Professional Documents
Culture Documents
AKCIONI PLAN
OPŠTINE BOR
IZVOD (nacrt izvestaja)
Lokalni Ekološki Akcioni Plan Bora nastao je u godini kada se obeležava stogodišnjica
savremenog rudarenja u ovom kraju. Proces LEAP-a pokrenuo je Ekološki klub društva
mladih istraživača. Rukovodstvo lokalne vlasti je u toj ideji prepoznalo mogući izlaz iz
sveukupne krize i podržalo njegovu realizaciju. Ovaj dokument je samo prvi korak ka
rešavanju ekoloških problema Borske opštine, održivom razvoju i stvaranju kvalitetnijih,
humanijih uslova života sadašnjih i budućih generacija. On je rezultat rada stručnjaka koji su
bili spremni da svoja znanja, iskustva, ideje i vizije pretoče u konkretne akcije i tako pomognu
svojoj zajednici, da reše probleme koji su nastajali celog prošlog veka.
Veliku zahvalnost dugujemo građanima Bora koji su svoje probleme, vizije, ideje i stremljenja
iskreno iskazali u anketi i brojnim kontaktima i bili nam vodilja u izradi dokumenta. Iskreno
zahvaljujemo UNEP/UNOPS misiji čiji su članovi shvatili probleme Bora, pružili nam
stručnu i materijalnu pomoć, lobirali da nam i drugi pomognu, promovisali rezultate našeg
rada širom sveta i hrabrili nas da istrajemo u radu. Zahvaljujemo stručnjacima GRID –
Arendal za stručnu pomoć, usmeravanje u radu na ključne teme i saznanjima koja su nam
preneli i pomogli nam da stvorimo dokument razumljiv za sve građane sveta.
Kvalitet vazduha..........................................................................................................5
Kvalitet zemljišta.........................................................................................................7
Otpad............................................................................................................................9
Zdravlje ljudi...............................................................................................................12
Ekološka svest..............................................................................................................15
BOR - GRAD DIMA SA ZELENIM PRSTENOM
Opština Bor se nalazi na Severoistoku Srbije u Timočkoj krajini. Njena površina je 856 km2 a
stepen naseljenosti 67,2 stanovnika po km2 . Veći deo teritorije je brdsko – planinski.
Osnovna delatnost je rudarstvo i metalurgija.
Pre samo jednog veka Bor je bio malo seosko naselje u dolini Borske reke. Bio je manje i
siromašnije selo od drugih, takođe, zaostalih sela ovog kraja. Otkriće rude bakra i njena
eksploatacija od 1903. godine dovele su do ubrzanog razvoja Bora od sela do industrijskog i
urbanog centra Srbije. Kada je otpočelo rudarenje Bor je imao 150 domova i 717 stanovnika.
Francusko društvo borskih rudnika, proširujući proizvodnju u rudniku, gradi radničke kolonije
i utiče na razvoj grada. Pred drugi svetski rat Bor je imao 10000 stanovnika, od kojih je 6000
radilo u rudniku. Rekordna proizvodnje bakra u tom periodu je bila 40000 t anoda. Šezdesetih
godina prošlog veka počinje ubrzani industrijsko – urbani razvoj. Grade se novi metalurški i
industrijski kapaciteti, otvaraju novi rudnici, grade stanovi, pruge, putevi i drugi
infrastrukturni objekti. Grad postaje mesto u kome dolaze ljudi iz svih krajeva zemlje, nalaze
posao, formiraju porodice i tu ostaju da žive. Bor postaje obrazovni, zdravstveni i kulturni
centar Istočne Srbije. U 1990 godini ostvarena je rekordna proizvodnja: 151395 t katodnog
bakra (1,5% svetske proizvodnje), 344655 t sumporne kiseline, 4703kg zlata. U gradu živi
preko 40000 stanovnika (u opštini 60000) u oko 19000 domaćinstava u 22000 stanova u
gradu. U Rudarsko – topioničarskom basenu Bor radilo je oko 14000 ljudi. Poslednju deceniju
prošlog veka obeležio je pad proizvodnje, zaustavljanje privrednog i društvenog razvoja,
propadanje infrustrukture zbog nedostatka sredstava za njeno održavanje, pad zaposlenosti,
rast broja nezaposlenih i porast siromaštva. U 2002. godini ostvaren je društveni proizvod od
samo 19% u odnosu na 1990.g. Broj zaposlenih u RTB-u je smanjen na oko 8800 a broj
nezaposlenih je porastao na 7200. Ovakva privredna kretanja odrazila su se i na broj
stanovnika: dolazi do napuštanja grada jer stanovnici ne vide mogućnost opstanka te je broj
stanovnika smanjen na oko 57500.
Stogodišnje rudarenje za sobom je ostavilo zagađeni vazduh, mrtve reke, oštećeno i uništeno
poljoprivredno zemljište, preko 11000 t otpada po svakom stanovniku opštine. Veliki ekološki
problemi prete da postanu još veći sa smanjenjem proizvodnje u RTB-u, jer je rizik od
ekoloških akcidenata sve veći, a njihove posledice mogu biti katastrofalne za Zapadni i
Centralni Balkan, Dunav i Crno more.
Stogodišnji privredni razvoj bio je baziran na neobnovljivom privrednom resursu – rudi bakra.
Zapostavljeno je korišćenje obnovljivih prirodnih resursa kojima okolina Bora obiluje. Šume,
vode, termomineralni izvori, biodiverzitet, neponovljivi gomorfološki oblici reljefa su
vrednosti, čije održivo korišćenje i razvoj novih privrednih grana, nudi priliku za ekonomski
oporavak ovog kraja i opstanak stanovništva.
KVALITET VAZDUHA
Početak rudarstva i metalurgije, njihov razvoj, stalno povećanje kapaciteta i zauzimanje novih
prostora, vremenom su ostavljali sve veće posledice po životnu sredinu. Njihov uticaj se
prvenstveno ogleda u tehnologijama koje neminovno dovode do zagađenja vazduha, a preko
njega i do narušavanja i destrukcije životne sredine. Metalurški pogoni topinice, u kojoj se
prerađuje koncentrat bakra emituju velike količine sumpordioksida, arsena i teških metala
preko dimnjaka u atmosferu. Razlozi za to su mnogobrojni:
Emisija SO2 u Boru i Kosicama i prerada
Emisija SO2 u
000’tona
koncentrata Proizvodnja u ‘000
tona
- Smanjenje proizvodnje fabrika sumporne kiseline (koje
prevode SO2 u koristan proizvod – sumpornu kiselinu)
25 70
0 0
60
20
topionice transportuju do fabrika sumporne kiseline,
5
0
0
10
- Nizak nivo ekološke svesti, nedostatak radne i
tehnološke discipline i neodgovarajuća organizacija rada.
0
0 0
199 199 200
Boru
1
Emisija SO2 u
6
Emisija SO2 u
Košicama
1
Prerada koncentrata u
Boru
Svake godine emituje se preko 200000 t
sumpordioksida i 300 t arsena.
Sumpordioksid, arsen i teški metali su stalno prisutni u vazduhu u visokim koncentracijama
čak i kada topionica ne radi punim kapacitetom. Monitoring kvaliteta vazduha je ograničen na
praćenje koncentracija sumpordioksida u vazduhu životne sredine, dotrajalom i nepotpunom
opremom koja ne omogućava blagovremeno dejstvo u slučaju akcidentnog zagađenja
vazduha.
Kao neizbežna posledica ovog stalno prisutnog vanrednog stanja u pogledu kvaliteta vazduha
javljaju se opasne bolesti respiratornih organa kod ljudi, a na udaru su prvenstveno deca.
Svako dete se 5 – 6 puta godišnje javlja lekaru zbog bolesti disajnih organa. Koncentracije
sumpordioksida su najmanje 100 dana, svake godine, iznad dozvoljenih granica WHO, u
najnaseljenijem delu grada. Koncentracije arsena su 73 – 102 puta iznad dozvoljenih granica
WHO.
Registrovan je i veliki porast broja malignih oboljenja i mnogih drugih bolesti sa tragičnim
ishodom. Broj malignih oboljenja povećan je 5 puta u periodu od 1979. – 2001. god.
Uticaj je nezaobilazan i destruktivan i na sav ostali živi svet, infrastrukturne i građivinske
objekte u gradu i bližoj okolini.
Obezbeđenjem tržišta za prodaju sumporne kiseline bili bi stvoreni uslovi za: maksimalno
korišćenje kapaciteta topionice i fabrika sumporne kiseline, povećanje iskorišćenja SO2 i
smanjenje zagađenja vazduha, ekonomično poslovanje preduzeća, obezbeđenje sredstava za
investiciono održavanje i ulaganje u industrijski razvoj, povećanje proizvodnje veštaćkih
đubriva, povećanje poljoprivredne proizvodnje, smanjenje siromaštva i povećanje stope
zaposlenih.
Zbog rada fabrike sumporne kiseline sa smanjenim kapacitetom smanjeno je iskorišćenje
otpadnih gasova topionice što je dovelo do povećanja emisije arsena i teških metala.
Rešenjem problema emisije SO2 rešava se problem emisije As i teških metala u vazduhu u
velikoj meri.
Flotacijska jalovišta su veliki izvor prašine koja ugrožava okolna sela i poljoprivredno
zemljište, dovodeći do ograničenja poljoprivredne proizvodnje i narušavanja zdravlja
izloženog stanovništva.
Kvalitet vazduha u Boru i okolini može se poboljšati preduzimanjem niza tehnoloških,
ekonomskih i organizacionih mera na lokalnom i nacionalnom nivou. To je dugoročni
program koji se može ostvariti u dve faze:
U prvoj do 2006 :
- treba obezbediti tržište za prodaju sumporne
kiseline što se može postići odgovarajućim merama
na nacionalnom nivou, stvaranjem uslova za
pokretanje proizvodnje u fabrikama za proizvodnju
veštačkih đubriva,
- rekonstruisati i zameniti opremu za prihvatanje,
vuču, transport i otprašivanje topioničkih gasova
koji se koriste za proizvodnju kiseline, kao i obnoviti
opremu i osposobiti za kontinuirani rad sve tri
Foto: SRIF Bor
B fabrike sumporne kiseline.
- uvesti sistem ekološkog upravljanja, kao i standard ISO 14000 u preduzećima zagađivačima.
Ovim merama emisija SO2 bi se smanjila za 50%.
- rekultivisati flotacijska jalovišta.
U drugoj fazi do 2010. neophodno je uvesti nove tehnologije čime bi se potpuno rešio
problem zagađenja vazduha iz metalurško – hemijskog kompleksa i stvorili uslovi za
opstanak stanovništva na ovim prostorima i dalji privredni razvoj ovog kraja i Srbije.
KVALITET VODA
A/ VODOSNABDEVANJE
Opština Bor se snabdeva pijaćom vodom iz podzemnih kraških izvora, a industrijskom iz
Borskog jezera. U periodu od 1991. do 2001. godine, 80% zahvaćene vode utrošeno je u
rudarstvu i industriji a samo 20% za potrebe vodosnabdevanja domaćinstava. Potrošnja
kvalitetne vode iz podzemnih izvora za potrebe industrije je prekomerna i neracionalna što
Prerada sirovina i potrošnja vode dovodi do nedostatka vode za piće u sušnim
thm3
10100 periodima godine.
tht
700
600
9100 Veliki gubici vode nastaju zbog dotrajalih
500
400
8100
vodovodnih instalacija, neracionalnog korišćenja i
300
200
7100
neispravnosti instalacija u domaćinstvima i
100
6100 0
Potrošnja vode
1991 1996
Prerada koncentrata
rudarsko – metalurškim objektima. Poslednjih
2001
Izvor: RTB - TIR Bor deset godina potrošnja vode porasla je 3 puta po
toni proizvoda. Osnovni problemi
vodosnabdevanja su: nepostojanje jedinstvenog sistema upravljanja vodnim resursima i
sistema monitoringa kvaliteta, kvalitet vode za piće je ugrožen dotrajalim vodovodnim i
kanalizacionim cevima te može doći do mešanja ovih voda i zagađenja vode za piće, preko 10
km razvodne mreže u gradu je od zabranjenih azbestno-betonskih cevi (sadržaj azbesta u vodi
za piće se ne kontroliše), vodosnabdevanje seoskih domaćinstava nije u potpunosti rešeno,
delovi grada na višem nivou nemaju dovoljno vode u špicevima potrošnje i sušnim periodima
zbog nedostatka rezervoara koji bi tu potrošnju mogli da pokriju.
Dotrajale vodovodne cevi u pojedinim delovima grada dovode do zagađenja vode i pojave
crevnih zaraznih bolesti i žutice. Prekomerna eksploatacija podzemnih izvora dovodi do
nepoštovanja biološkog minimuma reka, čime se narušava bološka ravnoteža i ugrožava
jedinstven živi svet površinskih i podzemnih voda.
Osnovni ciljevi budućeg razvoja sistema vodosnabdevanja su:
1. Smanjenje gubitaka i potrošnje vode u industriji (40%) i domaćinstvima (20%) do
2006. godine,
2. Obezbeđenje dovoljnih količina vode za održivi razvoj do 2010. godine.
Prioritetne aktivnosti su: i)rekonstrukcija dotrajalih mreža DO 2006.g., ii)izgradnja
rezervoara ze sigurno snabdevanje svih delova opštine do 2006.g, iii) zamena azbestno–
betonskih cevi DO 2005.g., iv) izgradnja brane i formiranje jezera «Bogovina» do 2015.,
v)uvođenje sistema upravljanja rečnim basenima u skladu sa Direktivom EU do 2007., vi)
edukacija upravljačkih struktura do 2008.g. i vii) edukacija građana o racionalnom korišćenju
voda stalan zadatak.
B/ ZAŠTITA VODA
Otpadne vode nastaju u domaćinstvima, rudarstvu i industriji. Pored iskorišćenih, a ne
prečišćenih voda, u vodotokove se ispuštaju i vode koje nastaju prirodnim luženjem rudarskih
kopova odlagališta i jalovišta. Tako u vodotokove dospevaju veće količine otpadnih voda od
zahvaćenih sa izvorišta i godišnje se ispusti preko 22 miliona kubika. Ove vode se ispuštaju
bez ikakvog ili nedovoljnog prečišćavanja u Borsku, Kriveljsku, Brestovačku i Ravnu reku. U
podzemne i površinske vode dospevaju i vode luženja raskrivki i napuštenih rudarskih
objekata. Curenjem starog flotacijskog jalovišta u Borsku
reku i Veliki Timok dospele se velike količine flotacijske
jalovine. Njihovo nekontrolisano izlivanje uništilo je preko
2000ha najplodnijeg poljoprivrednog zemljišta. Zbog
oštećenja kolektora ispod flotacijskog jalovišta Veliki
Krivelj, Balkanu preti nova ekološka katastrofa.
Reke, nizvodno od rudarsko – metalurškog kompleksa i
mesta ispuštanja sanitarnih voda, su otvoreni kolektori
otpadnih voda. One se ne mogu koristiti za bilo kakvu
upotrebu i predstavljaju ograničenje privrednog razvoja i opstanka stanovništva sela na
njihovim obalama. Luženje nataložene flotacijske jalovine na njihovim obalama dovodi do
širenja zagađenja na podzemne vode ovih prostora. Ne postoji jedinstven sistem monitoringa
otpadnih voda i kvaliteta površinskih vodotokova.
Otpadne vode Bora su prekogranični i regionalni problem. One ugrožavaju svaKancelarija
Foto: LEAP naselja na
obalama zagađenih reka u Srbiji i Bugarskoj i bitno utiču na kvalitet vode Dunava, jer ih
zagađuju ogromnim količinama sulfata, arsena i teških metala. Rešavanje ovog problema je od
izuzetnog značaja ne samo za Srbiju već i za ceo region Zapadnog Balkana, kao i za
korišćenje Dunava.
Osnovni ciljevi zaštite voda su:
1. Zaštita površinskih voda od otpadnih voda iz rudarstva, metalurgije i domaćinstava do
2008. godine,
2. Biološka rekultivacija i revitalizacija degradiranih reka do 2012. godine.
Prioritetni zadaci zaštite voda su: i) uvođenje tehnologija hidrometalurgije u preradi
otpadnih voda rudarstva, ii) koje bi poboljšale ekonomski položaj RTB-a i omogućile
povećanu zaposlenost do 2008.g., iii) izgradnja sistema za prečišćavanje industrijskih i
komunalnih voda do 2008.g., iv) sanacija oštećenih kolektora ispod flotacijskih jalovišta do
2006.g., v) revitalizacija degradiranih vodotokova do 2012.g., v) rekultivacija priobalja
zasutog flotacijskom jalovinom do 2010g., vi) uvođenje sistema monitoringa i ekološkog
upravljanja u industrijskim i javnim preduzećima do 2005.g., vii) rekonstrukcija dotrajale
kanalizacione mreže do 2006.g.i viii) edukacija stanovništva o zaštiti voda – trajan zadatak.
KVALITET ZEMLJIŠTA
e
j
ac
lj
c
r
ot
el
re
an
Bo
in
va
cj
ni
Zl
ov
iv
at
št
Bu
nj
to
ov
Kr
an
Sl
or
es
et
rb
G
Ša
OTPAD
100
10
1
Indeks raskrivke Indeks flotacijske Indeks topioničke
jalovine šljake
Izvor: T ehnički fakultet Bor
Foto: SRIF Bor
80
60
40
20
0
Njive Bašte Voćnjaci Vinogradi Pašnjaci Livade Foto: SRIF Bor
Izvor: RT B - T IR Bor
Oštećenja nastaju pri visokim koncentracijama sumpordioksida posle kiše ili u ranim
jutarnjim satima kada je rosa. Veći stepen oštećenja trpe poljoprivredne kulture koje su
zasejane bliže metalurškom kompleksu, i u dolinama i kotlinama gde se dim duže zadržava.
Osetljivost biljaka na uticaj sumpordioksida je različita. Od žitarica je najosetljiviji ovas, a
najmanje pšenica. Sumpordioksid može da ošteti oko 57% površina pod poljoprivrednim
kulturama. Ovo pokazuje da Borska opština, nema dovoljno kvalitetnih životnih namirnica za
zadovoljenje potreba sopstvenog stanovništva.
Bakar je neophodan element za rast i razvoj biljaka. Njegov povećani sadržaj u
zemljištu je toksičan za biljke. Bakar smanjuje rast korena što umanjuje prirast i prinos
biljaka. Visoke koncentracije arsena negativno utiču na klijanje, rast i razvoj biljaka. Sadržaj
arsena i teških metala je analiziran u životnim namirnicama četiri katastarske opštine. Sadržaj
bakra u životnim namirnicama iz okoline Krivelja je znatno veći nego u ostalim (Oštrelj, Zlot,
Šarbanovac). Sadržaj arsena je takođe najveći u životnim namirnicama sa teritorije katastarske
opštine Krivelj. Količine veće od dozvoljenih koncentracija zabeležene su u pojedinim
uzorcima voća, grožđa, krtolastog povrća i kod namirnica životinjskog porekla (jaja).
Nedostatak potrebnih količina kvalitetnih životnih namirnica za zadovoljenje potreba
stanovništva zahteva dopremanje hrane sa udaljenih područja što utiče na visoke cene i dovodi
do pada standarda. Stanovnici kupuju jeftinu a ne raznovrsnu hranu što prouzrokuje lošu
ishranu koja se odražava na rast i razvoj dece i zdravlje stanovništva. Poljoprivredni
proizvođači nisu spremni da ulažu u razvoj poljoprivredne proizvodnje pa su posao tražili u
gradu što je dovelo do zapuštanja imanja i daljeg opadanja poljoprivredne proizvodnje.
Uslov za proizvodnju dovoljnih količina zdravstveno ispravnih životnih namirnica je
sanacija izvora zagađenja vazduha, voda i zemljišta, i rekultivacija i revitalizacija oštećenog
poljoprivrednog zemljišta.
ZDRAVLJE LJUDI
Rudarstvo i metalurgija su zagadili vazduh, vodu, zemljište i životne namirnice brojnim
štetnim materijama. Te štetne materije dospevaju u organizam čoveka i narušavaju njegovo
zdravlje. Na zdravlje stanovnika borske opštine utiču i: uslovi stanovanja, ekonomski
standard, psihološka opterećenja zbog neizvesne budućnosti u periodu tranzicije i problemi u
zdravstvu.
Zagađeni vazduh dovodi do usporenog rasta i razvoja dece, smanjuje otpornost organizma
prema infekcijama i utiče na nastanak oboljenja unutrašnjih organa. Izučavanjem i
upoređivanjem uticaja kvaliteta vazduha na zdravlje, rast i razvoj dece u Boru i Sokobanji
(čista sredina), utvrđen je manji sadržaj hemoglobina za 1,1% i manji broj crvenih krvnih
zrnaca za 400000 kod dece u Boru u odnosu na decu u Sokobanji. Ista izučavanja su pokazala
da je stanje respiratornog sistema kod dece u Boru znatno nepovoljnije: zapušen nos, uvećane
tonzile, izražen otok ždrela, povećane podvilične žlezde, sekret u bronhijama. Zbog toga su
deca u Boru podložnija nastanku bronhijalnog spazma i najtežih alergijskih oboljenja,
posebno bronhijalne astme. Pojava astme najčešće dovodi do pojave rane invalidnosti, zahteva
hitnu terapiju sa obaveznom promenom klime kao jednim od osnovnih uslova za uspešno
lečenje. Ispitivan je sadržaj olova i arsena u krvi i mokraći kod dece u Boru i selu Zlot koje je
izvan dometa metalurškog dima. Istraživanja su pokazala da je sadržaj ovih metala znatno
veći kod dece u Boru. Ovo ukazuje na kontinuirani rizik od unošenja olova i arsena u
organizam dece iz Bora, posebno ako ceo svoj život provedu u zagađenoj sredini. Kod
procenjivanja toksikološke opasnosti mora se uzeti i obzir činjenica da su deca u Boru
izložena istovremeno i drugim zagađivačima (bakar, cink, olovo, sumpordioksid, mineralna
prašina idr.) što povećava zdravstveni rizik.
Zaposleni u metalurgiji bakra su izloženi visokim koncentracijama sumpordioksida,
arsena, olova, bakra i drugih zagađivača. Izučavanja su pokazala da je količina arsena u
njihovoj mokraći za 195,4% veća u odnosu na stanovnike Zlota, sadržaj arsena u kosi je veći
za 213,2%, olova u krvi za 80%, a olova u mokraći za 22,45%. Od ispitivanih radnika 79,1%
imao je prosečno po dva hronična oboljenja. Ova oboljenja mogu se dovesti u vezu sa
uslovima rada i zagađenošću sredine u kojoj žive. Hronična oboljenja dovode do prerane
invalidnosti i gubitka radne sposobnosti. Prosečan radni staž invalida rada i invalidskih
penzionera RTB-a iznosi 15,98 godina.
Medicinska izučavanja kod stanovnika Bora i Zlota pokazala su značajno veće količine
arsena u krvi i kosi, olova u krvi i mokraći kod stanovnika Bora. Arsen je kancerogen element
pa je posebna pažnja posvećena izučavanju pojave malignih oboljenja. Rezultati pokazuju da
je stopa smrtnosti, analizirana po starosnim grupama, kod ljudi iznad 40 godina starosti, veća
u Boru nego u Timočkoj krajini. To govori da u životnoj sredini Bora postoje kancerogeni
činioci koji uslovaljavaju ovo povećanje.
Broj umrlih na
Stopa smrtnosti od karcinoma po dobnim grupama
100000 stanovnika
1000
800
600
400
200
0
Do 30.g 31. do 40. g. 41. do 50. g. 51. do 60. g. 61. do 70. g. Preko 70 g.
Stopa oboljevanja građana Bora od pojedinih grupa bolesti u 2001.godini je veća nego
kod stanovnika Timočke krajine. Broj obolelih građana Bora na 1000 od bolesti disajnih
organa bio je 718 (u Timočkoj krajini 648), od bolesti organa za varenje 143 (85 u Timočkoj
krajini), bolesti sistema za krvotok u Boru 261 (142 u Timočkoj krajini), bolesti
mokraćnopolnog sistema u Boru 208 (158 u Timočkoj krajini).
Ne postoju jedinstven sistem praćenja zdravstvenog stanja stanovnika, korelacija
kvaliteta životne sredine sa zdravljem stanovnika, niti institucija koja bi to pratila kao i
novčani fondovi iz kojih bi se finansirala efikasna preventivna zdravstvena zaštita.
Osnova koja određuje ekološku svest građana Bora proističe iz karakteristika grada i
privrede. Grad se u vrlo kratkom vremenskom periodu od jednog veka razvio iz malog
seoskog naselja, preko rudarske kolonije u razvijeni urbani centar Istočne Srbije. Grad nema
tradiciju. Najveći deo stanovništva je došao iz drugih sredina. Nisu razvijeni kulturni obrasci
karakteristični za jednu visoko urbanizovanu sredinu. Gradska privreda je izrazito
monostrukturnog karakatera, odnosno preko 80% zavisna od rudarstva i metalurgije. Ove
privredne grane prouzrokuju najviše degradirajućih uticaja, koji su vidljivi svim građanima.
Istovremeno, ove grane su do skora, omogućavale razvoj i opstanak samog grada i relativno
visoki standard života stanovništva.
Usled ovakvog stanja ekološke svesti, građani imaju pasivan odnos po pitanju
uključivanja u donošenje odluka i učestvovanja u konkretnim akcijama i kampanjama za
rešavanje ekoloških problema. Osim povlačenja iz borbe za čistu životnu sredinu, drastičnija
posledica je težnja za napuštanje grada. Ona je naročito izražena kod mladih koji se sve više
otuđuju usled nedostatka perspektive. S druge strane sve češća je i radikalizacija svesti
građana iz najugroženijih gradskih i seoskih naselja. Ona se ogleda u visoko izraženom
nezadovoljstvu, samoorganizovanju, zahtevima do elemenata ekološkog bunta. Ovakvo stanje
svesti nije omogućavalo da se učini bitniji pomak u dosadašnjem stanju obrazovnog sistema i
rada NVO. Tek pokretanje LEAP procesa i reforme obrazovanja omogućuje da se napravi
bitniji pomak i kroz edukaciju i informisanje prevaziđe stanje ekološke svesti koje ne motiviše
na promenu ponašanja.