Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna

Zadatak: Svaki učenik treba pročitati cijeli roman te napraviti bilješke za određeni njegov dio.
Svaki učenik treba prekontrolirati dio bilježaka svojih kolega i to na sljedeći način:

Svatko od vas kontrolira ono poglavlje nakon svojeg. Drugi krug i treći krug počinju
ponovno s Julijom Banfić. U trećem krugu Lucija Šincek neće ispisivati natuknice,
samo će prekontrolirati cijeli epilog.

Stranice su označene prema e-lektiri.

Što bilješke trebaju sadržavati?

● U obliku natuknica pratite tijek radnje, likove, njihove odnose, podatke o mjestu i
vremenu radnje, obilježja stila ako uočite (unutarnji monolog, prepričavanje, dijalog,
oblik pisma).
● Iznesite zaključke, interpretirajte tekst.
● Podcrtajte dijelove koje smatrate važnima (neki važan sadržajni podatak).
● Ispišite barem jedan citat kao argument za svoju tvrdnju.
● Budite spremni na temelju svojih natuknica i usmeno (do 3 minute) prikazati temu i
tumačenja zadanog poglavlja.
● Natuknice trebaju biti pisane u skladu s pravopisnom i gramatičkom normom HSJ.

Prvi dio romana

1. poglavlje (3. - 8. MJESTA RADNJE: ulica, stan Aljone Ivanove, krčma

str. ) Raskoljnikov: razdražljiv, naped bijedno odjeven uzbuđe, osamio se, zbunjen, prestaje
Banfić Julia se baviti svakodnevnim poslovima, gadljiv

RADNJA:
● Raskoljnikov izbjegava kontakt sa gazdaricom jer joj duguje novac za
stanarinu
● izlazi iz stana na ulicu (unutarnji monolog, opis prostora)
● odlučio je da više neće nositi šešir jer mu je neki nepoznati čovjek rekao da
izgleda kao njemački klobučar
● Raskoljnikov razmišlja o svom planu
● Postaje nervozan i uzrujan kako se približava kući u kojoj stanuje Aljona
Ivanova (“Srce mu je zamiralo, a živci treperili kad je prišao glomaznoj
kućerini…”)
● Pamti mnoge detalje o Aljoni Ivanovi kao što su gdje drži ključeve, vrijedne
stvari, raspituje se o Lizaveti te pamti raspored namještaja u sobi (...”pa hitrim
pogledom razgleda cijelu sobu ne bi li što bolje proučio i upamtio raspored u
njoj.”)
● založi stari sat i odlazi iz stana
● osjeća grižnju savjest u vezi svoga provedbe svoga plana
● biva zgrožen samim sobom te ulazi u krčmu kako bi se riješio tog osjećaja
(“Nikad do tada nije ulazio u krčme, ali mu se sad vrtjelo u glavi, a uz to ga je
morila strahovita žeđ.)

2. poglavlje (8. -
-mjesto radnje: krčma, Marmeladov smještaj
17. str.)
Bistrović -likovi: Raskoljnikov, Marmeladov,Lebezjatnikov,Katerina Ivanovna, Sonja, Ivan Afanasjević
Larisa
-Katerina Ivanovna: Marmeladovljeva supruga, iscrpljena, bori se za djecu kako ne bi ostali gladni,
jako voli svoju djecu, oboljela od tuberkuloze

-“To je bila strašno mršava žena, slabašna, dosta visoka i stasita, još divne zagasitoplave kose, a na
njenom licu stvarno su se vidjele crvene pjege. Stisnuvši ruke na grudima, zapečenih usana, ona je
hodala po svojoj maloj sobi i disala neujednačeno i isprekidano. Oči su joj blještale kao u groznica, ali
njen pogled je bio oštar i ukočen. To sušičavo i uzbuđeno lice pri posljednjem svjetlu dotrajale svijeće
koje je treperilo na njenom licu stvaralo je bolan utisak.“

-Marmeladov: pijanac i propao čovjek, voli i cijeni svoju obitelj, čovjek dobrih namjera

-“To je bio čovjek od preko pedeset godina, srednjeg rasta i snažne građe, s prosijedom kosom i
velikom ćelom, sa podbuhlim, žutim i čak zalenkastim licem od stalnog pijančenja i s otečenim
kapcima, iz kojih su, kao kroz uzane pukotine, sijale živahne crvenkaste očice.“

-Sonja: Marmeladovljeva kćer , počela je raditi kao prostitutka kako bi pomogla svojoj obitelji, dobra,
razumna

-obilježja stila: pripovijedanje, opisivanje, dijalog

-tijek radnje:

· Raskoljnikov nije bio naviknut na toliko svijeta koliko ga je bilo u krčmi, ali je sad želio biti s
ljudima

· Raskoljnikovu se probudi zainteresiranost za činovnika Marmeladova

· Raskoljnikov uočava da Marmeladov ostale ljude u krčmi gleda s visoka

· Opis Marmeladova

· Marmeladov započinje razgovor s Raskoljnikovljem ;međusobno se predstavljaju

· Marmeladov se počinje otvarati Raskoljnikovu o svojoj životnoj priči

· Naime gospodin Lebezjatnikov je pretukao Marmeladovu suprugu Katerinu Ivanovnu zbog

dugova dok je Marmeladov ležao mrtav pijan i ništa nije mogao učiniti

· No to ga nije spriječilo da nastavi piti

· „Zato i pijem jer u tom piću tražim smilovanje i osjećaje. Pijem jer hoću dvostruko da trpim.“

· Žena mu radi od jutra do mraka, a Marmeladov sve te novce zapije

· Novac im je prijeko potreban jer imaju troje djece, stanuju u hladnoj i siromašnoj kući zbog
čega se i Katerina Ivanovna razboljela

· Marmeladov se njome oženio nakon prvog braka(koji je sav imetak prokockao, a i na kraju je
tukao) kad je ona već bila udovica s troje djece,a isto je tako i Marmeladov imao kćer Sonju od
prvog braka

· Katerini je sva rodbina okrenula leđa i nije imala više kamo otići

· Marmeladov ju je zaprosio jer nije mogao gledati kako pati

· „Plakala je i ridala i ruke kršila-ali je pošla! Jer nije imala kud.“

· Prvu godinu braka nije uopće pio te je obavljao svoju dužnost časno i pošteno no kasnije se
odao piću

· Oni su sada podstanari kod gazdarice Amalije Fjodorovne Lipevehzelj , a Marmeladov to

mjesto naziva pakao i užas, nemaju novaca i jedva preživljavaju

· Marmeladov priča o svojoj četrnaestogodišnjoj kćeri Sonji koja je puno pretrpjela

· Jednoga je jutra nakon Katerininih uvreda Sonja otišla od kuće i vratila se s 30 srebrnih
rubalja

· Ona je postala prostitutka te su je prijavili i zato je morala nositi žutu ceduljicu i odseliti se iz
kuće

· od tada Sonja posjećuje obitelj u sumrak i donosi novac

 · prije mjesec dana Marmeladov je ponovno dobio posao, Ivan Afanasjević ga je primio

· Katerina Ivanovna je bila presretna što prima plaću, dvorila ga je, dobro ga je opremila,a
Marmeladov se osjećao kao da je u raju

· No samo jedan dan nakon što je primio plaću Marmeladov ukrade Katerini Ivanovoj ključ od
škrinje i uzme sav novac i sad je već peti dan izvan kuće

· Prije nego što je došao u krčmu molio je kćer Sonju za novac i sada pije od posljednjih
Sonjinih novaca

· Marmeladov traži sažaljenje,ali umjesto toga Raskoljnikov odluči Marmeldova koji nije više
mogao stajati na nogama odvesti kući

· Opis Marmeladova siromašna smještaja

· Opis Katerine Ivanovne

· Katerina Ivanovna počinje prigovarati Marmeladovu da je ponovno propio sav novac

· Raskoljnikov odlazi kako bi izbjegao svađu

· Raskoljnikov im pri odlasku ostavlja malo novaca na prozoru

3. poglavlje (17. - MJESTO RADNJE: Raskoljnikova soba

LIKOVI KOJI SE SPOMINJU: Raskoljnikov, Gazdarica, Nastasja, Raskoljnikova sestra
24. str.) (Dunja), Raskoljnikova majka, Marfa Petranova, Petar Petrovič Lužina
Cmrečnjak PISMO MAJKE: Raskoljnikov dobiva pismo od majke koja mu piše o svakidašnjem
Stela životu
ODNOS RASKOLJNIKOVA I NASTASJE: zajedno su pričali, donosila mu je jelo
ODNOS RASKOLJNIKOVA I SESTRE: Raskoljnikov smatra da se ona žrtvuje radi
njega te ga to tišti

- Raskoljnikov se budi u svojoj sobi. ''Probudi se žučljiv, razdražljiv, pakostan, te

s mržnjom ogleda svoju sobicu''. Opisuje sobu kao malenu, bijednu, prašnatu,
nisku, slabo opremljenim pokućstvom. Raskoljnikov je bio siromašan, neuredan,
povučen.,,Teško bi bilo, više se zapustiti i zanemariti / sasvim se povukao od
sviju''.

- Nastasja je kuharica i jedina gazdaričina sluškinja. Raskoljnikovu je donosila

hranu te su zajedno pričali. Rekla mu je da Praskovja Pavlovna, gazdarica planira
tužiti Raskoljnikova policiji zato što ne plaća stanarinu. Donijela mu je i majčino
pismo. ,,Mili moj Rođa, – pisala mu je mati''.

● Raskoljnikova sestra Dunja se zaposlila kao guvernata u kući Svidrigajlovih

kako bi vratila dug. Pozajmila je novce kako bi ih mogla poslati Raskoljnikovu.
Marfa Petranova, žena od gospodina Svidrigajlova je vidjela muža i Dunju
zajedno u dvorištu i otjerala Dunju optuživši je preljubnicom. Dunja je bila
omalovažavana, ismijavana u cijelom selu. Gospodin Svidrigajlov se
predomislio i objasnio ženi kako je Dunja nevina. Zahvaljujući tome, Dunja je
pronašla zaručnika, Petra Petroviča Lužina (daleki rođak Marfe Petranove).
On dolazi u Peterburg kako bi upoznao Raskoljnikova. Majka i sestra su
zaključile da i Raskoljnikov može imati koristi od Petra P. L. Najavljuju kako će
i one doći u posjet njemu u Peterburg

- Dok je Raskoljnikov čitao pismo lice mu bijaše vlažno od suza, ali kako je
nastavljao čitati, postajalo je bijedo i iskrivljeno od bijesa. Naposljetku postane mu
tjeskobno u sobici i izađe van iz nje ne mareći hoće li koga sresti.

4. poglavlje (24. – 31. ● VRIJEME RADNJE: Neposredno nakon što je

str.) Raskoljnikov zaprimio majčino pismo o svojoj sestri Dunji
Dobranić Lorena i njezinu ,,zaručniku’’

● MJESTO RADNJE: Raskoljnikov stan, klupa

● LIKOVI: Raskoljnikov, Dunja, majka, Petar Petrovič,

djevojka u parku, redar, ,,Svidrigajlov’’ (čovjek iz parka),
Razumihin
● OBILJEŽJA STILA: unutarnji monolog (Raskoljnikova
pripovijest o neslaganju sa sestrinim zarukama), dijalog
(Raskoljnikov, redar i Svidrigajlov u parku)

RADNJA:
1. Raskoljnikov je uznemiren pismom koje je primio od
svoje majke u kojem je pisalo da se njegova sestra
Dunja zaručila za Petra Petroviča. Raskoljnikov svojim
monologom jasno opisuje svoje neslaganje sa sestrinim
zarukama.

,,Zbog milog, obožavanog čovjeka prodat će se! U tom i jest

cijela stvar: za brata, za majku prodat će se!’’

,,Razumijete li vi, da je lužinska čistoća ono isto, što i

Sonječkina čistoća, a možda još i gora, gadnija, podlija, jer vi se,
Dunječka, ipak nadate velikom komforu, a tamo se ni o čem
drugom ne radi, nego o smrti od gladi! ‘’ - uspoređuje sestru sa
Sonjom

2. Raskoljnikov pronađe klupu i sjedne. Primijetio je u svojoj

blizini pijanu djevojku koja hoda u poderanoj i polu
otkopčanoj haljini. Zaključio je prema njezinu izgledu da
ima 15 ili 16 godina.
Vanjska karakterizacija: gologlava, bez suncobrana i rukavica,
haljina od lake svile, ona stoji nakrivo i nahero…
,, Djevojka, čini se, gotovo i nije pri svijesti; nogu prebacila preko
noge i otkrila je više, nego što bi trebalo, i kako se po svem vidi,
nije baš svjesna, da je na ulici.’’

3. Nedaleko od djevojke Raskoljnikov spazi krupnog

gospodina od tridesetak godina koji samo čeka kako bi
se Raskoljnikov maknuo jer je imao namjeru iskoristiti
djevojku. Raskoljnikov tada postane zaštitnički nastrojen
prema djevojci te nasrne na krupnog čovjeka.
4. Njihov sukob razdvaja redar. Raskoljnikov redaru daje
uvid u situaciju te su odlučili poslati djevojku kući.
Raskoljnikov daje redaru 20 kopjejaka kako bi odvezao
djevojku kući. Djevojka se opire pomoći i odbija im reći
svoju adresu.
5. ,,Gizdelin pođe za njom, ali drugom alejom, ne skidajući
očiju s nje.’’ Raskoljnikov je bio svjestan njegovih
namjera s djevojkom, no u tom trenutku je zaštitnička
uloga nestala i kaže redaru: ,, Pustite! Čemu? Okanite
se! Neka se pozabavi! (On pokaže na gizdelina.) Što vas
briga’’
6. Nadalje, Raskoljnikov se pita kamo je pošao. Ajeti se da
 se zaputio svojemu staromu prijatelju sa sveučilišta,
Razumihinu. Na kraju poglavlja slijedi opis odnosa
Raskoljnikova i Razumihina.
,,S Razumihinom se nekako združio, ili baš i nije združio, nego
bio razgovorniji i otvoreniji. Ali s Razumihinom nije nitko ni
mogao biti drugačiji. To je bio neobično veseo i druževan
momak, dobar i prostodušan. Ali pod tom se prostodušnošću
krila ozbiljnost i dostojanstvo. ‘’

5. poglavlje (31. – 37. MJESTO RADNJE: Otoci( Tako on prođe sav Vasiljevski otok, iziđe na
str.) Malu Njevu, prijeđe most i skrene na otoke), Sijenski trg(Bilo je otprilike
Horbec Alen devet sati, kad je prolazio Sijenskim trgom.)

VRIJEME RADNJE: večer prije “zločina”

LIKOVI: Rodion Romanič Raskoljnikov, Lizaveta Ivanovna

RADNJA: Na početku poglavlja Raskoljnikov osjeća zbunjenost

svojim naglim odlaskom Razumihinu. Odluči se vratiti kući, ali na
kraju odustaje od te ideje(Ostavi klupu i pođe, skoro potrči; htjede se u
prvi mah vratiti kući, ali mu odjedanput posta strašno mrsko vraćati se kući: u
tom kutu, u toj užasnoj rupčagi, tamo baš i dozrijeva sve ono evo već mjesec
dana i dulje; i on pođe, kamo ga oči vode.). Prije povratka kući
Raskoljnikov odluči otići u razgledavanje malih otoka u delti
Neve(Otoci) gdje bogati stanovnici grade vikendice i ljetne
domove. Kasnije odlazi u javnu kuhinju gdje je naručio votku i
kolač. Pri putu kući zaspi te sanja san čiji je sadržaj prema opisu
pripovjedača potaknut stanju bolesti u kojem se Raskoljnikov
nalazio (U bolesnu stanju sni znaju biti neobično izraziti, jasni i izvanredno
nalik na javu. Stvara se gdjekada grozomorna slika, ali okviri i cio proces njena
nastajanja…). U snu Raskoljnikov ima sedam godina te zajedno
sa svojim ocem svjedoči nasilju seljaka nad slabim konjem kojim
ga njegov vlasnik, Mikolka, želi potaknuti da vuče kočiju punu
ljudi. Konj ne uspijeva potegnuti kočiju jer je previše teška te ga
na kraju Mikolka i ostali pijani seljaci prebiju do smrti.
Raskoljnikov se budi iz sna proliven hladnim znojem. Zabrinut je
zbog činjenice jer nije siguran je li on u mogućnosti počiniti
“zločin” te se izvlači mišlju da on ne bi mogao izdržati počinjnje
tog zločina(– Ne, ne mogu ja to izdržati, ne mogu izdržati! Sve da nema,
sve da nema nikakve sumnje u tim računima, sve da je to, što je odlučeno u
ovom mjesecu, jasno kao dan, istinito kao aritmetika! Gospode! Ta ja se ipak
neću odlučiti! Ta neću izdržati, neću izdržati!... Čemu, čemu sve dosad... ).
Njegov se stav mijenja pošto prolazi Sijenskim trgom. Tamo
pričuje razgovor između dva trgovca te Lizavete Ivanovne,
mlađe polusestre Aljone Ivanovne. Iz tog razloga saznaje da će
Aljona Ivanovna sutradan biti sama oko sedam navečer.
Zahvaljujući toj informaciji Raskoljnikov postaje još više
opsjednut naumom da ubije i opljačka Aljonu Ivanovnu.

6. poglavlje (37. – 44. - mjesto radnje: bijedna krčma, Raskoljnikov stan

str.)
Hrebak Dario - osobine Raskoljnikov: sujevjeran, uzrujan, odlučan,
 zastrašen, nestrpljiv, nervozan

Tijek radnje:

- dozna je zašto su građanin i žena prizivali

Lizavetu…tražili su trgovkinju

- sjeća se kako mi je znanac student, rekao za

adresu Aljone Ivanovne ako bi što zalagao

- imao je dvije stvari za zalog: očev sat i zlatni prsten

- odnese prsten, ali je već na prvi pogled

osjećao odvratnost prema njoj
- kasnije sjeda u bijednu krčmu, naruči čaj i začuje
razgovor studenta i mladog časnika o Aljoni
Ivanovnoj -dijalog

- kratak opis Aljone Ivanovne

- počinje govoriti o njezinoj sestri Lizaveti, koju

Aljona svaki čas tuče
- opis Lizavete: “Tako je mirna, krotka, smjerna,
zadovoljna, sa svime zadovoljna. A smiješak joj
je čak vrlo lijep.”
- student govori kako bi ubio Aljonu Ivanovnu jer bi
tada mogao pomoći drugima, ali ne namjerava to
stvarno
- Raskoljnikov razmišlja zašto je baš sada morao o
tome slušati

- vraća se kući, gdje ode spavati jer je osjećao

groznicu

- budi ga Nastasja, ali on odluči dalje spavati

- odlučio je otići i ubiti Aljonu Ivanovnu

- sve je pripremio, ali mučilo ga je pitanje kako

će uzeti sjekiru

- planirao je da će Natasja izaći, ali ona je bila u

kuhinji

- u pazikućinoj sobi je ugledao sjekiru i kad se

uvjerio da je sigurno uzeo ju je i krenuo prema
Aljoni Ivanovnoj
- dolazi do njezina stana

7. poglavlje (44. – 51. 7 poglavlje započinje sa dolaskom Raskoljnikovog do stana Aljone

str.) - ubija ju sa sjekirom
- uzima joj ključeve i odlazi do sobe
Huzjak Vida - pronalazi škrinju ispod kreveta te ju otvara ključem koji je prethodno
 ukrao
- u škrinji se nalazi blago koje uzima sa sobom
- začuje korake te ode pogledati tko dolazi
- vidi Lizavetu te joj prilazi i ubija je sjekirom
- Raskoljnikov za čuje zvukove te zakači vrata
- dolaze Koh i mladić te pokušavaju ući u stan međutim Raskoljnikov
ne želi otvoriti
- shvate da vrata nisu zaključana te odlaze do pazikuće
- za to vrijeme Raskoljnikov bježi u stan umjetnika
- zatim odlazi kući i vraća sjekiru na mjesto
-
- ,,...odmah se zavuče pod postelju jer je znao da starice obično
drže škrinjice pod posteljama’’ (argument za pronalazak škrinjice
ispod kreveta)
-
Mjesto radnje: Kuća Raskoljnikovog, stan Aljone
Osobine Raskoljnikova: preplašen, zbunjen, iscrpljen, zamišljen
Dijalog (između mladića i Koha): zanima ih razlog ne otvaranja
vrata

Drugi dio romana

1. poglavlje (52. – 62. -Raskoljnjikov je sanjao sedmogodišnjeg sebe kako s ocem
str.) prolazi pored crkve te da je vidio Mikolkina kako ubija kobilu
Jug Sara sjekirom. Kada se probudio (ispod drveta na livadi) shvatio je
da neće moći napraviti to što planira. Kada se vraćao kući čuo
je da će sutradan Aljona Ivanovna biti sama kod kuće u 19
sati. Također na putu kući zastao je u krčmu i tamo načuo
nekog studenta kako govori časniku da bi bilo najbolje da
netko ubije Aljonu Ivanovnu.
-“Da ubiješ i da uzmeš njene novce, pa da se onda pomoću
njih posvetiš služenju cijelom čovječanstvu i općem dobru, zar
ne misliš da se ono sićušno zlodjelce ne bi zbrisalo tisućama
dobrih djela?… A što znači, na općoj tezulji, život te sušičave,
glupe i zlobne babe? Ništa više nego život kakve uši…”
-Sljedeće jutro probudila ga je Nastasja no on se digao iz
kreveta tek u 18 sati te počeo užurbano pripremati. Ukrao je
sjekiru u pazikućinoj sobi te krenuo do Aljone Ivanovne.
Putem se upustio u filozofska razmišljanja.
-“Rađa li bolest sam zločin, ili je samo zločin, nekako po svojoj
osobitoj prirodi, vazda praćen nečim nalik na bolest?”

2. poglavlje
(62. – 68. str.) - MJESTO RADNJE: građansko dvorište,
Jurak Dora Razumihinov stan, Raskoljnikova soba
- LIKOVI: Raskoljnikov, Razumihin
- RADNJA:
- Raskoljnikov se želi riješiti svih dokaza
- Prvotno je htio baciti sve u kanale, pa je razmišljao
o tome da ode do Neve ili Otoka no naposljetku
ulazi u građansko dvorište i sve zakopava pod
 kamen
- „Odlučio je već davno: »baciti sve u kanal, zamesti
trag i svemu je kraj.« Tako je odlučio još po noći, u
bunilu, za onih časova, kad se nekoliko puta (sjeća
se) trzao, da ustane i da pođe: »brže, brže, i sve
baciti«. Ali se pokazalo, da je jako teško baciti.“
- „Pod kamenom se otvorila nevelika udubina:
onamo on stane odmah bacati sve iz džepa.“
- Nesvjesno ulazi u Razumihinov stan gdje
Razumihin vidi da je bolestan i nudi mu posao kod
knjižara kojeg Raskoljnikov odbije
- Dolazi kući i zaspi; probudi se kada čuje da
gazdaricu tuče Ilja Petrovič što je bila halucinacija i
onesvijesti se
- „– Ja sam sâm čuo... ja nisam spavao... sjedio
sam, – reče on još snebivljivije. – Dugo sam
slušao... Došao nadzornikov pomoćnik... Svi se
strčali na stube, iz svih stanova…

– Nitko nije dolazio. Krv to bukti u tebi; kad ona

ne može nikuda, mora da se stine, pa onda ti se svašta
prikazuje... Hoćeš li jesti, a?“

3. poglavlje
(68. – 77. str.) LIKOVI: Raskoljnikov, Nastasja, Razumihin, Zosimov,
Kosi Niko
MJESTO RADNJE: Raskoljnikovljev stan

OBILJEŽJA STILA: unutarnji monolog - “»Dugo me se

neće okaniti!« mislio je.”

RADNJA:

Nakon što se osvijestio vidio je Nastasju i nepoznatog

čovjeka u njegovoj blizini.

- Prihvatio je 35 rubalja koje mu je poslala majka

- Nastasja vodi brigu o Raskoljnikovu – priprema

mu hranu

- Razumihin prepričava kako je našao Raskoljnikova

bez svijesti – dodaje da je buncao

- Raskoljnikov zabrinut zbog buncanja

“O čemu sam buncao?

– Baš navalio! Valjda te nije strah za kakvu tajnu?“

- Raskoljnikov i Razumihin se prepiru oko odjeće

– „Okani se! Neću! – odmahivao je Raskoljnjikov, koji je s

 odvratnošću slušao taj na silu šaljivi izvještaj Razumihinov
o kupnji odjeće“

-u stan ulazi Zosimov

4. poglavlje
(77. – 83. str.) - mjesto radnje: Raskoljnikovljev stan
Perković Tara - osobine: paranoičan, zabrinut, uplašen, zdravlje mu
nije dobrog stanja
- doktor Zossimov dolazi posjetiti Raskoljnikova te ga
provjerava postavljajući mu pitanja nakon čega
savjetuje Razumihin i Nastasji kako pomoći
Raskoljnikovu
- Zosimova prima poziv od Razumihin koji se odnosi
na slavlje u novom stanu
- Razumihin iznosi svoje mišljenje o ubojstvu koje se
dogodilo te kaže da smatra da je ličilac Mikolaj
ubojica.
- Mikolaj je vlasniku krčme donio draguljske korice sa
zlatnim naušnicama u zamjenu za dva rublja
- Razumihin sumnja da je MIkolaj ukrao Aljonine
naušnice zato što je pokojnica uzajmljivala novce na
zalog
- Raskoljnikov se ponaša paranoično te se uključuje
u razgovor na čudan te već prethodno navedeno,
paranoičan način: “Za vratima? Za vratima je
ležala? Za vratima?”
- razgovor završava ulaskom nepozvane osobe u
prostoriju

5. poglavlje
(83. – 90. str.) -Mjesto radnje:Raskoljnikovljev stan
Punčec Tajana
-U Raskoljnikovu stanu pojavljuje se Petar Petrović
Lužin(zaručnik Raskoljnikove sestre)

-vanjska karakterizacija Lužina ostavlja dobar dojam

-ima šešir, rukavice, izgleda odvažno

-Dijalog Lužina, Zosimova, Raskoljnikova i Razumihina

-Lužin govori o uspjehu

-planirao je otići, ali kada se pokrenula tema

ubojstva Lužin ostaje

-Svađa Raskoljnikova i Lužina

 -Raskoljnikov postaje bijesan kada se spomene ubojstvo

-Zosimov i Razumihin sumnjaju da je Raskoljnikov

ubojica

-Raskoljnikov burno reagira na temu ubojstva

-Raskoljnikov želi biti sam

6. poglavlje
(90. – 103. str.) Likovi: Raskoljnikov, Zamjotov, Razumihin, radnici,
Šimec Lucija pazikuća

Mjesto i vrijeme radnje: Kristalni dvorac(gostionica),

večer(točnije 8 sati), kuća Aljone Ivanovne

Obilježje stila: unutarnji monolog(“»Negdje sam,« –

pomisli Raskoljnikov odlazeći, – »negdje sam čitao, kako
neki čovjek, osuđen na smrt, sat prije smrti govori ili misli:
kad bi sada morao da živi gdjegod na visu, na hridi, na tako
uskom prostorčiću, gdje jedva može da stane obadvjema
nogama, a uokolo neka bude bezdan, ocean, vječni mrak,
vječna samoća i vječna bura, te da ovako na aršinu
prostora prostoji cio život, tisuću godina, vječnost, – bolje je
i tako živjeti, nego odmah umrijeti!”), dijalog(Raskoljnikova i
Zamjotova, Raskoljnikova i Razumihina, Raskoljnikova i
radnika i pazikuće)

Tijek radnje:

Nakon svađe sa Lužinom i nakon što su svi otišli iz njegova

stana, Raskoljnikov odlazi u šetnju, ali zapravo ponovo ne
zna kuda se uputio. Prolazi trgom i dolazi do Kristalnog
dvorca, do gostione o kojoj mu je pričao Razumihin. Ulazi i
traži novine da pročita vijesti o „onom“, zatim dolazi
Zamjotov i počinje njihov dijalog. Raskoljnikov je priznao da
je u novinama tražio vijesti o ubojstvu Aljone
Ivanovne(“Tražio sam, a zato sam i svratio amo, – o
ubijstvu babe, udovice činovnikove, – izgovori naposljetku,
skoro šapćući, a lice primaknuo sasvim k Zamjotovljevu
licu”). Zatim mu Raskoljnikov ispriča kako bi on počinio
ubojstvo. Nakon toga Raskoljnikov odlazi iz gostione i na
ulazu susreće Razumihina. Razumihin se naljuti na njega
jer je bolestan napustio stan, ali ga ipak pozove na
druženje u njegov novi stan. Rastaju se i Raskoljnikov dođe
do mosta i zamišljeno gleda u daljinu. Kraj njega dolazi
žena i baca se u kanal. Zatim nesvjesno dolazi do kuće
Aljone Ivanovne u kojoj se desilo ubojstvo(“Stupao je i
gledao u zemlju. Odjednom kao da mu je netko šapnuo
 nešto u uho. Digne glavu i smotri, da stoji pred onom
kućom, baš pred vratima. Od one večeri nije bio tu i nije
tuda prolazio”). Ulazi u stan i primjećuje kako nema
pokućstva. Pritisnuo je zvono da se prisjeti zvuka te je pitao
radnike gdje je nestala krv. Zajedno s radnicima odlazi do
pazikuće i tvrdi kako je došao pogledati stan. Zatim se
skupi „svjetina“ i govore da je pijan ili bolestan. Na kraju ga
pazikuća izbaci iz dvorišta.

7. poglavlje -Raskoljnikov nailazi na gužvu te od prolaznika doznaje da

(103. – 113. str.) se dogodila nesreća, u kojoj je kočija pregazila pijanog
Šincek Lucija čovjeka koji je u krivo vrijeme pao na cestu
-kad je ugledao nj. lice, poručio je policajcu, kako poznaje
pregaženog čovjeka(Semjon Zaharovič Marmeladov) te da
ga trebaju odvesti do njegove zgrade; bliže je i ondje živi
liječnik
-njegova žena, Katerina Ivanovna je u trenutku kad su
doveli Marmeladova, svojoj kćeri Poljenki pričala o
raskošnom životu koji su njih dvoje prije imali i o
posljednjem plesu predstavnika plemstva
-čim su doveli ranjenika i položili na kauč, Katerina
Ivanovna ga je počela zbrinjavati te je poslala Poljenku po
Sonju
-doktor je potvrdio kako mu nema spasa te ubrzo nakon
dolazi Sonja kako bi se oprostila s ocem
-na kraju je Marmeladov preminuo, a Raskoljnikov pri
odlasku daje Katerini Ivanovnoj 20 rubalja za pogreb
-Poljenka je Raskoljnikova zaustavila u hodniku da mu
zahvali za pomoć te su proveli nekoliko minuta
razgovarajući od njenom ocu
-Raskoljnikov odlazi posjetiti Razumihina, koji je imao
proslavu zbog novog stana te je pijan išao otpratiti
Raskoljnikova kući. Pri ulasku u njegovu sobu obojica su iz
nje čuli glasove, za koje se ispostavilo da su njegova majka
i sestra
-,, …Snaga, snaga mi je potrebna, bez snage ne možeš
ništa, snaga se opet mora stjecati snagom, to je ono što
oni ne znaju.”

Treći dio romana

1. poglavlje MJESTA RADNJE: Raskoljnikovljev stan, ulica, Bakalejevljevo prenoćište

(114. – 122. str.) Avdotja Romanovna: “izvanredno lijepa, visoka, divna stasa, snažna,
Banfić Julia samouvjerena, kosa joj bijaše tamnoplava, oči gotovo crne, sjajne, ponosite, bila
je blijeda, imala je prilično malena usta…”

RADNJA:
● Raskoljnikov prima za ruke majku i sestru i promatra ih neko vrijeme
● Majka se zabrinula za Raskoljnikova kad je vidjela kako izgleda pa je
 ponudila s njim ostati i spavati kod gazdarice, taj prijedlog nije mu se
svidio, pa se Razumihin ponudio da ga otprati do stana
● Raskoljnikov pripovijeda sestri i majci kako ne želi taj brak te da je
Petra Petroviča Lužina “otjerao do đavola”
● Rekao je sestri da napiše pismo i tako otkaže brak no ona se
usprotivila i skoro su se posvađali
● Razumihin je odveo sestru i majku iz stana
● DIJALOG (između Razumihina, Puljherije Aleksandrovne i Avdotje
Romanovne):
○ ispričao im je što se sve bilo događalo s Raskoljnikovim
○ Rekao im je da mogu ostati ovdje jer bi gazdarica bila
ljubomorna, a Raskoljnikov ljut
○ Ponudio im je da ih otprati do stana, a on će provjeriti kako
je Raskoljnikov , a kasnije će dovesti doktora Zosimova, tako
je i bilo
● Avdotja Romanovna svidjela se i Razumihinu i Zosimovu pa je zbog
toga Razumihin Zosimova uhvatio za vrat

2. poglavlje
(122. – 129. str.) -mjesto radnje: Raskoljnikovljev stan

Bistrović Larisa -likovi:Raskoljnikov, Razumuhin, Dunja, Puljherija Aleksandrovna, Avdotja

Romanova i Lužin

-obilježja stila: opisivanje, dijalog, pripovijedanje

-tijek radnje:

· Raskoljnikov se probudio zabrinut i s kajanjem za vrijeđanje Lužina i za

cjelokupno njegovo ponašanje jučer, sam sebi je priznao da je bio nepošten
i oduran

· tog se jutra umio, oprao kosu, vrat i ruke, ali se nije previše sredio kako
mu majka i sestra ne bi pomislile da se sredio za njih

· u međuvremenu su Dunja, Puljherija Aleksandrovna i Avdotja Romanova

pirčale sa Razumihinom koji se njima predstavio kao Dmitrij Prokofjič o
Raskoljnikovu

· razgovarali su o tome kakav je Raskoljnikov i njegovu karakteru,

njegovom zdravlju i braku koji se trebao dogoditi između njega i gazdaričine
kćeri

· Dunja upita Razumihina o jučerašnjem sukobu između Raskoljnikova i

Lužina jer je taj događaj zabrinjava više od svega te Razumihin ispripovjedi
sve iznova

· zatim Puljherija Aleksandrovna daje Razumihinu pismo koje su ona i

Dunja jučer primile od Lužina u kojem piše kako se Lužin ispričava što nije
mogao doći po njih na peron i što se nije mogao sastati sa njima danas
ujutro

· u tom pismu je također napisao da će se sastati s njima danas navečer u

osam sati, ali uz jedan uvjet: „…nepopustljivu svoju molbu da našem
zajedničkom sastanku ne bi prisustvovao Rodion Romanovič, pošto je on
mene nečuveno i neuljudno uvrijedio…“

· Lužin je napisao isto tako da je vidio Raskoljnikova u stanu jednog

pijanca samo dva sata nakon što ga je Lužin posjetio , a navodno je bio
ozbiljno bolestan tada te je nadodao da je Raskoljnikov jučer dao Sonji
dvadeset pet rubalja koje mu je majka s mukom skupila

· Puljherija i Dunja nisu znale što napraviti

· Puljherija se bojala sastati sa sinom

· Razumihin im predloži da posjete Raskoljnikova zajedno s njim i oni to

 učine

· prije ulaska u Raskoljnikovljevu sobu Puljherija upita Razumihina kako

se treba odnositi prema Raskoljnikovu

· „-Nemojte ga ni o čemu suviše ispitivati ako vidite da se mršti;osobito ga

nemojte za zdravlje mnogo pitati, to ne voli.“

3. poglavlje MJESTO RADNJE: soba

LIKOVI KOJI SE SPOMINJU: Zosimonov, majka (Puljherija) i sestra (Dunja)
(129. – 137. str.) Raskoljnikova, Petar Petrović, Razumihin
Cmrečnjak Stela PISMO PETRA PETROVIĆA: prijetnja i kleveta
- Zosimov govori kako je Raskoljnikov zdrav, posve odjeven, umiven i
očešljan. U sobu uđoše majka i sestra Raskoljnikova.

- Raskoljnikov se pomiri sa sestrom nakon jučerašnje svađe. Majka

govori Raskoljnikovu kako im je jučer Nastasja rekla da je u pijanskom ludilu
te su se one prestrašile da nije možda umro. ,, Jest, jest... sve je to naravno
gadno... – promrmlja kao odgovor Raskoljnjikov, ali tako rastresen i
nepažljiv.''.

- Raskoljnikov je jučer šećući po ulici vidio pregaženog činovnika.

Pomogao je prenijeti ga u stan te je novce koje mu je mama dala, dao
njegovoj ženi za sahranu. ,, Htio sam samo reći, da vas, mama, molim za
oproštenje, – završi on oštro i otržito''. '' Nešto je bilo napeto u cijelom tom
razgovoru, i u šutnji i u izmirenju, i u praštanju, i svi su to osjećali.''

- Puljherija Aleksandrovna priopćuje da je umrla Marfa Petrovna

Svidrigajlova. ''Uostalom, zar vas je i volja, mama, ovakve tričarije
pripovijedati, – progovori Raskoljnikov razdraženo i nekako nehotice. ''Zar
se svi vi bojite mene, što li? – zapita on, iskrivivši usta na smiješak''.

- Zosimonov izlazi. Raskoljnikov upita Dunju sviđa li joj se Razumihin. ,,

Jako, – odgovori Dunja''. '' Ih, kakav si ti... krmak! – izgovori Razumihin silno
zbunjen, te se zacrveni i ustane sa stolice''.

- Raskoljnikov raspravlja s Dunjom o njezinom zaručniku. ,, Ili ja, ili

Lužin''/ Ako pak pođeš za Lužina, ja te od onoga trenutka ne smatram više
sestrom''. Dunja odgovara da se ona ne žrtvuje zbog njega, već se udaje
zbog sebe. Raskoljnikov se obraća sestri (Dunji): ,, Ti se dakle prodaješ za
novac''.

Puljherija pokazuje pismo Petra Petrovića

● Raskoljnikov komentira stil pisanja ,,A gle, kako nepismeno piše''.

● Također Raskoljnikov primjećuje u pismo kako stoji prijetnja; ,, Da će
odmah otići, ako ja dođem. / Ta prijetnja, da će otići, znači zapravo, da
će vas obje ostaviti, ako budete neposlušne.''
● Raskoljnikov primjećuje da u pismo također stoji kleveta na njega
povezana s novcem koji je on jučer dao udovici za sahranu mrtvog
činovnika. ,, U svemu tome razbiram ja želju, da mene što prije okalja i
s vama posvadi.''

- Dunja poziva Raskoljnikova i Razumihina na sastanak sa Petrom

Petrovičem.
4. poglavlje
(137. – 144. str.)
● LIKOVI: Raskoljnikov, Dunja, majka, Sonja, Razumihin
Dobranić Lorena ● MJESTO RADNJE: Raskoljnikova soba
● kroz cijelo poglavlje - dijalog, opisivanje
1. U prostoriju ulazi Sonja.
Karakterizacija: ,,... siromaški obučena djevojka, još sasvim mlada,
gotovo nalik na djevojčicu, skromna i pristojna vladanja, vedra, ali
ponešto zaplašena lica.”

2. Obraća joj se Raskoljnikovi moli ju da sjedne. Ona moli

Raskoljnikova da prisustvuje na Marmeladovom pogrebu.
(dijalog)

3. Pulherija Aleksandrovna i Dunja pozivaju Razumihina na

večeru. One odlaze. Razgovaraju o Raskoljnikovu stanju te
utjecaju Sonje na Dunju (uznemirava ju prema majčinom
mišljenju).

4. Raskoljnikov želi nazad očev. Raskoljnikov i Razumihin

odlaze kod Porfirija Petroviča.

5. Sonja odlazi:,,Bila je presretna kad se napokon rastala s

njima; otišla je pognute glave, žurno, kako bi im što prije
umakla s očiju,...”

6. ,,A Petar Petrovič je nitkov i spletkar, – odreže odjednom

Dunječka’’
osobine Raskoljnikova: začuđen, zbunjen, razdražljiv

5. poglavlje
(144. – 156. str.) VRIJEME RADNJE: nekoliko dana nakon “zločina”
Horbec Alen
MJESTO RADNJE: Porfirijev stan

LIKOVI: Rodion Romanovič Raskoljnikov, Dmitrij Prokofjič

Vrazumihin, Porfirij Petrovič, Zosimov

RADNJA:Razumihin dovodi Raskoljnikova stanu Porfirija

Petroviča kako bi vratio stvari koje je založio kod Aljone
Ivanovne. U razgovoru s Porfirijem, Raskoljnikov posumnja
kako Porfirij zna da je on ubio Aljonu i Lizavetu. Razumihin
započinje razgovor u kojem se prisjeća svoje jučerašnje
rasprave o tome kako je zločin potaknut okolinom. Porfirij
daje nekoliko primjera kojim želi reći da se ne slaže s tom
tvrdnjom(– Znam i ja, da mnogo znači, ali ded ti meni reci: čovjek od
četrdeset godina obeščašćuje desetgodišnju djevojčicu, – je li njega
sredina navela na to?)na što Razumihin gleda kao oblik
uvrede.Kako razgovor teče počinju raspravljati o članku
kojeg je Raskoljnikov objavio kratko pošto je prestao
pohađati fakultet. U članku Raskoljnikov navodi da postoje
 obični ljudi čija je primarna uloga razmnožavanje te
neobični ljudi koji svojim neobičnim načinom razmišljanja
su u stanju pomoći čovječanstvu. Članak navodi da
neobični ljudi imaju pravo na svoju savjest dodati par
zločina, ako bi to značilo iznošenje ideje koja će spasiti
čovječanstvo(a mislim: ako se Kepplerova i Newtonova otkrića,
uslijed kakvih kombinacija, ne bi bila mogla čovječanstvu objasniti ni uz
koji drugi uvjet, nego da bude žrtvovan život jednoga, desetorice,
stotine i tako dalje ljudi, koji smetaju tomu otkriću, ili su mu na putu i
priječe ga, to bi Newton imao pravo i bio bi dapače obvezan... ukloniti
tih deset ili sto ljudi, da svoja otkrića objavi cijelom čovječanstvu). Pred
kraj poglavlja, Porfirije spominje kako su za ubojstvo
Aljone i Lizavete Ivanovne optužena dva soboslikara,
Nikolai i Mikolka, te upita Raskoljnikova je li ih primjetio na
dan ubojstva u zgradi. Raskoljnikov kaže da ih nije
primjetio.

6. poglavlje OSOBINE: Raskoljnikov: sumnjičav, uplašen,

(156. – 162. str.) zbunjen, zabrinut, bijesan
Hrebak Dario Razumihin: zaprepašten, zbunjen,
uzrujan
- MJESTO RADNJE: put prema Bakaljejevljevu
svratištu, Raskoljnikovljev stan, stan Aljone
Ivanovne
Tijek radnje:
- Raskoljnikov i Razumihin idu prema svratištu te
razgovaraju o tome kako Porfirij i Zamjotov sumnjaju na
Raskoljnikova, ali Razumihin ne želi vjerovati, iako
priznaje da su bili nekako čudni (dijalog)
- dolaze do svratišta te Raskoljnikov govori Razumihinu
neka ode sam, a da će se on vratiti nakon što nešto
obavi
- Raskoljnikov se vraća u svoj stan i brzo je „…
pretraživao svaki kutić i svaku boru na tapeti…“, ali nije
ništa pronašao
- zamišljen silazi i zaustavlja ga pazikuća koji pokazuje
na građanina (opis) koji je došao pitati za njega
- odlazi za građaninom i pita ga što želi, a građanin
pogleda Raskoljnikova i „…iznenada tihim, ali
jasnim, razgovijetnim glasom…“ reče: „Ubojico!“
- Raskoljnikov se prestraši te upita tko je
ubojica, a građanin mu reče da je to on,
Raskoljnikov, te ode
- Raskoljnikov se vraća u stan i počinje razmišljati o
građaninu i pita se tko je on, razmišlja o onome što je
učinio, pita se zašto sada mrzi majku, sestru i Aljonu
Ivanovnu, a žali Lizavetu te razmišlja o Sonji
(unutarnji monolog)

- ne sjeća se kako je i zašto došao na ulicu

- ugleda građanina koji mu maše rukom da ga prati te

 ga Raskoljnikov prati sve do stana Aljone Ivanovne
- ulazi u stan i u kutu zamjećuje ogrtač te ga
makne, a ispod ogrtača je na stolici sjedila Aljona
Ivanovna
- Raskoljnikov dolazi do nje i udari je sjekirom po glavi,
ali ona se nije obazirala na to, nego se spuštene glave
tiho smijala
- iz susjedne sobe čuje tiho smijanje i šaputanje te se
razljuti i iz sve sile počne udarati ženu po glavi, a sa
svakim udarcem smijanje i šaputanje je postajalo sve
glasnije („..čuje sve jači i glasniji smijeh i šapat iz
spavaće sobe…”)
- pokušava otići, ali se smrzne kad vidi da sve više
ljudi ulazi u zgradu te se probudi
- Raskoljnikov vidi nepoznatog čovjeka koji ga
promatra s ulaza u njegov stan

- čovjek uđe u stan i sjedne kraj njega

- Raskoljnikov se više nije mogao pretvarati da spava

pa sjedne i pita čovjeka što želi, a čovjek se nasmije
i predstavi „Dopustite, da se predstavim: Arkadij
Ivanovič Svidrigajlov.“

Četvrti dio romana

1. poglavlje 1. poglavlje započinje sa Raskoljnikovom nedoumicom

(163. – 171. str.) jeli se probudio ili spava
- Svidrigajlov mu govori kako je došao iz dva
Huzjak Vida razloga, da upozna njega te da mu
pomogne oko Dunje
- Svidrigajlov započinje razgovor o Marfi
Petrovni
- Svidrigajlov priča kako ga je Marfa
Petrovna izbavila iz zatvora
- upita Raskoljnikova vjeruje li u duhove te
počinje prepričavati svoja iskustva sa
priviđanjem Marfe Petrovna kao duha
- Raskoljnikov mu savjetuje da posjeti
liječnika, te mu govori kako ne vjeruje u
duhove ni zagrobni život
- ponovo pokreću razgovor o Dunji gdje
Svidrigajlov izražava svoje mišljenje kako
gospodin Lužina nije dostojan njegove
sestre
- govori kako Dunja nema koristi od njega
- Svidrigajlov želi uručiti Dunji 10000 rubalja
- Raskoljnikov to osporava
- Svidrigajlov spominje kako je i Marfa
Petrovna ostavila Dunji 3000 rubalja
- pri izlasku susreće se sa Razumihinomž
-
- ,,...ona neće dobiti ni najmanju zaradu
 od gospodina Lužina, ali umjesto toga, i
sasvim sigurno, doći će do jasnog
gubitka’’ (argument na tvrdnju da gospodin
Lužina nije dovoljno dobar za Dunju)
-
Mjesto radnje: Raskoljnikov stan
Likovi: Raskoljnikov i Svidrigajlov
Osobine: Raskoljnikov - ravnodušan,
nezainteresiran, kritičan
Svidrigajlov - snalažljiv, uporan
Odnos između likova: kontrast
Unutarnji monolog - Raskoljnikov

2. poglavlje -Nakon što se Raskoljnjikov probudio, ubrzo je u stan

(172. – 179. str.) došla Sofja Semjonovna Marmeladova. Isprva ju nitko
Jug Sara nije prepoznao, a nakon što se predstavila
Raskoljnjikov se dosjetio tko je ona. Drugima je rekao
tko je ona te čija je kćer. Sofja ga je pozvala na misu
zadušnicu kako bi se oprostili od Marmeladova.
-Raskoljnikov se bojao da će ga majka pitati gdje je sat
koji je pripadao njegovom pokojnom ocu te je
razgovarao s Razumihinom je li bolje da se obrati
Porfiriju ili da prijavi u kvartu.
- “Neću, da propadnu stvari, osobito sat. Sav sam
drhtao maločas, neće li mati zaiskati, da pogleda sat,
kad smo uzeli govoriti o Dunječkinu satu. Jedina stvar,
što se uščuvala iza oca.”

3. poglavlje
(179. – 184. str.) - MJESTO RADNJE: stan Puljherije i Dunje
Jurak Dora - LIKOVI: Puljherija Aleksandrovna, Avdotja
Romanova, Razumihin, Petar Petrovič
Lužin
- RADNJA:
- Saznajemo da je Lužin oduvijek htio ženu
koja će ga smatrati svojim junakom i da
nije očekivao da će Dunja izabrati svoga
brata, a ne njega
- „Junačio je sebe do krajnosti i nije ni
mislio da bi se te dvije siromašne i
nezaštićene žene mogle izbaviti iz njegove
vlasti.“
- Raskoljnikov objasni što mu je Svidrigajlov
ponudio i svi se slože da neće uzeti novac
od njega
- Razumihin nagovara Puljheriju i Dunju da
ostanu u Petrogradu i da mu pomognu u
osnivanju njegove izdavačke kuće. Za
početak će zamoliti svoga strica da mu
posudi novac i počet će maloga, a dogurati
do velikoga.
- Kada Puljherija i Dunja pristanu,
Raskoljnikov odluči otići i reče Razumihinu
neka čuva njegovu majku i sestru jer se ne
planira vratiti i moli ih da ga ostave na miru
- „– Htjedoh reći... kad sam pošao
 ovamo... htjedoh reći vama... i tebi, Dunja,
da bi nam bolje bilo rastati se na neko
vrijeme. Meni nije dobro, nemiran sam...
doći ću kasnije, sam ću doći, dok... budem
mogao. Ja mislim na vas i ljubim vas...
Okanite me se! Ostavite me nasamo!“
- Od te večeri Razumihin postaje Puljherijin i
Dunjin sin i brat

4. poglavlje
(184. – 194. str.)
Kosi Niko LIKOVI: Raskoljnikov, Sonja, Svidrigajlov

MJESTO RADNJE: kuća krojača Kapernaumova gdje stanuje

Sonja

ODNOS RASKOLJNIKOVA I SONJE: zajedno su pričali

OPĆA OBILJEŽJA STILA:

Unutarnji monolog“ Za tri sedmice na sedmu vrstu,izvolite!

Čini mi se, i sam ću tamo doći, ako ne bude još gore«, –
mrmljao je u sebi.“

Dijalog - Raskoljnikova i Sonje

TIJEK RADNJE:

- Opis kuće u kojoj Sonja stanuje

- Raskoljnikov dolazi u stan Sonje – da bi se oprostio: „Došao

sam vam posljednji put, – nastavi Raskoljnikov mračno…“

- Opis sobe u kojoj živi Sonja

- Dijalog Sonje i Raskoljnikova – razgovaraju o

Kapernaumovima, Sonjinu životu, Katarini Ivanovoj koju
Sonja brani unatoč patnjama koje je proživjela zbog nje

- Sonja govori o Katarininim čestim promjenama raspoloženja

i kako joj planira ostaviti djecu nakon smrti

- Sonja vjeruje da Bog to neće dopustiti

- Raskoljnikov traži Sonju da mu čita četvrto evanđelje –

intenzivnije pričaju o Lizavetinoj smrti

- Raskoljnikov obećaje da će joj sutra reći tko je ubio Lizavetu

: „Znam i reći ću ti... Tebi, jedino tebi. Ja sam tebe odabrao.
Neću ti doći, da te molim za oproštenje, nego ću naprosto
reći.“ – indirektno priznaje ubojstvo

- cijeli razgovor prisluškivao je Svidrigajlov

 5. poglavlje - mjesto radnje: policijska stanica
(195. – 206. str.) - vrijeme radnje: jedanaest sati ujutro
Perković Tara - osobine: nervozan, ljut, mrzovoljan,
prestrašen, razdražljiv
- Raskoljnikov dolazi u policijsku postaju kod
Porfirija Petroviča
- Raskoljnikov razmišlja kako mrzi Porfirija
P. dok nervozno čeka na njegov poziv
- Raskoljnikov i Petrovič razgovaraju
- Raskoljnikov govori Petroviču da ga ispita
- Raskoljnikov misli da Petrovič sumnja na
njega te mu govori da neće pustiti da mu
se smije u lice i neka ga uhiti ako već misli
da je on ubojica
- Petrovič odgovara da nitko ne smije biti
priveden bez dokaza
- Raskoljnikov sumnja da ga je Petrovič
namjerno razljutio jer zna da je bolestan
nakon
- Petrovič opisuje ubojicu gdje se
Raskoljnikov naravno prepoznaje i počne
vikati na Petroviča nek ga ili privede ili
pusti
- Raskoljnikov želi otići no Petrovič ga
zaustavlja i kaže mu da ima iznenađenje
za njega iz vrata

6. poglavlje -Raskoljnikov se nalazi u zgradi policijske stanice

(206. – 211. str.) kod Petroviča
Punčec Tajana -Raskoljnikov očekuje Petrovičevo iznenađenje
-u kabinet je došao Nikolaj- “veoma blijed čovjek”
-Nikolaj je kleknuo na pod i priznao da je ubojica
-Petrovič ispituje Nikolaja te ugleda Raskoljnikova
i zamoli ga da ode
-građanin dolazi do Raskoljnikova i priznaje da je
pogriješio
-Raskoljnikov postaje ljut te shvaća da je
Petrovičevo iznenađenje bio građanin
-Raskoljnikove osobine: gnjevan,
uplašen,zbunjen, nervozan
-Petrovičeve osobine: ljut, užurban, nestrpljiv,
drhtao je

Peti dio romana

1. poglavlje LIKOVI: Petar Petrovič Lužin, Andrej Semjonovič Lebezjatnjikov,
(212. – 222. str.) Sofja Semjonovna
Šimec Lucija
MJESTO I VRIJEME RADNJE: stan Lužina i Lebezjatnjikova, dan
sahrane Marmeladova

OBILJEŽJA STILA: dijalog, unutarnji monolog Petra Petrovića

ODNOS LEBEZJATNJIKOVA i LUŽINA: ,,S tim je gospodinom

Petar Petrovič udesio neki čudan, uostalom donekle i prirodan
odnos: prezirao ga je i mrzio nadasve, skoro od onoga dana, kad se
doselio k njemu, ali ga se u isti mah kao nekako bojao”

TIJEK RADNJE: prvi dio petog poglavlja počinje duljim opisom

odnosa dvaju sustanara(Petra Petrovića i Andreja Semjonoviča).
Zatim autor spominje usporedbu bogatog Lužina i siromašnog
Lebezjatnjikova(„Petar Petrovič bio je zbog nekog razloga unovčio
jutros nekoliko papira od pet postotaka, te sjeo sada za sto i broji
svežnjiće banknota i vrijednosnih papira. Andrej Semjonovič, koji
skoro nikada nema novaca, hoda po sobi i pričinja se, da sve te
svežnjiće gleda ravnodušno, dapače i ne hajući za njih.“). Lužinovim
provokacijama započinje njihov dijalog. Lužin je izjavio da
Lebezjatnjikov ne ide na pogreb zbog sramote jer se potukao sa
Katarinom Ivanovnom, no Lebezjatnjikov objašnjava kako je došlo
do nesporazuma i do fizičkog obračuna. Zatim se Petar Petrović
raspituje o Sofji Semjonovnoj i Andrej Semjonovič mu govori kako ju
on osobno poznaje te da su bliski prijatelji i da su planirali zajedno
osnovati komunu(„A sa Sofjom sam Semjonovnom ja i sada u
prijateljstvu, pa neka vam to bude dokazom… Mi hoćemo da
osnujemo vlastitu komunu, zasebnu, ali samo na širim osnovama,
nego što su bile pređašnje.“), no Petar Petrović mu ne vjeruje i
ponovo ga provocira s time da između njega i Sofje ima više od
prijateljstva. Na to se Andrej Semjonovič razljuti. Nakon što su čuli
da su se ljudi vratili sa pogreba Lebezjatnjikov odlazi po Sofju i vodi
je u stan te govori Lužinu da je i Raskoljnikov stigao. Lužin predlaže
Sofji da skupe novac za njenu bolesnu i siromašnu majku te da bi
im on vrlo rado pomogao. Na kraju razgovora Sofja zaprimi 10
rubalja od Lužina i odlazi kod majke. Poglavlje završava dijalogom
Lužina i Lebezjatnjikova u kojem Lebezjatnjikov ispituje Lužina
zašto se toliko silno želi oženiti. Na što mu on odgovori da ne želi
odgajati tuđu i nezakonitu djecu.(“Zato, jer ja neću da u vašem
građanskom braku nosim rogove i da uzgajam tuđu djecu, eto zato
mi je potreban zakoniti brak.”)

2. poglavlje -Katerina Ivanovna je, uz pomoć Amalije Ivanovne pripremala

(222. – 229. str.) Marmeladovljev pokop i večeru nakon nj., najbolje što je mogla
Šincek Lucija -,,Ti paroksizmi ponosa i taštine spopadaju kadikad najsiromašnije i
jadima skršene ljude i na mahove se pretvaraju kod njih u bolesnu,
neodoljivu potrebu.”
-ona je veći dio večeri provela mršteći se zbog njezinog tijeka i gosti
koji su, odnosno nisu došli te se nakon Raskovnikovljevog dolaska
nastavila njemu jadati
 -Sonja se u međuvremenu vratila s isprikom Petra Petrovića zbog
nedolaska te, iako je Katerina Ivanovna bila ponosna što joj se
plemenit gospodin Lužin javio, se posvađala s Amalijom Ivanovnom.
Usred svađe o tome čiji od njihovih očeva je bolji, dolazi Petar
Petrović Lužin.

3. poglavlje MJESTO RADNJE: Sonjin stan

(229. – 237. str.) Raskoljnikov: ljut, smiren
Banfić Julia Sofija: preplašena, uplakana, začuđena
Petar Petrovič: ljut, domišljat
Amalija i Katerina Ivanovna: začuđene, ljute

RADNJA:
● Petar Petrovič dolazi kako bi razgovarao sa Sofijom
● Optužuje ju za krađu 100 rubalja
● svi su bili začuđeni, no ona je sve nijekala (“Ništa vam ja nisam uzela…”)
● Petar Petrovič rekao je Sofiji da mu je svjedok Lebezjatnikov koji se slaže s njim te
je rekao kako je to prijevara jer je bio tamo kad se to dogodilo
● Amalija se naljutila na Sofiju,a Katerina ju je branila
● istresli su Sofiji džepove, te je iz jednog pala novčanica
● Lebezjatnikov govori kako je sve to prijevara i da je sam to vidio (“Vidio sam na
svoje oči i spreman sam se zakleti!)
● Raskoljnikov je rekao da ja na to i sumnjao (“U samom početku pomislio sam da je
tu neka grdna podvala…”)
● Petar Petrovič odlazi, a Amalija je istjerala Katerinu van

4. poglavlje
(237. – 248. str.) -mjesto radnje: Sonjin stan

Bistrović Larisa -likovi: Raskoljnikov i Sonja

-obilježja stila: dijalog, pripovijedanje

-tijek radnje:

· Raskoljnikov se uputi prema Sonji s namjerom da joj kaže tko je ubio Lizavetu

· Kad je odlazio prema Sonjinom stanu Raskoljnikov se dvoumio hoće li joj kazati tko je
ubio Lizavetu, no shvatio je da ne može odgoditi taj trenutak

· Ušao je u Sonjin stan i Sonja mu je govorila kako je napravila loš potez time što je
jučer onako otišla te mu je zahvaljivala što ju je spasio od jučerašnje sramote

· Raskoljnikov joj ispriča što se dogodilo nakon što je ona otišla i Sonja brže-bolje
krene prema Katerini Ivanovnoj no Raskoljnikov joj reče da ne ide jer joj ima nešto važno
za reći

· Sonja sjedne do njega na krevet da sasluša njegovu priču

· Raskoljnikov joj govori kako on poznaje prijatelja koji je ubio Lizavetu i da ju nije
namjerno ubio već da je to bilo slučajno te da mu je namjera bila ubiti samo Aljonu
Ivanovnu

· Dijalog : „Onda ne možeš pogoditi? „

„Ne mogu.“ – jedva čujno prošapće Sonja.

„Pogledaj dobro!“

· Sonja tada shvati da je on ubojica i padne pred njega na koljena pitajući ga što je to
od sebe učinio

· Raskoljnikovu nije bilo jasno zašto ga Sonja grli i ljubi ,a on joj je rekao da je on
ubojica
 · Sonja kaže da će ona poći bilo gdje samo da joj kaže zašto je to učinio

· Sonja zatim upita Raskoljnikova je li to učinio zbog gladi kako bi pomogao majci no
on to negira

· Sonji nije bilo jasno zašto je opljačkao, a nije ništa uzeo , a on kaže kako još nije
odlučio hoće li uzeti novce ili neće

· Sonji nakon Raskoljnikovlja objašnjavanja zašto je to počinio nije bilo ništa jasno pa je
Raskoljnikov krenuo objašnjavati uspoređujući se s Napoleonom

· On smatra kako bi i Napoleon isto učinio da je na njegovom mjestu

· Sonji i dalje nije bilo jasno pa mu predloži da joj govori otvoreno bez primjera

· Raskoljnikov je zatim govorio kako se htio domoći novaca koje bi potrošio na prve
godine školovanja bez da mu se majka muči o njegovu školovanju te da sam sebi stvori
novu karijeru dok prizna da nije dobro učinio ubivši Aljonu Ivanovnu

· Sonja nije priznavala to kao odgovor

· „Ah, to nije ono pravo, nije“

· Raskoljnikov potvrdi da to nije istina

· Raskoljnikov govori da je ubio kako je želio stjeći viši položaj odnosno domoći se
sredstava i vlasti i da to mora učiniti onaj tko se usudi i on se odvažio i ubio je i da je to
razlog

· Sonja mu kaže da ga je Bog kaznio i predao k vragu

· Raskoljnikov prizna kako je nije ubio radi toga da pomogne majci, ni da se domogne
sredstava i vlasti, da mu nisu bili potrebni novci već da je ubio radi sebe i da je morao
doznao da li je čovjek ili gnjida kao i svi ostali

· Na kraju prizna: „Sebe sam ubio,a nisam babu!“

· Zatim Sonja uvidi kako se Raskoljnikov muči i predloži mu da se prijavi policiji jer
smatra da će mu tako Bog opet vratiti život

· Raskoljnikov zatim upita Sonju hoće li ga posjećivati u zatvoru, a Sonja mu kaže da

hoće

· Raskoljnikov radije ne želi da ga posjećuje

· Sonja mu da svoj križ kako bi ga nosio i rekla mu je da će ga zajedno nositi kad se

preda

· „Zajedno ćemo patiti, pa da zajedno i križ ponesemo!“

· Prekine ih kucanje Lebezjatnikova na vratima

5. poglavlje MJESTO RADNJE: soba Sofije Semjonov, soba Raskoljnikova, ulica grada
LIKOVI KOJI SE SPOMINJU: Lebezjatnjikov, Sofija Semjonov, Katerina Ivanovna,
(248. – 256. str.) Razumihin (Dimitrij Prokofjič), Dunja, Sonja, Kolja i Lenja (djeca Katarine Ivanov)
Cmrečnjak Stela SMRT KATERINE IVANOV

- Lebezjatnjikov, usplahiren došao je Sofji Semjonov te javlja da je Katerina

Ivanovna poludjela. Kod Sofije se nalazio i Raskoljnikov.

- Raskoljnikov se vraća u svoju sobicu te sjedne na divan. Odjednom se otvore vrata

i uđe Dunja. ,, Brate, ja sada znam sve, sve.'' Sve joj je objasnio Dimitrij Prokofjič
 (Razumihin). Ispričava se što je ga je ranije prekorila.

- Raskoljnikov ustane i izađe iz stana te krene lutati bez cilja. Lebezjatnikov ga vidi i
požuri da mu kaže da je Katerina Ivanova sa sobom izvela djecu na ulice. Pronalaze
Katerinu Ivanovu te ju Sonja moli da se vrati kući no ona ne želi. ,,Okani se, Sonja, okani
se!''.

- Odjednom Kolja i Lenja, djeca Katerine Ivanove počnu bježat te ih ona pokušava
ulovit ali pada

- Iz prsiju Katerine Ivanov udarila na grlo krv. Sonja se ponudi da ju odnesu u njezin
stan. Ispričava se Sonji te joj predaje svoju djecu. Nakon toga Katerina Ivanovna umire.

- Svidrigajlov prilazi Rodionu Romanoviču (Raskoljnikovu) te mu reče kako će on

platiti pogreb, smjestiti djecu u sirotišta te pomoći Sonji.

- Rodion ga zapita: ''Kakvi su vas ciljevi nagnali na ovako dobročinstvo?''.

Svidrigajlov odgovara citirajući ono što je Rodion rekao Sonji. ,,Raskoljnjikov problijedi i
protrne, slušajući svoje vlastite riječi, što ih je rekao Sonji ''. Rodion ga upita otkud on
zna te riječi? Svidrigajlov odgovara; ,,Pa ja stanujem tu kod madame Rösslich, samo
nas zid dijeli / Ta ja vam rekoh, da ćemo se zbližiti, prorekao sam vam to.''

Šesti dio romana

1. poglavlje MJESTO RADNJE: soba, pogreb

(257. – 263. str.) LIKOVI: Raskoljnikov, Razumihin, Svidrigajlov. Sonja, Nastasja,
Dobranić Lorena Porfirij
1. Raskoljnikova je uznemirio Svidrigajlov.
2. Svidrigajlov je javio Raskoljnikovu da se brine za djecu
Katarine Ivanovne pošto je umrla.
,,... Na posljednjem je sastanku Svidrigajlov javio Raskoljnikovu, da
je za djecu Katerine Ivanovne sve uredio, i zgodno uredio’’
3. svećenik održava zadušnicu u Sonjinu stanu - Raskoljnikov
je prisutan.
4. Sonja hvata Raskoljnikova za ruku.
5. ,,...premda je skoro vazda bio sam, nikako nije mogao da
osjeti, da je sam...” - Raskoljnikov osjeća osjećaj paranoje.
6. Na dan pokopa Katerine Ivanovne Rakoljnikov se probudio
pred zoru u nekom grmlju, otišao je kući i ponovno zaspao.
Nije bio prisutan na pokopu.
7. Razumihin pokazuje nezadovoljstvo Raskoljnikovim.
,,...nedavnom vladanju prema majci i sestri…’’
8. Kroz dijalog o majci i sestri Razumihin je Raskoljnikovu
rekao kako je pronađen ubojica starice .
9. Raskoljnikov uzima kapu i zamišljeno izlazi iz sobe
,,... navre iz umornog srca tolika mržnja, da bi možda bio podoban
ubiti jednog od te dvojice: Svidrigajlova ili Porfirija…”
10. ispred vrata Raskoljnikov je zatekao Porfirija te ga pozva u
u stan glumeći prijateljstvo
,,...stane Raskoljnjikov nuditi gosta da sjedne, tako očito
zadovoljno i prijateljski, da bi se i sam začudio sebi, kad bi se
mogao pogledati… ”
2. poglavlje VRIJEME RADNJE: dan sprovoda Katarine Ivanovne
(263. – 270. str.) MJESTO RADNJE: Ispred Raskoljnikova stana
Horbec Alen LIKOVI: Rodion Romanovič Raskoljnikov, Porfirij Petrovič
RADNJA: Radnju ovog poglavlja većinom prati razgovor između
Raskoljnikova i Porfirija. Njihov razgovor započinje prisjećanjem
njihova zadnjeg susreta kada je Raskoljnikov bio pozvan na
ispitivanje. Kako razgovor teče Porfirij počinje govoriti kako ne
vjeruje da je slikar Mikolka taj koji je ubio Aljonu i Lizavetu
Ivanovnu već raskoljnikov(...-ta takav Mikolka, golube, Rodione Romaniču,
ne radi se tu o Mikolki! Ove posljednje riječi, nakon svega, što je prije rekao i što
je ličilo na odricanje, bile su i suviše nenadane. Raskoljnjikov zadršće sav, kao da
je proboden. – Tko je dakle... ubio? – ne izdrži on, nego zapita, a glas mu se guši.
Porfirij Petrovič uzmakne na naslon od stolice, kao da je i njega isto tako
iznenadilo i prenerazilo to pitanje. – Kako, tko je ubio?... ponovi on, kao da ne
vjeruje svojim ušima. – Ta vi ste ubili, Rodione Romaniču!). Raskoljnikov
poriče sve njegove sumnje, ali Porfiriju to ništa ne znači jer se nije
sastao s Raskoljnikovim kako bi ga uhapsio. Porfirij također tvrdi
da, kada bi Raskoljnikov i htio pobjeći, ne bi mu uspjelo(Nećete,
nećete pobjeći. Seljak će pobjeći, pomodni će sektar pobjeći, – lakaj tuđe misli, –
jer njemu samo pokaži vrh prsta, kao pomorskom zastavniku Dirki98, on će
povjerovati za sav život, što god želite. A vi ne vjerujete više ni u svoju teoriju, – s
čim ćete dakle pobjeći? Pa i čemu da bježite? Na bijegu je gadno i teško, vama
pak treba ponajprvo života i određeni položaj, odgovarajući zrak, a zar je tamo
vaš zrak? Pobjeći ćete i sami ćete se vratiti. Bez nas vi ne možete . ). Prije no
što se rastanu, Porfirij poručuje Raskoljnikovu da će mu dati još
dva dana prije no što ga pokuša uhapsiti.

3. poglavlje
(271. – 276. str.)
Hrebak Dario - mjesto radnje: gostionica („Nađe Svidrigajlova u maloj
krajnjoj sobi s jednim prozorom, do velike dvorane,
gdje na dvadeset malih stolića, uz kriku divljeg
pjevačkog zbora, piju čaj trgovci, činovnici...“)

- osobine: Raskoljnikov: sumnjičav, nestrpljiv, uzrujan

Tijek radnje:
- Raskoljnikov odlazi Svidrigajlovu te se pita je li bio
kod Porfirija i saznao njegovu tajnu
- Raskoljnikovljev unutranji monolog (razmišlja o
svojojbudućnosti)

- Raskoljnikov govori kako će ubiti Svidrigajlova ako

spletkari protiv Dunje („...ovakva pitanja nije više
znao rješavati drugačije, nego jednim jedinim
zaključkom: »Onda ću ja njega ubiti«...“)

- dijalog između Raskoljnikova i Svidrigajlova

- Svidrigajlov govori Raskoljnikovu da primjećuje

kako se čudno ponaša te da mu je dva puta
govorio da dođe u gostionicu („Vjerujem. Dvaput
sam vam govorio. Adresa vam se mehanički
 uvriježila u pameti. Vi ste ovamo zakrenuli
mehanički, ali sasvim prema adresi; a niste ni sami
znali za to.“)

- razgovaraju o razlogu dolaska Svidrigajlova i

njegovim namjerama

4. poglavlje
(276. – 283. str.) 4. poglavlje započinje sa Svidrigajlovom pričom o braku sa Marfom Petrovnom,
Svidrigajlov je pijan
Huzjak Vida
- Svidrigajlov priča o braku sa Marfom i sporazumu koji su donijeli
- pravilo je da se ne smije zaljubiti u drugu no Marfa je u kuću dovela
Dunju što je poremetilo njihov dogovor
- molio je Dunju da pobjegne s njim i nudio joj sav svoj novac no ona je ga
je odbijala
- kreću u razgovor o Svidrigajlovoj budućoj ženi, Madoni koja ima 16
godina
- Raskoljnikov primjećuje Svidrigajlove sklonosti prema djeci, te ga to
zabrinjava

Mjesto radnje: Gostionica(soba u kojoj Svidrigajlov provodi vrijeme)

Likovi: Svidrigajlov - pijan, otvoren, zaljubljen, zbunjen

Raskoljnikov - užasnut, iznenađen, potresen

Odnos između likova: Raskoljnikov sluša i užasnut je pijanim pričama

Svidrijalove prošlosti i odluka

Prepričavanje: Svidrigajlov - prošlost

Dijalog: Svidrigajlov prepričava svoju prošlost, Raskoljnikov ga sluša i

prokomentira određene dijelove

5. poglavlje -Lužin je došao do Sonje da popričaju, ali zapravo ju je došao pred svima
(283. – 291. str.) okriviti za krađu njegovih stotinu (stotinarka) rubalja koji su bili na
Jug Sara stolu prilikom njezinog dolaska. On joj je želio pružiti pomoć zbog njezinog
neimanja. Katarina Ivanovna je burno reagirala na njegovu optužbu te je
počela Sonji prevrtati džepove kako bi dokazala Sonjinu nevinost no baš
u tom trenutku je istoj ispalo baš tih stotinu rubalja iz džepa. U tom trenu
došao je Andrej Semjonovič i ispričao kako je Sonja nevina i kako joj
je Lužin stavio tih stotinu rubalja u džep. Semjonovič je isprva mislio
da Lužin radi dobro djelo no ispostavilo se suprotno. Lužin je i njega
napao, ali se potom oglasio i Raskoljnikov sve razjasnivši pričom o
njegovoj sestri, Lužinu i prekinutim zarukama. Nitko više nije vjerovao
Lužinu te je pobjegao.
-“...jer kad ste vi Sofji Semjonovnoj pružali deseticu, ja sam vidio, – uzeli
ste sa stola stotinarku. (To sam ja vidio, jer sam onda stajao blizu, pa
kako mi je odmah sinula jedna misao, nisam ja zaboravio, da u ruci imate
banknotu.) Vi ste je složili, stisli u ruci i držali za sve to vrijeme. Onda sam
ja opet zaboravio, ali kad ste ustajali, prometnuli ste je iz desnice u ljevicu
i skoro ste je ispustili; sada sam se opet sjetio, jer mi je opet sinula ona
 ista misao, to jest, da joj vi kanite krijući preda mnom učiniti dobro djelo.
Pogodit ćete i sami, kako sam ja počeo paziti, – pa sam i opazio, kako
vam je pošlo za rukom, da joj tutnete u džep. Ja sam vidio, vidio, ja ću se
zakleti.”

6. poglavlje
(291. – 299. str.) - MJESTO RADNJE: Adrianopol, stražarnica
Jurak Dora - LIKOVI: Svidrigajlov, djevojčica, Svidrigajlova zaručnica,
vojnik
- RADNJA:
- Svidrigajlov provodi večer u raznim gostionicama pa oko
deset sati ode do Sonje
- Prizna joj da odlazi u Ameriku i daje joj novce za koje joj
kaže da ne smije reći nikome
- „Evo tri papira od pet postotaka, svega tri tisuće. To
zadržite vi, lično vi, i neka ostane onako među nama, da
nitko ne zna, ma što vi i dočuli.“
- Prije dvanaest sati odlazi do svoje zaručnice i daje joj 15
000 rubalja i objasni da odlazi iz Petrograda
- Odlazi u gostionicu Adrianopol i unajmljuje sobu
- Mučile su ga misli o Dunji i pao je u grozničav san u kojem
je sanjao da po njemu plazi miš.
- „Nikako mu se ne spava. Pomalo mu se stane javljati
malopređašnji lik Dunječkin i po svem ga tijelu prođe
drhtavica.“
- Mislio je da se probudio i otišao je u Petrovski park te
zamišljao lijes 14-godišnjakinje koja je počinila
samoubojstvo. Zatim izlazi na hodnik i želi platiti sobu ali
ugleda djevojčicu koja je pobjegla od svoje majke te je
odvede u svoju sobu, svuče i pospremi je u krevet. Ostavi je
da spava i ode potražiti vlasnika pa kada ga nađe vrati se u
sobu gdje ga djevojčica gleda besramno i zaključi da ima
više od pet godina.
- „Nešto je beskrajno nesklapno i uvredljivo u tom smijehu, u
tim ocima, u svoj toj odurnosti na djetinjem licu.“
- Probudi se i shvati da su ga cijelu noć mučile noćne more
- Odlazi do Petrovskog parka, no skrene do stražarnice gdje
je bio vojnik i odapne revolver

7. poglavlje
(299. – 304. str.) Likovi: Raskoljnikov, Puljherija, Dunja, Sofja Semjonova
Kosi Niko
Mjesto radnje: Bakaljejevljeva kuća, Raskoljnikovljev stan

Vrijeme radnje: večer

Opća obilježja stila: Dijalog (Raskoljnikov-Dunja, Majka-Raskoljnikov, Sofja-

Dunja)

Unutarnji monolog: Raskoljnikov: „Duboko se zamisli nad tim: »Kakav proces

može prouzročiti, da se on naposljetku pred svima njima smiri bez razmišljanja, da
mu se smiri uvjerenje! Pa što, zašto i ne bi? Dabome da tako i mora biti. Zar da
me dvadeset godina neprekidnog pritiska ne dotuče konačno? Voda dube kamen.
 I čemu, čemu da živim nakon toga, čemu da idem sada, kad i sam znam, da će
sve to biti baš tako, kao što u knjizi piše, a nikako drugačije!“

Tijek radnje:

- U sedam sati navečer Raskoljnikov dolazi u stan majke i sestre u

Bakaljejevljevoj kući

- Dijalog majke i Raskoljnikova

- Majka je ponosna na sinov članak koji je izašao u novine, no kad je on

pročitao članak nije bio zadovoljan

- Majka govori Raskoljnikovu da Dunja često odlazi od kuće uz prisustvo

Razumihina

- Raskoljnikov se oprašta od majke te je moli da se ne ljuti na njega –

zajedno plaču te ga majka blagoslivlja

- Raskoljnikov je tada krenuo prema svome stanu jer ga tamo čeka Dunja

- Dunja ga je pitala gdje je bio prošlu noć iako je to sve znala, odgovorio je
da je šetao uz rijeku Nevu te da je tamo htio skončati

- Raskoljnikov je zamolio Dunju da svo vrijeme kad njega neće biti bude
uz majku, bilo mu je jasno kakav je zločin počinio ali mu nije bilo previše žao
zbog počinjenog zločina

8. poglavlje - mjesto radnje: policijska stanica

(305. – 311. str.) - osobine: poražen, zbunjen, olakšan, smeten
Perković Tara - Raskoljnikov dolazi kod Sonjine kuće gdje ga dočekuju ona
i Dunja te Sonja govori da je presretna što se nije ubio
- Sonja prekriži obojicu, moli Raskoljnikova da moli nakon
čega odlazi i stana i zamoli Sonju da ga ne prati zatim se
prisjeća njezine slike
- dolazi na raskrižje te se opet klanja, primjeti Sonju te
zaključi da ga ona ipak prati
- dolaze u stanicu Petrovič ga pozdravlja saznaje da je
Zamjotova otpušten
- saznaje da je Svidrigailov pucao na sebe nakon čega odlazi
iz stanice no ipak se odluči vratiti u stanicu gdje konačno
priznaje zločin koji je učinio: “-Ja sam onomad ubio sjekirom
onu staru činovničku udovicu i njezinu sestru Lizavetu, i
orobio”

Epilog
1. poglavlje -Mjesto radnje: Sibirija, kaznionica
(312. – 316. str.) -prošlo je godinu i pol od zločina
Punčec Tajana -Raskoljnikov je 9 mjeseci u kaznioniciRaskoljnikov je osuđen
na 8 godina zato što je sudac zaključio da Raskoljnikov nije
bio mentalno zdrav kada je počinio ubojstvo i jer se kajao i
predao zbog ubojstva
-Razumihin je svjedočio u Raskoljnikovu korist tako što je
rekao da je Raskoljnikov svojim sredstvima pomogao
njegovom ocu
-Puljheriji su rekli da joj je sin otišao obaviti nešto osobno na
granicu s Rusijom
-Dunja i Razumihin se udaju
-Puljherijino stanje je veoma loše
-Puljherija umire dva tjedna nakon dana provedenog u
neprestanom maštanju
-Sonja razmjenjuje pisma s Dunjom jednom mjesečno
-pisma su hladna i štura, opisuju Raskoljnikov robijaški
život
-Raskoljnikov se razbolijeva
2. poglavlje
(316. – 321. str.) LIKOVI: Raskoljnikov, Sonja Marmeladov
Šimec Lucija
MJESTO RADNJE: kaznionica

OBILJEŽJE STILA: unutarnji monolog Raskoljnikova, dijalog

TIJEK RADNJE: u zadnjem poglavlju djela saznajemo da se

Raskoljnikov nalazi u kaznionici te da će tamo provesti
sljedećih 8 godina. Isto tako saznajemo da se Raskoljnikov
sam prijavio te da je obolio u kaznionici. Imao je obrijanu glavu
i okove(„Okove skoro i ne osjeća na sebi. Zar da se stidi svoje
obrijane glave i kaputa od dvije pole?“) te ga ostali kažnjenici u
kaznionici nikako nisu voljeli(„I njega nisu voljeli i svi su ga se
klonili. Potkraj ga stadoše i mrziti“). Tijekom zajedničke mise
došlo je do incidenta. Jedan od kažnjenika ga je napao s
obzirom da su ga provocirali izjavama poput „ti si bezbožnik“ i
slično te na on te provokacije nije odgovarao. Tijekom tog
napada Raskoljnikov nije reagirao već je stražar stao između
njih dvojice. Sonja ga je posjećivala i to najviše predvečer.
Ostali kažnjenici su je voljeli i često pozdravljali te su joj davali
pisma za svoje obitelji kako bi ih ona odnijela na poštu.
Tijekom boravka u kaznionici Raskoljnikov saznaje da se
Sonja razboljela. Pri kraju poglavlja saznajemo da su se
zaručili i da Raskoljnikov još uvijek čuva Sonjinu Bibliju iz koje
mu je ona čitala o uskrsnuću Lazara.