Bašić, Koller, Trbović, Žižak, INTEGRALNA METODA U RADU S PREDŠKOLSKOM DJECOM I NJIHOVIM RODITELJIMA

1. TEORIJSKI OKVIR
3 pristupa tumačenja ljudske aktivnosti:
1. PSIHOANALITIČKI PRISTUP-FREUD
Psihološko funkcioniranje čovjeka koji je unutarnje motiviran i kojim upravljaju nagoni (podražaji kojih je nesvjestan da reagira na njih), a ne svijest i razum.
2. BIHEVIORALNI PRISTUP – PAVLOV, WATSON, GUTHRI, HULL, SKINNER
Čovjek je reaktivno biće, reagira na vanjske podražaje, a nije unutarnje motiviran. On je rezultat osobne povijesti poticanja (koja ponašanja su nagrađivana, a koja
kažnjavana).
3. HUMANISTIČKI PRISTUP
Čovjek je proaktivno biće, aktivan prema okolini i reagira na poticaje okoline, može mijenjati sebe i okolinu u skladu s vlastitim potrebama, željama.
INTEGRALNA METODA – temelj joj je humanistički pristup, a teorijski okvir su TEORIJA UČENJA I POTREBA, operacionalno KOMUNIKACIJSKI
PROCES.

1.1. TEORIJA UČENJA

2 SKUPINE: BIHEVIORALNE (ponašanje) i KOGNITIVNE (spoznajne, temelje se na aktivnosti osobe u procesu učenja).
1.1.1. TOLMANOVA TEORIJA
4 OSNOVNA NAČELA:
1. ponašanje je svrhovito, prema cilju usmjereno
2. znanje o vanjskom svijetu organizirano je kroz unutarnje kognitivne mape
3. TOLMANOVO NAČELO NAJMANJEG OTPORA – postizanje cilja na najjednostavniji
način
4. promjenjivo ponašanje je učeno
Teoriju učenja definira kao činitelja koji određuje ponašanje na točki izbora.
1.1.2. GEŠTALTISTIČKE TEORIJE UČENJA
Ponašanje se može razumjeti kao cjelina, a ne kao zbroj komponenti i to kao rezultat interakcija ličnosti i okoline.
1.1.3. PIAGETOVA TEORIJA
Sadrži implicitnu teoriju učenja. Razlikuje ponašanje (adaptirano ponašanje koje sadrži asimilaciju – prilagodbu na sredinu i akomodaciju – promjenu ponašanja
prema zahtjevu okoline) i učenje (usvajanje znanja iz vanjskih izvora). Naslijeđe se realizira pod utjecajem okoline.
6 RAZVOJNIH STUPNJEVA:
1. STUPANJ REFLEKSA – nasljedni sklopovi, prve emocije
2. PRVIH MOTORNIH NAVIKA – organizacija opažanja i diferenciranih osjećaja
3. SENZO-MOTORNE ili PRAKTIČNE INTELIGENCIJE – prethodi govoru
4. INTUITIVNE INTELIGENCIJE – podčinjenost odraslima, individualni osjećaji, razvoj govora samom sebi što prethodi unutarnjem govoru,
emocionalno i intelektualno spontani govor kojim prenosi postupak u misao. Egocentrično mišljenje-verbalno mišljenje-intuitivno mišljenje – «logika» ranog
djetinjstva». Dijete uči kroz tjelesna i socijalna iskustva s okolinom i važna je njegova aktivnost koja u procesu učenja može imati 3 mogućnosti:
a) VJEŽBE – brojnim ponavljanjem postaje efikasnije
b) TJELESNO ISKUSTVO – manipulacija objektima, učenje o svojstvima
 c) MATEMATIČKO-LOGIČKO ISKUSTVO – unutarnji i apstraktni proces, najviši oblik učenja, razvoj apstraktnih logičkih pravila o svojstvima
objekta, ta pravila su kognitivne strukture koje formiraju STRATEŠKA PRAVILA važna ra rješavanje problema.
Znanje – sazrijevanje mozga u sposobnosti spoznavanja različitih tipova veza.
Učenje – provocirano izvana od osobe ili sadržaja učenja. Tri procesa: ekvilibriranje (uravnoteživanje), asimilacija, akomodacija.
5. KONKRETNIH INTELEKTUALNIH OPERACIJA – početak logike, moralnih i soc. Osjećaja
6. APSTRAKTNIH INTELEKTUALNIH OPERACIJA, OBRAZOVANJA LIČNOSTI TE
AFEKTIVNOG I INTELEKTUALNOG UKLJUČIVANJA U SVIJET ODRASLIH
1.,2.,3., stupanj od rođenja-1,5/2 god, 4., stupanj 2-7 god, 5., stupanj 7-11 god, 6., stupanj – adolescent
1.1.4. ISKUSTVENO UČENJE A.H.MASLOW
Humanistički pristup, vrste učenja: PROMATRAČKO (objektivno, znanstveno), DOŽIVLJAJNO (važnije, osobna aktivnost, promjene u karakteru, a ne u
ponašanju).
1.1.5. ROGERSOV PRISTUP UČENJU
Vrste učenja: KOGNITIVNO, DOŽIVLJAJNO (važnije).

1.3.KOMUNIKACIJSKI PROCESI
ROGERS, ŽIVOTNO VAŽNO UČENJE – doživljajno učenje, ono koje je važno osobi koja uči, javlja se u kontekstu međuljudskih odnosa tako što se važnost
stvara na reakciji drugih ljudi u tom odnosu.
KOMUNIKACIJA – omogućuje opstanak bilo koje socijalne organizacije, a utječe na određenje struktura, njom se ostvaruju ciljevi međuljudskih odnosa.
WATZLAWICKOVA PRAVILA KOMUNIKACIJE:
1. nemoguće je ponašati se u situaciji kada se dvoje ljudi mogu vidjeti
2. svaka se komunikacija sastoji iz sadržajnog i odnosnog aspekta
3. svatko ima svoje razumijevanje uzroka i posljedice
4. komunikacija se služi verbalnim i neverbalnim modalitetima
5. međuljudski odnosi su simetrični (ravnopravni) ili komplementarni (nadopunjuju se).
1.2.1. VERBALNA KOMUNIKACIJA
Oblici: zapovijedi i instrukcije, pitanja i informacije.
EGOCENTRIČNI GOVOR – usmjeren na samog sebe (predškola), funkcija mu je usmjeravanje ponašanja.
Kvaliteta komunikacije u djetetovoj okolini utječe na razvoj jezičnih sposobnosti i modeli socijalnog komuniciranja.
1.2.2. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
Prikladnija u procesu komuniciranja emocija i stavova od verbalne (izraz lica, geste, intonacija, dodir, odjeća, pokret tijela). Pošiljatelj nije svjestan da ih šalje, a
primatelj ih često ne može protumačiti.
1.2.3. GORDONOV MODEL USPJEŠNIH ODNOSA
Zone stabilnosti čine kvalitetan odnos s osobama bliskim djetetu (roditelji, odgajatelji). Kada odrasla osoba ima problem zbog djeteta «ja» poruka sadržava: jasno
imenovanje neželjenog ponašanja, posljedice za odraslog i osjećaji o tome.
1.2.4. SLUŠANJE U KOMUNIKACIJI
Izrazito važno da bi se druga osoba doživjela. Načini slušanja: pseudo, jednoslojno, otimanje riječi, slušanje u zasjedi (napad na sugovornika), detonacija (je
razumijevanje rečenog).
1.2.5. FEEDBACK U KOMUNIKACIJI
Verbalni ili neverbalni odgovor na nečije ponašanje. Pozitivni feedback pokreće naprijed. Negativni zadržava postojeće stanje, a izvedeni tumači ličnost ili
ponašanje prošlosti na temelju ponašanja u sadašnjosti. Namjera mu je razumijevanje i pomoć, razumljiv i jasan, dat u pravom trenutku.

1.3. TEORIJE POTREBA

1.3.1. TEORIJE LJUDSKE MOTIVACIJE-POTREBE PO A.H.MASLOWU
1.3.2. TEORIJA KONTROLE-POTREBE PO W.GLASSERU
Upravljamo ponašanjem kako bi zadovoljili svoje potrebe, one nas motiviraju.
5 POTREBA:
1. preživljavanje i produžavanje vrste – nastaju u starom, nesvjesnom mozgu
2. za pripadanjem
3. moći
4. slobodom psihičke potrebe, nastaju u novom, svjesnom mozgu
5. zabavom
1.3.3. POTREBE I NJIHOVO ZADOVOLJAVANJE U PREDŠKOLSKE DJECE
Povezanost zadovoljavanja potreba s razvojem ličnosti i psihičkim zdravljem. Potreba za pripadanjem važna (smrt od gladi u takvom slučaju, marasmus),
pozitivan feedback, učenje kroz igru i zabavu. Predškolskom djetetu treba zadovoljiti potrebe za slobodom, pripadanjem, važenjem, zabavom-razvoj socio-
emocionalnih karakteristika.
MASLOW – u predšk. dobi poticati: realnu percepciju sebe i okoline, prihvaćanje sebe i drugih, spontanost, prirodnost, sposobnost uočavanja problema i
rješavanje, uživanje u društvu i samoći, samostalnost, uviđanje novih aspekata stvarnosti, demokracija, moral, humor, kreativnost, intenzivno proživljavanje
iskustava. Dijete učimo efikasnom načinu zadovoljavanja temeljnih potreba, kontrole ponašanja pri tom zadovoljavanju, a da koriste svoje sposobnosti, talente i
potencijale.

2. RAZVOJ I POREMEĆAJI U PONAŠANJU DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

FURLAN – PERIODIZACIJA RAZVOJA ČOVJEKA:
1. PRENATALNO začeće-rođenja
2. NOVOROĐENČE 2 tjedna nakon poroda
3. DOJENČE 2 tj-1 god.
4. RANO DJETINJSTVO 1-3 god
5. PREDŠKOLSKA DOB 3-6/7 god
6. ŠKOLSKA DOB 6/7-12/13 god
7. PUBERTET 12/13-15 god
 8. MLADENAŠTVO/ ADOLESCENCIJA 15-18/20 god
9. ZRELA DOB 20-56/60 god
10. PREDSTARAČKA DOB 50-60/70 god
11. STAROST 70-nadalje
Razvoj djeteta: tjelesni, intelektualni, socijalni, emotivni.
2.1. EMOCIONALNI RAZVOJ
Socijalizacija je proces pod utjecajem bioloških značajki pojedinca i njegova socijalnog učenja.
2 emocije u djece: UGODA I NEUGODA s težnjom zadovoljavanja. Emocionalne potrebe djece predšk. dobi su sigurnost, ljubav, priznanje, stjecanje iskustva
koje može ostvariti jedino s drugima. Pri zadovoljavanju djeluju 2 mehanizma: IMITACIJA (ne uče emocije, nego načine izražavanja, u kojim situacijama te
prepoznati i kontrolirati ih) i IDENTIFIKACIJA. Na konačno emocionalno formiranje utječe šira socijalna okolina i tu vrtić mora kompenzirati čega nije bilo i
razgraditi nepovoljno. Nužnost izbacivanja negativnih emocija. Dječje emocije su: jednostavne, spontane, odmah pronađu izraz, snažne i nestabilne, otvoreno ih
pokazuju.

2.2. SOCIJALNI RAZVOJ

Usvajanje socijalnih ponašanja koja utječu na cjelokupan razvoj te samopercepciju kroz interakciju (i dijete je aktivno), a djeluje kroz naslijeđene i stečene
dispozicije. Utjecaj šire socijalne okoline (u mlađoj dobi obitelj). SOCIJALNA INTELIGENCIJA – posljedica je razvoja spoznaje i motivacije i navika ponašanja,
sposobnost pojedinca ispravnog razumijevanja i reagiranja na socijalnu okolinu. 3-6/7 god. EGOCENTRIZAM uža sredina, prema kraju razdoblja prilagođavanje
socijalnoj sredini (razvoj emocija, sposobnost izražavanja, kontrole, formiranje stavova, navika, oblika ponašanja. Važna je socijalna prihvaćenost.
2.3.POREMEĆAJI U RAZVOJU I PONAŠANJU DJECE PREDŠKOLSKE DOBI
Klasifikacija prema istraživanju fakulteta za defektologiju 1988:
 3. OBITELJ I DJECA PREDŠKOLSKE DOBI
Odgoj ličnosti: samoaktivnost djeteta, naslijeđene osobine, utjecaj okoline.
PSIHOANALITIČKA KONCEPCIJA LIČNOSTI, FREUD
Biološki činitelji, nesvjesni psihički procesi, nagoni.
Faze razvoja ličnosti: 1 god – ORALNA FAZA; 2,3 god. – ANALNA; 4,5 god – FALUSNA.
Rješavanje krize jedne faze uvjetuje prijelaz u drugu i razvoj ličnosti, a dijete je pasivni subjekt ili objekt, dok je osnovni mehanizam prilagođavanje
identifikacijom (niz promjena u egu do stvaranja super-ega).
SOCIJALNA TEORIJA LIČNOSTI, ADLER, FROMM
Adler – u djetetu/čovjeku postoji potreba za samoaktualizacijom što usmjerava osobu da to prebrodi. Negira biološka određenja, naglašava obiteljsko i društveno
određenje razvoja ličnosti (stil odgoja).
Fromm – smatra da iza obitelji na dijete utječe društvo svojim određenjem i utjecajem na obitelj. Utjecaj koji ide iz obiteljskog stila odgoja.
FAKTORSKO ANALITIČKA TEORIJA LIČNOSTI, CATTELL
Osobine ličnosti formiraju naslijeđe i okolina (različito utječu na različite osobine ličnosti, 2/3 je određeno okolinom, 1/3 genetikom). 2 vrste:
KONSTITUCIONALNE (veći utjecaj naslijeđa), OKOLINOM IZGRAĐENE OSOBINE (veći utjecaj okoline). Formiranje traje do 7.god., ali se i dalje razvija.
3.2.OBITELJ, ODGOJ I POREMEĆAJI U PONAŠANJU DJECE
Obitelj danas funkcionira u stalnim promjenama vidljivima u: strukturi obitelji, odgoju djece, obiteljskim odnosima i organizaciji obiteljskog života. Društvo
preuzima dio obiteljske uloge (razvoj i zdravlje), veća demokratizacija i humanizacija odnosa u obitelji. Funkcionira kroz 4 područja: osobno, bračno, roditeljsko,
socio-ekonomsko funkcioniranje. Odgojni stilovi: DEMOKRATSKI, AUTORITARNI, STIHIJSKI. Loši odnosi među roditeljima štete više nego razvod.

3.3.PRISTUP RADU I SURADNJI S OBITELJIMA U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA

Djelovati na dijete kroz odgojno-obrazovni program i na roditelje kroz suradnju sa stručnjacima vrtića. (afirmirati ih kroz njih same i stvoriti ravnopravan odnos s
vrtićem)
3 oblika suradnje: 1. obostrano informiranje (individualni razgovori, kutići); 2. stjecanje znanja potrebnim za odgoj (roditeljski sastanci); 3. zajedničko življenje
djece, roditelja i odgojitelja (izleti, proslave).

4.PRIMJENA INTEGRALNE METODE

MASLOW, GLASSER, ROGERS, LEWIN, WATZLAWICK, GORDON – zadovoljavanje potreba u svakoj životnoj dobi rezultira zdravim razvojem.
Glavne karakteristike metode: KOMPLEKSNOST (u sebe integrira i reintegrira različite teorije, metode i tehnike rada s ljudima čineći tako cjelovit pristup),
OTVORENOST (iako je zaokružena cjelina otvorena je za ugradnju novih teorija spoznaja i postupaka rada s ljudima).
Suštinske karakteristike:
1. METODA JE RAZVOJNA – na predškolsko dijete gleda kao na biće koje se razvija u skladu s osobnim potencijalima i onima okoline.
2. METODA JE KONTEKSTUALNA – izgraditi druženje u kojem postoje adekvatni ljudi i predmeti s kojima pojedinci mogu zadovoljiti sve svoje potrebe.
3. METODA JE FENOMENOLOŠKA – u fokusu je sadašnje ponašanje na koje se gleda kao na kompleksan fenomen koji uključuje misaonu i aktivnu
emocionalnu komponentu.
4. METODA JE ODNOSNA/HUMANISTIČKA – topao međuljudski odnos uzajamnog primanja i davanja, najvažniji element u kojem se dešava socijalno
učenje-cilj, ali i uvjet realizacije metode.
5. METODA JE GRUPNA – razvoj se ostvaruje kroz pripadnost grupama, metoda se realizira preko grupnih oblika rada.
Postavke u suradnji s roditeljima: osposobiti roditelje za razumijevanje djeteta (osnovnih potreba i zadovoljavanje), za primjenu «čiste» komunikacije, naučenog,
Glasserove REALITETNE TERAPIJE I TEORIJE KONTROLE, a osnovni oblik rada je grupni. Roditelji su aktivni sudionici, za svakodnevnu komunikaciju
panoi za roditelje i pisani materijali koji prate program ove metode.