Professional Documents
Culture Documents
Positive and Negative Syndrome Scale
Positive and Negative Syndrome Scale
Rating Criteria
Pozitivna skala
P2. Pojmovna dezorganizacija. Dezorganizovan proces mišljenja koji karakteriše poremećaj misaonog
toka (na primer preopširnost, gubitak ciljne predstave, pojava slobodnih asocijacija, uapdljivih nelogičnosti
ili pojavom misaonih blokova). Osnova za rangiranje: kognitivno-verbalni procesi opservirani toko
intervjua.
P6. Sumnjičavost/persekucija. Nerealna ili preterane ideje o proganjanju, koje se ogledaju u naglašenom
odbrambenom, nepoverljivom stavu, sumnjičavoj opreznosti ili jasnim sumanutostima da neko želi da
mu/joj naudi. Osnove za rangiranje: sadržaj mišljenja iznet tokom intervjua ili podaci koji se dobijaju od
med.osoblja ili od članova porodice.
N1. Zaravnjen afekt. Umanjen emocionalni odgovor koji se karakteriše osiromašenjem facijalne
ekspresije, modulacije osećanja i gestikulacije koji se koriste u komunikaciji. Osnova za rangiranje:
opservacija pacijentovog emocionalnog stanja i odgovora tokom intervjua.
N7. Stereotipno mišljenje. Postoji umanjenje fluidnosti, spontanosti i fleksibilnosti misaonog toka, što se
evidentira rigidnim, ponovljenim ili oskudnim misaonim sadržajima. Osnova za rangiranje: kognitivno-
verbalni procesi opservirani tokom intervjua.
G1. Briga za telesno zdravlje. Žalbe na somatske tegobe, ili verovanje u postojanje telesnog oboljenja ili
telesne disfunkcije. Ovo se kreće od blagog osećanja lošeg zdravlja do jasnih sumanutosti o
katastrofičnom telesnom oboljenju. Osnova za procenu: misaoni sadržaji izraženi tokom intervjua.
G2. Anksioznost. Subjektivno osećanje nervoze, zabrinutosti, straha ili uznemirenosti, koje se kreće od
intenzivne zabrinutosti u vezi sadašnjosti ili budućnosti, do osećanja panike. Osnove za procene: izveštaj
pacijenta tokom intervjua i odgovarajuće somatske manifestacije.
G4. Napetost. Jasne telesne manifestacije straha, anksioznosti i uznemirenost, kao što su ukočen položaj
tela, tremor, profuzno znojenje i nemir. Osnova za procenjivanje: verbalni izveštaj koji naglašava
anksioznost i ozbiljnost fizičkih manifestacija napetosti uočenih u toku intervjua.
G8. Nekooperativnost. Aktivno odbijanje delanja po želji njemu bliskih osoba, uključujući i ispitivača,
bolničko osoblje, porodicu, a što može biti udruženo sa nepoverenjem, odbrambenim stavom,
tvrdoglavošću, negativizmom, odbijanjem autoriteta, hostilnošću ili ratobornošću. Osnova za procenu:
interpersonalno ponašanje tokom intervjua (kakve su pacijentove iterakcije sa drugima) i podaci koji se
dobijaju od medicinskog osoblja ili od članova porodice.
G10. Dezorijentacija. Gubitak svesnosti o okolini, uključujući osobe, prostor i vreme, koji može biti
posledica konfuzije ili povlačenja. Osnova za procenu: odgovori na pitanja u vezi orijentacije u toku
intervjua.
G12. Nedostatak rasudjivanja i uvida. Poremećeno sagledavanje ili razumevanje sopstvenog psihičkog
stanja i životne situacije. Ovo se evidentira kroz nesposobnost pacijenta da prepozna ranije ili sadašnje
psihičke simptome ili bolest, negiranje potrebe hospitalizacije, odluke koja karakteriše loše predvidjanje
posledice i nerealno kratkoročno i dugoročno planiranje. Osnova za procenu: misaoni sadržaji izložen
tokom intervjua.
G14. Slabost kontrole impulsa. Poremećena regulacija i kontrola akcija pod uticajem unutrašnjih impulsa
rezultira u iznenadnim, nemoduliranim, autonomnim ili pogrešno usmerenim pražnjenjem napetosti i
emocija bez brige za posledice. Osnova za procenu: ponašanje tokom intervjua, kao i podaci koji se
dobijaju od medicinskog osoblja ili od članova porodice.
S1. Bes. Subjektivno osećanje nezadovoljstva i iritacije usmereno prema drugima. Osnova za rangiranje:
usmeni iskaz o osećanju ljutnje tokom intervjua, i usled toga odgovarajuće hostilno ponašanje,
opservirano tokom intervjua ili dobijeno po podacima medicinskog osoblja ili od članova porodice.
S2. Teškoće u odlaganju zadovoljstva. Zahtevanje, insistiranje da potrebe budu zadovoljene odmah, i
primetno uznemirenje kada ispunjenje želja ili potreba mora biti odloženo. Osnova za rangiranje:
opservacija i ponašanje tokom intervjua, kao i podaci dobijeni od med.osoblja ili od članova porodice.