Professional Documents
Culture Documents
POSUĐENICE
Jezično posuđivanje
Jeste li znali?
UNESCO je 21. veljače proglasio Međunarodnim danom materinskog jezika u studenom
1999. godine na prijedlog Bangladeša. Važnost toga datuma potvrđena je godine 2001.
aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različito-
sti gdje u 5. članu piše: “…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na
jeziku koji izabere, posebice na materin-
skome jeziku..“
Od tada se svake godine slavi Me-
đunarodni dan materinskoga jezika kao
jedan od zajedničkih simbola ravnoprav-
nosti svih naroda, koja nažalost u praksi
još uvijek nije postignuta. Međunarodni
dan materinskog jezika se obilježava s
ciljem unapređivanja, učenja i razvoja
materinskog jezika, te njegovanja jezične
i kulturne različitosti i višejezičnosti.
Jeste li ikada razmišljali o tome zašto uopće ljudi preuzimaju riječi iz drugoga jezika?
Razloga je bezbroj, a kod mladih govornika je to bez sumnje želja za trendovima, da u
društvu svojih vršnjaka ispadnu cool. Knjiga lica ne zvuči tako moderno i uzbudljivo kao
Facebook. Međutim, za svaki bi narod njegov jezik trebao biti najvažniji, koji je dužan nje-
govati i čuvati kako bi se on mogao dalje razvijati uz bok svjetskim jezicima. S vremena
na vrijeme (i u ranijim razdobljima) javljaju se nastojanja stručnjaka jezikoslovaca koji
pokušavaju spasiti svoj jezik i očistiti ga od utjecaja stranih riječi (tzv. jezično čistunstvo*).
Danas postoje i natječaji za nove hrvatske riječi, a takvu praksu imaju na primjer i Fran-
cuzi koji se na taj način bore protiv anglizama u modernom francuskom jeziku. Cilj tih
natjecanja je želja za dokazivanjem da je svaki jezik sposoban postojati i sam, bez tuđih
Za +5!
*Jezično čistunstvo (jezični purizam od lat. riječi purus – čist) skupni je naziv
za sva nastojanja jezikoslovaca usmjerena na pravilnu uporabu standardnoga jezika.
Stručnjaci naročitu važnost pridaju poštivanju svih jezičnih normi
(naročito leksičke norme),
a također brane jezik od ulaženja nepotrebnih tuđica u njega.
Tijekom povijesti hrvatskom je jeziku prijetio utjecaj:
• turskoga i mletačkoga jezika (sve do 18. stoljeća)
• njemačkoga i mađarskoga jezika (do kraja Austro-Ugarske Monarhije)
• srpskoga jezika (u 20. stoljeću do Domovinskoga rata)
• engleskoga jezika (do današnjih dana)
ZAPAMTITE!
Jezično (leksičko) posuđivanje je svako preuzimanje neke riječi iz drugoga jezika.
Iz drugog jezika preuzete i prilagođene riječi nazivaju se posuđenice.
Znanost koja proučava veze između jezika i društva i utjecaj društvenih čimbenika
PB
na jezik naziva se sociolingvistika.
Vrste posuđivanja
1. Izravno posuđivanje
JEZIK DAVATELJ
lat. herbarium fr. playa JEZIK PRIMATELJ
engl.corner turc. sahat herbarij plaža korner
mađ. csipke tal. boccia sat čipka boca
njem. Schlager šlager
JEZIK PRIMATELJ
JEZIK DAVATELJ JEZIK POSREDNIK
(hrvatski)
njem. Schwager mađ. sógor
šogor
lat. serpens njem. Serpentine
serpentina
grč. akakía lat. acacio
akacija
ZAPAMTITE!
U svakom jezičnom posuđivanju sudjeluju najmanje dva jezika. Jezik davatelj je
onaj iz kojega se posuđuje. Jezik primatelj je onaj jezik koji posuđuje iz drugoga
jezika. Katkad se u jezično posuđivanje uključi i treći jezik: jezik posrednik.
Postoje tri vrste posuđivanja:
1. izravno posuđivanje: najčešći način posuđivanja. Riječi se posuđuju iz jezika
iz kojega potječu. U povijesti su bile najčešće posuđenice iz grčkoga, latinskoga,
talijanskoga, turskoga, mađarskoga i njemačkoga jezika, a danas su najčešće iz
engleskoga.
2. posredno (neizravno) posuđivanje: događa se tada kada riječ ne preuzmemo
iz jezika u kojem je nastala, nego posredstvom nekog drugog jezika koji nam je
bliži i koji je već ranije preuzeo tu riječ. U slučaju hrvatskoga jezika najčešće je
jezik posrednik bio latinski.
3. kružno posuđivanje: vrlo rijedak proces koji se odvija u dvije faze. Prvo iz jed-
noga jezika (davatelja) riječ pređe u drugi jezik (primatelj), pa se poslije nekog
vremena (promijenjena, prilagođena) vrati. Na taj način jezik primatelj postaje
jezik posrednik.
Već smo u prethodnoj lekciji naglasili da posuđenicama nazivamo riječi preuzete iz dru-
gog jezika (jezika davatelja) i prilagođene sustavu hrvatskoga jezika (jezika primatelja).
No sigurno ste se zapitali kako se riječi prilagođuju sustavu drugoga jezika.
Sve su gore navedene riječi prošle kroz postupak prilagodbe sustavu hrvatskoga jezika, pa
se one u jeziku primatelju pišu na ovaj način: bend, šou, bestseler, biznis, biznismen, blef,
dizajn, skenirati, fer, flert, hardver, tenk, sendvič, taksi.
No koje su vrste prilagodbe prošle, prikazat ćemo pojedinačno. Kada neka riječ ulazi
u drugi jezik, obično se tome jeziku prilagođava na više razina:
Za +5!
Kada se preuzimaju riječi pisane pismom različitim od našeg, tj. pisma jezika primatelja,
postoje dva načina preuzimanja i prepisivanja tih riječi:
1. transkripcija – zamjena znakova jednoga pismovnog sustava
znakovima drugoga pismovnog sustava vodeći računa o izgovoru
2. transliteracija – zamjena znakova jednoga pismovnog sustava znakovima drugoga
pismovnog sustava po načelu znak za znak, ne vodeći računa o izgovoru.
Staroslavenska riječ (koja znači »prije«) bi se transkribirala
kao prježde jer to odgovara pretpostavljenom izgovoru. Ista bi se riječ transliterirala
kao prêžde jer bi se ćirilski prenio kao ê, što je latinična oznaka za jat.
PRIPAZITE!
Nije rijedak slučaj da neka posuđenica prolazi kroz više vrsta prilagodba:
njem. die Buchtel – hrv. buhtla (pecivo) → grafijska prilagodba: ch → h
morfološka prilagodba: nastavak –a za
ženski rod
Vrste posuđenica
Hrvati i Mađari imaju zajedničku povijest više od tisuću godina, od 1102. pa sve do 1918.,
a i sada je neka vrsta suodnosa prisutna u smanjenom intenzitetu, s obzirom na manjine
s obje strane granice duge 355 kilometara. Mađarski je jezik stoga ostavio traga u hrvat-
skome (bunda, kočija, karika, kip, lopov, hajduk, čardaš i sl.).
Isto tako je duga zajednička povijest hrvatskog i turskog življa. Premda su odnosi
uglavnom bili neprijateljskog karaktera, kulturna razmjena bila je neizbježna. Osmanlij-
ske pretenzije su bile osvojiti hrvatske zemlje te prokrčiti put prema Beču. Neke su dije-
love Hrvatske i zaposjeli, a sama prisutnost blizu granica, uvjetovala je i jezične kontakte.
Turcizmi su u hrvatskom jeziku zastupljeni kao standardne riječi, dijalektizmi, te kao
izrazi vezani za islam, istok i turski način života. Važno je naglasiti da u opus turcizama
ubrajamo i riječi arapskog i perzijskog podrijetla (orijentalizme), koje su velikom veći-
nom u hrvatski stigle posredstvom turskog.
Utjecaji talijanskog jezika na hrvatski opstali su uglavnom na dijalektalnoj razini u
čakavskome narječju. U standardni hrvatski jezik iz talijanskoga su uglavnom ušle riječi
iz područja umjetnosti (barok, renesansa, akvarel, pastel), glazbe (opera, kvintet, mando-
lina, sopran, primadona), graditeljstva (kupola), trgovine, bankarstva (neto, bruto, bjanko,
valuta, banka). Talijansko-hrvatske veze su tijekom povijesti ostvarivane morskim pu-
tovima, pa se tako među talijanizmima nađe dosta riječi s područja pomorstva (barka,
laguna, gondola, regata, tramontana). Danas su još nezaobilazna područja kada su tali-
janizmi u pitanju gastronomija (bevanda, mandarina, mortadela, gorgonzola, maraska) i
moda (dolčevita, kapa, mudante, ređipet).
* Leksemi tipični za američku inačicu engleskoga jezika nazivaju se amerikanizmi (npr. hot-dog, hamburger,
coca-cola).
U posuđenicama poput akt, artikl, bicikl, bife, fajl, koncert, student, šou zasigurno ste
osjetili nešto „nehrvatsko“, nešto hrvatskom jeziku tuđe. Te se riječi nazivaju tuđice. One
se nisu u potpunosti prilagodile sustavu hrvatskoga jezika, nego su sačuvale nešto od
prirode jezika davatelja, npr.:
• suglasnički skup na kraju riječi: ansambl, akt, artikl, bicikl i sl.
• završavaju na samoglasnik, a pri deklinaciji na njihovu osnovu dolazi još jedan samo-
glasnik što nije tipično za deklinaciju imenica muškoga roda: ateljea, ragua, šoua
• nesklonjive su: drap, lila, maksi, mini, pink, roza, super
Posuđenice poput centar, informacija, čip, kurzor, printer bitno ne odudaraju od
ustroja hrvatskoga jezika (naglasno, glasovno, sklonidbeno), pa se stoga nazivaju pri-
lagođenice.
Jeste li uočili da posuđenice kolodvor, neboder, vodopad, zemljopis imaju dvije osnove, tj.
da su složene riječi. One su nastale kao doslovni prijevod riječi u jeziku davatelju, pre-
slikani su i njihov izraz i sadržaj. Takve se posuđenice nazivaju prevedenice ili (leksički)
kalk.
Za +5!
Postoje još i strane riječi koje su preuzete iz drugih jezika,
ali se nisu ni na koji način prilagodile jeziku primatelju.
U pismu ih bilježimo kurzivom, a u rukopisu podcrtavanjem.
Strane su riječi npr. bookmark, cool, megastore, make-up i sl.
Usporedite sljedeće tri skupine riječi! Primjećujete li neku zajedničku osobinu u tim sku-
pinama?
Mogli ste zaključiti kako u prvu skupinu riječi (adresa, afirmirati, kooperacija, kultura,
pluralizam, socijalizam, stil, uzurpacija, viza) spadaju internacionalizmi (europeizmi)
tj. riječi koje su obično podrijetlom iz latinskog ili grčkog, a u više europskih jezika imaju
isti ili sličan izraz i isto osnovno značenje.
U drugu skupinu (coca-cola, balalajka, flamenko, giros, kastenjete, pizza, špagete) spada-
ju egzotizmi, riječi koje označuju različite posebnosti pojedinih naroda. Te posebnosti
mogu biti:
a) specifična jela i pića: giros, metaksa, su-
vlaki, uzo (iz Grčke), sangrija, paelja (iz
Španjolske), lazanje, njoki, pizza, špage-
te, tortelini (iz Italije), boršč, šči, votka
(iz Rusije), tekila (iz Meksika), beherov-
ka (iz Češke)
b) narodna nošnja: pončo, sombrero (iz
Meksika)
Riječi treće skupine (bajronizam, darvinizam, iris, makadam, penkala, petrarkizam, tesla,
žilet) nazivaju se eponimi. To su nazivi nastali poopćavanjem vlastitoga imena.
! Ponovite!
Eponimi PB
Za +5!
Naziv eponim nastao je od grč. riječi eponymon – ime boga
ili junaka po kome je što nazvano.
Eponimi su, dakle, nastali od vlastitih imena poopćavanjem. Oni su apelativi (opće ime-
nice) izvedeni od vlastitih imena, najčešće prezimena ljudi, zaslužnih za njihovo nastaja-
nje. Kao takvi najčešće imenuju:
• izume, otkrića (po svojim pronalazačima): brajica, kravata, lenonice, levisice, merce-
des, penkala
• razdoblja, pravce, pokrete u umjetnosti, književnosti, znanostima, filozofiji: bovari-
zam, makijavelizam, marksizam, petrarkizam, verizam
• nazive mjernih jedinica: amper, njutn, vat
• ljudske značajke, postupke, težnje (ljudi koji su se njima odlikovali): baraba, huligan,
linč, šovinist.
Imenodavatelji eponima su obično stvarne osobe ili mitološki likovi, likovi iz umjetnič-
kih djela, pa čak i zemlje ili narodi i sl. Eponimi su pak, prema tome imenoprimatelji.
asfalt, atlas, begonija, bojkot, dizel, doberman, fauna, flora, huligan, iris, kronologija, ma-
kadam, neandertalac, penkala, petrarkizam, rendgen, sendvič, šovinist, vulkan, žilet
! Provjerite!
Prisjetite se! Već je i ranije bilo riječi o jezičnim normama koje čini sustav pravila koja
propisuju način pravilne uporabe jezika u općoj, stilski neutralnoj komunikaciji. Razliku-
jemo sljedeće vrste opće standardnojezične norme:
• pravopisna
• pravogovorna
• fonološka
• gramatička (morfološka, sintaktička, leksička)
• stilistička.
Pretjerana upotreba posuđenica nije dobra! Posuđenicu treba upotrijebiti u obliku pri-
lagođenom hrvatskom jeziku (kriterijum → kriterij; Herkules → Heraklo).
Ponavljanje
Jezično posuđivanje
izravno
JEZIK DAVATELJ
lat. herbarium JEZIK PRIMATELJ
PB
posredno
JEZIK PRIMATELJ
JEZIK DAVATELJ JEZIK POSREDNIK
(hrvatski)
njem. Schwager mađ. sógor
šogor
lat. serpens njem. Serpentine
serpentina
grč. akakía lat. acacio
akacija
kružno
3. faza
JEZIK DAVATELJ
JEZIK PRIMATELJ
prema hrv. Hrvat
4. faza fr. cravatte
hrv. kravata
fonološka morfološka
njem. Gürtel – hrv. gurtna eng. scan – hrv. skenirati
PRILAGODBA
POSUĐENICA
značenjska
grafijska
eng. hostess (domaćica
fr. cognac – hrv. konjak
u avionu) – hrv. hostesa
(1. domaćica u avionu,
2. domaćica na priredbama)
Vrste posuđenica
latinizmi grecizmi
germanizmi S obzirom na njihovo anglicizmi
romanizmi podrijetlo hungarizmi
turcizmi bohemizmi
polonizmi rusizmi
VRSTE
POSUĐENICA
S obzirom na stupanj
S obzirom
uklopljenosti
na njihov izraz
u hrvatski jezik
– internacionalizmi – usvojenice
(europeizmi) – prilagođenice
– egzotizmi – tuđice
– eponimi – prevedenice (leksički kalk)
– značenjske (semantičke)
posuđenice
Norma: sustav pravila kojima se propisuje pravilan način uporabe standardnoga jezika u
neutralnoj uporabi.
Leksička norma: propisuje pravilnu uporabu riječi.
JEZIČNA
NORMA
Znate li gdje se možete raspitati ako ste nesigurni u vezi s važećom leksičkom normom?