FPMOZ, 2012.

FILOZOFIJA ZNANOSTI – skraćeni pojmovi

1) SPOZNAJA
- u početku se bavimo spoznajom, ona podrazumijeva, odgovara na pitanje zašto i kako
- izvor spoznaje određuje kasnije sve filozofe
2 UVJETA SPOZNAVANJA:
1.SAMOSVIJEST - onaj koji spoznaje mora biti svjestan procesa spoznavanja
2.RAZDVAJANJE SUBJEKTA od OBJEKTA - razdvajanje onog koji spoznaje od onoga što spoznaje

2) PLATON – spoznaja
Prvo znanje, svijet ideja nalazi se u čovjekovu umu prije čovjekova rođenja.
Sva spoznaja je u nama samo ju moramo otkriti. Vanjski svijet niti može biti izvor spoznaje, pa čak ni realitet.
Mišljenje se bavi tzv. prividnim stvarima.

3) ARISTOTEL - spoznaja
Čovjek se rađa kao prazna ploča („tabula rasa“), dakle, cijela spoznaja mora biti inicirana izvana preko osjetilne
datosti. Iskustvo puni ploču, tj. dovodi do spoznaje.

4) EMPIRIZAM
Započinje J. Lockom, a završava D. Humom; Berkeley
Empirizam se bavi problemom spoznavanja. Njihova je pretpostavka da ne postoji ništa urođeno u umu i da sva
spoznaja dolazi od osjetilne datosti. Za empiriste je uporište znanosti i izvor znanja iskustvo.
Cjelokupno znanje stječemo ili izvodimo iz dojmova osjetila.

5) RACIONALIZAM
Počinje s R. Descartesom (Spinoza, Leibnitz)
Znanost se gradi deduktivno. Porijeklo spoznaje leži u urođenim idejama.
Uporište znanosti i izvor znanja je sam um, a ne iskustvo. Smatraju da je um sposoban, bez doprinosa ili uz sporedni
doprinos osjetila, pronaći bitne istine o svijetu.

6) METODE ZAKLJUČIVANJA – dva suprotna puta zaključivanja

INDUKTIVNI – od pojedinačnog ka općem (EMP)
DEDUKTIVNI – od općeg ka pojedinačnom (RAC)

7) RENE DESCARTES (krenuo je skepticizmom, sve dovodi u pitanje i došao do točke cogito ergo sum=mislim, dakle jesam)
Descartes francuski filozof, fizičar, matematičar i utemeljitelj analitičke geometrije; začetnik racionalizma u filozofiji.
Kreće suprotnim putem od empirizma tj. negira mogućnost spoznaje putem osjetilne datosti (empirije). Osnovni
naglasak mu je na spoznaji. U njegovoj spoznaji dvije su temeljne operacije:
- INTUICIJA (dolazi se do prvih istinskih premisa)
- DEDUKCIJA (omogućava ispravno zaključivanje o pojedinačnim slučajevima)
U djelu Rasprava iznosi 4 pravila ispravnog mišljenja: 1. PRAVILO EVIDENCIJE
2. PRAVILO ANALIZE
3. SINTEZA SUPROTNIH PUTOVA
4. PRAVILO NABRAJANJA
8. RENE DESCARTES – ČETIRI PRAVILA ISPRAVNOG MIŠLJENJA
1.PRAVILO EVIDENCIJE- uporaba metodičke sumnje- nikada ništa ne prihvaćamo kao istinito, a da jasno ne
spoznamo da je takvo. „najbrižljivije izbjegavamo svako prenagljivanje i neprovjereno donošenje suda, i da svojim
sudovima obuhvaćamo jedino ono što je za moj duh tako i jasno i razgovijetno da nemam nikakva povoda sumnjati.“

2.PRAVILO ANALIZE- postiže da idemo od nepoznatog ka poznatom, ne može sve biti nepoznato. Složeni
problem treba rastaviti na dijelove da bi bilo jasno. „svaku od teškoća koju bi proučavao, podijelimo na onoliko
dijelova na koliko je to moguće i koliko je potrebno radi njezina najbolja rješenja.“

3.SINTEZA SUPROTNIH PUTOVA- iz osnovnih elementarnih ideja gradimo ponovno složenu situaciju i to po
točnom redu. „Istina ovisi jedna od druge po nekom redu.“

4.PRAVILO NABRAJANJA- naglašava kontinuitet nabrajanja svih pojedinačnih spoznaja. „da posvuda sve tako
izbrojim i načinim opće poglede da mogu biti siguran da nisam ništa izostavio.

9. DAVID HUME – „grobar empirizma“

škotski filozof i povjesničar 18. stoljeća. Imao je za cilj pokazati da je empirizam osnovna ideja, da sva spoznaja dolazi
iz iskustva. Svojim je istraživanjem pokazao da nije u pravu.
1.PROBLEM INDUKCIJE- ne postoji nijedan logički razlog da se sa određenog broja kvantifikatora “neki“ prijeđe na
kvantifikator „svi“.
2.PROBLEM UZROČNOSTI – spoznati svijet znači odrediti uzročno-posljedičnu vezu, odnosno naći kauzalni odnos ili
zakon.
Dva nužna, ali nedovoljna puta za određivanje uzročno-posljedičnih odnosa su:
- vremenska sukcesija (uzrok prije posljedice)
- prostorna kontigencija (mora postojati prostorna veza, dodirna točka uzroka i posljedice)
Za svaki uzrok i posljedicu mora postojati stvarna veza. Moramo napraviti iskorak u maštu.
Hume je pokazao da se induktivnim putem ne može doći do univerzalnih ideja.

10. IMMANUEL KANT - SUDOVI

njemački filozof i geograf 18. stoljeća
Tvrdio je da se ljudska spoznaja sastoji iz 2 dijela: vanjska - osjetilna datost
unutarnja - a'priorne forme ljudskog mišljenja
ELEMENTI NAŠE SPOZNAJE SU SUDOVI
1.ANALITIČKI SUDOVI su oni sudovi kod kojih predikat ne daje ništa novo subjektu. Oni su samo privid i nemaju
nikakvu spoznajnu vrijednost. Nijedna bolest nije zdrava.
2.SINTETIČKI SUDOVI su sudovi kod kojih predikat daje nešto novo subjektu. Neko je tijelo teško.
Sintetički sudovi dijele se na:
a)SINTETIČKI SUDOVI a'posteriori (iskustveni) daju nešto novo subjektu, imaju spoznajnu vrijednost, ali to nešto
novo dobiva se empirijskim putem, a to znači da spoznaja nije sigurna.
b)SINTETIČKI SUDOVI a'priori(bez iskustva) sudovi kod kojih predikat daje nešto novo subjektu, ali ta spoznaja nije
povezana iskustvom. Takvi se sudovi nalaze u matematici i klasičnoj mehanici. Ovi sudovi daju sigurnu spoznaju.

11. FORME SUDOVA

po strukturi: RELACIJSKI, PREDIKATNI, EGZISTENCIJALNI
1.KVALITETI (pozitivni, negativni)
2.KVANTITETI (univerzalni, partikularni, singularni)
3.RELACIJI (kategorički, hipotetički, disjunktivni)
4.MODALITETU (problematični,apodiktički, asertorički)
FORME SUDOVA po složenosti:
1.JEDNOSTAVNI- sastoje se od pojmova (Tigar je krvoločan)
2. SLOŽENI- sastoje se od jednostavnih sudova (implikativni ako-onda,disjunktivni A ili B, alternativni ili A ili B, konjuktivni i A i B, binegativni ni A ni B)
12. EUKLIDOVA GEOMETRIJA
Euklid 300 g.pr.Kr. – nastaje knjiga Elementi - sastavljena je od malog broja postulata i aksioma i onda strogo
određenim redom deduktivno- matematičkim putem dolazi do teorema, lema i posljedica.
Definicije (23) su rečenice koje određuju objekte proučavanja geometrije. (Točka je ono što nema dijelova.)
Aksiomi (9)su nepobitne činjenice koje imaju općenito značenje. (Ako jednakima dodajemo jednako, ostaju
međusobno jednaki)
Postulati (5) su nepobitne činjenice koje se odnose na geometriju.

13. EUKLIDOVI POSTULATI

1.Od svake točke prema svakoj točki može se povući pravac.
2.Ograničeni se pravac u svom smjeru može neprekidno produžavati.
3.Oko zadanoga središta može se opisati jedna i samo jedna kružnica zadanog polumjera.
4.Svi pravi kutovi su međusobno jednaki.
5.Ako jedan pravac presiječemo dvama pravcima koji sa strane čine dva unutarnja kuta čiji je zbroj manji od dva prava
kuta, ta dva pravca beskonačno produžena sjeći će se s one strane s koje su ti kutovi manji od pravog kuta.

14. OSNOVNE LOGIČKE OPERACIJE

NEGACIJA ( - non) ako A T, onda je non A⊥ ⊥
KONJUKCIJA (∧ ∧ - i) je istinita samo ako je istinito i A i B
DISJUNKCIJA (∨∨ - ili) je neistinita ako su iskazi A i B neistiniti
IMLIKACIJA (⇒ -slijedi) je neistinita ako je iskaz A istinit, a iskaz B neistinit

složeni sud: (SUD JE ISKAZ KOJI GOVORI O NEČEM)

Francuski kralj je ćelav = A∧
∧B∧
∧C (⊥
⊥ T T ) SUD JE NEISTINIT
Postoji kralj Francuske. ⊥
Samo je jedan kralj Francuske. T
Tko god da je kralj Francuske je ćelav. T

15. BERTRAND RUSSELL

engleski filozof, matematičar, logičar, povjesničar i društveni reformator 18. stoljeća
POZITIVISTIČKI ATOMIZAM
Jezična forma – svaki složeni iskaz može se rastaviti na elementarne iskaze uvidom u istinitost elementarnih iskaza i
korištenjem osnovnih logičkih operacija vratiti se složenom iskazu i odrediti njegovu istinitu vrijednost.
Osnovna ideja log. pozitivizma da postoji mogućnost i da je to jedini i pravi put da se svi složeni iskazi mogu svesti na
elementarne iskaze.

francuski filozof, živio na prijelazu 18./19. st

16. POZITIVIZAM
Otac pozitivizma – AUGUST COMTE koji pretpostavlja 3 stadija razvoja ljudskog duha.
1.TEOLOŠKI- čovjek želi strukturu prirode i njezinih procesa protumačiti pretpostavkom postojanja duhova ili bogova
koji ravnaju prirodom (animizam,politeizam, monoteizam)
2.METAFIZIČKI- čovjek je kritičniji, bogove zamijenio prirodnim imanentnim bitnostima i silama.
3.VRHOVNI-čovjek spoznaje ono što je za znanost bitno tj. ZAKONE, pravilnosti i stroge nužnosti prirodnih pojava.
Jedino znanost može doći do istine.
Na ovoj osnovi dolazi BEČKI KRUG - logički pozitivizam.
17. BEČKI KRUG
Najznačajniji predstavnik RUDOLF CARNAP
Postavlja 3 osnovne teze u svom manifestu 1929. pod nazivom Znanstveni nazor nad svijet
1.odbacivanje metafizike ko besmislice
2.nepostojanje neke filozofije koja bila osnovna ili opća znanost usporedno ili iznad područja empirijskih znanosti
3.tautološka priroda istinskih stavova logike i matematike

18. VERIFIKACIJA
POSREDNA i NEPOSREDNA
Posrednom verifikacijom moguće je utvrditi istinitost nekog iskaza, pozivanjem na već istinit iskaz (Mars se giba oko
Zemlje eliptičnom putanjom)
Neposredna verifikacijom moguće je utvrditi istinitost nekog iskaza motrenjem (Na Marsu ima živih bića)
Bez obzira je li verifikacija posredna ili neposredna ona se u konačnici u logičkom empirizmu svodi na neposredni
uvid. Dva problema:
1.SINGULARNI ISKAZ – ne može se doći do svih iskaza
2.VEIFIKACIJA OPĆEG ISKAZA – nemoguće je iz pojedinačnih slučajeva i iskaza koji se verificiraju doći do općeg
iskaza i njegove verifikacije. Ne može se sa „neki“ prijeći na „sve“.

19. FALSIFIKACIJA ISKAZA

KARL POPPER zastupao je i utemeljio kritički racionalizam, uveo je pojam FALSIFIKACIJE.
Za Poppera su sve teorije hipoteze dok se ne opovrgnu. Znanstvene teorije kao skupovi univerzalnih iskaza ne
Mogu nikada biti potvrđene opažanjima čime se ruši ideja logičkog pozitivizma. No, ako je točno da se teorije ne
mogu potvrditi motrenjem, one se mogu opovrgnuti. Time se i pristup stvaranja znanstvenih teorija mijenja sa
empirizma na racionalizam.
Za Poppera znanstvena se teorija mora pojaviti odozgo, putem hipoteze koja će se onda pokušati pokazati da je
netočna.

20. THOMAS KUHN

THOMAS KUHN 1962. godine objavljuje djelo Struktura znanstvenih revolucija koje dovodi do sukoba između
osnovnih opredjeljenja u filozofiji i povijesti znanosti.
Po T. Kuhnu ne postoje znanstvene teorije, nego znanstvene paradigme ili opći stavovi u odnosu na koje
funkcioniraju sve aktivnosti ko što je definicija pojmova, eksperimentalnih iskaza, konstrukcije itd.
Po Kuhnu razvoj znanosti je sljedeći - određena paradigma ili stav koji nema racionalnog objašnjenja,
omogućava period normalne znanosti gdje nova istraživanja donose kumulativno znanje. Neprolaznosti koje se
javljaju u tom istraživanju, kada se nagomilaju do kritične mase dovode do promjene paradigme (period znanstvene
revolucije) i ta nova paradigma stare teorije, činjenica i pojmove postavlja nove suodnose.

21. VOLLMER – POSTULATI ZNANOSTI -uzima se ono u što se ne sumnja

1.REALNOSTI- postoji realan svijet,neovisan od opažanja i svijesti
2.STRUKTURE- realni je svijet strukturiran
3.KONTINUITETA- među svim područjima stvarnosti postoji neprekinuta povezanost ili kontinuitet
4.TUĐE SVIJESTI- i drugi individui (životinje i ljudi) posjeduju opažaje ili svijest. Činjenica jest da su stvari onakve
kakve jesu. Ne može se ući u tuđu svijest.
5.UZAJAMNOG DJELOVANJA- naši organi su podraživani od realnog svijeta
6.FUNKCIJE MOZGA- mišljenje i svijest jesu funkcije mozga
7.OBJEKTIVNOSTI- znanstveni iskazi moraju biti objektivni
8.HEURISTIKE- radne hipoteze moraju pospješivati i poticati istraživanje
9.SPOZNATLJIVOSTI- činjenice iskustvenih znanosti mogu se analizirati opisati i objasniti „prirodnim zakonima“
10.EKONOMIJE MIŠLJENJA- nepotrebne hipoteze valja izbjegavati
22. IZABRANI TEKST

RUDOLF CARNAP – Metodološka narav teorijskih pojmova

„Naši problemi“ – str. 471.
U diskusijama o metodologiji nauke uobičajeno je i korisno dijeliti jezik na dva dijela: jezik opažanja i teorijski jezik.
Jezik opažanja upotrebljava termine koji označavaju opažljiva svojstva i odnose za opisivanje opažljivih stvari i
događaja . Teorijski jezik sadrži termine koji se mogu odnositi na neopažljive aspekte ili odlike događaja.
Jedna od glavnih tema za teorijski jezik odnosi se na problem kriterija. Empiristi se danas općenito slažu da su
određeni ranije predloženi kriteriji bili suviše uski. Danas smo svjesni da pravila koja povezuju dva jezika (pravilo
korespodencije) mogu pružiti samo djelomičnu interpretaciju za teorijski jezik.
Pitanje smislenosti prema Hempelovu mišljenju ne može biti postavljeno za bilo koji pojedinačni termin ili rečenicu već
za čitav sistem koji se sastoji od teorije, izražene teorijskim jezikom i pravila korespodencije. Čak i za taj sistem kao
cjelinu ne može se povući oštra razlika između smislenog i besmislenog.
Skeptici sumnjaju da bilo koja granična linija predstavlja adekvatnu esplikaciju one razlike koju su empiristi izvorno
imali u umu.
Carnap vjeruje da je moguće i u teorijskom jeziku povući adekvatnu graničnu liniju koja dijeli naučno smisleno od
besmislenog. Dva su alternativna oblika za uvođenje naučnih pojmova:
1. Teorijski pojmovi uvedeni u teorijski jezik pomoću postulata
2. Dispozicijski pojmovi
Carnap govori da je uvođenje u obliku teorijskih pojmova korisnija metoda jer dopušta veću slobodu u izboru
pojmovnih oblika.

PITANJA
1) SPOZNAJA
2) PLATON
3) ARISTOTEL
4) EMPIRIZAM
5) RACIONALIZAM
6) METODE ZAKLJUČIVANJA
7) RENE DESCARTES
8) DESCARTESOVA PRAVILA
9) DAVID HUME
10) IMMAANUEL KANT - SUDOVI
11) FORME SUDOVA
12) EUKLIDOVA GEOMETRIJA
13) EUKLIDOVI POSTULATI
14) OSNOVNE LOGIČKE OPERACIJE
15) BETRAND RUSSELL - POZITIVISTIČKI ATOMIZAM
16) POZITIVIZAM
17) RUDOLF CARNAP - BEČKI KRUG
18) VERIFIKACIJA
19) KARL POPPER - KLASIFIKACIJA ISKAZA
20) THOMAS KUHN
21) VOLLMER - POSTULATI ZNANOSTI
22) IZABRANI TEKST (CARNAP - Metodološka narav teorijskih pojmova „Naši problemi“)
 THOMAS KUHN
Tek odbacivanje kritičkog mišljenja označava
Prijelaz na znan ost .
Prelazak s nove na staru teoriju za Kuhna je
Neočekivan u tom smislu što je nova teorija
Nespojiva sa starom
KARL POPPER
Znanost nema, niti se može zamisliti bez
kritičkog mišljenja.
Ne postoje „čiste opservacije koje bi bile
međusobno nezavisne od svake teorije.

Naslovi „FILOZOFIJA ZNANOSTI“ (Zoran Primorac) str.

3. Empirizam i racionalizam …………………………………………………………… 75.

6. Filozofija L. Wittgensteina ………………………………………………………….. 125.
6.1. Wittgenstein-Tractatus logico-philosophicus ……………………………………….. 126.
7. Logički pozitivizam …………………………………………………………………... 136.
7.1. Filozofske prethodnice logičkog pozitivizma …………………………………………. 136.
7.2. Osnovni stavovi logičkog pozitivizma …………………………………………………. 140.
7.2.1. Princip verifikacije ……………………………………………………………………. 143.
7.2.2. Tumačenje i objašnjavanje pojmova ……………………………………………… 147.
7.2.3. Aksiomske definicije i pravljenje razlike između pravih i nepravih pojmova …… 148.
7.2.4. Pojam definicije pridodavanja ………………………………………………………. 149.
7.2.5. Radikalni empirizam ………………………………………………………………… 150.
7.2.6. Besmislenost metafizika …………………………………………………………….. 150.
7.2.7. Revizija kriterija smisla ……………………………………………………………… 159.
7.2.8. Kriterij smislenosti …………………………………………………………………… 160.
7.3. Struktura znanstvenog jezika …………………………………………………………. 161.
7.4. Struktura empirijske spoznaje ………………………………………………………… 162.
7.4.2. Problem sustava konstitucije empirijskih pojmova ………………………………… 164.
7.4.3. Fizikalizam ideja jedinstvene znanosti …………………………………………….. 164.
7.5. Potvrđenost teorije …………………………………………………………………… 165.
8. Znanstvena filozofija H. Reichenbacha …………………………………………… 169.
10. Pozitivistička slika znanosti i njezina kritika …………………………………….. 214.
10.1. Kritika pozitivističke slike znanosti ………………………………………………… 220.
11. Kritički racionalizam Karla Poppera …………………………………………… 229.
11.1. Popperov treći svijet ………………………………………………………………… 246.
11.2. Opće naznake pristupa K. Poppera ………………………………………………… 252.
12. Thomas Kuhn – Struktura znanstvenih revolucija ……………………………. 258.
12.1. Thomas Kuhn – Struktura znanstvenih revolucija …………………………………. 264.
12.2. Opće naznake Kuhnovog stajališta ………………………………………………….. 273.
18.7. Tvorba elementarnih iskaza –simbolička ili matematička logika …………………….. 425.
18.8. Boltzmannova teorija odraza …………………………………………………………… 429.
18.9. Hume i kauzalnost ……………………………………………………………………… 433.
18.10.Neodlučivost motrenja ………………………………………………………………… 437.
19. IZBOR TEKSTOVA …………………………………………………………………… 471.
19.1. Rudolf Carnap – METODOLOŠKA NARAV TEORIJSKIH POJMOVA …………….. 471.
19.1.1. Naši problemi ………………………………………………………………………… 471.
19.1.2. Jezik opažanja L0 …………………………………………………………………….. 472.
19.1.3. Teorijski jezik LΤ ……………………………………………………………………… 474.
19.1.4. Problem dopustivosti teorijskih entiteta ……………………………………………….. 474.
19.1.5. Pravila korespodencije C ……………………………………………………………… 477.
19.1.6. Kriterij smislenosti za teorijske termine ………………………………………………. 479.