Professional Documents
Culture Documents
Rod Melaleuca
Rod Melaleuca
PROGRAM: FITOAROMATERAPEUT
ZAVRŠNI RAD
ROD MELALEUCA
Čajevac, čajno drvo ili australski čajevac neki su naziva ove fantastične biljke, latinskog
imena: Melaleuca alternifolia. Čajevac je već dugo poznat australskim Aboridžinima koji su tu
biljku koristili za liječenje rana i infekcija. Zbog svog antiseptičkog djelovanja, intenzivno se
počeo istraživati i primjenjivati dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Tijekom Drugog svjetskog rata, svaki je australijski vojnički komplet uključivao ulje čajevca,
što bi mogao biti jedan od razloga zašto su drugi širom svijeta prvi put počeli učiti o njegovim
ljekovitim prednostima. Kako su prirodni proizvodi postajali sve popularniji u šezdesetim i
sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, ljudi su počeli sve više primjećivati čajno stablo i
prvo je započela mala proizvodnja. No, prve komercijalne plantaže započele su tek krajem
1970-ih i početkom 80-ih. U protekla dva desetljeća uspostavljeno je još mnogo nasada, a
danas je Australija najveći proizvođač čajevca kao i samog eteričnog ulja.
TAKSONOMIJA
Vrsta: Melaleuca
Rod: Alternifolia
Porodica: Myrtaceae
Red: Myrtales
Razred: Magnoliopsida
Koljeno Tracheophyta
Carstvo: Plantae
Domain: Eukaryota
Čajevac - Melaleuca alternifolia
1
Objava: ˝Journal and Proceedings of the Royal Society of New South Wales 58: 195˝(1924)
Autori:
1.Edwin Cheele (1872-1951) australijski botaničar i sakupljač biljaka, proučavao naročito
pripadnice porodice Myrtaceae = mirtovke i lišajeve
2. Joseph Henry Maiden (1859-1925) britansko-australijski botaničar, posebno proučavao
rod Eucalyptus
3. Daniel Ludwig Ernst Betche (Betcke ili Betke) (1851-1913) njemačko-australijski botaničar i
vrtlar, sakupljao paprati, asistirao Maidenu u Australiji
Ime biljke
Naziv ˝melaleuca˝ dolazi od grč. melas = crn i grč. leukos = bijel (odnosi se na boju kore
debla i grana nekih vrsta), riječ ˝alternifolia˝ dolazi od lat. alternus = izmjeničan.
Naziv 'Čajno stablo' skovao je 1770. godine prirodoslovac Joseph Banks, koji je zajedno s
Jamesom Cookom plovio pri njegovoj prvoj ekspediciji u Južna mora. U nedostatku pravog
čaja (Camellia sinensis), brodska je posada spravljala zamjensko piće iz lišća postojećih grmlja
i stabala, koja su kasnije nazvali „čajevcima“. Posada ih je izvorno koristila za čaj, ali kasnije ih
je pomiješala s lišćem smreke kao pivom. Čaj ili ti stablo zapravo nisu baš korisni za
pravljenje čaja.
Izraz 'ulje čajevca' koristi se u širem smislu za esencijalna ulja ova četiri roda: Baeckea,
Kunzea, Leptospermum i Melaleuca. A 'australsko ulje čajevca' uvijek znači esencijalno ulje
Melaleuca alternifolia.
Rod Melaleuca je dio mirtovke ili mirta obitelji (Myrtaceae), obitelji biljaka dvosupnica,
smještene unutar reda Myrtale. Čajevac, čajno drvo ili australski čajevac (Melaleuca
alternifolia, Myrtaceae ) je zimzeleno grmoliko drvo koje može narasti do sedam metara,
nepravilne krošnje, bjelkaste i slojevite kore (više tankih poput papira tankih slojeva), kora
mladih grančica i pupovi su dlakavi, grane kasnije ogole.
Plod je suhi, drvenasti, kožasti tobolac s puno sjemenki umetnut u cvjetište promjera 2-3 mm
Listovi naizmjeničnog do pršljenastog rasporeda, po obliku linearnolancetasti, 10-35 x c. 1
mm, ravni ili srpasti, mekani, goli, a peteljka duga tek 1 mm, po plojci imaju izbočene uljne
žlijezde, imaju 3 žile ali samo središnja bude dobro vidljiva, zgnječeni mirišu na citruse.
2
Izduženi igličasti listovi, u kojima se nalaze uljne žlijezde s eteričnim uljem, naizmjenično su
raspoređeni duž stabljike. Znanstveni naziv vrste M. alternifolia dobio je upravo po tim
karakterističnim naizmjeničnim, uskim listovima, koji podsjećaju na iglice čempresa po
kojima su ih Maiden & Betche razlikovali od ranije otkrivene srodne vrste M. linariifolia.
Stanište i rasprostranjenost:
Čajevac je vazdazelena biljka (listovi traju preko 2 godine) koja raste u sezonski
poplavljenim područjima New South Wales-a blizu tihooceanske obale. Voli svjetlost,
toplinu, vlažno ali ipak bolje drenirano tlo čiji je pH od kiselog do neutralnog, odrasli
primjerci izdrže malo suše, požare, ležanje vode, čak i nisku temperaturu do -4°C (ali ne
dugo), dok su mlade biljke osjetljive na mraz. Cvjetovi su dvospolni, cvjeta kroz 06. mj.,
oprašivači su razni insekti, kad sjemenke sazriju i tobolac se ˝rascvjeta˝, vjetar pomaže
ispadanju i rasprostiranju sjemenki. Razmnožava se sjemenkama a može i reznicama,
pridolazi od morske razine do 300 m n.v.
Samoniklo u Australiji, a danas široko kultivirano na plantažama. Iako čajevac prirodno nije
toliko raširen, osim u Australiji, plantaže čajevca postoje i u Sjedinjenim Američkim
Državama, Zimbabveu, Novom Zelandu, Kini, Indiji i drugim zemljama.
U divljini, čajevac obično nalazimo u otvorenim šumama, osobito duž vodotoka i rubovima
močvare. U SAD-u na Floridu su uvezene početkom 20. stoljeća kako bi se pomoglo u
isušivanje močvarnog zemljišta i kao vrtne biljke.
Slike: Plantaže čajevca, Obitelj Dee-Anne Prather započela je uzgoj čajevca 1995. (Dopušteno: Dee-Ann Prather)
Eterično ulje
Više različitih vrsta istog roda može dati eterična ulja gotovo identičnog sastava. U primjeru
čajevca, Europska farmakopeja jasno precizira u monografiji čajevca (Ph. Eur. 01/2008:1837
corr. 7.0) da se eteričnim ulje čajevca – Melaleucae aetheroleum – mogu nazivati eterična
ulja više vrsta:
• Melaleuca alternifolia (Maiden & Betch) Cheel
• Melaleuca linariifolia Smith
• Melaleuca dissitiflora F. Mueller
3
Tehnički, to znači da uljem čajevca možemo nazivati eterična ulja i tih biljnih vrsta, no na
oznaci na latinskom treba točno precizirati vrstu.
Oko 2% esencijalnog ulja može se dobiti iz lišća australijskog čajevca ekstrakcijom lipofilnim
organskim otapalom ili parnom destilacijom. Prema Europskoj farmakopeji, eterično ulje
čajevca se dobiva parnom destilacijom iz lišća i terminalnih grančica Melaleuca alternifolia
(Maiden i Betch) Cheel.
To je bistra, pokretna, bezbojna ili blijedo žuta tekućina bez vidljivog traga vode i ima
izražen ugodan miris poput terpentina s visokim sadržajem terpena (> 50 do 60%) i
specifične težine od 0,89. Gotovo je netopiva u vodi, ali se dobro miješa s većinom organskih
otapala (Saller i sur., 1998.).
Sastav ulja može varirati ovisno o načinu uzgoja, klimi i zemljištu na kojem je uzgojeno.
Najkvalitetnijim uljem se smatra ono koje je napravljeno iz čajevca koji je uzgojen u Australiji.
Komisija za proizvode za opću namjenu Europske komisije donijela je mišljenje o upotrebi
eteričnog ulja čajevca.
EU čajevca čine:
Monoterpeni: alfa-pinen, beta-pinen, alfa-terpinen, p-cimen, limonen, terpinolen,
sabinen, gama-terpinen,
Seskviterpeni: beta-kariofilen, aromadendren, delta-kadinen, viridifloren
Alkoholi monoterpenoli: terpinen-4-ol, alfa-terpineol
Alkoholi seskviterpenoli: globulol, viridiflorol
Oksidi : 1,8-cineol
4
Budući da je točan sastav EU čajevca promjenjiv, prema Australijskim i Međunarodnim
organizacijama za standardizaciju, tvar iz M. alternifolia poznata kao EU čajevca ima
kromatografski profil unutar zadanih raspona (Halcon & Milkus 2004).
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE
Djelovanje EU čajevca:
5
Indikacije:
EU čajevca indicirano je za:
Primjena
EU čajevca se već duži niz godina koristi kao komponenta u kozmetičkim proizvodima. U
Australiji je ulje čajevca osnovni kućni lijek i svi ga imaju. Također se koristi kao sastojak u
lijekovima zbog svojih antimikrobnih svojstava, posebno u liječenju kožnih infekcija.
Ulje Melaleuca alternifolia australijski Aboridžini koristili su već tisućljećima kao ljekovito
sredstvo za modrice, ubode insekata i infekcije kože. Europski su kolonisti ubrzo prepoznali
ljekovita svojstva i počeli su destilirati ulje iz listova (Carson & Riley 2001).
Članovi posade Jamesa Cooka opisali su krajem osamnaestog stoljeća korištenje EU
čajevca. Ponovno je otkriven u 1920-ima kao aktualni antiseptik učinkovitijeg djelovanja od
fenola (Bozzuto i sur. 2011). Eterično ulje prvi put je destilirano 1925. godine, a zahvaljujući
antiseptičkim, antibakterijskim i antifungalnim učincima postalo je standardno antiseptičko
sredstvo za kirurgiju.
Opisana je široka paleta tradicionalnih indikacija za lokalnu primjenu, uključujući područje
nosa, usta i grla. EU čajevca se koristi kao antiseptik za specijalnu i opću stomatološku
kirurgiju te za ispiranje proteza i usta (MacDonald 1930, Anonymous 1933, Penfold &
Morrison 1937, Penfold & Morrison 1950).
Također je indicirano za različita stanja kože, uključujući bakterijske i gljivične infekcije
kože, poput akni, dermatofitije (dermatophytosis), ekcema, psorijaza, dermatitisa, osipa na
koži i infekcije nokta (uzrokovane Candida albicans), parazitske kožne bolesti (Penfold i
Morrison 1937, Penfold & Morrison 1950, Humphery 1930, Martindale 1993, British
Pharmaceutical Codex 1949, Walker 1972, WHO 2004).
6
grlobolju, kašalj i prehladu, zagušenje sinusa, gingivitis,. EU čajevca se koristi za vaginalne
infekcije i ginekološka stanja, uključujući vaginitis, cistitis i cervicitis.
Antivirusna, antibakterijska i antifungalna svojstva ulja čajevca odnose se na velik broj
virusa, bakterija i gljivica.
Akne
Bassett i sur. 1990. i Enshaieh i sur. 2007. proveli su nasumična kontrolirana ispitivanja i
izvijestila o uporabi eteričnog ulja čajevca za liječenje blagih do umjerenih akni. Rezultati ove
studije pokazali su da i 5% ulja čajevca ima značajan učinak na ublažavanje pacijentovih akni
smanjujući broj upaljenih lezija (otvoreni i zatvoreni komedoni). Autori su zaključili da je 5%
eteričnog ulja čajevca učinkovit tretman za blage do umjerene akne.
Perut
Tretman peruti s 5% eteričnog ulja čajevca u šamponu (Satchell i sur. 2002b). U studiji
ispitivana je djelotvornost i podnošljivost 5% eteričnog ulja čajevca na blagu do umjerenu
perut u odnosu na placebo. Sto dvadeset i šest pacijenata muškog i ženskog spola, u dobi od
14 godina i starijih, nasumično su primali 5% eteričnog ulja čajevca u šamponu ili placeba,
koji se svakodnevno koristio 4 tjedna. Perut se ocjenjuje na skali težine kvadratnog područja i
prema pacijentovoj samo procjeni ljepljivosti, svrbeža i masnoće.
Izvještaj o procjeni 5% eteričnog ulja čajevca šamponske skupine za Melaleuca alternifolia
(Maiden i Betch) Cheel, EMA / HMPC / 320932/2012, stranica 48/73 pokazalo je poboljšanje
od 41% u usporedbi s 11% u skupini koja je primala placebo (P <0,001). Nije bilo štetnih
učinaka. Komentar procjenitelja: ova studija pokazuje učinkovitost i dobru podnošljivost
šampona s 5% eteričnog ulja čajevca u liječenju peruti.
Bradavice
Rezultate studije slučaja opisali su Millar & Moore 2008, gdje se 100% eterično ulja čajevca
koristio za topičko liječenje više bradavica, zbog virusa humanog papiloma, na ruci
sedmogodišnje djevojčice. Salicilna kiselina (12%) i mliječna kiselina (4%) prethodno su
korištene u ovom stanju, ali samo su dovele do privremenog uklanjanja bradavica i one su se
ponavljale u većem broju. Nakon pet dana liječenja nerazrijeđenim eteričnim uljem čajevca,
sve su bradavice bile smanjene veličine. Nakon daljnjih 7 dana, nije bilo dokaza o
bradavicama i došlo je do potpune reepitelizacije područja. Nije zabilježeno ponavljanje.
Budući da jača obrambeni sustav, osim za uklanjanje štetnih patogena može se koristiti i za
sprječavanje recidiva infekcije. Ujedno, eterično ulje čajevca učvršćuje živce i poboljšava
cirkulaciju krvi u mozgu pa je preporučljivo kod mentalnog umora i nervne slabosti,
pogotovo ljudima čiji je imunosni sustav slab.
Osim u medicinske i kozmetičke svrhe, ulje čajevca vrlo je korisno i kao prirodno sredstvo
za čišćenje i dezinfekciju doma.
Listovi su se dugo vremena macerirali u vodi (satima ili čak danima), a zatim koristili kao
infuzija ili impregnirani preljev, posebno u liječenju prehlade, upale grla, uboda insekata,
rana ili gljivičnih infekcija kože.
Eterično ulje korišteno je za vrijeme Drugog svjetskog rata kao opće antimikrobno sredstvo
i sredstvo protiv insekata, a isporučeno je u paketima za prvu pomoć služenja australijskim
vojnicima. Eterično ulje se danas koristi kao snažno antimikrobno i protiv gljivično sredstvo u
kremama, sapunima, zubnim pastama i drugim preparatima. A zbog svojih baktericidnih i
fungicidnih svojstava koristi i kao dezinfekcijsko sredstvo.
7
Osim u medicini, ulje čajevca se primjenjuje i u veterini kao sastav šampona, lijekova protiv
infekcija i gljivica, a pomaže i u borbi protiv svrbeža i oteklina kod životinja. U veterinarskoj
praksi koristi se u liječenju gnojnica i ekcema te kod čireva i kožnih bolesti parazitskog
porijekla.
Eterično ulje čajevca dobro se miješa s eteričnim uljima bora, eukaliptusa, lavande, limuna,
ružmarina i mažurana.
Uobičajena koncentracija koja se koristi na koži je do 1.25 %.
Kada se nanosi na kožu, može se razrijediti s maslinovim ili
bademovim uljem.
Nerazrijeđeno ulje obično se koristi za liječenje gljivičnih
infekcija noktiju, no uobičajena koncentracija jest do 20 %.
Kod akni ili atletskog stopala maksimalno trajanje upotrebe je 1 mjesec liječenja. U
Mađarskoj dnevna doza za kožnu upotrebu je 10-15 kapi (što odgovara 0,33–0,5 ml ili 0,32 -
0,47 g) koje se miješaju u 50 ml mlake vode i otopina se nanosi na kožu sterilnom pamučnom
vatom ili gazom.
U slučaju stomatitisa i gingivitisa 5-10 kapi (što odgovara 0,17–0,33 ml ili 0,15-0,47 g)
pomiješati u 100 ml vode za grgljanje nekoliko puta dnevno (1 ml je 30 kapi, a 1 g je oko - 32
kapi). Ako se simptomi ne poboljšaju nakon 5 dana liječenja, upotrebu proizvoda treba
prekinuti.
Antibakterijsko djelovanje
Ulje pokazuje široki spektar antimikrobne aktivnosti in vitro, iako njegova učinkovitost in
vivo ostaje relativno neutemeljena. Dokazano je antibakterijsko djelovanje protiv bakterije
Staphylococcus aureus, osjetljive na meticilin (MSSA) i rezistentnu (MRSA) (Carson i sur.,
1996.). Minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) određene su za mnoge organizme,
uključujući staalokoke negativne na koagulaze (0,06-3 % v / v), S. aureus (uključujući MRSA)
(0,12-0,5%), Streptococcus spp. (0,03-0,12%), enterokoki rezistentni na vankomicine (VRE)
(0,5-1%), Acinetobacterbaumannii (0,06-1%), Escherichia coli (0,12-0,25%), Klebsiella
8
pneumoniae (0,12-0,5%), Candida albicans ( 0,12-0,25%), ostale vrste Candida (0,12-0,5%) i
Malassezia furfur (0,12-0,25%).
Čini se da Terpinen-4-ol ima najsnažniju aktivnost (Budzynska i sur. 2011). In vitro aktivnost
eteričnog ulja protiv MRSA pokazana je više puta s minimalnim inhibitornim koncentracijama
u rasponu od 0,25% do 2% (Edmonson i sur. 2011). Antimikrobna aktivnost širokog spektra
eteričnog ulja uglavnom se pripisuje terpinenu-4-olu i 1 , 8-cineol, glavne komponente ulja, i
uključuje antibakterijsko, antifungalno, antivirusno djelovanje, a sve promovira eterično ulje
kao terapijsko sredstvo.
Antivirusno djelovanje
U preglednom radu Carson i sur. (1996.) navode da je antivirusno djelovanje eteričnog ulja
prvo pokazano upotrebom virusa duhanskog mozaika i biljaka duhana. U terenskim
pokusima eterično ulje (koncentracija u spreju 0, 100, 250 ili 500 ppm) je prskan na biljke
koje su potom eksperimentalno zaražene virusom duhanskog mozaika. Nakon 10 dana, bilo
je manje lezija po kvadratnom centimetru lišća u biljkama koje su tretirane eteričnim uljem
nego u kontroli.
Antifungalno djelovanje
Pokazane su in vitro aktivnosti eteričnog ulja čajevca protiv malassezia vrste. M. furfur bila
je najmanje osjetljiva vrsta. M. sympodialis, M. slooffiae, M. globosa i M. obtusa pokazali su
sličnu osjetljivost (Hammer i sur., 2000).
U drugoj studiji koje je istraživalo in vitro antifungalnu aktivnost komponenata eteričnog
ulja, najveću aktivnost, minimalne inhibitorne koncentracije i minimalne fungicidne
koncentracije <0-25%, pokazali su terpinen-4-ol, α-terpineol, linalool, α-pinene i β- pinene, a
zatim 1,8-cineol. Sve komponente eteričnog ulja, osim β-mircena, imale su antifungalno
djelovanje. Ovo je istraživanje pokazalo da većina komponenti eteričnog ulja djeluje protiv
niza gljivica.
9
Antioksidativno djelovanje
Zabilježene su štetne kožne reakcije poput blagog svrbeža, pečenja, iritacije, peckanja,
edema i alergijskih reakcija. Učestalost nije poznata. Zabilježena je kožna reakcija poput
opeklina. Učestalost je rijetka (<1 / 1.000). Nema dovoljno podataka koji bi podržavali
sigurnost esencijalnog ulja tijekom trudnoće i dojenja ili kod djece mlađe od 12 godina i zbog
toga se uporaba u tim populacijskim skupinama ne preporučuje kao mjera opreza.
Čajevac može izazvati iritaciju kože i sluznica kod nanošenja koncentriranog pripravka.
Premda postoje navodi kako se ulje može primjenjivati nerazrijeđeno, potreban je oprez kod
osjetljivijih ljudi kao i onih sklonih alergijama. Uneseno oralnim putem u velikim dozama ulje
je toksično.
Samo ponekad, kod onih osjetljivijih, može doći do osipa (kontaktni dermatitis). Ako se
koristi kako je propisano i u određenom vremenskom razdoblju, ulje ne izaziva ozbiljnije
nuspojave. Moguće je da kod onih koji su osjetljivi izazove crvenilo kože, osip, svrbež ili
10
stvaranje mjehura. Te nuspojave mogu biti opasne ako je koža već iritirana ili postoji neka
kožna bolest. Preporučuje se da se prije primjene na manjoj površini kože proba ulje kako bi
se provjerilo postoji li alergijska reakcija.
Čuvanje
Tradicionalna primjena
HMPC je klasificirao ulje čajevca kao tradicionalni biljni
lijek (odjeljak 39a AMG). Na temelju dugogodišnjeg
iskustva, ulje čajevca može se koristiti za liječenje malih,
površnih rana i uboda insekata, kao i malih ulkusa
(groznice, akne); također protiv svrbeža i iritacije kože u
stopalu sportaša i za liječenje blage upale usta.
1) Tradicionalni biljni lijek za liječenje malih površinskih rana i uboda insekata: tekući
pripravak koji sadrži 0,5% do 10% esencijalnog ulja koje se nanosi na zahvaćeno područje 1-3
puta dnevno.
11
2) Tradicionalni biljni lijek za liječenje malih i blagih akni: masni tekući ili polu čvrsti pripravci
koji sadrže 10% esencijalnog ulja, koji se nanosi na zahvaćeno područje 1-3 puta dnevno ili
0,7-1 ml eteričnog ulja miješano u 100 ml mlake vode da se nanese kao impregnirani preljev
na zahvaćena područja kože.
4) Tradicionalni biljni lijek za simptomatsko liječenje manje upale oralne sluznice: 0,17 - 0,33
ml esencijalnog ulja miješati u 100 ml vode za ispiranje ili grgljanje nekoliko puta dnevno za
simptomatsko liječenje manje upale oralne sluznice.
Iz povijesti čajevca
Tijekom II. svjetskog rata australska je vojska zapovjedila da svaki vojnik mora imati uza se
i bočicu s eteričnim uljem čajevca. Nakon rata slijedi era otkrića i razvoja antibiotika pa je
eterično ulje čajevca postupno palo u zaborav jer su se antibiotici mogli proizvoditi sintetski i
u velikim količinama. To je trajalo sve do osamdesetih godina, kada se ponovno počelo buditi
zanimanje za prirodnim lijekovima. Tada je država Novi Južni Wales pokrenula istraživanja i
kultivaciju biljke čajevca. Istraživanje je dovelo do zasađivanja prve plantaže čajevca 1986.
godine. U prošlosti su australski Aboridžini koristili listove za liječenje prehlade, gripe i kašlja
tako što su se inhalirali nad parama zdrobljenog lišća u kipućoj vodi.
U Novom Južnom Walesu službeno je priznat kao antiseptik 20-ih godina prošlog stoljeća.
Imigranti koji su naseljavali Australiju otkrili su da je eterično ulje čajevca bilo daleko
efikasnije u tretiranju uboda i ugriza insekata te infekcija od svih drugih pripravaka koje su do
tada poznavali. Godine 1923. kemičar Arthur Penfold iz Sydneyja objavio je članak o
djelovanju čajevca u časopisu British Medical Journal. On je testirao djelovanje ulja i otkrio
da je 11 puta snažnije od karbolne kiseline, koja je u to vrijeme bila glavni priznati antiseptik,
te da za razliku od nje ulje čajevca ne oštećuje i ne nagriza kožu. Zbog takvih svojstava
eterično ulje čajevca postalo je glavni antiseptik u to doba.
Danas je najznačajniji proizvod ljekovito eterično ulje koje je uvršteno u sastav
mnogih lijekova za kožne infekcije i kozmetike za vanjsku upotrebu kao što su šamponi,
kreme za lice, gelovi za akne i sredstva za njegu kože zbog svojih protuupalnih i
antikancerogenih svojstava.
12
Zanimljivosti:
Do danas je zasađen nebrojen niz plantaža čajevca koje uspijevaju pokriti cjelokupnu
svjetsku potražnju za eteričnim uljem te biljke. Godišnje se u Australiji proizvede oko 400
tona tog dragocjenog eteričnog ulja, od čega je većina za izvoz. Uzgoj čajevca pokušale su i
druge zemlje, međutim dobiveno eterično ulje sastavom i kvalitetom nije bilo ni približno
kvalitetno poput onog iz Australije.
Zaključak
Stoga, zaključimo: ako ćete imati samo jedno eterično ulje u svom ormariću, tada bi to
sigurno trebalo biti ulje čajevca.
13
KAJEPUT Melaleuca cajuputi Powell, Myrtaceae
UVOD
Melaleuca cajuputi, uobičajeno poznata kao kajeput ili bijeli čajevac, je biljka iz porodice
mirta ( Myrtaceae ), a rasprostranjena je u Australiji, jugoistočnoj Aziji i Novoj Gvineji.
Melaleuca cajuputi prvi je formalno opisao 1809. Thomas Powell u Farmakopeji Londonskog
kraljevskog koledža liječnika s pozivom na raniji (1747.) opis Rumphiusa u Herbarium
Amboinense. Specifični epitet (cajuputi) vjerojatno je izvedenica indonezijskog naziva biljke
„kayu putih“, bijelo drvo.
TAKSONOMIJA
Vrsta: Melaleuca
Rod: Cajuputi
Porodica: Myrtaceae
Red: Myrtales
Razred: Magnoliopsida
Koljeno Tracheophyta
Carstvo: Plantae
Domain: Eukaryota
Opis biljke
Melaleuca cajuputi je srednje do veliko stablo, koje često naraste do 35 metara, a ponekad
i do 46 metara sa sivom, smeđom ili bjelkastom korom koja se lako uklanja. Listovi su
raspoređeni naizmjenično 40–140 milimetara i širine 7,5–60 milimetara, sužavajući se na oba
kraja.
Cvjetovi su bijeli, kremasti ili zelenkasto-žuti, uglavnom u gustim snopovima na krajevima
grana koji i dalje cvjetaju nakon cvatnje. Šiljci sadrže 8 do 20 skupina cvjetova, a svaka
skupina oko tri cvijeta. Trstenjak je grupiran u pet grozdova oko cvijeta, a svaki snop sadrži 6
do 18 stabljika. Vrijeme cvatnje varira od podvrsta. Plodovi su drvenasti, lagano skupljeni duž
grana, dugi su 2–2,8 milimetara.
Postoje 3 podvrste:
14
Rasprostranjenost i stanište
Melaleuca cajuputi subsp. platyphylla Barlow javlja se u Novoj Gvineji, otocima Torres Strait i
sjeverozapadu Queenslanda, sve do juga od Cairnsa. Raste u sličnim staništima kao i subsp.
Cajuputi.
M. cajuputi može rasti u širokom nizu nedostataka u okolišu, uključujući visoko kisela tla,
slanu zemlju, suhu zemlju i tlo zatvoreno u vodi. Vrsta, dakle, raste vrlo dobro, s visokim
rastom i prinosom, u područjima tresetnih močvara, gdje većina poljoprivrednih kultura i
šumskog drveća ne može uspješno rasti.
Plantaže u Srednjoj Javi Četiri lonca za destiliranje kapaciteta 1 t Lisnate grane isporučene u destileriju
Primjena
U jugoistočnoj Aziji, Melaleuca cajuputi koristi se kao gorivo i za izradu drvenog ugljena.
Koristi se u maloj mjeri za potporne stupove, okvire i daske u gradnji kuća i za ograde. Kora
se koristi kao krovni materijal i brtvilo u gradnji brodova.
15
Esencijalno ulje
Esencijalno ulje dobivamo parnom destilacijom lišća. Vrijeme destilacije obično je 4 sata.
Koncentracija listova ulja kreće se u rasponu od 0,4–1,2% (svježa težina). Ulje treba čuvati na
hladnom, tamnom, suhom, bez zraka, kako bi se smanjila brzina oksidacije.
Prinosi: Plantaža od 1 ha daje oko 7,5 t lišća kajeputa godišnje, što zauzvrat daje oko 60–65
kg ulja.
Farmakološko djelovanje
Ulje je jaki ekspektorans i djeluje protiv patogenih bakterija i virusa. Posebno je korisno kod
liječenja dječjih dišnih bolesti. Tradicionalno se koristi interno za liječenje kašlja i prehlade, a
izvana za ublažavanje boli, često u obliku masti i obloga.
Indicirano je za:
- Dišne infekcije ( inhalacijski i dermalno)
- Herpes, uključujući i genitalni ( dermalno, vaginalno)
Ulje je korisno kao sredstvo za uklanjanje insekata, kao sedativ i relaksant, a korisno je i u
liječenju okruglih glista i mokraćno-genitalnih infekcija. Koristi se kao sredstvo za miris i
osvježenje u sapunima, kozmetici, deterdžentima i parfemima.
Kontraindikacije i rizici:
Zaključak
Autohtoni Australci koristili su lišće ove vrste za liječenje bolova a udisali su pare iz
drobljenog lišća za liječenje respiratornih infekcija. Na Tajlandu se lišće koristi za pripremu
biljnog čaja kao lijek za niz medicinskih problema.
U mnogim dijelovima Azije ulje kajeputa koristi se kao oblog i za inhalaciju a bitan je sastojak
u proizvodnji balzama, šampona i losiona za odbijanje insekata.
Rijetko se koristi u proizvodnji kozmetike.
16
Niauli Melaleuca quinquenervia (Cav.) S.T. Blake
Uvod
Rod Melaleuca član je obitelji Myrtaceae, poddružine Leptospermoideae, koja sadrži preko
220 vrsta, što je velika većina endemije u Australiji. M. quinquenervia prvi je put opisao
španjolski prirodoslovac Antonio José Cavanilles 1797. godine kao član Metrosiderosa, a tek
kasnije, 1958. godine, postavio ga je Blake u rod Melaleuca.
Generičko ime potiče od grčkog melasa, što znači crni i leukos, što znači bijelo, što se
možda odnosi na često ognjenu koru donjeg debla i bijelu papirovu koru gornjeg stabla
(Wrigley i Fagg, 1993.). Naziv vrste potječe od latinskog quinque, što znači pet, i nervus, što
znači živac ili vena, a odnosi se na listove sa 5 žila.
Taksonomija
Vrsta: Melaleuca
Rod: Quinquenervia
Porodica: Myrtaceae
Red: Myrtales
Razred: Magnoliopsida
Koljeno Tracheophyta
Carstvo: Plantae
Domain: Eukaryota
Opis biljke
Niauli (papirno drvo) Melaleuca quinquenervia, malo do srednje veliko stablo, obično 8-12
m visoko, ali u rasponu preko 4-25 m, ovisno o lokalnim uvjetima uzgoja. Stabljika je
umjereno ravna, okrugla, krošnja je uska i otvorena, ili prilično gusta. Gusta, blijedoplava
kora sastoji se od mnogo slojeva papira koji se cijepaju i ljušte, a na velikim deblima postaje
17
hrapav i drzak. Mladi izbojci su gusto dlakavi i zbog toga imaju srebrnasti izgled, s dlačicama
duljine 0,25-2 mm, koje se utiskuju na lišće i uzdižu na grančicama (Blake, 1968.). Zreli listovi
su naizmjenični, svijetlozeleni, kruti, kožni, dugi 4-9 cm i široki 2-3,5 cm, s cijelim rubovima, i
5 (rijetko 3 ili 7) istaknutih paralelnih vena od baze do vrha. Peteljka je 6 -24 mm duga.
Bijeli ili kremasto-bijeli cvjetovi su raspoređeni u šiljke na krajevima grana. Uočljiv dio
svakog cvijeta sastoji se od pet snopova stabljika duljine 10-20 mm. Šiljci sadrže 5 do 18
skupina cvjetova i promjera su do 40 mm i duljine 20–50 mm.
Svaki cvat rezultira s 30-70 gustih, drvenih, kapaka bez stabljika. Kapsule su kratke,
cilindrične 3-4 mm do 4-5 mm, sivo smeđe, tvrde i postojane. Sjemenke su blijedo smeđe
boje, vrlo sitne, oko 1 mm sa 0,3 mm, sužava se od dorzalnog kraja. Sjeme se prolijeva kroz
3-4 proreza smještenih vodoravno ispod oboda kapsule.
Melaleuca quinquenervia; lišće i plodovi. Melaleuca quinquenervia; lišće Melaleuca quinquenervia; cvijeće.
Wahinepee, Maui, Havaji, SAD Seaham, Novi Južni Wales, Australija Lanai City, Lanai, Havaji, SAD
Rasprostranjenost i stanište
Niauli M. quinquenervia nalazimo u Novoj Kaledoniji, Papui Novoj Gvineji i obalnoj istočnoj
Australiji, od zaljeva Botany u Novom Južnom Walesu sjeverno prema Queenslandu.
M. quinquenervia raste u močvarama, na poplavnim vodama i u blizini rijeka i ušća, često na
blatnjavom tlu. Široko je zastupljena u tropima kao ukrasna vrsta i postala je nepoželjan
korov na mnogim područjima. Ova vrsta posjeduje bogato sjeme i može postati invazivna.
Naturalizirana je u Evergladesu na Floridi, gdje se smatra invazivnim korovom i gdje je
uvedena za odvodnjavanje močvara. M. quinquenervia postala je prijetnja stabilnosti
floridskog ekosustava Everglades (Flores, 2002). U područjima gdje se M. quinquenervia
proširila, raselila je autohtone biljke i životinje te promijenila hidrologiju močvarnih područja.
Niauli je popularno ukrasno stablo vlažnih uvjeta. Ptice privlače mirisni cvjetovi, a zbog
crvenog cvjetanja izvrsna je biljka koja se koristi za uređenje okoliša. Često se koristi kao
ulično drvo ili se sadi u javnim parkovima i vrtovima, posebno u Sydneyu.
Eterično ulje:
Sastav
Niaulijevo se ulje dobiva parnom destilacijom od svježeg lišća i grančica. Ulje je rijetko i blijedo žuto
do tamno žute boje, ovisno o udjelu bakra u tlu. Ima jak i ljutkast miris s primjesom kamfora.
18
S obzirom na varijacije u prirodnim staništima na kojima se vrsta nalazi, genetske razlike u rastu i
prilagodbi vrlo su vjerojatne. Ulja lišća M. quinquenervia vrlo su promjenjiva, a zabilježena je pojava
nekoliko kemotipova (Brophy i sur., 1989; Ramanoelina i sur., 1994).
Kemijski sastav:
Monoterpenoli: linalol ( 14 – 40 %)
Seskviterpenski alkohol: nerolidol ( 75-95 %)
Seskviterpeni: beta kariofilen ( 0,5 - 28 %)
Ovaj kemotip stimulira lučenje muških spolnih hormona, djeluje afrodizijački, stimulira rad
nadbubrežne žlijezde. Djeluje hipotenzivno. Ima protuupalno i varijabilno antiinfektivno
djelovanje.
Indiciran je kod:
- opće malaksalosti i umora (dermalno i oralno)
- povišenog krvnog tlaka (dermalno i oralno)
- reumatoidnog artritisa (dermalno i oralno)
Kontraindikacije i rizici:
Eterična ulja oba kemotipa treba izbjegavati za primjenu u trudnoći. Kemotip trans- nerolidol
kontraindiciran je kod tumora testisa i hormon ovisnih tumora prostate.
19
Tradicionalna uporaba:
Melaleuca quinquenervia ima višestruku upotrebu. Drvo se koristi kao stupovi za ograde, za
šine, skloništa, podove i kućice, izvrsno je gorivo i čini drveni ugljen dobre kvalitete. Trajnost
neobrađenih stupova u tlu je velika tijekom prve godine, ali zamjena je nužna nakon otprilike
3 godine. Kora je otporna na plijesan, pa se koristi za izoliranje zidova hladnjača, a koristi se i
za punjenje jastuka. A zbog dobre vodootpornosti je korisna za brtvljenje čamaca.
M. quinquenervia je dobar izvor nektara i polena za pčele. Glavni je izvor meda u Australiji i
na Floridi u SAD-u. Mirisni cvijet proizvodi svijetlo do tamno jantarni med, ima jak okus i
aromu karamele i često je niske gustoće. Nektar se ekstrahira tradicionalno ispiranjem u
hladnim vodama koji se potom troše kao napitak.
Dodatna upotreba Niaoulijevog ulja djeluje kao sredstvo protiv komaraca, a Amer i
Mehlhorn (2006.) otkrili su da je treće najučinkovitije od preko 40 biljnih ekstrakata
testiranih na komarce Aedes, Anopheles i Culex, koje su 100% efikasne tijekom 8 sati.
Zaključak
Crveno-cvjetni oblik u Brisbane Melaleuca quinquenervia (stablo papirne kore) Bijelo-cvjetni oblik
botaničkim vrtovima oguljene kore sa svojim "papirnatim izgledom" . © Forest & Kim Starr - CC BY 4.0
Wahinepee, Maui, Havaji, SAD
20
Literatura:
Čajevac
https://www.uniprot.org/taxonomy/33090
de.wikipedia.org/wiki/
Adiva - Ljekovito bilje - 05. listopada 2017. AUTOR ČLANKA čajevac - Šeila Balić
Svalina
Kajeput
Niauli:
https://en.wikipedia.org/wiki/Melaleuca_quinquenervia
The biology and management of flying foxes in NSW. Hurstville
https://www.cabi.org/isc/datasheet/34348
© Copyright 2020 CAB International. CABI is a registered EU trademark.
CAB International Wallingford Oxon OX10 8DE UK
21
22