Komu zvono zvoni

Ernest Hemingway
Ernest Hemingway bio je poznati američki pripovjedač 20. stoljeća. Rodio se 21. srpnja 1898.
godine u Oak Parku, u Illinoisu u Sjedinjenim Američkim Državama. Završio je srednju školu
i postao novinskim dopisnikom u Europi. Rano se počeo baviti novinarstvom, koje će ostviti
traga u njegovu stilu – kratke rečenice, brojna ponavljanja, objektivni i sažeti opisi, česta
dijaloška forma izlaganja, kolokvijalni jezik. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svjetskom
ratu. Bio je lovac, neko vrijeme se bavio boksom, a radio je kao dopisnik za vrijeme Prvog
svjetskog rata, u Grčko-turskom ratu te u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata je živio u Parizu
kao dopisnik američkog lista, gdje se družio sa izgubljenom generacijom američkih pisaca.
Poslije Drugog svjetskog rata živio je duže vrijeme na Kubi, okružen ribarima, pecajući i
pišući razna djela. Živio je burno i ženio se više puta. Kada je shvatio da više ne može pisati,
izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom 2. srpnja 1961. godine. Hemingway se smatra
jednim od najistaknutijih američkih pisaca na čiji je način pisanja uvelike utjecao novinarski
rad. Junaci u djelima su uglavnom snažni likovi koji se ne uklapaju u sredinu iz koje dolaze.
Djela su mu tematski vezana za vlastita životna iskustva, te obrađuju motive iz Prvoga
svjetskog rata, u kojem je bio ranjen kao dobrovoljac (Zbogom oružje, 1929.), života
američkog izgubljenog naraštaja u Europi (I sunce se rađa, poznat i pod naslovom Fiesta,
1926.), španjolskoga građanskog rata i Drugoga svjetskog rata, u kojima sudjeluje kao ratni
dopisnik (Komu zvono zvoni, 1940., Preko rijeke i u šumu, 1950.) itd. Volio je grube i opasne
športove (boks, lov, borbe s bikovima), koji su ga nadahnuli za niz novela i polubeletrističkih
reportaža, a dijelom i za njegovo najuspjelije djelo Starac i more (1952.).
Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istaknuo romanom o I. svj. ratu “Zbogom,
oružje”, romanom o španjolskome građanskom ratu “Kome zvono zvoni” i kratkim romanom
“Starac i more”. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine.
Njegova druga poznatija djela su romani “I sunce se ponovo rađa”, “Imati i nemati”, “Smrt
popodne”, “Preko rijeke i u šumu”.
Stekao je široku čitateljsku publiku i izvan Amerike, a godine 1954. dodijeljena mu je
Nobelova nagrada.
Umro je 2. srpnja 1961. godine u Ketchumu, u Idahu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Pisac izgubljene generacije
Razočaran društvom i pesimist, kao i cijela izgubljena generacija, ali ujedno čovjek akcije i
ljubitelj energije, Hemingway prikazuje pokušaje pojedinca da sam nađe životni smisao, te
opisuje jake ličnosti koje se smiono hvataju u koštac sa životom, prirodnim silama i smrću, i u
borbi kao takvoj, bez obzira na neminovan konačni poraz, nalaze mogućnost životne
afirmacije i smisao svoje egzistencije.
Tvrdo kuhana proza
Antun Šoljan: „Hemingwayeva je proza direktna i jednostavna, škrta i koncizna, lišena ukrasa
i elokvencije... Zbog odsustva lažne sentimentalnosti, izbjegavanja patetike i tradicionalnog
rekvizitarija figura i klišeja, nazivaju je tvrdo kuhanom hard boiled prozom.“
Komu zvono zvoni
Kome zvono zvoni je povijesno-ljubavni roman autora Ernesta Hemingwaya koji je napisan
na Kubi 1939. godine, a objavljen godinu dana kasnije. Spomenuti roman jedan je od
najpopularnijih romana ovog američkog pisca, a napisao ga je nakon što se vratio iz rata.
Ernest Hemingway je za vrijeme Španjolskog građanskog rata radio kao vojni dopisnik. Stoga
je roman njegovo autentično iskustvo i doživljaj Španjolskog građanskog rata. Radnja govori
o događajima koje je preživio američki sveučilišni profesor španjolskog jezika, Robert Jordan,
za vrijeme Španjolskog građanskog rata u kojemu je i sam sudjelovao. Robert Jordan je bio
dobrovoljac na strani komunista koji su se borili protiv fašista Francisca Franca. Radnja prati
skupinu španjolskih gerilaca i glavnog lika Roberta Jordana, a sve se događa unutar 72 sata.
Misija Roberta Jordana je da digne most na granici blizu španjolske pokrajine Segovije jer u
tom dijelu živi mnogo republikanaca. No, postoji problem jer napada mora biti tempiran točno
u vrijeme kada treba doći od ofenzive. Jordan se u pratnji Anselma noću pokušava probiti do
planine Segovije gdje upoznaje Mariu. Na prvi pogled se zaljubi u nju, kao i ona u njega. No,
ljubav koja u nju bukti, oslabljuje ga kao vojnika. Želi živjeti što dovodi do toga da počne
strahovati za sebe. Ipak, on potisne svoje strahove i nastavlja s borbom. Planira se uništenje
mosta kada Pablo bježi i sutradan dovodi pojačanje. Na kraju Jordan ipak uspije uništiti most,
ali dolazi do brojnih komplikacija koji čitatelja drži u neizvjesnosti do samog kraja. Anselmo
umire u akciji, a Jordan biva ranjen. Slomljene noge ostaje sam, a drugima govori da bježe i
spase se. Umjesto samoubojstva izabrao je pomoći ostalima tako da uspori fašiste. Roman
završava kada se časnik popne na brdo, a Jordan ga nacilja. Iako radnja u knjizi nije usko
vezana uz španjolski građanski rat, odnosno u njemu nema političkog i povijesnog konteksta,
vidimo podijeljenost likova na fašiste i republikance. Autor je dao svoju naznaku da
republikanci mogu pobijediti ako dobiju podršku iz drugih zemalja u svijetu. Kroz roman se
isprepliću teme smrti, rata i ljubavi koji su međusobno povezane. Svi likovi su na neki način
bilo povezani s ratom. Nekima su ubijeni članovi njihovi obitelji, neki su ubili, a neki su se
bojali za svoj život pa su proživljavali veliki strah od smrti. Borba do smrti, samoubojstva,
mučenja, silovanja i ubijanja kod čitatelja izazivaju osjećaje nemoći i besmislenosti rata. Rat
je sljedeća tema koja je usko povezana sa smrću. Ne postoje dobre i loše strane, i kod
komunista i kod fašista ima dobrih i zlih. Na kraju, kroz cijeli je roman provedena i ljubavna
priča između glavnog lika Roberta i Marije. Iako su se silno trudili održati ljubav, oni su na
kraju nesretno razdvojeni.
Naslov romana “Kome zvono zvoni” preuzet je iz poznatih stihova zbirke pjesama Meditacije
XVII pjesnika Johna Donnea koji je živio u 16. stoljeću u Londonu:
“Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe;
svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje,
ako more odnese grudu zemlje,
Europe je manje, kao da je odnijelo nekakav rt,
posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti;
smrt svakog čovjeka smanjuje mene jer sam obuhvaćen u čovječanstvu;
i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni.”
1943. godine snimljen je i film prema romanu For Whom the Bell Tolls, a u glavnoj ulozi
Roberta Jordana nastupao je Gary Cooper. Film je postigao veliki uspjeh te je nagrađen s dva
Zlatna Globusa za najbolju sporednu glumicu i glumca te Oscarom za najbolju sporednu
glumicu.
Kratak sadržaj
Robert Jordan nekada je bio profesor španjolskog jezika na Sveučilištu u Americi, a sada je
bio spreman kao dragovoljac u Španjolskom građanskom ratu. On je bio stručnjak za
eksploziv pa je dobio zadatak da digne u zrak važan most iza neprijateljskih crta. Tako se
Robert Jordan uputio pod vodstvom pripadnika republikanske gerile Anselma do jedne
skupine gerilaca koji su bili predvođeni Pablom te su mu oni trebali pomoći u toj akciji. Logor
gdje su gerilci bili smješteni nalazio se u gustoj borovoj šumi koja je sa svih strana bila
okružena stijenama, a tamo se nalazila i velika spilja. Pablova skupina gerilaca povremeno je
napadala automobile i vlakove. U jednoj od takvih brojnih akcija prisustvovao je i Kaškin,
Robertov prijatelj koji je nedugo potom i poginuo. On je svima iz svoje ekipe ostao u sjećanju
po tome što se jako bojao smrti. Robert je u logoru još susreo i Cigana Rafaela i djevojku
Mariu, Pilar – Pablovu ženu. Roberta se posebno dojmila Maria, djevojka koja je imala samo
devetnaest godina i koju su gerilci spasili prilikom jednog od napada na vlak. Ostala je sama
bez roditelja koje su ubili fašisti, a bila je i napastovana. Kada su je gerilci bili spasili bila je u
jako lošem stanju. Nije htjela pričati, a dane je provodila plačući. No, Pilar joj je puno
pomagala da to prebrodi pa je postupno bila sve bolje i bolje. Pablo je nekada davno bio jako
hrabar i neustrašiv borac, no s vremenom je postajao sve manje hrabar, a sve više sumnjičav.
Tako sada nije htio sudjelovati u akciji rušenja mosta jer je vjerovao da im ta akcija ne može
donijeti ništa dobroga. Sve to dovelo je do sukoba između Pabla i Roberta, a svi ostali koji su
trebali sudjelovati u akciji stali su na stranu Roberta i Pablove žene koja je spremna boriti se
za Republiku te smatra da je cijela akcija opravdana, a Pabla smatra kukavicom. Tako se dalje
u vrlo kratkom vremenu razvije duboka povezanost i emocije između Marie i Roberta.
Sljedećeg dana šumu su neprestano nadlijetali fašistički zrakoplovi što je bio predznak
katastrofe. Anselmo je otišao izvidjeti stanje fašističke vojske pa je otišao do mosta, a Marija,
Pilar i Robert, otišli su do El Sordovog logora kako bi dogovorili napad i kada će biti
potrebno povlačenje. Na putu su se zaustavili kratko kod potoka i Pilar je na nagovor Roberta
počela priču o tome kako je u njihovom gradu došlo do pokreta. Pričala je kako je Pablo u to
vrijeme bio jako okrutan i bez imalo milosti. Brzo su zauzeli grad, a pokazali su i veliku
okrutnost prema fašistima koje su ondje zatekli. Kada je Pilar završila svoju priču, Robert je
ostao oduševljen. Poželio je da zna dobro pisati i da može napisati jednu ovakvu priču u kojoj
bi ispričao što su oni postigli. El Sordova skupina na kraju je bila zadužena za nabavku konja,
a kada su dogovorili i najmanju pojedinost, vratili su se u svoj logor. Vani je počeo padati
snijeg iako je već bio svibanj. Vrijeme je pokazalo svoju ćudljivu stranu i promijenilo se.
Kada su se vratili u spilju tamo su zatekli pijanog Pabla. Robert se odmah s njim sukobio, a
Pablo je nakon toga promijenio mišljenje te se odlučio priključiti organiziranoj skupini
napada. Robert je Pabla promatrao sa sumnjom zbog toga što je tako naglo promijenio
mišljenje, a nakon toga prisjetio se i svojih početaka kada je bio stigao u Španjolsku. Sljedeći
dan bio je koban za El Sordovu skupinu. Otkrili su ih fašisti i likvidirali. Pablo je tada odlučio
odjahati kako bi zavarao patrolu. Nakon tog događaja u ekipu su se uvukli strah i tjeskoba.
Robert Jordan je znao da nakon ovog, most mora biti srušen odmah sljedećeg dana bez obzira
na dogovor prije. Odmah je poslao jednog gerilca da dostavi poruku kako akcija mora odmah
započeti. Prisjetio se tada svoga djeda i njegove hrabrosti. Naime, on se borio u Američkom
građanskom ratu. Prisjetio se i svoga oca koji je izvršio samoubojstvo. Razmišljao je o tome
kako na neki način to može razumjeti, ali ne može odobriti. Marija je tu noć provela zadnju
noć s Robertom i zajedno su maštali o budućnosti. Sljedeći dan Roberta je probudila Pilar i
obavijestila ga da je Pablo nestao i sa sobom odnio dio eksploziva i detonator s kojim su
trebali srušiti most. Robert je bio razočaran, i to na sve, na Pabla i na cijeli španjolski narod.
No, tada je pogledao na Marijino lice i sjetio se da je upoznao i dobre ljude. Odlučio je izvesti
napad na most s onim što mu je preostalo. Odlučio je izvesti napad s ručnim bombama, a pri
tome će mu pomoći i Anselmo. Tada je počeo sumnjati u izvedivost akcije koja se trebala
dogoditi u noći. Tada se dogodi obrat u cijeloj priči. Dolazi Pablo s još devet boraca. Uhvatila
ga je slabost kada je napustio skupinu i htio se riješiti Pablovih stvari. Odlučio je sve riskirati i
vratiti se nazad i pomoći skupini. U rano jutro začuo se zvuk zrakoplovnih bombi. To je bio
znak da akcija treba započeti. Gerilci su se podijelili u svije skupine i krenuli s napadom.
Pablo i Pilar su predvodili skupinu, a Robert je bio zadužen za postavljanje eksploziva.
Eliminirali su fašističku stražu, a kada se začuo zvuk tenkova, Robert je odlučio srušiti most.
Za vrijeme akcije, Anselmo je poginuo, ali uspjeh je bio skoro zagarantiran. Tenkovi su bili
zaustavljeni ispred mosta, a gerilci su se povukli u brda. No, tada Robertovog konja pogađa
tenkovski hitac. Robert je ostao slomljene noge i pošto nije mogao ići dalje, odlučili su ga
ostaviti. Oprostio se s Marijom i razmišljao o tome kako je zadnjih dana proveo najljepše
dane u svom životu. Promatrao je prirodu oko sebe i čekao je dolazak fašista. Misli su mu
bježale na razmišljanje o samoubojstvu jer nije htio biti zarobljen ili ubijen od fašističke
vojske. No, samoubojstvo nije odobravao pa je bio sretan kada je ugledao fašističku konjicu.
Zadnjim snagama usporio je njihov napredak.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: španjolski građanski rat (72 sata postojanja španjolskih gerilaca)
Mjesto radnje: Španjolska, za vrijeme građanskog rata
Tema djela: Kroz roman se istaklo više tema koje su međusobno povezane, a to su smrt, rat i
ljubav. Svi likovi su na neki način iskusili smrt tijekom rata. Te dvije teme su povezane, a
paralelno s njima javlja se i ljubav, odnosno veza između Roberta i Marie.
Ideja djela: Nije važno tko je na kojoj strani, tko je koje religije ili narodnosti, važno je tko je
kakav čovjek. Na svakoj strani postoje i dobri i zli ljudi. Stoga čovjeka nikada ne treba
etiketirati i suditi mu po strani koju je zauzeo, već po tome kakav je čovjek.
Likovi: Robert Jordan, Pablo, cigan Rafael, djevojka Maria, Pilar, Anselmo…
Analiza likova
Robert Jordan – sveučilišni profesor koji još u mladim danima odlazi u Španjolsku kako bi
se borio u građanskom ratu. Vjeruje u pravo na slobodu i jednakost, ravnopravnost za sve.
Smatra da svaki čovjek zaslužuje biti sretan, a njegova je dužnost borba za ostale, čak u toj
mjeri da mu se i njegova smrt čini nevažnom. Sudjeluje u ratnim akcijama gdje ubija ljude što
se kosi s njegovim principima, ali to mora činiti iz razloga što je u interesu španjolske
zajednice da se neprijatelj ukloni. Strastveno se zaljubio u Mariju s kojom je dijelio iste
interese. Do kraja je branio vrijednosti u koje je vjerovao i bio je hrabar. Nije žalio za ničim
jer je znao da je život posvetio pravim stvarima.
Maria – mlada devetnaestogodišnja djevojka koja je u svom mladom životu proživjela puno
tragičnih i mučnih trenutaka. Fašisti su je zarobili, silovali, mučili i ponižavali. Sve to ostavilo
je na njoj traga pa je bila strašljiva, krhka i ranjiva. Ipak, kada je uspostavila ljubavnu vezu s
Jordanom njezino samopouzdanje se poboljšalo.
“Zubi su joj se zabijelili na preplanulom licu, a koža i oči bile su iste zlataste, zagasite boje.
Imala je istaknute jagodice, vesele oči i pravilna usta punih usana. Kosa joj je imala onu
zlatnosmeđu boju žitnog polja žita sazrelog na suncu, ali bila je sasvim kratko podrezana po
cijeloj glavi, tek nešto duža od dabrova krzna.”