Paper 2

Pisac: Marija Malic; bodovi 27/30

A B C D
9 9 5- 4

Pitanje

Argentinski pisac magijskog realizna, Horhe Luis Borhes u svojim pripovjetkama “Vrt sa racvastim
stazama” i “Iscekivanje” motivima otudjenosti I usamljenosti predstavlja shvatanja I egzistencijanle
problmee svojih likova od Buenos Airesa do Engleske, dok se srpski postmodernisticki pisac Borislav
Pekic koristi takodje motivima otudjenosti I usamljenosti da bi predstavio shvatanja I problem likova u
pripovjetkama “Covek koji je jeo smrt” I “Svirac Iz Zlatnih vremena”.

Motiv otudjenosti koji sustinski povezuje sve cetiri pripovjetke govori o univerzalnosti tog
egzlistencijalnog problema u svim dijelovima svijeta I u svim vremenskim periodima. U Pekicevom
Sviracu iz Zlatnih vremena pripovjedac, za kojeg na osnovu brojnih autobiografkih elemenata, kao na
primjer da pise “GOdine koje su pojeli skakavci” ili da je pohadjao Musku gimnaziju, spoznajemo daje
sam autor, Pekic muci se sa problemom nepripadanja, nemogucnosti da se uklopi u bilo koju sredinu,
bilo se radi o rodnom Beogradu kao njegovom ronodm mjestu ili Londonu u koji putuje I gotovo
dvadeset godina zivi. Koristeci postupak intertekstualnosti I umecuci jedan odlomak iz “Pisama iz
tudjine”. Pekic je postigao efekat uvjerljivosti za pricu koju mu je jedini izbor, licno svjedocenje.

Problem otudjenosti od drustva I nemogucnost uklapanja u nekoliko sredina srece se I kod Borhesovog
Ju Cuna, cije ime nosi simboliku istocnjackog, zelenog dragog kamena I prve kineske dinastije Cin, koji ne
samo da se ne uklapa u sredinu iz koje potice, a razloge bijega Ili odlaska citalac ne saznaje, vec ni u
sredinu za koju radi, Njemacku. Kao takav otudjen, neuklopljen I odvojen od drustva sto zbog spijunskog
poziva sto zbog svojih licnih karakteristika, Ju Cun se stalno osjeca nadgledano I praceno, “mjesec kao da
ga prati”, a cak se I jedan od njegovih “neprijatelja” simbolicno naziva pas tragac.

Prica Zana Luja Poijea smjestena u vrijeme Francuske revolucije, takodje govori o covjeku koji osim
pisarskog posla, ne bavi se nicim drugim, ne provodi vrijeme sa drugim ljudima I samim tim I problem
koje ima moze samo sam sa sobom da dijeli. Zan Luj Popije cak ni ne izlazi iz svoje rutine da bi video kako
zapravo izgleda giljotina na koju ljudi odlaze nakon sto on njihovo ime zapise na papir. Nakon sto se
sucio sa odlukom o tome da li treba da vrati papir sa presudom, u svojoj sobi Zan Luj Popije nije ni
osjetio potrebu da se obrati drugom ljudskom bicu jer je znao da je sam. Uzurbanom atmosferom
Francuske revolucije Popijeva otudjenost je jos vise dosla do izrazaja zahvaljujuci tom kontrastu.

Radnja Borhesovog “Iscekivanja” smjestana je u Juznoj Americi I Buenos Ariesu, ni VIljarija nije lisila
otudjenosti, zblizila sa ljudima. Naime glavni junak ove price, kao I svi prethodni osjeca strah od ostlaih
ljudi, konkretno od Viljarija ciji identitet je I preuzeo. O Viljarijevoj otudjenosti ne govore samo njegovi
postupci, na primjer sjedenje u posljednjem redu kino-sale ili samostalno ispijanje caja od mate koji se
inace pije u drustvu, nego I prostor u kome se nalazi. Soba je toliko malne da bi u nju spustio kofer koji
simboluazije njegove euspomene Ili teret proslosti, mora da pomakne drugi namjestaj. Vrata do dvorista
su samo jedna, jer je useamljen I balkon mu “srecom” gleda na zadnje dvoriste jer ne zeli kontakt sa
drugim ljudima ili ih se plasi.
Shvatanja Pekica I Borhesa o ponavjlanju I stalnom vracanju istih ili slicnih dlikova I dogadjaja pisci su
pretvorili u egzistencijalne problem svojih glavnih likova. U “Sviracu iz Zlatnih vremena” problem stalnog
ponavljanja ljudskih sudbina izrazen je, za Pekica karakteristinim, motivom vretena koje je glavni
indicator vremena koje kruzi, a ne tece linearno kao na rvmenskoj liniji u istorijskoj citaonici. Ono sto
ovaj problem u pripovijeci cini jos znacajnijim jeste upotreba postupka dvojnika lika. Glavni junak,
pjesnik moze da prestavi Pekicu podvojenu licnost koji I sam ima podvojenu licnost Pana, kao mitskog
bica. Vreteno kao motiv je povezalo sudbine I Pekica I pjesnika I Pana tako sto se pojavilo u preuredjenoj
pjesnikovoj sobi ponovo kada je ona dobila izgled kakav je imala prije, a Pekic na samom kraju priznaje
da je ta soba I njegova, cime je zaokurzio jedan ciklus I pokazao da ono sto likovi danas zive zapravo jeste
vec prozivljena sudbina I vec dozivljeni trenutak u proslosti. Ovu ideju je i u sirem planu predstavio I
samom zbirkom Novi Jerusalim gdje je razilcite sudbine likova smjestio u istorijski znacajne trenutke i te
sudbine ucinio dovoljno univerzalnim da bi svak ipojedinac 21. Vijeka sa njia mogao da se poveze.

Istu ovu idje samo drugim motvimia izlozio je I Borhes, najupecatljivije u prici “Vrt sa racvastim
stazama”. Metalna figurica Feniksa I ploca sa kineskom muzikom koja se okrece u Albertovom vrtu koji
Ju Cun pospjecuje upravo su simboli neprekidnosti, beskraja I sudbine koja ne prestaje. Feniks, kao ptica
koja se iz pepela radja neprekidno I cijem zivotu kraj ne dolazi, kao I ploca koja se beskrajno u krug vrti
dodatno su doprinijeli razvoju tipicnog Borhesovog motiva kruznog lavirinta. Ono za ste se Borhes, kao I
Pekic, zalaze jeste da kroz svoju knjizevnost pojasne jeste upravo univerzalnost I ponavljanje sudbina I
dogadjaja.

Kroz jedan motiv otudjenosti koji je povezao sve cetiri price: “Sviraca iz Zlatnih vremena”, “Covjeka koji
jede smrt”, “Vrt sa racvastim stazama” I “Iscekivanje” Borislava Pekica I Horhea Borhesa predstavljena su
shvatanja I egzistencijalni problem nepripadanja I nemogucnosti pojedinaca da napuste zacarani krug
vremena, dogadjaja I prostora na svim geografskim sirinama I duzinama od Buenos Ajresa preko
Francuske, Bograda, Njemacke pa sve do Engleske od XVIII do XX vijeka.