UVOD U METODE HRVATSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI

O GOVORU, PRIJE POČETKA...

Odgojitelj kao (govorni) uzor
Govor odgojitelja utječe na govor djeteta

 Kod usvajanja govora djeca se orijentiraju prema osobama za koje su vezana, njihovo govorno
ponašanje daje im orijentaciju, ključne točke s kojima uspoređuju vlastiti govor i nadopunjuju
ga
 Govor svakodnevice ima bitan utjecaj na razvoj govora kod djece (i gramatička ispravnost, ali
i opće govorno ponašanje)
 Govoriti cjelovitim, gramatički ispravnim rečenicama.
 Dužina rečenice mora biti prilagođena dobi djeteta.
 Također je bitno da govor nepotrebno ne skraćujemo i ne pojednostavljujemo.
 Birati jednostavne riječi jer ih je djeci tako lakše prepoznati i u drugom kontekstu upotrijebiti
(npr. Kuća, a ne građevina – na samome početku, kasnije postepeno uvoditi sinonime)
 Izgovarati riječi polagano i jasno, ali ne izobličavati već ostati autentični (ne “gutati” glasove,
ne “mrmljati”...)
Govor je za djecu poput džungle. Mnoge riječi još su mu nepoznate i teško je pronaći put kroz
“šikaru” jezika.

 Vlastitu radnju popratiti govorom i obrnuto

o Djeca nas tako bolje razumiju. Pripaziti na neverbalne znakove. Neka budu izraz
veselja, pokazatelj da se radujemo govoru.
 Prilikom govorenja napraviti pauze, tako da dijete, ako želi, može pitati
o Upravo djeca trebaju i vrijeme i hrabrost da formuliraju svoje interese. Osim toga,
nesigurna djeca trebaju na sasvim poseban način naše pažljivo slušanje kako bi se i
sama usudila nešto reći.
 Djecu ne nadglasavati, ne nadvikivati se s djecom (ako je buka prevelika)
o Odgojitelj je uzor, dijete oponaša i njegovo govorno ponašanje, govornu kulturu.
 Djecu slušati aktivno i intenzivno
o Odgojitelj je i primjer slušanja. Govor se uči i slušajući. Potrebno je puno strpljenja i
opuštenosti kako bismo djeci mogli dati vremena da formuliraju ono što žele reći.
Nastojati ne govoriti umjesto djece.
 Postavaljati “otvorena” pitanja
o tako da djeca ne odgovaraju s “da” ili “ne” ili kimanjem glave
o Otvorena pitanja motiviraju na govor. Ne inzistirati na odgovoru.
 Refleksija vlastitog govornog ponašanja
 ponekad bi bilo dobro snimiti našu komunikaciju s djecom i analizirati...
“Ja smijem biti ono što jesam i postati ono što mogu”
“Voli me kad to najmanje zaslužujem jer tada to najviše trebam”
PRIMJER PRIPREME ZA AKTIVNOST-PRIČA
CILJEVI:

 Bogaćenje rječnika
  Razvoj govornih vještina
 Poticanje pamćenja, mišljenja i zaključivanja
 Razvoj moralnih vrlina: darežljivost, nesebičnost

RAZVOJNE ZADAĆE:
SOCIO-EMOCIONALNI RAZVOJ

 razvijati sposobnost djeteta za suradnju, planiranje i pomaganje pri zajedničkoj aktivnosti s

drugom djecom( igre u paru, društvena igra)
 poticati ugodna emocionalna stanja radosti i znatiželje (slušanje priče pomoću kamišibaj
tehnike)
 poticanje razvoja samokontrole: strpljenje, prepoznavanje, izražavanje ugodnih i neugodnih
emocija, te razvijanje sposobnosti samokontrole (kod igara gdje se čeka red, kod prepričavanja
priče po slikama)
TJELESNI I PSIHOMOTORNI RAZVOJ

 -razvoj koordinacije i preciznosti pokreta ( sve aktivnosti)

 -razvoj fine motorike šake i prstiju i okulomotorike (pecanje ribica, crtanje u pijesku, slikanje
na foliji)
SPOZNAJNI RAZVOJ

 razvoj koncentracije (igre s pravilima, pojedinačni zadaci po centrima)

 razvoj pamćenja i slušne percepcije odnosno aktivnog slušanja (slušanje priče)
 razvijanje vizualnog i taktilnog zapažanja (kinetički pijesak, vizualni zadatci po centrima)
 poticanje mašte i pamćenja (dramska igra)
 podržavanje radoznalosti (igre istraživanja)
GOVOR, KOMUNIKACIJA, IZRAŽAVANJE I STVARALAŠTVO

 poticanje govornog izražavanja tijekom svih aktivnosti-poticanje potpunijeg i bogatijeg

govornog izražavanja
 poticanje i razvoj sposobnosti slušanja, doživljavanja i razumijevanja govora
 poticanje izražavanja i stvaranja korištenjem likovnog i govornog izričaja
 bogaćenje rječnika (u priči, posebno u poticajima u centru početnog čitanja i pisanja, ali i u
svim ostalim centrima)

ORGANIZACISKI I MATERIJALNI UVJETI ZA OSTVARIVANJE ZADAĆA

ORGANIZACISKI UVJETI :

 Razmještaj stolova i stolica po aktivnostima je takav da djeci omogućuje nesmetano kretanje i

uključivanje u igre po centrima
 Ponuđeni materijal razvrstati po stolovima kako bi bio pristupačan djeci
 Osigurati materijale po centrima
SOCIJALNI UVJETI:

 Omogućiti djetetu slobodan izbor sredstava, mjesta i duljine trajanja aktivnosti

 Poticati međusobnu suradnju, pomaganje i zajedništvo
  Osigurati slušno okruženje
POTREBNI MATERIJALI:

 Printani materijali, brojevi, hobotnica sa krakovima od konca, vune

 Pecaljka, slova na čepovima, ispisane riječi na hamer-papiru, posuda s pijeskom, školjke
 Tempere, kist, podložak i zaštita, prozirna folija, isprintana riba,
 Tuljci u boji, ribe od čupave žice u boji, hvataljka, plastificirana riba i hobotnica, špaga
 Podloga za četiri igrača, hobotnice u boji, 4 pecaljke, usta morskog psa, loptice, vreća
 Posuda s vodom, predmeti koji tonu i koji ne mogu potonuti, hvataljka, posuda za odlaganje
predmeta , 6 staklenki, papirnati ručnik, prehrambene boje

PLANIRANI POTICAJI PO CENTRIMA AKTIVNOSTI

Centar za matematiku

 Prepoznavanje većeg i manjeg broja( uspoređivanje većih i manjih brojeva ispisanima na

školjki, brojenje točkica)
 Stavi traženi broj riba u akvarij (stavljanje određenog broja plastificiranih ribica u akvarij
izrađen od kutije i obavijen plastičnom folijom, kocka s brojevima)
 Nizanje traženog broja kuglica na krakove (hobotnica)
RIJEČI (NA KOJE VALJA OBRATITI POZORNOST U OVOJ AKTIVNOSTI, PROVJERITI
RAZUMIJU LI IH DJECA TE TRAŽITI DA IH PONOVE POJEDNINAČNO (Što je to? Kako se ovo
zove?) TE DA UPOTRIJEBE U REČENICI/ KONTEKSTU): akvarij, hobotnica, pecaljka, školjka,
krak, osmokraka,

Centar početnog čitanja i pisanja

 Pecanje slova i slaganje riječi (magnetnim štapićima pecati slova iz kutije i slagati
odgovarajuće riječi (riba, duga, hobotnica, more, krljušt, školjka)
 Pisanje u pijesku (u pijesku se nalaze sakrivene plastificirane riječi ( rak, morska zvijezda,
morska spužva, morski konjic, koraljni greben, morska pučina ) koje djeca pronalaze i ispisuju
prstićem po pijesku)
RIJEČI (NA KOJE VALJA OBRATITI POZORNOST U OVOJ AKTIVNOSTI….): riba, duga, more,
hobotnica, krljušt, školjka, krasotica

Likovni centar

 Crtanje temperama po prozirnoj foliji(oko stolova koji su okrenuti naopačke omotati sve
naokolo prozirnu foliju i temperama slikati po njoj)
 Izrada ribe duginih boja (spužva za otisak), šljokice
RIJEČI (NA KOJE VALJA OBRATITI POZORNOST U OVOJ AKTIVNOSTI….): tempera, otisak,
spužva, riba, krljušti, ljuščice

Stolno-manipulativni centar
  Razvrstavanje riba po boji na odgovarajuće obojane podloške
 Provlačenje špage kroz rupice (oblik riba)
 Trodimenzionalni labirint (ribica pronalazi put do morske pećine)
RIJEČI (NA KOJE VALJA OBRATITI POZORNOST U OVOJ AKTIVNOSTI….): riba – ribe
(uvježbavanje množine), razvrstati, provući, špaga, rupice, labirint, morska pećina, pronaći put
Društveni centar

 Ubacivanje loptice u usta morskog psa

 Društvena igra: ribica pronalazi prijatelje (igra na kartonskoj ploči morskog dna sa 4 igrača)
RIJEČI (NA KOJE VALJA OBRATITI POZORNOST U OVOJ AKTIVNOSTI….): morski pas,
loptice – loptice (množina)
Istraživačko spoznajni centar

 Što tone, a što ne (u posudu s vodom stavljati predmete za pokus: stiropor, spužva, kamen,
plastična žlica, brodić, pero), djeca na plakat upisuju što pliva, a što tone
 „Hodajuća“ voda u duginim bojama (prehrambene boje i štapić, voda)
RIJEČI (NA KOJE VALJA OBRATITI POZORNOST U OVOJ AKTIVNOSTI….): pokus, pliva,
pluta, tone, razlijevati se, dugine boje (nabrojiti boje)
Dramski centar
Dramska igra:

 Na morskom dnu (djeca glume likove: ribe, raka, morske zvijezde, hobotnice uz muziku,
Saint-Saëns: Karneval životinja, Akvarij.)
RIJEČI (NA KOJE VALJA OBRATITI POZORNOST U OVOJ AKTIVNOSTI….): riba, rak, morske
zvijezde, hobotnica, tinta (i množina)

Uvodni dio:
Djecu u aktivnost pozivamo tako da koristimo inačicu dramske metode: Pozdravljanje
Dajemo im sljedeću uputu:
„Hodate prostorom i pružite ruku nekome da se upoznate, kažete svoje ime i onda zajedno idete po
sljedećeg prijatelja, pružite mu ruku, kažete imena i povedete ga sa sobom. Kad se svi skupite i držite
za ruke, sjednite, pripremila sam za vas jednu zagonetku i jednu priču.“

Središnji dio:
Nakon što pjesma utihne, uvodimo djecu u priču rečenicom:
„A sada poslušajte priču.“
Pripovijedanje priče uz pomoć kamišibaja. Poslije emocionalne stanke slijedi spontano izražavanje
doživljaja. Na temelju onoga što djeca kažu, nastavljamo razgovor. U razgovoru možemo postaviti
sljedeća poticajna pitanja s ciljem aktualizacije (jedan od ciljeva je da se dijete staviti u situaciju
ponašanja likova i doživi poruku koja je upravo njemu upućena):
Poticajna pitanja:

 Kako je bilo ime ribice?

 Kako je izgledala ?
 Čime je njezino tijelo bilo prekriveno?
 Zašto je Srebrica bila tužna?
 Što se dogodilo kada je poklonila sve ljuske? Što su to krljušti?
 Zašto ovu ribu iz priče nazivaju krasoticom? Što ta riječ znači?
 Što znači da je riba bila ohola? Poznajete li vi nekog oholog?
 Što znači da je riba bila umišljena? A tašta? Što bi mogla značiti riječ: taština? A riječ
bahatost?
 Voliš li ti dijeliti svoje igračke?
 Je li vam se nekada dogodilo da netko s vama ne želi podijeliti igračke?
 Dijelite li vi svoje igračke s prijateljima? Zašto da ili ne?
Osim riječi koje su bile navedene i korištene u slobodnim aktivnostima, bitno je da tijekom
pripovijedanja djeca čuju i usvoje riječi: ): sebičnost, darežljivost, taština, bahatost, oholost, krasotica,
umišljenost
Završni dio: (U završnom dijelu djecu treba poticati na korištenje prije navedenih riječi)

 Nakon ispričane priče djecu se potiče na samostalno pričanje priča u kamišibaj tehnici te na
korištenje butaja.
 Nakon toga koristimo dramsku tehniku:
Smrznuta slika/ zaustavljeni prizor . Ta se tehnika koristi za prikazivanje najrazličitijih tema, a izvodi
se tako da igrači svojim nepomičnim tijelima pojedinačno ili skupno prikazuju zadanu temu ili
situaciju. Smrznuta slika može se kasnije pokrenuti i razviti u improvizirani prizor. Na primjer -slika
se može usporeno pokrenuti (pretvoriti) u dvije druge: što se najbolje može dogoditi i/ili što se najgore
može dogoditi. Usporeno prelaženje iz jedne u drugu mogućnost Ključni trenutak u priči: Svaka grupa
određuje što je za njih u ovoj priči o ribi duginih boja bilo najljepše ili najvažnije i stvara smrznutu
sliku (zaustavljeni prizor ).

 Djeci će također biti ponuđena mogućnost slikanja mora i riba na velikom formatima prozirne
folije omotane oko stolova.

PRIPOVIJEDANJE – PRIČANJE - PREPRIČAVANJE

Pripovijedanje

 zasebna vrsta umjetnosti (storytelling as an art form)

 Međunarodni dan pripovijedanja 20. ožujka
 Švedska, 1992. – začetak
 od 2003. na svjetskoj razini
 24 h se pričaju i slušaju priče iz cijeloga svijeta
 2023. – Together we can (http://momentofimpact.co.uk/wsd)
Laboratorij zabave:

 Storying (https://www.facebook.com/STORYing-433113020452882/
 https://pripovedovalskifestival.si/
  http://www.tracscotland.org/festivals/scottish-international-storytelling-festival
 http://www.graz-storytellingfestival.at/
 Ogulinski festival bajke, Pričigin, Naraton, Perun fest, Krapinski dani bajki…
 Pripovjedno kazalište – Jadranka Baragh

Kompetencije pripovjedača
Federation of European Storytelling

 RESEARCH – traženje materijala za pripovijedanje, tehnika, praksi, analiza, refleksija

vlastitog rada i napretka
 CRAFTSMAN – rekonstrukcija i adaptiranje pripovjednog materijala, vladanje tijelom,
riječima, narativom i jezikom, pripovjednim tehnikama, tehnikama usmenog pripovijedanja,
sredstvima i pomagalima, razvoj metoda i stavova.
 ARTIST- osobni izraz, empatiziranje, kreiranje. Pronalaženje osobne ekspresije i stila.
 PERFORMER – ovladavanje repertoarom, komponiranje izvedbe, priprema i zadržavanje
fokusa. Ovladavanje tehničkim uvjetima, vremenom, prostorom i publikom
 TRAINER – definira razine treninga, ishode…
 APPLIED STORYTELLING – definira ciljne grupe, razvija pripovjedne projekte, vlada
tehnikama primijenjenom pripovijedanjem, podržava grupnu dinamiku i procese, evaluira
rezultate
 TRADITION BEARER – skuplja tradicionalne priča, snima ih, arhivira, čuva tradicionalne
priče živima i prenosi ih dalje.
 ENTREPRENEUR – istražuje tržište promovira svoj biznis, administracija, organiziranje
aktivnosti, traženje inovacija

Četiri (ili pet) načina pronalaženje priča:

1. priče koje nam je netko drugi ispričao (oralna tradicija),
2. priče koje smo pronašli u knjigama ili na internetu,
3. priče iz vlastitog života – autobiografske - rad s značajnim iskustvima iz života, pretvaranja
iskustva u priče koje će inspirirati druge
4. priče koje nastaju u trenutku - spontano pripovijedanje
5. Stvaranje priča na temelju nastavnih jedinica (tekstova) u udžbenicima
Koje hrvatske bajke poznajete?

 Ivana Brlić Mažuranić: Jagor, tema: život malog Jagora

 Ivana Brlić Mažuranić: Kako je Potjeh tražio istinu, tema: Potjehovo ustrajno traženje
zaboravljene istine (ostanak na krčevini uz djeda)
BAJKE

 kreću u području stvaralačkoga jezika koji budi radost i sam je po sebi kreativan din
 tu radost možemo vrlo zorno vidjeti kod maloga djeteta koje tek uči govoriti
 dvije osnovne značajke (u današnjem svijetu najčešće odvojene):
o sentimentalnost (donosi osjećaje iza kojih ne stoji smisao)
o interkulturizam (govori u apstraktnim pojmovima iza kojih ne stoje osječaja.)
 osnovna je razlika između pričanja bajki i ostalih kratkih priča i čitanja ta da je pripovjedač
slobodan, a citač vezan
PRIČE

 priče nude simboliziranu radnju koja odgovara našemu unutarnjemu svijetu i ponovo djeluje
na unutarnji svijet slušatelja, obogaćuje ga i nadopunjuje
priče s kojima možemo posredovati s djecom se dijele na:

 Malešnice i rimovane priče

 priče o okolini i pojedinim područjima znanja
 problemske priče
 fantastične priče
MALEŠNICE I RIMOVANE PRIČE

 prenose ljubav i ugodu, izražavaju osjećaje i ohrabruju dijete za kontakte i

komunikaciju s drugima.
PRICE O OKOLINI i POJEDINIM PODRUČJIMA ZNANJA

 prenose informacije o prirodi i zivotu ljudi, potiču opažanje i omogućavaju

spoznavanje novoga, uzroka i posljedica te potiču znatiželju
 osim toga, te priče pomažu u snalaženju u životnoj sredini i bude razumijevanje i
odgovornost prema prirodi i drugim ljudima.
PROBLEMSKE PRČE

 nude djetetu modele socijalizacije, modele ponašanja u skupini i društvu, pomažu odrastanju u
svijetu u kojem je neophodno držati se određenih pravila, imati razumijevanja za zelje drugih
ljudi i svoje želje dovesti u sklad s okružjem
 pokazuju načine samo odlučivanja, mogućnosti rješavanja sukoba, mogućnosti promjene
situacije, uče dijete izići na kraj s osjećajima, a to znaci prepoznati, imenovati i prevladati
strahove i strepnje, osjećati radost, tugu, brigu i; dakle, poznavati svoje i tuđe osjećaje te se na
taj način snaći u cesto zbunjujućoj stvarnosti.
FANTASTICE PRIČE

 suprotstavljaju na temelju konkretnih situacija moguće i nemoguće, svakodnevno i čudesno

 Pritom neživo postaje živo i slobodno mozemo zamisliti nesto sto bismo željeli, a da ne

Izvori priča - Hrvatska

 Jozo Vrkić
 Vid Balog
 Zdenko Bašić
 Davor Grgurić
 Srebrenka Peregrin
 Erika Katačić Kožić

PRIPOVJEDAČ

 dijeli sebe sama

  dok pričamo, ulazimo u raznovrsnu komunikaciju s publikom
 pričanje stvara ODNOS, blizinu
 na kraju djeca nisu čula samo jednu priču, već su upoznala i jednog čovjeka
 ne može svatko raditi, samo oni koji imaju talent
 moraju se uživiti kako bi bilo uvjerljivo
 davati energiju u pričanje kako bi nas djeca ozbiljno shatila

Tko priča priče? U Hrvatskoj?

 Jasna Held
 Dijana Zorić
 Margareta Peršić
 Aleksandar Bančić (Kkantuon Ćakulon)
 Srebrenka Peregrin
Tko priča priče? U svijetu?

 Jane Blake: https://www.youtube.com/watch?v=hPBjbW4L3ko

 Shona Leigh Cumbers https://shonaleigh.uk/2019/01/03/new-web-site-for-house-of-the-west-
wind/
 Martin Manasse, Jim Brule: https://www.youtube.com/watch?v=WrmUKnT5lSg
 Claire Murphy: http://claremurphy.org
 Mezrab: https://mezrab.nl
 Rafael Rodan: https://raphaelrodan.com
 Giovanna Conforto: https://storiesinplace.net/?page_id=3267
 Three troubadours (http://www.3troubadours.com/who-are-3troubadours/
 Csenge Virag Zalka (www.zalkacsenge.hu)

Kako nam pričanje „tradicionalnih” priča pomaže u našem (suvremenom) životu?

Kako po modelu „tradicionalnih” priča možemo od informacije napraviti priču? (pripovijedanje u
odgojno – obrazovnom kontekstu)

Zašto pripovijedanje?
Slikovni jezik

 Bez priča smo odvojeni od naših predaka, od njihove mudrosti.

 Kad zaboravimo istine koje su našim precima davale hrabrost i snagu, izgubili smo svoje
korijene, izgubili smo sebe.
 Naš osjećaj identiteta i unutrašnje sigurnosti građen je na vezi s našim roditeljima, djedovima i
bakama i čuvarima koji su nam priče prenijeli
Pravila koja bi dobar pripovjedač priča morao uvažiti, odnosno kompetencije koje bi morao
posjedovati, mogli bismo sažeti na sljedeći način:

 Kad je god moguće pričati bez tekstualnoga predloška, tako da napamet znamo „shemu priče",
odnosno tijek radnje (tv. „kostur" pri-ce) te kljucne recenice.
 Cesto uklopiti ponavljanja (formule).
  S djecom održavati kontakt ocima.
 kad god je to moguće pričati u krugu kako bismo postigli prisnu atmosferu
 Upotrebljavati geste i mimiku kako bismo potpomogli radnju i njezin tijek
 Ponekad upotrijebiti određena odabrana sredstva.
 Uvažavati vrjednote govorenoga jezika (intonaciju, ritam, tempo, stanku, intenzitet).
 Ne pričati prebrzo. Ako smo u dvojbi, radije primijeniti polaganiji tempu
 Eventualno upotrijebiti različitu boju glasa za različite loge (ne pretjerati)
 Igrati se glasom (jačina, ritam, intonacija - silazna, uzlazna...).
 Umetnuti stanke
 Upotrebljavati jezik koji djeca razumiju, ali ga istovremeno obogatiti kako bismo djeci bili
dobar govorni uzor.
 Uključiti djecu u priču (npr. tako da oponašaju određene pokrete koje mi izvodimo ili tako da
dopuštamo njihova pitanja).
 Ukoliko je potrebno, nepoznate rijeci objasniti unaprijed.
 Eventualno nastavit li naknadno preraditi priču - uz pomoc igara uloga ili lutkarske/stole
predstave, odnosno stihova na temelju priče
Prije pričanja priče svaki pripovjedač morao bi priču dobro poznavati. Pritom je jos važno:

 pro se samostalno pozabaviti slikama u određenoj priči

 razmisliti o osnovnom tonu priče -Kako je doživljavamo nakon sto je nekoliko puta pročitamo
 promatrati slike u svojoj masti - Kako izgledaju likovi, koje slike u nama izazivaju pojedine
recenice
 razmisliti o simbolima i pokusati ih sebi protumačiti
 razmisliti kako bi odabrana priča mogla djelovati na djecu.
 veseliti se pričanju - to pozitivno utječe na djecu
 biti svjesni da pričamo bog djece, a ne da bismo producirali sami sebe
 pripaziti da nakon pričanja ostane vremena za smirenje i opušta-nje, tj. za preradu doživljaja
(priča ne sluzi samo za ispunjavanje vremena)
 pobuditi u slušateljima radost bog vlastitoga pripovijedanja.
 Tek pozornim promišijanjem o ovim uputama i njihovom uporabom. u radu s djecom
pripovjedač će steci potrebne kompetencije te priče moći zaista kvalitetno prenijeti djeci.
 Priprema za pripovijedanje: shema – gesta - formula
Radionica

 riječi koje nastaju iz slika – slike koje nastaju iz riječi

Gramatika mašte, Gianni Rodari

 Skup predavanja a učitelje Reggio Emilia, 1972.

 Tehnike – slikoviti govor
 Slike stvaramo govorom – slikoviti govor
 Oslobađajuća moć riječi
 Sposobnost da povežemo dvije međusobno nepovezane riječi (imenica i glagol il pridjev
Stvaramo priču

 Najkraća priča – 6 riječi

 Na primjer: Na prodaju. Cipelice za bebu. Nenošene. (navodno E. Hemingway)
 Stvoriti svoju najkraću priču
Priče…
 • se nalaze između objekata ili koncepata koji pripadaju potpuno različitim
svjetovima i na prvi pogled nemaju ništa zajedničko
• Možemo se igrati s dvije ili više riječi
• Bitno je ohrabriti sudionike da budu spremni na avanturu i pronađu veze u
prividno apsurdnim kombinacijama
Slušanje

• Igra: Bacamo kocku

Svi imaju ispred sebe papir i predmet koji ih opisuje

• Izgovoriti rečenicu
• Baciti kocku
• Pomaknuti svoj predmet za onoliko polje (papira) koliko pokazuje kocka. Osoba
kod dkoje se predmet zaustavio mora ponoviti rečenicu koju je prva osoba izrekla
i dodati svoju koja će uključivati dodani mu predmet.
• Cilj: dovršiti priču

Kompozicija književnog djela – kompozicija bajke

 Način na koji su složeni elementi nekog umjetničkog djela; struktura

Freytagova piramida

 Uvod – zaplet – vrhunac radnje – obrat – rasplet

 Klasični tekstovi i starija dječja književnost

Fichteova krivulja

• Niz „kriza” ili zapleta – vrhunac –

hitri rasplet
• Moderniji tekstovi, osobito trileri,
pustolovni, horori
• Književnost za mlade

Junakovo putovanje

• Kružna radnja: odlazak u pustolovinu, prelazak praga u nepoznato, suočavanje s

nedaćama, iskupljenje, put kući, nova ravnoteža
• Mitovi i bajke
• Fantastika (engl. fantasy)

Sedmerostruka kompozicija (po Danu Wellesu)

 1. Mamac – lik je u stanju suprotnom od onoga u kojem će završiti
2. Pokret – nešto se mijenja i pokreće radnju (novi ljudi, ideje, poziv na avanturu)
3. Škripac – nešto polazi po krivom, lik je primoran reagirati kako bi riješio problem
4. Promjena – iz reakcije u akciju, lik kreće prema rješenju (svjesno ili nesvjesno), ne mora biti
sredina priče
5. Očaj – nešto je baš loše, puno gore nego u 2., zamka iz koje se mora spasiti
6. Preokret – lik dobiva posljednji dio onoga što mu je potrebno za pobjedu
7. Razrješenje - o čemu je zapravo priča, junak se mijenja, drukčije stanje od početnog
Moć metafore

 ….poznata je od davnina. Ljekovitost priča, pomoć koju nam one pružaju u olakšavanju
snalaženja u životu, vrijednost je koju ne bismo smjeli zaboraviti.
 Ako misao nije bila dovoljna za razumijevanje, slika poput sjemenke utone i proklija u dotad
nerazjašnjenom.
 „Velike priče” nude odgovore na bitna i najvažnija pitanja koja sam sebi svaki čovjek ponekad
u životu postavi: Tko sam? Odakle sam? Kamo idem? (Richard Kearney, O pričama)
Pričaj mi… O svemu

• Priča je uvijek upućena nekome. Naracija je bitno komunikacijski čin, koji nam
omogućuje da zajednički svijet etički podijelimo s drugima
• Umijeću pripovijedanja dugujemo doživljaj da ovaj svijet dijelimo s drugima. (Aristotel,
O pjesničkom umijeću)
Retorika

 Definiranje pojmova i ovladavanje rječnikom omogućuje da lakše istražujemo, analiziramo i

sintetiziramo nova znanja.
 Kad nekoga u nešto želimo uvjeriti ili nečemu naučiti, trebamo se koristiti preciznim riječima
kako bi naša poruka stigla do ciljane skupine. Ključne riječi moramo iznijeti odgovarajućim
redom te moramo odabrati odgovarajuće izraze. Mnoge ideje moramo pohraniti u pamćenje,
kako bismo govor mogli dopunjavati ovisno o tome kako publika reagira. => RETORIKA
 Posebno danas možemo promatrati svođenje jezika na informaciju, nestajanje stvaralačkoga
čina u govorenju, inflaciju riječi koje gube svoje bitno značenje i smisao.
„Mi počinjemo prije riječi i završit ćemo onkraj njih.
Ponekad mi izgleda da su naši dani zatrovani s previše riječi. Zatrovani su riječima izrečenim, a ne
mišljenim. Riječima izrečenim i mišljenim. Riječima odvojenim od osjećaja. Riječima koje ranjavaju,
riječima koje prikrivaju. Riječima koje umanjuju. Mrtvim riječima”.
Ben Okri, Birds of Heaven
O snazi izgovorene riječi – pazi što govoriš, moglo bi se ostvariti

 Majka mijesi kruh. Mali Jankić stalno navaljuje na nju da i on želi mijesiti.
- Ma bježi, ježiću! – reče majka zlovoljno.

Tek što majka reče sinu ježić, već se dječak uistinu pretvori u ježića. A ježu nije mjesto u kući.
Zato je i Jankić-ježić otišao u šumu; ondje je pod šupljom kruškom iskopao jamu i u njoj boravio
sedam godina. (iz slovenske bajke Jankić-ježić)
Djeci u predškolskoj dobi jako je zanimljivo „kopirati“ starije, pogotovo mimikom i riječima te če
riječi ostati s njima neko vrijeme
1.korak: Izabrati predložak (tekst)
• Koju priču želim ispričati?
• Kako ću prikazati priču i s njom “nastupiti”?

2. korak: Zapamtiti priču

2.1. Stvaranje sheme (storyshema)

- Što čini priču? – apstraktna shema, sistem pravila

- Strukturna shema na idealan je način sadržana u bajkama
- Epizoda – najjednostavnija shema

2.2. Logika radnje u priči

• Shema priče je apstraktna i samo olakšava pamćenje i reproduciranje tijeka radnje

• Kako pamtimo radnju?
- u obliku slika (unutrašnjih) koje prenosimo riječima i gestama;
- u obliku natuknica koje prizivaju slike
 Dobre priče imaju vlastitu logiku radnje, niz pravila koja moramo poštivati do kraja priče.
 Pamćenje priče
 Tekst pročitati nekoliko puta (naglas), po mogućnosti unutar jedne skupine, nakon
toga ga maknuti
 Predočiti si događaje poput “unutrašnjeg” filma
 Tijek radnje nanovo raščlaniti odnosno promijeniti (ako je potrebno)
3. korak: Prikazivanje gestama

• Potiče sposobnost predočavanja

• Sve pripovjedačke kulture upotrebljavaju geste
• Kulturološki je potisnuto, ali gestovno prikazivanje ima svoje mjesto
• u određenoj vrsti glume i metodici odgojno-obrazovnog rada.
• Primjećuje se da početnici često žele ili samo pričati (glasom)
• ili odmah ulaze u ”igru uloga” – gesta je između.
• Gestovno prikazivanje nije precizno, samo je detalj, fiksira se u kontekstu
• Zahtijeva pripremu
• Posebnu vrijednost ima kod pričanja bajki djeci

4. korak: Stvoriti formule

• Primjeri: uvijek isti početak ili kraj, pridjevi koji se uvijek ponavljaju,
• tri junaka koji susreću zmaja i s njim vode uvijek isti dijalog...
• Suprotno čitanju u kojem ponavljanja često smetaju,
• formula koja se ponavlja olakšava slušanje.
• Kad se pripremamo za pričanje, vrlo je važno svjesno pronaći formule.
• Određene fraze, stihove ili izraze moramo znati napamet.
• Zato sada, ali zaista, TEK SADA ponovo uzimamo pisani predložak u ruke.

I još nekoliko savjeta…

• Prvo se sami pozabavite slikama u određenoj priči.

• Razmislite o osnovnom tonu priče.
• Promatrajte slike u svojoj mašti.
• Razmislite o simbolima i pokušajte ih sebi protumačiti.
 • Razmislite kako bi određena priča mogla djelovati na publiku.
• Budite svjesni da pričate zbog publike, a ne zbog sebe.
• Pripazite da nakon priče ostane vremena za smirenje
• i opuštanje, tj. za preradu doživljaja.

Formula
„Danas pečem, sutra vazdan varim
Prekosutra ja za drugo marim:
Dovest ću kraljičino dijete,
Nitko neće moći da me smete,
Vilenjak sam, Tvrdoglavac zvani,
To mi ime ne zna nitko strani!“ (prev. Viktor Kralj
Gric, gric, grickalo!
Tko to gricka kućicu?
Vjetrić, vjetrić,
Nebeski djetlić!“
(prev. Viktor Kralj)
Hrvatska bajka: Kraljević i kolijevka
„Ninaj, ninaj, sinko kraljiću!
Kako bi znala majka kraljica
Tko ziba sina kraljića?
Znala bi majka kraljica
Tko ziba sinka kraljića:
Da kokoti ne poju,
Da zora ne zori,
da zvona ne zvonu.
Znala bi tako majka kraljica
Tko ziba sinka kraljića.“

Ako formula nema?

 ako nisu stihovi – formula u prozi

 rečenice koje govorimo na glas
 pišemo ih kako bi nam bilo lakše zapamtiti tekst
Odgoj i obrazovanje – činjenice i promišljanje
 • Bez obzira na u mnogočemu izmijenjenu odgojno-obrazovnu praksu, na suvremena
didaktička sredstva i materijalnu okolinu, i danas je temeljno i neizostavno sredstvo
odgojiteljskog i učiteljskog rada ono isto kojim se oduvijek odgaja – riječ.
• Odgajati i podučavati djecu znači govoriti im i razgovarati s njima. Živa riječ nije do
danas nimalo izgubila na važnosti u procesu odgoja.
• Razina govorničkih i komunikacijskih sposobnosti učitelja i odgojitelja?

Jezično osviještena i jezično senzibilizirana nastava?

• Jezična kompetencija - jedna od temeljnih kompetencija koje se vezuju uz uspjeh u

učenju
• Sve veći jaz između svakodnevnog govora i govora koji se koristi u obrazovanju, na
nastavi
• Novi zadatak koji se u nastavi pojavljuje - vođenje učenika na putu iz svakodnevnog
govora do govora nastave s ciljem osposobljavanja svih učenika za samostalno rješavanje
govorno-jezičnih zadataka (uključujući razumijevanje pročitanog teksta, sažimanje,
izdvajanje bitnog, pamćenje i reproduciranje, odnosno samostalnu interpretaciju), i to u
svakom nastavnom predmetu.
Pripovijedanje – prepričavanje - pričanje

• Izvedbena strana – veza s kazalištem

• Pričanje priča iz kojeg proizlaze neverbalni i mimski dijelovi koji postaju dijalozi i
karakteri, sve do drame – V. Spolin
• Pripovijedanje u drami, npr. Eneida, Šenoa, Povjestice, Hasanaginica…

Nastavni predmet Hrvatski jezik

• Predmetna područja: Hrvatski jezik i komunikacija, Književnost i stvaralaštvo, Kultura

i mediji
• Domene / makrokoncepti u organizaciji jezično-komunikacijskoga područja kurikuluma:
a. Komunikacijsko-funkcionalna pismenost obuhvaća jezik kao sredstvo komunikacije
kako bi se ovladalo recepcijskim i produkcijskim jezičnim djelatnostima i njihovim
međudjelovanjem radi razmjene informacija, ideja, stavova i vrijednosti.
b. Čitalačka pismenost
c. Međukulturna pismenost
Nastavni predmet Hrvatski

• Unutar domene Komunikacijsko – funkcionalna pismenost:

- u prvom ciklusu (1. i 2. razred osnovne škole), učenik, između ostaloga, „razvija
vještine govorenja, čitanja i pisanja, uz razvoj aktivnoga rječnika“
- u drugom ciklusu (3., 4. i 5. razred OŠ) „Učenik govori, čita i piše tekstove
jednostavnih struktura….“
- u 3. ciklusu (6., 7. i 8. razred) “ govori, čita i piše cjelovite i smislene tekstove
složenije sadržajne, leksičke, sintaktičke i strukturne zahtjevnosti u različite svrhe
i u različitim komunikacijskim situacijama.“
• U kojoj mjeri se u nastavi Hrvatskoga jezika pozornost posvećuje „recepcijskim i
produkcijskim jezičnim djelatnostima“, prije svega slušanju i govorenju? U dječjim
vrtićima?
• Jesu li učenici u dovoljnoj mjeri spremni nakon svakog obrazovnog ciklusa „govoriti“
tekstove jednostavnih struktura odnosno cjelovite i smislene tekstove složenije sadržajne,
leksičke i strukturalne zahtjevnosti?
 • Što točno znači “govoriti tekstove“?
• Samo ih reproducirati ili ih i stvarati, osmišljavati, pripovijedati?
• Koliko i kako mi (odgojitelji / učitelji) pripovijedamo pred skupinom ili razredom?

STOLNE PREDSTAVE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI

1. Važnost stolne predstave
2. Priprema za stolnu predstavu
3. Animacija lutaka
4. Izvođenje stolne predstave
5. Postignuća u praksi

1. VAŽNOST STOLNE PREDSTAVE

• Potiče razvoj dječje kompetentnosti u svim aspektima dječjeg razvoja
• Jedna od najupečatljivijih metoda pričanja priča u praksi
• Predstavlja prvi impuls koji će dijete potaknuti na daljnje razmišljanje i stvaranje, za
oponašanje i igru
• Proces u kojem dijete upija u sebe ponuđen mu sadržaj i igrajući se ponovo ga iznosi van
2. PRIPREMA ZA STOLNU PREDSTAVU
• Kvalitetan odabir priče
• Izraditi lutke i scenografiju
• Važan je odabir boja i tkanine za prekrivanje stola i scenografije
3. ANIMACIJA LUTAKA
• Važno je paziti na hod i pomicanje lutke
• Lutke se kreću mirno, u skladu s tekstom priče
• Sa scene odlaze, a ne nestaju odjednom
• Predstava teče od lijeve k desnoj strani
• Može biti nadopunjena nježnom glazbom
• Odjeća izvođača treba biti neupadljiva
4. IZVOĐENJE STOLNE PREDSTAVE
• Stvoriti “bajkoviti prostor”
• Prostorija treba zračiti mirom i ugodom
• Ritual koji dodajemo je trenutak otkrivanja i pokrivanja scene
• Po završetku predstave djeci treba omogućiti emocionalnu stanku i spontano izražavanje
doživljaja
STOLNA PREDSTAVA KAO POTICAJ
Likovne aktivnosti
Igre građenja
Imitativne igre
DIJETE
Pričanje novih priča
Izrada slikovnica
Stvaranje lutkarskih predstava
Izrada lutaka
Čuvari riječi

KAMŠIBAJ
Kamšibaj

 Umjetnost pripovijedanja u slikama smještenih u mali drveni okvir – butaj

Značenje pojma
kamishibai (lit. Papirnato kazalište)
Kami= papir
Shibai= igra/kazalište

• Postanak kamšibaja koji danas poznajemo nije slučajnost, on se nastavlja na

dugačku tradiciju sliko- narativnih medija koji se pojavljuju u japanskoj tradiciji
Katzuben benshi- pripovjedač koji je u kinodvorani davao glasove likovima koji su se pojavili na
platnu/ nijemi film
1929. NASTAJANJE FILMSKIH MINIJATURA – NOVI KAMŠIBAJ

• Objedinjena znanja i mehanizmi raznih tehnika

U samom početku kamišibajar bio je umjetnik, umješan pripovijedač, ilustrator, zabavljač – a

kamišibaj medij - ulično kazalište
KAMŠIBAJ SE SASTOJI OD:

• Hijošiga
• Oslikane kartice
 Skup oslikanih kartica koje se izmjenjuju dok se priča čita s poleđine.
 Većina kamišibaj priča sastoji se od 12 do 16 čvrstih kartica
• Butaj
o troja vratašca
o prazna pozadina
o praznine sa strane
o tekst napisan na poleđini kartica
o ritual

Autor prvog hrvatskog dizajniranog butaja je Bojan Đorđević, grafički dizajner iz Rijeke. 2021.
godine, izradio je 35 boki butaja koji se nalaze u vrtićima i školama diljem Hrvatske.
PRIPOVIJEDAČ
KAMIŠIBAJAR

• Ulični pripovijedač
• Putovao od sela do sela
• Crteže nekada sam izrađivao, nekada uzima u najam
• Gaito kamishibai

1823. VELIKI KANTO POTRES EKONOSKA DEPRESIJA

Matsunaga Kenya tezukuri Kamishibai
 • Autorski pristup kamišibaju iznjedrio je smjer koji je danas najzastupljeniji među
kamišibajarim a svijeta. To je autorski pristup.
Suzvučje različitih umjetnosti
produžetak autohtone prakse hibridnih medija

KAZALIŠTE- nastup i komunikacija s publikom

FILM, STRIP, ANIMACIJA- kadriranje, ritam, pripovijedanje u slikama
LIKOVNA UMJETNOST- slikovni sadržaji
PRIPOVIJEDANJE- živa riječ, prenošenje poruke
KNJIŽEVNOST- pisana riječ
DVIJE VRSTE KAMŠIBAJ IZVEDBE:
1. Priča koja se podrazumijeva učešće publike: potpuno samostalna priča
2. priča koja podrazumijeva uključenje publike u izvedbu priče: participacija publike
nadopunjene priču

RAZVOJ GOVORA
Teorijska polazišta i osnovne karakteristike
Teorije razvoja govora

• Empiristička (iskustvo)
• Nativistička (urođeno)
• Novije spoznaje – govor se razvija na temelju urođenih sposobnosti, uz izlaganje
poticajnoj govornoj okolini
Čudo govora

• Dijete usvaja govor u razdoblju od 18 mjeseci , a s 3,5 godine može se reći da mu je

govor sličan govoru okoline
• Kratko vremensko razdoblje – inteligencija je dosegla 1/3 svoga sveukupnog razvoja
• Kako je to moguće???

Faze razvoja govora

• Predverbalna faza (0- 12/15 mjeseci)

• Prvi krik – refleks ili komunikacija
• Faza kričanja
• Faza gukanja
• Do 5 mjeseci starosti nema razlike u govornoj produkciji beba iz različitih govornih
sredina
• Pojava prvih riječi (10-15 mjeseci starosti)
• Verbalna faza (lingvistička)
- Prve riječi – kad se spoje 3 ritma (glasova, slogova i riječi)
• Nakon pojave prvih riječi:
- 18. mjeseci – hiperprodukcija govora
- Isprekidanost u razvoju – razvija se neka druga sposobnost
Dijete od 2 godine

 Provjeriti sluh!
 Provjeriti razumijevanje
 Provjeriti ponašanje u problemskim siuacijama
 Rečenica – otprilike 2 riječi
Dijete od 3 godine

 Barem 1 boja
 Rečenica od otprilike 3 riječi
 Govori li sve suglasnike i 10-15 samoglasnika
 Može li za nama ponoviti 2 riječi srednje dužine ili 2 broja
Dijete od 4 godine

 Neologizmi
 Ime i prezime
 Govor u prošlom vremenu
 Može li za nama ponoviti 3 riječi srednje dužine
 Gramatika govora slična gramatici govora okoline
IZ LITERATURE:

 govor se razvija slušanjem

 kao što beba čini mnogo spontanih pokreta nožicama, ručicama i prstićima, tako također
nesvjesno pokreće govorne organe-jezik, usnice, donju vilicu i glasnice
KRIK

 dominiraju zvukovi slični samoglasnicima, uz blagu nalaznost glasa

 SIMPTOM RIZIKA je kada je dojenćetov krik prodoran ili vrlo tih, koji se sastoji od kratkih
naglih vriskova ili tihog jednoličnog stenjanja i kada beba plače nekoliko dana za redom bez
somatskog razloga

1. FAZA
 Počinje stvaranje prvih za govor važnih senzomotoričkih veza u živčanom ustavu
 Mozak bebe postupno uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje
 Prvo dolazi do uspostavljanja kontrole nad intenzitetom glasa (putem kontrole rada
abdominalnih mišića) pa kontrole visine glasa (rad glasnica) pa, konačno, kontrole različitih
pokreta govornim organima u usnoj šupljini
 Slušanje
o razvija tako da beba postaje vrlo osjetljiva na glasove ljudskoga govora
o na početku drugog mjeseca pojavljuje se specifična reakcija na ljudski govor u obliku
slušne koncentracije
o između 6. i 8. tjedna se, u kontaktu s odraslima, pojavljuje prvi društveni osmijeh
2. FAZA
• razvoja govora traje od 8. do 20. tjedna (od 2. do 8. mjeseca).
• faza praćena kvalitetnom promjenom krika, pojavom -smijeha i gukanja
• proces uspostavljanja svjesne kontrole nad izgovorom i slušanjem nastavlja se tako da
dojenče počinje ovladavati prvim elementom. ljudskog govora - intonacijom.
• tako se od trećega mjeseca razvija intonacijska kvaliteta krika: krik se mijenja ovisno o
bebinom stanja
• krik nije nimalo jednoličan, nego je vrlo izražajan i bogat. Beba na razne načine daje
majci glasovne signale da je gladna, mora, da je nesto boli i smeta. Beba reagira na govor
roditelja. vlastitim glasovnim reakcijama
• Na početku izgovara kratke glasove, oponašajući intonaciju odraslih
• Kasnije se te reakcije produljuju, postaju ritmičnije, intonacijski složenije
• vrlo važno s bebom ostvarivati što bogatiju emotivnu komunikaciju
• otprilike od 12. tjedna života u zdrave djece učestalost krika se smanjuje i pojavljuje se
poćetno gukanje
• glasovi gukanja pojavljuju se kao reakcija na osmijeh, na govornu i emotivnu interakciju
s roditeljima, kada mazimo i grlimo bebu, razgovaramo s njom
• važna ove faze je razvoja govora sastoji se u tome da se ostvaruje prijelaz od refleksnog
spontanog glasanja prema pravom komunikativnom glasanju.
• Gukanje se sastoji-uglavnom. od samoglasnika, ali na kraju druge faze pojavljuju se
reducirani suglasnici
• Ostvaruje se intenzivni razvoj intonacijskog elementa govora, glasovi gukanja se
postupno, približavaju standardnim govornim glasovima. Psiholozi su ustanovili
zanimljiv fenomen - na samom početku razvoja govora (u proj fazi) beba izgovara
glasove prisutne u različitim svjetskim jezicima, ali tijekom komunikacije s odraslima
jedne jezične sredine, sposobnost izgovaranja glasova ostalih jezika postupno se smanjuje
• Simptomi rizika poremećaja u govoru u drugoj fazi su odsutnost ili nedostatak
intonacijske izražajnosti krika i gukanja, jednolično, monotono, tiho, usporeno gukanje,
odsutnost smijeha i dominacija nazalnih glasova u kriku.
3. FAZA
• počinje između 16. i 20. i traje do 30. tjedna (4-5. - 7,5. mjeseca)
• pojavljuju glasovne igre i brbljanje
• Beba je vec narasla, pa u usnoj šupljini ima vise prostora za različita složenija kretanja
jezikom
• postupno se pojavljuje početno slogovno glasanje (baaa, maaa, taaa) koje kasnije prelazi
u slogovno brbljanje koje se sastoji u ponavljanju slogova uz kontrolu sluhom
4. FAZA
• počinje između 20. i 25. i traje do 50. tjedna (5-7,5. - 12,5. mjeseca)
• prema svojim akustičkim kvalitetama, glasovi dječjeg brbljanja počinju podsjećati na
prave glasove materinskog jezika
• aj se proces ostvaruje putem kontroliranog ponavljanja istoga sloga (ba-ba, ma-ma, ta-ta,
pa-pa)
• Istodobno se razvija i početno razumijevanje ljudskoga govora
• Dojenče počinje spajati različite slogove i izgovara ih sa značenjem, uz gestovnu
imitaciju (npr. "pa-pa" praćeno mahanjem rudicom na odlasku)
• na kraju prve godine života, odnosno razdoblja pred verbalne komunikacije, dojenče
svjesno reagira na vlastito ime, na riječ "Ne!" i na jednostavan nalog ("Daj mi loptu!") te
usmjerava pogled prema imenovanim osobama i igračkama ("Gdje je tata?", "Gdje je
auto?")
• vrlo važno ostvarivati predmetnu komunikaciju s bebom pomoću jarkih šarenih igračaka i
predmeta
• Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom fazom za razvoj govora.
• Dijete postupno i svjesno gradi vlastiti senzomotorički govorni sustav.
 Pokret – govor - mišljenje

• Obrazac koji se razvija u prve tri godine života

• Ponavlja se kasnije u razvojnim fazama u kojima dominira jedan motiv:
- Pokret (1. godina) – volja (6. – 7. godina)
- Govor (2. godina)– emocionalno- socijalne kompetencije (od polaska u školu do
13./14. godine)
- Mišljenje i pamćenje (3. godina) – kognitivna kompetencija, intelektualni razvoj,
spoznaja zakonitosti u svijetu, orijentacija na opće dobro (od 14. godine nadalje)
• Obrazac koji se razvija u prve tri godine života
• Ponavlja se kasnije u razvojnim fazama u kojima dominira jedan motiv:
- Pokret (1. godina) – volja (6. – 7. godina)
- Govor (2. godina)– emocionalno- socijalne kompetencije (od polaska u školu do
13./14. godine)
- Mišljenje i pamćenje (3. godina) – kognitivna kompetencija, intelektualni razvoj,
spoznaja zakonitosti u svijetu, orijentacija na opće dobro (od 14. godine nadalje)

Danas se vrlo rano kod djece potiče apstraktno mišljenje. Opravdanost?

Vrste dječjeg pamćenja:

• Lokacijsko
• Ritmičko
• Slikovno

Prve dječje pjesmice, malešnice, objedinjuju lokalno i ritmičko pamćenje.

Poticanje govora

• Njegovanje govora danas: novi pedagoški zadatak

• Govor živi u zajedništvu – zajednička sfera pokreta (riječ, intonacija, melodija, naglasak,
boja tona…)
• Za djecu je govor prije svega osjetilni doživljaj, zvučni i glasovni doživljaj.
 Važnost ponavljanja stihova koji sadrže onomatopeje i ponavljanja
• Samoglasnici i suglasnici leže na samom izvoru jezika
• Samoglasnicima se dijete otvara prema svijetu, oni izražavaju duševno stanje, unutarnji
svijet
• Suglasnici oponašaju ono što se događa u okolini, govore o materijalnoj strani svijeta.
• Važnost igrica vokalizacije – dijete se otvara svijetu, emotivni, duševni i voljni glasovi.
• Kasnije slijedi imenovanje.
• Posljedice zanemarivanja govora: ne samo nedostatak izražajnih mogućnosti, već i
nedostatak poticaja za reguliranje disanja => djelovanje na cjelokupno zdravlje djeteta
• Kad kod djeteta završi razvoj tjelesnih organa i uspostave se najvažnije funkcije, govor
počinje djelovati u području mašte i unutrašnje sposobnosti predočavanja (3-4 godine
starosti).
• Slika dolazi u prvi plan. Govoriti slikovito!
• Komunikacijska funkcija jezika – samo jedna od njegovih sastavnica
• Ako govor smatramo samo komunikacijom, on postaje reduciran na pojmovno značenje.
• Dijete tada ne dobiva posredovano iskustvo jezika, već je to iskustvo određeno
materijalom koji ga okružuje.
 • Posredovano iskustvo možemo dobiti samo putem osjetila za sluh, djetetu moramo pružiti
mogućnost slušanja različitih kvaliteta govora (poezija, priče, bajke…) – u zajedništvu!
Međuovisnost govora i motorike

• U svijetu su provedena brojna istraživanja te postavljene teorije o povezanosti motorike i

govora:
- Kolzowa, M., 1975.
- Bauer, J. 2006.
- Sowell, T., 2001., 2007.
- Goddard Blythe, S., 1998., 2001.

Suodnos govora i pokreta

• Vidljiv je usporedimo li govor i pokret kod djece u prvim mjesecima života:

• 6. – 8. mjesec starosti: ritmički pokreti rukama – ritam slogova, slogovno gukanje
• 8. – 10. mjesec: jednostavne geste koje nose značenje – pojava novih riječi
• 11. – 13. mjesec: uporabne geste – početak imenovanja
• Djeca koja rano koriste geste sklona su ranom govornom imenovanju stvari i bića iz
najbliže okoline.
• Govor i djelovanje mogu se razviti samo u kontekstu međuljudskih veza i odnosa.
• 18 mjeseci: redoslijed radnji - smislene kombinacije riječi, povećanje rječnika
• 2 – 2, 5 godine: građenje (kocke) - gramatički pravilnije rečenice, vlastiti govor

Razvoj govora u predškolskoj dobi djeteta

 • Prema podacima Hrvatskog logopedskog društva 33% djece pri upisu u školu ima
određene govorno-jezične teškoće.
• Poticanje ranog jezičnog razvoja izuzetno je značajno, a uloga upravo prvih poticaja
nezamjenjiva.
Malešnice i igre prstima

• Rad u parovima:
- Prisjetite se neke igre prstima, malešnice, brojalice ili tapšalice iz svog djetinjstva
i izvedite je na dlanu osobe s kojom ste u paru.
Suodnos govora i pokreta

 Vidljiv je usporedimo li govor i pokret kod djece u prvim mjesecima života:

 – 8. mjesec starosti: ritmički pokreti rukama – ritam slogova, slogovno gukanje
o – 10. mjesec: jednostavne geste koje nose značenje – pojava novih riječi
 11. – 13. mjesec: uporabne geste – početak imenovanja
 Djeca koja rano koriste geste sklona su ranom govornom imenovanju stvari i bića iz najbliže
okoline.
 Govor i djelovanje mogu se razviti samo u kontekstu međuljudskih veza i odnosa.
 18 mjeseci: redoslijed radnji - smislene kombinacije riječi, povećanje rječnika
 2 – 2, 5 godine: građenje (kocke) - gramatički pravilnije rečenice, vlastiti govor
Malešnice u dječjoj književnosti

 1744. Thommy Thumb

 1842. James Orchard Halliwell, Nursery Rhymes of England
 1951. Opie, Iona and Peter, Dictionary of Nursery Rhymes
 1962. Baring-Gould, W.S: and Ceil, The Annotated Mother Goose …
 Odnos prema malešnicama u hrvatskoj književnosti donekle je nemaran (Crnković, 1998).
Malešnice u hrvatskoj književnosti

 Zabilježene u nekoliko godišta Akademijine edicije Zbornika za narodni život i običaje južnih
Slavena, najveći broj od 1896.−1918.
 Vinko Žganec, Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja, Hrvatske narodne popijevke iz
Koprivnice i okolice, Narodne popijevke Hrvatskog zagorja (u sklopu Zbornika
jugoslavenskih narodnih popijevaka knj. 1,5,7, JAZU, Zagreb)
 1885. Franjo Kuhač, Pjevanka
 1871. Fran Kurelec, Jačke
 1879. i 1880. Matko Laginja, Hrvatske pučke narodne pjesme što se pjevaju u Istri i na
kvarnerskih otocih
Naziv MALEŠNICE

 Milan Crnković, Hrvatske malešnice, 1988.

 Osim naziva MALEŠNICE, predlaže i naziv pjesma ranka
 Sakupljač Ivan Klarić bilježi naziv sanatalice
 Malešnice svih naroda imaju određene sličnosti u izrazu, prenose karakteristične crte
pojedinog naroda, pripomažu nacionalnoj identifikaciji i povezivanju.
 Fonološka struktura malešnica u sebi sadrži sve glasove jezika kojeg dijete treba usvojiti.
 Većina je bliska nonsensu, a riječi u njima nositelji su zvuka.
  Hrvatske malešnice izgrađene su velikim dijelom na narodnim govorima te su stoga
najpouzdanije i najprimjenjivije za uvođenje djeteta u govor.
 Govor upućen djetetu na taj način biva nadopunjen i obogaćen onim elementima koji su u
svakodnevnoj komunikaciji manje prisutni.
Funkcija malešnica i igara prstima

 Friedrich Fröbel (1782. – 1852.)

 Mutter- und Koselieder, Dichtung und Bilder zur edlen Pflege des Kindheitslebens, 1883.
Bitni aspekti:

 Emocionalni aspekt
 Motorički aspekt
 Senzorički aspekt
 Kognitivni aspekt
 Neuropsihološki aspekt
 Jezični aspekt
Metodički aspekti

 Igre koje se izvode samo rukama

 Igre koje se izvode uz pomoć ruku i nekog dodatnog sredstva
o Odgojitelj/odrasli govornik kao govorni uzor!
o Stihove treba znati napamet i dobro uvježbati.
o Stihove treba izgovarati polagano i izražajno, napete trenutke treba naglasiti.
 Pokrete koje smo osmislili ne smijemo mijenjati kod ponovnog izvođenja.
 Izvođenje za djecu ne smije predstavljati prisilu, treba dopustiti pokušaje i pogreške te
nespretnost, njegovati spontanost i vedrinu.
 Govor prati gestu! (Gesta malo prije govora)
 Pratiti pokrete pogledom.

PRIMJERI MALEŠNICA i igre prstima: (iz literature)

Motala, motala vunicu
Na tu malu ručicu,
Kad ju je namotala onda ju je odmatala, odmatala, odmatala
(Dijete samo, ili mi njegovim rukama činimo pokret kao da namatamo vunu, vrtimo ruku oko ruke,
prvo u jednom, a zatim u drugome smjeru.)

Tašun, tašun, tanana,

Ko tašunit dobro zna, Tašun, tašun, tanana,
Tome Bogo zdravlje da. I svilena marama
(Plješćemo) U marami šećera
Da mi _______ večera.
(umetnemo ime djeteta) (Plješćemo)
 POTICANJE GOVORA
Prozodija

• Slušanje!!!!
• Naglašavanje, ritam
• Ritmički govor, ritmički pokret
• Govorno praćenje pokreta (sad i hop!)
• Naglasak – kod bacanja
• Rečenična melodija (pjesme uz pokret)
• Modulacija izraza i pokreta (šuljanje - stupanje, sporo – brzo, visoko – nisko, tiho -
glasno…
Fonologija

• Slušanje, izgovor, utjecaj vida na sluh

• Artikulacija – preduvjet (igre za razvoj motorike usana)
• Disanje (govorno) – (puhanje balona od sapunice…)
• Stvaranje zvukova i glasova (Kretanje uz zvukove) •
• Izgovaranje slogova (stihovi u pokretu/hodu
• Slušanje, prepoznavanje i izgovaranje rime, točno slušanje (slogovi – pljeskanje, igre sa
slogovima, početni i završni glas, igre – reakcije na glas: hodaj – stani)
• Razlikovanje glasova (1 glas – 1 pokret. Kad čuješ neki glas, napravi…)
• Rimovani stihovi – (Igre prstima)

Semantika i leksik

• Proširenje rječnika
• Imenica – korištenje; imenovanje predmeta….
• Glagoli – oblici kretanja, imenovanje oblika kretanja (hodati, trčati…)
• Pridjevi (velik – mali; materijali/pokret…)
• Zamjenice (Ti trčiš, on stoji, moja lopta) • Prijedlozi (na…stolici, ispod…)
• Stvaranje kategorije pojma – (lopte (vrste), domaće životinje, vrste pasa…)
• Redoslijed (skakanje – dani)
• Orijentacija
• Vremenski pojmovi (jučer, danas, sutra – vezano uz prijedloge….

IGRE KOJE RAZVIJAJU GOVOR

Stimulativne igre za razvoj govornih vještina

• Igre provodimo u vrtiću ili kod kuće kako bismo pripremili govorne i slušne organe
mališana za pravilno percipiranje i ispravan izgovor glasova, također i u svrhu skladnoga
razvoja cjelokupnoga govornog sustava
• Igre za razvoj slušne pažnje
• Igre za razvoj govornog sluha
• Igre za razvoj fonematske percepcije
• Igre za razvoj govornih organa/motorike govora
• Igre za razvoj fiziološkog i govornog disanja
• Igre za razvoj glasa
 • Igre za razvoj fine motorike prstiju
• Igre za učenje čitanja i pisanja (predčitačke vještine)

PREDČITAČKE VJEŠTINE
Svjesnost djeteta o pisanom jeziku
1. funkcija i svrha pisanoga jezika
2. pojmovi o tehničkim i dogovornim karakteristikama pisma
3. svijest o uporabi glasovne strukture riječi u čitanju
4. grafo - foničko znanje
Funkcija i svrha pisanoga jezika

• Dijete u dobi od dvije do tri godine dobiva prvi pojam o pismu. Ono je svjesno kada
netko čita ili piše kao i da pisanjem šalje, a čitanjem prima određenu poruku.
• Mi smo ti koji ćemo dijete okružiti pisanim informacijama, koji ćemo pred djetetom i s
djetetom pisati i čitati.
• O količini i kvaliteti takvog okruženja, ovisit će vrijeme pojave tog prvog pojma o pismu.
Od predčitačkih vještina za trogodišnjake je karakteristično prepoznavanje i pamćenje
rime.
Pojmovi o tehničkim i dogovornim karakteristikama pisma

• „osvješćivanje razlika u slovima, ... razumijevanje osnovne interpunkcije, usvajanje

rječnika koji opisuje pismo i njegove karakteristike“ (CČudina – Obradović, 2003. , 21)
te svijest o smjeru pisanja slijeva nadesno i odozgor nadolje
• Za ovu razinu, posebno je važna svijest da su riječi u pismu zasebne vizualne jedinice
• Tu je i svijest glasovne strukture riječi – svaka riječ sastoji se od zasebnih glasova. Ovo
posljednje se očituje u prepoznavanju rime i pamćenju pjesmica u rimi, a kasnije u
prepoznavanju prvoga i zadnjega glasa u riječi
• Te predčitačke vještine specifične su i za petogodišnjake
• Pojavljuje se između 4. i 5. godine kao osvješćivanje pojma u pismu

Svijest o uporabi glasovne strukture riječi u čitanju

• U dobi od pet do šest godina naglo se poboljšava zamjećivanje glasovne strukture riječi,
tj. dijete može podijeliti riječi na apstraktne jedinice - foneme koji će odgovarati pisanim
simbolima – slovima. To je ono temeljno što je potrebno za razvoj čitačke vještine
• U ovoj dobi djeca uživaju u rimi, uočavanju aliteracije i spremni su na igru s
rastavljanjem riječi na glasove.
Grafo - foničko znanje

• Zamjećivanje glasovne strukture riječi iz prethodne razine se u dobi od šest do sedam

godina (kod mnoge djece i prije) poboljšava usvajanjem korespodencije glasa i
odgovarajućeg mu znaka – slova
• Ovime se spremnost za učenje čitanja penje do vrhunca. Za ovu i za kraj prethodne razine
od predčitačkih vještina značajne su glasovna raščlamba riječi, prepoznavanje glasovne
igre riječima i aliteracije, svrstavanje riječi prema početnom i završnom glasa
• Spremnost učenju čitanja je na vrhuncu, a dijete uspostavlja korespondencije glasa i slova
poboljšava predčitačku vještinu raščlambe riječi na glasove
Kvalitetna slušna okolina

• Ona podrazumijeva razvijanje osjetljivosti za glas

• Također je bitna djetetova jasna spoznaja izvora zvuka: govorenje i pjevanje djetetu kada
smo pokraj njega, naizmjenični govor s djetetom gdje mi odgovaramo na djetetovo
glasanje i tako primjenjujemo načelo komunikacije, pljeskanje dlanovima ispred djeteta,
zveckanje zvečkom i igranje zvučnim igračkama ispred djeteta
• Kvalitetna okolina podrazumijeva i izmjenjivanje razdoblja tišine i zvučnog razdoblja
gdje je najbitnije da dijete razlikuje tišinu noći, polagani prijelaz od tišine do zvučnog
okruženja koje vlada za dana i odgovarajuće jačinu zvuka za dana
• Tako dijete uočava pravilnu promjenu u zvučnom okruženju i uči različito obraćati
pozornost na zvukove ovisno o dobu dana
• Tijekom dana također je potrebno izvoditi vježbice tišine, prisutnosti….

• Nekvalitetna okolina ne osigurava djetetu jasnoću izvora zvuka. Stalno vlada tišina ili
buka ljudi i predmeta koje dijete ne vidi.
• Npr. – od 1. godine do škole:

• djeca istražuju zvuk na način da osluškuju različite izvore zvuka, a potom ih oponašaju,
uspoređuju i sami pronalaze druge izvora zvuka
• zatvorenih očiju osluškuju izvor zvuka, a potom ga pokušavaju prepoznati i naposljetku
ga oponašaju
• uočavaju razliku glasnog od tihog kroz aktivnosti sviranja na instrumentima i razne
pokretne igre kao što su npr. Medo spava. U njoj je jedno dijete koje se nalazi u krugu,
medo, a ostala djeca ga bude tako da tri puta glasno pljesnu. Kada se medo probudi, djeca
ga šapatom ponovno uspavljuju
• uočavaju ritam i promjene u ritmu tako da oponašaju ritam koji zada odrasli, plešu u
ritmu glazbe sve dok se glazba ne ugasi, sviraju određeni ritam na instrumentima koje su
sami izradili...
• Samostalno osmislite aktivnosti vezane uz kvalitetnu slušnu okolinu.

Prije čitanja dijete treba…

• voljeti i uživati u knjigama da bi željelo naučiti čitati i pisati,

• posjedovati znanje o svijetu oko sebe da bi moglo razumjeti smisao knjige koju mu
čitamo i koristiti to znanje da se izrazi
• posjedovati sposobnost dobrog korištenja materinskog jezika
• uživanje u glasovima i rimama jer je to početna točka za čitanje i pisanje,
• razviti znanje o pismu i načinu na koji se koristi u čitanju i pisanju,
• razviti dobru kontrolu nad tijelom, osobito rukom kako bi mu pisanje bilo relativno
lagano,
• biti sposobno povezati zvukove jezika sa slovima abecede i napisati ih,
• koristiti znanje o svijetu i svome jeziku da bi shvatilo značenje pisanoga teksta i
pridodalo značenje vlastitom pisanju,
• koristiti strategije prepoznavanja riječi – nekad će to prepoznavanje biti prema tome kako
su sastavljene ili na temelju prijašnjeg poznavanja I sposobnosti razumijevanja riječi
(Lawrence, 2003)
 • Ove vještine slijede jedna drugu i na kraju se spoje tako da dijete čita i piše, jer razvoj
jednoga ne ide bez drugoga
• kod većine djece, kako se razvija govor, razvija se i pisanje – djetetovo zapisivanje
vlastitih misli.
Poticajno o kruženje – Odrasli kao primjer korištenja pisane obavijesti

 Roditelji pokazuju djecu da se sve važne informacije nalaze na naljepnicama

 Vrlo je korisno da roditelji isprva sami, a zatim uz pomoć djeteta izrađuju male natpise koje
upozoravaju na važne obavijesti u kući (npt. NE ULAZI, TIŠINA, SPAVAMO, OPREZ)
 Takvi natpisi se koriste kada je god potrebno ostaviti TRAJNU obavijest, a to djeci stvara
užitak kada trebaju lijepiti
 Nakon toga roditelji pokazuju djeci kako dobivaju važne i zanimljive obavijesti iz novina i
knjiga, ali i razgovaraju često međusobno pored djeteta o onome što su pročitali, komentiraju
neke smiješne zgode
Poticajno o kruženje – Odrasli kao primjer odašiljanja pisane obavijesti
 Čitanje kod kuće
 Dijaloško čitanje slikovnica – jednostavna i složena razina
 Dijaloško čitanje priča
 Igre – prema dobi

1.Djeca moraju zamijetiti da pisanje poruke prenosi značenje

2.Najprije mogu sudjelovati u roditeljskom pisanju pisama i čestitki, a zatim samostalno diktirati neku
obavijest
3.Tijekom tih aktivnosti dijete će pokazati želju da samostalno proizvede pisani trag koji je njegova
vlastita poruka

POTICAJNO ČITANJE

 roditelji pomažu taj razvoj ako prilagođuju način čitanja sve većim govornim vještinama
djeteta
 zato učinkovito, poticajno čitanje ima oblik razgovora u kojemu se faze čitanja izmjenjuju s
fazama razgovora o slikama i tekstu, a razgovor postaje sve složeniji i bogatiji
načela poticajnoga čitanja djetetu:
1. Korisnije je aktivno sudjelovanje djeteta nego pasivno slušanje (bolje je djetetu postavljati
pitanja nego od njega tražiti da mirno sluša ili da pokazuje na slici).
5. Govor roditelja mora sadržavati vise od samoga teksta (mora potaknuti dječji govor i reagirati
na njega proširenjem, objašnjenjem, davanjem primjera, ispravljanjem i pohvalom).
1. Zahtjevi za samostalnim govorom djeteta postupno se povećavaju: zahtijeva se sve veća
samostalnost i sve složeniji oblici izražavanja.
 ta su načela primijenjena u programu dijaloškoga (razgovornoga) čitanja.
 svakodnevno dialoško čitanje (najmanje 4 puta tjedno)
 što su ga provodi-li roditelji dvogodišnjaka i odgojitelji u vrtićima s djecom iz nepoticajne
okoline znato je poboljšalo razvoj govora i to vec nakon četiri tjedna redovnoga provođenja
OSNOVNI OBLICI DIJALOŠKOG ČITANJA

 njega mogu primijeniti roditelji kad čitaju djeci, odgojitelji u dodatnom radu s djecom iz
nepoticajne okoline (pojedinačno ili s parovima), i učitelji u rehabilitacijskom programu
prvoškolaca, u kombinaciji. s metodom fonograma
 najvažnije je u dijaloškom čitanju shvaćanje i preuzimanje aktivne uloge roditelja ili
odgojitelja
 njegova je uloga postupno vođenje djeteta u sve složeniju uporabu rijeci
 taj slijed povećane složenosti ide od traženja djetetova imenovanja stvari i bica (krava), preko
imenovanja svojstava i funkcija (veli-

DIJALOŠKO ČITANJE SLIKOVNICE

 odrasli i dijete čitaju slikovnice tako da dijete sjedi odraslome u krilu i da oboje istodobno
gledaju slike i tekst
 odrasli je svojim ponašanjem, vedrinom i komentarima pripremio dijete na čitanje kao na
veselu međusobnu komunikaciju o nečem novom i zanimljivom ili već znanom i poznato it
ugodom.
Dvije razine komunikacije koji su osobito poticajni za djecu:
1.Jednostavna razina
2.Složena razina
JEDNOSTAVNA RAZINA
1.Postavljanje poticajnih pitanja. Pitanja koja započinju sa šta poticajna su, potiču dijete na samostlan
govor. Valja izbjegavati pitanja koja traže odgovor da ili ne ili smaopokazivanje slike. Prema tome, za
vrijeme čitanja i nakon čitanja valja pitati dijete: Što ovdje vidiš?«, dok su nepoticajna pitanja »Pokazi
kravu!« i »Je li krava veli-
2. Obogaćivanje odgovora. Djetetov odgovor na pitanje valja obogatiti novim pitanjem. Kad
dijele nauci i ispravno imenuje predmet na slici, valja odgovor odmah obogaćivati pitanjem o
tom predmetu (ili biću): boji, obliku, dijelovima. Posebno je važno postavljati pitanja o akciji i
funkciji: što radi biće, za što služi predmet, tko ga rabi.
3. Ponavljanje odgovora. Ispravnu djetetovu izjavu valja ponoviti kako bi dijete dobilo
ohrabrenje i podatak da je ispravno odgovorilo.
4. Pomaganje. Roditelj mora dati model, uzor dobrog odgovora i valja tražiti od djeteta da
oponaša taj uzor. Pritom ne treba dijete upozoravati na pogrešku, vec treba nakon djetetova
pogrešnog odgovora jasno reci ispravan odgovor.
5. Pohvala i hrabrenje. Za vrijeme čitanja dragocjeni su svi djetetovi komentari priče, jer su
oblici samostalnoga govornoga ponašanja. Valja ih zato zapaziti i poticati mirnim
prihvaćanjem: »Tocno si zapazila.« »Dobro kažeš.« »Da, tako je.«
6. Uvažavanje djetetova zanimanja. Dobro je prihvatiti djetetovo usmjeravanje pozornosti na
jedan dio slike i skretanje s glavne teme, jer ta privremena djetetova pozornost sluzi kao
odlićan temelj za produktivan razgovor. Kasnije se ponovno vračamo na nit priče.
7. Vedrina i šala. čitanje mora biti zabavno i vedro i odvijati se poput igre. Nikako se u djeteta
ne smije stvoriti dojam da odrasli procjenjuje koliko ono zna ili može zapamtiti ili
reproducirati.
Složenija razina
U uz napredovaloj fazi zajedničkoga čitanja, kad je dijete već sposobno za dulje i složenije samostalne
iskaze, valja tražiti od dijeteta da se govorno izraziti duljim i složenijim konstrukcijama. Za to su
potrebni slijedeci postupci:

1. Postavljanje pitanja slobodnoga odgovora. U ovoj je fazi potrebno po-stavljati -dira- pitanja,
primjerice: -Sto je na ovoj stranici ili »Reci mi, o čemu se ovdje radiš, ili -Opisi mi $to se
ovdje događa.« Ta su pitanja znatno teža nego pitanja tipa -Sto«, Najprije de dijete na takva
pitanja dati siromašan odgovor. Odrasli pohvaljuje svaki, pa i najjednostavniji djetetov
odgovor i odmah izriče primjerni odgovor ili djetetov odgovor bogati dodatnim pitanjima.
Kad dijete iscrpi sve Sto mote redi o stranici, dodaje mu se nov podatak.
2. Proširenje djetetova izražaja. Svaki djetetov izričaj roditelj mora ponoviti uz malo poboljšanje
ili u malo složenijem obliku. Ako dijete kaze »Krava«, roditelj kaže »Da, to je krava, ako
dijete kate -Krava jede«, roditelj moze reći „Da, krava pase“
3. Vedrina i šala. I na složenijoj razini čitanje mora biti zabavno i vedro i odvijati se poput igre.
U relijem su razvojnom razdoblju djeca jos osjetljivija nego prije na moguču porugu ili
kritiku, pa je jos važnije da odrasli budu opušteni, vedri i pokazuju bezuvjetno prihvaćanje
djeteta

DIJALOŠKO ČITANJE PRIČA

I u sljedećim razvojnim razdobljima, kad dijete preraste jednostavne slikovnice i sposobno je pratiti
dugačke priče i zaplete dječjih romana, poželjno je da se dio vremena posveti dijaloškom, a ne
doslovnom čitanju. U tim razdobljima dijaloško čitanje nece imati ulogu poticanja isključivo govora.

Razgovor o naslovu priče ili knjige, naslovnoj i ostalim ilustracijama, pitanja o mogućem sadržaju i
likovima poticajno djeluje na zanimanje, motivaciju za čitanje knjige. Velike su mogućnosti poticanja
kreativnosti ako se tijekom ili nakon priče događa ili smišlja kraj priče, traže drukčija rješenja ili priča
preseli u drugo vrijeme ili prostor. Pozivanje djeteta na raščlambu i zamišljanje osobina likova i
svojstava opisanoga u tekstu potaknut će dijete na samostalno unutarnje zamišljanje stvarnosti, sto će
mu olakšati i obogatiti buduće čitanje. Razgovor prije, za vrijeme i nakon čitanja priče s porukom
koristan je način razjašnjenja moralnih dvojbi i usvajanja moralnog i plemenitog ponašanja. Svi ti
oblici aktivnog čitanja moraju biti nenametljivi, umjerene količine i ne smiju pokvariti priču ili volju
za njenim slušanjem. Za razliku od faze slikovnice, sada roditelj mora poštivati djetetovo zanimanje za
zbivanje u priči i ostaviti vrijeme za razgovor nakon čitanja priče.