Ernest Hemingway

Starac i more

Seminarski rad

Ovim radom obuhvatit ću u sažetoj formi život i djelo Ernesta

Hemingweya te uraditi kratku analizu samog romana osvrnuvši se na
temu i ideju, detaljno obraditi likove, kopoziciju i stil romana.
Ernest Hemingway, američki pripovijedač i nobelovac. Rođen je 1898
u Oak Parku, predgrađu Chicago. Vrlo rano, počeo se baviti
novinarstvom, što će snažno utjecati na njegov stil. Njegova djela
tematski se vezuju za vlastita životna iskustva te obrađuju motive iz
prvog svjetskog rata koje se temelje na osobnom sudjelovanju na
frontu pri čemu je bio ranjen. Ovo iskustvo prikazao u romanu
Zbogom oružje. Sljedeća omiljena tema njegovih je život američke
''izgubljene generacije'' to nam je važno. Vrlo zanimljiva tematika
vezana je uz španjolski građanski rat i drugi svjetski rat u kojima
također sudjeluje, ali ovaj put kao novinar ratni dopisnik 8 (Kome
zvono zvoni). Hemingway je volio što je uzbudljivo i opasno, kao što
su borbe s bikovima, lov, boks što ga također nadahnjuje u mnogim
pripovijetkama. Važno je spomenuti i činjenicu da je 1939. godine
otišao živjeti na Kubu te se tamo upoznao sa životom iz nižih
društvenih slojeva. Upravo ovo životno iskustvo biti će presudno za
nastanak njegovog kultnog romana ''Starac i more'' zbog kojeg je
dobio dvije preztižne nagrade Pulizterovu i Nobelovu nagradu –
1952. i 1954. Ovaj roman smatra se njegovim najuspjelim djelom. Bio
je razočaran društvom i pesimist kao što je bila čitava ''izgubljena
generacija'' kojoj je pripadao te upravo stoga prikazuje pokušaje
pojedinca da pronađe smisao svoga života opisujući čvrste ili jake
karaktere koji se hvataju ukoštac sa svim poteškoćama i postaju
pobjednici mada neki junaci na prvi pogled ne ostavljaju takav dojam,
već se mire s porazom koja je njihova sredina ne doživljava.
Međutim, kad je riječ o njegovom životu, Hemingway gubi bitku s
hrabrošću i shvativši da je smrtno bolestan, ubija se lovačkom
puškom 1961. godine.

II. Tema romana ''Starac i more''

Tema romana je borba pojedinca za goli opstanak te sklad i ne sklad

čovjeka i prirode. Iako se na prvi pogled tako ne čini, Santiago i riba
predstavljaju jedan svijet što se očituje po starčevom odnosu prema
sabljarki koju doživljava kao prijateljicu, ali istodobno i kao
mogućnost vlastitog opstanka. Oboje predstavljaju sklad, ali i
suprotnost: s jedne strane čovjek koji sve postiže svojim umom, a s
druge strane životinja koja se oslanja na svoju fizičku snagu. Nakon
trodnevne i mučne borbe između starca i ribe, Santiago ipak ne biva
pobjednik (barem ne u svojim očima) jer na putu do Havanne gubi
veći dio svojeg plijena i iskreno se osjeća poraženim. Međutim, kad je
stigao u luku svi ga slave kao vrhunskog ribolovca i dive se njegovom
uspjehu.

III. Kompozicija

Ovo djelo kompozicijski je jednostavno. Nije razdjeljeno na poglavlje,

već se radnja odvija linearno čime se naglašava neprekidni tok radnje
što skreće pažnju od kratkoće samoga djela. Ipak se tijek kompozicije
mogu odrediti: uvod – Manolino pomaže starcu da se pripremi za
ribolov.
Zaplet – ribarenje na pučini i prvo uzbuđenje zbog mogućeg ulova
ribe.
Vrhunac – nakon duge borbe starac konačno svladava ribu.
Rasplet – morski psi uništavaju plijen