^ 0 Večernji list, subota, 29. siječnja 2022.
Žumberački uskoci,
specijalci i diverzanti
Habsburgovci su ih naselili na planinu u blizini
Zagreba kako bi branili granice Vojne krajine te
im darovali i zemlju samo da bi za njih ratovali
Piše Petra Balija
G
radić je to u blizini turske gra-
nice. Ovdje, u Bihaću, tridese-
tih godina 16. stoljeća okupljali
su se kršćani spremni prijeći
u krajeve slobodne od osman-
ske vlasti. Sve do tad Turci su,
otkako je Bosansko kraljevstvo palo u turske
ruke 1463., s tamošnjim kršćanima postupali
"dosta dobro", prema riječima biskupa Janka
Šimraka. No nakon što su osvojili veći dio Hr-
vatske, počeli su ih još više teretiti. Dječaci oteti
kao "danak u krvi" sve češće postaju janjičari,
beglerbegovi, sandžakbegovi... Na carigrad-
skom carskom dvoru prevode ih na islam, a
ne dopuštaju Turci ni ostatku stanovništva
da pokazuje svoju kršćansku vjeru. Ne daju
im popravljati crkve niti graditi nove, a onima
koji ne prihvaćaju islam naplaćuju porez i još
dodatno uzimaju novac za svako grlo stoke,
njivu, vrt, livadu... Ne želeći više trpjeti turski
zulum, pedesetak obitelji odluči otići iz takvog
okružja. Svoju daljnju sudbinu čekaju upravo
u Bihaću. Tamo će, u utvrdi Mutnica, 1530. nji-
hovi obiteljski vođe potpisati ugovor sa svojim
novim "Šefovima" - aTlstTiisknm Hinuct-iinm
etničke skupine Vlaha koja je živjela na pla-
ninskim predjelima koji se protežu teritorijem
današnje Makedonije, Albanije, Kosova, Crne
Gore i Hrvatske, odnosno na samom početku
Dinaridskog gorja, a koji su, dakle, pregovarali
da se odsele u Kraljevinu Hrvatsku, područje
pod vlašću hrvatskog bana i Sabora. Habsbur-
govci će ih kasnije naseliti na Žumberak, plani-
nu koja je bila prirodna prepreka prema Beču, a
ujedno se nalazila i blizu granice Vojne krajine
koja je bila tek u nastajanju. Vlahe će također
prozvati uskocima upravo zbog činjenice da
su "uskočili" iz krajeva pod osmanskom vla-
šću među hrvatske posade te su i kasnije kao
vojnici u habsburškoj službi "uskakali" na ne-
prijateljski teritorij kad god je to bilo potrebno.
Cijeli proces pregovora nije tekao baš glatko,
zapisano je, jer uskoci su htjeli imati dovoljno
dobar razlog da se s čitavim obiteljima odsele
i trajno nastane stotinama kilometara daleko.
Zahtijevali su, među ostalim, da im se ugovo-
rom osigura da će, kad dođu u Hrvatsku, dobiti
zemlju kojom će slobodno raspolagati i da neće
biti kmetovi. A ako im to bečld dvor ispuni, za
njih će onda ići u borbu protiv Turaka kada
god treba. Preko granice su išli tek kad su imali
sve "crno na bijelo"... Početak je to intrigantne
i široj javnosti slabo poznate priče o profesio-
nalnim vojnicima koji suglavna tema specijala
Večernjeg lista naziva "Žumberak - kolijevka
hrvatskih grkokatolika i nepobjedivih uskoka".
H 7I071 Plltrn n olrlrvtMi T 7— X„
Staac
i2-rr cirnm
saft SR' asr JEL
TsMtE IjtaebL SL
lijinr
šira: ritics jSađš<Hi&ffisrat ©tem tffif les
. n;:fi_;i:iiid(r : niiii mm
Ml!»4( iffliKapms, i>«S«
btrfmmnra Eiie
i&cEKBifcjai^ mnn SEsI'^
«t im feđ-JMfc
smili) grto.
a Sd 3EGU Efte® eiu ijimgcš -Š -i"- lets i-ntGirmir- Hl.
S t
I S l g i T ^ ™
S » U S sat i
no ustrojstvo na području žumberačkog gorja,
priče o plemićkim obiteljima kojima je bečki
dvor dodjeljivao plemstvo zbog vojnih zaslu-
ga, ali i njihovim potomcima, od kojih neki još
čuvaju plemićke povelje iz 17. stoljeća. Dvije od
ukupno 32 su sačuvane, prva stoji u kući u za-
grebačkim Gajnicama, a o njoj se brine Duško
Delivuk, čijoj je obitelji plemstvo dodijeljeno
1656. godine. A druga nije ni otišla iz Petričkog
sela, naselja u Žumberku, otkako je 1686. godi-
ne plemstvo potvrđeno obitelji Delišimunović.
Običaj je, naime, da listinu čuva najstariji Deli-
šimunović u selu, trenutačno je to 90-godišnji
Emil, a uspjela je "preživjeti" čak i požar 1907.
u kojem je izgorjelo cijelo selo. Njihovi preci na
Žumberačkoj su gori od Habsburgovaca, kao
i druge uskočke obitelji, dobili tzv. leno, od-
nosno zemljište u zakup, no ne odmah nakon
doseljenja u Žumberak. Prve uskoke, njih pet-
stotinjak, 1530. godine naseljavaju na feudalni
posjed lokalnih vlastelina, među kojima je bio
i Petar Erdody. Njima se to baš i ne sviđa, pa s
uskocima ulaze u sukobe. Tek 1535. kralj Fer-
dinand daruje im zemljišta u Žumberku te ih
oslobađa plaćanja bilo kakvih poreza. U među-
vremenu Habsburgovci organiziraju još jednu
seobu, a kasnije još dvije, sveukupno njih četiri.
Različiti autori pripisuju im različite godine,
no može se reći da općenito vlada mišljenje da
završavaju četrdesetih godina 16. stoljeća (uz
iznimku pete seobe, koja nije organizirana, a
tada dolaze Senjani nakon završetka Uskočkog
B u d i n i m cm . a a s & f k - m rri "jji'-r
^©[-iktt 1 zrrt- . .: i
-nm IPrstimu;,, IMffi :•: gtx, ii: ,
' ietaEfl Ui'rm mtst ein 'iidici. fflu-ili-"1 ij«: i -
far ibliicii^gi nr^c iirjit : ®Hfflam£«iaai « ^frr'f::; >: kit
i Jat SerKm žćeSkjojfeSBTrlf, r :
hu ferafi mrači)® ti HltE i U r- r s a i s . .
nrf i š e
(
iHratie^iSme rj i-: i ; i >.ii
inertna jjilk.ttM-i^ istini r.t jn SSicctcri uuf-i
g«rfriit Li.i *i- :Lijraiirt'ii'"'.' i'iii-! , h-
i?t tir 35i'jrSuifsifenge, šif: l'ic ŠBiegt SiM*
ti« WHn * w
m
' -& Si";.
S
ttSS^ž« •»»cfflSs'i
aias P, ^ %»&aL j&r
Sve o životu,
seobama, ratovanju,
bitkama i poznatim
vojskovođama koji su
vodili te profesionalne
ratnike pročitajte
uspecijalu na 150
stranica koji izlazi
sutra
prve zime i prehranjivali. Te prve godine nasta-
le su trošne drvene kuće koje su imale jednu ili
dvije sobice za spavanje i kuhinju, a pokraj njih
su se radile malene štalice, uglavnom za ovce.
U tim je kućicama u prosjeku živjela jedna obi-
telj u kojoj je moglo biti i oko sedam ili osam
članova - govori Mile Vranešić, župnik grko-
katoličke crkve sv. Jurja u Stojdragi, dok dr.
sc. Vedran Klaužer s Odjela za novovjekovnu
povijest Hrvatskog instituta za povijest dodaje
da su za preživljavanje prve zime na Žumberku
određenu novčanu svotu osigurali kranjski i
štajerski staleži. Već nakon prve zime iskrčili
su velike površine šume i na tim su mjestima
nastale oranice na kojima će idućih desetljeća
uskočke žene i muškarci saditi i uzgajati najvi-
še pšenicu, krumpir, zob, ječam i kupus.
- Na temelju dosad utvrđenih historiograf-
skih podataka prva grupa uskoka pristigla je
u Žumberak iz Bosne s porječja rijeke Une, iz
župa Glamoč, Srb i Unac koje su nekada bile
dio hrvatske države. U kasnijim seobama u
Žumberak dolaze uskoci s porječja rijeke Ce-
tine, zatim kontinentalne Dalmacije, zapadne
Hercegovine i dijelom iz Like. Nekoliko uskoč-
kih obitelji iz Senja naselilo se u Žumberak tek
nakon zaključenja Madridskog mira između
Austrije i Venecije godine 1617. - piše Nada
Hranilović, koja je pri Institutu za migracije
i narodnosti objavila znanstveni rad "Žum-
berčani - subetnička grupa u Hrvata". Zbog
činjenice da su bili Vlasi i nomadi bez stalnog