MACLEOD

DEFINICIJA
Stroop efekt je jedan od najpoznatijih fenomena u svim kognitivnim znanostima i uistinu tražen u
psihologiji sve šire. Također je jedan od najdugovječnijih, o kojem je John Ridley Stroop
izvijestio u objavljenoj verziji svoje disertacije 1935. U osnovnom obliku zadatak je bio
imenovati boju kojom je riječ napisana, ignorirajući značenje riječi. Kada se značenje riječi ne
podudara s bojom kojom je napisana teško je obaviti navedeni zadatak te sudionici sporo
reagiraju i skloni su pogreškama. Trošak izvedbe u stanju neusklađenosti, koji se obično naziva
nekongruetnim stanjem naziva se Stroop efekt ili Stroop smetnja.

POZADINA
Od samog početka eksperimentalne psihologije, jasno je da je brže čitati nego imenovati
predmete i njihova svojstva. Catell u svojoj disertaciji (1886) ide korak dalje predlažući da je
čitanje riječi automatsko zbog opsežne vježbe i time uvodi koncept automatizacije u kognitivnu
znanost. Automatski procesi mogu se smatrati nenamjernim, nekontroliranim, nesvjesnim i
brzim. Ljudi se ne mogu držati upute da ne čitaju jer čitanje ne može biti “isključeno”, stoga je
zajamčeno da će nespojive riječi uzrokovati smjetnje pri pokušaju imenovanja boje napisane
riječi. Od početka je drugo prevladavajuće objašnjenje Stroopove smetnje bila relativna brzina
obrade informacija. Najjednostavniji oblik tvrdi da brži procesi mogu utjecati na sporije procese,
ali ne i obrnuto. Prema tome, zato što je brže čitati riječi nego imenovati boju, rezultat
imenovanja boje i ignoriranja riječi je interferencija ili smetnja. Navedeno se uklapa u drugi
Stroopov nalaz u kojem kada je bio zadatak pročitati riječi i zanemariti neusklađene boje. Izvedba
čitanja za neusklađene boje bila je jednaka onoj za riječi otisnute standardnom crnom tintom.
Stroopovi rezultati mogu se vrlo lako ponoviti, kao što je MacLeod pokazao više od pola stoljeća
kasnije. Nakon Stropoove značajne studije, stotine studija pokušavale su razumjeti ovaj površno
jednostavan fenomen, a mnogi drugi koristili su njegovu metodu za istraživanje ključnih aspekata
pažnje, učenja, pamćenja, čitanja, jezika i drugih kognitivnih vještina. U novije vrijeme, zadatak
Stroop je između ostalog, proširen i na istraživanje neuronskih mehanizama i kliničkih
poremećaja. Stroopov efekt je jedan od rijetkih fenomena kod kojeg interes prolaskom vremena
raste.

GRADIJENT INTERFERENCIJE/SMETNJE
Nakon Stroopove literature 30 godina nije bilo praćenja njegovog djela, tek 60-ih godina prošlog
stoljeća nastavljena su istraživanja o tom fenomenu. Najjednostavnie objašnjenje je pojava
računalno kontroliranih eksperimenata, a posebno rezultirajuća sposobnost određivanja vremena
pojedinih pokusnih podražaja. Navedena pojava otvorila je novo bogato područje istraživanja za
koje je Stroopov zadatak bio idealno prikladan.

Klein (1964) je izvjestio o studiji koja je pokrenula istraživanje o boja-riječ smetnjama koristeći
kartice s višestrukim pdoražajima u približno istom format kao što je to koristio Stroop. Da bi to
učinio, ugradio je nekoliko novih uvijeta. Uz osnovnu karticu “samo u boji” bil je 6
interferenijskih kartica . Korištenje riječi koje su bile obojane neusklađivim bojama rezultiralo je
velikim smetnjama. Kad su se zamijenile riječi u boji koje nisu nazivi boja ispisa ,smetnje su se
napola prepolovile što implicira na veliku ulogu odgovora postavljenog u smetnjama. Smetnje su
se sporije smanjivale kod riječi povezanih s bojama (limun,nebo), uobičajenih nepovezanih riječi
(staviti,srce) i najviše smetnji je bilo kod nerazumljviih besmislenih slogova. Jasno je da unatoč
uputama da se riječ ignorira, sudionici to ne mogu učiti, a što je veća važnost riječi to su veće
smetnje u imenovanju boja. MacLeod daje pregled mnogih studija koja su dovršili Kleinove
radove.

VARIJANTE KLASIČNOG STROOP TESTA

Najpoznatiji zadatak je slika-riječ interferencija kod kojeg je u sliku ugrađena
sukobljena(neusklađena) riječ. Kao i kod klasičnog zadatka Stroop, smetnje su uglavnom
jednosmjerne: imenovanjem slike nastaje interferencija zbog utjecaja riječi, ali čitanje riječi nije
pod utjecajem slike. Ostale uobičajene inačice uključuju verziju sa smjerom, u kojoj je ponovno
čitanje riječi prilično otežno neusklađenom strjelicom. Nadalje, koristi se zadatak flankera kod
kojeg identifikaciju središnjeg slova ometaju bokovi koji ponekad služe i kao središnje mete u
odnosu na bokove koji nikad nisu mete.

DOKAZ PROTIV BRZINE OBRADE INFORMACIJA

Stroop je fenomen koji sada nosi njegovo ime interpretirao kao razliku u brzini čitanja naziva
boja i imenovanja boja koja nastaje zbog razlike u treningu koji je potreban za obavljanje
navedenih aktivnosti. Treći eksperiment koji je Stroop proveo pružio je potvrdu njegovom
objašnjenju, a novije studije koje istražuju trening potvrdile su važnost iskustva. MacLeod i
Dunbar (1988) su nekoliko dana treirali sudionike kako bi primjenili nazive boja na početno
nepoznate bijele oblike. Primjetili su rast smetnji u imenovanju boja ispisanih u
neusklađenom/nekongruentnom obliku (npr. oblik zvan “crvena” ispisan u plavoj boji) s
proširenom praksom imenovanja samo oblika u bijeloj boji. Nakon automatizacije imenovanja
oblika, oblici su stvarali sve veće smetnje u imenovanju boju, a boje ispisa starale su manje
smetnje u imenovanju oblika. Upečatljiv element u istraživanju MacLeoda i Dunbara bilo je to
što su se interferencije oblika u imenovanju boja pojavljivale zajedno s interferencijama boja u
imenovanju oblika. Navedeni rezultat je potpuno nespojiv s brzinom obrade jer su oblici, iako i
dalje sporiji za imenovanje od boja, ipak ometali imenovanje boja. Otprilike istovremeno
postavljena su 2 konvergentna rezultata. Glaser i Glaser (1982) razdvojili su riječ i boju, pritom
ometajući prikaz jedne dimenzije u različitim zaostacima druge. Čak i kad je boja prethodila
riječi dovoljno vremena da omogući obradu boje prije obrade riječi, boja nikad nije ometala riječ.
Dunbar i MacLeod (1984) transformirali su riječi, rotirajući ih naopako i unatrag.

Navedeno je dramatično usporilo vrijeme čitanja riječi, tako da je postal sporije od vremena
imenovanja boja. Ipak,kada su tranformirali riječi prezentirane u neusklađenim bojama, one su i
dalje uzrokovale toliko smetnji koliko i uspravne riječi. Ako je za smetnje bila važna relativna
brzina obrade, tada bi smetnje trebale biti očite u studijama Glaser i Glaser , ali ne i u studijama
MacLeod i Dunbar,a dogodilo se upravo suprotno. Hipoteza o brzini brade je široko prihvaćena
no ne pruža dovoljno objašnjenja za Stroopove smetnje.

ALTERNATIVNA OBJAŠNJENJA INTERFERENCIJE U STROOPOVOM

TESTU
U posljednih 25 godina javila su se 3 glavna objašnjenja Stroopovog testa. Prvi od njih je
paralelni distribuirani process obrade ili konekcionistički model koji su predložili Cohen i sur.
(1991). Njihova tzv. teorija snage obuhvaća padatke o treningu koje su izvjestili MacLeod i
Dunbar (1988). Putevi obrade dobivaju snagu vježbom, a relativna snaga određuje vjerojatnost i
stupanj smetnji. Dakle, obzirom na naše veliko iskustvo s čitanjem, putevi riječi u boji su
snažnije povezani s odgovorima imenovanja boje, nego putevi boja. Melara i Algom (2003)
predložili su 2 čimbenika u osnovi Stroopove interferencije: dimenzionalna neravnoteža i
dimenzijska nesigurnost. Dimenzionalna ravnoteža odnosi se na korelaciju dvije dimenzije
podražaja te na to koliko je iznenađujuć podražaj i koliko determinira lakoću opravka podražaja
reprezentiranog u memoriji. Dimenzijska nesigurnost odražava koliko je podražaj vjerojatan ili
malo vjerojatan u kontekstu nedavno predstavljenih podražaja. Navedena 2 čimbenika zajedno
određuju uspjeh odabira pozornosti usredotočujući se na istknute, iznenađujući i/ili korelirane
informacije sadržane unutar svake dimenzije ili kroz 2 dimenzije Stroopova podražaja. Svaka
utječe na pobuđivanje ciljeva i inhibiciju distraktora. Stroop smetnje javljaju se zato što je u
bojama više nesigurnosti nego u riječima i zato što su riječi istaknutije od boja. Roelofs (2003) je
predložio svoj model Stroopove interferencije, model je smješten u već primjenjeni model
prizvodne riječi iz psiholingvističke literature i time se može promatrati kao dvofaktorski model,
s interakcijama obrade koje je javljaju u sustavu koji vrši izradu jezika, moduliranim nadzornim
sustavom pozornosti koji održava kontrolu zadataka. Roelofs je tvrdio da su različite strukture
podloga imenovanju boja i čitanju riječi. Imenovanje boja je konceptualno usmjereno i
predstavlja dodatni korak jer boje nisu izravno povezane s njihovim imenima, za razliku od riječi.

VELIKA SLIKA
Pokušaji Stroop eksperimenta dodatno su dokazali koliko su snažne smetnje uzrokovane
neusklađenim riječima u pokušajima imenovanja boje napisane riječi. Postojanje Stroop
interferencije dokaz je postojanja računanja u obradi imena boja, koje može biti ometeno. Neke
od smetnji su u standardnoj Stroopovoj paradigm interferencijske reakcije (to jest, riječ i naziv
boje različiti su odgovori unutar malog skupa) što otkriva malo o procesiranju boja. Činjenica da
obojane riječi nisu u skupu odgvora, zbog povezanosti riječi s bojama može proizvoditi smetnje.
Navedeno pokazuje semantički doprinos Stroopovom efektu. Fenomen Stroopovog efekta koristi
se u mnoge svrhe, uključujući i pomoć pri identificiranju funkcije određenih mozgovnih
regija, posebno prednjeg cingularnog korteksa i dorsolateralnog prefrontalnog korteksa
koji su aktivni pri rješavanju sukoba. U kontekstu Stroop zadatka dorsolateralni prefrontalni
korteks uključen je u relevantne izvršne funkcije, posebno za imenovanje boja, a ne čitanje riječi.
Prednji cingularni korteks igra središnju ulogu u odabiru odgovarajućeg odgovora i procjeni
njegove točnosti. Nakon 80 godina jasno je da Stroopov efekt pruža dragocjene uvide u rad
kognitivnih procesa. Davne 1935. bilo bi teško zamisliti veliki značaj postavljanja boja s
neusklađenim imenima.

GULL I HUMPREYS
Jedna od najčešće proučavanih paradigmi za ispitivanje selektivne ljudske pažnje je Stroop
imenovanje boja (Stroop, 1935). U klasičnoj verziji testa sudionici trebaju imenovati boju tinte
kojom je napisana riječ uz zanemarivanje značenja riječi. Vrijeme reakcije za imenovanje boje
tinte je sporije kada je riječ nekrogruentna (riječ crvena obojena plavom tintom) u odnosu na
kongruentnu riječ (riječ crvena obojena crvenom tintom). Kod zadataka imenovanja, učinci
podudarnosti boja na imenovanje riječi su mali (White, 1969). Interferencija/smetnje riječi na
imenovanje boje pokazuju da imamo problema sa selektivnim usmjeravanjem na jednu
komponentu višedimenzionalnog podražaja ignorirajući visoko naučeni odgovor u odnosu na
drugi. Za imenovanje, čitanje riječi je dominantan odgovor, tako da postoji više natjecanja kod
imenovanja riječi za imenovanje boje u odnosu na imenovanje boje za čitanje riječi. Asimetrija
između imenovanja riječi i boje smanjuje se kada ispitanici daju ručne odgovore kada su učinci
podudarnosti ravnopravniji za imenovanje boja i riječi (McClain, 1983).

UČENJE I STROOP EFEKT

Različiti efekti interferencije na imenovanje boje i riječi sugeriraju da Stroop efekt može biti
sklon promjenama ovisno o količini vježbe na zadatcima. Postoji dokaz da vježba na Stroop
zadataku samostalno mijenja veličinu smetnji/interferencijih utjecaja. Vježbom ljudi usvajaju
kontrolu pozornosti kao što je prikazano u klasičnom Stroopovom exp. (1935), kada su
subjektima prezentirani podražaji riječi neusklađeni s bojom tinte koju su morali imenovati
(inkongruentne crveno napisane riječi no zeleno obojane). Nakon 8 dana vježbe (200 podražaja
po danu) interferencija se smanjila za riječi neusklađene s bojom. Slično, Ellis i sur. (1989)
proveli su eksperiment s riječima i imenovanjem boje koji se sastojao od 3 do 4 dnevne sesije.
Rezultati su pokazali značajno smanjenje interferencije nakon procesa vježbanja. Ellis i Dulaney
(1991) proveli su istraživanje s normalnim odraslim osobama koje su uputili na čitanje Stroop
riječi, nakon čega su vježbali imenovanje boja Stroopovim riječima i zatim čitali Stroopove riječi.
Rezultati su pokazali smanjenu Stroop interferenciju nakon vježbe. MacLeod (1998) je također
vježbao sudionike imenovanju riječi i boja sa Stroop podražajem duž 5 uzastupnih dana, 49%
sudionika je prijavilo smanjenu interferenciju na imenovanje boja.

INTEGRACIJA BOJE I RIJEČI U STROOPOVOJ

INTERFERENCIJI
U skladu s tektonskom teorijom Stroopovog interferencijskog učinka, pažnja se mjeri koreliranim
aspektima okoliša i najistaknutijim dimenzijama podražaja, bez obzira na cilj zadatka. Odabir
dimenzija podražaja kontrolira se memorijskim strukturama poput dimenzionalne
neravnoteže/nesigurnosti koji nakupljaju uzbuđenje prema ciljevima i inhibiraju distrakcije i
sjećanja vezana uz prethodne podražaje (Melara i Algom, 2003). Ranija istraživanja su pokazala
da je Stroop interferencija veća kada su boje perceptivno integrirane s obojenim riječima, u
usporedbi s onim kada se podražaji predstavljaju na neintegrirani način. Stroop interferencija je
veća za riječi koje se često prikazuju podudarnim bojama i manja za riječi koje se većinom
prikazuju u neusklađenim bojama(Schmidt i Besner, 2008). Kontingencija između riječi i boje
ubrzava izvedbu koja se uči jednostavnim pohranjivanjem i pronalaženjem epizodnih uspomena
(Schmidt, 2013). Sa opsežnom vježbom na manjem skupu dosljedno mapiranih inkongruentnih
predmeta, Musen i Squire (1993) pronašli su smanjenje u vremenu reakcije na inkongruentne
predmete. Tijekom zadatka koji zahtjeva pažnju, slučajno se uče nove asocijacije (Lemercier,
2009) koje su povezane s kapacitetom radne memorije za obradu dvodimenzionalnog podražaja
(Kane i sur., 2001; Unsworth i Spillers, 2010). Schmidt i Besner (2008) tvrde da bi ubrzanje
izvedbe trebalo biti jednako za kongruentna(podudarna) i nekongruentna (neusklađena)
ispitivanja, dok Schmidt (2013) povlači ovu tvrdnju. Besner i Stoltz (1999) na primjer,
prezentirali su podražaj u kojem je umjesto cijele riječi, samo jedno slovo bilo obojano. Stroop
interferncija se smanjila za uvijet jednog obojanog slova u odnosu na situaciju u kojoj su sva
slova obojena. Risko i sur. (2005) slično su prezentirali 8 obojenih riječi ili neutralno obojenih
riječi (npr.kuća) na 16 različitih lokacija za vizualno istraživanje. U integriranom slučaju su
ciljana boja i obojena riječ bili integrirani zajedno dok u odvojenom slučaju ciljna boja i obojena
riječ bili su prostorno odvojeni. Sudionici su dobili uputu da boju ciljane stavke razvrstaju među
četiri različita prikaza boje. U slučaju integracije ciljane boje i obojene riječi , sudionici su brže
reagirali na kongruentnim nego na nekongruentnim ispitivanjima. Kada su ciljana boja i obojena
riječ bili prostorno odvojeni, odgovori na kongruentnim i nekongruentnim pokusima bili su
jenaki.

SADAŠNJA STUDIJA
Kombinirali smo učinke učenja i perceptivnu integraciju unutar ručne verzije klasične Stroop
paradigme. Mnogo je dokaza da učenje može utjecati na percepciju integracije. Na primjer, kroz
učenje sudionici mogu naučiti integrirati slova u novi perepcijski objekt, to jest riječ. Pristunost
riječi može zatim mijenjati percepciju komponenata, u studijama je pronađen efekt superirnosti
riječi (Reicher, 1969; Wheeler, 1970). Učenje utječe na perceptivnu integraciju boje i oblika.
Rappaport i sur. (2013) izvjestili su o učinkovitom vizualnom pretraživanju za konjukcije
obojenih predmeta koji nose naučene boje( npr. otkrivanje žutog kukuruza među žutim
limunima,ljubičastim patlidžanima i narančastoj mrkvi), ali ne i kada su se boje međusobno
mijenjale ii male slabije naučene veze s oblicima(ljubičasi kukuruz među ljubičastim limunima,
narančastim patlidžanima i ljubičastom mrkvom). Navedeni podaci sugeriraju da naučeni odnosi
oblika boja privlače pozornost na integrirani prikaz ciljnog objekta. Rappaport i sur (2011) dalje
izvještavaju da bi učenje oblika boja moglo poremetiti izvedbu kada je zadatak odabrati jednu, ali
ne i drugu dimenziju podražaja. Većina pokusa tražila je od sudionika imenovanje predmeta,
međutim ako je predmet bio obojan crveno morali su imenovati boju (‘crvena’). Imenovanje boja
bilo je ometeno ako je objekt imao naučen odnos s bojom (‘crvena jagoda’) u usporedbi sa
slučajem u kojem objekt obično nije navedene boje (‘crveni limun’). Do ometanja nije došlo kada
boja i oblik nisu bili perceptivno integrirani i kad se boja pojavila u pozadini koja okružuje oblik.
Rappaport i sur.(2011) predlažu da je teško pratiti boju predmeta kada boja i oblik čine
integriranu percepcijsku jedinicu.

U ovom smo istraživanju ispitali da li će učenje između boje i riječi izmijeniti izvedbu Stroop
zadatka, ako bi posebne boje i riječi bile konstantno uparene zajedno. Konkretno, manipulirali
smo time da li će sudionici vidjeti konstantno ili ne konstantno uparene boje s riječima u
nekongruentnim pokusima dok su izvršavali zadatke prepoznavanja riječi/boje. U eksperimentu 1
sadržali smo inkongruentni boja-riječ par konstantnim i utvrdili da se veličina Stroop
interferencije povećala u više blokova pokusa- za razliku od prethodno zabilježenih učinaka
(Ellis et al., 1989; Stroop, 1935). U eksperimentu 2 izravno smo suprotstavili izvedbu kada je
nekongruentna boja-riječ relacija bila konstantna duž pokusnih blokova,a zatim su varirali.
Stroop interferencijaja bila je veća u pokusnim blokovima s konstantnim inkonkruentnim boja-
riječ parovima, a vježba je smanjila Stroop interferenciju samo s nekononstantnim boja-riječ
parovima. U exp. 3 testirali smo općenitost navedenih utjecaja ispitivanjem utjecaja konstantnih i
nekonstantnih obojanih slova kada je samo jedno slovo bilo obojano u riječi. Jedno obojano slovo
možda pruža otežano učenje odnosa između nekongruentne boje slova i njezine nijanse (Besner,
Stolz & Boutilier, 1997), smanjujući tendenciju veće prakse za povećanje Stroopove
interferencije kada su nekonstantni boja-riječ parovi konstantni duž eksperimenta.

Eksperiment 1
EFEKTI VJEŽBE SA KONSTANTNIM, INKONGRUENTNIM BOJA-RIJEČ PAROVIMA

Sudionici su izveli ručnu identifikaciju riječi i slova u slučaju kongruentnih i inkongruentnih

obojanih slova. Zadatak ručne identifikacije korišten je za izjednačavanje boja-na-riječ i riječ-na-
boju interferencije, kako bismo mogli maksimizirati učinke smetnji u oba zadatka dok su probni
blokovi varirali. Kod inkongruentnih pokusa, boja i riječ su bile konzistentne u probnim
blokovima, pritom dajući priliku za učenje integriranih prikaza riječi u boji.

METODA

Sudionici- 14 postdiplomaca sa normalnim vidom boja

ZADATAK RIJEČ/SLOVO IDENTIFIKACIJA PODRAŽAJA

Podražaji su se sastojali od 8 riječi u boji i bili su prikazani bojom koja odgvorana značenju riječi
no bilo je jedno specifično nepodudaranje boje za svaku riječ. Svi podražaji su bili isti za oba
zadatka, osim što su bili predstavljeni na pozadini ružičaste ili akva boje kako bi se označila riječ
ili boja u zadatku identifikacije. Za polovicu sudionika exp. je započeo zadatkom identifikacije
riječi, za drugu polovicu prvotno je izvršen zadatak identifikacije boja

UREĐAJ I ZASLON

Sudionici su odgovarali pritiskom na različite tipke postavljene na tipkovnici. Svako ispitivanje

započelo je prezentacijom fiksacijskog križa(1000 ms), nakon čega je slijedio prazan
zaslon(1000ms),a zatim se riječ pojavila na zaslonu dok se nije ponudio odgovor.

REZULTATI

Vrijeme reakcije je bilo brže na kongruentnim (podudarnim) ; M= 1036 msnego na

nepodudarnim (nekongruentnim) obojenim riječima; M= 1236 ms

Za zadatak identifikacije boje nije bilo učinka bloka. Glavni učinak je bila podudarnost boje i
slova.

RASPRAVA

Rezultati su u skladu s izvještajima Riska i sur. (2005) o bržem vremenu reakcije na

kongruentnom prosuđivanju i sporiji na nekogruentnom prosuđivanju u situaciji kada su obojene
riječi i ciljni podražaj bili međusobno integrirani. Za takve integrirane prikaze može biti teža
obrada boje ili oblika bez obrade drugih dimenzija. Odgovori na kongruentne pokuse (bazirani na
drugoj dimenziji) olkašat će izvedbu sudionika, iako nekongruentni pokusi mogu uravnotežiti
opću brzinu na temelju prakse na zadatku.

EKSPERIMENT 2
EKEKT KONTRASTA NA KONSTANTNE I VARIRAJUĆE BOJA-OBLIK RELACIJE

METODA

Sudionici
 24 studenta na poslijediplomsim studijama s normalnim vidom boja
  Bili su podjeljenje u 3 skupine (8 sudionika po grupi)
 Izvodili su stalne i varirajuće boja-riječ uvijete u intervalu od 1 tjedna između, redoslijed
navedena 2 uvijeta bio je uravnotežen među sudionicima

PODRAŽAJI I PRIKAZI

Podražaji i prikazi bili su isti kao u exp. 1, ali bila je različita blokovska prezentacija za 128
podražaja

BLOKOVSKA PREZENTACIJA ZA KONSTANTNE BOJA-RIJEČ PAROVE

U ovom uvijetu svaka grupa sudionika upravljala je jednake kongruentne riječi kroz varirajuću
prezentaciju inkongruentnih riječi, koja je ostala konstantna u sva 4 bloka exp. Sudionici su
vidjeli obojena slova crveno, žuto, plavo i zeleno u kongruentnim bojama. Za jednu subgrupu
sudionika, inkongruentni procesi bili su formirani pisanom riječi crveno plavom bojom, riječi
žuto zelenom bojom, plavo žutom bojom i zeleno crvenom bojom. Za drugu subgrupu sudionika,
inkongruentni procesi bili su formirani riječima crveno u žutom bojima, žuto u crvenoj, plavo u
zelenoj i zeleno u plavoj boji. Kod zadnje subgrupe, inkongruentne riječi bile su prezentirane kao
crveno u zelenoj boji, žuto u plavoj, plavo u crvenoj i zeleno u žutoj.

BLOKOVSKA PREZNTACIJA ZA VARIRAJUĆE BOJA-RIJEČ PAROVE

Kod prve podskupine riječi crvena, plava žuta i zelena bile su obojene plavom, žutom, zelenom i
crvenom u blokovima 1 i 2, boje u bloku 3 bile su obojene žuto, zeleno, crvenom i plavom bojom
i u bloku 4 boje su bile zelena, crvena, plava i žuta.

REZULTATI

Vrijeme reakcije na podudarnim pokusima bilo je brže nego na nepodudarnim. Nadalje, vrijeme
reakcije bilo je brže kod varirajućih riječi u boji nego kod konstantnih obojanih riječi.

RASPRAVA

Eksperiment 2 uspoređivao je boja-riječ interferenciju u uvijetima u kojima su boja-riječ relacije

bile konstantne ili varirajuće unutar probnih blokova.

EKSPERIMENT 3
EFEKTI BOJANJA JEDNOG SLOVA

METODA

Sudionici

 48 studenata poslijediplomskih studija

  Podjela u 3 skupine po 16 sudionika
 Izvodili su konstantne boja-riječ i varirajuće boja-riječ uvijete u intervalu od 1 tjedna
između, poredak navedena 2 uvijeta bio je uravnotežen među sudionicima

PODRAŽAJI I PRIKAZI

Isti podržaaji kao u exp.1, uz iznimku jednog obojanog slova, dok su ostala bila obojena crnom
bojom

REZULTATI

Vrijeme reakcije bilo je brže na podudarnim pokusima nego na nepodudarnim, učinak se dodatno
povećao vježbom. Za raznoliko stanje riječi u boji postojao je glavni učinak podudarnosti.

RASPRAVA

Eksperiment 3 je osmišljen kako bi se procjenili učinci prakse za identifikaciju slova i boje kada
je u riječima obojeno samo jedno slovo. Prethodne studije otkrile su smanjene Stroopove smetnje
kada su samo pojedinačna slova obojena(Risko i sur., 2005).U konstantnom boja-riječ uvijetu
efekti interferencije rasli su uzduž probnih blokova.U varirajućem boja-riječ uvijetu postojala je
ukupna interakcija između probnih blokova i podudarnosti, premda pojedinačne usporedbe u paru
nisu uspjele pronaći sustavna povećanaj smetnji u različitim uvijetima. U skladu s dokazima,
konstantne boja-riječ relacije dovode do postupnog učenja boja-riječ relacija i kao posljedica toga
povećavaju smetnje. Navedeno se dogodilo čak i u uvijetu samo jednog obojanog slova na
zaslonu. Povećanje Stroop interferencije u varirajućem boja- slovo uvijetu može biti zbog
različitih razloga, kao što je prebacivanje početkog seta boja-slovo zadataka na drugi skup,
skrećući pažnju na boju u sljedećim blokovima. Međutim, postupno povećanje u konstantnom
boja-slovo uvijetu ukazuje na veći prirast procesa učenja.

GENERALNA RASPRAVA

Kroz 3 eksperimenta otkrili smo da zadržavanje boja-riječ relacija u inkongruentnim pokusima

mijenja interferenciju Stroop podražaja. Vrijeme rekcije u inkongruentnim pokusima je raslo ili je
ostalo jednako. Postoje 2 učinka vježbe na konstantnim i varirajućim riječima u boji i ona su
međusobno suprotstavljena. Prvo, to su sveukupni značajni učinci vježbe koji povećavaju brzinu
vremena reakcije. Drugo su povećane smetnje kako se integracija prezentacije boje-riječi razvija,
takvim prezentacijama otežava se usmjeravanje pozornosti na jednu dimenziju bez obrade druge.
Zbog pažnje koja se pridaje dimenzijama, efekti smetnje se povećavaju i to se očituje u
smanjenim vremenima reakcije na sukladna ispitivanja i minimalni/negativni učinci prakse na
naskladna ispitivanja. Učinci učenja integrirane reprezentacije znače da je pažnja bila dodijeljena
objema dimenzijama bez obzira na dimenziju koja je potrebna za zadatak. Naši rezultati
poklapaju se s prethodnim dokazima da je Stroopova smetnja jača za podražaje koji tvore
integrirne prikaze. Integracije boje i riječi se manipulirala variranjem perceptivnih odnosa između
boje i cijele riječi. U studijama imenovanja boja s objektima koji imaju naučenu vezu između
oblika i boje (Rapport i sur., 2013) , pokazano je da sporo imenovanje boja ovisi o određenim
uvijetima, interferencijski efekti su jači ako je boja prikazana u obliku, a slabiji kada je boja
prezentirana u pozadini. Veći Stroopov efekt je uočen za riječi u kongruetnoj, a ne
nekongruentnoj boji na temelju učenja nepredviđenih obojenih oblika u Stroopovoj paradigmi
(Schimdt i Besner, 2008). Sadašnji exp. pokazuju situaciju u kojoj praksa povećava efekt
podudarnosti. Musen i Squire (1993) su vježbali sudionike odgovarati na konstantno mal skup
preslikanih inkongruentnih predmeta. Praksom se smanjilo vrijeme rekcije na navedene stavke.
Navedeni rezultat nije u skladu sa sadašnjim nalazom da se vrijeme reakcije na inkongruentne
stavke ne mijenja duž blokova. Možda bi sadašnji nalazi bili drugačiji kad bi se sudionicima
produžilo vrijeme prakse. Istraživanje je imalo samo 128 pokusa,tako da je otkrićima ograničena
mogućnost generaliacije o učenju i praksi. Zanimljvio je das m pronašli učinke učenja specifičih
predmeta između boje i oblika kad je u riječimo bilo obojeno samo jedno slovo. Efekti smetnji su
obično bili slabiji u slučaju obojanog samo jednog slova, u usporedbi kada su sva slova bila
obojena. Obojano samo jedno slovo je olakšalo usmjeravanje pozornosti na ovu stavku u
zadacima identifikaije boja,a također je olakšalo zanemarivanje boje prilikom ispitivanja
identifikacije riječi (Risko i sur., 2005). Možda zato što možda sudionici procesiraju cijelu
riječ(u pokusima idetifikacije boje) i boju(u pokusima identifikacije riječi) pažnja je posvećena
primarnoj dimenziji. U Stroopovom zadatku povezivanje boje i slova odvija se automatski na
perceptivnoj umjesto na konceptualnoj razini (Kusnir i Thut, 2012). Kada je specifična boja-riječ
veza naučena, postaje teže paziti na boju bez procesiranja riječi ili obrnuto. Zaključili smo da
specifično učenje boja-riječ odnosa može proizvesti sveprožimajući učinak na dodjeljivanje
pozornosti svakoj dimenziji. Novo pitanje je pojavljuju li se ti učinci pouzdano dosljednom
praksom na identifikaciju riječi. Buduća istraživanja mogu ispitati nepredviđene slučajeve učenja
za identifikaciju riječi.