Indonezija, službeno Republika Indonezija, otočna je država u jugoistočnoj Aziji i

djelomično u Oceaniji. To je najveća otočna država na svijetu. Zauzima veći dio Malajskog
arhipelaga, najvećeg svjetskog arhipelaga. Na otoku Borneo ima kopnenu granicu s
Malezijom, na Timoru s Istočnim Timorom i na Novoj Gvineji s Papuom Novom Gvinejom.
Ime Indonezija je grčkih korijena i znači Indijski otoci (Indos – grč. Indija, nesos – grč.
otok).

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Indonezije

Na otoku Javi su pronađeni ostaci jednog od najstarijih praljudi tzv. "Javanskog čovjeka",
prema čemu se smatra da je otok naseljen već 2 milijuna godina. Oko 2000. godine pr. Kr.
su iz jugoistočne Azije došli pripadnici austronezijskih naroda od kojih potječe većina
današnjih Indonežana. Već u to vrijeme su uspostavljene trgovačke veze s Indijom i
Kinom.

U 7. st. je na Sumatri i Malajskom poluotoku nastalo moćno kraljevstvo Srivijaya u kojem

se širio hinduizam i budizam kao posljedica trgovačkih veza s Indijom. Na Javi su vladale
hinduističke i budističke dinastije Sailendra i Mataram. Najpoznatiji ostatak iz tog vremena
je budistički hram Borobudur koji je do 19. st. bio ispod naslaga vulkanske lave, a danas je
jedan od najvažnijih indonezijskih spomenika. Na istočnoj Javi je u 13. st. nastalo
hinduističko kraljevstvo Majapahit koje je za to doba bilo vrlo moćno i razvijeno te se to
razdoblje u povijesti naziva "zlatnim dobom Indonezije".

Od 13. st. u Indoneziju dolaze muslimanski trgovci i misionari koji lagano šire islam koji u
16. st. postaje dominantna religija. Prvi Europljani koji su došli u Indoneziju su bili
portugalski trgovci pod vodstvom Francisca Serrãoa 1512. godine. Portugalci su
uspostavili monopol na trgovinu začinima iz Indonezije za sve europske zemlje. Posebno
su bili traženi začini s Molučkih otoka koji su bili cilj Magellanove ekspedicije plovidbe oko
svijeta. Od 17. st. Nizozemci postaju dominantna kolonijalna sila i Nizozemska
istočnoindijska kompanija uspostavlja koloniju. Nakon bankrota kompanije 1800. godine
Indonezija postaje kolonija nizozemske države.

U 20. st. Indonežani jačaju svoju nacionalnu svijest i traže nezavisnost (prvi nacionalistički
pokret vodi Budi Utomo). Pokret je jačao do sredine 20. st. i dizao nekoliko ustanaka.
Tijekom 2. svj. rata prostor Indonezije okupirali su Japanci i okončali vlast Nizozemske.
Dva dana nakon predaje Japana, vođa indonezijskih nacionalista Sukarno proglasio je
neovisnost Indonezije kao dio Indonezijske nacionalne revolucije. Nizozemska je htjela
obnoviti kolonijalnu vlast, ali 1949. ipak priznaje neovisnost Indonezije. 1965. je general
Suharto izvršio državni udar protiv Sukarnove vlasti i pritom je poginulo između 500 000 i
milijun ljudi. Suharto je surađivao s američkom politikom i progonio komuniste.

1998. je zavladala gospodarska kriza i Suharto je nakon jakih demonstracija podnio

ostavku. Uvodi se demokracija i na slobodnim izborima pobjeđuje Sukarnova kćer
Megawati Sukarnoputri. 1999. Indonezija priznaje nezavisnost Istočnog Timora koji je bio
bivša portugalska kolonija pod indonezijskom vlašću koju svijet nije priznao.
Dana 1. listopada 2022. na Stadionu Kanjuruhan dogodili su se neredi zbog kojih je
poginula 131 osoba.