Prijehavši u Zagreb,

zadovoljstva svega rad

na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
strijele moćne ljubavi pomračile mi um

dah usne vrele višnje, nagonile na blud

Razmazio sam dragu, dao sam joj sve

kad eno nje na drugome,
e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku,
oskvrnula mi trud

bez milosti me kurva nasukala na sprud

Riječ, dvije u hladu borova,

na kvarni vlaski tip
razgovarat sa bludnicom, i nije neki čin
no ono što sam načuo,
sledilo me svog

tek izdala me mala, draga srcu mom

Izgubio sam glavu, potegao nož
trg'o ga za kragnu, isjek'o ga skroz
vođen slijepim bezumljem, sludio me bol

tek nije kuja zalud draga srcu mom

Riješio da se branim,
da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju,
a nadu ni za tren
pa iako me proklela,
razorila mi dom

još volim malu beštiju, dragu srcu mom