646 - 6. prosinca 2018.

Veliki sin Splita, Dalmacije i Hrvatske

MIRJANA MAROEVIĆ
Tekstovi nekih od tadašnjih talijanskih novina svjedoče da je „bilo lakše talijanskim vojnicima boriti se
na Soči nego u Rapallu pregovarati s Trumbićem“. A što se tiče njegove politike u Kraljevini SHS,
činjenica je da je napustio vladu i prešao u opoziciju čim je shvatio prijevaru velikosrpskih krugova

U povodu 80. godišnjice smrti istaknutoga splitskog i hrvatskog političara i pravnika Ante Trumbića
(1864–1938) održan je 15. studenoga u Muzeju grada Splita prvi dio znanstvenoga skupa. Drugi dio
obilježavanja predviđen je u Zagrebu, svečanom akademijom, 22. studenoga u dvorani Matice hrvatske.
U organizaciji Društva prijatelja kulturne baštine Split na znanstvenom skupu o Anti Trumbiću, pravašu
koji je poslije postao pobornikom jugoslavenske ideje da bi se pri kraju života vratio ideji hrvatske
državnosti, govorili su povjesničari i znanstvenici. Suorganizatori skupa bili su Muzej grada Splita,
Sveučilišna knjižnica te HAZU-ov splitski Zavod za znanstveni i umjetnički rad, kao i Odsjek za povijest
splitskoga Filozofskog fakulteta i Književni krug Split.

Ante Trumbić (1864–1938)

Ante Trumbić, rođen u Splitu kao sin težaka s pučkog predjela Lučca, političar i državnik, hrvatski
domoljub, splitski gradonačelnik (1905– 1907) te prvi ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS, snažno
je obilježio politički život Splita, Dalmacije i Hrvatske u teškim vremenima geopolitičkih promjena i
teritorijalnih pretenzija u Europi nakon Prvoga svjetskog rata. No unatoč teškim prilikama u kojima je
djelovao uspio je obraniti temeljne hrvatske nacionalne interese, a pokazao se doraslim snalaziti se u
političkim igrama velikih sila poput Velike Britanije, Italije i SAD-a, ocjena je splitskoga znanstvenog
skupa.
Hrvatski opstanak
kao temeljna misao
Posebno emotivno o Trumbiću kao političaru, koji ga je zbog svoga odlučnoga stava, ponosa i prkosa,
nadahnjivao i nadahnjuje, govorio je splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, ističući da je
Trumbić bio političar kojega su uvažavali istomišljenici, ali i protivnici. „Jedan pučanin s Lučca znao je
reći što misli američkom predsjedniku Woodrowu Wilsonu, koji ga je uvažavao te se oduprijeti Talijanima
u teškim pregovorima, napomenuo je Krstulović Opara. Govor je potkrijepio knjižicom koju mu je
ostavio njegov djed pod naslovom Dvije politike Pašić–Trumbić: o ujedinjenju Srba, Hrvata i
Slovenaca iz 1923. kao Trumbićev odgovor na Pašićevu velikosrpsku politiku i srpski unitarizam“.
Trumbićev politički rad trebao bi biti poticajan i novim naraštajima, istaknuo je, jer povijest Splita ne čine
samo njegove ljepote, nego prije svega: muke, bitke, bedemi, preživljavanje i – opstanak, a upravo
opstanak temeljna je misao kojom se Trumbić vodio u svom djelovanju , zaključio je gradonačelnik
Krstulović Opara.
Povjesničar Aleksandar Jakir s Odsjeka za povijest splitskoga Filozofskog fakulteta Trumbića je ocijenio
iznimnim političarom suvremene hrvatske povijesti, čije je djelo nedostatno vrednovano. Podsjetio je na
njegovu odlučnost kada je na čelu jugoslavenske delegacije, kao ministar vanjskih poslova Kraljevine
SHS, vodio pregovore s talijanskim pregovaračima prilikom potpisivanja Rapalskog ugovora 1920.
Koliko je tvrd i nepokolebljiv pregovarač Trumbić bio, najbolje pokazuju tekstovi nekih od tadašnjih
talijanskih novina u kojima se navodilo da je „bilo lakše talijanskim vojnicima boriti se na Soči nego u
Rapallu pregovarati s Trumbićem“. A što se tiče njegove politike u Kraljevini SHS, činjenica je da je
napustio vladu i prešao u opoziciju čim je shvatio prijevaru velikosrpskih krugova, istaknuo je Jakir.
Trumbića je ocijenio kao uljuđena političara koji se zalagao za jedinstvo i ujedinjenje južnoslavenskih
naroda, ali na temelju priznanja narodne individualnosti. Zanimljiv osvrt na Trumbićevu reakciju na
politička zbivanja, konkretno na atentat na Stjepana Radića, iznio je mladi povjesničar Ivo Uglešić
otkrivajući političku hrabrost Trumbića, koji je vrlo radikalno osudio taj gnusni čin jasno pokazujući
neslaganje s velikosrpskom politikom.

O zanimljivim odnosima sa suvremenicima, iz kojih se iščitava društveno-politički i gospodarski kontekst

u kojem je Trumbić živio i politički djelovao, govorili su Hania Mladineo-Mlika iz splitske Sveučilišne
knjižnice te povjesničari Marijan Čipčić i Mladen Domazet. Na temelju političkog arhiva, koji je s većim
dijelom svoje biblioteke Ante Trumbić 1938. oporučno ostavio tadašnjoj splitskoj Gradskoj biblioteci,
danas Sveučilišnoj knjižnici, Hania Mladineo-Mlika otkrila je politička opredjeljenja i zalaganja dvojice
splitskih gradonačelnika Trumbića i Vicka Mihaljevića. Marijan Čipčić potražio je uzroke i posljedice
vrlo složena odnosa Ante Trumbića i Josipa Smodlake, kojih je odnos od prijateljstva i političkih
istomišljenika, stjecajem političkih, ali i obiteljskih okolnosti, preraslo u političko rivalstvo, što, međutim,
nije umanjilo međusobno uvažavanje. A o Trumbićevu zanimanju i za položaj našeg iseljeništva u
Americi nakon velike gospodarske krize, koja je u njegovo vrijeme prouzročila zabrinjavajuću
depopulaciju u Dalmaciji, posebice na srednjodalmatinskim otocima, na temelju korespondencije Ante
Trumbića i uglednog liječnika iz Staroga Grada na Hvaru Ante Biankinija, koji je zadnji dio života proveo
radeći u Americi, govorio je Mladen Domazet.
Ljubav prema knjizi
i rodnom Splitu
O Trumbićevu svijetu knjiga izlagala je Mihaela Kovačić iz Sveučilišne knjižnice. Samo dio Trumbićeve
donacije tadašnjoj splitskoj Gradskoj biblioteci sastojao se od 16 sanduka s 2506 knjiga, 50 arhivskih
kutija i 6000 dokumenata, a dio je doniran i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Njegova bogata
biblioteka sastojala se od beletristike, antičkih klasika i glazbe, i to osim na hrvatskom i na srpskom, na
talijanskom, francuskom, njemačkom, latinskom i grčkom jeziku. Trumbić je bio utemeljitelj štamparije
Trumbić i drug u Splitu 1908, koja se posebice bavila zavičajnim nakladništvom, a bio je i pokretač prvih
splitskih dnevnih novina Velebit, gdje je iznosio pravaške ideje. Naime na izdisaju politike „novoga
kursa“ (koju je s Franom Supilom pokrenuo 1903. s idejom ujedinjenja hrvatskih zemalja te suradnje svih
naroda ugroženih germanizacijom) Trumbić je pokrenuo dnevni list Velebit kako bi bio programski list
Hrvatske stranke te objašnjavao članstvu što se zbiva i kako bi upravljao informacijama u
nedemokratskom vremenu u kojemu se u glasilima nije moglo čuti „drugo mišljenje“. To mu međutim
nije uspjelo pa je često bio izvrgnut ismijavanju tadašnjega splitskog satiričnog lista Duje Balavca,
istaknula je Ivanka Kuić.

Osim po političkom Ante Trumbić bio je poznat i po svojem društvenom angažmanu, primjerice po
prinosu komunalnom uređenju Splita, posebice kultne splitske plaže Bačvice, otkrila je Branka
Despotušić. Naime Trumbić je bio prvi i poslije dugogodišnji predsjednik splitskoga Društva za
poljepšavanje Bačvica utemeljena 1907/08, za čiji je iskorak u radu i aktivnostima gotovo do početka
Prvoga svjetskog rata uvelike pridonio. Stanko Piplović u ime Društva za kulturnu baštinu Splita
podsjetio je da Split i Dalmacija, ali i Hrvatska, ne smiju zaboraviti svoga velikog sina, koji je umro u
Zagrebu 17. studenoga 1938, razočaran i demoraliziran političkim zbivanjima u Kraljevini Jugoslaviji. A
da su ga njegovi Splićani poštovali i u njemu prepoznali pravog državnika, govori podatak da je na
njegovu sprovodu, koji je trajao više od pet sati, po gradskim ulicama do klaustra samostana sv. Frane na
Rivi, gdje je Trumbićevo počivalište, bilo čak 40 tisuća ljudi. Uz ovogodišnju obljetnicu Trumbiću je
postavljena nova spomen-ploča na rodnoj kući u Radunici na splitskom Lučcu, rad akademskog kipara
Kažimira Hraste. Misa zadušnica služena je 18. studenoga u crkvi sv. Frane, a pred Trumbićev sarkofag,
koji je izradio slavni kipar i Trumbićev prijatelj Ivan Meštrović, u samostanskome klaustru položen je
vijenac, kojim mu se odala počast zbog utemeljene ocjene da Dalmacija, upravo zbog Trumbićeve vješte
politike i zalaganja, nije doživjela sudbinu velikosrpskoga ni velikotalijanskoga plijena nakon Prvoga
svjetskog rata.