SVEUČILIŠTE J. J.

STROSSMAYERA
FILOZOFSKI FAKULTET OSIJEK
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

PRAKTIKUM IZ EKSPERIMENTALNE PSIHOLOGIJE I.

Ispitivanje Stroopovog efekta
Izvještaj br. 1

MIA GJURINOVAC
(12.03.2024.)
UVOD

U suvremenom proučavanju kognitivnih procesa, pažnja je ključni aspekt oblikovanja

percepcije svijeta i reakcije na vanjske podražaje (Goldstein, 2011). MacLeod (1991) definira
pažnju kao mentalni resurs kojim je omogućeno selektivno usmjeravanje na određene
podražaje, zadatke ili predmete, čime je pažnja nužna za organizaciju i obradu informacija, pa
tako i za cijelu percepciju. Međutim, Stroopov efekt izaziva posebne poteškoće u ovom
procesu (MacLeod, 1991). Stroopov efekt, prvi put opisan u radu autora Johna Ridleya
Stroopa (1935), predstavlja izazov za teorije pažnje i kognitivne kontrole. Stroopov se efekt
odnosi na produženje vremena reakcije koja se javlja kada analiza senzornog ulaza ima
poteškoća zbog prisutnosti konfliktnih informacija. U prvom Stroopovom testu iz 1935.
godine, sudionici su bili izloženi nizu riječi napisanih u različitim bojama tinte, pri čemu je
boja tinte često bila u suprotnosti s riječju koja je napisana. Na primjer, riječ "crveno" bi
mogla biti napisana plavom tintom, a zadatak ispitanika bio je što brže identificirati boju tinte
riječi u nizu, bez obzira na značenje same riječi (Zarevski, 2007). Kada značenje riječi ne
odgovara boji teksta, što se smatra nekongruentnom situacijom, sudionicima je teže izvršiti
zadatak, što rezultira sporijim reakcijama i većim brojem pogrešaka (MacLeod, 2015).
Nekongruentnom situacijom stvoren je sukob između automatiziranog procesa čitanja riječi i
namjernog usmjeravanja pažnje na boje, rezultirajući spomenutim sporijim vremenom
reakcije i povećanom pogreškom (Stroop, 1935). Nekoliko teorijskih pristupa pokušalo je
objasniti Stroopov efekt. Cohen i suradnici (1990; prema MacLeod, 1991) razvili su model
paralelne obrade podataka koji pomaže u razumijevanju kontrole automatskih procesa u
Stroopovom testu. Prema ovom modelu, automatizirani procesi čitanja riječi djeluju paralelno
s namjernim procesima identifikacije boja, što rezultira sukobom koji usporava brzinu obrade
informacija (Cohen i sur., 1990; prema MacLeod, 1991). Prema drugom pristupu, spomenuto
usporavanje vremena reakcije može se objasniti kroz teorije perceptualne interferencije i
interferencije odgovora. Istraživanja su pokazala da postoji povećana interferencija kod riječi
povezanih s bojama u usporedbi s riječima koje nisu povezane s bojama, što ukazuje na
važnost značenja riječi u izazivanju Stroopovog efekta (Egeth i sur., 1969; prema MacLeod,
1991). Iako su prethodno navedena istraživanja, kao i mnoga druga, potvrdila postojanje
Stroopovog efekta, još uvijek postoje kontroverze oko mehanizama koji ga uzrokuju
(MacLeod, 1991), zbog čega se javlja potreba za ovim istraživanjem. S obzirom da su
prijašnja istraživanja dokazala postojanje utjecaja interferencije koja se javlja kada boja riječi
ometa identificiranje boje tinte, cilj ovog istraživanja je ispitati učinak Stroopova efekta na
vrijeme izborne reakcije.

Problem: Utvrditi postoji li razlika u vremenu izborne reakcije između kongruentnog (kada
postoji slaganje značenja riječi i boje kojom je riječ napisana) i nekongruentnog uvjeta
reagiranja (kada ne postoji slaganje riječi i boje kojom je riječ napisana).

Hipoteza: S obzirom na rezultate prijašnjih istraživanja, pretpostavlja se da će prosječno

vrijeme reakcije biti kraće u kongruentnom nego u nekongruentnom uvjetu reagiranja.

METODA

Sudionici:

U istraživanju je korišten prigodni uzorak kojeg čine studenti prve godine studija
psihologije u Osijeku (N = 43). Zbog tehničkih poteškoća, rezultati dva sudionika nisu
zabilježeni, zbog čega je finalni uzorak činio 41 sudionik.

Instrumenti:

U ovom istraživanju korišten je računalni program za ispitivanje Stroopovog efekta.

Sudionicima su na sredini ekrana sukcesivno prezentirane podražajne riječi koje označavaju
različite boje na engleskom jeziku (red, green, blue, yellow) i koje su bile napisane različitim
bojama na sivoj podlozi. U zadatku su postojala dva uvjeta reagiranja: kongruentni i
nekongruentni. U kongruentnim uvjetima, boja kojom je riječ napisana odgovarala je boji
koju riječ označava (npr. riječ yellow bila je napisana žutom bojom). Suprotno, u
nekongruentnim uvjetima, boja kojom je riječ napisana nije odgovarala boji koju riječ
označava (npr. riječ yellow bila je napisana crvenom bojom). Ispod podražajnih riječi na
ekranu računala nalazile su se oznake red, green, blue i yellow. Zadatak sudionika bio je što
brže i točnije može, mišem kojeg drži u dominantnoj ruci, pritisnuti oznaku na ekranu koja
odgovara boji kojom je riječ napisana. Riječ je bila prezentirana na ekranu sve dok sudionik
nije reagirao pritiskanjem oznake. Nakon reagiranja, na ekranu se pojavila nova podražajna
riječ.
Svaki je sudionik prvo prošao nekongruentni uvjet reagiranja, a potom kongruentni. U
svakom uvjetu postojalo je 20 podražajnih riječi, odnosno 20 pokušaja reagiranja. U
računalnom programu za ispitivanje Stroopovog efekta, za svakog je sudionika izračunato
prosječno vrijeme reagiranja u milisekundama iz 20 pokušaja, posebno za kongruentni i
nekongruentni uvjet.

Postupak:

Ispitivanje je provedeno grupno pri čemu su postojale dvije grupe sudionika

podjednake veličine. Prije početka ispitivanja, sudionici su dobili generalnu uputu da se
udobno smjeste ispred ekrana računala. Potom je slijedila glavna uputa koja je glasila: „Na
sredini ekrana ispred Vas pojavljivat će se podražajne riječi na engleskom jeziku koje
označavaju različite boje (red, green, blue, yellow). Vaš je zadatak da što točnije i brže
možete reagirate na BOJU kojom je riječ napisana, na način da mišem koji držite u
dominantnoj ruci, pritisnete odgovarajuću oznaku na ekranu. Kada ste spremni za početak,
pritisnite Start.“ Ispitivanje je trajalo oko dvije minute. Nakon svake grupe sudionika,
eksperimentatori su u protokol unijeli prosječna vremena reagiranja u kongruentnim i
nekongruentnim uvjetima za svakog sudionika. Prosječno vrijeme reagiranja koje je
originalno zabilježeno u miliseksundama, u protokolu je preračunato u sekunde u svrhu lakše
provedbe daljnjih analiza.

REZULTATI

S ciljem ispitivanja učinka Stroopova efekta na vrijeme izborne reakcije, određeni su

deskriptivni pokazatelji (M, SD) prosječnog vremena izborne reakcije u kongruetnim i
nekongruentnim uvjetima reagiranja na boju kojom je riječ napisana, na uzorku od 41
sudionika. Rezultati su prikazani u Tablici 1. i Grafičkom prikazu 1.

Tablica 1

Deskriptivni pokazatelji prosječnog vremena izborne reakcije u kongruentnim i

nekongruentnim uvjetima reagiranja na boju kojom je riječ napisana.

N M SD
Kongruentni uvjet 41 1.46 0.25
Nekongruentni uvjet 41 1.69 0.24
Napomena. N = broj X rezultata, M = aritmetička sredina, SD = standardna devijacija
Kako bi se utvrdilo postoji li razlika u vremenu izborne reakcije između kongruentnog (kada
postoji slaganje značenja riječi i boje kojom je riječ napisana) i nekongruentnog uvjeta (kada
ne postoji slaganje riječi i boje kojom je riječ napisana), izračunati su deskriptivni
pokazatelji. Utvrđeno je da postoji razlika u vremenu izborne reakcije između kongruentnog i
nekongruentnog uvjeta, pri čemu je vrijeme izborne reakcije sudionika bilo kraće u
kongruentnom uvjetu reagiranja u usporedbi s nekongruentnim uvjetom reagiranja.

RASPRAVA

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati učinak Stroopova efekta na vrijeme izborne
reakcije. Problem ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u vremenu izborne
reakcije između kongruentnog (kada postoji slaganje značenja riječi i boje kojom je riječ
napisana) i nekongruentnog uvjeta reagiranja (kada ne postoji slaganje riječi i boje kojom je
riječ napisana). Na temelju prijašnjih istraživanja postavljena je hipoteza prema kojoj se
očekivalo da će prosječno vrijeme reakcije biti kraće u kongruentnom nego u
nekongruentnom uvjetu reagiranja. Dobivenim rezultatima utvrđeno je da postoji razlika u
vremenu izborne reakcije između kongruentnog i nekongruentnog uvjeta, pri čemu je vrijeme
izborne reakcije sudionika bilo kraće u kongruentnom uvjetu reagiranja u odnosu na vrijeme
izborne reakcije u nekongruentnom uvjetu. Početna hipoteza je potvrđena.

Za objašnjenje nalaza dobivenih provedenim istraživanjem, rezultate treba sagledati u okviru

prijašnjih istraživanja Stroopova efekta. Rezultati ovog istraživanja u skladu su s rezultatima
dobivenim istraživanjem MacLeoda (1991) koji je utvrdio da Stroopov efekt proizlazi iz
kognitivnog sukoba između dvije konkurentne automatke reakcije – čitanja riječi i
identifikacije boje. Ovaj sukob rezultira sporijom obradom informacija te samim time
sporijim vremenom izborne reakcije u zadacima koji uključuju nekongruentni uvjet, što je i
provedenim istraživanjem potvrđeno. Najvažniji opći zaključak istraživanja MacLeoda
(1991) je da je osnovno svojstvo Stroopova efekta poteškoća u prepoznavanju boje ispisane
riječi, kada ne postoji slaganje riječi i same boje. Kao uzrok navedene poteškoće MacLeod
(1991) navodi automatski proces čitanja koji se smatra bolje naučenim procesom u odnosu na
proces identificiranja i imenovanja boje. Dakle, ovdje se pokazuje dominacija procesa čitanja
riječi nad procesom imenovanja riječi, što MacLeod (2015) pripisuje teoriji snage puteva,
koja govori kako su putevi obrade riječi jače povezani s odgovorima imenovanja boje zbog
većeg iskustva sa čitanjem. Uz to, MacLeod (1991) ističe kako Stroopov efekt nije uvijek
jednako izražen te da ovisi o različitim čimbenicima, poput individualnih razlika, kognitivnih
sposobnosti sudionika, konteksta zadatka,...

Odgovaranje na istraživački problem isključivo temeljem deskriptivnih pokazatelja (M, SD)

nije dovoljno za odgovor na pitanje postoji li statistički značajna razlika u vremenu izborne
reakcije između kongruentnog (kada postoji slaganje značenja riječi i boje kojom je riječ
napisana) i nekongruentnog uvjeta reagiranja (kada ne postoji slaganje riječi i boje kojom je
riječ napisana). Primjerena statistička analiza bila bi provođenje t-testa za velike zavisne
uzorke kojim bi bilo moguće odgovoriti na pitanje postoji li statistički značajna razlika u
vremenu izborne reakcije između kongruentnog (kada postoji slaganje značenja riječi i boje
kojom je riječ napisana) i nekongruentnog uvjeta reagiranja (kada ne postoji slaganje riječi i
boje kojom je riječ napisana), te uz koji je postotak rizika dobivena eventualna razlika. Što se
tiče nedostataka ovog istraživanja, prije same provedbe testiranja sudionicima nije postavljen
nikakav upitnik kojim bi se provjerilo pati li sudionik od određenih poteškoća vezanih uz vid
ili čitanje i razumijevanje riječi (npr. daltonizam, disleksija,…) Nadalje, uzorak je nedovoljno
velik što smanjuje reprezentativnost uzorka koja onemogućuje pravilnu generalizaciju, zbog
čega bi uzorak trebao biti veći. Također, svaki je sudionik prvo prošao nekongruentni uvjet
reagiranja, a potom kongruentni, što može dovesti do progresivne pogreške, odnosno
uvježbanosti. Sudionici koji se nikada prije nisu susreli sa digitalnim Stroop testom, u
drugom su mjerenju, kada je na ekranu prezentiran kongruentnan sadržaj, mogli brže reagirati
zbog toga što sada poznaju raspored boja na ekranu na koje trebaju reagirati. Tako da bi se u
budućim istraživanjima eksperimentalni uvjeti trebali uravnotežiti na način da se oni jednako
opterete, što bi zahtjevalo da se sudionicima slučajnom podjelom da različit raspored
prolaženja uvjeta reagiranja, tako da jedna polovica sudionika prvo prolazi kongruentni uvjet
reagiranja, a potom nekongruentni, dok bi druga polovica prolazila suprotan raspored.

ZAKLJUČAK

Postoji razlika u vremenu izborne reakcije s obzirom na vrstu uvjeta reagiranja (kongruentni i
nekongruentni), pri čemu je vrijeme izborne reakcije sudionika bilo kraće u kongruentnom
uvjetu reagiranja u usporedbi sa vremenom izborne reakcije u nekongruentnom uvjetu.

LITERATURA
Goldstein, E. B. (2011). Osjeti i percepcija. Naklada Slap.

MacLeod, C. M. (1991). Half a century of research on the Stroop effect: an integrative

review. Psychological bulletin, 109(2), 163–203.

MacLeod, C. M. (2015). The Stroop Effect. Encyclopedia of Color Science and Technology,
1– 6.

Stroop, J. R. (1935). Studies of interference in serial verbal reactions. Journal of

Experimental Psychology, 18(6), 643–662.

Zarevski, P. (2007). Psihologija pamćenja i učenja. Naklada Slap.