Professional Documents
Culture Documents
Prezime Bagar (Bagara, Bagarić)
Prezime Bagar (Bagara, Bagarić)
====================================================================
https://www.geni.com/surnames/bagarić
PREZIME BAGARIĆ
Iza popisa 1768.god. pripadnici ovoga roda postupno se sele u obližnju Bukovicu ali i na
Kuprešku visoravan. „Na Kupresu oni prvo odlaze u selo Juriče pod Plazenicom;
doseljuju iz Bukovice, što znači svakako nakon 1768. a samo selo Jurići do toga doba
uopće još nije postojalo. Na Kupres dolaze 1777. jer se te godine rodio Stipan (fra.
Bono) Bagarić. Iz Jurića prelaze prvo u Rastičevo, Grbešinu dolinu, kamo ih naseljuje
beg Miralem, ali za kraće vrijeme, jer odlaze u Stražbenicu gdje su oni i danas. Tu ih je
pratila posebna seća; janjilo im se godišnje 500 ovaca. Iz Stražbenice preselili se u sela
sve tamo do Otinovaca“
Fra. Ivo Bagarić mlađi (rođen 1919.), uz zapažen svećenički rad i dužnost u
franjevačkom redu, bavi se i znanošću i publicistikom, objelodanivši „Kumaran ili
Betlehem“, monografiju župe Bukovca, zatim pet knjiga za potrebe svećenika –
propovjednika i kultnu knjigu „Duvno-povjest župe duvanjskog samostana“, kojom je
osigurao visoko mjesto među zaslužnim Duvnjacima svih vremena. Trenutačno još
trojica svećenika roda Bagarić iz Bukovice služe bogu i narodu: fra. Mirko (rođen 1949.),
dominikanac Stipe Bagarić (1941.) i dijacezanski svećenik Jakov Bagarić (1925.), inače
rodni brat fra. Ivin. Prselio u vječnost kada je rukopis ove knjige završavan.
Pitanje je je li starina Sarajevo ili Duvno (Mesihovina i Brišnik) jer se u prvom popisu
1741. godine nalaze i u Duvnu i u samom Sarajevu.
=====================================================================
str.80-82
BAGARIĆI
Danas na duvanjskom području Bagarići žive u Mesihovini (78 obitelji, 376 članova),
Bukovici ( 48 obitelji), Brišniku (20), Omolju (5,27), Letki (4, 26) i Lugu (4, 23).
Starinom su iz Mesihovine, iako postoji i pretpostavka da je to Sarajevo. "Po jednoj
mutnoj tradiciji, zabilježenoj u Bukovici kod Duvna,Bagarići su starinom "od Sarajeva";
odakle su došli pred više stotina godina na Duvno. Makar ta vijest zvuči slabo
vjerojatno, bilježimo ipak, možda donekle u njezinu potvrdu da je već 1741 . u Sarajevu,
u mahali Latinluk, bila obitelj Bože Bagarića, a 1768. u istom gradu već četiri."1
Najstariji pisani spomen o Bagarićima je onaj od 2 1 . srpnja 1735.godine, kada je
makarski biskup Stipan Blašković u sklopu pastirskog pohoda Bosni Otomanskoj
"blagoslovio trave, vodu i sol katolicima I muslimanima, slavio misu, pripovijedao i
krizmao veliki broj djece I odraslih, podijeli zapise i otiđe u selo Miljacku (zaselak
Mesihovine, op.A. I. ) odsjednuvši u kući Jakova Bagarića."2
Jakov je Bagarić glavar 23-člane obitelji, koju je u svoj popis 1741/42.godine uvrstio
biskup fra Pavo Dragićević. U Mesihovini tada žive još tri obitelji s tim prezimenom:
dvojica Grga s 1 O odnosno 8 ukućana i 10-člana obitelj Marka Bagarića; u ,Brišniku
tada obitavaju dvije Bagarića obitelji:Jerkina sa 17 i Filipova s 12 ukućana; 5-člana
obitelj Bože Bagarića živjela je u Dunićima (tadašnji naziv za Soviće pokraj Gruda).
Dakle, brojke idu u prilog tezi da su Bagarići starosjedilački duvanjski a ne sarajevski
rod, jer 1741/42. godine na duvanjskom području živi 6 obitelji s 80 članova i vjerojatno
s Duvna odseljena 5-člana obitelj u Dunićima. I popis biskupa fra Marijana Bogdanovića
1768. godine još više potvrđuje pretpostavku o duvanjskom podrijetlu Bagarića, jer u
Mesihovini žive 4 obitelji sa 72 člana (Markova s 25, Lovrina s 18 ,udovice Kate s 15 i
Nikolina s 4 člana) a u ostatku Duvna još su 3 obitelji Bagarića s 32 ukućanina (u
Bmišniku i Crvenicama Markova i Grgina obitelj s po 12) i u Cebari (Jozina sa 8
članova).
Sarajevski Bagarići mnogo su neuvjerljiviji u brojkama: 1741/42. već spominjana 6-
člana obitelj Bože Bagarića (Natalis Bagarich) a 1768. U domaćina Bože, glede broja, u
obitelji nema promjena, dvije su obitelji s po 4 člana - Ivanova i Stipanova, dok Pavino
domaćinstvo ima 3 člana.
Iza popisa 1768. godine pripadnici ovog roda postupno se sele u obližnju Bukovicu ali i
na kuprešku visoravan. "Na Kupresu oni najprije dolaze u selo Juriče pod Plazenicom;
doseljuju iz Bukovice, što znači svakako nakon 1768. , a samo selo Juriči do toga doba
uopće još nije postojalo.
Na Kupres dolaze prije 1777. , jer se 21.3. te godine rodio Stipan (fra Bono) Bagarić. Iz
Juriča prelaze najprije u Rastičevo, Grbešinu dolinu, kamo ih naseljuje beg Miralem, ali
za kraće vrijeme, jer odlaze u Stražbenicu gdje su oni i danas. Tu ih je pratila posebna
sreća; janjilo im se godišnje 500 ovaca. Iz Stražbenice preselili su u sela sve tamo do
Otinovaca. "3
Danas Bagarići na kupreškom području žive u Bilom Potoku,Stražbenici, Osmanlijama,
Zloselima i Otinovcima.
S duvanjskog područja Bagarići između 1770. i 1810. godine doseljavaju i u sjevernu
Bosnu, na derventsko-plehansko područje, u sela Sočanicu i Mišince. U maticama župe
Plehan 1791. godine je zabilježeno doseljenje u Sočanicu Martina Bagarića i njegove
supruge Mande rođene Tolić "od Duvna".4
Bukovička grana Bagarića karakteristična je i po tome što je Katoličkoj crkvi dala više
svećenika, ponajviše franjevaca. O najpoznatijem od njih fra Ivi (1842 - 1787) njegov
mlađi imenjak zapisuju i ovo: ". . . u neku ruku postao je legenda: kazivanje i priče o
njemu se još čuju;priča se o njegovoj snazi, neustrašivosti i svađama s Turcima; o
njegovu konju Vrancu i utrkama s begovima. Osim župničkog i svećeničkog poziva
i rada - župnik u Duvnu i Seonici - bavi se i političkim poslovima:jedan je od fratara koji
su 1875. godine išli u Imotski na poklon bečkom caru Pranji Josipu; s ustanicima na
području Kamešnice (1875. - op. A. I.) bio je u dosluhu i vezama, i tako je pripremao
narod na ustanak protivTuraka i na dolazak austrijske carske vojske koja će u ljeto
1878. godine zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Dočekao je tu godinu, ali ne i dane: umro
je u Seonici samo tri mjeseca prije ostvarenja svog sna (8. svibnja)."5
Fra Ivo Bagarić mlađi (rođen 1919.) uz zapažen svećenički rad i dužnosti u
franjevačkom redu bavi se znanošću i publicistikom, objelodanivši "Kumaran ili
Betlehem", monografiju župe Bukovica zatim pet knjiga za potrebe svećenika -
propovjednika i kultnu knjigu "Duvno-povijest župa duvanjskog samostana", kojom je
osigurao visoko mjesto među zaslužnim Duvnjacima svih vremena.
Trenutačno još trojica svećenika roda Bagarića iz Bukovice služe bogu i narodu: fra
Mirko (rođen 1949.), dominikanac Stipe Bagarić (1941.) i dijecezanski svećenik Jakov
Bagarić (1925.), inače rođeni brat fra Ivin. Preselio u vječnost upravo kad je rukopis ove
knjige završavan.Pokoj mu vječni!
====================================================================
PREZIME BAGAR
www.actacroatica.com
Prezime Bagar
(uključujući: Baghwar, Baghar, Bhagar, Baggar, Baghdar, Baghu
ar, Baghmar, Baghkar i Bahgar) prisutno je u 33 države širom
svijeta. "Bhagar" nosi manji broj osoba u Keniji, manji broj
u Kanadi, te manji broj u Americi. "Baghmar" nosi nekoliko osoba
u Americi.
Karakteristična imena
PREZIME BAGARA
www.actacroatica.com
Prezime Bagara
(uključujući: Baghara, Bhagara, Bagarra i Baagara) prisutno je u
20 država širom svijeta.
Karakteristična imena
www.actacroatica.com
Michael Bagarich
Nikola Bagarić, Ivan Bagarić, Zlatko Bagarić, Ivan Bagarić, Bono Bagarić, Ivo Bagarić
https://www.arz.hr/znacenje-i-porijeklo-prezimena-bagaric/
Porijeklo prezimena BAGARIĆ nije posve jasno, no postoje neke teorije koje ga
povezuju s nekim od zanimanja ili osobina koje su bile karakteristične za neke krajeve u
kojima se prezime pojavljuje. Prema jednoj teoriji, prezime BAGARIĆ potječe od riječi
‘bagar’, koja se odnosi na kovača koji se bavi izradom noževa, a u nekim krajevima se
koristila i za nekoga tko je izrađivao druge alate.
Ova teorija se temelji na činjenici da je izrada noževa bila vrlo česta aktivnost u
Hrvatskoj te da su neki kovači imali nadimak ‘bagar’ ili ‘bagara’.
Druga teorija povezuje prezime BAGARIĆ s riječju ‘bagariti’, što znači ‘zavijati’ ili ‘grliti’.
Prema ovoj teoriji, prezime BAGARIĆ bi moglo potjecati od nekoga tko je bio sklon
čvrsto zagrliti druge osobe, ili pak od nekoga tko je imao zavojit, uvijajući način hodanja.
Treća teorija govori o tome da prezime BAGARIĆ potječe od imena ‘Bogorodica’, koje
je bilo vrlo često ime među ženama u nekim krajevima Hrvatske. Prema ovoj teoriji,
prezime BAGARIĆ bi moglo značiti ‘sin (ili kći) Bogorodice’, što bi značilo da je neka
osoba koja je nosila ovo prezime bila potomak žene koja se zvala Bogorodica.
U svakom slučaju, značenje prezimena BAGARIĆ suptilno je i teško ga je jednoznačno
definirati. Ipak, ono što je sigurno jest da se radi o prezimenu koje ima duboke korijene
u hrvatskoj tradiciji i kulturi.
Komentar
U tekstu se navodi arhaizam “bagar” u značenju kovač koji se bavi izradom noževa i/ili
drugih alatki,kao i glagol “bagariti” u značenju “grliti”. Međutim,nije navedeno gdje se
navedeni arhaizmi upotrebljavaju !? Provjerio sam u brojnim knjigama;između ostalih:
Pavle Ćosić (i saradnici) – Rečnik sinonima, Vuk Stefanović Karadžić –Srpski rječnik,
1852.godina; Ljiljana Šarić – Rječnik sinonima hrvatskoga jezika; Ivan Klajn,Milan Šipka
– Veliki rečnik stranih reči i izraza; Miloš Milosavljević – Rečnik savremenog
srpskohrvatskog jezika; Ibrahim Čedić – Rječnik bosanskog jezika; Grupa autora
(ur.Miroslav Nikolić) –Rečnik srpskog jezika; Marta Bjeletić – Iskovrnuti glagoli; Mihailo
Bojanić,Rastislava Trivunac – Rečnik konavoskog govora (m.op.Konavle u
dubrovačkom podrušju); Slobodan Filipović – Arhaično-srpski rečnik; Srećko Lorger –
Dalmatinske riči; Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika itd.,
Jure Šonje (gl.ur.) – Rječnik hrvatskoga jezika,Leksikografski zavod Miroslav Krleža I
Školska knjiga,Zagreb, Ante Kraljević – Ričnik zapadnohercegovačkog govora,ali nisam
pronašao te arhaizme.
Tumačenje prezimena Bagarić od osnove osobnog imena Bogorodica (?!) je još manje
uvjerljivo. U knjigama A.Čilaš Šimpraga,D.Majić Ivšić,Domagoj Vidović – Rječnik
suvremenih hrvatskih osobnih imena,kao i u Mate Šimundić – Rječnik osobnih imena
uopće nema imena Bogorodica,a za koje autor (i) sa gore navedene internet stranice
tvrde da je “bilo vrlo često među ženama u nekim krajevima Hrvatske”.Ime Bogorodica
ne navodi niti Tomislav Maretić ( “O narodnim imenima I prezimenima u Hrvata i Srba I-
II,rad JAZU,1885.-1886.). Mate Šimundić navodi samo ime Bogorada (prem muškom
imenu Bogorad – od im.bog i pridjeva rad),ali od tog imena teško može postati prezime
Bagarić !
==================================================================
==================================================================================
str.18
БАГ АР
====================================================================================
str.10
baga ž žulj, kurije oko; čvorugasta izrastlina na nogama stoke (ob. konja); zadebljanje
kože sbog trljanja 1.cig. pango “hrom” 2. tur. baga “izrastlina nalik na oklop kornjače”«
bagav prid. 1 ° koji ima bage 2° natečen, odebljao (o prstima ruke);bageljav 3° koji ima
nespretne prste, nespretan u rukama v. baga
==================================================================
Toponimi osnove “BAGAR”
https://en.wikipedia.org/wiki/Baggara_Arabs
The Baggāra (Arabic: الَب َّق اَر ة, romanized: al baqqāra "heifer herder"[6]) or Chadian
Arabs are a nomadic confederation of people of mixed Arab and Arabized indigenous
African ancestry,[7][8] inhabiting a portion of the Sahel mainly between Lake Chad and
the Nile river near south Kordofan, numbering over six million.[9] They are known as
Baggara and Abbala in Sudan, and as Shuwa Arabs in Cameroon, Nigeria and
Western Chad. The term Shuwa is said to be of Kanuri origin.[10]
The Baggāra mostly speak their distinct dialect, known as Chadian Arabic. However the
Baggāra of Southern Kordofan, due to contact with the sedentary population and the
Sudanese Arab camel herders of Kordofan, has led to some Sudanese Arabic influence
on the dialect of that zone. [11] They also have a common traditional mode of
subsistence, nomadic cattle herding, although nowadays many lead a settled existence.
Nevertheless, collectively they do not all necessarily consider themselves one people,
i.e., a single ethnic group. The term "baggara culture" was introduced in 1994 by
Braukämper.[6]
The political use of the term baggāra in Sudan is to denote a large group of closely
related cattle-owning Arabic speaking tribes that reside traditionally in the Southern
parts of Darfur and Kordofan who mixed extensively with the native people they live with
in the region, in particular the Fur people, Nuba peoples and Fula people. Many are
simply just the descendants of pre-existing indigenous tribes who have been arabized.
[12]
The bulk of "Baggara Arabs" live in Chad and Sudan, with small minorities
in Nigeria, Cameroon, Niger, Central African Republic and South Sudan.
Baggāra (arapski: الَب َّقاَر ة, romanizirano: al baqqāra "stočar junica"[6]) ili čadski Arapi su
porijekla, [7][8] koji naseljavaju veći dio Sahela između jezera Čad i rijeke Nil blizu
južnog Kordofana, koji broji preko šest miliona.[9] Oni su poznati kao Baggara i Abbala
u Sudanu, i kao Shuwa Arapi u Kamerunu, Nigeriji i zapadnom Čadu. Za termin Shuwa
Baggāra uglavnom govore svoj poseban dijalekt, poznat kao čadski arapski. Međutim,
način izdržavanja, nomadsko stočarstvo, iako danas mnogi žive naseljeno. Ipak,
zajedno ne smatraju se svi nužno jednim narodom, odnosno jednom etničkom grupom.
Politička upotreba izraza baggāra u Sudanu označava veliku grupu blisko povezanih
plemena arapskog govornog područja koja posjeduju stoku koja tradicionalno žive u
domorodačkim narodom s kojim žive u regiji, u posebno narod Fur, narod Nuba i narod
Fula. Mnogi su jednostavno samo potomci već postojećih autohtonih plemena koja su
https://en.wiktionary.org/wiki/bagarino
BAGARINO
Italian
Etymology
Borrowed from Arabic ( َب َّقالbaqqāl, “greengrocer”).[1] (m.op.prodavač povrća I
voća,piljar)
Pronunciation
IPA(key): /ba.ɡaˈri.no/
Rhymes: -ino
Hyphenation: ba‧ga‧rì‧no
Noun
bagarino m (plural bagarini)
bagarinaggio
References]