UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET

Akademska godina 2019./2020.

I ciklus redovnog studija

NASTAVNI PREDMET: UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO

SEMINARSKI RAD

OBRAČUN PO MARGINALNIM TROŠKOVIMA I POSLOVNO

ODLUČIVANJE

Predmetni nastavnik: Studenti:

Dr. Sc. Selma-Novalija Islambegović, Merjema Salatović, 3/11-I/18

vanredni profesor Nejra Halilčević, 3/23-I/18

Tuzla, novembar, 2019. godina

SADRŢAJ

UVOD....................................................................................................................................3
1. POJAM MARGINALNIH TROŠKOVA I POSLOVNO ODLUČIVANJE ..................4
2. PROBLEMI U ODLUČIVANJU .....................................................................................6
2.1. Relevantni troškovi i prihodi .....................................................................................6
2.2. Rizik i neizvjesnost .....................................................................................................7
3. VARIJABILNOST TROŠKOVA ....................................................................................9
3.1. Varijabilni troškovi ....................................................................................................9
3.2. Fiksni troškovi .......................................................................................................... 10
3.3. Semivarijabilni troškovi ........................................................................................... 11
4. OBRAČUN PO MARGINALNIM TROŠKOVIMA ZA SVRHE ODLUČIVANJA ...12
5. OGRANIČENJA ANALIZE ZASNOVANE NA OBRAČUNU PO MARINALNIM
TROŠKOVIMA.................................................................................................................. 14
ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 15
LITERATURA ................................................................................................................... 16
UVOD

Tema ovog seminarskog rada je „Obračun po marginalnim troškovima i poslovno

odlučivanje.“ Ovo je jedna od čestih tema koje menadžeri moraju znati kako bi mogli donositi
najbolja rješenja za preduzeće. Radi se o tome da menadžeri na osnovu informacija koje
dobiju moraju donositi poslovne odluke. Svrha ovog rada zapravo i jeste ukazati na sve
značajniji uticaj koje informacije imaju na savremeno poslovanje te potrebu primjene
ovakvog poslovanja kao učinkovitog alata kojim menadžeri stiču konkurentske prednosti i
osiguravaju svoj opstanak na tržištu. Rad se sastoji iz pet poglavlja, a to su: pojam
marginalnih troškova i poslovno odlučivanje, problemi u odlučivanju, varijabilnost troškova,
obračun po marginalnim troškovima za svrhe odlučivanja i ograničenja analize zasnovane na
obračunu po marginalnim troškovima. Pored toga, rad sadrži sadržaj, uvod, zaključak i
literaturu. Prvo poglavlje nam govori o tome šta su troškovi uopšteno a zatim šta su zapravo
marginalni troškovi, čemu služe. Troškovi su jedan od najvažnijih segmenata poslovanja na
osnovu koga se donose odluke. Marginalni trošak je trošak koji nastaje proizvodnjom dodatne
jedinice proizvoda. Pored toga opisano je šta je poslovno odlučivanje i koja je njegova svrha.
U drugom poglavlju objašnjeni su problemi u odlučivanju koji se javljaju prilikom donošenja
odluka, a to su relevantni troškovi i prihodi te rizik i neizvjesnost. Treće poglavlje sadrži
varijabilnost troškova. Troškove možemo podijeliti na različite načine, ali ovako gledano
dijelimo ih na: varijabilne, fiksne i semivarijabilne troškove. Kroz ovo poglavlje objašnjen je
svaki od ovih troškova detaljno, uz grafičke prikaze koji nam olakšavaju da shvatimo kako se
oni zapravo kreću. Četvrto poglavlje jeste obračun po marginalnim troškovima za svrhe
odlučivanja. Obračun po marginalnim troškovima je računovodstveni termin koji opisuje
pristup obračunavanju troškova kojim se isključuju fiksni troškovi. U ovom poglavlju imamo
obraĎen kontribucioni dobitak i prelomnu tačku. I zadnje, to jeste peto poglavlje nam govori o
ograničenjima analize zasnovanim na obračunu po marginalnim troškovima. Iz ovog
poglavlja može se uvidjeti koji su to zapravo nedostaci i mane ovakve analize na osnovu koje
se donose odluke.

3
1. POJAM MARGINALNIH TROŠKOVA I POSLOVNO
ODLUČIVANJE

Troškovi predstavljaju izuzetno važan segment poslovanja. Preduzeća donose mnoge odluke o
proizvodnji i prodaji na temelju troškova i cijena dobara. Troškovi predstavljaju vrijednosno
izražene utroške rada, materijala, stalnih i obrtnih sredstava, kao i tuĎih usluga, a sve u cilju
ostvarivanja odreĎenih učinaka. 1 Postoje razne podjele troškova, meĎutim u ovom
seminarskom radu ćemo razmatrati marginalne troškove. Marginalni troškovi označavaju
dodatne troškove koji su nastali proizvodnjom jedne dodatne jedinice proizvoda. Marginalni
troškovi predstavljaju iznos za koji se mijenjaju ukupni troškovi preduzeća kada se njegova
proizvodnja, odnosno prodaja poveća za jednu novu količinsku jedinicu. TakoĎer se u
literaturi možemo susresti sa nazivom granični trošak, što i jeste marginalni trošak.
Marginalni trošak označava se sa MC, što je skraćenica od engleske riječi Marginal Cost.
Izračunavaju se kao odnos promjene ukupnih troškova i promjene ukupnog outputa2:

MC = ∆TC / ∆Q

Krivulja marginalnih troškova isprva kratko pada, a zatim raste. Marginalni troškovi izvode se
iz varijabilnih troškova i podliježu načelu varijabilnih proporcija, kao što je vidljivo na
Grafikonu 1.

Grafikon 1. Marginalni trošak

Izvor: https://www.economicsonline.co.uk/Business_economics/Costs.html

1
Merim Kasumović, Osnove ekonomije, OFF-SET, Tuzla, 2011, str. 88.
2
Zijad Džafić, Mikroekonomija, OFF-SET, Tuzla, 2012, str.192..

4
Važno je napomenuti da marginalni troškovi potiču isključivo iz varijabilnih troškova, a ne
fiksnih troškova, jer se mijenjaju u skladu sa promjenom obima proizvodnje.
Marginalni trošak se može dobiti izračunavanjem promjene ukupnog troška kada se
proizvodnja poveća za jednu jedinicu, što je prikazano u Tabeli 1.

Tabela 1. Ukupni i marginalni troškovi

IZLAZ UKUPNI TROŠAK MARGINALNI TROŠKOVI

1 150

2 180 30

3 200 20

4 210 10

5 250 40

6 320 70

7 450 130

8 740 290

Izvor: https://www.economicsonline.co.uk/Business_economics/Costs.html Preuzeto 24.10.2019. godine u

18:40h

Troškovi su osnova za donošenje bilo koje odluke, jer sve odluke donosimo promatrajući
odnos izmeĎu troškova i koristi. Odlučivanje je generički proces koji obuhvata izbor izmeĎu
dvije ili više mogućih akcija te provedbu odabrane akcije, kako bi se postigao unaprijed
zadani cilj. 3 Odluka je rezultat procesa odlučivanja tj. rezultat izbora izmeĎu više alternativnih
pravaca djelovanja orijentisanih ka ostvarenju cilja. 4 Poslovno odlučivanje je veoma važan
segment poslovanja preduzeća. Menadžeri donose odluke na osnovu prikupljenih informacija
o poslovanju preduzeća, kao što su informacije o troškovima. Samim time možemo uvidjeti
povezanost troškova i poslovnog odlučivanja.

3
http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/PDS/OrganizacijaIManagement/PDS%20org-odlucivanje1.pdf
preuzeto 24.10.2019. godine u 18:44h
4
http://fmpe.edu.ba/images/nastava/973/Teorije_odlucivanja/TEORIJE_ODLU%C4%8CIVANJA.pdf
Preuzeto 24.10.2019. godine u 18:45h

5
2. PROBLEMI U ODLUČIVANJU

Kada govorimo o problemima u odlučivanju javljaju se u vidu relevantnih troškova i prihoda,

oportunitetnog troška, te rizika i neizvjesnosti. Ovo su jedni od najvažnijih problema koje
ćemo detaljnije razmatrati u daljem tekstu.

2.1. Relevantni troškovi i prihodi

Obračun vrijednosti relevantnih troškova i prihoda je prilika za kvalitetno upravljanje i

računovodstvo aktivnosti bilo kojeg preduzeća. Pri sastavljanju biznis plana preduzeća
neophodno je pažljivo razmotriti alternativne metode poslovanja. Relevantnost osigurava
mogućnost dobijanja odreĎenog rezultata u donošenju odluka i postupaka koje je vodio sam
menadžer. Dobijeni rezultati bez obzira na donesenu odluku, nisu relevantni. Računovodstvo
mogućih troškova temeljno je u obavljanju bilo kojeg posla. Budućnost bilo kojeg biznisa
ovisi o tome koliko će se novca uložiti u preduzeće da ostvari odreĎeni prihod. Ako troškovi
premašuju prihode, preduzeće se smatra neprofitnim. Niti jedan preduzetnik neće raditi ako
budući prihod ne pokriva tekuće troškove. Relevantni troškovi i prihodi se mijenjaju kao
posljedica donošenja odluka. Troškovi koji su već nastali su irelevantni za donošenje odluka,
jer su to prošli troškovi koji ne mogu imati posljedice na buduće poslovanje. Ovi troškovi se
takoĎer nazivaju i nepovratni troškovi. Nepovratni trošak je trošak koji je nevažan za odluku
jer je već nastao.5 Pretpostavlja se da se u ponašanju bilo kojeg poslovanja preduzetnik
suočava sa situacijama na koje može uticati, i onima koji su izvan njegove sfere uticaja. Ti
faktori trebaju se uzeti u obzir u svim fazama poslovanja. U računovodstvu, pojam
"relevantnost" podrazumijeva mogućnost alternativnog razvoja situacije promjenom početnog
plana djelovanja. U ovom slučaju, riječ je o tome kako će preduzetnik djelovati. Ovisno o
donesenom rješenju, finansijski se položaj može znatno promijeniti, što ukazuje na
relevantnost situacije. Pojam "relevantni prihod" koristi se samo u fazi planiranja i
organizacije aktivnosti. Prihod direktno ovisi o alternativnim troškovima koje je prihvatio
menadžment. Obje veličine se izračunavaju istovremeno da bi se utvrdio najbolji poslovni
rezultat pod uvjetima odreĎenog proizvodnog modela. Relevantni prihodi i troškovi
predstavljaju buduće prilive i odlive resursa za preduzeće. Stoga je važno da menadžeri
obraćaju pažnju na troškove i prihode prilikom donošenja odluka kako bi poslovanje bilo što
uspješnije.

Poslovna odluka je izbor izmeĎu jedne ili više mogućnosti. Kaže se da odluke imaju
oportunitetne troškove jer izbor jedne stvari znači odustajanje od neke druge. Oportunitetni
trošak znači vrijednost dobra ili usluge koja je žrtvovana donesenom poslovnom odlukom. 6
Na sljedećem grafikonu predstavit ćemo principe utvrĎivanja relevantnih troškova i prihoda
(Slika 1).

5
Catherine Gowthorpe, Milovan Stanišić, Goranka Knežević, Upravljačko računovodstvo, DATA STATUS,
Beograd, 2009, str. 116.
6
https://rudar.rgn.hr/~dkarasal/NIDS/EKONOMIKA%20NAFTNOG%20RUDARSTVA/Ekonomika-8.pdf preuzeto
24.10. 2019. godine u 19:00h

6
 Slika 1. Principi utvrđivanja relevantnih prihoda i troškova

Budući troškovi i Obračun troškova za

prihodi jesu relevantni svrhe donošenja
ako bi varirali pri poslovnih odluka nije
donošenju različitih identičan priznavanju
odluka troškova u
finansijskom
računovodstvu Oportunitetni
troškovi mogu
Fiksni troškovi
biti važni za
nisu relevantni
donošenje
odluka

Principi Nefinansijski faktori

Prošli utvrĎivanja mogu igrati značajnu
(nepovratni) odluku u odlučivanju,
troškovi nisu relevantnih naročito ako kompanija
relevantni troškova i ima i druge ciljeve osijm
prihoda ostvarivanja profita

Izvor: Catherine Gowthorpe, Milovan Stanišić, Goranka Knežević, Upravljačko računovodstvo, DATA STATUS,
Beograd, 2009, str 117.

2.2. Rizik i neizvjesnost

Rizik je neizostavni dio svakodnevnog života te je sastavni dio svake ljudske djelatnosti. S
rizikom i neizvjesnosti susreću se i poslovne organizacije odnosno preduzeća u kojima je
veoma važno poznavanje ove tematike i adekvatno reagiranje. Posebno je važno prilikom
donošenja odluka znati koji su potencijalni rizici za preduzeće. Nakon utvrĎivanja poslovnih
rizika bitno je pravilno i učinkovito upravljati rizicima. Kako bi zadržala svoju poziciju na
tržištu ili ostvarivala poslovni napredak, preduzeća moraju posvetiti posebnu pažnju analizi i
upravljanju rizicima. Neučinkovito upravljanje može donijeti enormne štete razvoju i
napretku preduzeća. Mi smo suočeni s neizvjesnošću jer ne poznajemo budućnost. Rizik: „U
ekonomiji, rizik ima nešto drugačije značenje od svog uobičajenog značenja: odnosi se na
situaciju kada postoje razni mogući ishodi od kojih svaki ima poznatu vjerovatnoću javljanja.“
Neizvjesnost: „U ekonomiji, odluka ili akcija je podložna neizvjesnosti ako je nepoznata
vjerovatnoća raznih mogućih ishoda. Odlučivanje u okolnostima čiste neizvjesnoti je teško
analizirati i zato se mora napraviti razlika izmeĎu neizvjesnosti i rizika.“ Mnogi autori
razlikuju pojmove rizika i neizvjesnosti:

7
  Rizik je vjerovatnost nastanka nekog nepovoljnog ili štetnog dogaĎaja, koju je moguće
odrediti i izmjeriti, odnosno općenito, statistički modelirati.
 Neizvjesnost je okolnost u kojoj ne postoji dovoljno tačna spoznaja o vjerovatnosti
nastanka štetnog dogaĎaja, nego samo svijest o mogućnosti njegove realizacije. 7

Poznavajući karakteristike odluka možemo predvidjeti i procijeniti kakvim rizicima odluka

može biti izložena i kakve za tu odluku mogu biti posljedice pojave tih rizičnih dogaĎaja, te
shodno tome naći "odgovor na rizik".
Rizik se generalno smatra glavnim faktorom u poslovnom okruženju i vjerovatnije je da će
menadžeri i računovoĎe govoriti o riziku koji je inherentan nekoj situaciji nego o njenoj
neizvjesnosti. RačunovoĎe vole da kvantifikuju faktore za odlučivanje, a mogli bi i da
nagaĎaju, čak i relativno informisanu o nizu mogućih ishoda i njihovim vjerovatnoćama, ali
važno je imati na umu da računovoĎa samo nagaĎa, odnosno samo procjenjuje. Stavovi
pojedinaca prema riziku i neizvjesnosti se znatno razlikuju, a u zavisnosti od konteksta,
zapravo mogu da variraju samom pojedincu. Odbor direktora kompanije može odlučiti o stavu
korporacije u pogledu rizika i neizvjesnosti koji će pomoći da se odredi njihov pristup
odlučivanju, ovaj stav se često naziva „sklonost ka riziku“ (grafikon 2.). Važno je naglasiti da
na preuzimanje rizika i odlučivanje utiče psihologija pojedinca.

Grafikon 2. Sklonost prema riziku

Izvor: https://bib.irb.hr/datoteka/629658.Inzeko10a_Rizik_i_nesigurnost_I_130511.pdf Preuzeto 24.10.2019.

godine u 19:35h

7
Catherine Gowthorpe, Milovan Stanišić, Goranka Knežević, Upravljačko računovodstvo, DATA STATUS,
Beograd, 2009, str. 118.

8
3. VARIJABILNOST TROŠKOVA

Kako je već pomenuto u prethodnim poglavljima, za odlučivanje je veoma važno sagledati

troškove. Govoreći o troškovima, važno je razlikovati one koji se mijenjaju sa promjenom
obima proizvodnje i onih koji ne variraju ovisno o proizvodnji. U nastavku ovog poglavlja
baviti ćemo se varijabilnim, fiksnim i semivarijabilnim troškovima.

3.1. Varijabilni troškovi

Varijabilni troškovi reaguju na promjene u obimu proizvodnje tako što sa porastom obima
proizvodnje rastu, a sa opadanjem obima proizvodnje opadaju (grafikon 3). Dijelimo ih na:
proporcionalne, ispodproporcionalne ili degresivno varijabilne, iznadproporcionalne ili
progresivno varijabilne troškove.8 Proporcionalni varijabilni troškovi se srazmjerno
povećavaju ili smanjuju u odnosu na stepen korištenja proizvodnih kapaciteta. U ove troškove
ubrajamo: troškove materijala za izradu, zarade zaposlenih na poslovima izrade, pomoćni
materijal i amortizaciju obračunatu funkcionalnom metodom. Ispodproporcionalni troškovi ne
reagiraju uvijek proporcionalno na promjene u obimu proizvodnje. Ovi troškovi često rastu
brže ili sporije od dinamike iskorištenja kapaciteta. U njih se ubrajaju: troškovi pogonske
energije, pomoćnog materijala, putni. Iznadproporcionalni troškovi se sa promjenom obima
proizvodnje za jedinicu mijenjaju više nego za jedinicu. Drugim riječima, procenat u kojem se
mijenjaju ovi troškovi je veći od procenta u kojem se mijenja obim proizvodnje. U ove
troškove se ubrajaju: troškovi održavanja preopterećenih sredstava za rad, dodatni troškovi
prodajne službe, u slučajevima neusklaĎenosti proizvodnje i realizacije i troškovi uvoĎenja
prekovremenog rada...

Grafikon 3. Ukupni varijabilni i prosječni varijabilni trošak

Izvor: Vlastita kreacija autora

8
Zijad Džafić, Mikroekonomija, OFF-SET, Tuzla, 2012, str.183.

9
3.2. Fiksni troškovi

Fiksni se ne mijenjaju s razinom proizvodnje dok se varijabilni mijenjaju. Fiksni troškovi

postoje u kratkom roku i u tom intervalu se ne mijenjaju, dok u dugom roku postaju
varijabilni. U fiksne troškove ubrajamo: kamate na kredite za osnovna sredstva, premije
osiguranja, izdatke za najamnine i zakupnine, plaće rukovodećeg personala i drugo.9 Pri
porastu korištenja kapaciteta, povećava se količina učinka, pa fiksni troškovi po jedinici
proizvoda opadaju, jer se i masa ukupnih troškova dijeli sa većom količinom proizvoda. Ako
proizvodnja opada, prosječni fiksni troškovi rastu, što je vidljivo na grafikonu 4.

Grafikon 4. Ukupni i prosječni fiksni trošak

Izvor: Vlastita kreacija autora

Kada kompanija postigne toliki nivo aktivnosti da fiksni troškovi moraju da porastu, taj porast
je iznenadan (grafikon 5). Zbog povećanja proizvodnje iznad izvjesnog raspona potrebno je u
odreĎenom vremenskom periodu staviti u pogon nove mašine, zaposliti nove radnike na
održavanju, tehničkog kontroli, pripremi i slično, a to dovodi do pojave stepenastih troškova.

Grafikon 5. Ukupni i prosječni stepenasti troškovi

Izvor: https://slideplayer.gr/slide/14648730/ preuzeto 25.10.2019. godine u 11:11h

9
Ibid., str. 180.

10
3.3. Semivarijabilni troškovi

Semivarijabilni troškovi nisu strogo fiksni niti strogo varijabilni već posjeduju obje
komponente. Za razliku od stepenastih troškova, semivarijabilni se troškovi do odreĎenog
stepena ponašaju kao fiksni, a nakon toga kao varijabilni ili se do odreĎenog stepena ponašaju
kao varijabilni, a nakon toga kao fiksni troškovi (grafikon 6). Primjeri semivarijabilnih
troškova su troškovi telefona ili troškovi električne energije kod kojih račun sadrži fiksni
mjesečni iznos (kojega se plaća neovisno o potrošnji) i dodatni iznos koji je direktno
proporcionalan s utroškom.

Grafikon 6. Semivarijabilni troškovi

Izvor: https://xplaind.com/346955/mixed-costs preuzeto 25.10.2019. godine u 11:45h

11
4. OBRAČUN PO MARGINALNIM TROŠKOVIMA ZA SVRHE
ODLUČIVANJA
Obračun po marginalnim troškovima je računovodstveni termin koji opisuje pristup
obračunavanju troškova kojim se isključuju fiksni troškovi. 10 Oni obezbjeĎuju bolju osnovu
za odlučivanje. U ekonomiji marginalni trošak je trošak jedne dodatne jedinice. Naziva se još
i granični trošak. Koncept marginalnih troškova se koristi u situaciji kada firma ima
neiskorištene kapacitete, odnosno kada se traži mogućnost da se kapaciteti iskoriste na
najbolji mogući način. Bitno je u kojoj mjeri svaka alternativa pokriva svoje varijabilne
troškove i koliko doprinosi pokriću fiksnih troškova. Obračun po marginalnim troškovima
povezuje varijabilne troškove sa proizvodima, varijabilni neproizvodni opšti troškovi se
obračunavaju prije učešća i fiksni troškovi (opći troškovi i neproizvodni troškovi) se tretiraju
kao periodični troškovi.11

Kontribucioni dobitak (contribution), odnosi se na iznos koji ostaje nakon što se varijabilni
troškovi oduzmu od prihoda od prodaje. 12 Ako je kontribucioni dobitak pozitivan iznos, on
doprinosi podimirivanju fiksnih troškova poslovanja. Jednom kada se zaradi dovoljan
kontribucioni dobitak da bi se pokrili svi fiksni troškovi, bilo koja suma koja preostane
pripisuje se neto profitu. Kontribucioni dobitak se može izračunati po jedinici, a takoĎer može
biti prikazan kao ukupan (broj prodatih jedinica x kontribucioni dobitak po jedinici).

Prelomna tačka je tačka u kojoj se ne ostvaruje ni profit ni dobitak u skupu poslovnih

transakcija. To možemo vidjeti na grafikonu 7. Na granici izmeĎu zone neto gubitka i zone
neto dobitka stoji prelomna tačka (mrtva tačka, prag rentabilnosti). Ona predstavlja onaj obim
proizvodnje i prodaje pri kojem je ostvareni kontribucioni rezultat jednak fiksnim troškovima.
To je obim aktivnosti ili vremenski trenutak u kojem doĎe do izjednačavanja prihoda i
ukupnih troškova koji uključuju varijabilne troškove za taj obim, i fiksne troškove za čitav
period (poslovnu godinu, npr). Otuda značaj prelomne tačke za preduzeće i njegove dijelove.

Grafikon 7. Grafikon rentabilnosti

10
Catherine Gowthorpe, Milovan Stanišić, Goranka Knežević, Upravljačko računovodstvo, DATA STATUS,
Beograd, 2009, str. 127.

12
Ibid., str. 128.

12
 Izvor: Zijad Džafić, Mikroekonomija, OFF-SET, Tuzla, 2012, str.201.

Poslovno odlučivanje na bazi podataka upravljačkog računovodstva uglavnom se zasniva na

praćenju odnosa troškova, prihoda i dobiti. Jedan od osnovnih alata za planiranje koje koriste
rukovodioci koristi analiza trošak-obim prodaje-profit (tzv. CVP analiza). Analiza trošak-
obim prodaje-profit podrazumijeva utvrĎivanje tzv. prelomne tačke. Analiza prelomne tačke
može se vršiti pomoću formula. Kada to radimo pomoću grafikona, uočavaju se neki
nedostaci, kao što su: dobijeni odgovor ima tendenciju da bude aproksimativan zbog
nepreciznosti crtanja grafikona, ako bi grafikon morao da se crta svaki put kada se preduzima
analiza prelomne tačke to bi predstavljalo nepotrebno gubljenje vremena. Umjesto toga,
možemo doći do prelomnim tačaka korištenjem odnosa izmeĎu prodaje i troškova koje smo
ranije utvrdili.

Prodajna cijena po jedinici – varijabilni troškovi po jedinici = kontribucioni dobitak po

jedinici

Prelomna tačka se javlja kada je:

prihod od prodaje = ukupni troškovi.

TakoĎer se javlja kada je:

kontribucioni dobitak = fiksni troškovi.

Da bismo izračunali broj jedinica prodaje koje su potrebne da se doĎe do prelomne tačke,
koristimo sljedeću formulu:

prelomna tačka (u jedinicama)

Prelomna tačka izražena u vrijednosti prodaje može da se izračuna ovako:

prelomna tačka (u jedinicama) x prodajna cijena po jedinici. 13

Menadžeri žele da znaju koliko će jedinica morati da prodaju da bi ostvarili odreĎeni ciljni
profit.

Ciljna prodaja u jedinicama

Margina sigurnosti jeste prekoračenje planirane ili stvarne prodaje nakon prelomne tačke.
Marginalna sigurnost može da se izrazi kao procenat od procijenjene prodaje.

13
Ibid., str. 133.

13
5. OGRANIČENJA ANALIZE ZASNOVANE NA OBRAČUNU PO
MARINALNIM TROŠKOVIMA
Analiza zasnovana na obračunu po marginalnim troškovima može koristiti menadžmentu kao
izvor informacija za odlučivanje. MeĎutim, ta analiza ima neke značajne slabosti i
ograničenja14:

 U ovom tipu analize se pretpostavlja da se varijabilni troškovi povećavaju po stabilnoj

stopi u skladu sa aktivnostima. Ova pretpostavka ne mora da bude validna u praksi.
Kako se povećava nivo aktivnosti, varijabilni troškovi po jedinici mogu imati
tendenciju da opadaju jer firma koristi popuste uz nabavku većih količina.
 Vrlo mali broj troškova su istinski varijabilni. U nekim firmama, samo relativno
trivijalni troškovi variraju sa nivoom poslovne aktivnosti. To naročito važi za
pružaoce usluga koji obično imaju mješavinu pretežno fiksnih i stepenastih troškova.
Kako u razvijenim privredama sve više i više dominiraju uslužne djelatnosti, za
razliku od proizvodnih, analiza obračuna po marginalnim troškovima može postajati
sve manje i manje važna.
 Fiksni troškovi ostaju fiksni samo do odreĎene tačke. Kada se preĎe odreĎeni nivo
aktivnosti, fiksni troškovi će se promijeniti. Nivo na kojem će se troškovi promijeniti i
obim te promjene može biti teško procijeniti.
 Mnoge firme obezbjeĎuju mješavinu proizvoda ili usluga. Dok je moguće utvrditi
varijabilne troškove za svaki proizvod sa velikim stepenom tačnosti, poistovjećivanje
fiksnih troškova sa odreĎenim proizvodom vjerovatno će biti zasnovano na vrlo
proizvoljnu alociranje izmeĎu proizvoda i aktivnosti.
 Sve poslovne odluke obuhvataju složen niz faktora. Obračun po marginalnim
troškovima može pomoći da ukaže na smijer odlučivanja, ali u praksi mogu postojati
vrlo dobri razlozi da se ignorišu putokazi koje nudi analiza zasnovana na obračunu po
marginalnim troškovima.

Ako se ne uvaže ograničenja ovakvog tipa analize moguće je da će kompanije počiniti

ozbiljne greške u odlučivanju. Stoga menadžeri moraju voditi računa o tome da li su sagledali
sve navedene slabosti i ograničenja pri donošenju odluka, kako ne bi došlo do nekih šteta koje
mogu nastati nespretnim odlučivanjem.

14
Ibid., str. 141.

14
ZAKLJUČAK

U ovom radu govorilo se o obračunu po marginalnim troškovima i poslovnom odlučivanju.

Na osnovu svega navedenog možemo zaključiti da su marginalni troškovi veoma bitan faktor
u preduzeću za poslovno odlučivanje koje doprinosi menadžerima da lakše donose te odluke.
Svako preduzeće treba da nastoji da proizvede što više roba/usluga, uz što niže troškove, s tim
da ti troškovi ne utiču na kvalitet proizvoda kako ne bismo izgubili povjerenje od strane
kupaca. Od velikog značaja je da informacije koje menadžeri prikupe budu tačne,
blagovremene i korisne. Ažurne i tačne informacije mogu i trebale bi pomoći kod različitih
vrsta poslovnog odlučivanja. Svako preduzeće mora voditi računa o svojim troškovima kako
ne bi uništili profitabilnost. Troškovi realno procjenjuju stanje nekog preduzeća i stoga su
veoma bitni. Za preduzeće je važno znati koliko bi moguća dodatna proizvodnja zahtijevala
dodatnih troškova, to jeste marginalnih troškova i na osnovu toga može donositi nove
poslovne odluke. Ukoliko to prepusti slučaju onda neće poslovati na dobar način i može
dovesti do enormnih šteta koje bi nastale u istom. Menadžer mora biti sposoban da izabere
najbolju mogućnost od ponuĎenih kako bi donio ispravne odluke o rješavanju nekog pitanja.
Svaka organizacija bi trebala ozbiljno shvatiti važnost ove teme te uključiti u svoje poslovanje
ovakav način odlučivanja, gdje se ispitaju marginalni troškovi prilikom donošenja odluka pa
tek onda donijeti zapravo ispravnu odluku. Tako se ta preduzeća mogu visoko pozicionirati
meĎu konkurencijom jer rade na pravi način. Naravno, problemi prilikom svakog odlučivanja
postoje ali ih treba svesti na minimum ili ih ukloniti ako je moguće. Moraju se sagledati
relevantni prihodi i troškovi, a zatim uvidjeti koja je neizvjesnost i rizik pri donošenju odluke.
Kao što je već navedeno, ograničenja koja se javljaju kao slabosti prilikom ovakve analize
zasnovane na obračunu po marginalnim troškovima ne smiju se zanemariti. Ukoliko bi
menadžeri zanemarivale te nedostatke postojala bi velika vjerovatnoća da će donijeti pogrešne
poslovne odluke. Zbog toga je ova tema veoma važna i prilikom odlučivanja mora se
sagledati i detaljno razraditi, kako bi preduzeće bilo što uspješnije.

15
LITERATURA

Popis knjiga:

1. Catherine Gowthorpe, Milovan Stanišić, Goranka Knežević, Upravljačko računovodstvo,

DATA STATUS, Beograd, 2009;
2. Merim Kasumović, Osnove ekonomije, OFF-SET, Tuzla, 2011;
3. Zijad Džafić, Mikroekonomija, OFF-SET, Tuzla, 2012;

Internetski izvori:
1. https://bib.irb.hr/datoteka/629658.Inzeko10a_Rizik_i_nesigurnost_I_130511.pdf
2.https://rudar.rgn.hr/~dkarasal/NIDS/EKONOMIKA%20NAFTNOG%20RUDARSTVA/Ek
onomika-8.pdf
3. https://slideplayer.gr/slide/14648730/
4. https://www.economicsonline.co.uk/Business_economics/Costs.html
5. https://www.economicsonline.co.uk/Business_economics/Costs.html
6. http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/PDS/OrganizacijaIManagement/PDS%20org-
odlucivanje1.pdf
7.http://fmpe.edu.ba/images/nastava/973/Teorije_odlucivanja/TEORIJE_ODLU%C4%8CIV
ANJA.pdf
8. https://xplaind.com/346955/mixed-costs

Popis slika, grafikona i tabela:

Grafikon 1. Marginalni trošak

Grafikon 2. Sklonost prema riziku
Grafikon 3. Ukupni varijabilni i prosječni varijabilni trošak
Grafikon 4. Ukupni i prosječni fiksni trošak
Grafikon 5. Ukupni i prosječni stepenasti troškovi
Grafikon 6. Semivarijabilni troškovi
Grafikon 7. Grafikon rentabilnosti
Slika 1. Principi utvrĎivanja relevantnih prihoda i troškova
Tabela 1. Ukupni i marginalni troškovi

16