4.

KOJIM SE JOŠ POSTUPCIMA ISTRAŽUJU STANICE

STANIČNO FRAKCIONIRANJE

Stanično frakcioniranje tj. rastavljanje stanica na sastavne dijelove (sl. 4.1.), postupak je izdvajanja
pojedinih staničnih organela ili još manjih dijelova stanice u zasebne homogene frakcije da bi se pobliže
upoznala njihova fiziološka uloga i biokemijski sastav.
Djelovanjem sila istatože se i vrlo sitni sastojci stanice, npr. ribosomi.
Frakcioniranje započinje kidanjem stanica. Postiže se to gnječenjem tkiva u tarioniku (sl. 4.1.),
protiskivanjem stanica kroz uski prostor određenih dimenzija (pri čemu ostaju čitavi samo oni dijelovi
koji su od njih manji, dok se stanice i njihovi veći dijelovi zdrobe), rezanjem oštrim vrtećim noževima
(mikser) ili ultrazvučnim vibracijama. U dobivenoj kaši usitnjenih stanica izmiješani su svi organeli i
molekularne nakupine, koje sada treba centrifugiranjem razdvojiti (sl. 4.4.b — d).
Stanično frakcioniranje pridonijelo je upoznavanju funkcije i biokemijskog sastava pojedinih organela.
Dobiveni rezultati potiču daljnja istraživanja kako bi se doznalo gdje se u mitohondriju odvijaju pojedini
procesi, kako se odvijaju i koja je veza između strukture organela i njegova djelovanja. Stanična biologija
i biokemija,, omogućuju sve bolje razumijevanje životnih procesa,

Slika 4.1. Stanično frakcioniranje je postupak izdvajanja pojedinih staničnih dijelova radi njihova boljeg proučavanja.
(a) Priprema stanične kaše,
(b) stolna niskookretna centrifuga,
(c) ultracentrifuga,
(d) koraci u postupnom razdvajanju pojedinih organela,
 Pri manjim brzinama okretanja istalože se veći i teži dijelovi poput staničnih jezgara.
 Neistaloženi dio (supematant) prelije se u drugu kušalicu i ponovno centrifugira pri većoj brzini.
 Postupak se ponavlja primjenom sve većih brzina i duljeg vremena centrifugiranja.
 Postupno se istalože sve manji organeli (plastidi, mitohondriji) i još sitnije strukture poput ribosoma.
KULTURA STANICA

Kultura stanica je postupak kojim stanicama mnogostaničnih organizama (biljnih i životinjskih)

omogućujemo rast i dijeljenje u odgovarajućoj hranidbenoj podlozi (hranilištu) izvan samog organizma.
Posuda s hranilištem mora biti sterilna, inače bi mikroorganizmi uništili kulturu.
Pretpostavimo da se istražuje djelovanje nekoga novog lijeka. Na čovjeku se novi lijek ne može ine smije
iskušavati, ali se na ljudskim stanicama uzgojenim u kulturi može iskušati novi lijek, a da se time ne
ugrozi bolesnik.

1. Kultura biljnih tkiva i stanica

Početkom 20. stoljeća neki su znanstvenici pretpostavili da su biljne stanice svestrane ili ,,totipotentne",
tj. da se iz jedne jedine stanice može obnoviti (regenerirati) cijela biljka. Ta je pretpostavka potvrđena
pokusom nakon pola stoljeća, kada je regenerirana biljka mrkve iz malog komadića njezina tkiva (sl.
4.2.).

Slika 4.2. Kloniranje biljaka mrkve iz stanica kalusa.

(a) Korijen mrkve izrezan je na komadiće, koji su
stavljeni u hranilište. Postupak je proveden u
sterilnim uvjetima da se izbjegne unošenje bakterija
u kulturu.
(b) izrastao je kalus, a
(c) neke stanice kalusa razvile su se u biljčice, koje
su
(d) presađene u lonce sa zemljom.

Tkivo je uzgajano na podlozi koja je sadržavala: šećer, mineralne soli, vitamine i kokosovo mlijeko.
U kulturi je došlo do brzog rasta stanica koje su oblikovale bezličnu staničnu masu - kalus, a taj je katus
proizveo mnoštvo mladih biljaka. Sve su te biljke bile genetički jednake. Genetički identične jedinke
nazivamo klonom. Mnoge su biljke i u prirodi klonovi, tj. sve one koje se razmnožavaju nespolno.

Kulture biljnih stanica i tkiva široko se primjenjuju u znanstvenim istraživanjima radi boljeg
razumijevanja rasta i razvitka biljaka te načina djelovanja njihovih gena. U modernom poljodjelstvu i bio
- tehnologiji te se kulture primjenjuju za oplemenjivanje biljaka, za brzo razmnožavanje odabranih biljnih
jedinki, za dobivanje biljnih sadnica koje nemaju virusne bolesti, za proizvodnju složenih kemijskih
proizvoda potrebnih u industriji lijekova i kozmetičkih sredstava.
Kultura stanica jedan je od koraka za dobivanje genetički preinačenih biljaka. To su biljke u kojima je
jedan ili više gena promijenjen, tako da biljka dobiva neke nove, čovjeku korisne, osobine. Na primjer,
biljke krumpira u koje je ugrađen gen iz određene vrste bakterija postaju otporne na štetne kukce. Takve
biljke ne treba zaprašivati kemijskim sredstvima (insekticidima), koji onečišćuju okoliš te ubijaju i ostale
kukce, npr. pčele. Ugradnjom novoga gena u rajčice, zbog promjene djelovanja određenog enzima,
plodovi ostaju dulje tvrdi i prikladni za jelo.
2. Kultura životinjskih stanica

Na primjeru pokusa s ljudskim fibroblastima (vezivnim stanicama koje izlučuju kolagen, protein koji
učvršćuje tkiva i organe) naučit ćete nešto o kulturi životinjskih stanica, tj. stanica sisavaca.
Hranilišta za životinjske stanice još su složenijeg sastava nego za biljne. Obično sadrže: aminokiseline,
glukozu, soli i antibiotike (koji sprječavaju rast mikroorganizama). U hranilištu se održava temperatura
jednaka temperaturi tijela (37 *C).
Komadić vezivnog tkiva

Izolacija stanica
(usitnjavanje tkiva i razgradnja kolagena enzimom kotagenaza)

Prijenos oslobođenih stanica u posudu s hranilištem

Dioba stanica
(stanice se priljubljuju uz stijenku posude, a iz hranilišta
dobivaju sve tvari potrebne za život i diobu)

Pokus: Kontrola:
U hranilište dodana Stanice rastu u hranilištu
organska molekula X čije nepromijenjena sastava
se djelovanje istražuje

Rezultat:
Stanice prekrile dno posuđe Stanice prekrile 1/4 dna posuđe

Zaključak: .
Organski spoj X potiče rast stanica u uvjetima provedenog pokusa. '

Kulture stanica omogućile su dobivanje novih znanstvenih spoznaja, jer je sustav istraživanja
jednostavniji.

SAŽETAK:
1. Stanično frakcioniranje je postupak izdvajanja pojedinih staničnih organela ili struktura u čiste frakcije
radi lakšeg istraživanja njihove zadače i biokemijskog sastava. Stanice se iskidaju, a dobivena kaša sadrži
izmiješane stanične organele. Oni se međusobno razdvajaju centrifugiranjem. Najveći i najteži organeli
(stanične jezgre) istalože se pri nižem broju okreta, a sitniji (plastidi, mitohondriji, lizosomi) tek pri većim
brzinama okreta, tj. pri jačim centrifugalnim silama.

2. Kultura stanica je postupak kojim stanicama mnogostaničnih organizama (biljnih i životinjskih)

omogućujemo rast i dijeljenje u odgovarajućoj hranidbenoj podlozi izvan organizma. Postupak
omogućuje istraživanja stanica, a ima primjenu i u poljodjelstvu, biotehnologiji i medicini.
3. U stanici se može pratiti kretanje molekula i njihove promjene u kemijskim reakcijama tako da se
molekule obilježe radioaktivnim izotopom, koji emitira radioaktivno zračenje.