Organizacija ljekarne i propisivanje lijekova

Ljekarna je zdravstvena ustanova u kojoj se provodi ljekarnička djelatnost. Naziv apoteka je grčkog porijekla i znači
spremište, skladište. Ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskih proizvoda
pučanstvu, zdravstvenim ustanovama i drugim pravnim osobama te zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu
praksu. Također osigurava opskrbu i:

 homeopatskim proizvodima
 dječjom hranom i ostalim dijetetskim proizvodima
 kozmetičkim i drugim sredstvima za zaštitu zdravlja (koje propiše ministar zdravstva)

Osim toga, ljekarnička djelatnost uključuje savjetovanje u vezi propisivanja i pravilne primjene lijekova, med. proizvoda.

Ljekarnička djelatnost se provodi u ljekarnama, ljekarničkim depoima, bolničkim ljekarnama, galenskim laboratorijima i
laboratorijima za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifikaciju ljekovitih tvari.

Ljekarnička ustanova mora imati barem 2 ljekarničke jedinice, ili 1 ljekarničku jedinicu i galenski laboratorij ili 1
ljekarničku jedinicu i laboratorij za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifikaciju ljekovitih tvari, ili samo galenski
laboratorij, ili samo laboratorij za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifikaciju ljekovitih tvari.

Opskrba lijekovima tj. promet lijekovima na malo obuhvaća naručivanje, čuvanje i izdavanje lijekova na recept i bez
recepta (ljekarna, ljekarnički depo). Također, izradu i izdavanje magistralnih i galenskih pripravaka (ljekarna).

Bolnička ljekarna osigurava opskrbu bolničke zdravstvene ustanove lijekovima i medicinskim proizvodima te izrađuje
galenske i magistralne pripravke potrebne za obavljanje bolničke djelatnosti.

Ljekarnički depo se nalazi na demografski ugroženim područjima. U depoima se vrši izdavanje gotovih lijekova, a ne
izrađuju se magistralni pripravci.

Prostorija ljekarne obuhvaća:

 oficina (prostorija za izdavanja lijekova i medicinskih proizvoda)

 prostorija za laboratorijsku izradu, te kontrolu ljekovitih tvari
 skladišni prostor (materijalka) – prilaz za prijem robe
 prostor za čuvanje opojnih droga (metalni ormar s ključem)
 prostor za čuvanje lakozapaljivih tvari
 prostor za osoblje
 praonica posuđa
 sanitarni čvor

Prostorije bolničke ljekarne još dodatno imaju aseptički prostor za izradu/prilagođavanje doza parenteralnih i
oftalmičkih pripravaka.

Prostorije ljekarničkog depoa:

 oficina
 prostorija za smještaj i čuvanje lijekova i medicinskih proizvoda
 sanitarni čvor

Skladišni prostor (materijalka) je skladište za pravilan smještaj i čuvanje lijekova i ljekovitih (djelatnih) tvari te ostalih
proizvoda. Taj prostor mora biti klimatiziran - ugrađen sustav za očitanje ispisa temperature tijekom vremena. Dio
prostora je klimatiziran na 15oC (lijekovi osjetljivi na povišenu temperature), a jako nestabilni lijekovi se čuvaju na 2-8oC
(hladnjaci). Droge se čuvaju na suhom mjestu, zaštićene od svjetlosti, zraka i nečistoća (ako nije drugačije propisano
čuvaju se u dobro zatvorenim limenim posudama na suhom i hladnom mjestu). Lakozapaljivi i eksplozivni materijal
mora se čuvati odvojeno i pažljivo na posebno osiguranom mjestu u suhoj prostoriji s dobrom ventilacijom. Ljekarna
mora biti adekvatno opremljena za čuvanje lijekova, medicinskih proizvoda, ljekovitih tvari prema različitim zahtjevima
farmakopeje ili drugih pozitivnih propisa. Pribor potreban u ljekarni propisuje Pravilnik o uvjetima u pogledu prostora,
radnika i medicinsko-tehničke opreme.
1
Čuvanje i razvrstavanje ljekovitih i pomoćnih tvari za izradu magistralnih pripravaka. Možemo ih podijeliti na tvari
slabog djelovanja, tvari jakog djelovanja i tvari vrlo jakog djelovanja.

Opojne droge, narkotici (paragrafici, mogu biti + i ++) čuvaju se u metalnim ormarima s ključem
(gotovi lijekovi, djelatne tvari).

Posebno se čuvaju i radioaktivni preparati.

Tvari se čuvaju u stojnicama. Koristimo boce uskog i širokog grla (obično i tamno staklo). Koristi se prozirno i
zatamnjeno staklo - zaštita tvari osjetljivih na svjetlo. Neke tvari se nalaze u keramičkim posudama (polučvrste
tvari, viskozne tekućine).

Ljekovite i pomoćne tvari slabog djelovanja. Signatura (etiketa): podloga bijela, crna slova. Čuvaju se na
otvorenim policama, prema abecednom redoslijedu i agregatnom stanju.

Ljekovite tvari jakog djelovanja (Remedia separanda) čuvaju se odvojeno od ostalih tvari (ormarić). Imale su
oznaku križa (+) u ranijim (starijim) Farmakopejama. Signatura: bijela podloga, crvena slova. Poredane su prema
abecednom redoslijedu i agregatnom stanju.

Ljekovite tvari vrlo jakog djelovanja (Remedia claudenda, Venena). Čuvaju se odvojeno od ostalih tvari pod
ključem. Imale su oznaku križa (++) u ranijim (starijim) Farmakopejama. Signatura: crna podloga, bijela slova.
Poredane su prema abecednom redoslijedu i agregatnom stanju.

Lijekovi u ljekarni su lijekovi, galenski pripravci i magistralni pripravci. Lijekovi su industrijski proizvedeni lijekovi.
Dijelimo ih na lijekove na recept (Rx) koji se izdaju u ljekarnama, lijekovi bez Rx koji se izdaju u ljekarnama i lijekovi bez
Rx koji se izdaju u specijaliziranim prodavaonicama za promet na malo lijekovima i medicinskim proizvodima. Lijekove na
recept izdaju magistri farmacije.

Galenski pripravci se izrađuju u galenskom laboratoriju (ljekarne ili ustanove). Izrađuju se u količini do najviše 100
jediničnih oblika prema različitim oficijelnim propisima (farmakopeje i priručnici). Moraju se zadovoljiti pravila DPP za
galenske pripravke. Kontrolu kakvoće provodi laboratorij za kontrolu kakvoće galenskih pripravaka.

Magistralni pripravci izrađuju se u laboratoriju ljekarne na temelju liječničkog recepta za pojedinačnog pacijenta. Ne
podliježu provjeri kakvoće. Potrebna je provjera identiteta sirovina u pripravku (certifikat analize serije) te voditi
očevidnik tj. dnevnik analiza.

Dužnost ljekarnika prilikom preuzimanja gotovih lijekova je provjeriti deklaraciju i promjene fizikalnih vrijednosti (boju,
nastanak taloga, nepravilno zatvaranje, ljepljivost, miris, vlažnost, raspadljivost, kristalizaciju ili opalescenciju u
otopinama, razdvajanje emulzija ili suspenzija, bistrinu otopine i sve druge vidljive manjkavosti). U slučaju promjene
utvrđene organoleptičkim pregledom lijek je potrebno povući iz prometa i o tome obavijestiti dobavljača ili proizvođača
i sanitarnu inspekciju.

Recept je pismeni propis liječnika, stomatologa ili veterinara koji imaju pravo samostalno obavljati svoju stručnu
djelatnost. Ima značenje javne isprave. Pisani su na latinskom jeziku. Izdani su kao elektronička isprava (e-recepti).
Privatni recept (tiskanice) je ručni ispis – treba biti čitko napisan.

Recepti s obzirom na način propisivanja: neponovljiv, ponovljiv, poseban i ograničen recept.

Neponovljiv recept se piše za lijek koji se može izdati samo jedanput. Na njima stoji oznaka „non repetatur“. Lijek se
pakira za do 30 dana terapije. Nakon izdavanja lijeka upisuje se u Knjigu kopije recepata, ostaje u evidenciji ljekarne.
Recept vrijedi 15 dana od dana propisivanja. Antibiotik vrijedi najviše 3 dana od dana propisivanja. Lijek opioidnih
svojstava/ psihotropne tvari najviše 5 dana od dana propisivanja.

Ponovljiv recept se piše za lijek se može višekratno izdavati (kronična terapija, npr. antilipemici, antihipertenzivi). Nosi
oznaku „repetatur ”. Vrijedi do 6 mjeseci (HZZO) ili do godinu dana (privatni recept) te za najviše 12 izdavanja.
Farmaceut izdaje lijek, na poleđini recepta ispisuje datum izdavanja lijeka (pečat ljekarne + potpis), vraća recept
pacijentu. Izdavanje se bilježi u Knjigu kopije recepata. Zadnje izdavanje zadržava recept i upisuje u Knjigu kopije
recepata. Pravo na ponovno izdavanje ponovljivog recepta je najranije 7 dana prije roka predviđenog za iduće podizanje
lijeka.

2
Poseban recept je neponovljiv recept propisuju se lijekovi koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari, kao i lijekovi kod
kojih, ako se nepravilno primjenjuju, postoji mogućnost zlouporabe. Postoji poseban receptni obrazac; izdaju se u 2
primjerka s oznakom »kopija« na drugom primjerku i naznakom rednog broja evidencijske knjige o izdanom receptu.
Očevidnic koji se vode su Knjiga kopije recepata i Očevidnik o prometu opojnih droga.

Ograničen recept je recept na koji se propisuju lijekovi namijenjeni uporabi u specijaliziranim područjima, namijenjen za
liječenje samo u bolnicama, lječilištima, kliničkim ustanovama i zdravstvenim zavodima. Koriste se za liječenje bolesti
koje se trebaju dijagnosticirati u bolnicama, klinikama, lječilištima. Lijek je primijenjen na primarnoj razini, ali bi primjena
mogla uzrokovati ozbiljne nuspojave, potrebna je preporuka specijaliste i nadzor tijekom liječenja.

Dijelovi recepta:

 inscriptio - naziv zdravstvene ustanove, ime i prezime

liječnika, telefonski broj (ako se izdaje u privatnoj
ordinaciji)
 invocatio - kratica imperativa glagola recipio, recipere =
uzmi Rp.
 ordinatio - naziv ili sastav lijeka i količina
 gotov lijek ili magistralni lijek
 remedium cardinalae/remedia cardinalia (jedna ili više
djelatnih tvari)
 remedium adjuvans/remedia adjuvantia (pomoćna/e tvar/i)
 subscriptio - farmaceutski oblik, kratka uputa farmaceutu u kojem obliku treba izraditi i (M., M.D., D.)
 signatura - uputa o načinu uprabe lijeka (S. signa =označi, D., da, detur =izdaj)
 nomen medici - ime i prezime liječnika, faksimil, pečat ordinacije
 nomen aegroti - ime i prezime pacijenta, datum rođenja, adresa (za djecu do 14 godina navesti godine djeteta)

Obavezno naveden datum izdavanja lijeka. aa - ana partaes aequales (na jednake dijelove). ad - do (označena ukupna
masa pripravka).

Lijekovi u receptu se pišu bez skraćivanja u nominativu. Potrebno je navesti oblik, jačinu i pakiranje lijeka. Broj pakiranja
veći od jedan navodi se rimskim brojem i latinskim nazivom broja. Namjerno prekoračena najveća (maksimalna) doza
mora biti označena uskličnikom - potpis liječnika uz !. Hitno izdavanje lijeka ima oznaku Cito, Statim, Periculum in mora
(izdavanje odmah, noćno dežurstvo). Lijekovi za koje je određeno da ih primjenjuje liječnik mora imati oznaku „ ad
manum medici ” („na ruke liječnika“).

Količina lijeka na receptu može biti napisana za do 10 dana (akutne bolesti), do 30 dana (kronične bolesti), do 90 dana
(hormonska terapija, kontracepcija) ili do 3 dana (hitna medicinska pomoć).

Posebne mjere pri izdavanju. Ako ljekarna nema propisani lijek treba poduzeti mjere za nabavljanje lijeka. Ne smije se
izdati lijek sličnog sastava. Ako nema propisani lijek, može se zamijeniti propisani lijek s istovrsnim lijekom (ista doza, ista
djelatna tvar, isti put primjene) - generici.

Kada ljekarnik neće izdati lijek? Lijek može ne izdati lijek ako procijeni da bi mogli ugroziti zdravlje korisnika, ako je
medicinska dokumentacija neispravna i u slučaju prijetnje ili nasilnog ponašanja korisnika. Treba se sporazumjeti s
ovlaštenom osobom koja je propisala lijek ako recept nije čitko napisan (ne može se utvrditi koji je lijek). Ako je propisan
lijek s prekoračenom maksimalnom dozom, a nisu stavljene oznake o prekoračenju doze, ljekarnik izdaje lijek u srednjoj
terapijskoj dozi (ispravak doze naznačiti na receptu). Zadržat će recept, a pacijentu izdaje kopiju recepta. Ako je
pogrešno naveden oblik lijeka, izdaje se najprikladniji oblik s obzirom na uputu o upotrebi. Ako je pogrešno navedena
doza, izdaje se lijek u najmanjoj dozi. Ako je pogrešno navedeno pakiranje, izdaje se najmanje pakiranje lijeka. Ispravci
moraju biti naznačeni na receptu, ovjereno potpisom i faksimilom (e-recepti trebaju imati elektronički potpis).

Recepti za magistralne i galenske pripravke imaju naveden latinski nazivi djelatnih i pomoćnih tvari u genitivu. Količina
tvari označuje se gramima (g), arapskim brojevima s točnošću na dvije decimale (čitaju se u akuzativu, izuzev jedinica,
npr. 1 (g), 0.1 ili 0.01 (nominativ). Broj doza, kapi, prašaka i kapsula na receptu se označuju rimskim brojevima. Pri
pisanju recepta krate se i oznake fizičkih osobina djelatnih tvari, oznake ljekovitih oblika, te načina izrade i izdavanja
lijekova.

3
Ako na receptu nisu označene količina i vrsta pomoćnih tvari potrebnih za izradu magistralnog pripravka, magistar
farmacije je dužan na receptu naznačiti količinu i vrstu tvari koju je upotrijebio pri izradi pripravka.

Ako neki složeni magistralni pripravak koji je predviđen u stručno prihvaćenim nazivima u metodologiji izrade lijekova,
liječnik propiše pod skraćenim imenom, magistar farmacije obvezan je pri izdavanju takvog lijeka na receptu ispisati sve
njegove sastavne dijelove i količine.

Hodogram za magistralne pripravke

Spremnici magistralnih pripravaka moraju biti prilagođeni farmaceutskom (ljekovitom) obliku:

 tekućine: boce uskog grla

 tekući puderi: boce širokog grla
 masti i paste: tube ili plastični lončići
 nepodijeljeni prašci: okrugle kartonske ili plastične kutije
 podijeljeni prašci: mase do 1 g, ovisno o prirodi tvari u sastav praška, u želatinskim kapsulama ili zamotcima
(kapsulama) od glatkog bijelog ili voštanog, papira, mase veće od 1 g u vrećicama od plastificiranog papira
 čajevi u papirnatim vrećicama u kartonskoj složivoj kutiji
 lijekovi koji se mijenjaju pod utjecajem svjetlosti: u tamnim posudama (tamne boce, tamni lončići)
 lijekovi jakog ili vrlo jakog djelovanja koji se propisuju u kapima: u bočicama s ugrađenom kapaljkom

Signiranje magistralnih pripravaka

Razlikujemo glavnu i pomoćnu signaturu (kod suspenzija, emulzija, mikstura). Pomoćne signature su „prije upotrebe
promućkasti“, „čuvati na hladnom mjestu“ ili „otrov“. „Otrov” (samo za pripravke za vanjsku primjenu s djelatnom tvari
vrlo jakog djelovanja, Venena) stavlja se nasuprot glavne signature (poleđina) u dnu spremnika. Ako su lijekovi za
vanjsku primjenu, koristi se crvena signatura. Ako su lijekovi za unutarnju primjenu, koristi se bijela signatura.

Sadržaj signature (naljepnice) magistralnih pripravaka

 naziv i adresa ljekarne u kojoj je magistralni pripravak izrađen

 oblik magistralnog pripravka
 količina magistralnog pripravka
 način uporabe
 broj potvrde pod kojom bolesnik podiže magistralni pripravak
 datum izrade magistralnog pripravka
 paraf osobe koja je izradila magistralni pripravak

4
Sadržaj signature (naljepnice) galenskih pripravaka

 naziv i adresa ljekarne u kojoj je galenski pripravak izrađen

 oblik magistralnog pripravka
 naziv ili sadržaj galenskog pripravka
 način uporabe
 količina galenskog pripravka
 broj izradbenog naloga/laboratorijskog dnevnika
 datum izrade galenskog pripravka
 rok valjanosti ili datum uporabe
 paraf osobe koja je izradila galenski pripravak

Obaveza magistra farmacije prilikom izdavanja magistralnog pripravka

Potrebno je upoznati bolesnika ili osobu koja preuzima pripravak s pravilnom i sigurnom uporabom magistralnog
pripravka. Ako je potrebno, treba izdati pisanu uputu ovjerenu potpisom magistra farmacije i pečatom ljekarne. Nakon
toga, evidentiramo izradu u Laboratorijski dnevnik. Ako se radi o izdavanju magistralnih pripravaka s tvarima jakog i vrlo
jakog djelovanja - upis recepta u Knjigu kopije recepata. Ako se radi o izdavanju magistralnih pripravaka koji sadrže
droge - upis recepta u Knjigu kopije recepata i Očevidnik o prometu droga.

Postoje obavezne stručne knjige i priručnici u ljekarni: Hrvatska Farmakopeja, Formulae Magistrales Croaticae, Registar
gotovih lijekova, Terapijske doze (D. Tomić) (ukoliko se ne može nabaviti tada: Ljekarnički priručnik 5: Ljekarnička
praksa: Terapijske doze i primjena lijekova), Synonyma pharmaceutica (J. Hofman), Farmakognozija Fitofarmacija (D.
Kuštrak), Farmakoterapijski priručnik, Ljekarnički priručnik 1: „Ljekovito bilje i ljekovite droge: farmakoterapijski,
botanički i farmaceutski podaci“, Ljekarnički priručnik 2: "Ljekarnička praksa: Ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje
lijekovima", Ljekarnički priručnik 3: "Potvrde identiteta: Farmaceutske tvari i ljekoviti pripravci", Ljekarnički priručnik 4:
"Farmaceutski oblici: opći pregled i osnove ispitivanja kakvoće".

Obavezne evidencije u ljekarni (očevidnici) su:

Knjiga evidencije o primanju i izdavanju opojnih droga (ovjeren broj stranica). Recept se izdaje u 2 primjerka (kopija se
čuva). Sadrži: naziv lijeka ili djelatne tvari, količina (doza), naziv dobavljača, broj dozvole, podaci o liječniku (zdr. ust.),
podaci o osobi koja izdaje lijek, podaci o br. osobne iskaznice osobe koja preuzima lijek, datum nabave, datum izdavanja,
utrošak za magistralni pripravak

Knjiga kopije recepata: upisuju se svi magistralni pripravci s tvarima jakog i vrlo jakog djelovanja i gotovi lijekovi za čije
izdavanje je aktom o stavljanju u promet propisano izdavanje na recept liječnika specijaliste; lijekovi izdani u privatnoj
praksi

Laboratorijski dnevnik (magistralni i galenski pripravci): sadrži podatke o datumu izrade, nazivu i količini pripravka,
količinu sirovina, normativ ljekarničke usluge, cijenu pripravka i potpis osobe koja ga je izradila.

Dnevnik analize: upisuje se datum prispjeća, naziv i količina djelatne tvari, naziv i broj analize dobavljača, rezultat
analize, potpis ljekarnika koji je potvrdio identitet; moraju odgovarati farmakopejskim zahtjevima ili drugim pozitivnim
propisima.

Knjiga prometa otrova: stavljaju u promet samo u originalnom pakiranju proizvođača u određenim količinama, skupine
otrova I., II., III. skupine; vođenje evidencije o prometu i kupcima otrova.

Evidencija potrošnje lijekova, Kartice defektura i rokova, Evidencija prometa i poslovanja ljekarne sukladno
posebnim propisima.

Vođenje evidencija može se provoditi pisano ili u elektroničkom obliku. Dodatna dokumentacija su Propis/protokol o
stručnim radnjama u ljekarni, Prijamni list, Propis o izradi i proizvodni list za galenski pripravak i Analitički postupak.

Kada se izrađuje magistralni pripravak?

Izrađuje se ako ne postoji gotovi oblik lijeka za navedenu indikaciju, dozu ili područje primjene lijeka. Izrađuju se prema
propisima liječnika specijaliste - individualizacija terapije. Izrađuju se iz čiste djelatne tvari (API) ili gotovog lijeka - veliki
oprez (nedostaci). Nema ispitivanja kontrole kvalitete izrađenog magistralnog pripravka. Izrađuje se isključivo vaganjem.
5
 Doziranje lijekova

Doza je količina lijeka koja se određuje pacijentu. Ovisi o djelatnoj tvari (kemijska, fizička i farmakodinamska svojstva),
mjestu primjene, bolesniku (dob, tjelesna težina, spol) i prirodi bolesti. Posebna pažnja pri doziranju lijekova potrebna je
kod djece, trudnica, dojilja i starijih osoba.

Vrste doza

Terapijska doza (dosis therapeutica, dosis medicinalisdosis therapeutica, dosis medicinalis) je uobičajena količina lijeka
koja se daje u svrhu liječenja. Veća je od uobičajene količine lijeka koja se daje u svrhu liječenja i veća je od minimalne
doze. Može se davati odjednom (dosis plena) ili podijeljena u nekoliko obroka (dosis refracta).

Lijekovi se uglavnom izdaju u srednjim terapijskim dozama .

Maksimalna pojedinačna doza (dosis maxima singula) je najveća količina lijeka koja ima povoljan terapijski učinak, a ne
izaziva toksične pojave (3-4x veća od srednje terapijske doze). Maksimalna dnevna doza (dosis maxima pro die) je
najveća količina lijeka koja uzeta unutar 24 sata ne izaziva toksične pojave (~3x veća od maksimalne pojedinačne doze).

Toksična doza je količina lijeka koja izaziva pojavu otrovanja. Može se javiti kao posljedica kumulacije lijeka u organizmu.
Smrtna doza je količina lijeka koja može prouzročiti smrt (LD25 : LD50 : LD100).

Terapijski indeks je omjer srednje letalne doze/srednje efektivne doze. Terapijska širina je raspon između minimalne
(fiziološke) i maksimalne doze.

Doziranje za djecu

Izračun doze prema dozi za odraslu osobu korištenjem različitih formula. Potreban je oprez. Bitno je da uzeti u obzir da
dječji organizam nije umanjeni organizam odrasle osobe.

Terapijske doze za dojenčad:

Bolognini: D = 1/(20 ––m) m = mjeseci djeteta

D - terapijska doza lijeka za dojenče u odnosu na maksimalnu dozu lijeka za odraslog čovjeka

Terapijske doze za djecu:

Dillingovo pravilo: D = (godine/20) x doza odraslog

Young: za djecu 3-12 god

D = [godine/(godine + 12)] x doza odraslog

prema masi: D = (masa/70) x doza odraslog

prema površini tijela: određuje se nomogramom na osnovu visine i težine djeteta

D = (površina djeteta/površina odraslog) x doza odraslog

Augsbergerove formule: D = 4 x dob djeteta + 20 = % doze odraslog

D = 1,5 x masa djeteta + 10 = % doze odraslog

Doziranje za domaće životinje najčešće nije propisano u farmakopejama i određuje se prema dozama za odraslog
čovjeka:

 govedo 15 x D.O. • pas 1/5 x D.O.

 konj 10 x D.O. • mačka 1/25 x D.O.
 svinja 5 x D.O. • perad 1/50 x D.O.
 ovca, koza 1/2 x D.O.

Doza mlade životinje = [starost (masa) mlade/starost (masa) odrasle] x doza odrasle životinje.

6
Kontrola doza lijekova

Obveza farmaceuta je provesti kontrolu doza djelatnih tvari prije izdavanja gotovih lijekova te prije izrade i izdavanja
galenskih i magistralnih pripravaka. Trebaju se kontrolirati doze djelatnih tvari djelatnih tvari jakog i vrlo jakog djelovanja
za unutarnju primjenu (Formulae Magistrales Croaticae). Zbog permeabilnosti kože i sluznica za djelatne tvari, poželjna
je kontrola lijekova, galenskih i magistralnih pripravaka za vanjsku primjenu koji sadrže djelatne tvari jakog i vrlo jakog
djelovanja. Kontrolom doze se provjerava je li prekoračena maksimalna pojedinačna i maksimalna dnevna doza.

Praktične mjere za lijekove

Razlikujemo validirane mjerne naprave (osigurava proizvođač) i praktične mjere za lijekove. Praktične mjere za lijekove:

 mala žlica oko 5 ml

 srednja žlica oko 10 ml
 velika žlica oko 15 ml
 vršak noža
o oko 0,5 g (vegetabilni prašci i prašci s MgO)
o oko 1,5 g (anorganski i organski prašci)
 normirana kapaljka
o voda: 20 gtt/g
o etanol 50--60 gtt/g
o et. ulja 40-50 gtt/g

Primjer 1:

Calcii chloridi
Natrii bromidi
Valerianae tinct. aa 5
Barbiton natrii 0,5 0,5! 1,0!
Mentae pip. sir. 25
Aq. purif. ad 125
M.D.S. 3 puta na dan 1 veliku žlicu.

Barbiton-natrij: djelatna tvar jakog djelovanja kontrola doze.

0,5 g  125 g x = (15*0,5)/125 = 0,06 g barbiton natrija (1 doza)

x g  15 g 3*0,06 = 0,18 g barbiton natrija (dnevna doza)

0,5 g (maksimalna pojedinačna doza)

1,0 g (maksimalna dnevna doza)

Doze nisu prekoračene.

Primjer 2

Ipecac. rad. inf. 0,6 : 170 1! 2!

Ammon. chloridi 3
Anisi aetherol. sol. aethanol. 2
Sirupi simpl. ad 200
D.S. Svaka 3 sata 1 veliku žlicu.

Korijen ipekakuane: kontrola doze.

0,6 g  200 g x = (15*0,6)/200 = 0,045 g (1 doza)

x g  15 g 8*0,045 = 0,36 g (dnevna doza)

1! (maksimalna pojedinačna doza)

2! (maksimalna dnevna doza)

Doze nisu prekoračene.

7
Primjer 3

Bromoformii 1,5 0,5! 1,5!

Gummi arab.
Amygd. ol. aa 10
Laurocer. aq. 2,5
Aq. purif. 27,5
Ipecac. tinct. 2,5
Sirup. simpl. ad 90
M. f. mixt. agitanda
S. 3 puta na dan 1 malu žicu (za dijete od 6 godina).

Bromoform, tinktura ipekakuane i voda lovor višnje: tvari jakog djelovanja.

1,5 g  90 g x = (5*1,5)/90 = 0,083 g bromoforma u 1 maloj žlici

xg5g Dijete  doza prema dobi djeteta

Dječja doza (DD) = (godine djeteta/20) x doza za odraslog

DD = 6/20*0,5 = 0,15 g bromoforma (max. pojedinačna doza) 0,15*3 = 0,45 g bromoforma (max. dnevna doza)

Dijete uzima u 1 dozi 0,083 g bromoforma, a dnevno 0,25 g bromoforma (0,083*3).

Tinktura ipekakuane i voda lovor-višnje:

2,5 g  90 g x = (5*2,5)/90 = 0,138 g tinkture ipekakuane i voda lovor-višnje)

xg5g 3*0,138 = 0,414 g (dnevna doza, 24 sata)

Terapijska doza tinkture ipekakuane za dijete 5-14 godina: 0,15-0,25 g (može se izdati 3-4 puta dnevno). Dijete u 1 dozi
uzima 0,138 g tinkture ipekakuane (0,414 g dnevno).

Terapijska doza vode lovor-višnje za dijete 6-14 godina: 0,25-0,5 g (može se izdati 1-3 puta dnevno). Dijete uzima 0,138 g
vode lovor-višnje u 1 dozi. U 24 sata uzima 0,414 g vode lovor-višnje.

Doze nisu prekoračene.

Primjer 4

Glyceryl. trinitat 0,02 0,1! 0,4!

Valer. tinct. ad 20
M.D. ad v. gutt.
S. 10 do 15 kapi kod napada.

Pripravak se radi iz oficinalne 1%-tne etanolne otopine gliceriltrinitrata (0,02 g gliceriltrinitrata = 2 g oficinalne otopine) -
tvar jakog djelovanja. Treba izračunati sadržaj oficinalnog lijeka u 1 g pripravka uz pretvaranje g u kapi.

2 g  20 g pripravka
0,1 g  1 g pripravka

U 1 g pripravka ima 0,1 g 1% otopine gliceriltrinitrata.

1 g tinkture valerijane = 54 kapi 1 g pripravka = 54 kapi

0,1 g  54 kapi
x g  15 kapi x = 15*0,1/54 = 0,027 g 1%-tne otopine gliceriltrinitrata

Doza nije prekoračena.

8
Primjer 5

Bellad. extr. sicci 0,10 0,05! 0,15!

Natr. hydrogencarb.
Magn. oxydi aa 25
M. f. pulv.
S. Na vršku noža uzeti 3 puta na dan.

Suhi ekstrakt beladone: tvar jakog djelovanja.

Prašak (vegetabilni i s MgO) na vršku noža = 0,5 g

Ukupna masa pripravka je 50,1 g

0,1 g  50,1 g pripravka

x g  0,5 g pripravka x = (0,1*0,5)/50,1 = 0,001 g suhog ekstrakta beladone (velebilja) u 1 dozi (vršak noža)

Najveća dnevna doza = 3* 0,001 = 0,003 g suhog ekstrakta beladone (dnevno)

Doze nisu prekoračene.

Primjer 6

Codeini phosph. 0,1

Acii acetylsalic.
Phenacetinl aa 1,25
M. f. pulv.
Div. in dos. aeq. No V
D. S. Tri puta na dan po jedan prašak.

Kodein fosfat i fenacetin: tvari jakog djelovanja.

Kodein fosfat: 0,1 g  5 doza

x g  1 dozi

x = 0,1/5 = 0,02 g kodein fosfata u 1 dozi

3*0,02 = 0,06 g kodein fosfata u 24 sata (dnevna doza)

Fenacetin: 1,25 g  5 doza

x g  1 dozi

x = 1,25/5 = 0,25 g fenacetina u 1 dozi

3* 0,25 = 0,75 g kodein fosfata u 24 sata (dnevna doza)

Primjer 7

Coff. 0,05
Propyphenazoni
Phenacet aa 0,2
M.f. pulv.
D.t.d. No X
D.S. 3x na dan 1 prašak.

Kofein, propifenazon i fenacetin: tvari jakog djelovanja.

Kofein: 0,05 g  1 doza (prašak)

x g 3 doze

x = 3* 0,05 = 0,15 g kofeina (dnevna doza)

Propifenazon i fenacetin: 0,2 g  1 doza (prašak)

x g 3 doze

x = 3*0,2 = 0,6 g (propifenazona/fenacetina) - dnevna doza

9
 Farmaceutske kalkulacjie (razrjeđivanja, izotonizacija)

Razrjeđivanja

razrjeđivanje H2O2  volumni

postotci

razrjeđivanje etanola  maseni

postotci (s vodom se ne miješa
aditivno)

A+B=C

Primjer 1 Primjer 2

Potrebno je pripremiti 1000 g diluiranog (3%) peroksida. Potrebno je pripremiti 60 g 9%-tnog peroksida.
Koliko g koncentriranog peroksida (30%) i vode je potrebno? Koliko g 12%-tnog i 3%-tnog peroksida je
potrebno pomiješati?

Primjer 3 Primjer 4

Koliko g vode je potrebno uzeti da bi od 150 g koncentriranog Iz 96 vol% (93,8 tež.%) i 30 vol% (24,6 tež.%)
etanola (96 vol%; 93.8 tež.%) priredili diluirani etanol etanola potrebno je pripremiti 250 g 70 vol%
(70 vol%; 62.4 tež.%)? (62,4 tež%) etanol. Koliko g 30 vol% % i 96 vol%
EtOH treba uzeti?

10
Primjer 5 Primjer 6

Iz 100 g 50 %-tne otopine kalcijevog klorida potrebno U 10 g suhog ekstrakta velebilja određen je sadržaj
je pripremiti 33%-tnu otopinu. alkaloida 1,7 %. Koliko g g indiferentnog sredstva
Koliko grama vode treba dodati? (laktoza) je potrebno dodati da bi se priredio oficinalni
ekstrakt koji sadrži 1,4 % alkaloida?

Izotonizacija (Oculoguttae, Rhinoguttae)

Ekvivalent NaCl - količina NaCl koja je osmotski ekvivalentna 1 g lijeka.

Cx = masa (g) sred. za izotonizaciju u 100 ml izotonične otopine  tabelarni podatak – 0.9 za NaCl
a - masa djelatne tvari (lijeka) u g potrebna za izradu propisanog volumena otopine
v - volumen (ml) izrađivane otopine
A - masa (g) NaCl koja odgovara 1 g djelatne tvari  tabelarni podatak
Ax - ekvivalent sred. za izot. (za NaCl = 1)

Ako je NaCl sredstvo za izotonizaciju (u obliku krutine):

A - masa (g) NaCl koja odgovara 1 g djelatne tvari (tabelarni podatak)

a – masa djelatne tvari potrebna za izradu zadanog volumena pripravka
v – volumen izrađivanog pripravka

Ako je sredstvo za izotonizaciju fiziološka otopina (0.9 % NaCl):

v’ - volumen vode (ml) s kojim supstancija (g) daje izotoničnu otopinu

a - masa djelatne tvari potrebna za izradu propisanog volumena pripravka

B - volumen vode (ml) koji s 1 g djelatne tvari daje izotoničnu otopinu  tabelarni podatak

11
z - volumen (ml) otopine sredstva za izotonizaciju

V - volumen (ml) izrađivane otopine

Primjer 1

Izotoniziraj s natrij-kloridom 10 g vodene otopine koja sadrži 1% atropin-sulfata (A=0.1, B=10).

1% atropin-sulfata
1 g djelatne tvari  100 g otopine Sastav pripravka:
x g  10 g
x = a = 0.1 g 0.1 g atropin-sulfata
0.08 g NaCl (krutina)
x = 9*10/1000 – (0.1*0.1) Voda za injekcije = do 10 g (9.82 g)
x = 0.08 g NaCl

Primjer 2

Izradi 10 g 1%-tne izotonične otopine pilokarpin-klorida (A=0.22, B=23) pomoću 0.9%-tne otopine natrij-klorida.

1% pilokarpin-klorida
1 g  100 g
Sastav pripravka:
x g  10 g
x = a = 0.1 g 0.1 g pilokarpin-klorida
2.3 g vode za injekcije
v’ = a*B
7.7 g fiziološke otopine
v’ = 0.1*23 = 2.3 g vode

z = V - v’
z = 10 – 2.3 = 7.7 g 0.9%-tne otopine NaCl

Primjer 3

Izotoniziraj s natrij-kloridom 20 g vodene otopine koja sadrži 0.1 g oksitetraciklin-klorida (A=0.09, B=9) i 0.2 g efedrin-
klorida (A=0.28, B=30).

a1= 0.1 g (oksitetraciklin-klorid)

a2= 0.2 g (efedrin-klorid) Sastav pripravka:
x = 9*20/1000 – [(0.09*0.1)+(0.28*0.2)] 0.1 g oksitetraciklin-klorida
x = 0.115 g NaCl 0.2 g efedrin-klorida
0.115 g NaCl (krutina)
Voda za injekcije = do 20 g = 19.585=19.59 g
Primjer 4

Izotoniziraj s boratnom kiselinom (A=0.47, B=51, C=1.9) 15 g vodene otopine 0.5%-tne otopine tetrakain-klorida
(A=0.16, B=17).

0.5 % tetrakain-klorid
Sastav pripravka:
0.5 g  100 g
x g  15 g 0.075 g tetrakain-klorida
x = a = 0.075 g tetrakain-klorida 0.26 g boratne kiseline
voda za injekcije = do 15 g = 14.665 g
Cx=1.9
A=0.16
Ax=0.47

x = (1.9*15)/100 – (0.16*0.075)/0.47
x = 0.26 g boratne kiseline

12
 Magistralni pripravci: specifičnosti izrade i moguće inkompatibilnosti

Preferiramo izradu magistralnih pripravaka korištenjem čiste djelatne tvari od magistralnih pripravaka iz gotovih
lijekova.

Tekući oblici mogu biti vodene iscrpine droga, otopine, suspenzije, emulzije i miksture. Oni nisu konzervirani jer se
moraju primijeniti u kraćem vremenskom periodu. Također, odgovarajuća koncentracija etanola u pripravku osigurava
mikrobiološku stabilnost. Isključivo se provodi vaganje komponenti pripravka! Pri vaganju, uzimamo točnost na 2
decimale.

Otopine mogu biti oralne otopine, otopine za grgljanje (antiseptici) i dermatološke otopine (bez etanola i s etanolom) i
otopine u obliku kapi za primjenu u uho, nos i oko. Na receptu se označavaju kao M.f. Sol. Princip izrade je otapanje
krutina u otapalima poštujući načela topljivosti (redoslijed dodavanja otapala). Krutine otapamo direktno u otapalu te u
spremniku pripravka - boca. Treba paziti na volumen spremnika (pogotovo kod pripravaka s visokim udjelom etanola) i
osjetljivost djelatne i pomoćnih tvari na svjetlost.

Vodene iscrpine droga su infuzi, dekokti i macerati. Infuzi se izrađuju prelijevanjem droge ključalom vodom, dekokti
zagrijavanjem na 90oC, a macerati iscrpljivanjem na sobnoj T. Izrađuju se 30 min, poklopljeno uz povremeno miješanje.
Omjeri koje koristimo su 10:100 (droga:iscrpina) ili 10:200 (droge sa sluzima). Ne filtriraju se već ih cijedimo kroz tanki
sloj vate. Izrađuju se svježe (ex tempore). Dodatak kiselina drogama s alkaloidima prije ekstrakcije može imati utjecaj na
topljivost i efikasnost ekstrakcije djelatnih tvari. Čuvaju se na hladnom – maksimalno 3 dana. Mogu se dodati sirupi zbog
korekcije okusa iscrpina za oralnu primjenu. Mogu se konzervirati. Pomoćne signature koje se koriste su „Prije upotrebe
promućkati” i „Čuvati na hladnom mjestu”

Miksture su vodene otopine više ljekovitih tvari, otopine ljekovitih tvari u tekućim ljekovitim pripravcima ili smjese
tekućih ljekovitih pripravaka. Izrađuju se parcijalnim otapanjem krutih djelatnih tvari i miješanjem. Redoslijed: krutine se
otope u otapalu najbolje topljivosti, dodatak viskoznih tekućina, biljnih iscrpina ili ekstrakata. Ne filtriraju se pa su zato
opalescentne. Izdaju se uz pomoćnu signaturu „Prije upotrebe promućkati”.

Tekući puderi (Pastae aquosae) su suspenzije za vanjsku primjenu (na kožu). Izrađuju se općim principima izrade
suspenzija (u tarioniku). Ako su prašci hidrofilni: homogenizacija/usitnjavanje prašaka + postepeni dodatak smjese
otapala. Ako su prašci hidrofobni: homogenizacija/usitnjavanje prašaka + dodatak otapala najveće viskoznosti ili niže
površinske napetosti (glicerol ili smjesa glicerola i etanola) + pročišćena voda; iznimno vlaženje etanolnom otopinom
sredstava za močenje (0.01-0.05%). Djelatne tvari koje možemo dodati su amonijev sulfogirodalat, rivanol, homatropin,
etakridin-laktat... Na koži pružaju adstingentni i antiseptički učinak. Izdaju se uz pomoćnu signaturu „Prije upotrebe
promućkati” i nužno je prilaganje pribora za aplikaciju pripravka.

13
Kapi za uho (Otoguttae)

Acidi borici 0,5

Hydrogen. peroxyd. sol. offic. ad 30
M. f. sol.
D. S. Kapi za uho

Značenje Hydrogenii peroxydi solutionis officinalis: oficinalne otopine su 3% i 30% H2O2. Ako nije naznačena
koncentracija lijeka koji dolazi u više koncentracija uvijek se uzima niža (3% H2O2). Zbog netopljivosti boratne kiseline u
otopini 3%-tnog H2O2, potrebno je zagrijavanje.

Treba izračunati koliko vode treba za razrijeđenje 30% na 3% H2O2. Dodamo krutinu boratne kiseline u vodu, zagrijemo
do ključanja (oprez zbog gubitka vode ključanjem). Dolazi do otapanja boratne kiseline. Otopinu treba ohladiti i u hladno
dodati potrebnu (izračunatu) masu 30%-tnog H2O2 (konačna konc. u pripravku je 3% H2O2).

Kapi za oko: aseptička izrada

Laminar flow uređaji: HEPA filter, UV-C lampa.

Izvedbe: horizontalni (strujanje prema djelatniku), vertikalni (okomito strujanje-nije usmjereno na djelatnika).

Uređaj je prethodno očišćen izopropanolom i uključuje se 30 min prije izrade pripravka + UV lampa za osiguranje
sterilnosti. Tvari (djelatne i pomoćne) su prethodno sterilizirane, a također pribor za izradu i spremnici (ambalaža).

Tvari, pribor, spremnici se nalaze u laminar flow uređaju. Udaljeni su od ruba (prednje plohe) kako bi se spriječila
kontaminacija. Izrada se provodi kroz kraći period i bez prekidanja procesa izrade. Prije izrade isključuje se UV lampa-
uređaj radi osiguravanja cirkulacije čistog zraka tijekom izrade pripravka.

 Laminar flow uređaj

 vaganje krutina (manja masa  veća masa)
 dodatak (vaganje) vode za injekcije
 otapanje u vodi za injekcije
 filtracija (membranski filtri) –direktno u spremnik

Polučvrsti pripravci: masti

Ukoliko se radi o mast – otopini, djelatna tvar je topljiva u rastaljenoj podlozi. Primjer takvog pripravka je mentol
(krutina) u talini vazelina.

Kod masti – emulzija, djelatna tvar je emulgirana s podlogom. Primjer je Argenti nitratis compositi (crna mast) i otopina
srebrnog nitrata emulgirana lanolinom. Kod ovog pripravka treba biti oprezan zbog inkompatibilnost s metalima
(izbjegavanje metalnog pribora za izradu pripravka).

Kod masti – suspenzija djelatna tvar nije topljiva u rastaljenoj podlozi pa se suspendira se u podlozi. Primjer pripravka je
Pasta Lassari rubra. Djelatne tvari (krutine) se suspendiraju s manjom masom tekućeg parafina do konzistencije
prikladne za umiješavanje u podlogu (pasta cink-oksida). Potrebna je korekcija mase osnovne podloge s obzirom na
dodanu količinu (masu) tekućeg parafina. Također se treba izbjegavati metalni pribor tijekom izrade pripravka
(inkompatibilnost).

Čvrsti pripravci: prašci

Prema sastavu ih možemo podijeliti na jednostavne (Pulveres simplicis) i složene (Pulveres mixti, pulveres compositi).

Prema načinu uporabe ih možemo podijeliti na one za vanjsku primjenu (Pulveres pro usu externo) i za unutarnju
primjenu (Pulveres pro usu interno).

Prema načinu propisivanja ih možemo podijeliti na nepodijeljene (Pulveres non divisi) i podijeljene (Pulveres divisi).
Podijeljeni prašci se mogu izraditi metodom divizije (Divide in doses aequales, Div. in dos. aeq.) gdje je na receptu
naznačena masa za ukupni broj doza ili metodom dispenzije (Dentur tales doses, D. t. d.) gdje je na receptu naznačena
masa za jednu dozu.

14
Usitnjene djelatne tvari važu se od manje prema većoj masi uz dodatak punila (gravimetrijski). Voluminozni prašci (MgO)
dodaju se uvijek zadnji u pripravak. Izrađuju se u tarionicima jer hrapava površina omogućuje bolje miješanje prašaka.
Ako je masa doze ≥ 1 g, prašci se dijele vaganjem. Ako je masa doze < 1 g, dijele se na doze voluminoznim mjerama na
plastičnim karticama; „od oka” ili dozirnim žličicama-škaricama. Ako je propisano više od 10 prašaka (doza) npr. 20,
prašak treba vaganjem podijeliti na 2 jednaka dijela te onda svaki dio na 10 kartica (10 doza). Za djelatne tvari jakog ili
vrlo jakog djelovanja provodi se kontrola doza vaganjem. Pakiraju se u papirnate zamotke (5 zamotaka zajedno) koje
zatim treba uložiti u papirnatu vrećicu.

Stabilnost magistralnih pripravaka

Magistralni pripravak se primjenjuje kroz kraći period i njegova izrada je prilagođena trajanju terapije.

(Ne)stabilnost pripravka se očituje kroz promjene koje mijenjaju/smanjuju izgled i učinkovitost pripravka. Razgradnja
djelatne i pomoćnih tvari može se dogoditi pod utjecajem vanjskih faktora: temperatura, svjetlo, zrak, metali u
tragovima, pH...

Fizičke promjene kroz koje se nestabilnost ogleda su promjena izvorne boje pripravka, taloženje, miris... Kemijske
promjene su oksidacijske promjene, hidroliza, kristalizacija…

Magistralni pripravci većinom ne sadrže konzervanse pa postoji i problem mikrobiološke stabilnost. Prisutnost etanola u
pripravku (> 15%) doprinosi mikrobiološkoj stabilnosti.

Tekući pripravci u kojima je voda osnovno otapalo imaju trajnost do 2 tjedna (vodene otopine), a iscrpine droga do 3
dana. Postoji i mogućnost mikrobiološke kontaminacije prilikom primjene pripravka npr. kapi za nos čime je smanjena
njihova stabilnost. Kapi za oko (magistralni pripravak, nisu konzervirane) imaju trajnost oko 5 dana.

Polučvrsti pripravci (čuvanje na 4-8oC) se razlikuju prema stabilnosti. Ona im raste u slijedećem nizu: hidrogel < U/V
krema < U/V isperive podloge < V/U masti-emulzije < bezvodne masti. Bez konzervansa u tubi traju do 1 mjesec
(hidrogel, U/V krema), a s konzervansom u tubi i do 1 god. (hidrogel s etanolom, U/V krema). Bezvodne masti u tubi
imaju rok trajanja od nekoliko godina. Manja je trajnost polučvrstog pripravaka ako se skladišti u lončiću.

Inkompatibilnosti u recepturi magistralnih pripravaka

Inkompatibilnosti (nepodnošljivosti lijekova) su promjene koje nastaju zbog međusobnog utjecaja: djelatnih tvari,
djelatne i pomoćnih tvari i pomoćnih tvari. Promjene mogu biti vidljive ili nevidljive, a posljedica su promjena fizikalnih i
kemijskih svojstava lijeka.

Vidljive promjene lijeka:

 stvaranje teško topljivih produkata npr. izlučivanje taloga ili kristala bez kemijskih promjena ili kao produkti
kemijskih promjena
 nastajanje različitih obojenih produkata
 stvaranje plinovitih produkata
 promjena agregatnog stanja
 promjena koloidnog stanja, nastaje dodatkom elektrolita koloidnoj otopini, koloid iz sol-oblika prelazi brže ili
polaganije u gel-oblik
 promjena viskoznosti, npr. skrutnjavanje ili omekšavanje sustava
 odvajanje faza u disperznim sistemima

Nevidljive promjene - postaju vidljive tek nakon određenog vremena:

 hidroliza
 neutralizacija
 oksidacija
 redukcija
 adicija
 esterifikacija/saponifikacija
 razgradnja (dekompozicija)

15
Inkompatibilnost može i ne mora utjecati na terapijski učinak. Dužnost farmaceuta jeprepoznati i korigirati
inkompatibilnost na receptu ako ne utječe na terapijski učinak (izmjenom otapala, izostavljanjem pojedinih sastojaka,
promjenom pomoćnih tvari itd.). Ispravak mora označiti na receptu. Ako ispravak utječe na farmakodinamsko djelovanje
lijeka – mora ga ispraviti, ali samo u suradnji s liječnikom

Primjer inkompatibilnosti

Coff. et Acidi citr.

Natr. Salic. aa 2
Aq. purif. ad 90
M. f. sol.
D. S. 3 puta dnevno 1 malu žlicu

Kofein:limunska kiselina = 1:1

Limunska kiselina je jače disocirana kiselina pa istiskuje salicilnu kiselinu iz natrijevog salicilata  taloženje salicilne
kiseline u obliku bijelih kristala.

Ispravan recept:

Coff. 1
Natr. Salic. 2
Aq. purif. ad 90
M. f. sol.
D. S. 3 puta dnevno 1 malu žlicu

16
 Prilagođavanje lijeka/ljekovitog oblika potrebama bolesnika

Za učinkovitost terapije u obzir se uzima: točna dijagnoza, odabir lijeka, put primjene, optimalna doza i ljekoviti oblik. na
učinkovitost utječe i patofiziološko stanje bolesnika, dob, genetičke, metaboličke varijabilnosti i moguće interakcije.

Javlja se potreba za individualizacijom terapije tj. prilagođavanjem doze lijeka potrebama bolesnika.

Ljekoviti oblik mora zadovoljiti uvjete: točnost doziranja, stabilnost i dostava lijeka (mjesto, vrijeme, količina)

Odabir ljekovitog oblika ovisi o dobi (pedijatrija, gerijatrija), fizičkopsihološkom statusu, stupnju oboljenja.

Ljekoviti oblici se mogu podijeliti na parenteralne, oralne (tekući i kruti) i topikalne. Najveći broj pripravaka koji je
ujedno i najbolje prihvaćeni od bolesnika spada u oralne krute.

Parenteralna primjena

Parenteralni pripravci su tekući oblici gdje se prilagođavanje doze lijeka provodi volumenom.

Većina parenteralnih pripravaka primjenjuje se u zdravstvenim ustanovama (stručno medicinsko osoblje). Hormon rasta
i inzulin dio su individualizirane terapije (prilagođena doza lijeka) i moguća je samostalna primjena lijeka od strane
bolesnika/njegovatelja.

Hormon rasta: brizgalica u obliku olovke s uloškom (tzv. pen injector).

Pripravci inzulina: brizgalica s mlaznicom, inzulinska pumpa, brizgalica u obliku olovke s uloškom, klasične brizgalice.

Parenteralna prehrana je oblikovana prema individualnim nutritivnim potrebama bolesnika. Sastojci pripravka su
glukoza, aminokiseline, masti, vitamini, elektroliti i elementi u tragovima.

Postoje smjese “sve u jednom” (“all in one”) kod kojih je stabilnost upitna zbog njihove kompleksnosti: nestabilnost
emulzija masti, inkompatibilnosti (taloženje, kalcij-fosfat), vitamini koji smanjuju stabilnost smjese. Postoje kao vrećice s
više odjeljaka (“multi chamber bags”). Smjese se pripremaju u aseptičkim uvjetima. Redoslijed dodavanja komponenti:

 dodati fosfate otopini glukoze

 dodati elektrolite i elemente u tragovima otopini aminokiselina
 vitamine topljive u ulju dodati mastima (emulzija masti)
 prenijeti 1. i 2. u sterilni plastični spremnik, dobro promućkati
 dodati 3. u 4., dobro promućkati

Tekući oralni ljekoviti oblici

Otopine imaju bolju ujednačenost doza (sirupi mogu biti otopine ili suspenzije). Kod suspenzija i emulzija je upitna
ujednačenost doza te se često izdaju uz napomenu „Promućkati prije primjene”. Također, višedozirni spremnici trebaju
se pakirati s validiranom mjernom napravom.

Kruti oralni oblici

Višeslojne, obložene tablete, tablete promijenjenog oslobađanja i nehomogenog matriksa ne smiju se dijeliti. Oblici s
jednolikom raspodjelom djelatnih tvari mogu se dijeliti. Potrebna je informacija proizvođača lijeka o mogućnostima
manipulacije ljekovitim oblikom (npr. lomljenje tablete). Prednosti lomljenja tablete su fleksibilnost doziranja i inancijske
uštede u zdravstvu, a nedostaci gubitak mase (fragmentacija) i varijabilnost doza.

Dijeljenje tableta ovisi i o obliku, debljini i geometriji tablete. Tablete promjera < 8 mm nisu prikladne za dijeljenje. Bitna
je ujednačenost mase pojedinih segmenata i ujednačenost sadržaja djelatne tvari u segmentu tablete.

Što učiniti kada je pacijentu propisana oralna primjena lijeka u 5 puta manjoj dozi od one deklarirane u ljekovitom
obliku? Pristupamo izradi magistralnog pripravka. To su uglavnom prašci:

1. Izvorna djelatna tvar + punila

2. Iz gotovog oblika (ako su zadovoljeni preduvjeti)

17
Magistralni pripravci iz gotovih lijekova izrađuju se nakon provjere informacija proizvođača o mogućnostima:

1. usitnjavanja tableta (otvaranje kapsula),

2. razrjeđivanja s indiferentnim sredstvima,
3. kompatibilnost, stabilnost, bioraspoloživost lijeka

Pri izradi podijeljenih prašaka treba paziti na točnost doza, ujednačenost sadržaja, usitnjavanje (promjena
bioraspoloživosti), stabilnost i inkompatibilnost. Punila koja se koriste su laktoza, derivati celuloze…

Pri izradi sirupa treba paziti na točnost doza, ujednačenost sadržaja, stabilnost i inkompatibilnost. Može se koristiti
tekući vehikulum (sirupi), komercijalno dostupne podloge. Izrađuju se samo za lijekove gdje je ispitana stabilnost takvih
magistralnih pripravaka!

Primjer 1.

Bolesnik treba uzimati 1/3 doze koju sadržava 1 tableta Lanicora (0.25 mg digoksina).

Digoxinum 0.083 mg
D.t.d. No IX
D.S. 3 x dan 1 prašak

Sažetak opisa svojstava lijeka:

1. Naziv gotovog lijeka: Lanicor 0.25 mg tablete.

2. Kvalitativni i kvantitativni sastav: Jedna tableta sadrži 0,25 mg digoksina.

4.2. Doziranje i način primjene: Doza Lanicora mora se za svakog bolesnika individualno određivati.

4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi: Terapijski raspon digoksina je relativno uzak.

1 tableta Lanicora sadrži 0.25 mg digoksina, a zadana doza je 0.083 mg digoksina. Potrebno je izraditi 9 podijeljenih
prašaka.

Masa 1 tablete: 60 mg
1 tableta  3 doze
25 mg digoksina  3*0.083 mg

60 mg*3 = 180 mg (masa 3 tablete), za 9 pojedinačnih doza

Masa 1 doze = 180 : 9 = 20 mg (u 20 mg ima 0.083 mg digoksina)

Masa 1 doze ≥ 300 mg

Za odraslu osobu
Za djecu - masa doze 150-200 mg

Laktoza: 300*9 = 2700 mg = 2.7 g + 0.18 g = 2.88 g : 9 = 0.32 g (1 doza)

Treba izvagati 3 tablete Lanicora (180 mg), usitniti, homogenizirati, dodati 2.7 g laktoze, homogeno izmiješati, podijeliti
vaganjem na 9 jednakih dijelova, izdati u papirnatim zamocima složenim u signiranu papirnatu vrećicu.

18
Primjer 2.

Fluoksetin, otopina 1 mg/ml

Fluoxetinii sol. 4 mg/ml 30

Sir. Simpl. ad 120
M. f. sol.
D.S. 1 mala žlica na dan

Uvjeti čuvanja: na sobnoj T ili u hladnjaku

Posebne upute: prije uporabe dobro protresti
Rok valjanosti: 56 dana

Višejedinični oblici su granule (mogu biti tablete, kapsule, suhi sirupi ili granule za oralnu primjenu), peleti i minitablete
(mikrotablete). Postoje različiti dozatori ovisno o kojem obliku se radi.

Čvrsti ljekoviti oblici prilagođeni određenim skupinama bolesnika

Najčešće se radi o pedijatrijskoj i gerijatrijskoj skupini bolesnika. Ti oblici su tablete za žvakanje (karbamazepin, fenitoin,
acetaminofen, antacidi) i medicinske gume za žvakanje (metformin - 10-20 min žvakanja). Raspadljive tablete za usta
koriste se za bolesnike kojima je otežano gutanje (pedijatrija, psihijatrija, gerijatrija). Prednosti čvrstih i tekućih oblika u
jednom: točnost doziranja, stabilnost, brza apsorpcija i brzo djelovanje. Također postoje i topljivi filmovi za bukalnu
primjenu čije su prednosti: brzo djelovanje, izbjegavanje GIT-a, učinkovitost, sigurnost primjene i niže doze nego u
drugim oblicima.

U istraživanjima su novi oblici prilagođenog doziranja kao što je kombinacija zidovudina i lamivudina (pedijatrija) u
raspadljivim tabletama za usta imaju svoje prednosti i nedostatke. Prednosti: fleksibilnost doziranja i brza dezintegracija
(< 20 sek) pa se mogu otapati u tekućini ili hrani. Nedostaci: neujednačenost sadržaja i fragmentacija segmenata. Još
neki od novijih pristupa su olovke za individualizirano doziranje čvrstih oralnih oblika (“Solid dosage pen”) i ekstruzijom
pripravljeni štapići karvedilola - produženo oslobađanje..

Polučvrsti dermalni oblici

Za lokalnu primjenu postoje oblici: masti, krema, gelova i losiona. Kod prilagodbe doze, u obzir uzimamo dob bolesnika,
tip/stanje kože i stanje bolesti (akutna, kronična). Kod oblikovanja magistralnog pripravka, ljekarnih mora usmjeriti
pozornost na svojstva lijeka (bioraspoloživost), kompatibilnost lijeka i podloge i stabilnost.

Rp. Rp. Rp.

Elocom krema 6 Elocom losion 20 Elocom losion 40
Belobaza ad 120 Excipial U Lipolotion ad 120 Excipial U Hydrolotion ad 120
M. D. S. krema M. D. S. tekuća emulzija M. D. S. tekuća emulzija

Izrada polučvrstih pripravaka iz gotovih polučvrstih lijekova odvija se u pateni ili tarioniku (ovisno o svojstvima oblika).

Za izradu polučvrstih magistralnih i galenskih pripravaka možemo koristiti unguator. Njegove prednosti su:

 zatvoren sustav
 izbjegavanje kontaminacije pripravka tijekom izrade i primjene pripravka
 optimiziran proces homogenizacije
 osiguravanje kakvoće magistralnog pripravka (kontroliran proces izrade)
 jednostavnost, reproducibilnost
 izdavanje u spremniku u kojem je pripravak izrađen (različiti aplikatori)
 mogućnost izrade pripravaka volumena 15 ml – 500 ml

Transdermalni flasteri postoje u obliku matriksnih sustava ili spremišnih sustava s membranom za kontroliramo
oslobađanje (lijek se nalazi u adhezivu). Lijekovi koji se primjenjuju na ovaj način su narkoanalgetici, hormoni,
antiemetici, antihipertenzivi, antidepresivi….

19
Rezanje transdermalnih flastera je zabranjeno zbog oštećenja membrane što uzrokuje nekontroliranim oslobađanjem
djelatne tvari, a posljedično onda nekontroliranom apsorpcijom i učincima lijeka te konačno toksičnosti. Ukoliko je
rezanje dozvoljeno, tada obavezno mora biti naznačeno u Sažetku opisa svojstava lijeka i Uputi o lijeku.

Obavezna je dodatna uputa bolesnicima o postavljanju flastera na tijelo i pravilnom zbrinjavanju flastera nakon njihovog
uklanjanja. Nakon prestanka korištenja flastera, visoke koncentracije djelatne tvari ostaju u flasteru – preklopiti ljepljive
rubove flastera.

Ljekoviti flasteri omogućuju transdermalnu primjenu korištenjem flastera. Nije kontrolirana brzina oslobađanja/dostava
djelatne tvari u kožu kao kod transdermalnih flastera (npr. opioidni analgetici, estrogeni-količina lijeka oslobođena/h ili
24 h). Masa djelatne tvari veća je u ljekovitim nego u transdermalnim flasterima (određena djelatnom tvari). Lijek se
nalazi u ljepljivom/adhezivnom sloju.

Drugi pristupi u individualizaciji terapije

Nekad se parenteralni ljekoviti oblik može primijeniti oralno. Prednost je točnost doziranja, a nedostaci su neugodan
okus, upitna stabilnost i prikladnost konzervansa, prilagodba pH pripravka (zbog prolaska kroz GIT), promjena
bioraspoloživosti (i učinka) te cijena.

Parenteralni ljekoviti oblik se može primijeniti i inhalacijom. Potrebna je pozornost ljekarnika. Sulfitni antioksidansi
mogu uzrokovati bronhospazam.

Tekući oralni ljekoviti oblik (lipofilni i neionizirani lijekovi, npr. antikonvulzivi kod djece) može se primijeniti rektalno.
Tako se zaobilazi prvi prolaz kroz jetru. Obavezno je prilagođavanje doze promjenom puta primjene izvornog lijeka.

20