Marijan, LIPOVAC, Biskup Duh, Hrvatsko-češko društvo, Zagreb, 2006.

158
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

Područje Luisendorfa prije osnivanje sela

Današnje Ljudevit Selo nalazi se u daruvarskom području, oko tri kilometara od Daruva-
ra. Ova područja imaju bogatu prošlost, o čemu svjedoče mnogi nalazi od prapovijesti, preko
starog vijeka i srednjovjekovlja do novog doba. O toj prošlosti svjedoče mnogi materijalni
ostaci koji su iskopani još u prošlom stoljeću. Mnogi od njih su bili slučajni, pošto detaljna
istraživanja na tom području nije nitko obavljao. Istina je da takve iskopine nisu nađene na
prostoru današnjeg sela, pošto je to djelomično močvarno područje, ali više iskopina bilo je na
brdovitom prostoru oko sela s obje strane rijeke Toplice.
Prostor oko današnjeg sela imao je sve uvjete za ratarsku proizvodnju: ugodnu klimu,
dovoljno vode, dobru zemlju za ratarstvo, osnovne pretpostavke da je tu kroz cijelu ljudsku
prošlost radila ljudska ruka. O tome svjedoče nedavna ispitivanja na terenu koja su provedena
u dužini od oko 35 kilometara, na potezu na kojem se planira izgradnja ceste. Ispitivan je samo
jedan uži pojas kojim bi prolazila buduća cesta koja bi vodila od Končanice, pored Ljudevit
Sela i zapadnim daruvarskim prostorom u pravcu prema Lipiku. Potvrđeno je da to područje
do danas skriva mnoge ostatke iz prapovijesti, starog i srednjeg vijeka. Najviše ih je nađeno na
blagim brdovitim dijelovima ovog prostora. Više takvih nalaza pronađeno je kod Ljudevitinog
Sela i Gornjih Sređana.472
Od 40 nalazišta 33 ih potiču iz srednjeg vijeka. Ostali su iz neolitika i eneolitika (8), bron-
čanog doba (6), antike (5), a najmanje iz željeznog doba (2). Na nekim nalazištima su pro-
nađeni ostaci koji potječu iz raznih razdoblja. Iz razdoblja neolitika/eneolitika ima najviše
keramičkih ostataka što navodi na pretpostavku da su se tu nekad nalazila naselja koja su bila
blizu manjih rječica ili potoka. Stručnjaci pretpostavljaju da svi ostaci na području Toplica-
Ljudevitino Selo spadaju u eneolitsko-lasinjsku kulturu, dok bi se nalazi kod Končanice mogli
smjestiti u brončano doba. Na potezu oko Toplice-Ljudevit Selo mogu se naći keramički nala-
zi, što ukazuje na činjenicu da su i Kelti ovdje ostavili svoj trag.473
Tijekom istraživanja na planiranoj trasi za buduću cestu u bližoj okolini Ljudevitinog Sela
zabilježena su sljedeća nalazišta: Ljudevit Selo-Duga grana (neolitik i brončano doba), Ljude-
vit Selo-Branjevina (srednji vijek), Ljudevit Selo-Naramčićev brijeg (srednji vijek), Ljudevit
Selo (neolitik, željezno doba, antika, srednji vijek).474
Tragova ostataka srednjovjekovlja nalazimo na cijelom širem daruvarskom prostoru. To
ukazuje na intenzivan život u tom razdoblju, a koji je bio prekinut dolaskom Osmanlija u pr-

472 Marko, DIZDAR, Daria, LOŽNJAK KOŽNJAK, Terenski pregled trase ceste Daruvar-Lipik, Ann. Inst.
arhael. VI/2010., Zagreb, 2011, 103-108.
473 Miroslav, JILEK, Tajna Podborja, Vrela, br. 6-7, 199., 6-7.
474 DIZDAR, LOŽNJA KOŽNJAK, Terenski pregled…, n. dj., 105.

159
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

voj polovini 16. stoljeća i koji su se ovdje zadržali skoro stoljeće i pol. Ova su područja postala
granična područja prema područjima Hrvatske s desne strane Ilove gdje su Habsburgovci or-
ganizirali obranu (Vojna granica) pred osvajačkim osmanskim pohodima. Svi srednjovjekovni
materijalni spomenici bili su uništeni, dio stanovništva je stradao, a preostali su se povukli u
unutrašnjost na sigurnija mjesta u Ugarskoj, Austriji i Češkoj (Moravska).475

NASTANAK LUISENDORFA

Prvi veći val doseljenika čeških ratarskih obitelji u zapadnu Slavoniju i susjednu Vojnu
granicu dogodio se još 20-tih godina 19. stoljeća. Tada je nastalo Ivanovo Selo,476 najstarije
češko selo u Hrvatskoj, osnovano 1826. godine. Iste godine doselio se veći broja čeških obitelji
u već postojeća sela u Končanici477i nekoliko porodica u Velike Zdence. Značajna masovna
iseljavanje iz Češke bila su nakon 1850. godine i bila su usmjerena u prekooceanske zemlje,
čime je započet nepovratni odlazak naraštaja sposobnog za obavljanje vojne službe, ali i gubi-
tak jeftine radne snage.478
Iseljeništvo u prekomorske zemlje poticali su i mnogi agenti brodarskih firmi, inserti u
novinama u kojim se pozivalo na iseljavanje te agitacije preko plakata i pisama iseljenih obitelji
svojim rodbinama u matičnim zemljama.479 Državni uredi jedno vrijeme nisu branili ovakvu
emigraciju, ali od 1852. godine, pod utjecajem politike Bachova apsolutizma, državni organi
su se počeli više baviti iseljeništvom u prekomorske zemlje. Mnogima, koji su krenuli u neku
prekomorsku zemlju, plan se nije ostvario jer su bili vraćeni iz Bremena ili Hamburga radi
nedostatka novca za nastavak puta preko mora. Za takve povratnike više nije bilo mjesta u
njihovim selima i postali su problem tamošnjim uredima. Takve i slične probleme željelo se
riješiti kolonizacijom. Vladina državna tijela počela su od 1852. godine razmatrati problem
kako zaustaviti veliki odljev prekomorskog iseljavanja.

475 O starijoj daruvarskoj prošlosti uz lokalne povjesničare značajne radove su napisali: Julije, KEMPF,
O grofovskoj porodici Jankovića daruvarskih, Vjesnik državnog arhiva u Zagrebu, 1929., sv. IV.,
Zagreb, 1930.; Gjuro, SZABO, Iz prošlosti Daruvara i okolice, Narodna starina XI., Zagreb, 1934.
476 Ivanovo Selo bilo je osnovano 1826. godine. Vidi: Vjenceslav, HEROUT, Nastanak Ivanovog Sela,
Ivanovo Selo - prošlost posuta trnjem i suzama, Rimokatolički ured Ivanovo Selo, Ivanovo Selo, 1996.,
19-62.
477 Veći broj porodica selio se nakon 1826. godine i u Končanicu. Vidi: Vjenceslav, HEROUT,
Přistěhovaní Čechů. In. Brestovac i Končanica (V. Herout-M. Kuzle-J. Matušek-A.Orct), Jednota,
Daruvar, 37-62.
478 František, KUTNAR, Počátky hromadného vystěhovalectví z Čech v období Bachova absolutizmu,
sešit 15, Rozpravy Československé akademie věd, Praha, 1964., 9-10.
479 KUTNAR, n. dj., 22

160
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

Od tada se počela razmatrati mogućnost kolonizacije na području Ugarske. Započela je i

evidencija o iseljeništvu i vodili su se brojčani podaci o broju iseljenika. Za legalno iseljavanje
tražila se iseljenička dozvola i davala iseljenicima mogućnost dobivanja državljanstva u novoj
domovini, uz mogućnost dobivanja privremene putovnice. U agitaciju protiv odlaska u pre-
komorske zemlje uključile su se također 1853. godine Pražské novine, u kojima su objavljivana
pisma onih koji su nijekali priče o blagostanju u Americi i bili protiv onih koji su nezadovolj-
nike i siromašne pozivali na iseljavanje.480
Od 1852 godine češki državni uredi sve su više prihvaćali mišljenje da su prekomorska
iseljavanja gospodarski gubitak i počeli su razmišljati o mogućnosti kolonizacije na područ-
je Ugarske gdje bi se naselio višak nezaposlenih što bi bilo i od državne koristi. Postojalo je
samo pitanje gdje bi se to i kako ostvarilo. Oni u nižim državnim uredima počeli su zastupati
određene stavove, otvoreno su nastupali protiv agitacije u prekomorske zemlje jer se mislilo
da bi nekontrolirana agitacija mogla izazvati unutrašnje nemire. Protiv takvog iseljavanja su se
uključili i policijski uredi, propovjednici u crkvi te škole. Svi oni su ukazivali da ni u Americi
nije nikakav socijalni i politički raj. Mnogi od iseljenika bi se vratili, ali nisu imali novac za
povratni put.481
Češka državna tijela stala su iza plana kolonizacije Ugarske jer su smatrali da će njome
zaustaviti iseljeničku groznicu prema američkom prostoru. Upravo ta je politika usko vezana
i za nastanak jednog manjeg češkog naselja (kolonije), samo tri kilometara udaljenog od Da-
ruvara – Luisendorfa (Ljudevitinog Sela).482
Sljedeći veći val iseljavanja nastavljen je nakon 1852. na područje Slavonije, posebno u
pakračko-daruvarski prostor. O kolonizaciji u Ugarsku i Slavoniju se raspravljalo i u češkim
općinskim sjedištima, posebno kada su se pročule neprovjerene informacije da će doseljenici
dobiti zemlju badava. O takvim su informacijama raspravljali u Smichovu, Berounu, Přibra-
mu, Zbirovu, Rakovnici i drugdje. Iz tih informacija nije se precizno znalo u kojim područjima
je bila moguća takva kolonizacija. Samo u jednom slučaju se navodilo da se iz opočanskog
kraja1852. godine iselilo 16 obitelji u Černik (možda Cernik) u Slavoniji .483 Među doseljenim
obiteljima bilo je i takvih koje nisu došle praznih džepova pa su od starosjedilaca uspjeli kupiti
njihova domaćinstva. Ovo nije uspjelo nadničarskim obiteljima pa su oni od pojedinih veliko-
posjednika uzimali u zakup manje seljačke posjede. Mnogi od takvih su propali pa su bježali
bez da su i podmirili najamne obaveze i vraćali se natrag u svoja matična mjesta u Češkoj.484

480 KUTNAR, n. dj., 26-27.

481 KUTNAR, n. dj., 29.
482 U češkim izvorima se često pod nazivom Ugarska nazivaju istočna područja Monarhije (mađarski
dio). Također se rabi riječ južna Ugarska koja se odnosi na područje današnje Vojvodine i Slavonije.
483 KUTNAR, n. dj., 34.
484 KUTNAR, n. dj., 35.

161
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

U iseljavanju između 1852. do 1856. godine prema Ugarskoj sudjelovala je uglavnom si-
rotinja, oni koji nisu imali dovoljno novčanih sredstava na put u Ameriku. Sirotinja je imala
samo svoje ruke i kada nije našla posao, bila je izložena bijedi i zato su mnogi razočarani od-
lazili u druga područja. Dio te sirotinje koja je došla u Slavoniju polagale su nadu u plemićku
obitelj Janković kojoj je i nakon 1848. godine ostalo dovoljno zemlje na daruvarskom području
koju su bili spremni dati u najam zainteresiranim doseljenicima. I upravo u takvom ozračju
nastalo je 1855. godine jedno novo selo, samo tri kilometara od Daruvara. Osnovalo ga je
25 čeških obitelji. Već 1855. godine u matičnim knjigama moguće je naći naziv Luisendorf
(Ljudevitino Selo) koje je dobilo ime po Luisi (Ludovika, Ljudevita), supruzi plemića Julija
Jankovića.485
Luisa Janković (1836-1923), rođena Montbel, rodila se u Ugarskoj. U ranoj mladosti ostala
je bez majke, brigu o njoj preuzela je njena teta Felicija Estarhazy-Sigray. Luise se 1853. godine
upoznala sa 16 godina starijim Julijem Jankovićem, 1854. godine sklopili su brak i živjeli s
manjim prekidima u dvorcu u Daruvaru sve do 1871. godine. Prema sačuvanoj usmenoj pre-
daji bila je veoma brižna žena koja je skrbila o bolesnima i siromašnima. Ona je zaslužna i za
otvaranje djevojačke pučke škole u Daruvaru.486
To što je ovo selo u blizini Daruvara dobilo njeno ime, omogućuje današnjim istraživači-
ma da s velikom sigurnošću utvrde godinu njegovog nastanka. Sigurno to nije bilo prije 1854.
godine kada se Luisa udala i došla u Daruvar pa ni nakon 1855. godine, kada su se u matičnim
knjigama počeo rabiti naziv sela Luisendorf. U službenom popisu stanovništva iz 1857. godine
navodi se da je u Luisendorfu živjelo 58 stanovnika. Stoga bi 1855. godinu trebalo smatrati
stvarnom godinom njegovog nastanka.487
Stanovništvo ovog sela nerado je prihvatilo njemački naziv sela Luisendorf, a niti kasniji
hrvatski prijevod Ljudevit Selo. Zvali su ga Lipovac. Iz usmene predaje se doznaje da su to ime
izabrali češki doseljenici, ali naziv Lipovac se koristio još prije osnivanje sela. Nekadašnje šu-
movito područje između Luisendorfa-Končanice-Donjeg Daruvaru na katastarskim kartama
se navodi pod nazivom Lipovac. Jednako tako prostor u blizini današnjeg groblja u Daruvaru

485 Julije Janković (1820. - 1904.) je potomak plemića Antuna Jankovića, koji je u razdoblju 1760. -
1763. kupio posjede Pakrac, Sirač i Podborje i ima zasluge za gospodarski napredak na području
Požeške županije. Tu je politiku kasnije nastavio i Izidor Janković (1789. - 1857.) za kojeg se navodi
da je zvao Čehe da dolaze na njegovo vlastelinstvo. Njegov sin Julije Janković upamćen je i kao veliki
mecena. Jedno vrijeme bio je župan Požeške županije i zastupnik u hrvatskom Saboru. Godine 1879.
prodao je ostatke svojih posjeda i dvorac.
486 Vjenceslav, HEROUT, Prilog za povijest daruvarskog pučkog školstva za drugu polovinu 19. stoljeća,
Zbornik Janković 1, Ogranak Matice hrvatske u Daruvaru, Daruvar, 2016., 51-72
487 Do danas se smatralo da je selo osnovano 1862. godine. Na tamošnjem Češkom domu na spomen-
ploči postavljenoj 1962. godine je napisano da je selo tada obilježilo 100. godišnjicu osnivanja.

162
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

se spominje pod istim nazivom. Ime sela prema lipama je prihvatljivo jer su zaista lipe rasle u
tom šumovitom području i svako je naselje unutar tog prostora mogla nositi ovo ime. Vjero-
jatno se ono svidjelo i pridošlim Česima kojima je bio bliži nego Luisendorf.
Treba ukazati i na to, da je još prije osnutka Luisendorfa, zaista postojala jedna ili dvije
kuće koje se navode pod nazivom Lipovac. One se pod tim imenom javljaju 1815. godine u
matičnim knjigama jer se u njima navode rođeni, umrli ili je netko sklopio brak. Ipak to nije
bilo na današnjem mjestu Ljudevitinog Sela, nego na lokaciji današnjeg Lipovac Majura, koji
se u matičnim knjigama do 1898. godine nazivao Lipovac, nekad Lipovac (majur) ili Lipovac
(pustara). Prvi puta 1898. godine broj kuća i ljudi u Lipovcu (majuru) se počeo naglo poveća-
vati.488 U istom zapisu te u matičnim knjigama, Luisendorf se prvi put pojavio 1855. godine
pa je moguće pratiti kako je u blizini Luisendorfa nastajalo i jedno drugo novo selo, današnji
Lipovac Majur.489
Prvo rođeno dijete u Luisendorfu bio je Ivan Novak, sin Karla i Ane, rođene Menčik.
Rodio se 6. kolovoza 1855. u obitelji najamnika. Samo nešto kasnije, 16. kolovoza 1855., u
obitelji najamnika Josipa i Marije Vavřenec, rođene Bili, rodila se kćer Marija. Zanimljivo je da
se ovdje kao mjesto rođenja navodi „Lipovac kod stupe“, kuma je također bila iz „stupe“. Ova
stupa je vjerojatno mjesto obližnjeg mlina na rijeci Toplici.
U matičnoj knjizi rođenih zabilježeno je da se na kućnom broju 12 u Luisendorfu rodila
26. kolovoza 1858. godine Marija Vietrovski, kćerka Venceslava Vietrovski i Marije, rođene
Veltruski. Kao kuma „prvom krštenom djetetu“ navodi se „uzvišena kontesa Ludovika grofica
Janković“ (illistrissima comitessa Ludovica de Jankovicz proles primagenita).490
Prvi umrli mještanin u Luisendorfu bio je Venceslav Kolinsky, oženjen, star 56 godina.
Kod njega je bilješka da zbog nenadane smrti nije bio ni prijavljen. Nakon njega, 16. rujna,
umrla je Barbara Řidki, stara 8 godina, 10. listopada 1855. umrli su Vaclav Mandr, star 8 go-
dina, Ana Mandr, stara 30 godina i udovac Vaclav Menšik, star 40 godina. Do konca 1858.
godine umrli su još Marija Hajek, stara 4 godine i Katarina Coufarek, stara 40 godina.491
Prvi zabilježeni brak navodi se u Luisehdorfu 3. veljače između zidara Venceslava Vie-
trovskog na k. br. 12, rođenog 1834. u Černoušeku i Marije Veltruske na k. br. 17, rođene

488 Arhiv katoličke župe Daruvar (dalje AKŽD), bilješka: Sela Rimokatoličke župe Daruvar (RKŽD) i
matične knjige.
489 Naziv Ljudevitino Selo se u matičnim knjigama počeo koristiti 70-tih godina 19. stoljeća.
490 Jedna od mogućnosti zašto je prvom rođenom djetetu grofica postala kumom tek 1858. godine je
u činjenici da su se ranije rođena djeca u Luisendorfu rodila u obiteljima koje su sklopile brak još
prije osnivanje sela. Brak između Vencla Vietrovskog i Marije Veltruski bio je sklopljen 1858. u
novonastalom selu, iste godine kada se i dijete rodilo. Time je njihovo rođeno dijete bilo prvo, u
prvom braku sklopljenom u selu.
491 Hrvatski državni arhiv Bjelovar (HR-DABJ). Matična knjiga umrlih.

163
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

u Rašinovoj Vsi kod Mělnika. Istog dana svadbu su imali Josip Pergol (Perdol?) iz mlina
(mola) u Luisendorfu, rođenog u Lacku (Neosandek, Galicija) 1816. godine i Josipe Holzer iz
Daruvara.
U Luisendorf su se najprije doselile one ratarske i obrtničke obitelji koje zbog nedostatka
novca nisu mogle kupiti drugdje neko domaćinstvo. Ukoliko su htjeli ovdje ostati, morali su
prihvatiti ponudu vlastelina Julija Jankovića da sagrade sebi stambene objekte na iznajmlje-
nom prostoru. Također su dobili u najam i dio obradivih površina koje su mogli proširiti
krčenjem šumovitih područja.
O teškom životu doseljenih obitelji u novoosnovanom Luisendorfu svjedoči podatak da
se neke obitelji u njemu nisu duže zadržale. U najstarijem Statusu animarumu (Stanje duša) za
Luisendorf su zabilježene sve doseljene obitelji koje su tamo živjele prije 1860. godine, a nakon
osnivanja sela. Svako je domaćinstvo bilo označeno kućnim brojem pa su brojevi bili unošeni i
u matične knjige nakon 1858. godine.492 Iz njih je vidljivo da je u naselju bilo 25 domaćinstava,
ali je u njemu živjelo više obitelji. To navodi na pretpostavku da su se u njemu neke obitelji
privremeno smjestile ili su se u njih naselili nakon što su ih prvi doseljenici iz nekih razloga
već napustili. Nakon deset godina postojanja Luisendorfa, u njemu je ostalo malo onih obitelji
koje su tamo došle u vrijeme nastanka sela. U tabeli br. 1 se nalazi najstariji popis duša u Lui-
sendorfu. (TAB:1)
O tragičnom početku života doseljenih obitelji svjedoči podatak da je u razdoblju od 1855.
- 1861. umrlo 70 njegovih stanovnika, a prema službenoj statistici u njemu je 1857. živjelo
ukupno 58 stanovnika. Vidljivo je da je samo tijekom nekoliko godina umrlo više stanovnika
nego ih je tamo tada živjelo.493
Vijek umrlih je varirao. U godinama 1855. - 1856. najveća je smrtnost bila među djecom
od 1-10 godina, zatim onih iznad 50 godina. U 1861. godini umrlo je ukupno 18 njegovih
stanovnika, od čega je i nadalje najveća smrtnost bila među djecom do 10 godina (10) i zatim
onih iznad 50 godina (3). Uzroci smrti su bili različiti. U 1859. godini dvije su osobe umrle
od tifusa, u nekoliko slučajeva se uzrokom navodi groznica (frensis), vodena bolest (hydrops),

492 AKŽD, Status animarum sela Luisendorf. Prema ispisu iz Statusa aninarum za Luisendorf u tablici
br. 1 moguće je vidjeti koje su obitelji osnivale selo, popis članova obitelji, kada su i odakle se doselili.
U međuvremenu arhiv je izmješten u Biskupsku arhivu u Požegi.
493 Prema najstarijem SA (Statut animarum) i matičnih knjiga za Luisendorf za razdoblje 1855. - 1860.
bila su zabilježena sljedeća prezimena: Bažant, Bydžovsky, Cábrnoch, Coufárek, Čechák, Černý,
Čičanský, Dušek, Hájek, Hitl/Hetl?), Kalenský, Klečka, Klicman, Klubička, Kobleha, Kovařek, Koza,
Krasoch (evangelik), Kratochvil (evangelik) Krčmař, Loksar, Lehák, Macha, Mandrak, Mrázek,
Nergl, Nytl, Novák, Opet, Pehárek, Perdol, Pešek, Picek, Potěs, Rak, Řidky, Skala, Strejček, Stožický,
Sirový, Troniček, Valenta, Vavřinec, Veltrusky, Větrovsky. Izostavljena su prezimena udanih supruga
ukoliko su zasnovale brak prije dolaska u Luisendorf. Također su izostavljena prezimena kumova jer
su neki od njih bili iz susjednih sela.

164
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

u jednom slučaju se navodi da je smrt bila posljedica teškog poroda u kojem je umrla Marija
Křčmář i nekoliko dana kasnije i njen novorođeni sin.
Danas je teško istražiti sve sudbine doseljenih obitelji. Neke obitelji su se iselile iz sela
(obitelj Hitl u Prekopakru; Cabrnoch, Nergl i Koza u Končanicu, Čičovski u Daruvar…), za
neke bi se moglo reći da su otišle nakon što je u njihovim obiteljima umrlo više njenih članova,
a neki su se vratili u matičnu zemlju.494
Tragične sudbine pojedinih doseljenih obitelji bile su učestale. U obitelji Patěs, koja je ži-
vjela na k. br. 4, umrla su četiri člana obitelji, preživjela je samo Elizabeta, rođena 1839. godine,
koja se udala u Ivanovo Selo. U obitelji Novak u razdoblju 1856. - 1857. umrla su od šest člano-
va obitelji čak četiri člana, u obitelji Klicman 1859. godine od pet članova – umrla su tri, Matiji
Bydžovskom 1859. umrli su 19-godišnja supruga i dijete. Sličnu je sudbinu doživio Venceslav
Coufarek, kojemu je 1855. umrla supruga, a 1856. godine troje djece u starosti 12, 6 i 3 godine.
U Luisendorfu su živjele katoličke obitelji, ali kod dviju je navedeno da su bili evangelici
(obitelji Kratochvil i Holub). One se tu nisu dugo zadržale, vjerojatno su se preselili u sela u
kojima je bilo više pripadnika njihove vjeroispovijedi.
Od osnivanja Luisendorfa u čitavom razdoblju druge polovine 19. stoljeća se navodi 25
domaćinstava. Selo je nekad počinjalo kod potoka kod današnjeg kućnog broja 18 i završavalo
kod kapelice svetog Vaclava. Uz ratarske, bilo je tu nekoliko ratarsko-obrtničkih obitelji. Iz
zapisa u Statusu animarum moguće je zaključiti da su doseljene obitelji dolazile s područja
Hradec Kralovog, Mělnika, Pardubica, Sedleca, Chrudíma i Praga.495 To su uglavnom sred-
njočeška i istočnočeška područja.

Luisendorf od 1860. - 1880. godine

Grofovska obitelj Julija Jankovića dala je dozvolu za osnivanje Luisendorfa iz vlastitog

interesa, a ne da se pomogne siromašnim doseljenim obiteljima. Njima je najamnički ugovor
trebao omogućiti i dalje lagodan život kao što je to bio prije ukidanja kmetstva. Veći dio Janko-
vićevih vlastelinskih površina dobili su 1848. tamošnji seljaci, ali su Jankovići za sebe zadržali
jedan dio površina, uglavnom šume i pašnjake, a u blizini dvorca i dio obradivih površina i
livada. Upravo te površine trebao je netko umjesto njih obrađivati. Dugoročno se nisu mogli
oslanjati samo na privremene najamne radnike za obradu tih površina, pošto njih nije bilo
uvijek, a seljaci u okolnim selima skrbili su za obradu svoje zemlje i nisu imali vremena za
dodatnu zaradu na vlastelinskom imanju.

494 Nakon smrti Johanna Nergla i dvoje njegove djece, preostali članovi obitelji preselili su se u
Končanicu.
495 Nazivi sela iz kojih su pojedine obitelji došle su često pogrešno napisani, ponekad su za njih navedeni
njemački nazivi. U matičnim knjigama se često ne navodi mjesto rođenja, nego samo zapis da se
neka osoba rodila u Češkoj ili u Moravskoj.

165
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

Vlasnicima velikih posjeda tada je više odgovaralo da privuku bezemljaše, najveću seosku
sirotinju, ponudili su im da na jednom dijelu njihovog posjeda sagrade kuće, dobili su u najam
i zemlju i mogli su zasnivati svoja domaćinstva. Zauzvrat su ta nova domaćinstva preuzela i
obavezu da rade i obrađuju bez ikakve nadoknade i zemlju veleposjednika. Na prvi pogled
takvim odnosom trebale su biti zadovoljne obje strane, najmodavac i najmoprimac. Ipak, u
stvarnom životu spoznalo se da su takvi ugovori uglavnom štitili interese najmodavaca.
U to vrijeme takvi su se ugovori sklapali u pismenom obliku. Iz jednog takvog ugovora iz
1863. godine, između doseljenog Vencla Vavřineca iz Luisendorfa i predstavnika daruvarskog
vlastelinstva, vidljivo je da je najamnička obitelj dobila u najam (pacht) jedno domaćinstvo,
ali na određeno vrijeme. Time su se sva ulaganja od strane najamnika nakon isteka najamnog
roka mogla proglasiti ništavnim i najamnik je izgubio sve. Ugovor o najmu (Pacht Vertrag)
pisan je na njemačkom jeziku, u njemu su navedeni svi odnosi između najmodavca i najmo-
primca.

Najamni ugovor496

između visoko cijenjenog grofa Julija Jankovića iz Daruvara, zastupljenog njegovim in-
spektorom Karlom Ditzom na jedno strani i Vencla Vavřineca na drugoj strani, sklopljen je
ugovor kako slijedi:

Pošto slobodna polja Lipovac koja spadaju označenom selu Dolnji Daruvar497su
udaljena od središnjeg gospodarstva Daruvar, nije moguće na njima gospodariti i
upravljati. Pošto je i znatni nedostatak seoskih radnika, grof Janković grof želi stvoriti
od iznajmljenih ovih zemljišnih posjeda koloniju 25-30 baraka. Iz tog razloga sklopio
je sa svakim pojedinim doseljenikom i stanovnikom Luisendorfa najamni ugovor.
Ovim ugovorom seljanu Venclu Vavřinecu daje se u najam od 1 . siječnja ove
godine do konca prosinca 1880 6 jutara i 927 hvati i dozvoljava se mu iz posudbe
izgraditi u selu drvenu, od pruća ili gline baraku sa sobom, kuhinjom, komorom,
stajom i šupom. Sve istog oblika kakvu imaju ostali susjedi i po pravilu u objavlje-
nom građevinskom planu. Potrebito drvo, pruće i zemlja kao i ostali građevinski
materijal dobit će svaki najamnik od gospodina najamnika badava (gratis).

496 Archiv Saveza Čeha u Daruvaru (ASČD), kutija Lipovac, Najamni ugovor iz 1863. godine. Pisan je
ručno na njemačkom jeziku. Ovo je slobodni prijevod teksta, izostavljen je sadržaj teksta iz točke 8
jer je taj dio u izvoru nečitljiv.
497 Zemljište današnjeg Ljudevit Sela i danas spada jednim dijelom u zemljišnu općinu Donji Daruvar,
a drugim dijelom pod Gornji Daruvar.

166
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

Najamnik će dobiti godišnje potrebna drva za ogrjev za svoje potrebe, od le-

žećeg a ne građevinskih drva, a koje će se odabrati na dan kojeg odredi određeni
šumski ured gospodina najmodavca i iz određenog dijela šume. Najamnik će tako-
đer dobiti u prvoj najamnoj godini potrebita drva za ograđivanje svoga imanja. U
kasnijim godinama ova će drva biti predmetom posebnog ugovora.
Šumski ured odredit će najamniku svake godine od 24. travnja do konca rujna
slobodnu šumsku ispašu u blizini sela za 5 komada govedske stoke ili konja, koza,
ovaca i prasadi. Osim ovoga na ostalim pašnjacima paša je zabranjena.
Najamniku je dozvoljeno za poboljšanje iznajmljenog posjeda kupiti u obli-
žnjoj šumi 5 kola lišća, ali se kod toga mora strogo pridržavati šumskih zakona.
Nadalje najamnik je obavezan davati sva davanja koja se odnose na iznaj-
mljeni objekt, bili oni državni ili komunalni, sve doplatke i ostala naturalna dava-
nja, zatim umjesto novca svake godine prema naređenju gospodina najmodavca
pokositi 3 jutra livade, sijeno skupiti u stogove, pokositi tri jutra u žetvi i postaviti
ih u granice. Osim toga treba u šumi porušit stabla za ogrjev, nacijepati 4 hvata
cjepanica određene debljine i dužine i složiti ih. I kao zadnje, obrati četiri jutra
kukuruza, posjeći kukuruzovinu i prema kvaliteti razvrstati.
Poslovi koji su dogovoreni u prethodnoj točki, mora najamnik obaviti u vreme-
nu koje odredi gospodin najmodavac na središnjim posjedima u Daruvaru sve ona-
ko kako je to određeno gospodinom najmodavcem ili njegovim činovnicima. Posao
se mora svake godine detaljno obaviti, ali mogu biti i preneseni na iduću godinu.
U slučaju, da je gospodin najmodavac trebao iz nekih razloga radnu snagu,
onda je bio najamnik dužan obaviti za jedno jutro 8 dana radova na sjenokoši
ili žetvi, 4 dana branja kukuruza, a za 4 hvata drva odraditi 4 dana u gospodina
najmodavca.
???
Uzimanje dodatnih zakupa se zakupniku bez suglasja gospodina najmodavca
ne odobrava.
U slučaju da najamnik neće ispuniti uvjete i obaveze iz ovog ugovora pod
ovim navodima, mora gospodinu najmodavcu odstupiti i iznajmljeni objekt i
predati ga nekom drugom još tijekom trajanja roka iz ugovora. Za neizvršenu
sjenokošu - osim plaćanje štete - koja je time nastala - mora platiti 3 zlatnika, za
žetvene poslove po jutru 4 zlatnika, za poslove oko kukuruza po jutru 1 zlatnik i
50 krajcara te na neizvršeni posao za jedan hvat drva 1 zlatnik austrijskog kursa
ili u odgovarajućoj drugoj valuti. Nedovoljno marljiv bit će iz najamnog odnosa
isključen i u tom slučaju nema pravo na nadoknadu za izgrađene građevine ili
dovršene investicije. Izričito takav postupak s jednakim posljedicama primijenit

167
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

će se također u slučaju kada najamnik iz koristoljublja izvrši neki zločin ili bude
utvrđeno za krivnju u zločinu
U slučaju kada najamnik neće moći, zbog bolesti ili smrti člana obitelji zakup
ispunjavati, bit će mu od strane gospodina najmodavca nadoknađeni troškovi veza-
ni za izgradnju stambenih objekata i uloženih investicija, nakon što se odbije cijena
materijala prema procjeni vrijednosti koja je bila u vrijeme preuzimanja najma.
Ukoliko neće nakon isteka najamnog roka biti sklopljena nova nagodba oko
najamnine, prelazi iznajmljeni objekt zajedno sa svim zgradama, investicijama,
melioracijom, bez ikakve nadoknade u puno vlasništvo gospodina najmodavca, a
najamniku će biti prema mjesnoj uobičajenoj procjeni nadoknađeni izdaci u svezi
zasađenih voćnih stabala koje daju rod.

Luisendorf 28. rujna 1863.

Vavřinecu će ovaj najamni ugovor uz pristanak vlastelinstva biti predan posred-

stvom Ivana Wolfa.

Svjedoci: Carl Sokoli, J. Komorotzy Johan Wolf

Ovakve najamne ugovore su imale i ostale doseljene obitelju u Luisedorfu. Nije to bio ugo-
vor između dva ravnopravna partnera, nego uvjeti koje je davao najmodavac, a najmoprimci
su ih trebali prihvatiti ili odustati od zakupa. U slučaju kada su mnoge doseljene obitelji bile
na rubu preživljavanja, one su prihvatile ove uvjete ne vodeći računa o tome hoće li ih moći
ispoštovati. Za sve najamnike taj se ugovor odnosio na razdoblje do 1880. godine, ali nisu im
bili poznati uvjeti kakvi će biti nakon isteka tog razdoblja. Isto tako i nakon isteka tog roka,
vlasništvo svih posjeda ostalo je najmodavcu, a obaveze najamnika bi ostale. Najamnici su
morali svake godine raditi i na posjedu u vlasništvu najmodavca, on je uvijek mogao prekinuti
ugovorni odnos pod nekom izlikom, dok najamnici nisu mogli očekivati od najmodavca da
bi nakon narušavanja ugovornih odnosa dobili bilo kakvo obeštećenje. Stoga zvuči ironično
da nakon isteka roka 1880. godine najmodavci nisu imali nikakvu obavezu prema najamnici-
ma i čak su ih mogli iseliti i zamijeniti ih drugim najamnicima. Iz sadržaja ovakvih ugovora
moguće je zaključiti da su životni uvjeti seljaka-najamnika bili gori nego u vremenu kmetstva
prije 1848. godine.
Ovakav najamni ugovor bio je djelomično u suglasju s kolonizacijskim zakonom kojeg su
izdali praški organi 23. prosinca 1858. godine. Njime se želio riješiti problem i postaviti uvjete
za unutrašnju kolonizaciju usmjerenu prema Ugarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji i Vojvodini. 498

498 KUTNAR, 39.

168
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

Zakon je unutrašnjom kolonizacijom zagovarao osnivanje potpuno novih sela s najmanje

50 obitelji koje bi uzele u zakup barem 1000 jutara zemlje. Zakonom ipak nije predviđena
državna novčana potpora, nego je samo predloženo da se takvo stanovništvo oslobodi grun-
tovnih davanja na šest godina, kao i ostalih davanja na vrijeme od 16 godina. 499Nažalost, u
slučajevima kada se radilo o doseljenicima bez novca, to se u zakonu ne navodi. A upravo
ovakve prilike bile su u slučaju Luisendorf, naselju osnovanom 1855. godine i naseljenim is-
ključivo češkim najamnicima.
Ne postoji drugih pisanih prikaza o životu čeških doseljenika u Luisendorf nakon osniva-
nja sela. Sačuvali su se samo kasnije zabilježeni usmeni podaci. Iz službenih izvora (matične
knjige) vidljivo je da u Luisendorfu već nakon deset godina od doseljenja mnoge obitelji tamo
više nisu živjele, što je najvažniji dokaz o teškom položaju doseljenog stanovništva. Obitelji
koje nisu mogle svladati sve prepreke življenja, jednostavnu su nestale. Moguće je zapaziti da
se manji broj takvih obitelji preselio u neko drugo selo na daruvarskom području, ukoliko su
tamo našli bolje uvjete života, a neki su se vratili u matičnu zemlju.
U povijesti Luisendorfa (Ljudevitino Selo, Lipovac) moguće je zapaziti tri vala naseljava-
nje ovog sela.
Prvi je val bio između 1855. - 1860., drugi je trajao od 1860. do 1880. i treći, ali manjeg
intenziteta, nastavljen je nakon 1880. godine. Svako se to razdoblje razlikovalo, ali se moglo
zaključiti da je svako bilo bolje nego prethodno. Točno je da su migracije pojedinih obitelji
trajale u čitavom razdoblju postojanja sela. Ponekad su tome doprinijeli novi brakovi kada je
jedan od bračnih partnera dolazio ili odlazio iz sela. Najčešće su mladoženje bili iz Gornjeg
Daruvara, Donjeg Daruvaru, Končanice, Brestovca i Ivanovog Sela. Neki od njih su se „priže-
nili“ u Luisendorf, dok su se neke mladenke udale u selo mladoženje.
U Luisendorfu, osnovanom u prvom valu, živjeli su češki najamnici u 25 kuća. O živo-
tu doseljenika u pedesetim i šezdesetim godinama 19. stoljeća moguće je doznati iz kasnije
zabilježenih usmenih predaja. Jedan je takav nastao 1935. godine iz pera češkog društvenog
djelatnika dr. Františeka Karasa koji je obišao brojna sela šireg daruvarskog prostora u koji-
ma su u većem broju živjeli pripadnici češke nacionalnosti. Sa žaljenjem je priznao500, da mu
nije uspjelo razgovarati s najstarijom seljankom u Ljudevitinom Selu501, ali iz pričanja s nešto
mlađim seljanima (Turek, Dočkal) doznao je da su se njihovi preci doselili u vrijeme kada je
okolica sela već bila djelomično iskrčena, ali je ostalo još prostor kojeg je trebalo krčiti.
U svom opisu dr. Karas je napisao da je doseljenike ovamo privukla „glad za zemljom“.
Naveo je da su prvi doseljenici došli iz Češkomoravske visoravni zbog tamošnjih teških gos-

499 Isto, 39.

500 František, KARAS, Česká vesnice Lipovec v Jugoslávii. Národní listiny, č. 237, Praha 1935., 5.
501 Bila je to devedesetgodišnja Koutnikova, koja je u vrijeme Karasove posjete bila na samrti.

169
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

podarskih prilika, ali su okolnosti ovdje bile još gore jer su se morali „tući za komad kruha“.
Mnogi od njih su ovdje radili kao drvosječe i krčenjem šuma su sebi priskrbili sredstva za
preživljavanje. Velike klade vlastelinstvo je namijenilo za prodaju i izvoz, a ono preostalo što
se nije moglo prodati, odvozilo se i palilo u staklani u obližnjem Ivanovom Polju. Iskrčene
šumske površine davale su se uz najam doseljenim obiteljima i prema veličini takvog zemljiš-
nog posjeda određivalo se koliko najamnik mora pokositi i osušiti vlastelinske livade i to kroz
idućih 20 godina. Samo za dobivena drva za ogrjev morali su odrađivati svake godine čak 20
dana.502 Karas je također napisao da je taj stalni rad i trošenje snage za tuđe interese a bez
pripadajuće nadoknade, omrznuo kolonistima. Jednako tako su ih desetkovale brojne bolesti,
prije svega malarija, pa su zato neki odlazili i ostavljali domaćinstva novim doseljenicima, koji
su, kao i oni, htjeli na ovom području naći sreću. Poslije prvih, koji su ovdje sjekirom i pilom
stalno rušili nove površine Jankovićevih šuma, dolazili drugi ljudi. Takvi su se zaustavljali u
Lipovcu nakon 1860. godine. Karas je također napisao da je dosta doseljenika došlo nakon
povijesne 1866. godine,503 kada je seljane Turka i druge od Vysokog Myta, Praga, Benešova
i drugih dijelova Češke, također privukla priča o jeftinoj zemlji. Najprije su došli na plodnu
nizinu današnje Mađarske, a zatim ih je životni put doveo na daruvarsko područje, gdje je već
bilo djelomično iskrčenih površina. Prema pričanju seljana Dočkala, njegova je obitelj po do-
lasku 1864. godine ovdje zatekla još dosta neraskrčenih površina. Navodno su njegovi roditelji
morali krčiti polovinu unajmljene zemlje i onda su je pripremali u obradivu površinu. U prvim
su godinama usjeve sijali među panjevima koje su kasnije postupno vadili. 504
Stambene zgrade bile su drvene, čelom okrenute prema putu. Bile su na desnoj strani puta
i građene po zadanom planu. Svojim su izgledom bile ljepše nego nekadašnje zgrade, bile su
to kolibe, koje su u vrijeme nastanka sela djelovale kao strašila. Bile su građene od ogranaka
i granja.
U jednom kasnijem zapisu se navodi da se jedna takva obitelj doselila na dotrajalim kolima
koja je vukao jedan šepajući konj. Put im je trajao mjesec dana, a jedina hrana im je bilo pet
velikih hljebova kruha (bochnik). Novac koji su imali bio je namijenjen kupnju stambenog
objekta. U Luisendorf su došli prije 1. studenog, u vrijeme kada je već pao prvi snijeg. Svuda su
bile šume, samo u sredini je bila jedna čistina i na njoj oko 5 koliba ožbukanih blatom. Bio je to
početak Luisendorfa. Iako su doputovali bez ičega, ipak su preživjeli prvu zimu. Ipak su u prvoj
godini spremili u jedna manja kola malo krumpira i ljudi su se privikavali na korijene života.505

502 Ovi usmeni zapisani podaci su u skladu s ranije navedenim sadržajem najamnog ugovora Vavřineca.
503 Karas je prihvatio mišljenje tadašnjih seljana da je selo nastalo oko 1862. Pod historijskim
događajem misli se na austrijsko-pruski rat, koji se vodio i na području iz kojih su se doselile neke
češke porodice.
504 KARAS, Česká vesnice Lipovec v Jugoslavii. Národni listiny, Praha, 1935, 235., 5.
505 Lipovec: Co chceme? Naše noviny 1940/7

170
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

Unatoč velikoj smrtnosti, broj stanovnika se povećavao pa je prema službenoj statistici u

selu 1869. godine živjelo 146, a 1880. godine 158 stanovnika. 506 U selu je 1872. godine umrlo
11 seljana.507Od njih najviše umrlih bio je u prvoj godini života (5). Tek 1875. godine broj
umrlih se smanjio na jednog umrlog godišnje. (Tablica 2.)
Do 1877. godine pokojnici iz Luisendorfa pokapani su na groblju u Daruvaru. Groblje
u Ljudevitinom Selu osnovano je 1877. godine. Na njemu je bio prvi pokopan jednogodišnji
Alois Seifert, rođen u Maslenjači, ali je umro u Ljudevitinom Selu. Bio je sin Franje Seiferta
i Ane, rođene Valenta i bio pokopan 22. travnja 1877. godine uz prisutnost daruvarskog žu-
pnika Stjepana Tadića. Druga pokopana na groblju bila je Ana Beneš, koja je umrla 5. svibnja
1877. godine od tifusa u 30. godini života. Bila je kćer Ivana i Ane Beneš.508 Nakon otvaranja
groblja u Ljudevitinom Selu, pojedini pokojnici iz sela još su se neko vrijeme pokapali na da-
ruvarskom groblju. 509
Do povećanja broja stanovnika u selu došlo je 70-tih godina 19. stoljeća, ne samo zato što
je broj rođenih postao veći od broja umrlih, nego i zato što su se u selu pojavile još neke nove
obitelji. Iako se broj stanovnika povećavao, broj kuća se nije mijenjao, stalno je bilo 25 kućnih
brojeva. Pojedine obitelji nastanile su se u nekim tamošnjim domaćinstvima, a u kasnijem
Statusu animarum takvi su navedeni kao obitelji „na kvartiru“ (podstanarstvu).
Veći broj novorođene djece u Luisendorfu moguće je pratiti i u zapisima daruvarske tro-
godišnje pučke škole koju su polazili i učenici iz Luisendorfa. U razdoblju 1870. - 1875. među
učenicima od prvog do trećeg razreda navedeni su učenici iz Luisendorfa: Franjo Dočkal,
Vencl Hivl, Ivan Klubičko, Josip Klubičko, Ivan Novotni, Vencl Houra, Vencl Kral, Antun
Wolf, Josip Petrlik, Venceslav Vosahlo, Josip Kalenski, Josip Dočkal, Antun Coufal, Josip Co-
ufal, Ivan Dočkal, Antun Petrlik, Josip Barta, Vjenceslav Dočkal i Franjo Wolf.510
Učenici iz Ljudevitina Sela pohađali su pučku školu zajedno s učenicima katoličke vjerois-
povijesti iz Daruvara, Doljana, Gorneg i Donjeg Daruvara. 511Broj učenika postupno se pove-

506 Dragutin, FELETAR, Petar, FELETAR, Depolulacija i promjena u prostornom rasporedu

stanovništva na području BBŽ od 1857. do 2001. godine, Radovi Zavod za znanstvenoistraživački
rad u Bjelovaru, 2003, 61-124.
507 HR-DABJ, Matičana knjiga umrlih; Vjenčanja-rođenja-smrtni slučajevi u godinama 1791.- 1950.
(rukopisni zapis V.M.) Prema matici umrlih u 1872. godini 2 su seljana umrla na tifus, 2 na plućne
bolesti, ostali su umrli na vodenu bolest, zbog starosti i nekih manje poznatih bolesti.
508 Vaslav, HEROUT, O našich hřbitovech, Český lidový kalendá 2007, Jednta, Daruvar, 2007., 101-104.
509 Bilo je to u slučajevima kada je jedan bračni drug bio već ranije pokopan u Daruvara, ponekad i
djeca, ukoliko su već njihovi roditelji imali grob u Daruvaru.
510 HR-DABJ, Glavni imenik matica za pučku školu u Daruvaru počevši od godine 1859/1860.
511 Prve daruvarske pučke škole bile su pod crkvenom kontrolom, a tek polovinom 70-tih godina 19.st.
dolazi do objedinjenja katoličke, pravoslavne i židovske osnovne škole u mješovitu pučku školu.

171
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

ćavao, uglavnom iz razloga što se na daruvarsko područje doselio veći broj katoličkih obitelji.
U školskoj 1859./1860. godini trogodišnju pučku školu polazilo je 73, a u školskoj 1874/1875.
godine 99 učenika. Njihov je učitelj bio Josip Blago.
Zgrada nekadašnje škole bila je u današnjoj Jelačićevoj ulici u Daruvaru, a od 1887. godine
u novosagrađenoj školskoj zgradi u današnjo ulici Matije Gupca 6.
Učenici iz Luisendorfa su u matičnoj školskoj knjizi u 1869./1870. školskoj godini nave-
deni pod nazivom sela Lipovac. To su prvi zabilježeni nazivi sela pod ovim imenom u nekoj
službenoj ispravi. 512 U kasnijim godištima ponovo se povremeno pojavljivali nazivi Luisen-
dorf ili Ljudevit Selo.
Uvjeti rada u tadašnjoj školskoj zgradi bili su veoma loši. Školska zgrada bila je stambena
kuća kupljena od jednog Daruvarčana (Mandrović) prilagođena za školsku nastavu. U pojedi-
nim razdobljima u jednoj učionici bilo je više od četrdeset učenika513.
Roditelji učenika morali su davati doprinos za održavanje nastave. Jedna od takvih oba-
veza bila je davanje školi drva za ogrjev pa je svakom selu bilo propisano koliko hvati moraju
dati .514 Uz davanje za školske potrebe, najamnici su imali obaveze davanja crkvi i općini.
Opće prilike za sve stanovnike daruvarskog područja su se sredinom 70-tih godina 19. stoljeća
pogoršale zbog sušnih godina. O tome svjedoči pismo515 daruvarskog župnika poslano dr-
žavnom uredu za unutrašnje poslove 1874. godine. U njemu je napisao da je obišao područje
svoje župe i zapazio da pojedine obitelji „ginu od gladi“. Kao uzrok tome naveo je dvije nerod-
ne godine, također je tada bila zabranjena trgovina rogatom stokom zbog stočnog pomora u
susjednim zemljama. Mnogi su „klonuli pod teretom obaveznih nameta“ pa njegovi župljani
nisu mogli davati ni crkvena davanja. Zbog ovakvog stanja na području općine bili su formi-
rani odbori koji su trebali pomagati seoskom stanovništvu.
U razdoblju od 1855. do 1880. bilo je u Luisendorfu sklopljeno 49 brakova. 516 Iz matične
knjige vjenčanih je vidljivo da su bračne odnose najviše sklapali partneri iz Ljudevitina Sela,
ali je bilo i dosta slučajeva, da je jedan ili više njih bio iz nekog okolnog sela: Brestovac (4),
Pechovac (1), Končanica (3), Šibovac (2), Daruvar (2), Gornji Daruvar (3), Donji Daruvar (2),
Golubnjak (1), Ivanovo Selo (2), Doljani (1) i Rastovac (1).
Iz istih podataka moguće je pratiti kako se postupno počeo zamjenjivati naziv sela Lu-
isendorf nazivom Ljudevitino Selo. Do 1869. godine u matičnim knjigama selo se nazivalo

512 HR-DAB, Matica za pučku školu u Daruvaru počevši od godine 1859/60.

513 Vjenceslav, HEROUT, Prilog za povijest daruvarskog pučkog školstva…. , Zbornik Janković, 1., n. dj.
514 AKŽD, Odpisi - dopisi, Slavnoj županijskoj kotarskoj oblasti u Daruvaru, Drva za učionu, siječanj
1875.
515 AKŽD, Odpisi-dopisi; Pismo Visokom kraljevskom odjelu za unutrašnje poslove, br. 5, 1874.
516 Popis je napravljen ispisom iz matične knjige brakova.

172
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

Luisendorf, nakon te godine uz taj naziv se u nekim slučajevima navodi naziv Luisino Selo, a u
razdoblju 1873. - 1880. već se koristi naziv Ljudevitino Selo.
Od osnutka sela do 1880. godine u selu je stalno bilo 25 obiteljskih kuća, a prema služ-
benoj statistici iz te godine, tamo je živjelo 158 stanovnika, što je bilo oko šest stanovnika u
jednom domaćinstvu. Početkom 60-tih godina 19 stoljeća vršila se izmjera zemljišnih površi-
na na daruvarskom području, a zemljišno stanje je tada uneseno u katastarske karte. Iz njih je
moguće vidjeti da su sve površine s desne strane rijeke Toplice ušle u sastav zemljišne općine
Donji Daruvar, a s lijeve strane pod Gornji Daruvar.
Na katastarskoj karti lako je uočiti da je za prostor sela bilo planirano malo mjesta pa
taj dio djeluje poput otoka okruženog malim zemljišnim posjedima predviđenim za ratarsku
proizvodnju.517 To je bio osnovni razlog zašto se selo dugo vremena nije širilo ni u smjeru
Daruvara, ni prema današnjem Pehovcu. Jedno takvo proširivanje ovisilo je i o dozvoli viših
državnih i lokalnih vlasti. Na katastarskoj karti su naznačeni i pojedeni dijelovi parcela u sklo-
pu zemljišne općine Donji Daruvar. Tu se susrećemo s nazivima: Podkućnica, Rieka, Brda,
Južinac, Strane, Duga Grana, Lipovac, Branjevina, Ljudevitino Selo (selo), Narančićev breg i
Kućište. (Katast. mapa)
Iz ovih naziva ovo su uglavnom novi nazivi i teško je u njima pronaći onaj koji bi imao
neki korijen u nazivu naselja iz predosmanlijskih vremena.
Prema matičnim knjigama u vremenu od osnivanje sela, sve do do 1880. godine, u Lui-
sendorfu su kraće ili duže vremena živjele sljedeće obitelji: Barta, Baksa, Banek, Bažant, Be-
neš, Berdhold, Brdol, Bydžovsky; Cavrnoch, Couraček, Coufal, Černý, Čechák, Čičanský;
Děd, Dočkal, Dostal, Dušek, Essl; Groulich; Chvála, Hajek, Hanzl, Havlíček, Hetl-Hitl, Hibl,
Holubčík, Holeček, Holinka, Holuba, Houra, Hůl; Janota, Jakobec, Juza; Kafranek, Kalensky,
Kiliánek, Klečka, Klicman, Klubíčko, Kobleha, Koman, Kolaček, Kovařek Koutnik, Koza, Král,
Krasoch, Kratochvil, Krčmař, Kulhánek;Laksar, Lauer, Lehečka-Leháček, Lorenc, Lojda; Má-
cha, Makal, Mandr, Menčík, Merhaut, Miksek, Mrazek; Nergl, Nitl, Novák, Novotný; Opelt;
Patěs, Paurin, Peharek, Pergol (Brdal), Perka, Pešek, Petrlik, Picek, Podsel, Poláček, Pokor-
ný, Procházka; Rak, Roječek; Skála, Syrový, Strejček, Strnad, Stroleni; Šmídt; Turek, Troníček;
Vaclavek, Valenta, Vavřinec, Veltrusky, Větrovsky, Viktora, Volf(Wolf), Vosáhlo; Woti, Zakora.

517 Preslika dijela karte Katastarske općine Donji Daruvar nalazi se kod autora teksta. Orginal se nalazi
u Arhivi gruntovnog ureda u Daruvaru.

173
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

Na osnovu matičnih knjiga, Popis duša, arhivskih dokumenata i obiteljskih arhiva moguće
je ipak doznati odakle se pojedina obitelj doselila.518 U tablici br. 1 su navedeni nazivi sela iz
kojih se do 1880. godine doselila većina čeških obitelji u Luisendorf. U matičnim knjigama
umrlih i vjenčanih također je moguće naći sljedeće pojedince i imena mjesta iz kojih su došli
u Luisendorf.
- Beneš Anna: Vostrafu-Vostrov, supruga Vencla, umrla u 76. godini života
- Beneš Vencl: Předmíří, župa Kosojovice, Pisek-krsni list u župi Daruvar
- Coufal Bartol: Lesonice, Morava (umrli u 80. godini života)
- Čechak Fráňa: Berkovice
- Holeček Ivan, Vencl, H. Daruvar, rozen Dobřiži, Česko. 1909, 019
- Homan Ivan: Dobřice, MKU, 1911
- Černý Matija, Majelovice, Uhliřske Janovice, Kutna Hora
- Děd Marija: Třezmir, umrla u 42. godini
- Houra Ana: Hradek, Morava (umrla u 51. godini života)
- Holečove (Č. Ždice-Žebrák)
- Janota Anna, Člupek-Chlupek, suprugaVojte (umrla u 44. godini života)
- Kalensky Franja: Czurgo, Kaposvar
- Kobleha Matija: Buškovice-Bunkovice, župa Třezmir, Sedlec (umro u 45. godini)
- Klicman: Stupnice, Sedlec
- Kovařek: Boňkovice, Budějovice
- Frantšek Koutnik ( Hradec Kralove)
- Krčmář Vencl: Chromostem, Mělník
- Krčmář Antun: Vranov, Mělník
- Laksar Marija: Lhota, umrla u 2. godini života
- Macha (Chrudim)
- Merhaut Josip (Č. Zdice)
- Novotny Antun: Nový Hradec Králový
- Pekarek: Těchhlovice
- Pekarek Vencl (Stožicky), Dolní Ves, D. Daruvar, V. 1858

518 U župnim matičnim knjigama nije moguće uvijek istražiti iz kojeg sela se pojedina obitelj doselila,
pošto se pojedini svećenik zadovoljio samo zapisom da je netko rođen u Češkoj ili Moravskoj, a to
nije dostatno da se odredi u kojem se mjestu dotični rodio. Tamo i gdje su zapisani takvi nazivi,
napisani su nekad na njemačkom, nekad na češkom jeziku, ali veoma često iskrivljeno. Pošto se nisu
sačuvali krsni listovi ili domovnice, danas nije moguće precizno odrediti naziv naselja u kojem se
netko rodio.

174
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

- Petřik Franja: Korenice, Česko (umro u 61. godini života)

- Pešek Marija: Dolni Holenice, Chrudím
- Polaček Filipina: Hlinsko
- Pokorny Ana: Soprči
- Pokorny Vencl (Škudla)
- Skala Venceslavus: Vlčí Habřín, Pardubice
- Stožický Josip (Č. Litoměřice)
- Strejček Jan: Zahornice, Hradec Králový,
- Zahora (Č. Pardubice-Brloh)
- Zakonsky (Krušné Hory)

U Ljudevitinom Selu su 1880. godine već živjele obitelji kojih nije bilo u vrijeme nastanka
sela, na istim kućnim brojevima živjele su porodice drugih prezimena. Teško je stoga tražiti
rodbinske poveznice između obitelji koje su živjele na kućnom broju u vremenu nastanka sela
s obitelji koja je u tom domaćinstvu živjela 1880. godine. Područje Ljudevitina Sela i njegove
bliže okolice bilo je između 1855. - 1879. u vlasništvu grofa Julija Jankovića. Iako je ostao
upamćen kao političar i mecena, ujedno je bio slab gospodarstvenik na svom vlastitom ima-
nju. Pratili su ga stalni dugovi, što krčenjem šuma i prodajom drva nije mogao podmiriti. Za-
počeo je postupnu rasprodaju preostalih posjeda nasljeđenog vlastelinstva. Posjede Daruvar
- Sirač prodao je 1879. godine Magdaleni Lechner519 Ona je nakon godinu dana umrla, a pošto
nije imala potomaka, o njenom imanju je skrbio do punoljetnosti svoje djece njen šogor Alek-
sandar (Skender) Tűkőry520, koji je zajedno sa svojom suprugom i djecom naslijedio preostale
dijelove vlastelinstva. Za stanovnike Ljudevitina Sela promijenilo se samo to da su dobili nove
najmodavce, ali su im obaveze ostale iste. Ipak se s 1880. godinom završilo jedno razdoblje
prošlosti ovog sela i počelo ono drugo u kojem su tamošnje obitelji ipak uspjele otkupiti doma-
ćinstva u kojima su živjeli i to zajedno s pripadajućom zemljom i 1888. godine sve to prepisati
u svoje vlasništvo.

519 Magdalena Lechner (1807. - 1880.) se rodila u Ugarskoj, a umrla u Daruvaru.

520 Aleksandar Tűkőry de Algyest (1826. – 1895.) rodio se u Ugarskoj, a umro u Daruvaru. Imao je tri
sina Antuna, Aloiza, Eugena i kćer Margaretu, udanu za Otona Biedermana. Poslije Aleksandrove
smrti 1895. baštinici su međusobno naslijedili i podijelili preostale dijelove nekadašnjeg vlastelinstva.

175
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

Tablica 1: Ispis Statusa animarum sela Luisendorf (oko 1860.)

K. Domaćinstvo i godina rođenja God. Odakle doselili

br. dolaska
A. Hytl Josephus 1819. 1855.
Supr. Catharina r. Haptih; 1821.
Djeca: Maria
Anna Kostomladek, opć. Brandejs
Antonia
1. Venceslavus
Barbara (obitelj preselila u Prekopakru)
A. Klečka Adalbert
Supr. Catharina
Djeca: Matia
Johannes
A. Cabrnoch Venceslavus 1824. supr. Anna r. 1852.
Klubíčko 1829.
2. Opatovice, opć. Hradec Kralovi
djeca: Maria 1855.
Klubíčko (?)
A. Koza Johanes 1816. supr. Františka Tuček 1855.
1822.
3. Březhrad , opć. Hradec Kralovy
Djeca:Venceslavus 1847.
Anna 1849.
A. Patěs Antonius 1808. 1855.
supr. Katarina r. Tuček 1803.
4. Djeca: Anna 1833. Bosiněk, opć. Mělnik
Elizabeth 1839.
Maria 1842.
A. Rak Josephus 1788. supr. Marie rođ.Hrobě 1855. 1859.
1802.
Djeca: Marija 1837.
Barbara 1839. Radonice Carol szal od Brodu
Josephus 1844. kod Praga
Marija 1846.
A. Kalenski Franciskus 1788. supr. Dorotea roz.
5. Vosáhlo 1802.
Djeca: Venceslavus 1836.
Franciscus 1840. Czurgo okr. Kaposvar
Josepha 1842.
Anna 1845.
Johanes 1852.

A. Novak Karel 1823. supr. Anna Menšik; 1819. 1856. 1859.

Djecai: Antonius 1844.
Josephus 1847. Netěs kod Praga
Anna 1852.
Franciscus 1855.
6. A. Valenta Venceslavus 1805. supr. Anna Rališ
1819.
Djeca: Maria 1843.
Anna 1847. Vlči Habrin, Pardubicko
Francisca 1856.
Barbara 1859.

176
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

A. Kratochvíl Josephus 1825. supr. Katarina 1855.

rođ. Šulc; 1824.
Djeca: Antonius 1847.
Maria 1852.
Josephus 1854. Stražnice, Mělnický kraj
7.
A.Strejček Johanes 1838. supr.Ana Wietrovsky (evangelici)
1838.

Catharina udova Strejček 1796.

Dijete: Antonius 1848.
A. Nergl Johanes - supr.Marija Nechyba - 1855.
Djeca: Ana 1850.
Marija 1852. Rohatec, Mělník
Rozalia 1854.
Antonius 1853.

8. A. Krčmař Antonius 1818. supr.Antonia r.

Fujera 1822.
Djeca: Franciscus 1842.
Maria 1844. Vranov, opć. Mělnik
Elizabeth 1848.
Ana 1856.
Rozalia 1858.
A. Čechak Johanes 1820. supr. Magdalena 1855.
Kokšal; 1820.
Djeca: Franciscus 1851.
Antonius 1853. Beřkovice, (Předlodice?) opć.
A. Klicman Matija 1820. supr.Kateřina r. Šimak; 1858. Mělnik
9. 1830.
Djeca: Mariana 1853.
Venceslavus 1854. Stupčice, Sedlec
Elizabeth 1857.
B. udovac Šimak Josef 1789.
Dijete: Anna 1826.
A.Troniček Franciscus 1811. 1855.
Supr. Barbora Španěk; 1818. Předlodice, Carolushol
djeca: Ludmila 1839.
Teresia 1846.
10. Barbara 1849.
Josephus 1851.
Joannes 1855. 1855. i Předlodice, Hradec Králov
B.Černy Johanes supr. Anna Paterny 1859.
A. Čičovsky Venceslavus 1820. supr.Elizabeth 1855. Beřkovice kod Praga
Čechak; 1825.
Djeca: Marija 1849.
Anna 1851. (obitelj se oko 1858. preselila u
Antonius 1854. Daruvar)
11. Kobleha Matias 1813. supr. Maria Plotz 1818.
Djeca: Maria 1839.
Catharina 1841.
Josephus 1844.
Anna 1849. Bankovice, župa Třežmir, Sedlec
Venceslavus 1858.

177
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

A. Vietrovsky Venceslavus 1803. supr. 1859.

Magdalena Rechtsiedel; 1804.
Djeca: Venceslavus 1834.
Anna 1838.
12. Barbara 1840. Beřkovice kod Praga

B. Vietrovský Venseslavus mlađi 1834. supr.

Marija Veltruski 1838.
Djeca: Marija 1858.
13. Sirovy Antonius 1828. supr.Maria 1832. 1855. Černoušek kod Praga
A.Vavřinec Venceslavus 1812. supr. Františka 1855. 1855.
Dvořáková; 1822. Bonkovice; opć. Budějovice
Djeca: Josephus 1848.
14.
B. Kovařek Johanes 1821. supr. Katerina Hošna
1822. Boňkovice, Budějovice
Djeca: Josephus 1848.
A. Hajek Antonius 1824. supr. Ana Kekula;
1833.
Djeca: Ana 1848.
Franciscus 1851.
15. Rozalia 1853.

A. Mrazek Josephus 1824. supr.Francika Vaněk

1835.
Djeca: Barbora 1859.
Opelt Georgius 1832. supr. Ana Stožicky 1829. 1855. 1858.
Djeca: Joannes 1844. 1855. 1859.
Ana 1849.
Josephus 1857.

A. Dušek Ivan 1824. supr. Barbara Vavřinec Černoušek, Mělnik Bonkovice,

1825. Beroun
A. Skala František 1826. supr.Elizabeth Možiš
1824.
16. Djeca: Joannes 1853.
Josephus 1857.
Černoušek, Prag
A. Loksar Mateus 1824. supr.Katarina Horak
1826. Lhota pod Libčiny, H. Kr.
Djeca: Barbora 1846.
Franciscus 1849.
Anna 1853.
Marija 1857.
Francisca 1859.
Rozalia 1862.

178
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

Veltrusky Josephus 1813. supr.Terezie Opelt 1855.

1813.
Djeca: Venceslavus 1836.
Maria 1839.
Franciscus 1840.
Josephus 1842.
Ana 1845.
17 Černoušek kod Praga
Antonius 1848.
Rozalia 1850.

Veltruski Francisca
Vanbračna djeca: Antonius 1858.
Rozalia 1858.

A. Mandr Johannes 1819. 1852.

supr. Ana Vaněk 1819.
18. Černoušek u Prahy
Djeca: Antonius 1849.
Ana 1851.
A. Bydžovsky Matheus
supr. Maria Sedlek( Barta?)
19. Djeca: Venceslavus
Ana 1852.
A. Cafaurek udovac Venceslav 1816. supr. 1855.
Katharina 1815.
Djeca: Maria 1840.
Ana 1844. Jenštejn , kod Brandejsa;
Antonius 1846.
Josephus 1850.
20. Katharina 1853.

A. Klubičko Johanes 1824. supr. Ana Theek 1855. i

1825. Djeca: Franciscus 1850. 1859. Travnik u Chrudimu
Magdalena 1851.
Joannes 1860.

21. Kral?
22. Jelinek Venceslav
A. Brdol Josephus 1846. supr. Josefa Holzer. 1855. a
udova Waler 1825. 1859. Lacko, Galicia
23. A. Peharek Venceslavus 1824. supr.Terezja
Vacka 1825. Těchlovice , opć. HradecKrálovi
Djeca: Ana 1846.
Josephus 1850.

179
 Zbornik Janković, br. 3 (2018)

A. Krčmař Vencl 1814. supr. Marie Borovička 1859.

1815.
Djeca: Josephus 1845.
Franciscus 1843.
Venceslavus 1850.
Antonius 1857.
24. Chromostem, Mělnik
Johanes 1859.

A.Bažant Gjuro i supr.Maria

Djeca: Catharina 1849.
Josephus
Venceslavus
A. Kovařek Fraňa 1821. supr.Katarina Hoška 1855.
25. 1822. Boňkovice, Budějovice
Djeca: Josephus 1848.
Izvor: Status animarum (ARKŽ Daruvar)

Tablica 2: Broj rođenih, brakova i umrlih od 1855.-1880.

Godina 1855 1856 1857 1858 1859 1860 1861 1862 1863
Broj rođenih 1 - 1 4 6 2 7 8 3
Broj brakova - - - 1 1 - 2 1 7
Broj umrlih 6 18 8 2 14 5 17 5 7
Godina 1864 1865 1866 1867 1868 1869 1870 1871 1872
Broj rođenih 10 1 12 7 4 8 12 6 7
Broj brakova 1 1 2 2 2 5 1 3 4
Broj unrlih 7 10 8 5 11 5 9 8 11
Godina 1873 1874 1875 1876 1877 1878 1879 1880 Sve
Broj rođenih 8 5 6 12 3 11 5 12 167
Broj brakova 2 2 - 4 1 3 1 3 49
Broj umrlih 1 3 1 1 1 1 1 1 161
Izvor: Vjenčanja-rođenja-smrtni slučajevi u godinama 1791. - 1950. (ARKŽ Daruvar); matične knjige

LJUDEVITINO SELO – A VILLAGE CREATED IN TORMENT

Summary: The creation of every village should be considered its birthday and be celebrated. In each
village there was a change of generations, it grew on everyone regardless of its look and it was the thing
of fondness in their memories. Unlike the inhabitants of many villages who do not know the time when
their village was created, in the case of Luisendorf (Ljudevitino Selo, Lipovac), that is not so. Its creation is
compared to labor, but it is a mild comparison. Whilst labor is measured in hours, the birth of Luisendorf
as a village of free families, lasted more than three decades. Luisendorf was, after the abolition of serfdom,

180
 dr. sc. Vjenceslav Herout
Ljudevitino Selo – selo koje je nastajalo u mukama

was founded by the poorest Czech settlers, those who had insufficient money to buy a steamboat city
into the „promised land” of America. Instead, the state authorities of the Habsburg Monarchy, which
consisted of the Croatian and Czech lands as well, directed the migration towards the „Hungarian lands”
where, because of Ottoman rule which lasted until the end of the 17th century, there was a lot of land
left which needed to be cultivated first and put into use of farming production. In the wider Daruvar
area, until the mid-19th century there still remained a property of the noble family of Janković. Even
though serfdom was abolished in 1848, the Janković family held onto a portion of their property, but they
needed to find workers to work on that land. They were found among the settled men by Julije Janković.
They could create a settlement and rent a portion of the workable and non-workable surfaces. The rental
agreements still primarily protected the rights of the landlord. The result of such interactions was that,
after a few years, all the families which founded Luisendorf left it. The birth of Luisendorf was long and
painful, lasting more than three decades.

Key words: Luisendorf (Ljudevit Selo), colonists, rental relations, Julije and Ljudevita Janković, everyday
life.

181