JU OŠ „Gračanica“

Gračanica – Živinice

Tema za stručno usavršavanje nastavnika:

Pravo nedisciplinovane djece na obrazovanje

Školska 2020/2021 godina Nastavnik: Selić Seudin

 1. U V O D

Povod za odabir teme jesu svakodnevni problemi, sa kojima se susreću nastavnici

i maloljetnici, koji se u najtežim slučajevima završavaju grubo i neprimjereno, a proizvod
su nepoželjnog ponašanja pojedinaca. Pored toga, razlog zbog kojeg sam se opredijelio za
ovu temu jeste i to što se u svom radu, u okviru nastave, susrećem sa učenicima koji
ispoljavaju nedisciplinirano ponašanje. Zbog toga sam odlučio da detaljnije obradim ovu
temu kako bih sam sebi uspio pronaći rješenje koje će mi pomoći u mome daljnjem radu.

Ova problematika je veoma kompleksnog karaktera i uvijek aktuelna. Takvi

problemi su često predmet rasprave na informativnim razgovorima, roditeljskim
sastancima i drugim nastavničkim kolektivima. Ovo ukazuje da su uzroci raznovrsni, tj.
socijalno – kulturne, biološke, psihološke i pedagoške prirode.

Ja ću spomenuti samo jedan vid devijantnog (nepoželjnog) ponašanja učenika i

njihovim pravima. Ovo ponašanje označava se kao nedisciplina, tj. ponašanje učenika
koje je u sukobu sa propisima javnih ustanova (škole i sl.). Može se reći da smo uzroke
toga počeli tražiti u dječijem socijalnom životu, tj. problemima adaptacije učenika,
prihvatanje pravila škole i sredine u kojoj žive.

Na samom početku definisaću pojam nediscipline, devijantnog ponašanja u okviru

kojeg je spomenuta nedisciplina i drugi oblici nepoželjnog ponašanja. Baviću se
problematikom uzroka, prevencije i otkrivanja nediscipliniranog ponašanja, kao i
blagovremenog interveniranja od strane lica koja se susreću u radu sa učenicima
(nastavnik, vjeroučitelj i pedagog).

U ovom radu ću istaknuti da sva djeca imaju pravo na obrazovanje i da ona nisu
kriva za većinu stvari koja im se dešava. Treba tražiti uzroke takvog ponašanja i iznalaziti
situacije za ublažavanje ili sprečavanje takvog ponašanja kod učenika. Pored svačijeg
prava na odgoj i obrazovanje, treba imati na umu da nedisciplinirano ponašanje utječe na
ostale učenike i povređuje njihovo pravo na obrazovanje.

2
 2. ŠTA JE TO NEDISCIPLINIRANO PONAŠANJE TE KAKO GA EFIKASNO
PREVENIRATI

2.1. Definicija nediscipline i oblici devijantnog ponašanja

Često se za maloljetnika kaže kako je on odgojno zapušten odnosno nevaspitan. To
znači da on odstupa i ne prihvata društvene vrijednosti sredine u kojoj živi. Odgojno
zapuštena djeca odnosno maloljetnici označavaju se još i terminima: inadaptivni,
asocijalni1, socijalno neprilagođeni, teže socijalno prilagođeni, djeca koja ispoljavaju
teškoće u svom prilagođavanju društvenoj sredini, itd.(Perišić, 1972) Sve su ovo oblici
devijantnog tj. odstupajućeg ponašanja. Sve što odstupa, odstupa od nečega pa tako i
čovjekovo ponašanje. Pojam devijantnog ponašanja je najopštiji i u okviru tog pojma
razlikujemo veći broj specifičnih pojmova devijantnog ponašanja.

Nedisciplina se češće pojavljuje kod dječaka nego kod djevojčica. Omjer

nediscipliniranih dječaka i djevojčica je 4:1.(Tomić, 2005) Kod dječaka se sreću po
sadržaju brojniji i raznovrsniji oblici nediscipline, manifestuju se bučnošću, grubošću,
izrazima otpora i agresivnošću. Kod djevojčica su oblici nediscipline manje upadni, otpor
je pritajeniji, agresivnost je blaža i najčešće se vezuje za seksualne mane.

Učenikovo ponašanje koje odstupa, koje je u sukobu s propisanim školskim

pravilima i drugim propisima o radu i ponašanju učenika u školi, takođe je jedan vid
devijantnog ponašanja, koji se već po tradiciji i ne samo u našoj školskoj praksi,
označava kao n e d i s c i p l i n a, nedisciplinovano ponašanje.(Perišić, 1972)

Oblici devijantnog ponašanja djece i maloljetnika su:

1. atipično ponašanje,
2. prekršaji i
3. prestupi ili delikti.

1
Stručni naziv za ovaj poremećaj je dječiji autizam. Autizam je mentalno stanje označeno sklonošću djeteta
da iz realnosti bježi u svijet imaginarnih prizora i događaja u želji da postigne zadovoljavnje vlastitih
nerealnih maštanja i zamišljanja. Gotovo sva autistična djeca imaju govorne i jezične probleme. (Zvačko –
Pehar, 1990 ).

3
 Za atipično ponašanje karakteristično je bjekstvo od kuće, od škole, bjekstvo i od
kuće i od škole i dr. U prekršaje spada skitnja, klađenje, prosjačenje, prostitucija, nered
na javnim mjestima i dr. Prekršaji su povezani sa prethodna dva oblika devijantnog
ponašanja, npr. (ako učenik pobjegne od kuće – to je atipično ponašanje, on obično skita i
vrši radnje koje spadaju u prekršaje).

Potrebno je naglasiti da postoji razlika između hiperaktivnosti i nediscipline.

Hipreaktivnost je posebna vrsta smetnje koja se obično uočava polaskom djeteta u školu.
Hiperaktivno dijete reagira na previše podražaja odjednom, ne može se selektivno
usmjeriti na izvor podražaja, nemirno je i uvijek u pokretu.(Vidović et al, 2003)

Obzirom da se djeca – maloljetnici nedisciplinirano ponašaju na raznim mjestima, ja

ću se bazirati na nedisciplinu djece u školi, u razredu, na času. Koliko su ključni ljudi u
zajednici spremni učiniti za djecu i mlade vidljivo je iz njihovih odluka koje direktno ili
indirektno utječu na život djece i mladih.

2. 2. Uzroci nediscipliniranog ponašanja u školi

- Učenik koji ispoljava nepoželjno ponašanje, u toku svog života, naučio je da

uz pomoć takvog ponašanja zadovoljava određene potrebe. Zbog toga mu je
potrebno pomoći da se odvikne toga i naći mu adekvatnije rješenje
zadovoljavanja tih potreba.
- Nastavnik u procesu nastave i učenja nudi učenicima suviše teške ili lahke
programske zahtjeve. Tako oni, umjesto da zadovolje učenikove potrebe,
dovode do frustracija, napetosti, nespokojstva i dr. oblika neprilagođenog
ponašanja.
- Često puta, zabrana nepoželjnog ponašanja učenicima od strane nastavnika
izaziva teže oblike nepoželjnog ponašanja. Zato učenike treba naučiti kako da
zadovoljavaju svoje osnovne potrebe pomoću socijalno poželjnih i
prihvatljivih oblika ponašanja.
- Kvalitet nastavnikovog rada i kvalitet nastavnikovog odnosa prema učenicima
utiču na rad i ponašanje učenika. Ti uticaji mogu biti pozitivni i negativni. Ako

4
 je nastavnikov rad i odnos prema učenicima kvalitetan, onda je ponašanje
djece pozitivno, a ako nije onda je negativno (nedisciplinirano).
- Kada nastavnik pred učenike stavlja ciljeve i zadatke koji su neadekvatni,
nejasni ili nerazumljivi učenicima, onda to često izaziva nedisciplinu u
razredu.
- Da bi se izbjegla nedisciplina u razredu, sadržaji koje učenici uče na času treba
da zadovolje njihove intelektualne, emocionalne i dr. potrebe.
- Nedostatak potrebnih sredstava i materijala za učenje otežava da svi učenici
budu aktivni. Tada pojedinci traže da posude ono što im je potrebno, obraćaju
se drugim učenicima i tako remete red u odjeljenju. Zato nastavnik i učenik
čas ranije treba da se dogovore šta sve treba da prikupe od materijala za
sljedeći čas.
- Ako su na času aktivni samo pojedinci, ostali učenici su prepušteni sami sebi, i
onda često ispoljavaju dosadu i nezainteresovanost.

2. 3. Šta nastavnik može uraditi da izbjegne nepoželjno ponašanje učenika na času

Praksa je pokazala da učenici ispoljavaju nedisciplinirano ponašanje na času, za

vrijeme nastave i učenja, prije početka i poslije završetka časa. Najlakši način da se riješi
problem discipline je da se on spriječi. Navešću neke situacije u kojima se nalaze
nastavnici ali i koji postupci bi uveliko smanjili nedisciplinu i olakšali rad nastavniku:

- Prije početka časa učenici u odjeljenju skaču i šetaju po učionici. Da bi se to

spriječilo dobro bi bilo da nastavnik sačeka dok učenici ne uđu u učionicu, kao
i poslije završetka časa da sačeka dok svi ne izađu. Samo prisustvo nastavnika
sprečava galamu i nepoželjno ponašanje učenika.
- Nastavnik često puta pred ulazak u razred čuje galamu pa se zbog toga
iznervira, kritikuje učenike ili ih kažnjava. To je uzrok napete situacije u
razredu, koja utiče i na nastavnike i na učenike u toku časa. Iz tog razloga
nastavnik na znak zvona treba da bude u odjeljenju i da ne kasni.
- Učenike treba navići da zvono upozorava da je vrijeme od 45 minuta isteklo, a
ne da napuštaju učionicu. Tek kad nastavnik da odobrenje, učenici napuštaju

5
 učionicu. Međutim, svaki nastavnik svoje gradivo mora da planira i realizuje u
okviru raspoloživog vremena, kako se ne bi desilo da učenici postanu
nestrpljivi i da počnu upozoravati nastavnika da je vrijeme časa isteklo.
- Svaki nastavnik bi što prije trebao da zapamti imena učenika, jer ako neki
učenik ne ispoljava interesovanje za ono što se radi na času, nastavnik ga treba
opomenuti imenom, a ne sa npr. slušaj ti što gledaš kroz prozor. Takva
reakcija nastavnika izaziva nered kod ostalih učenika, jer se onda svi okreću
da saznaju o kome je riječ. S druge strane, na taj način nastavnik pokazuje da
se on interesuje za svakog učenika pojedinačno.
- Nastavnici za vrijeme izlaganja novog gradiva na času, treba da posmatraju
svakog učenika na način da nijedan učenik ne stekne dojam da ima potpunu
slobodu da ometa rad drugih učenika. Istovremeno, treba dobro da vlada
gradivom koje predaje, kako se ne bi desilo da zastajkuje i prisjeća se gradiva
kad već počne da ga izlaže.
- U toku izlaganja nastavnik treba da stoji ispred odjeljenja, da on vidi učenike a
i oni njega. Također, treba da pokaže zainteresiranost za gradivo koje predaje,
jer nezainteresirane nastavnike učenici brzo otkriju.
- Nastavnikov govor utiče na aktiviranje i održavanje pažnje i aktivnosti
učenika za vrijeme nastave i učenja. Kvalitet nastavnikovog glasa određuje
kvalitet jednog nastavnika. Nastavnik treba da ima kvalitetan glas i da zna da
ga kvalitetno koristi u radu s učenicima. Nastavnici najčešće griješe koristeći
svoj glas u velikoj mjeri, a ne primjenjuju ekonomičnu upotrebu svoga glasa.
Preporučuje se i izbjegavanje monotonog izlaganja jer ono izaziva pospanost.
- Nastavnikov rad ne smije biti rutinski. To znači da u toku svog izlaganja mora
da primjenjuje različite nastavne metode i tehnike, kako se ne bi kod učenika
pojavila dosada i indiferentnost prema rutinskom radu nastavnika. Takav rad
učenike brzo zamara i uznemirava.
- Dobro bi bilo da nastavnik na početku časa kaže učenicima kako će na kraju
časa tražiti od njih da ponove gradivo koje su radili na tom času. To dovodi do
veće pažnje kod učenika jer postaju svjesni da moraju paziti šta nastavnik
izlaže na času, jer to moraju na kraju ponoviti. S druge strane, nastavnik mora

6
 ispoštovati ono što je rekao, jer bi se moglo desiti da samim ne realiziranjem
toga izgubi autoritet kod učenika, a i na budućim časovima učenici ne bi puno
obraćali pažnju na njegovo izlaganje.
- Zajedno sa učenicima odrediti pravila i postupke ponašanja koja će se
usaglasiti sa pravilima u školi. Navesti svega nekoliko pravila i detaljno
objasniti zašto je svako od pravila potrebno. Pravila navesti u pozitivnim
terminima i pomoći učenicima da ih zapamte.
- Treba pohvaliti učenika koji se javlja ili ističe na času u pozitivnom smislu ali
ne treba pominjati da učenik nije do tada znao ili neke njegove negativnosti.

2. 4. Prevencija nediscipliniranog ponašanja uz poštivanja prava učenika

Iako je dijete nedisiplinirano ono posjeduje svoja prava. Neki roditelji koji
zlostavljaju djecu ne smatraju da je tu riječ o kršenju dječijeg prava. U konvenciji o
pravima djeteta članu 19 stoji: “Države stranke poduzet će sve potrebne zakonodavne,
upravne, socijalne i prosvjetne mjere da zaštite dijete od svakog oblika tjelesnog ili
duševnog nasilja, povreda ili zloupotreba, zanemarivanja ili iskorištavanja...”

Gotovo svaki vid nediscipline se može ublažiti ukoliko koristimo trougao učenik,
nastavnik i roditelj. Aktivnost nastavnika i stručnih organa škole ne smije da se svodi
samo na kažnjavanje nediscipliniranog ponašanja kod učenika. Nastavnici treba da
stvaraju uslove u školskoj sredini koji će podsticati i pojačavati poželjno ponašanje
učenika.

Učitelji i nastavnici osnovnih i srednjih škola procjenjivali su svoju

kompetentnost u radu, odnosno vlastiti osjećaj kompetentnosti. Vidljivo je da se
najkompetentnije osjećaju kada je u pitanju prenošenje sadržaja, dok se manje
kompetentnima procjenjuju kada je u pitanju sposobnost motiviranja učenika i pomoć
roditeljima da pomognu svojoj djeci oko školskih zadataka.

Ove aktivnosti su bitne iz dva osnovna razloga:

7
 1. Ispitivanja u nekim školama su pokazala da je relativno velik broj kažnjenih
učenika i da se propisanim disciplinskim mjerama prečesto koriste nastavnici u
discipliniranju učenika.
2. U posljednje vrijeme na nedisciplinirano ponašanje ne gleda se kao na namjerno
kršenje normi o radu i ponašanju u određenoj situaciji (npr. u odjeljenju).(Perišić,
1972)

Autor ovdje želi istaći da je glavni razlog navedenog neprilagođenost učenika tj.
da je u pitanju određeni stepen neuspjeha ličnosti da se ponaša u skladu sa zahtjevima i
normama sredine u kojoj živi. Dakle, učenicima moramo pomoći da se prilagođavaju
svojoj sredini i tako ćemo izbjeći i spriječiti nastanak nediscipliniranog ponašanja. Radi
toga, nastavnik i svi drugi koji se bave preventiranjem nediscipliniranog ponašanja treba
da budu pripremljeni i osposobljeni za ovaj rad. Nakon što nastavnik otkrije da se
učenik teže adaptira i teže prihvata pravila škole, treba efikasno pristupiti
rješavanju tog problema, jer nije samo dovoljno uočiti simptome nediscipliniranog
ponašanja učenika na času. Npr. učenik se na času često okreće, za vrijeme časa
zapitkuje, ometa druge učenike u odjeljenju i slično. U takvim situacijama
nastavnik treba da se zapita šta učenik želi da postigne nediscipliniranim
ponašanjem? U tome mu je potrebna pomoć i suradnja kako ostalih nastavnika
tako i roditelja, jer je sam nemoćan da se bavi ovom problematikom.

Neopravdano je govoriti i smatrati da je učenik rođen kao problematično dijete.

On čak i ne pokušava da bude opak, pokvaren, nestašan, da nekome krv pije i sl. Kao i
svi njegovi vršnjaci, on samo pokušava da zadovolji svoje potrebe ali još nije našao pravi
put da postigne postavljeni cilj. Nastavnik da bi mu pomogao treba da pođe od toga da
nedisciplinirano ponašanje proizilazi iz njegove potrebe, a ne da ga jednostavno kazni.

Iz navedenog možemo zaključiti da ukoliko nastavnik više gleda na

nedisciplinirano ponašanje sa stanovišta njegovog razvoja i formiranja ličnosti, a manje
sa stanovišta kršenja pravila, utoliko će imati većeg uspjeha da pomogne učeniku da
prihvati socijalno poželjne načine ponašanja u određenim situacijama.

8
 Postoji nekoliko metoda kojima bi se moglo pokušati riješiti svakodnevni
problemi u razredu kao: neverbalni znaci, hvaljenje ispravnog ponašanja, hvaljenje
drugih, izravni zahtjev, ponovljeni zahtjev, ja poruke. (Bašić, 2005)

Polaznu tačku u otkrivanju i tretmanu nediscipliniranog ponašanja učenika na

času predstavljaju:

- nastavnikova opservacija učenikovog rada i ponašanja

- karakter interpretiranja informacija dobivenih putem posmatranja.

2. 5. Rješavanje problema nediscipline u okviru škole

Izvor negativnih pojava u radu i ponašanju nekih učenika može da bude i u radu
škole. Svjesna radna disciplina rezultat je cjelokupnog vaspitnog djelovanja škole. Treba
napomenuti da se mnoge pojave nediscipline ne mogu spriječiti niti trajno isključiti
primjenom disciplinskih mjera. Osnovni zadatak škole jeste da cjelokupnom
organizacijom i sadržajima vaspitnog i obrazovnog rada djeluje na učenike, da im pruži
odgovarajuća znanja o načinima društvenog ponašanja. Škola bi, također, trebala da
organizuje svakodnevni život i rad učenika na način da oni sami praktično uvježbavaju
korektno ponašanje. Pored znanja koja nastavnici daju učenicima, veoma je bitno da ih
nauče korektnom ponašanju kako na nastavi tako i izvan nje. S druge strane, bitno je da
učenici budu emocionalno raspoloženi za sprovođenje u praksu tih naučenih znanja i
pravila. Takav pristup se uglavnom postiže vježbanjem, pa zbog toga neki psiholozi i
učenje definišu kao proces kojim se jedna aktivnost stvara ili mijenja pomoću vježbe.

Jedan od važnijih uslova za stvaranje radne discipline u školi jeste i nastavnički

kolektiv. Da bi škola mogla uspješnije da obavi odgojno – obrazovne zadatke koji su joj
povjereni, ona treba prvenstveno da pravilno organizuje cjelokupan život i rad u školi.
Potrebno je da je nastavnički kolektiv dobro organizovan, da radi na usklađivanju
vaspitnog djelovanja svojih članova. Svaki član kolektiva treba da se drži uputstava i
pravila škole kako bi rad na suzbijanju nediscipline bio efikasniji.

9
 3. ZAKLJUČAK

Kao što smo mogli vidjeti iz dosad izloženog, mnogi su načini ispoljavanja
nediscipline od strane učenika, tako da bismo slobodno mogli reći da je svaki
nedisciplinirani učenik poseban slučaj za sebe i da nema univerzalnog načina za pomoć
takvim učenicima. Ja sam se fokusirao na one veće probleme, tj. probleme koji se veoma
često pojavljuju, dok sam manje probleme ostavio po strani. Želio sam istaći da postoji
veliki broj načina kako pomoći učeniku da stekne obrazovanje i da svoju energiju usmjeri
u pravom smjeru.

U većini slučajeva za nedisciplinirano ponašanje učenika odgovorni su roditelji,

nastavnici i okolina više nego sami učenici, ali se samo učenici etiketiraju kao
nedisciplinovani. Često puta, nastavnici toga nisu ni svjesni da svojim ne pedagoškim
pristupom izazivaju učenikovu nedisciplinu.

Naveo sam razloge nediscipliniranog ponašanja učenika, kao i način na koji bi se

nedisciplinirano ponašanje moglo preventirati, suzbijati i uklanjati. Kada bi se svaki
nastavnik pridržavao tih pravila, nedisciplinirano ponašanje kod učenika bi se suzbilo ili
bar smanjilo u velikoj mjeri tako bi se stvorila radna atmosfera u razredu. Međutim,
dodatni problem predstavlja i činjenica da je nastavno osoblje nedovoljno pedagoško –
psihološki edukovano.

Svaki nastavnik bi trebao da na nedisciplinirano ponašanje učenika gleda sa

stanovišta njegovog razvoja (posebno emocionalnog) i formiranja ličnosti, a manje sa
stanovišta kršenja pravila i zahtjeva lijepog ponašanja. Na taj način, nastavnik će pomoći
učeniku da zadovolji svoje potrebe koji su u skladu sa zahtjevima sredine u kojoj živi jer
nijedan učenik nije rođen kao problem nego pokušava, kao i svi drugi, da zadovolji svoje
potrebe, samo što on nije našao pravi put za postizanje tog cilja.

10
 3. LITERATURA

- Bašić J. , Hudina B., Koller Trbović N., Žižak A., Integralna metoda za
odgajatelje i stručne saradnike predškolskih ustanova – priručnik, Alinea, 2005.
- Grupa autora, Mi poznajemo i živimo svoja prava,Školska knjiga, Zagreb, 2003.
- M. Rijavec, D. Miljković, V. V. Vidović, V. V. Štetić, Psihologija obrazovanja,
Zagreb, 2003.
- Perišić M. Milan, Disciplina u školi, Svjetlost, Sarajevo, 1972.
- Tomić Ruža, Poremećaji u ponašanju kod djece i mladih, OFF-SET, Tuzla, 2005.
- Zvačko – Pehar Lidija, Razvojni problemi i vaspitanje predškolske djece, Kultura,
Beograd, 1990.

11
 5. SADRŽAJ

1. UVOD 2

2. ŠTA JE TO NEDISCIPLINIRANO PONAŠANJE TE KAKO GA EFIKASNO

PREVENIRATI, SUZBIJATI I UKLANJATI 3

2. 1. Definicija nediscipline i oblici devijantnog ponašanja 3

2. 2. Uzroci nediscipliniranog ponašanja u školi 4

2. 3. Šta nastavnik može uraditi da izbjegne nepoželjno ponašanje učenika na času 5

2. 4. Prevencija nediscipliniranog ponašanja uz poštivanje prava učenika 7

2. 5. Rješavanje problema nediscipline u okviru škole 9

3. ZAKLJUČAK 10

4. LITERATURA 11

5. SADRŽAJ 12

12
 Spisak prisutnih nastavnika na stručnom usavršavanju u školi:

U Gračanici 26.01.2021. godine

Realizator teme: Direktor škole:

Selić Seudin Ćasurović Ibro

13