BJELO DUGME

Bijelo dugme, najpoznatija jugoslovenska rok grupa, osnovana u Sarajevu 1973. godine. Izdala je devet albuma
u periodu od 1973. do 1989. godine. Bijelo dugme je nastalo iz grupe Jutro, a novo ime je usvojilo 1. januara
1974. Vođa i jedini stalni član grupe bio je gitarista Goran Bregović, dok su se na mestu pevača menjali Željko
Bebek, Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović. U grupu su dolazili i iz nje odlazili iz različitih razloga basisti Zoran
Redžić, Jadranko Stanković, Sanin Karić i Ljubiša Racić, bubnjari Goran Ivandić, Milić Vukašinović i Dragan
Jankelić i klavijaturisti Vlado Pravdić i Laza Ristovski.

Grupa se raspala zbog rata u bivšoj Jugoslaviji, a ponovo se okupila na oproštajnoj turneji 2005. u Sarajevu,
Zagrebu i Beogradu. Besplatni koncert kod Hajdučke česme 1977. i oproštajni koncert u Beogradu 2005. su
jedni od najposećenijih koncerata na ovim prostorima.

Bijelo dugme je udarilo temelje jugoslovenske rok scene i najbolji je izdanak sarajevske škole pop-roka. Bijelo
dugme je inspirisalo mnoge izvođače iz različitih muzičkih žanrova, uključujući Garavi sokak, Severinu, Prljavo
kazalište, Leteći odred itd. Čak su i neki mlađi, kritički nastrojeni muzičari (kao što je pevač Pips, Čips i
Videoklipsa Riper) izjavljivali da je Bijelo dugme bilo deo njihovog detinjstva. U rok dokumentarcu „Sretno
dijete“ iz 2003. gitarista Prljavog kazališta je izjavio da „štagod da je Bijelo dugme radilo, i svi ostali su radili“.

Bijelo dugme još uvek ima veliku armiju obožavalaca: njihovi koncerti iz 2005. u Sarajevu (stadion Koševo) i
Zagrebu (stadion Maksimir) su rasprodati za nekoliko sati. Koncert na beogradskom hipodromu je privukao oko
250.000 obožavalaca, dok je više od 20.000 njih ostalo van hipodromSadržaj podrugljive kritičarske kovanice
»pastirski rock« Bregović (u donekle izmijenjenoj postavi) nastoji demantirati autorski zrelijim albumom Eto!
Baš hoću! (1976) te (osobito) LP-jem Bitanga i princeza (1979) koji se općenito smatra njihovim
najambicioznijim radom (npr. sudjelovanje simfonijskog orkestra i mješovitoga zbora u baladi »Sve će to, mila
moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš«). Album Doživjeti stotu (1980), nastao pod izravnim utjecajem
novovalnih promjena, potvrdio je novo, urbano intonirano usmjerenje započeto prethodnim ostvarenjem.

Godinu poslije objavljivanja albuma Uspavanka za Radmilu M (1983) Bebek napušta sastav koji ulazi u manje
cijenjenu, razmjerno nestabilnu stvaralačku etapu mijenjajući pjevače (Mladen Vojičić Tifa, Alen Islamović),
vraćajući se folku i zalazeći u područje političkog angažmana (Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo, 1986). Album
Ćiribiribela (1988) pokazao se posljednjim, a iduće godine prestaju s radom. Bebek premješta djelovanje u
Hrvatsku, a Bregović počinje uspješnu međunarodnu karijeru. Godine 2005. sastav poduzima kratku i uspješnu
povratničku koncertnu turneju nastupajući u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu.a.
SINGLOVI:

Top / Ove ću noći naći bluz (Jugoton 1974.)

Glavni junak jedne knjige / Bila mama Kukunka bio tata Taranta (Jugoton 1974.)

Glavni junak jedne knjige /Avanture malog Ju Ju (Diskoton 1974.)

Da sam pekar / Selma (Jugoton 1974.)

Da mi je znati koji joj je vrag / Bluz za moju bivšu dragu (Jugoton 1975.)

Ima neka tajna veza / I kad prođe sve, pjevat ću i tad (Jugoton 1975.)

Ne gledaj me tako i ne ljubi me više / Sve ću da ti dam, samo da zaigram (Jugoton 1975.)

Playing the part / Da sam pekar (promotivno izdanje Jugoton 1975.)

Džambo / Vatra - Ipe Ivandić (Jugoton 1976.)

Milovan / Goodbye America - Ž. Bebek (Jugoton 1976.)

Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac / Ne spavaj mala moja muzika dok svira (Jugoton 1976.)

Eto! Baš hoću! / Došao sam da ti kažem da odlazim (Jugoton 1976.)

Bitanga i princeza / Dede, bona, sjeti se, de tako ti svega (Jugoton 1979.)

Pristao sam, biću sve sto hoće / Šta je tu je (Jugoton 1979.)

Dobro vam jutro Petrović Petre / Na zadnjem sjedištu mog auta (Jugoton 1980.)