JEŽ EVA KUĆICA- Hedgehogs home

Hrast:

По шуми, широм, без стазе, пута

Јежурка Јежић поваздан лута.

Ловом се бави често га виде,

с триста копаља на јуриш иде.

И вук и медо, па чак и – овца,

познају јежа, славнога ловца.

Јастреб га штује, вук му се склања,

змија га шарка по сву ноћ сања.

Пред њим дан хода, шири се страва,

његовим трагом путује слава.

Slika1.

Hor:

Ježurka ježić dodje i stade

kraj neke stare bukove klade.

Pod kladom rupa, tamna i gluha

prostirka u njoj od lišća suha

Tu Ježić uđe, pliva u sreći

šušti i pipa gdje li će leći

Namjesti krevet od pedlja duži

zijevnu, pa leže i noge pruži.

Jež:

Kućice draga, slobodo moja!

Palato divna, zvjezdanog svoda

kolijevko meka lisnatog poda

uvijek ću vjeran ostati tebi

nizašto ja te mjenjao ne bi!

U tebi živim bez brige i straha

I tako nek bude do zadnjeg daha.

Zahvalan uvijek ja biću tebi

nizašto ja te mjenjao ne bi.

Hrast:

Evo i noć nad šumom cijelom

nadvi se suton sa modrim velom.

Promakne samo leptir koji

i vjetar noćnik listove broji.

Utihnu šuma nestade graje

mačaka divljih oči se sjaje

skitnica svitac svjetiljku pali

čarobnim sjajem putanju žali.

A sova huknu svoj ratni zov:

drž te se ptice počinje lov!

Divlje zvijeri u tihu noć

spremaju se u lov poć.

Slika 2.

Lija:

Tražim Ježurka onaoga vraga

što mu je kuća toliko draga.

Zašto Jež toliko žudi za njom?

Biče da bogat njegov je dom.

Možda mu je od perija pod

a pečene Ševe krase mu svod.

Ta kuća sigurno obiljem sja

poći ću kradom da vidim ja.

Ta kuća sigurno obiljem sja

poći ću kradom da vidim ja.

Hor:

Požuri Lija, nečujena sjena

paperje meko noga je njena.

Dok juri tako uz grobni muk

pred njom na stazi stvori se vuk.

Vuk:

Kud žuriš kaži-der lovcu?

Možda si negdje pronašla ovcu?

Lija:

Pa nisam baš ovcu,ali planiram

onoga Ježurka da likvidiram

Vuk:

Lukava Lijo ti podla zmijo,

čemu taj plan ako smijem da znam?

Lija:

Njegova kućica nekim obiljem sja

Pa pošla sam kojim da vidim ja

Vuk:

Misliš da ima nekoga blaga?

Da podjelimo to Lijo draga?

Lija:

Samo da smislimo neki plan

kako Ježurka izvući van.

Vuk:

Možda bih mogao to i sam

Al uz tvoju pomoć,mislim da znam.

Hor:

Nakon te noći, vidjeli nismo

Ježić je kažu dobio pismo

Medeno pismo pričao meca

Stiglo u torbi poštara Zeca

Adresa kratka slova ko jaja

Za druga Ježa na kraju gaja.

Slika 3.

Zec:

Ježurko moj prijatelju stari

evo sam ti donio neki starih stvari.

I pismo neko,piše za Ježa

a izgleda kao paukova mreža.

Jež:

Evo i za tebe ova djetelina svježa.

Jutros sam nabrao dok sam šumom šetao.

Pismo veliš ni manje ni više,

deder mi pročitaj šta u pismu piše.

Zec:

Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom

divno li šara.

Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,

ne žali nogu.

Sa punim loncem i masnim brkom

čekat ću na te, požuri trkom.

Nježno te grli medena lica

i pozdrav ti šalje lisica Mica

Jež:

Lisica Mica? Ko bi reko? Na gozbu veli?

Kako da ti kažem, to me veseli.

A opet mi se bodlje ježe,

nešto me tu u grudima steže.

Zec:

Po šumi se priča da je bila kod Vuka.

meni je odma bila muka.

Ako bi usput i došlo do boja,

bodlje su znaj odbrana tvoja.

Jež:

Ne brini Zeko moj druže stari,

zanam ja kakve je Lija naravi.

Sačekaj me samo da spremim neke stvari.

Hor:

Ježurko ježić lukavo škilji

pregleda bodlje i svaku šilji.

Jež:

Ako bi usput došlo do boja

bodlje su ove odbrana moja.

Slika 4.

Hor:

Mjesečev krug se visoko digo

Kad je Ježuka kod lije stigo

Pred kućom-logom, kamenog zida,

Ježurka ježić svoj šešir skida

Klanja se, smješka, kavalir pravi,

Biranom frazom lisicu zdravi

Lija:

Ova noć, ova noć ima čudnu moć

Osjećam, da će bodljikav vrag ipak doć.

Prvo ću da ga ugostim, napijem i nahranim,

onad da ga ušuškam i u snu zadavim.

Ova noć,ova noć ima čudnu moć

ubrzo će vuk kućici njegovoj poć.

Jež:

Dobro veče lijo vrlino čista

klanjam se tebi sa bodlja trista

Lija:

Dobro veče Ježurko lovče znani

dobro došao, uđi što stojiš vani.

Evo ti je spremila kuma tvoja

specijalitete šumske, ne znam im broja.

Jež:

Nek perije pijetla krasi tvoj dom,

kokoš nek sjedi u loncu tvom.

Lija:

Guskino krilo lepeza moja

a jastuk meki patkica koja.

Jež:

Živjela ti meni u miru i sreći

nikada lavež ne čula pseći.

Lija:

Oštre bodlje i britak um,

ti si najdraži lijin kum

Jež:

I još na kraju iskreno ti velim

ja sam za ručak trbuhom cijelim

Hor:

Otpoče ručak čarobni bajni

I jež i lija od masti sjajni

Jelo za jelom samo se niže

Ježurka često zdravicu diže

U zdravlje lije i njene kuće

I za pogibju lovčevog Žuće

Niže se ručak četvorosatni

Zategnu trbuh ko bubanj ratni.

Jež:

Ja moram kući dosta je više.

Dosta je bilo,na stranu šala,

lisice draga baš ti hvala.

Lija :

Ali moja je kuća čvrsta ko grad,

prenoći u njoj- kuda ćeš sad?

Jež:

Zahvaljujem se pozivu tvom,

al meni je draži moj skromni dom.

Lija:

Prenoći kume lija te moli,

svako toplu postelju voli.

Jež:

Oprosti mi kumo al već je kasno,

počastio sam se baš slasno.

Al vrijeme mi je kućici poć,

trebam do prvih pijetlova doć.

Lija:

Od ovog vraga već mi je muka!

Moram da obavjestim kuma vuka

da nije uspio naš pakleni plan,

Ježurka da udavim kad padne u san.

Slika 5.

Hor:

Al jež tvrdoglav osta pri svom,

draži je njemu taj skromni dom.

Šušti i šumom jež mjeri put

kroz granje mjesec svjetli mu put.

Ide jež gunđa dok zvijezde sjaju...

Jež(song)

Kućice moja najljepši raju

u tebi sanjam dok zvijezde sjaju.

Kućica moja moj topli dom,

samo se tamo osjećam svoj.

Ni mir ni sreču nikada veću

osjetit negdje drugo neću,

kao u tebi moj slatki dome,

duboko u sebi u srcu svome.

Slika 6.

Lija:

I tako vuče kažem ti, vala

taj jež je prava budala.

Tako je vješt u naumu svom.

Nešto je čudno u domu tom,

neki ga đavo ka tamo vuče.

Ništa mi nije jasno vuče

Vuk:

Lijo ovo više nije šala!

Taj jež se samo pravi budala.

Treba u kuću da mu banemo,

na trbuh da mu stanemo.

Pa lagano da dušom danemo.

Lija:

Treba nam neko velik i jak.

Neka prava budala, manijak.

Vuk:

Velik i jak, budala , manijak?

Pa to je bar lijo posao lak.

Lija:

Govori vuče napeta sam kao strela!?

Vuk:

Ima jedan takav prijatelj pčela.

Lija:

Na medvjeda misliš tog ogromnog stvora?

Vuk:

Nije baš pametan al kad se već mora.

Lija:

Biće to prava šumska noćna mora.

Vuk:

Da, medo je pun glupih fazona i fora.

Ali, kad se već mora.

Hrast:

Pođoše tako Lija i vuk.

Šumom se čudan prolio muk,

proleti samo po koji svitac.

Pukne ponekad lovčev hitac.

Na tren poneki čuje se ćuk,

a onda ponovo zavlada muk.

Tamo u mraku nešto se mrda

veliki medo sa sobom brunda.

Slika 7.

Medo:

Ko se to ne drži kućnoga reda,

da niste pronašli jezero meda?

Lija:

Izvini medo što mi ovako kasno.

Vuk:

Ali imamo za tebe nešto slasno.

Medo:

Nadam se da nije nešto premasno?

Lija:

Ne, nego maštu golica moju,

zašto jež toliko voli kućicu svoju

Medo:

Kućica glupost, moje mi njuške

ja bih svoju dao za gnjile kruške.

Vuk:

Ma i ja bih svoju za ovcu koju,

al sad mi baš nisu sve na broju.

Lija:

Taj bodljikav vrag od nas nešto krije,

a to se po zakonu šumskom ne smije.

Vuk:

Taj jež, baš mi nikako ne sjeda,

cvrkuće se da ima nekog meda.

Medo:

Toliko sam na med lakom

da ču se pridružiti svokom.

A tog ježa ubiću šakom.

Vuk:

Onda smo spremni medo druže,

po šumi priče razne kruže.

Lija:

Da taj Jež se nikoga ne boji,

da pred najvećim zvijerima miran stoji.

Medo:

Ajde baš da vidim ko se to mene ne boji,

i ko će predamnom miran da stoji.

Poći ću s vama jer volim akciju,

da vidim tog puža, šumsku atrakciju.

Hor:

Sve troje jure ko divlja rijeka

šumsku tišinu obuze dreka.

Mafija šumska ima zadatak

Ježurku život da bude kratak.

Svi jure, složno ka cilju svom

kud god da prođu čuje se lom.

Odjednom evo kaljuga neka,

iz nje nešto škilji i šmeka.

To divlja svinja u njoj se banja

tamo neku prevaru sanja.

Slika 8.

Svinja:

Junaci, kakva je to po šumi trka,

sigurno se negdje bogovski krka?

Lija:

Tražimo razlog blatnjava zvijezdo

zašto jež voli rođeno gnijezdo?

Svinja:

Rođeno gnijezdo? Tako mi sala

Ja bih svoje za pola ručka dala.

Medo :

Pa nisi ni ti svinjo budala,

ili ti možda nedostaje sala?

Svinja:

Možda mi nedostaje blago?

Šta je nije vam baš drago?

Vuk:

Naprotiv svinjo gluvo bilo,

sreli smo te i baš nam je milo.

Lija:

Ako želiš ti pođi sa nama,

pa zar ostaneš ovdje sama?

Medo:

Svinjo ja te se ne bojim,

al predugo ovdje stojim.

Vuk:

Polako družino smislimo plan,

da srednimo ježa dok nije dan.

Lija:

Evo plana,kad tamo stignemo

treba jaku buku da dignemo.

Da jež na tren posumnja

da se digla cijela šuma.

Vuk:

Moramo nemir kod ježa da stvorimo,

da istrči van, a onda se borimo!

Medo:

Kako da se izborimo sa tim

malim klupkom bodljikavim?

Ja sam jednom na ježa stao,

dva sata cijela sam se drao.

Svinja :

Uh što nisam bodljikavo prase,

bilo bi u se na se i poda se.

Lija:

Biće svega, samo strpljiva budi

na raspolaganju smo ti ja i moji ljudi.

Svinja:

Tako mi moje lijeve kljove,

kao da su noćas utihule sove?

Vuk:

I šuma osjeća da se sprema nešto,

ovo si Lijo, priznajem, smislila vješto.

Medo:

Joj lijo legendo, kućo stara,

predložićemo te za mandatara.
Lija:

Ako me njuh moj ne vara,

Biće ovo prevara, prava.

Hrast:

Hajka se prava u trenu diže

ne zna se ko tu koga stiže.

Šumom se prolama divlji hor,

u pljačku kreće oholi zbor.

Sklanjaju svi mladunčad svoju,

gledaju da li su svi na broju.

Šumom se divlja horda kreće

preživjet će onaj ko ima sreće.

Medvjed i svinja, lija i vuja,

grmnuše gromko prava oluja.

Jezivi kirci šumom se lome,

stižemo ježu bodljikavi stvore.

Slika 9.

Vuk:

Budalo ježu bodljikavi soju,

zar toliko cijeniš straćaru svoju?

Jež:

Vrijedan sa radim bavim se lovom,

i mirno živim pod svojim krovom.

Svinja:

Krov ti je truo, prostirka slaba,

koliba tvoja prava je baba.

Jež:

Ma kakav bio moj rodni prag,

on mi je ipak mio i drag.

Medo:

Štenara to je, tjesna i guha,

sigurno u njoj imaš i buha.

Jež:

Prost je i skroman dom moj,

al tu sam slobodan i gazda svoj.

Lija:

Kućicu takvu hvališo mali,

za ručak dobar svi bismo dali.

Jež:

To samo hulje nosi ih vrag

za ručak daju svoj rodni prag.

Živite ,čujem, od skitnje i pljačke,

ali svršit ćete –naopače.

Vuk:

On to nas vrijeđa i prijeti,

ah ti mali ježu prokleti.

Lija:

Pokažimo mu kojeg smo soja,

neće te spasiti ni kućica tvoja.

Medo:

Sklanjaj te se ja ću to da sredim,

onda ću slasno da se medim.

Svinja:

Opkolite ga da ne može umaći,

ovaj se put ježe nećeš snaći.

Lija:

Ako se ne predaš imaj na umu

da ćemo zapaliti cijelu šumu.

Vuk:

Ajde ježe šumska budalo

zar ti je toliko do kućice stalo?

Hrast:

Izađe ježić, oči mu sjaje,

družini podloj odgovor daje.

U ruci mu luk ,oko mu škilji,

strele od bodlja on načini .

Kad to vidješe lija i vuk

samo najdenom nastade muk.

Kiša od strela nastade boj,

kao da napada pčela roj.

Jauci, vriska, takva galama,

po šumi se cijeloj jauk prolama.

Bježe vuk lija za njima svinja,

po medi kiša strela rominja.

Uteče svako na svoju stranu

negdje da svoju zalječi ranu,

od strela oštrih ko britki um.

A onda samo ostade šum,

od koraka malih što idu niz drum.

Po šumi hrabro bez staze i puta,

Ježurko ježić po vazdan luta,

vještak i majstor u poslu svom,

radi i čuva svoj rođeni dom.

Hor:

Šumom se sunčani zraci lome,

Ježurko se vrati domu svome.

Družini propade pakleni plan,

Ježurka lovca da istjeraju van.

Cijela se banda rasula po polju,

u trci da svak spase glavu svoju.

Medvjed, svinja, vuk i lija

Doživješe kraj, kakav baš ne prija.

Vuk:

Krvnika vuka jadna mu majka,

ubrzo umlati seljačka hajka.

Medo:

Trapavog medu oh,kuku,lele

do same smrti izbole pčele.

Svinja:

I divlja svinja pade ko kruška,

smače je zimus lovača puška.

Lija:

U bjegu svom, lukava lija,

baš lovčevom žući sama dolija.

Jež:

Po šumi i danas bez staze i puta

Ježurko ježić lovi i luta...

Hor:

Ловом се бави често га виде,

с триста копаља на јуриш иде.

И вук и медо, па чак и – овца,

познају јежа, славнога ловца.

Јастреб га штује, вук му се склања,

змија га шарка по сву ноћ сања.

Пред њим дан хода, шири се страва,

његовим трагом путује слава.