Kod kuće je najgore

EPHRAIM KISHON
a) Nacrtaj portret obitelji iz zbirke Kod kuće je najgore. Pokušaj crtežom dočarati osobine i posebnosti
svih članova obitelji koje su istaknute u pričama.
 MOJ DOŽIVLJAJ KNJIGE:
Kod kuće je najgore knjiga je koja se sastoji od 34 obiteljske priče. U svakoj od njih susrećemo razne zgode
glavnoga lika, pisca Ephraima Kishona. Njegovu obitelj čine najbolja supruga na svijetu, djeca Rafi, Amir i
Renana. Kishon je najzabavniji i najduhovitiji kada piše o sebi i svojoj obitelji.
Kishon je dobar, ali ne bi rekla da je genijalan. Knjiga je jako duhovita, što se po mom mišljenju može postići
samo s MOGUĆIM događajima. Naravno da se većina ovih priča njemu nije dogodila baš tako kako mi
čitamo, ali u tome preuveličavanju je i čar ovog djela. Odlične usporedbe i neodoljiva lakoća i mekoća
pisanja i čitanja uvuče te u svijet Kishona.
Kod kuće je najgore pročitala sam jer smo je imali za lektiru. Knjiga je bila zabavna i smiješna, ali nije
ostavila nekakav poseban utisak na mene. Ovakva knjiga je lagana, opuštajuća i dobra je za čitanje na
moru… To je ono što mi se svidjelo. A sad ono što mi se nije svidjelo je jednoličnost radnje. Nema vrhunca
radnje i knjiga uopće ne iskazuje nikakve emocije. Znam da je to skup više humorističnih priča i da tu ne
mogu naći zaplet i rasplet kakav bih ja htjela, ali mene baš ta iscjepkanost iritira. Uživim se u jednu priču, a
već joj dođe kraj.
Kad se meni neka knjiga svidi ja ju ne ispustim iz ruke sve dok je ne pročitam, a ovu knjigu sam čitala na
rate.

b) Predstavi članove obitelji ostalim učenicima u razredu. O svakome reci nešto zanimljivo.
c) Prepričaj najsmješnije, najtužnije ili najzanimljivije događaje koji su se dogodili pojedinim članovima
obitelji.

Najbolja supruga na svijetu:

Jedna od najpoznatijih i najsmješnijih scena u knjizi jest priča Sretna Nova godina. Najbolja se supruga na
svijetu počela spremati u tri sata popodne. Promijenila je tristo kombinacija i ideja za frizuru. Satima je
tražila i cipele koje će joj odgovarati. Osim toga, trebalo je pronaći i odgovarajuće čarape. Ephraim je
uzaludno čekao, čak je glumio da izlazi iz kuće kako bi se supruga požurila. Tada je i rekao kako je ona
potpuno luda i da se oženio luđakinjom te da se osjeća poput zatvorenika koji su osuđeni biti u sobi sa
svojom suprugom koja se po cijeli dan iznova svlači. Završila je sa spremanjem u tri sata ujutro, a Ephraimu
je prigovorila kako se još nije obrijao i kako ga uvijek mora čekati.
Ephraimova supruga kojoj se nikad ne otkriva ime. Domaćica je lijepog fizičkog izgleda i ima zelene oči.
“Moja žena, doduše, sasvim dobro izgleda, pa i više od toga, ali kazati za nju da je “mačka”?.. Kreten! Zar su
ovdje svi poludjeli?
“U očima najbolje supruge na svijetu zasjao je vragolasti zeleni palmičak.”

Uvijek gleda praktičnu stranu svega i ponekad, kada se dogodi problem, odmah se predaje. Osim toga, često
ima i histerične ispade.
“Najbolja supruga na svijetu gledala je na to, kao i uvijek, s praktične strane: nije važno što dijete misli,
važno je da pije kakao.”
“Ephraime, onoga dana kad ona bude dohvatila ključeve, ja se selim iz kuće – saopći mi njezina majka.”

“Ona tvrdi da se može opustiti jedino kad sama vozi. Najčešće mi silom oduzme auto, uz silne drame i
histerične napade, i uz gromoglasan aplauz s galerije. Dosad je već uspjela udariti u dva kamiona i jedan
glasovir, oboriti sat za parkiranje i pregaziti bezbroj mačaka. Četiri prometna prekršaja.”

Ephraim:
Nadalje, svakome je mužu, poput Ephraima, došlo da ode u park i živi poput ptice. Ephraim je zasigurno
glavni smiješni lik u knjizi, a to se saznaje već na početku kada je rekao da je prilikom dolaska supruzi u
bolnicu obukao tamno odijelo kao počast za njene muke. Također, kada se skoro sam utopio dok je Amira
učio plivati. Jedna od najsmješnijih priča bila je i Kikiriki s grožđicama u kojoj je Ephraim pomeo sve
grickalice ispred sebe jer je bio toliko gladan da se nikako nije mogao suzdržati.
Autor svih priča koji piše o svojoj obitelji. Svoju obitelj voli više od svega, što je vidljivo u prvom susretu s
njegovim sinom. U odgoju se trudi ne biti previše strog.
“Kad sam maloprije ugledao Rafija, srce mi je snažno zakucalo, a u glavi mi je odzvanjalo: “Čuj, stari, nema
labavo, to je tvoj sin.” Zaljubio sam se u nj na prvi pogled.”
“Meni, na primjer, ne bi ni na pamet palo da silim svoga sina na nešto za što on nema volje. Odlučni korak
mora on sam učiniti, poput mlada orla koji prvi put napušta roditeljsko gnijezdo i vine se u nebesko
prostranstvo. Treba ga samo blago gurnuti – sve ostalo je stvar prirode. Od svega je najvažnije imati
strpljenja, razumijevanja i ljubavi – ponajviše ljubavi.”
U ludim obiteljskim situacijama često čezne za svojim mirom, a pokaže se i nespretnim.
“Danas se od Fuhrmana nisam vratio kući. Spavao sam u parku na klupi, jeo travu i pio vodu iz prskalice, baš
kao ptica. Prijalo mi je. Osjećam se preporođen.”
“Zatim elegantnim skokom zaronim ponovo u vodu da bih toj maloj budali pokazao kako se to radi. Ali što je
to? Nikako da uskladim ruke i noge, kao da su se posvađale… čini mi se kao da tonem… pa ja tonem…
Upomoć!… Mama!
Bavi se pisanjem i često pokazuje koliko je humorističan. Iako u braku ponekad ima razmirica, ističe da je
ipak pristalica braka.
“Oženio sam se luđakinjom. Osjećao sam se poput onih prokletnika u Sartreovu komadu Iza zatvorenih vrata,
koji su, kao najteži grešnici, osuđeni biti u istoj prostoriji sa ženom koja se oblači-svlači, oblači-svlači, i tako
unedogled.”

“Budući da smo pri kraju knjige, htio bih na ovom mjestu istaknuti da sam, kad uzmem sve u obzir, ipak
pristalica braka. Jest da čovjek radi kao rob, ali bar zna zašto; s vremenom izvodi punu kuću nestašne dječice,
ne trati više dragocjeno vrijeme na svaku mačku i ribu – ukratko, nije više ni slika onog osamljenog, bijednog
stvora kakav je bio za sretnih samačkih dana.”
Svoju dobroćudnost pokazao je čak i prema stroju.
“Iz tjedna u tjedan moja bi ga žena dupkom punila a on je samo radio i radio. Srce mi se paralo od žalosti.”

Rafi – Prvo dijete u obitelji. U pričama pratimo njegov život od samog rođenja do sedme godine. Ima velik
broj sposobnosti, ali ne voli gubiti.
“Mali doduše dobro crta, množi razlomke napamet kao od šale, ali kada treba nešto načiniti rukama, onda
kao da su mu obadvije lijeve. (…) Ja se zbog toga ne uzbuđujem – mali slika tako divne slike da nastavnik
nikako ne može vjerovati da mu ih nisam ja napravio, i sa svojih je sedam godina vrlo bistar, živahan i posve
normalan dječak.”
“Nezgoda je jedino u tome što mali nespretnjaković ima neodoljivu potrebu da pošto-poto pobijedi. Kad god
igra sa svojim vršnjacima i od njih doživi poraz, lice mu se zajapuri a niz obraze mu poteknu krupne suze.”

Amir – Drugo dijete u obitelji. Ima riđu kosu i plave oči. Još od rođenja slabo jede pa s njim imaju problema,
kao i s tim što odbija spavati jer mu je to, kako kaže, dosadno.
“Amir, naš riđokosi tiranin, još od rođenja slabo jede. Ne voli ni žvakati ni gutati.”
“Najbolja supruga na svijetu i ja umirali smo od srama u našim naslonjačima, pri pomisli da u isto vrijeme
naš sin Amir luta kod kuće polumračnim sobama poput Hamleta u Helsingoru.”
Boji se plivati i zbog toga je pravio scene na bazenu. Za maškare je silno želio biti astronaut. Uvijek ima
pregršt pitanja za oca.
“Ugrizao me! Ugrizao ruku koja ga hrani, ugrizao rođenog oca koji se s toliko ljubavi brine o njemu!”
“Naprotiv, rita se na sve strane, udara me nogama u leđa i urla na sav glas. Lice mu se nabralo od plača, u
samo nekoliko minuta ostario je za cio dan.”
“Tata – reče mi moje plavooko, riđokoso, drugorođeno dijete – je li istina da se Zemlja okreće oko Sunca?”

Renana – Najmlađe dijete u obitelji. Prikazuje se njezin razvoj od novorođenčeta do predškolskoga djeteta.
“Iz tog kruga izdvojila se mala djevojčica, neobično pametna za svoje godine, a k tome još i prava ljepotica, i
pritrčala ocu: – Tata, hoću Piccoli.”
Želi samo jednu vrstu dude, “Cuci” i vrišti kada je nema. Roditelji su saznali da ju namjerno sakriva kako bi
dobila više pažnje. Usto, uvijek postavlja bezbroj pitanja zašto.

Ephraimova majka – Prilikom Rafijeva rođenja, nije dopuštala da mu se itko približi bliže od dva metra.
“Na putu za rodilište moja nas je majka uvijek iznova opominjala da djetetu nikako ne smijemo prići bliže
od dva metra, jer je sigurno da po nama vrve razni mikrobi, virusi i bacili. Time nas je sve duboko
povrijedila.”

Porodica - U knjizi se pojavljuju i drugi smiješni likovi poput njihove rodbine, koja nabraja kakve sve je
osobine njihovo prvo dijete naslijedilo od predaka, ili pomoćnice Latife koja je zabranjivala sve što su joj
supružnici naredili da napravi jer se, navodno, bojala uroka, a zapravo je bila lijena.

Vrsta djela: obiteljski roman

Mjesto radnje: Izrael
Vrijeme radnje: 80-e godine 20. stoljeća
Tema djela: doživljaji obitelji Kishon
Ideja djela: Iako nas naši najmiliji ponekad izluđuju, ne bismo mogli zamisliti život bez njih. Sve nas
obiteljske situacije, bile one smiješne ili tragične, povezuju. Nema veće ljubavi od one prema našoj obitelji.

Kratak sadržaj

Na sliku i priliku
U prvoj priči, Na sliku i priliku, predstavljanje novorođenčeta dragoj rodbini jedan je od najuzbudljivijih
događaja. Novopečeni otac odlučio je s rodbinom posjetiti svoga Rafija. Skoro svi su novorođenčetu kupili
preslatki kompletić koji će od sada na dar dobivati svi očevi prijatelji. Otac je htio supruzi pokloniti krzneni
kaput, ali bilo je ljeto, i dijamantnu ogrlicu, ali bila mu je preskupa. Stoga je donio prekrasan buket crvenih
karanfila s bogatom šarenom vrpcom i bananu za Rafija.
A u znak priznanja za sve njene napore, obukao je tamno odijelo i tako joj dao do znanja da joj oprašta sve
paklenske muke kroz koje je noćas prošao. Kada su stigli u rodilište, žene nije bilo u sobi, ali u kolicima je
stajalo dijete. Svi su bili oduševljeni i tražili sličnosti s precima.
Otac je bio posebno ganut:
“Zaljubio sam se u nj na prvi pogled.”
Tada je ih je prekinula sestra koja im je rekla da to dijete ne pripada gospođi Kishon i da je djevojčica.

Sretna Nova godina

U sljedećoj priči, Sretna Nova godina, glavnoga lika Ephraima najbolja supruga na svijetu izluđuje jer se od
tri sata popodne sprema za doček kod njihovog prijatelja Tibija. Supruga je nezadovoljna odjećom: crnom i
plavom haljinom s izrezom i bijelom bluzom, a ormar jedva može zatvoriti. Bilo je i problema s traženjem
čarapa i šminkom.
U jedanaest sati Ephraim zaprijeti da će otići sam, no supruga još nije gotova. Krenuo je spavati i sanjao kako
je poput Henrika VIII. obrubio glave šest svojih žena.
U pola dva supruga je još mazala trepavice:
“Ona je posve luda, pomislio sam. Oženio sam se luđakinjom.”
U međuvremenu joj je zapalio najlonski ogrtač koji je mrzio. U tri sata zaista je bila gotova, ali nagovorila je
Ephraima da se ponovno brije. On je u ogledalu gledao svoje ispijeno lice, ubrzo je supruga izgubila
strpljenje:
“Ta dođi već jednom! Uvijek te moram čekati!”

Latifa od uroka
Priča Latifa od uroka prikazuje supružnike koji ne uspijevaju naći kućnu pomoćnicu zbog Rafijevog plača.
Ubrzo nađu Latifu, krupnu ženu koja je govorila hebrejski. Odbijala je raditi poslove zbog uroka. Kada su joj
u siječnju naredili da skine zastore, rekla je da će Rafi dobiti tešku bolest i supružnici su morali potpisati
izjavu da ih je Latifa upozorila.

Rafi je dobio temperaturu 40, a liječnik je ustanovio upalu pluća i rekao kako nije bilo pametno skidati
zastore. Otad Latifu slušaju za sve, a posebno da dvadeset i sedam dana ne smiju mesti pod ako žele da im
dijete ozdravi.
Latifa svaki dan leži i gleda televiziju:
“Stan nam je svakim danom sve prljaviji, ali, da pokucam u drvo, Rafi sve manje kašlje.”

Malo proljetno čišćenje

U Malom proljetnom čišćenju najbolja supruga na svijetu odlučila je ove godine samo dobro pomesti pod.
Prije toga odlučila ga je pokvasiti pa je pred kućom vijugao potočić. Poslije se pretvorio u rijeku i supruga je
renovirala cijelu kuću te potrošila brdo novca.
Za večeru su uvijek bila jaja i Ephraim je jedan dan spavao u parku, jeo travu i pio vodu iz prskalice, baš kao
ptica. Osjećao se preporođeno. Kada je stigao kući, supruga mu je rekla da kada već čiste kuću, da to bude do
temelja.
Ephraim joj odgovori da je u pravu i da će pričekati da prođe blagdan jer će onda biti jeftinije. Supruga je
počela brisati prašinu od lišća.

Silom preljubnici
Silom preljubnici donose supružnike koji su odlučili ljetni odmor provesti u mirnom obiteljskom pansionu.
Tamo su ih svi čudno gledali i ogovarali jer su mislili da su ljubavnici, o njima se svašta govorkalo. Jedan od
razloga bio je i taj što je supruga ponijela kufer svoje majke na kojem piše Erna Spitz. Tamo su dolazili razni
muževi sa svojim ljubavnicama.
Ubrzo su se vratili kući i supruga je opet postala obična domaćica:
“Samo mi pokatkad predbaci da sam je iznevjerio – i to baš s njom!”

Strašna crvenkapica
U Strašnoj crvenkapici, u devet sati navečer, Rafi je bio povjeren na čuvanje baka-servisu u obliku gospođe
Regine Popper. Vani je bila oluja, a on nije mogao zaspati. Gospođa mu je odlučila ispričati priču o
Crvenkapici, a Rafi se bojao vuka i počeo bježati. Kada je priča završila, mama se vratila i zatekla Rafija na
ormaru. Gospođa je objasnila da je bio nemiran i da mu je zato ispričala priču.
Bio je sav znojan, a mama je zahvalila gospođi:
“Što bismo mi bez vas?”

A La recherche du temps perdu (Traganje za izgubljenim vremenom)

Najbolja supruga na svijetu imala je proslavu mature i pozvala je svoga supruga. Svi su je zvali Popi, a on se
osjećao usamljen i izgubljen poput Izraelca u Ujedinjenim narodima.
Ubrzo je suprug zbijao šale i svi su umirali od smijeha. Najbolja supruga na svijetu bila je oduševljena jer
nije imala pojma da može biti tako duhovit.
On joj odgovori: “To je tvoj propust, draga – dobacih joj nehajno. – Nikada nisi znala prosuditi ljude.”

Podilaze nas mravi

Priča Podilaze nas mravi prikazuje kako su se pokušavali riješiti mrava. Sprej, prašak, ubijanje jednog po
jednog, miris krastavca – ništa nije pomoglo. Čak ni sanitarna inspekcija nije znala što da rade pa su ubrzo
mravi postali dio domaćeg ugođaja.

S kompjuterom nema šale

U priči S kompjuterom nema šale, Ephraimu je došla opomena za vodu jer se zove kao pritok rijeke Jordan.
Otišao je osobno riješiti problem i objasniti da je samo pisac. Saznalo se da je kompjuter u Jeruzalemu
pomahnitao te da šalje dugove i opomene krivim ljudima.
Na kraju je sve riješeno, a Ephraim istakne:
“Budućnost pripada kompjuterima.”

Pakao zvani kakao

U priči Pakao zvani kakao radi se o Amiru, riđokosom tiraninu koji još od rođenja slabo jede. Na kraju je tast
smislio igru za njega, tako da Amir misli da će prevariti tatu da opet nije popio. Ephraimu je igra dojadila i
smatrao je svog sina preglupim, no Amir je ustrajao na igri.
Supruzi je jedino važno da pije kakao:
“Kad ne bi od svega bilo najvažnije da Amir popije kakao, doista ne bih znao zašto postojim.”
Poraz za zelenim stolom
U Porazu za zelenim stolom, Ephraim je Rafiju kupio stolni nogomet. Rafi uvijek želi pobijediti:
“Kad god igra sa svojim vršnjacima i od njih doživi poraz, lice mu se zajapuri a niz obraze mu poteknu
krupne suze.”
Zbog toga je htio igrati samo s tatom koji ga je uvijek morao pustiti da pobijedi. Rafi jednostavno nije imao
dara za igranje. U naletu bijesa zbog toga što je izgubio, bacio je na pod sve igračke i tri tatina igrača ostala
su bez glave.
Nakon toga, Rafi je osvajao teren i Ephraim je i ostalim svojim igračima odrubio glave, ističući kako bi
učinio i više od toga, samo da svome sinu vrati samopouzdanje.

I stroj je samo čovjek

Supruga je kupila novi stroj za pranje rublja koji je počeo hodati kada bi se uključila centrifuga. Zvali su ga
Jonathan i ubrzo su se navikli na njegovo skakanje po sobi, iako bi nasmrt prepao njihove goste.
Stručnjak im je rekao da se to događa zbog premalo stavljenog rublja. Supruga je trpala rublja koliko god je
mogla i više nije skakao, ali Ephraimu ga je bilo žao i izvadio je dvije kile rublja, pustivši ga da hoda kao u
dobra stara vremena.

Šuti i plivaj
S druge strane, u priči Šuti i plivaj! Amir se bojao vode i nikako nije želio ući, a Ephraim je pokušao sve
načine, dok ga nije odlučio zgrabiti sve dok ne zapliva. Međutim, čuvar bazena preko zvučnika naredio mu je
da pusti dijete, a Ephraim se skoro utopio i čuvar ga je osvijestio umjetnim disanjem.
Čuvar mu kaže:
“I takav čovjek još pokušava dijete učiti plivati!”

Saga o Forsyteima
U priči Saga o Forsyteima, Ephraim i najbolja supruga na svijetu svakoga petka prate tu izraelsku seriju. Iz
sobe gdje spava njihova novorođena kćerkica Renana začuo se čudni zvuk i dječji plač, no ni to ih nije
spriječilo da nastave gledati seriju; čak ni dva provalnika koja su upala u kuću.
Ephraim se čak uvrijedi jer mu je supruga rekla da već jednom počne razlikovati likove jer je ona do prije
dvije epizode ispala prava budala.

Duda Cuci
Priča Duda Cuci kreće od Ephraima koji priča kako njihova kćerkica Renana želi samo dudu po imenu Cuci.
Supružnici su strepili da se duda ne bi zauvijek izgubila pa su je osigurali na 20 000 funti. Jedne su večeri
potajice gledali kroz ključanicu kako Renana sama gura dudu u procjep između jastuka.
Dakle, jednostavno uživa mučiti roditelje, a liječnik kaže da je ta pojava česta kod djece njene dobi, a da je
uzrok tome nedostatak roditeljske ljubavi.

Prohujalo kroz prozor

U priči Prohujalo kroz prozor, otkriva se kako Renana baca s balkona sve što joj dođe pod ruku. Stoga su
supružnici odlučili povisiti i sakriti sve predmete, no Renana se počela penjati na jastuke kako bi dobavila
stvari. Čak su unajmili dječaka da skuplja stvari koje baca.
Ubrzo se počela verati na stolice pa je obitelj počela živjeti kao u oblacima, jeli su u kuhinji na najvišoj
“stalaži”, gdje su prije držali neupotrebljive vjenčane darove. No, to nije sve, počela se penjati i uz ljestve i
Ephraim je odlučio sljedeće:
“Zamolio sam ženu da nastavi pisati umjesto mene, i da mi javi kad Renana bude prestala rasti.”

Nadnaravni odrezak
Prema Nadnaravnom odresku, supružnici sa svojom djecom svake subote večeraju divovske odreske u
restoranu “Martin i Cion”. No, nikako ih ne uspijevaju pojesti pa su odlučili zamoliti konobara da spreme
ostatak za njihovog psa.
Drugi put su rekli da ne žele ništa dodatno osim odrezaka i da im je pas uginuo pa su napokon odreske jeli
dan i noć.

Lutke na uzici
U priči Lutke na uzici Renana je izrazila želju da ode s ocem u kazalište, no stalno je zapitkivala zašto.
Ephraim ističe:
“Izašao sam iz kazališta mršaviji za nekoliko kilograma i stariji za nekoliko godina dok je Renana u mom
naručju bila puna životne energije.”

Kad bi sve životinje svijeta

Kad bi sve životinje svijeta je priča u kojoj Ephraim na početku govori kako je njegov nakladnik vrlo
dobronamjeran čovjek kojem piščeva dobrobit leži na srcu. Predložio mu da je da počne pisati dječje knjige o
životinjama jer danas knjige više nitko i ne čita.
Međutim, sve su životinje već bile iskorištene pa je Ephraimu preostalo samo da piše o morskim spužvama.
Za dva dana završio je prvi nastavak:
“ Spužva, zvani Gužva”.

Operacija Apollo
U Operaciji Apollo, vrijeme je maškara. Rafi se odlučio za gusarsku odjeću, ali Amir je želio biti astronaut.
Nije se slagao s očevim prijedlozima što da obuče pa je Ephraim odlučio nazvati nepoznat broj i praviti se da
razgovara sa stricem astronautom kako bi ga pitao što oni nose. Rekao je Amiru da nose sve isto što i kauboji
pa su se uputili u maškare.

Vrtuljak
U priči Vrtuljak, Ephraim otkriva kako nepotrebne darove čuvaju za darove drugima. Imaju cijele kategorije,
od rođendana do useljenja. Tako je jednom najbolja supruga na svijetu na dar od Ephraimovog prijatelja
dobila veliku bombonijeru umotanu u celofan.
Htjeli su je smjestiti u kategoriju razno, ali uhvatila ih je želja za slatkim. Na bombonijeru se uhvatila plijesan
pa su napali njegovog prijatelja, ali se saznalo da je ta bombonijera prošla cijelu zemlju uzduž i poprijeko.

Za kim suđe zvoni

Ephraim priča kako on i supruga nisu neki zagriženi vjernici, ali da blagdane strogo poštuju. Htjeli su pozvati
svoje prijatelje na večeru, ali supruga nije htjela prati silno suđe poslije večere pa je izmislila da im se
pokvarila pećnica. Istu stvar su rekli i njihovi prijatelji pa su pokušali uključiti i treće prijatelje koji su
izmislili da boje stan.
Četvrti prijatelji htjeli su ih primiti otvorenih ruku, no Ephraimu je to bilo čudno:
“Svi ćemo lijepo ostati kod kuće, ko što u duhu našeg najljepšeg povijesnog običaja i postoji.”

Telekomplikacije
U priči Telekomplikacije Ephraim otputuje u Ameriku i pokušava dobiti suprugu na telefon, no jave se
Renana i Amir koji su govorili 8 minuta i tako je Ephraim morao platiti 166 dolara i 70 centi.

Kikiriki s grožđicama
Ephraim i najbolja supruga na svijetu nisu sigurni je li ih gospođa Spiegel koja ih je pozvala u srijedu
navečer u pola devet pozvala na večeru ili ne. Od večere ipak nije bilo ništa pa su supružnici navalili na
masline, sir i kikiriki jer taj dan nisu stigli ni ručati.
Ephraimu je želudac sve glasnije krulio:
“U meni je nestalo i trag samokontrole. Trpao sam u usta sve što mi je bilo nadohvat ruke.”
Više nije mogao ni pomisliti na jelo, no tada ih je gospođa Spiegel pozvala u susjednu sobu, gdje su ugledali
purana, juhu od gljiva, prženi krumpir, šparoge, salate i umake.

Moje zlato spava

Ephraim otkriva kako Amir liježe između 23 sata i 2 sata, a ujutro jedva ispuže iz kreveta. Nedjeljom i
blagdanima uopće ne ustaje. To je posljedica toga što su supružnici tijekom Šestodnevnog rata cijele noći
slušali radio, a nisu imali srca Amira otjerati u krevet. Supruga je odlučila da vrijeme za spavanje pomaknu
unaprijed i da mu daju potpunu slobodu. Tako je šesnaestog dana zaspao točno u 20 sati i probudio se u 7
ujutro.
Ephraim ističe da je tako i ostalo:
“Osim ako ne lažemo, kao i svi roditelji.”

Raja iz turističkog raja

Ephraim otkriva kako Izraelci ne podnose vlagu. Supružnici su zbog toga odlučili provesti vikend u hotelu,
gdje su se morali sakrivati i stalno premještati zbog važnih turista koji su dolazili. Hranu su im gurali kroz
podrumski prozorčić, a na kraju su dobili malu splav na jezeru. U Tko pita, ne skita Amir je pitao oca kako
znamo da se Zemlja okreće oko Sunca, što mu on nije znao objasniti, kao i njegovi prijatelji pa mu je na
kraju rekao: “Sve se okreće, sine – mrmljao sam. – Sve se okreće…”

Ulijepi bližnjega svoga

Ephraim iznosi kako Amir i ostala djeca kupuju slikovnice samo ako mogu sama ulijepiti sličice, a ostatkom,
ljepila premazati pokućstvo i sagove. Čak je Amira uhvatio u krađi njegova novca. Jedan je roditelj predložio
dansku metodu: preplaviti tržište naljepnicama sve dok ih se djeca ne zasite. No, ipak nije bila djelotvorna i
izišao je novi album Svijet sporta.
Ephraim će reći:
“Ako neko vrijeme ne budete čuli za mene potražite me u našoj dnevnoj sobi pod hrpom južnoameričkih
centarfora i europskih golmana.”

Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa

U važnoj priči Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa, Ephraim iznosi kako su Blucher i Wellington
bitku kod Waterlooa dobili kada su u rat pošli sami, ostavivši svoje žene daleko od kuće. U priči Zlatna zaliha
glavni lik je pošao psihijatru jer već duže vremena osjeća gorak okus u ustima.
Jedan mu je čovjek rekao kako su Amerikanci ogorčeni na Izraelce jer se nisu dali zastrašiti njihovim
ekonomskim prijetnjama i ucjenama pa im sada uskraćuju pošiljke šećera. Neuspješno je pokušavao doći do
šećera, a supruga mu nije dopuštala da koristi zalihe šećera. Stoga je donio kući četiri kilograma zaliha gipsa,
za koje su se pretvarali da je šećer, da bi mu supruga dopustila da koriste šećer.

Poklonjenu konju ne gleda se u zube

Ephraim tvrdi da kod njih novac ne igra ulogu sve dok postoji kredit, ali uvijek muke muče s pitanjem što će
kupiti jedno drugome za blagdane. Iako su se ove godine dogovorili da neće kupovati ništa jer uvijek kupe
nepotrebne stvari, najbolja supruga na svijetu dočekala ga je s hrpom darova. Briznula je u plač kada je
shvatila da je on uistinu došao praznih ruku.
Ephraim je ipak iznenadi:
“Tek kad se dobro isplakala, posegao sam u džep i izvukao zlatni sat optočen dragim kamenjem.”

Podijeli pa vladaj
Ephraim govori o tome da još uvijek zna dijeliti samo na mađarskom pa je nabavio japansko džepno
računalo. To je vrlo brzo otkrio Amir pa ga je Ephraim razbio. Najbolja supruga na svijetu posumnjala je da
Amir ima vlastiti kompjuter u sobi jer je ravnodušno primio vijest. Sve su pretražili, ali nisu ništa našli. Bilo
kako bilo, Amir ima sve bolje ocjene iz matematike, a na licu mu titra smiješak Mona Lise.

Veličina na malom ekranu

U pretposljednjoj priči, Veličina na malom ekranu, radi se o tome kako je Ephraim, iako je imao postignuća,
ostao nepoznato javno lice. To se promijenilo kada ga je neko dijete s mikrofonom nasred ulice pitalo što
misli o općem stanju u svijetu, na što je on odgovorio da nema razloga za zabrinutost. Odjednom su ga svi
počeli primjećivati i od supruge je dobivao više pažnje.
Ubrzo je sve splasnulo, a Ephraim se silno trudio da ga ljudi ne zaborave. Čak je i stao kopati nos kako bi ga
kamera snimila. Onda je saznao da je za svoju posljednju priču dobio Bialikovu nagradu.
Ephraim je zatim otišao na televiziju i pitao ih hoće li prenositi dodjelu nagrade. Nisu mu to mogli sigurno
obećati pa je odlučio da neće primiti nagradu. Jedna mu je čistačica ipak obećala da će ga prokrijumčariti u
studio B, među statiste TV serije Čovječe, ne ljuti se.

Radosti obiteljskog prijevoza

U posljednjoj priči, Radosti obiteljskog prijevoza, Ephraim ističe kako je ipak na kraju pristalica braka te da
muškarac zapravo teži za ženom s kojom će podijeliti breme života, za nekim kome se može izjadati. Oženi
se, i eto mu već razloga da se jada.
Nevolja s kojom se Ephraim susreće jest vožnja automobilom s vlastitom obitelji jer ne može prijeći ni
petnaest metara da supruga ne počne vikati:
“Crveno! Crveno!”
Djeca su na njezinoj strani, no on dosad nije imao nijedan prometni prekršaj, a supruga je dosad uspjela
udariti u dva kamiona i jedan glasovir, oboriti sat za parkiranje i pregaziti bezbroj mačaka. Odlučili su
Ephraimu reći za metodu “uradi sam”, da unaprijed prije svakoga križanja sam sebe upozorava. Primjerice:
” A kad naglo skrenem, mrmljam sebi u bradu: “Kako to vozim? Kako to vozim?
Sada, ističe Ephraim, ima mira u svom autu. Najbolja supruga na svijetu sada kraj njega sjedi stisnutih
usnica, djeca ga šutke preziru, kuja Maksy ponekad zalaje, a on se mirno i polako vozi u ludnicu.

Bilješka o piscu
Ephraim Kishon je izraelski scenarist, humorist i dramatičar. Rodio se 23. kolovoza 1924. godine u
Budimpešti gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1941. želio je upisati
fakultet, ali kako su Mađarskom vladali nacisti Kishon kao Židov nije pravo na studiranje, pa je naučio zanat
zlatara.
Pred kraj Drugog svjetskog rata 1944. godine odveden je u logor u Slovačkoj, a prije nego što je trebao biti
odveden iz radnog logora u onaj za istrebljenje, uspio je pobjeći u Budimpeštu. Tamo se skrivao sve do rat
nije završio.
Nakon njemačke okupacije uslijedila je sovjetska i Kishon se opet nalazio u opasnosti. Bio je na putu za
logor u Sovjetskom savezu, ali uspio je pobjeći i vratiti se svojoj kući.
Uspio je završiti studij kiparstva nakon čega je dobio posao u uredništvu mađarskog lista “Ludas Matyi”.
Tada je počeo pisati komedije za kazalište i radio, a krenuo je i s objavljivanjem humoreski.
Godine 1949. je odlučio pobjeći iz tadašnje komunističke Mađarske i preko Italije je došao u Izrael.
Službenik imigracijslog ureda promijenio mu je ime od Ferenca Hoffmana u Ephraim Kishon. Nastavio je s
objavljivanjem djela pod novim imenom.
Osim što je bio uspješan u književnosti Ephraim Kishon je snimio i pet uspješnih filmova. Od njegovih djela
ne treba zaboraviti na: Nema nafte, Nije fer, Davide, Kod kuće je najgore, Lisac u kokošinjcu, Još malo pa
istina, Šalu na stranu, Pomozi sirotu na svoju sramotu. Umro je 29. siječnja u Švicarskoj 2005. godine.
Autor: A.Ž.